OBLIGACIONO PRAVOPOSEBNI DIO

2

UGOVOR O KUPOVINI I PRODAJI

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ OVOG UGOVORA

1.1. Pojam ugovora

Ugovor o kupovini i prodaji (kupoprodajni ugovor) je ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da će drugome prenijeti u vlasništvo određenu stvar ili ustupiti određeno imovinsko pravo, a drugi ugovarač se obavezuje da će zauzvrat prvom ugovaraču platiti određeni iznos novca.

Vidljivo je da se obaveza prvog ugovarača ne iscrpljuje u samom ustupanju određene stvari drugom ugovaraču, već se tim ustupanjem želi prenijeti pravo vlasništva povodom te stvari. Ustupanje određene stvari drugom ugovaraču postoji i kod ugovora o zakupu i ugovora o posluzi, ali sa drugačijim ciljem, odnosno drugačijim pravnim dejstvom. Istovremeno, obaveza drugog ugovarača sastoji se u plaćanju novčanog iznosa.

Ima slučajeva da se za sticanje prava raspolaganja, prenos prava vlasništva, odnosno imovinskog prava drugom licu prima određeni iznos novca i još neka stvar. U takvom slučaju postavlja se pitanje da li se radi o kupoprodaji ili zamjeni. Ako je vrijednost datog novca veća od vrijednosti stvari, radi se o kupoprodaji, a u suprotnom se radi o zamjeni. Ukoliko je vrijednost novca i stvari odnosno imovinskog prava jednaka, dispozitivno pravilo je da se radi o ugovoru o kupovini i prodaji.

1.2. Obilježja ugovora

Ugovor o kupovini i prodaji je konsenzualan ugovor. Nastaje u trenutku kad se ugovarači sporazumiju najmanje o njegovim bitnim elementima. Po pravilu je neformalan ugovor (sa izuzetkom ugovora o prodaji nekretnina). ZOO usvaja pravilo da se ugovor za čije se zaključenje zahtijeva pismena forma smatra punovažnim, mada nije zaključen u toj formi, ako su ugovorne strane u cjelini ili pretežnom dijelu izvršile obaveze koje iz njega nastaju, osim ako iz cilja zbog kojeg je forma propisana očigledno ne proizilazi nešto drugo.

On je uzajaman ugovor. Postoji uzajamna uslovljenost prava i obaveza ugovarača, kako u pogledu njihovog nastanka, tako i u pogledu izvršenja, odnosno prestanka.

On je ekvivalentan ugovor. Ono što jedan ugovarač prima po ugovoru po pravilu treba biti ekvivalent onome što daje. Zbog ove karakteristike ugovor se može poništiti ukoliko je u vrijeme njegovog zaključenja postojala očita nesrazmjera između vrijednosti povodom koje se treba prenijeti vlasništvo ili imovinsko pravo koje se prenosi i količine novca koju kupac treba isplatiti prodavcu na ime kupoprodajne cijene.

Moguće je da ugovor o kupoprodaji bude zaključen i kao aleatoran ugovor (npr. prodaja budućeg uroda u cjelini za unaprijed određenu cijenu). U takvom slučaju je neizvjesno kolika će obaveza po količini biti za prodavca i da li će ona uopće nastati. Aleatornost se kod kupoprodaje mora izričito navesti i u takvom slučaju se ugovor ne može poništavati zbog prekomjernog oštećenja.

Ugovor o kupoprodaji se može zaključiti kao trenutan (tzv.realna kupoprodaja) i kao trajan ugovor, u zavisnosti od toga da li se obaveze od strane ugovarača izvršavaju odmah po zaključenju ugovora ili kasnije.

1.3. Značaj ugovora

Ugovor o kupovini i prodaji je osnovni pravni instrument razmjene dobara. Pojavljuje se kao jedan od osnovnih titulusa (osnova) za sticanje prava vlasništva, odnosno prava raspolaganja.

3

2. NASTANAK UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Da bi ugovor nastao, pored općih uvjeta za valjanost ugovora1, potrebno je da su se ugovarači sporazumjeli barem o njegovim bitnim elementima. Bitni elementi određeni su Zakonom. To su u ovom slučaju predmet i kupoprodajna cijena. To su tzv.objektivni bitni elementi. Ako ugovarači nastanak ugovora uslove saglasnošću o još nekim činjenicama, onda nema ugovora dok se i o tim elementima ne postigne saglasnost. U tom slučaju se radi o subjektivnim bitnim elementima. Saglasnost ugovarača o bitnim elementima treba biti postignuta na propisan način.

2.2. Predmet ugovora

Predmet ugovora može biti radnja kojom se predaje određena stvar, a može biti i prenos određenog imovinskog prava koje prodavac po ugovoru sa sebe prenosi na kupca (tzv.ugovorna cesija). Često se govori da je predmet ugovora stvar, mada se ustvari radi o radnji koju dužnik preduzima povodom određene stvari, jer je poznato da se obligacioni odnos stvara povodom radnje, a ne povodom stvari.

Uzimajući u obzir navedeno, predmetom ugovora može biti bilo koja pokretna ili nepokretna stvar u prometu. Ako se kao predmet ugovora pojavi stvar izvan prometa (res extra commercium), ugovor je apsolutno ništav, tj. smatra se kako nije ni zaključen. Stvar koja je predmet ugovora mora biti određena ili barem odrediva, što znači da se tačno mora znati o kojoj stvari se radi, ili se moraju dati elementi na osnovu kojih će se ona odrediti.

Postavlja se pitanje da li predmet ugovora može biti tuđa stvar? U pravnim sistemima koji usvajaju stav da kupac pravo vlasništva stiče samim činom zaključenja ugovora, takav ugovor bio bi ništav zbog principa da niko na drugog ne može prenijeti više prava nego što ga sam ima. Međutim, u pravnim sistemima koji za prenos prava vlasništva na prodatoj stvari pored ugovora traže i predaju stvari (titulus+modus), ugovor o kupoprodaji tuđe stvari je valjan, tj. on je nastao.

Naš pravni sistem spada u ovu drugu kategoriju. Ako su ugovarači u trenutku zaključenja ugovora bili svjesni da je predmet ugovora tuđa stvar, smatra se da je ugovor zaključen pod suspenzivnim uslovom. Ako prodavac uspije nabaviti stvar navedenu u ugovoru, uslov je ispunjen i ugovor se ima izvršiti. U suprotnom ugovor nije proizveo pravno dejstvo, pa se ne može ni insistirati da prodavac kupcu preda tu stvar. Ako je prodavac kriv što stvar nije uspio nabaviti, odgovaraće kupcu za prouzrokovanu štetu. Sve navedeno važi kao dispozitivno pravilo.

Ako ugovarači prilikom zaključenja ugovora nisu bili svjesni da se prodaje tuđa stvar, ugovor je nastao, a posebno se regulira pitanje izvršenja takvog ugovora i odgovornosti za njegovo izvršenje. Ako je samo prodavac znao da se prodaje tuđa stvar, ugovor se smatra nastalim, a prodavac je u slučaju neizvršenja ugovora (tj.ako ne preda stvar) dužan kupcu naknaditi svu štetu. U ovom slučaju kupac je ovlašten i jednostrano raskinuti ugovor, uz zahtjev za naknadu štete.

Ako je samo kupac znao da prodavac nije vlasnik stvari, a prodavac je bio u zabludi da je stvar njegova, ugovor je nastao, ali kupac od prodavca ne može tražiti naknadu štete. U ovom slučaju kupac je nesavjestan i kao takav ne može tražiti zaštitu.

Ako je stvar koja je predmet ugovora propala u trenutku zaključenja ugovora, ugovor ne proizvodi pravno dejstvo. Međutim, ako se radi o djelimičnoj propasti stvari koja ne smeta postizanju svrhe zbog koje je ugovor zaključen, ugovor će ostati na snazi i kupac će imati pravo samo na sniženje cijene.

Imovinsko pravo kao predmet ugovora o kupoprodaji može biti kako stvarno, tako i obligaciono. Izuzetak su prava koja nisu prenosiva (npr.pravo na izdržavanje, usus i sl). Takođe je ništav ugovor o prodaji nasljedstva koje još nije otvoreno.

2.3. Kupoprodajna cijena

1 Poslovna sposobnost stranaka, saglasnost volja, valjanost predmeta i pravnog osnova obaveze

4

Kupoprodajna cijena je iznos novca koji je kupac obavezan dati prodavcu za kupljenu stvar ili imovinsko pravo. Kupac je dužan isplatiti ugovoreni broj novčanih jedinica, bez obzira na eventualnu promjenu vrijednosti novca u međuvremenu, osim ako je drugačije određeno zakonom. Ako bi obaveza kupca glasila na plaćanje u zlatu ili nekoj drugoj valuti osim domaće, ispunjenje obaveze se može zahtijevati samo u domaćem novcu i to po zvaničnom paritetu u trenutku zaključenja ugovora, ako drugačije nije određeno posebnim propisima. Smatraju se ništavim klauzule kojim se iznos kupoprodajne cijene veže za promjenu vrijednosti zlata (zlatna klauzula), neke druge valute (valutna klauzula), ili promjene cijena dobara i usluga (indeksna klauzula). Međutim, klauzula će biti valjana ako je izabrani indeks u direktnoj ekonomskoj vezi sa predmetom prodaje.

Da bi ugovor bio valjan, kupoprodajna cijena mora biti određena ili odrediva. Smatra se da je cijena određena i u slučaju kad je propisana od nadležnog organa kao jedinstvena za stvar koja je predmet ugovora. U takvom slučaju će ugovor biti punovažan i bez odredbe o cijeni, ali pod uslovom da su ugovarači bili svjesni da postoji jedinstvena cijena za predmet ugovora. Ako je ugovorena cijena viša od propisane, valjana je propisana, a ne ugovorena cijena, te kupac koji je platio ugovorenu cijenu ima pravo na povrat razlike iznosa. Pritom je valjana ona cijena koja je bila propisana (na snazi) u trenutku zaključenja ugovora.

Kod kupoprodaje u privredi, ako cijena nije određena niti je odrediva na osnovu podataka iz ugovora, smatra se da je kupac dužan platiti cijenu koju je prodavac redovno naplaćivao u vrijeme zaključenja ugovora, a u nedostatku ove tzv.razumnu cijenu. Pod razumnom cijenom bi trebalo smatrati tekuću cijenu u vrijeme zaključenja ugovora, a ako se ona ne može utvrditi, utvrđuje je sud prema okolnostima slučaja.

Ako je ugovorena tekuća cijena, kupac duguje cijenu koja je predviđena zvaničnom evidencijom na tržištu mjesta prodavca u vrijeme kad je trebalo da uslijedi predaja stvari. Ako takve evidencije nema, tekuća cijena se određuje pomoću elemenata pomoću kojih se cijena utvrđuje prema običajima tržišta.

Cijenu po pravilu određuju sami ugovarači. Međutim, oni to mogu prepustiti i trećoj osobi (fizičkoj ili pravnoj). U takvom slučaju ugovarači su vezani cijenom koju odredi treća osoba, pod uslovom da ona nije prekoračila granice koje su joj date i nije postupila zlonamjerno. Ako cijenu isključivo određuje treće lice, smatra se da je ugovor zaključen pod suspenzivnim uslovom. Ako treći iz bilo kojih razloga ne odredi cijenu, ugovor ne proizvodi dejstvo. Kod ugovora u privredi, ako se ugovarači naknadno ne slože oko cijene, a ne raskinu ugovor, smatra se da je ugovorena razumna cijena.

Odredba ugovora kojom se određivanje cijene ostavlja na volju jednom ugovaraču smatra se kao da nije ni ugovorena. U takvom slučaju važe pravila kao kad cijena nije nikako određena, tj.kod ugovora u privredi uzima se tzv.razumna cijena, a u ostalim slučajevima ugovor neće imati pravno dejstvo.

Cijena mora biti stvarna i ozbiljna. Ako su ugovarači saglasni da se cijena ne isplaćuje, to je simulirana kupoprodaja, a ustvari se radi o poklonu. Ako izjava o kupoprodajnoj cijeni nije bila ozbiljno data od bilo kojeg ugovarača, ugovor nije ni nastao. Tada kažemo da se radi o tzv."neozbiljnoj" cijeni.

3. DEJSTVO UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI

3.1. Nastanak obligacije

Ugovor o kupovini i prodaji u našem pravu nema jačeg dejstva od zasnivanja obligacionog odnosa. Samim njegovim zaključenjem sa prodavca ne prelazi pravo vlasništva na kupca, već je za to potrebna i zakonita predaja (tradicija) predmeta kupoprodaje. Dakle, ugovor o kupovini i prodaji je samo titulus za sticanje prava vlasništva.

Ako prodavač raznim kupcima prodao istu stvar, dispozitivno pravilo je da je stvar kupio onaj kupac kome je prodavac predao stvar, odmah po zaključenju ugovora ili kasnije. Drugi kupci mogu samo prema prodavcu isticati zahtjev za predaju kupljene stvari, odnosno za naknadu štete. Ako prodavac nije stvar predao ni jednom od kupaca, najjači u pravu je onaj kupac koji je prvi zaključio ugovor (prior tempore,

5

quotior iure). Ova pravila važe za pokretne stvari. Kod nekretnina će vlasnik kupljene stvari postati onaj kupac koji se prvi uknjižio u zemljišne knjige.

Ako je prodavac nekolicini kupaca prodao isto imovinsko pravo, smatra se da je to pravo stekao onaj kupac za kojeg je dužnik najprije saznao kao za svog povjerioca.

3.2. Snošenje rizika za slučajno oštećenje ili propast stvari poslije zaključenja ugovora, a prije predaje stvari

Do predaje stvari kupcu, rizik za slučajno oštećenje ili propast stvari snosi prodavac, a nakon toga kupac. Ako se radi o nezamjenjivoj stvari, propast stvari bez krivice prodavca dovodi do prestanka ugovora - tzv.objektivna naknadna nemogućnost izvršenja ugovora. Propašću generičke stvari ne prestaje obaveza prodavca, osim ako je prodavac izdvojio određenu količinu za predaju i o tome obavijestio kupca.

U slučaju subjektivne naknadne nemogućnosti, tj. propasti stvari krivicom prodavca, njegova obaveza se pretvara u obavezu naknade štete.

U slučaju djelimične propasti, tj. oštećenja stvari, kupac može tražiti srazmjerno snižavanje kupoprodajne cijene ili raskinuti ugovor, ako za to ima interes. Od postojanja krivice prodavca zavisi da li će kupac u slučaju raskida ugovora imati i pravo na naknadu štete.

Ako je stvar slučajno propala kod prodavca u vrijeme dok je kupac bio u zakašnjenju (docnji), oštećenje ili propast stvari tereti kupca. U tom slučaju kupac je dužan prodavcu isplatiti ugovorenu kupoprodajnu cijenu, bez obzira što mu se stvar neće moći predati, ili što će mu se predati oštećena.

Ukoliko bi prodavac imao nekih štetnih posljedica usljed slučajnog oštećenja i propasti stvari za vrijeme kupčevog zakašnjenja kupac će mu štetu naknaditi samo ako zakašnjenje nije mogao izbjeći, spriječiti i otkloniti.

Ako se radi o tzv.kupoprodaji "uđuture", kupac snosi slučajnu propast pojedinih dijelova stvari dok se ona predaju, pod uslovom da usljed propasti pojedinih dijelova stvar nije izgubila više od polovine svoje vrijednosti. U suprotnom oštećenje stvari ide na teret prodavca.

3.3. Pravo na plodove prodaje stvari u periodu od zaključenja ugovora do predaje, kao i pravo na pripatke

Ako ugovorom nije drugačije predviđeno, dospjeli plodovi prikupljeni do roka za predaju stvari pripadaju prodavcu, a nakon ovog roka kupcu. Ako rok nije određen, ili ako se stvar preda prije roka, do predaje stvari plodovi pripadaju prodavcu, a nakon predaje kupcu.

Kad je u pitanju korist od prenesenog potraživanja, koristi pripadaju prodavcu do dana koji je ugovoren za prenos potraživanja. Ako taj dan nije posebno ugovoren, onda koristi pripadaju kupcu od trenutka zaključenja ugovora. Analogno navedenom, prodavac snosi troškove održavanja stvari za vrijeme dok od nje ima koristi.

Ako je stvari imala pripatke (pertinencije), primjenjuje se princip accessorium sequitur principale, tj. da pertinencija dijeli sudbinu glavne stvari.

3.4. Prava i obaveze ugovarača

a) Obaveze prodavca - prava kupca

Ovdje spadaju: predaja predmeta ugovora, odgovornost za faktičke i pravne nedostatke prodate stvari, te prijem kupoprodajne cijene.

6

Predaja predmeta ugovora - zahtijevanje predaje predmeta ugovora. Predaja je izvršena onda kad prodavac prema predmetu ugovora kupca dovede u takav položaj koji kupcu omogućava nesmetano raspolaganja, odnosno ostvarivanje vlasničkih prava.

Način predaje stvari mora biti zakonit, a zavisi od prirode stvari. Ako se radi o pokretnoj stvari, mogući su slijedeći načini predaje: faktička, simbolična, traditio brevi manu i constitutuom possessorum. Smatra se da je stvar predata i u slučaju kad su predati dokumenti na osnovu kojih se stvar može dobiti. Predaja nepokretne stvari vrši se upisom u zemljišne knjige.

Imovinsko pravo preneseno je na kupca u trenutku zaključenja ugovora (ukoliko drugačije nije ugovoreno). Tom prilikom je nužno da prodavac kupcu preda i dokaz o postojanju tog prava, ukoliko takav dokaz postoji i ako od njega zavisi ostvarenje samog prava.

Prodavac od trenutka zaključenja ugovora do predaje stvari, odnosno roka za njenu predaju snosi odgovornost za faktičke i pravne nedostatke (oštećenje ili propast stvari ili njeno otuđenje trećem licu).

Isključivo se mora predati stvar koja je naznačena u ugovoru i u ugovorenom stanju. Ako stanje nije ugovoreno, stvar se mora predati u stanju u kome je bila u trenutku zaključenja ugovora. Ako kod generičkih stvari kvalitet nije posebno ugovoren, prodavac je dužan predati stvar srednjeg kvaliteta.

Vrijeme predaje prvenstveno zavisi od ugovora, odnosno zahtjeva kupca. Kad je ugovoren izvjesni period, a nije preciziran datum niti je određeno koja strana može izabrati datum u okviru tog perioda, pravo izbora datuma pripada prodavcu, osim ako iz okolnosti slučaja proizilazi drugačije.

Ako u ugovoru nije određen rok za predaju stvari, niti to proizilazi iz prirode samog ugovora i ostalih okolnosti, a stvar nije predata odmah po zaključenju ugovora, ZOO propisuje da je prodavac dužan predaju izvršiti "u razumnom roku s obzirom na prirodu stvari i ostale okolnosti".

Ako mjesto predaje stvari nije naznačeno u ugovoru, predaja se vrši u mjestu u kome je prodavac u trenutku zaključenja ugovora imao prebivalište, odnosno boravište (odnosno sjedište). Prodavac nije dužan predati stvar ako mu kupac istovremeno ne isplati kupoprodajnu cijenu, ili ako nije spreman da to učini istovremeno. S druge strane, kupac nije dužan isplatiti ugovorenu cijenu prije nego što mu je data mogućnost da pregleda stvar. Ova pravila su dispozitivne prirode.

Ako je u trenutku zaključenja ugovora ugovaračima bilo poznato gdje se stvar nalazi, odnosno gdje treba biti izrađena, predaja se vrši u tom mjestu.

Ukoliko drugačije nije ugovoreno, prodavac snosi troškove pripreme stvari za predaju i same predaje.

Navedenim obavezama prodavca odgovaraju prava kupca. Kupac predaju prodate stvari može zahtijevati samo od prodavca ili njegovih nasljednika. Kupac ne može zahtijevati predaju stvari od trećeg lica kome je stvar prodata i predata, jer je ono postalo vlasnikom stvari. Sredstvo zaštite prava kupca u takvom slučaju je građanskopravna tužba.

Materijalni i pravni nedostaci na stvari - odgovornost prodavca i traženje zaštite kupca. Pravni nedostaci na prodatoj stvari postoje ako na njoj postoji neko pravo trećeg lica koje isključuje, umanjuje ili ograničava kupčevo pravo vlasništva, a o čijem postojanju kupac nije obaviješten, niti je pristao da uzme stvar opterećenu tim pravom. Da bi kupac mogao ostvariti zaštitu zbog pravnih nedostataka stvari, potrebno je ispunjenje slijedećih uslova: a) Da je pravni nedostatak postojao u trenutku zaključenja ugovora;b) Da kupac u trenutku zaključenja ugovora nije znao niti mogao znati za postojanje pravnih nedostataka;c) Da je treće lice podiglo evikciju. Evikcija ne mora biti tužba, već se može raditi i o vansudskom zahtjevu ako je dato dovoljno dokaza za postojanje evicentovog jačeg prava. Sama tzv."gola tvrdnja" (bez dokaza) trećeg lica o svom jačem pravu ne smatra se evikcijom. Evikciju može podići samo treće lice. d) Kupac je dužan odmah obavijestiti prodavca o evikciji i pozvati ga da u razumnom roku oslobodi stvar od prava ili pretenzija evidenta, tj.da zaštiti kupca. Ako bi kupac propustio pozvati prodavca, prodavac će

7

biti oslobođen odgovornosti ali pod uslovom da dokaže da bi se njegovim učešćem evikcija pokazala potpuno ili djelimično neosnovana. e) Odgovornost prodavca kupcu za pravne nedostatke ne smije biti ugovorom isključena ili ograničena. Ovakva klauzula se smatra valjanom, osim u slučaju ako je u trenutku zaključenja ugovora prodavcu bio ili morao biti poznat neki nedostatak u njegovom pravu. U tom slučaju pomenuta klauzula je ništava.

Prodavac kupcu odgovara i za posebna ograničenja javnopravne prirode koja kupcu nisu bila poznata, a prodavac je za njih znao ili je znao da se mogu očekivati, a nije ih saopštio kupcu.

Ako se ispune naprijed navedeni uslovi, kupac ostvaruje pravo na raskid ugovora i povrat isplaćene cijene ili na srazmjerno sniženje cijene, što zavisi od toga da li se svrha ugovora usljed nedostataka može ostvariti ili ne. Kupac ima pravo i na naknadu pretrpljene štete, osim ako je u vrijeme zaključenja ugovora znao za mogućnost da mu stvar bude oduzeta ili pravo ograničeno. U tim slučajevima ima samo pravo na povrat iznosa koji je isplatio na ime kupoprodajne cijene. Ako je kupac evicentu isplatio određenu sumu novca da bi ovaj odustao od svog očiglednog prava povodom stvari, prodavac se može osloboditi odgovornosti ako kupcu naknadi isplaćeni iznos i pretrpljenu štetu.

Kod generičkih stvari kupac može samo tražiti isporuku drugih stvari i time održati zaključeni ugovor. Dakle, nema pravo raskida ugovora.

Kad je u pitanju prodaja prava, prodavac garantuje veritet, tj. postojanje prava i nepostojanje pravnih smetnji za njihovo ostvarenje. Prava kupca su kao i u slučaju prodaje stvari.

Materijalni nedostaci postoje ako: 1. stvar nema potrebna svojstva za redovnu upotrebu i promet;2. stvar nema potrebna svojstva za posebnu upotrebu za koju je kupac nabavlja, a koja je bila poznata prodavcu ili mu je morala biti poznata;3. stvar nema svojstva i odlike koje su izričito ili prećutno ugovorene odnosno propisane;4. ako je prodavac predao stvar koja nije vjerna uzorku ili modelu, osim ako su uzorak ili model pokazani samo radi obavještavanja.

Uslovi za odgovornost prodavca za materijalne nedostatke su:

a. Da je nedostatak postojao u trenutku predaje stvari, odnosno u trenutku prelaska rizika sa prodavca na kupca;

b. Da je nedostatak bio skriven, tako da ga kupac nije mogao primijetiti upotrebom dužne pažnje. Međutim, prodavac će odgovarati i za nedostatke koje je kupac lako mogao primijetiti, ako je izjavio da stvar nema nikakvih nedostataka ili da stvar ima određena svojstva ili odlike. Ako je prodavac prisustvovao pregledu stvari od kupca, kupac je dužan svoje primjedbe zbog vidljivih nedostataka saopštiti prodavcu odmah. U suprotnom gubi pravo koje mu pripada po tom osnovu. Ako prodavac nije bio prisutan, kupac će ga obavijestiti u roku od 8 dana (odnosno kod ugovora o privredi bez odlaganja) od dana izvršenog pregleda. Ako je nedostatak bio skriven, pa se ustanovi kasnije, kupac može pozvati prodavca na odgovornost ako je nedostatak ustanovio u roku od 6 mjeseci od prijema stvari, te da je prodavca o tome obavijestio u roku od 8 dana (u privredi bez odlaganja) od dana kad ga je otkrio. Ugovorom se može odrediti duži rok.

c. U ugovoru ne smije stajati odredba da se kupac odriče zaštite zbog materijalnih nedostataka. Odredba o isključenju ili ograničenju odgovornosti za materijalne nedostatke će biti ništava ako je nedostatak bio poznat prodavcu, a on o njemu nije obavijestio kupca. Ništavost postoji i ako je prodavac takvu odredbu nametnuo koristeći svoj monopolski položaj.

d. Da je kupac blagovremeno obavijestio prodavca o postojanju nedostataka na stvari, na siguran način i dokumentovano (pismenim putem, uz konkretno navođenje nedostataka).

U slučaju ispunjenja navedenih uslova, kupac ima slijedeća prava:

1. Zahtijevati od prodavca da ukloni nedostatak ako je to moguće, ili da mu preda drugu stvar bez nedostatka;

8

2. Zahtijevati sniženje cijene (bonifikacija);

3. Jednostrano raskinuti ugovor.

Uz navedeno, kupac ima i pravo na naknadu pretrpljene štete.

Kupac je prvenstveno orijentisan na zahtjev za urednim izvršenjem ugovora, jer se teži održanju ugovora koliko god je to moguće. Ako prodavac u razumnom roku ne otkloni ustanovljeni nedostatak, kupac zadržava pravo raskida ugovora ili zahtjeva za sniženje kupoprodajne cijene. Kupac može i bez čekanja raskinuti ugovor ako mu je prodavac saopštio da ne namjerava otklanjati nedostatke ili ako iz okolnosti konkretnog slučaja očito proizilazi da prodavac neće moći ispuniti ugovor ni u naknadnom roku.

Ako se kupac po isteku naknadno ostavljenog roka ne izjasni koje će od naprijed pomenutih prava koristiti, ugovor se smatra raskinutim. Ako se odlučio na sniženje kupoprodajne cijene, pa se naknadno otkrije neki drugi nedostatak u predviđenom roku (6 mjeseci), kupac može zahtijevati novo sniženje kupoprodajne cijene ili raskinuti ugovor.

Ako samo dio prodate stvari ima nedostatke, a taj dio može biti samostalan, kupac bi mogao raskinuti ugovor samo u pogledu tog dijela. Isto važi i za neisporučeni dio stvari, ako kupac nije primio cjelokupnu količinu odjednom. U oba slučaja kupac može raskinuti ugovor samo ako predati dio, odnosno količina čini cjelinu sa nepredatim dijelom, tako da kupac ima interes da primi stvar u cjelini.

Ako je kupac primio veću količinu generičkih stvari od one koja je ugovorena, a kupac u razumnom roku ne prihvata višak, smatraće se da je prihvatio i taj višak i kupac će biti dužan da ga plati po istoj cijeni koja je ugovorena.

Kad je istim ugovorom i za istu cijenu prodato više stvari ili jedna skupina stvari (npr. biblioteka knjiga), pa samo neke stvari imaju nedostatak, kupac bi mogao raskinuti ugovor samo u pogledu tih stvari, a ne i ostalih. Izuzetak je ako predate stvari čine jednu cjelinu tako da bi njihovo razdvajanje bilo štetno. U tom slučaju kupac može raskinuti cio ugovor. S druge strane, ako u ovoj situaciji kupac raskine ugovor samo u pogledu stvari koje imaju nedostatak, prodavac može raskinuti ugovor u pogledu ostalih stvari.

Kupac neće moći raskinuti ugovor ako više nije u mogućnosti da stvar vrati u stanju u kome ju je primio. Od ovog pravila postoje 3 izuzetka:

1. Ako se stvar ne može vratiti iz razloga što je propala ili oštećena zbog postojanja nedostatka na stvari, a taj nedostatak je razlog za raskid ugovora;

2. Ako je stvar propala od događaja koji se kupcu ne može staviti na teret;

3. Ako je do propasti došlo prilikom samog pregleda stvari, koji je vršen na uobičajeni način.

Pravo kupca se gasi po isteku jedne godine od dana odašiljanja obavještenja prodavcu. Radi se o prekluzivnom roku unutar kojeg kupac može zahtjev za ostvarenje svojih prava istaći prodavcu, odnosno sudu.

Od odgovornosti za materijalne nedostatke stvari treba razlikovati garanciju za ispravno funkcioniranje predate stvari. Njome prodavac garantira ispravno funkcioniranje prodate stvari tokom određenog perioda vremena (garantni rok). Obično se daje ugovaranjem odnosne klauzule u osnovnom ugovoru. Pravila o garanciji se primjenjuju odmah po ustanovljavanju neispravnog funkcioniranja stvari. Jedini uslov je da se sa stvari postupalo na uobičajeni način. Kupac po toj osnovi ima pravo popravka ili zamjene cijele stvari, te naknade štete koju je eventualno pretrpio od trenutka kad je zatražio opravku ili zamjenu, pa do trenutka kad je ista i izvršena. Ako prodavac u razumnom roku ne izvrši opravku odnosno zamjenu, kupac ima pravo raskinuti ugovor ili srazmjerno sniziti kupoprodajnu cijenu.

Prijem kupoprodajne cijene - zahtjev prijema kupoprodajne cijene. Prodavac je dužan kupoprodajnu cijenu primiti pod ugovorenim uslovima (vrijeme, mjesto, način). Ako to bez razloga odbije, prodavac pada u zakašnjenje, sa svim posljedicama koje iz tog proizilaze. Prodavac je takođe dužan primiti

9

kupoprodajnu cijenu i od trećeg lica koje za to ima ovlaštenje po zakonu ili ugovoru, ili ako se kupac tome ne protivi.

Ovoj obavezi prijema odgovara pravo kupca da od prodavca zahtijeva prijem kupoprodajne cijene. Ako prodavac odbija primiti kupoprodajnu cijenu kupac može odbiti prijem kupljene stvari, već primljenu stvar vratiti ili kupoprodajnu cijenu deponovati kod suda u korist prodavca.

b) Obaveze kupca - prava prodavca

Isplata kupoprodajne cijene - zahtijevanje isplate. Ako način izvršenja ove obaveze kupca nije regulisan ugovorom, primjenjuju se dispozitivna pravila. Jedno od tih pravila je da se isplata vrši odjednom. Ako kupac svoja plaćanja obično vrši čekom, prodavac ne može zahtijevati da mu se isplata izvrši u kešu. Mjesto isplate je mjesto prebivališta (sjedišta) prodavca, ako se cijena ne mora platiti u trenutku prijema stvari. Ako mora, onda se cijena plaća u mjestu prijema stvari. U slučaju tzv.sukcesivne isporuke prodate stvari, kupac je dužan isplatiti cijenu za svaku isporuku u trenutku njenog preuzimanja, ako drugačije ne proizilazi iz okolnosti posla, ili nije drugačije ugovoreno.

Obaveza isplate kupoprodajne cijene prelazi i na nasljednike kupca. S druge strane, pravo zahtjevanja isplate prelazi i na nasljednike prodavca. Prodavac ima pravo i na zakonske kamate, ako kupac na vrijeme ne isplati kupoprodajnu cijenu.

Prijem kupljene stvari - zahtijevanje prijema kupljene stvari. Kupac je dužan da učini sve što se od njega traži da bi mu prodavac mogao predati stvar. Ako to bez razloga na učini ili ako odbije prijem kupljene stvari, kupac pada u zakašnjenje.

3.5. Transportne klauzule

Primjenom transportnih klauzula regulišu se pitanja isporuke robe, prelaska rizika sa prodavca na kupca, snošenje troškova isporuke i prijevoza robe i sl. Radi se o upotrebi određenog izraza ili skupini slova, kojima se daje tačno određeno značenje.

Izraz u ugovoru "franco", "iz", "sa", "ab", uz naznaku "fabrika", "rudnik", "mlin", "skladište", znači da je prodavac dužan ugovorenog dana ili u ugovorenom roku staviti kupcu na raspolaganje robu na mjesto na kome će se izvršiti isporuka robe i njen utovar u prevozno sredstvo koje kupac treba staviti na raspolaganje. Troškove i rizik u vezi sa robom snosi prodavac do trenutka do koga je kupac bio dužan preuzeti robu.

Izraz "franco vagon" (FOT, FOR), uz naznaku utovarne stanice, znači da je prodavac dužan blagovremeno poručiti vagon i u ugovorenom roku (ili ugovorenog dana) utovariti robu u vagon na određenoj utovarnoj stanici. Prodavac je dužan da o svom trošku nabavi potrebne prevozne isprave, ali ne snosi troškove prevoza do mjesta opredjeljenja. Prodavac snosi sve troškove i rizik do izvršenog utovara robe u vagon.

Izraz "franco vagon" bez naznake utovarne stanice, znači da je prodavac dužan robu utovariti na stanici koja mu je najbliža. Međutim, ako je kupac blagovremeno odredio neku drugu stanicu, prodavac je obavezan robu utovariti na toj drugoj stanici, s tim što razliku nastalih troškova (u odnosu na utovar na najbližoj stanici) snosi kupac.

Izraz "franco državna granica", uz naznaku o kojoj granici se radi, znači da je prodavac dužan robu utovariti u vagon i predati na otpremu za ugovorenu uputnu stanicu. Prodavac snosi sve troškove oko pribavljanja i legalizovanja uvjerenja o porijeklu robe, fakture i ostalih dokumenata, kao i uvozne carine i druge troškove i takse u vezi sa uvozom robe u zemlju opredjeljenja.

Izraz "franco brod" (FOB), uz naznaku luke ukrcavanja znači da je prodavac dužan isporučiti robu na palubu određenog broda u ugovorenoj luci. Prodavac snosi sve troškove i rizik do trenutka prelaska robe preko brodske ograde. Kupac je dužan obezbijediti brod ili brodski prostor i blagovremeno obavijestiti

10

prodavca o brodu, mjestu, vremenu i uslovima ukrcavanja, kao i da snosi sve troškove zbog neurednog obavještavanja ili kašnjenja broda.

Izraz "franco uz bok broda" (FAS) uz naznaku luke, znači da je prodavac dužan postaviti robu uz bok broda, na dohvat brodske ili kopnene dizalice u toj luci. Do trenutka postavljanja robe uz bok broda prodavac snosi troškove i rizik u vezi sa robom.

5. NAKNADA ŠTETE U SLUČAJU RASKIDA UGOVORA O KUPOPRODAJI

Ugovarač koji je iskoristio zakonsko pravo raskida ugovora zbog njegove povrede od strane drugog ugovarača ima pravo i na naknadu štete koju zbog toga trpi. Ugovarač koji je raskinuo ugovor ima pravo na naknadu obične štete i izmakle dobiti, koje je drugi morao predvidjeti u vrijeme zaključenja ugovora a s obzirom na činjenice koje su mu bile ili morale biti poznate. Ako ugovarač namjerno nije ispunio svoju obavezu ili je postupio na prevaran način, drugi će imati pravo na naknadu cjelokupne štete koja mu je nastala zbog povrede ugovora.

Ugovarač koji se poziva na povredu ugovora dužan je preduzeti sve razumne mjere da smanji štetu koja mu je izazvana tom povredom. U suprotnom drugi ugovarač može tražiti da mu se srazmjerno tome smanji obaveza naknade štete. Visina naknade ustanovljava se prema prometnoj vrijednosti stvari u vrijeme donošenja odluke.

Apstraktna šteta. Kad predmet kupoprodaje ima tzv.tekuću cijenu, a došlo je do raskida ugovora od strane jednog ugovarača, drugi ugovarač može zahtijevati razliku između cijene određene ugovorom i te tekuće cijene koja je važila na dan raskida ugovora na tržištu mjesta u kome je ugovor zaključen. To je tzv.apstraktna šteta.

Prodaja, odnosno kupovina stvari radi pokrića. Ako je prodavac raskinuo ugovor zbog njegovog neizvršenja od strane kupca, prodavac može stvar koja je bila predmetom ugovora sada prodati trećem licu. Ako tom prodajom ne postigne ranije ugovorenu cijenu, od kupca može zahtijevati naknadu štete koju je zbog toga pretrpio (razlika u cijeni). Analogno važi i za slučaj ako je kupac raskinuo ugovor zbog njegove povrede od strane prodavca.

Ako se ugovarač koji je raskinuo ugovor odluči za prodaju odnosno kupovinu radi pokrića, on nema pravo i na apstraktnu štetu. Jedno drugo isključuje.

I prodaja i kupovina za pokriće trebaju biti izvršeni u razumnom roku po isteku roka za predaju (isporuku) stvari, odnosno po isteku naknadnog roka (ako je takav rok ostavljen).

Ugovarač koji namjerava prodati odnosno kupiti stvar radi pokrića, dužan je o toj namjeri odmah obavijestiti drugog ugovarača. U protivnom su mogući prigovori kod postavljanja zahtjeva za naknadu štete. Ugovarač koji vrši prodaju odnosno kupovinu radi pokrića, mora u svemu savjesno postupati i stvar prodati što skuplje, odnosno kupiti što jeftinije.

Odgovornost za posljedice nastale usljed namjere ili krajnje nepažnje (dolus ili culpa lata) se ne može unaprijed isključiti ugovorom. Ovakva ugovorna odredba smatra se nemoralnom i time ništavom. Isključenje odgovornosti moguće je za običnu nepažnju (culpa levis), ali se može tražiti i poništenje ove ugovorne odredbe ako je ona proizvod neravnopravnih odnosa ugovornih strana ili monopolističkog položaja one strane koja se na tu odredbu poziva.

Ugovorom se može odrediti najviši iznos naknade štete za povredu ugovora, s tim što taj iznos ne smije biti u očitoj nesrazmjeri sa štetom. Ako je šteta nastala usljed namjere ili krajnje nepažnje, oštećeni nevini ugovarač bi ipak imao pravo na potpunu naknadu (dakle bez obzira na odredbu o najvišem iznosu).

11

5. VRSTE UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI

5.1. Kupoprodaja na poček

Kupoprodaja na poček (na kredit, na veresiju) postoji u slučaju kad je ugovorom predviđeno da je prodavac dužan da prvi ispuni svoju obavezu predajom stvari, a kupac će biti dužan platiti kupoprodajnu cijenu u određenom roku po prijemu stvari. Zbog navedeno se prodavac ne može koristiti prigovorom neizvršenja ugovora. Međutim, on na raspolaganju ima tzv.prigovor opasnosti. Ako ustanovi da kupac neće biti u mogućnosti da isplati kupoprodajnu cijenu, prodavac može tim prigovorom ustvari odbiti izvršenje svoje obaveze dok kupac ne isplati kupoprodajnu cijenu ili ne obezbijedi njeno izvršenje. Da li pomenuta opasnost zaista i postoji, u slučaju spora odlučuje sud.

Podvrsta kupoprodaje na poček je kupoprodaja na otplatu ili kupoprodaja sa obročnim otplatama cijene. Ovakav kupoprodajni ugovor, gdje se cijena plaća u ratama, mora biti sastavljen u pisanoj formi. U ugovoru, pored predmeta i cijene, moraju biti navedene i slijedeće činjenice: - ukupan iznos svih obročnih otplata, uzimajući u obzir i onu koja je izvršena u trenutku zaključenja

ugovora;- visinu pojedine otplate;- broj pojedinih otplata;- rokovi dospjelosti pojedinih otplata.

Ako dođe do raskida ugovora, prodavac je obavezan kupcu vratiti primljene rate sa zakonskom kamatom, računajući od dana kad ih je primio. Kupac ima pravo naknade nužnih troškova.

Kupcu je uvijek dozvoljeno da ostatak kupoprodajne cijene isplati odjednom. U takvom slučaju prodavac nema pravo na ugovorenu kamatu za predviđeni period otplate. Takva odredba u ugovoru bila bi ništava.

I kod kupoprodaje na poček kupac postaje vlasnik stvari u trenutku kad istu preuzme, bez obzira na to što još nije isplatio kupoprodajnu cijenu. Prodavac po pravilu više ne može prodatu stvar vindicirati niti raskinuti ugovor zbog neizvršenja obaveze kupca. Prodavac može samo tražiti izvršenje obaveze, tj. isplatu cijene i zahtijevati naknadu štete ako su za to ispunjeni uslovi. Zbog navedenog se u kupoprodajni ugovor često unosi tzv.clausula pactum reservati dominii, kojom prodavac zadržava pravo vlasništva do konačne isplate kupoprodajne cijene. Time kupac preuzimanjem stvari stiče samo pravo posjedovanja i korištenja stvari. S obzirom na to, rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari snosi kupac od trenutka kad mu je stvar predata, mada još uvijek nije vlasnik stvari.

Clausula pactum reservati dominu dejstvo ima među ugovaračima, tj. ne djeluje prema savjesnim trećim licima. Dakle, ako treće lice teretnim pravnim poslom savjesno pribavi stvar od kupca (dakle ako treće lice nije znalo da kupac nije vlasnik stvari), ono postaje vlasnikom stvari. Izuzetak postoji u slučaju nepokretne stvari, gdje se odredba o zadržavanju prava vlasništva unosi u zemljišnu knjigu i kao takva ima stvarnopravni karakter.

5.2. Pretplatna kupoprodaja

Kod pretplatne kupoprodaje kupac je dužan prvi ispuniti svoju obavezu (isplatiti cijenu), dok će prodavac svoju obavezu izvršiti u određenom roku. Dakle, radi se o situaciji obrnutoj u odnosu na kupoprodaju na poček. Ova vrsta ugovora najčešće se primjenjuje u izdavačkoj djelatnosti.

Ako ništa nije posebno ugovoreno, prodavac je dužan kupcu predati predmet ugovora po isplati zadnjeg obroka kupoprodajne cijene.

U svemu važi ono što je rečeno za kupoprodaju na poček, s tim što se ne može pojaviti clausula pactum reservati dominii.

12

5.3. Specifikaciona kupoprodaja

Specifikaciona kupoprodaja postoji kad je predmet ugovora određen samo po vrsti i količini, a kupac u ugovoru zadržava pravo da naknadno odredi neko od svojstava kupljene stvari (npr.boju, dimenzije i sl). Prodavac svoju obavezu može izvršiti tek nakon što primi specifikaciju od kupca. Specifikacijom se naziva izjava kojom kupac pobliže određuje svojstva kupljene stvari. Ako u ugovoru ništa nije precizirano, specifikacija se mora dati u formi u kojoj je zaključen i ugovor. Kupac se prilikom dostave specifikacije mora držati u granicama osobina koje stvar redovno može imati, ukoliko mu ugovorom nisu data neka šira ovlaštenja.

Ako kupac ne dostavi specifikaciju u ugovorenom roku, prodavac će mu dati naknadni rok, pa ako je ne dostavi ni u naknadnom roku prodavac može: - odustati od ugovora uz zahtjev za naknadu štete;- izvršiti specifikaciju, ako su mu poznate kupčeve potrebe. U ovom slučaju prodavac je dužan kupca

obavijestiti o detaljima specifikacije i ostaviti mu mogućnost da u određenom roku izmijeni te detalje. Ako kupac to ne učini, specifikacija koju je obavio prodavac smatra se valjanom.

5.4. Kupoprodaja na probu

Kupoprodaja na probu (uslovna kupoprodaja, kupoprodaja na ogled) postoji u slučaju kad je ugovorom kupcu dato pravo da isproba stvar koju kupuje, pa da se nakon toga definitivno izjasni o njenoj kupovini. Ugovorom se određuje rok trajanja probe, eventualno način mjesto i vrijeme izvršenja.

Odredba o probi ima karakter uslova. Da li će to biti suspenzivni ili rezolutivni uslov, zavisi od sporazuma stranaka. Ako tog sporazuma nema, niti se to može odrediti po prirodi posla, odredba o probi se smatra suspenzivnim uslovom ako stvar nije predata kupcu. Ako je stvar predata, radi se o rezolutivnom uslovu. Kod suspenzivnog uslova dejstvo je odloženo do izjave kupca o rezultatu probe. Kod rezolutivnog je ugovor odmah proizveo dejstvo, a raskida se izjavom kupca da probom nije zadovoljan. Od navedenog zavisi i trenutak prelaska prava vlasništva na stvari sa prodavca na kupca.

Rizik slučajne propasti ili oštećenja stvari za vrijeme probe snosi prodavac, ako drugačije nije određeno ugovorom. Ako se proba vrši kod kupca, pa kupac izjavi da mu stvar odgovara tj. da ostaje kod ugovora, od tog trenutka rizik prelazi na njega. Osim toga, rizik će na kupca preći ako je istekao rok do kojeg se kupac trebao izjasniti ili vratiti stvar, a on to ne učini.

Ako vrijeme probe nije ugovoreno, ono se određuje prema prirodi stvari i prirodi same probe. Ako se vrijeme ne može ni po tome odrediti, proba se ima izvršiti u primjerenom roku koji odredi prodavac.

Kupac se može i prije isteka roka izjasniti o probi. Ako je unutar roka pretežnim dijelom isplatio kupoprodajnu cijenu, smatra se da je zadovoljan robom. Isto važi u slučaju ako je kupac počeo raspolagati sa stvari ili je koristiti na način koji nije u skladu sa potrebama probe.

Ako se kupac u određenom roku ne izjasni o rezultatima probe, posljedica zavisi od toga gdje je proba izvršena. Ako je proba izvršena kod kupca, istekom roka za izjašnjavanje smatra se da je roba zadovoljila kupca i ugovor se ne može raskidati, a ako je proba izvršena kod prodavca, smatra se da do zaključenja ugovora nije ni došlo.

Ako ugovorom nije određeno drugačije, kupac ne mora obrazlagati negativnu izjavu o rezultatu probe.

5.5. Kupoprodaja po uzorku

Kod kupoprodaje po uzorku uzorak je osnov za utvrđivanje kvaliteta prodate stvari. Kupac ima pravo raskinuti ugovor ako prodata stvar ne odgovara uzorku. Ugovarači mogu u ugovor unijeti i opis kvaliteta uzorka. Ako postoji nesaglasnost između tog opisa i stvarnog kvaliteta uzorka, odlučujući za izvršenje ugovora biće opis naveden u ugovoru, a ne sam kvalitet određenog uzorka.

13

Ako postoji samo jedan uzorak, on je jedino odlučujući za određivanje kvaliteta prodate stvari. Ako uzoraka ima više, kvalitet prodate stvari određuje se prema uzorku koji se utvrdi kao autentičan uzorak. Autentični uzorak se oibčno obilježava pečatom ugovarača, a i trećem licu se može dozvoliti da označi taj uzorak.

5.6. Kupoprodaja uđuture

Kupoprodaja uđuture (napoprijeko, po viđenju) postoji kad se kupuje ono što je viđeno, tj. u ugovoru se ne određuje kvalitet niti kvantitet stvari. Kupac snosi rizik pogoršanja prodate stvari od trenutka zaključenja ugovora pa do isteka roka za predaju stvari, ako za to pogoršanje nije kriv prodavac i ako stvar time ne gubi preko polovine vrijednosti.

Odgovornost prodavca za nedostatke prodate stvari postojaće samo u slučaju ako stvar nema sve one kvalitete koje joj je prodavac pripisivao. Kod ove kupoprodaje ne dolazi u obzir primjena instituta prekomjernog oštećenja.

5.7. Kupoprodaja pod uslovom boljeg kupca

Ova vrsta kupoprodaje postoji kad se u ugovoru nalazi odredba po kojoj se prodavcu daje pravo da odustane od ugovora ukoliko u određenom roku nađe boljeg kupca. Ako taj rok nije određen ugovorom, on je za pokretne stvari 3 dana, a za nekretnine 1 godina.

Prodavac koji želi iskoristiti pomenuto pravo mora dokazati da je našao kupca koji nudi povoljnije uslove. To se ne odnosi samo na cijenu, već i na druge uslove (način i rok plaćanja, način pakovanja i sl). Dokaz bi mogao biti ponuda trećeg lica, pa i sam zaključeni ugovor sa trećim licem. Prihvaćeno je shvatanje da bi se i ranijem kupcu trebalo omogućiti da pristane na uslove kupoprodaje koje nude drugi, te da na taj način zadrži ugovor na snazi.

Odredba o nalaženju boljeg kupca po svojoj pravnoj prirodi je uslov (rezolutivni ili suspenzivni - zavisi od toga da li je stvar predata prvom kupcu ili ne).

Ako je stvar predata prvom kupcu, pa dođe do raskida ugovora, kupljena stvar i primljena cijena se vraćaju, a koristi koje su eventualno imali do raskidanja ugovora ugovarači zadržavaju za sebe. Slučajno pogoršanje stvari u roku određenom za nalaženje boljeg kupca ne tereti prvog kupca, ali ga slučajna propast tereti i do raskidanja ugovora u tom slučaju ne može doći. Ako bi stvar propala usljed krivice prvog kupca ili bila otuđena trećem licu, prvi kupac bi odgovarao za svu štetu koju bi prodavac pretrpio zbog nemogućnosti realizacije novog ugovora. Ako je treće lice nesavjesno, prodavac bi mogao zahtijevati predaju stvari od trećeg lica.

5.8. Kupoprodaja sa pravom otkupa

Kupoprodaja sa pravom otkupa postoji u slučaju kad se u ugovor ugradi odredba po kojoj prodavac ima pravo da od kupca u određenom roku može otkupiti prodatu stvar po istoj kupoprodajnoj cijeni, ili nekoj drugoj cijeni naznačenoj u ugovoru. Time se faktički do određenog roka ograničava kupčevo pravo raspolaganja sa stvari.

Pravna priroda ove ugovorne odredbe je sporna, a najracionalnijim se smatra shvatanje da je ta odredba po svojoj prirodi ugovorno ovlaštenje za zaključenje opcionog ugovora od strane prodavca povodom prodate i predate stvari. Prodavcu se daje pravo da jednostranom izjavom volje u određenom roku dovede do zaključenja novog kupoprodajnog ugovora povodom iste stvari, s tim što je on sada u ulozi kupca.

Stvar koja se otkupljuje mora se predati u onakvom stanju u kakvom je predata, odnosno u stanju u kojem se nalazi u trenutku stavljanja zahtjeva za otkup - ako se stvar troši usljed upotrebe. Vanredne troškove i troškove u vezi poboljšanja vrijednosti stvari prodavac će prilikom otkupa nadoknaditi kupcu. Troškovi se nadoknađuju srazmjerno povećanju vrijednosti stvari. Redovni troškovi održavanja stvari se ne nadoknađuju. Kupac će odgovarati samo za pogoršanje stvari do kojeg je došlo njegovom krivicom.

14

Priraštaji koje je stvar stekla pripadaju prodavcu. Za vrijeme trajanja prava otkupa, kupac ne može opterećivati stvar niti na njoj vršiti neke suštinske promjene, odnosno davati joj neke dodatke. Opterećenje stvari nema dejstvo prema prodavcu ukoliko je treće lice znalo ili moralo znati za postojanje prava otkupa u korist prodavca. Kupac može odvojiti dodatke koje je učinio na stvari ako je to moguće bez oštećenja same stvari. Prodavac to može spriječiti ako kupcu isplati vrijednost dodatka.

Pravo otkupa djeluje samo inter partes. Prodavac svoje pravo ne može prenijeti na treće lice. Ovo pravo se čak ne može ni ugovoriti u korist trećeg lica. Prema tome, od savjesnog trećeg lica prodavac ne može zahtijevati izvršenje svog prava otkupa. On u takvom slučaju može samo tražiti naknadu štete od kupca. Ako se radi o nekretnini i pravo otkupa je upisano u zemljišne knjige, ono djeluje i u odnosu na treća lica.

Različita su mišljenja o trajanju prava otkupa ukoliko rok nije naznačen u ugovoru. Po jednima, to pravo traje za života prodavca, a po drugima ono treba da je vremenski ograničeno.

Pravo otkupa prodavac ostvaruje saopštavanjem kupcu u bilo kojoj formi, da stvar želi otkupiti. Ako se radi o formalnom ugovoru, onda i izjava o otkupu mora biti učinjena u istoj formi. Osim saopštenja, prodavac mora pokazati i spremnost da prilikom preuzimanja stvari isplati kupoprodajnu cijenu. U suprotnom mu kupac nije dužan vratiti kupljenu stvar.

5.9. Kupoprodaja sa pravom preprodaje

Kupoprodaja sa pravom preprodaje postoji kad se u ugovori predvidi pravo kupca da u određenom roku može vratiti kupljenu stvar, s tim da mu prodavac vrati kupoprodajnu cijenu. Dakle, radi se o slučaju obrnutom u odnosu na kupoprodaju sa pravom otkupa. Sve što je rečeno za kupoprodaju sa pravom otkupa važi i za kupoprodaju sa pravom preprodaje, s tim što su uloge ugovarača zamijenjene.

5.10. Kupoprodaja sa pravom preče kupnje

Ova kupoprodaja postoji kad se u ugovoru nalazi odredba koja obavezuje kupca da eventualnu prodaju kupljene stvari najprije ponudi prodavcu. Prodavac nije obavezan da stvar i kupi kad mu se ona ponudi na prodaju, ali ako kupac otuđi stvar trećem licu prije nego što ju je ponudio prodavcu, odgovaraće za štetu koju je na taj način prouzrokovao prodavcu.

Ako u ugovoru nije naznačen rok do kojeg prodavac treba da se izjasni o ponudi, dispozitivno pravilo je da je taj rok mjesec dana od dana prijema ponude. Uslovi pod kojima se stvar prodaje moraju biti navedeni u ponudi. Oni ne moraju biti isti kao kod prethodne kupoprodaje, tj. njih kupac (tj.novi prodavac) slobodno određuje.

Ako raniji prodavac ne prihvati uslove ponude, a takvu ponudu kasnije ne prihvate ni treća lica pa prodavac izmijeni uslove prodaje, dužan je novu ponudu ponovo najprije uputiti ranijem prodavcu. Na to je obavezan kod svake izmjene uslova prodaje. Ranijem prodavcu ne mora ponovo dostavljati ponudu samo ako se raniji prodavac na prethodnu izjasnio kako ga kupovina stvari ne interesuje bez obzira na uslove prodaje.

Pravo preče kupnje je čisto lično pravo (nije prenosivo niti nasljedivo). Može se koristiti samo u vremenu naznačenom u ugovoru, a ako u ugovoru nije ništa naznačeno, ovo pravo prestaje u roku od 5 godina od dana zaključenja ugovora. Ugovorom se može predvidjeti kraći, ali ne i duži rok. Ovo pravo djeluje samo prema kupcu, tj. savjesno treće lice postaje vlasnikom stvari. Ako je treće lice nesavjesno, raniji prodavac može u roku od 6 mjeseci od dana saznanja za sklapanje ugovora kojim je stvar pribavljena tražiti poništenje tog ugovora i zahtijevati da se stvar proda i preda njemu pod istim uslovima. Istovremeno sa izjavom da on kupuje stvar, prodavac je dužan isplatiti cijenu ugovorenu sa trećim licem, ili taj iznos deponovati kod suda.

Ako se radi o nekretninama i pravo preče kupnje je upisano u zemljišne knjige, treće lice se uvijek smatra nesavjesnim, obzirom na načelo javnosti zemljišnih knjiga.

15

U pojedinim slučajevima pravo preče kupnje u korist nekih lica propisano je zakonom. Trajanje zakonskog prava preče kupnje nije ograničeno. Ovo pravo zakon obično konstituira u korist suvlasnika nekretnine, zajedničara u pravu, bliskih srodnika i sl.

Pravo preče kupnje suvlasnika i zajedničara u pravu. Suvlasništvo se uglavnom pojavljuje povodom nekretnina. Jedan od suvlasnika koji želi prodati svoj dio dužan je o tome obavijestiti ostale suvlasnike radi korištenja njihovog prava preče kupnje. Ako se ne mogu sporazumjeti o tome ko će od njih kupiti dio koji se prodaje, preostali suvlasnici ga kupuju zajednički, srazmjerno njihovim suvlasničkim dijelovima na stvari. Ako je suvlasnik prodao svoj dio trećem licu bez ponude ostalim suvlasnicima, oni mogu u roku od 30 dana od dana upisa u zemljišne knjige tužbom tražiti poništenje ugovora i da se njima taj suvlasnički dio proda pod istim uslovima.

Pravo preče kupnje nosioca stanarskog prava. Prema Zakonu o svojini na dijelovima zgrada, fizičko ili pravno lice koje namjerava prodati porodičnu ili stambenu zgradu, ili stan kao poseban dio zgrade, dužan je to preporučenim pismom ili podneskom preko suda ponuditi na prodaju licu koje na stanu ili dijelu zgrade ima stanarsko pravo. Ako nosilac stanarskog prava ne odgovori pozitivno u roku od 30 dana, ponuđač može tu zgradi ili dio zgrade prodati trećem licu, ali samo pod istim uslovima ili za višu cijenu.

Tužba zbog povrede prava preče kupnje podnosi se u roku od 30 dana od dana kad je imalac prava preče kupovine saznao za prodaju u uslove prodaje (subjektivni rok). Objektivni rok je 6 mjeseci od dana upisa u zemljišne knjige, a 1 godina od upisa ako su imaocu prava nuđeni nepovoljniji uslovi od onih pod kojima je prodaja izvršena, ili je prodaja prikrivena zamjenom, poklonom ili na drugi način.

Pravo preče kupnje historijsko-arhivskog materijala (Zakon o Arhivi Jugoslavije; Arhiv SFRJ imao je pravo preče kupovine arhivske građe od posebnog interesa za Federaciju);

Pravo kupnje pri otpustu državljanstva (državljanin koji je tražio otpust, a prodaje nekretnine, iste mora ponuditi prvenstveno općini na čijem području se nekretnina nalazi - Zakon o dopunama Zakona o prometu zemljišta i zgrada).

Pravo preče kupnje poljoprivrednog zemljišta (pravo preče kupnje od fizičkih lica pripadalo je poljoprivrednim organizacijama).

Pravo preče kupovine spomenika kulture (pravo preče kupovine pripada općini na čijem području se spomenik nalazi - Osnovni zakon o zaštiti spomenika kulture).

Pravo preče kupovine šuma (imale su ga organizacije koje gazduju šumama - Osnovni zakon o šumama);

5.11. Prodajni nalog

Prodajni nalog je vrsta kupoprodajnog ugovora po kome jedno lice (nalogodavac, prodavac) prodaje pokretnu stvar drugom licu (nalogoprimac, kupac), s tim da je ovaj za određeno vrijeme i određenu cijenu proda trećem licu, ali ako je u tom roku ne proda ili ne vrati onome od koga je primio, smatraće se da ju je sam kupio. Ako nalogoprimac po isteku ugovorenog roka ne isplati nalogodavcu kupoprodajnu cijenu, ovaj ga može tužiti i tražiti njenu isplatu.

UGOVOR O PROMJENI (ZAMJENI)

1. OPĆENITO

Ugovor o promjeni postoji kad jedan ugovarač prenosi vlasništvo određene stvari na drugog ugovarača, koji zauzvrat prenosi vlasništvo neke druge stvari na prvog ugovarača. (vlasništvo ili pravo raspolaganja)

Ako jedan od ugovarača daje novac za naknadu, ne radi se o zamjeni već o kupoprodaji. Izuzetak je kad oba ugovarača jedan drugom daju novac (npr. za manje apoene). U tom slučaju se ponovo radi o zamjeni. Lica koja zaključuju ovaj ugovor nazivaju se razmjenjivači.

16

U pogledu obilježja ovog ugovora važi uglavnom sve što je rečeno za ugovor o kupovini i prodaji.

2. ZNAČAJ UGOVORA O PROMJENI

Znatno veći značaj ovaj ugovor imao je prije pojave novca. U novije vrijeme se javlja rjeđe.

3. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PROMJENI

Bitni elementi ugovora su stvari, odnosno imovinska prava koja se imaju razmijeniti. Predmet ugovora može biti svaka stvar, odnosno svako imovinsko pravo koje je prenosivo. Ugovor o promjeni je po pravilu neformalan, ako sami ugovarači ne odrede drugačije. Izuzetak postoji ako se kao predmet ugovora javlja nekretnina. U takvom slučaju ugovor mora biti u pisanoj formi.

Pravo vlasništva na stvarima koje se razmjenjuju se prenosi predajom stvari. Ugovor je samo titulus za sticanje prava raspolaganja, odnosno prava vlasništva. Shodno tome, slučajno oštećenje stvari do trenutka njene predaje ide na teret vlasnika. U takvom slučaju vlasnik mora saugovaraču dozvoliti da i on srazmjerno umanji vrijednost svoje stvari, a ako to nije moguće, onda će vlasnik oštećene stvari vrijednost oštećenja naknaditi u novcu prilikom razmjene. Do poništavanja ugovora može doći samo ako je stvar oštećena preko polovine vrijednosti. Ako je razmjena ugovorena "uđuture", oštećenje stvari do polovine njene vrijednosti ide na teret saugovarača (primatelja) stvari.

4. PRIMJENA ODREDABA UGOVORA O KUPOVINI I PRODAJI

Sve što je rečeno u pogledu nastanka, dejstva i prestanka ugovora o kupovini i prodaji važi i za ugovor o promjeni. Bitno je naglasiti da obaveze ugovarača kod ovog ugovora odgovaraju obavezama prodavca kod ugovora o kupovini i prodaji.

UGOVOR O POKLONU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O POKLONU

1.1. Pojam

Ugovor o poklonu je ugovor kojim jedan od ugovarača ustupa besplatno određenu stvar ili imovinsko pravo na raspolaganje odnosno u vlasništvo drugom ugovaraču. Pretpostavka postojanja ugovora o poklonu je smanjenje imovine poklonodavca i povećanje imovine poklonoprimca, a iz razloga dobročinstva. U tom smislu se poklonom smatra i oprost duga po ugovoru, ili plaćanje poklonoprimčevog duga povjeriocu. Ugovorne strane su poklonodavac i poklonoprimac, a stvar odnosno imovinsko pravo koje je predmet ugovora naziva se poklon.

1.2. Obilježja

On je formalan ugovor. Forma se traži u svrhu dokaza postojanja (ad probationem), a nije uslov valjanosti (ad sollemnitatem). Ukoliko ugovor nije zaključen u pisanoj formi, postojala bi naturalna obligacija koja nije zaštićena tužbom. Valjanost pismene forme nije uslovljena ovjerom od strane nekog organa. Osnovno je da je svaki od ugovarača izjavu dao slobodno, tj. da je priznaje za svoju. Ugovarači svoju volju mogu izraziti u jednom aktu, a mogu u posebnim aktima (u jednom poklonodavac izjavljuje da želi dati poklon, a u drugom poklonoprimac da želi primiti poklon). Pismena izjava volje samo jednog ugovarača ne može dovesti do nastanka ugovora, jer je ugovor saglasna izjava volja obaju ugovarača.

Ugovarači po pravilu slobodno odlučuju o formi ugovora o poklonu. Izuzetak su ugovori koji za predmet imaju nekretnine. Da bi se izvršio i prijenos prava vlasništva upisom u zemljišne knjige, sudovi traže da se izvrši ovjera potpisa poklonodavca pred nadležnim organom.

17

On je dobročin. Poklonoprimac nije dužan dati naknadu za primljeni poklon. Ako poklonoprimac uzvrati poklonom, ugovoru o poklonu nije oduzet karakter besplatnosti, jer ne postoji takva ugovorna obaveza poklonoprimca. Time ustvari nastaje novi ugovor o poklonu, ali sa izmijenjenim ulogama. Po ovome se ugovor o poklonu i razlikuje od ugovora o kupoprodaji, odnosno o promjeni koji su teretni ugovori.

On je jednostrano obavezan. Zaključenjem ugovora nastaje obaveza samo za poklonodavca. Poklonoprimac stiče samo pravo da zahtijeva predaju predmeta poklona.

1.3. Značaj

Ugovor o poklonu služi kao pravni instrument izražavanja materijalne pomoći, naklonosti, pažnje, zahvalnosti i sl.

2. NASTANAK UGOVORA O POKLONU

a) Sposobnost ugovarača za zaključivanje ovog ugovora

Kod ovog ugovora dolazi do odstupanja od pravila da je za punovažan nastanak obligacije potrebna poslovna sposobnost ugovarača. Naime, maloljetnici stariji od 15 godina mogu samostalno zaključiti ugovor kao poklonodavci, ali samo pod uslovom da predmet ugovora potiče od njihove zarade iz radnog odnosa ili ugovora o djelu. Ako taj uslov nije ispunjen, maloljetnici ugovor ne mogu zaključiti, čak ni sa odobrenjem roditelja, odnosno staratelja.

Kao poklonoprimci, ugovor samostalno mogu zaključiti maloljetnici stariji od 17 godina, s tim što roditelji odnosno staratelji mogu, uz prethodno odobrenje organa starateljstva, zabraniti maloljetniku da zaključi takav ugovor ako njegovo zaključivanje na određeni način nije u interesu maloljetnika.

Maloljetnici mlađi od 7 godina ne mogu zaključivati ugovor o poklonu, ni kao poklonodavci niti kao poklonoprimci. Međutim, u praksi se naravno dešava da i takvi maloljetnici primaju poklone. Zbog toga se pojavilo shvatanje o tzv.faktičkim ugovorima.

b) Saglasnost o bitnim elementima

Predmet poklona može biti svaka stvar u prometu, odnosno prenosivo imovinsko pravo. Čisto lična imovinska prava ne mogu biti predmetom poklona. Poklanjanje tuđe stvari nema uticaja na izmjenu prava vlasništva povodom predmeta poklona. Ako je stvar već predata poklonoprimcu, vlasnik je može tražiti nazad vlasničkom tužbom. Za eventualno oštećenje stvari primljene u poklon nesavjesni poklonoprimac će odgovarati, a savjesni ne.

Ukoliko je savjesni poklonoprimac otuđio poklonjenu mu tuđu stvar teretnim poslom, dužan je vlasniku stvari predati sve ono što je primio kao naknadu, ako se to još uvijek nalazi u njegovoj imovini. Nesavjesni poklonoprimac u istoj situaciji je dužan vlasniku naknaditi punu vrijednost otuđene stvari. Ako je savjesni poklonoprimac besplatno otuđio poklonjenu mu tuđu stvar, vlasnik stvari može od trećeg lica tražiti da mu se stvar vrati.

Ako vlasnik oduzme poklonjenu stvar od poklonoprimca, poklonodavac neće biti dužan da mu je nadoknadi, niti da mu nadoknadi štetu koju je ovaj pretrpio pouzdavajući se u zaključeni ugovor. Ako je poklonodavac nesavjestan (tj.znao je da poklanja tuđu stvar), biće dužan poklonoprimcu nadoknaditi svu štetu koju mu je prouzrokovao time što se ovaj pouzdao u zaključenje ugovora.

Ako je predmet poklona cjelokupna imovina poklonodavca, poklonoprimac ipak nije univerzalni sukcesor i nije dužan izmirivati obaveze (dugove) poklonodavca. Poklonodavčevi povjerioci u ovom slučaju mogu ugovor o poklonu pobijati tužbom Actio Pauliana.

Moguće je da predmet ugovora o poklonu bude i buduća imovina poklonodavca. Može se pokloniti polovina ove imovine, a u ovakvom slučaju ugovor o poklonu ustvari je zaključen sa suspenzivnim uslovom jer će proizvesti dejstvo u trenutku kad poklonodavac stekne odnosnu imovinu.

18

Potrebno je istaći da zaključenje ugovora o poklonu i sama predaja predmeta poklona ne utiče na sudbinu stvarnih prava koja treća lica imaju na poklonjenoj stvari (npr.služnosti, zaloga i sl).

Saglasnost volja da se pokloni, odnosno primi poklon - animus donandi je drugi bitan element ugovora o poklonu. Ugovor o poklonu postoji samo onda kad je poklonodavac svjestan da nije obavezan besplatno prenijeti na raspolaganje odnosno u vlasništvo poklonoprimcu određenu stvar ili određeno imovinsko pravo, a to on ipak čini, kao i kad je poklonoprimac svjestan da nije dužan besplatno primiti određenu stvar ili imovinsko pravo, a on na to ipak pristaje.

Upravo je animus donandi obilježje koje je karakteristično samo za ovaj ugovor. Ako bi neko lice platilo dug drugog lica, misleći pritom da je to njegov dug (tj.bilo je u zabludi), to se ne bi smatralo poklonom jer kod isplatioca duga ne postoji animus donandi. U ovom slučaju radilo bi se o plaćanju neduga, condictio indebiti.

3. DEJSTVO UGOVORA O POKLONU

3.1. Nastanak obligacije

U našem pravu ugovor o poklonu nema jačeg pravnog dejstva od zasnivanja obligacionog odnosa između ugovarača, odnosno sam ugovor ne predstavlja način prenosa prava vlasništva ukoliko je predmet ugovora određena stvar. Ugovor je samo titulus, a za prenos vlasništva potreban je i modus, tj. tradicija. Međutim, ako je predmet poklona neko imovinsko pravo, poklonoprimac je postao titularom tog prava u trenutku zaključenja ugovora o poklonu.

Ako je poklonodavac istu stvar poklonio raznim licima, i to putem pismenih ugovora, onaj kome je stvar već predata je najjači u pravu jer je tradicijom stekao pravo vlasništva i ostali poklonoprimci mu je ne mogu oduzeti bez obzira na to što su možda prije njega zaključili ugovor. Ako predmet poklona još uvijek nije nikome predat, najjači u pravu je onaj poklonoprimac koji je prvi zaključio ugovor o poklonu (prior tempore, quotior iure). Ostali poklonoprimci mogu samo od poklonodavca tražiti da im naknadi štetu koju im je prouzrokovao usljed toga što ugovor nije mogao izvršiti. I u ovom slučaju se u štetu ne uračunava sama vrijednost poklonjene stvari.

3.2. Obaveze i prava ugovarača

Poklonodavac ima 2 osnovne obaveze: da čuva predmet ugovora do roka predaje i da preda predmet poklona poklonoprimcu. Nasuprot tome su prava poklonoprimca da traži naknadu štete za uništenje ili oštećenje stvari krivicom poklonodavca i da zahtijeva predaju predmeta poklona.

1. Čuvanje poklonjene stvari do roka predaje. Poklonodavac se oslobađa obaveze u slučaju naknadne objektivne nemogućnosti ispunjenja (propast stvari usljed slučaja ili više sile). U slučaju naknadne subjektivne nemogućnosti ispunjenja (krivicom poklonodavca), poklonodavac je dužan nadoknaditi svu štetu, s tim što se u štetu ne uračunava vrijednost same stvari, već samo ona šteta koju je poklonoprimac pretrpio uzdajući se da će mu poklonjena stvar biti predata u stanju u kome je bila u vrijeme zaključenja ugovora. Ovakva obaveza poklonoprimca postoji samo ako je ugovor zaključen u pisanoj formi.

Plodovi i priraštaji nastali do roka za predaju pripadaju poklonodavcu, a nakon toga poklonoprimcu. Ako rok nije određen ili ako je stvar predata prije roka, plodovi do predaje pripadaju poklonodavcu, a nakon toga poklonoprimcu. Do predaje poklonodavac snosi troškove održavanja predmeta poklona, ako se ovo pitanje drugačije ne reguliše ugovorom.

2. Predaja predmeta poklona. Predajom prelazi i pravo raspolaganja, odnosno pravo vlasništva nad predmetom poklona. Kao načini predaje u obzir mogu doći realna predaja i traditio brevi manu. U ovom slučaju ne dolazi u obzir constitutum possesorum kao način predaje, jer poklonjena stvar ne izlazi iz posjeda poklonodavca2.

2 Traditio brevi manu. Prema subjektivističkoj konstrukciji posjeda, prenos se vršio tako što se dosadašnji detentor sporazumno sa posjednikom od detentora pretvarao u posjednika. Fizička predaja nije potrebna jer corpus već postoji. Očitovanjem detentor stiče animus. Npr. podstanar

19

Ako ništa nije posebno ugovoreno, predmet ugovora se mora predati u stanju u kome je bio u trenutku zaključenja ugovora. Obzirom da je ugovor o poklonu dobročin, poklonodavac ne garantira za fizičke i pravne nedostatke poklonjene stvari. Poklonodavac će odgovarati za štetu ako dolozno prešuti određene mane stvari da bi time izazvao štetu poklonoprimcu, pa ta šteta i nastane.

Obaveza poklonodavca na predaju stvari prelazi i na njegove nasljednike. Poklonjena stvar se mora predati poklonoprimcu, licu koje on ovlasti ili njegovim nasljednicima.

Ako ugovorom nije određeno vrijeme predaje, rok za predaju dospijeva čim poklonoprimac postavi zahtjev da mu se poklon preda. Za zaštitu svog prava da zahtijeva predaju predmeta poklona, poklonoprimac na raspolaganju ima građanskopravnu tužbu radi ispunjenja ugovora.

4. OPOZIV POKLONA

Poklon je po pravilu neopoziv. Ni poklonodavac niti treće lice po pravilu ne mogu od poklonoprimca oduzeti predmet ugovora, ali se ugovorom može predvidjeti mogućnost opozivanja poklona od strane poklonodavca.

Međutim, u izvjesnim slučajevima zakon omogućava da se poklonjena stvar može oduzeti od strane poklonodavca ili trećih lica. Izjavu poklonodavca o opozivu poklona treba shvatiti kao jednostrano raskidanje ugovora, a izjavu trećeg lica kao pobijanje ugovora o poklonu.

a) Zakonska mogućnost opozivanja poklona od strane poklonodavca

Opozivanje oklona od strane poklonodavca kad je poslije davanja poklona toliko osiromašio da nema sredstava za nužno izdržavanje. Da bi poklonodavac mogao opozvati poklon potrebno je ispunjenje slijedećih uslova:

1. da poklonodavac nema lica koja su po zakonu dužna da ga izdržavaju, ili da ta lica nemaju sredstava za izdržavanje poklonodavca;

2. da poklonoprimac nije i sam u oskudici u pogledu nužnog izdržavanja (njegovog i lica koja je po zakonu dužan izdržavati);

3. da se predmet poklona ili njegova vrijednost još uvijek nalaze u imovini poklonoprimca.

Treba naglasiti da razlog zbog kojeg je došlo do osiromašenja poklonodavca nije relevantan.

Ako je poklonodavac učinio više poklona, oni se opozivaju obrnutim redoslijedom u odnosu na onaj kojim su učinjeni (prvo kasniji, pa onda raniji), sve dok se ne podmire potrebe poklonodavca za nužnim izdržavanjem. Ako su neki pokloni učinjeni istovremeno, oni se opozivaju srazmjerno njihovom broju u odnosu na visinu zahtjeva poklonodavca za nužno izdržavanje.

Opozivanje poklona vrši se zahtjevom poklonoprimcu koji može biti sudski i vansudski do podnošenja zahtjeva poklonoprimac se smatra savjesnim držaocem poklona, a nakon toga nesavjesnim.

Opozivanje poklona od strane poklonodavca u slučaju kad mu je poklonoprimac učinio veliku neblagodarnost. Prema pravilima OGZ-a, pod pojmom "velike neblagodarnosti" podrazumijeva se povreda subjektivnih prava poklonodavca ili njegovih najbližih srodnika koja predstavlja krivično djelo, izvršeno na takav način da se iz njega može ustanoviti krajnje nekorektan odnos prema poklonodavcu. Sudska praksa je na stanovištu da djelo poklonoprimca i ne mora biti krivično djelo.

kupi stan u kome stanuje. Po objektivističkoj konstrukciji praktično se briše razlika između detencije i posjeda, te prenos posjeda očitovanjem sa posrednog na neposrednog posjednika nije moguć.Constitutum possessorum je slučaj obrnut od tradicije brevi manu. Prema subjektivističkoj konstrukciji, ovdje dosadašnji posjednik gubi animus, a stvar zadržava kao detentor. Npr. vlasnik proda kuću, a nastavi u njoj stanovati po osnovu ugovora o najmu. Prema objektivističkoj konstrukciji, constitutum possessorum može doći u obzir samo za prenos posjeda od posjednika na detentora. Constitutum possessorum nije moguć kod prenosa posjeda između neposrednog i posrednog posjednika. Npr, vlasnik proda kuću, a zatim je uzme u najam od novog vlasnika. I prije i poslije prodaje on je neposredni posjednik. Razlika je u tome što je prije prodaje imao posjed kao vlasnik, a nakon prodaje kao zakupac stvari. Dakle, tu nema prenosa posjeda.

20

Rok u kome se može podnijeti zahtjev za opoziv poklona je 3 godine od dana počinjenog djela neblagodarnosti. Zahtjev mogu podnijeti i nasljednici poklonodavca koji je umro prije isteka roka za opoziv.

Ako su treća lica prije opoziva poklona konstituirala neko pravo na poklonjenoj stvari, opoziv poklona ne utiče na to njihovo pravo, tj. ono ostaje i nakon opoziva. Situacija je obrnuta ako je pravo trećih lica konstituirano nakon opoziva poklona.

Opozivanje u slučaju poništenja braka sa poklonoprimcem. Bračni drug koji nije kriv za poništenje braka (savjestan) ima pravo tražiti vraćanje poklona koje je svom bračnom drugu učinio radi zaključenja braka i tokom trajanja braka, ako je ovaj u vrijeme zaključenja braka znao za postojanje nedostatka zbog kojeg je brak poništen (nesavjestan bračni drug). Nema opoziva ako su oba bračna druga bili savjesni, odnosno ako su oba bili nesavjesni. Analogna pravila važe kad je u pitanju opoziv poklona učinjenih od trećih lica, dakle treća lica mogu opozvati poklone koje su učinila povodom i u toku braka.

Zakon ne određuje posebno koji se pokloni vraćaju, te implicira da se vraćaju svi pokloni, bez obzira na njihovu vrijednost. Međutim, prihvaćeno je shvatanje da se ne bi trebali opozivati obični pokloni vezani za potrebe svakodnevnog života i prigodni darovi uobičajene vrijednosti.

Opozivanje u slučaju razvoda braka sa poklonoprimcem. Razlika u odnosu na prethodni slučaj je u tome što se u ovom slučaju ne vraćaju obični pokloni koje su bračni drugovi učinili jedno drugome prije i u toku braka. Ostali pokloni se vraćaju, posebno oni koji su u nesrazmjeri sa imovinskim stanjem poklonodavca. Druga razlika je u tome što se kod razvoda braka ne daje pravo na opoziv poklona trećim licima.

b) Zakonska mogućnost opozivanja poklona od strane trećih lica

Ovo pravo dato je:

1. nužnim nasljednicima kada je ostavilac poklonima povrijedio njihov nužni dio - objektivni rok za podnošenje zahtjeva je 3 godine, a pokloni se vraćaju samo ako se nužni nasljednici ne mogu podmiriti promjenama testamentarnih raspolaganja;

2. licima koja je po zakonu poklonodavac dužan da izdržava, ako je učinjenim poklonom njihovo izdržavanje dovedeno u pitanje;

3. povjeriocima poklonodavca koji su prikraćeni usljed poklona - actio Pauliana, može se podnijeti u roku od 2 godine od dana učinjenog poklona.

5. VRSTE UGOVORA O POKLONU

5.1. Poklon s nalogom (donatio sub modo)

Poklon s nalogom postoji u slučaju kad se u ugovoru o poklonu nalazi neki nalog za poklonoprimca, a poklonodavac ima pravo da raskine ugovor ako poklonoprimac ne ispuni taj nalog. Bitno je naglasiti da nalog ne smije biti takve prirode da predstavlja naknadu za primljeni poklon. Osim toga, nalog mora biti takav da ga poklonoprimac može izvršiti. U suprotnom nema pravnog dejstva. Ako je izvršenje naloga postalo za poklonoprimca nemoguće nakon zaključenja ugovora, a bez njegove krivice, nije obavezan vratiti poklon.

5.2. Mješoviti poklon (negotium mixtum cum donatione)

Mješoviti poklon postoji onda kad jedan ugovarač drugome daje mnogo više po vrijednosti od onoga što prima, a upravo sa namjerom da saugovaraču učini izvjesnu korist. Kod mješovitog poklona se poklonom stvara višak koji prelazi vrijednost datog i primljenog. Jedan od ugovarača drugome prenosi jedan dio imovine u vlasništvo uz naknadu, a drugi dio besplatno. Namjera da se saugovaraču učini izvjesna korist se ne prezumira, već se mora izričito navesti, mora biti vidljiva.

21

5.3. Uzajamni poklon

Uzajamni poklon postoji kad se davanje jednog poklona uslovi davanjem drugog poklona, pri čemu je svaki od ugovarača istovremeno poklonodavac i poklonoprimac. Razlika u odnosu na ugovor o promjeni sastoji se u razlici vrijednosti poklona (tj.promijenjenih stvari). Uzajaman poklon postoji samo ako vrijednost predmeta nije ista. I za ovakav sporazum karakterističan je animus donandi i kod njega nema primjene instituta prekomjernog oštećenja, jer ne postoji zabluda o vrijednosti činidbi.

UGOVOR O ZAKUPU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O ZAKUPU

1.1. Pojam

Ugovor o zakupu (locatio conductio rerum) je ugovor kojim se jedan ugovarač obavezuje da drugom ustupi određenu stvar na korištenje za određeno vrijeme, a drugi ugovarač se obavezuje da će mu tu stvar vratiti po isteku ugovorenog vremena i dati naknadu. Dakle, ovaj ugovor je titulus za korištenje tuđe stvari.

1.2. Obilježja

On je konsenzualan ugovor - nastao je u trenutku kad su se ugovarači sporazumjeli, a po pravilu je neformalan. Po konsenzualnosti se razlikuje od ugovora o posluzi, koji je realan ugovor.

On je uzajaman ugovor - ugovorom oba ugovarača stiču određena prava i obaveze, za razliku od ugovora o posluzi koji je jednostrano obavezan i dobročin.

On je ekvivalentan ugovor - teži se da prava i obaveze budu uravnoteženi (po vrijednosti isti). Dosljedno tome, može doći do poništenja ugovora primjenom instituta prekomjernog oštećenja.

On je trajan ugovor - korištenje predmeta zakupa traje relativno duže vrijeme. Obzirom na izvršenje, svrstava se u tzv. periodične ugovore, jer zakupoprimac obično daje naknadu po isteku određenog vremenskog perioda korištenja stvari (mjesec, godina i sl).

1.3. Značaj

Poseban značaj i primjenu ovaj ugovor ima kod korištenja stanova, poslovnih prostorija i poljoprivrednog zemljišta.

2. NASTANAK UGOVORA O ZAKUPU

2.1. Saglasnost ugovarača o bitnim elementima

Bitni elementi ugovora po zakonu su: predmet zakupa, rok trajanja i zakupnina. Ugovarači mogu nastanak ugovora usloviti saglasnošću i o nekim drugim pitanjima. Ponekad je zakonom propisana i potreba saglasnosti nadležnog državnog organa za valjanost ugovora o zakupu.

2.2. Predmet zakupa

Predmet zakupa može biti svaka stvar koja je za to pogodna - pokretna i nepokretna, zamjenjiva i nezamjenjiva, potrošna i nepotrošna. Potrošna stvar može biti predmet ugovora o zakupu samo ako se njenom upotrebom neće uništiti, odnosno kad se ne koristi u svrhu u koju inače služi (npr.upotreba brašna za reklamu stavljanjem u izlog). Najčešće se u praksi kao predmet ugovora javljaju nekretnine, a od pokretnih stvari vozila i mašine. Predmet ugovora može biti i:

22

- neka buduća stvar, ako je izvjesno da će ona nastati;

- imovinsko pravo koje nije čisto ličnog karaktera (npr.licenca);

- vlastita stvar (npr.ako je jedno lice dalo u zakup svoju stvar, pa kasnije istu stvar uzme u podzakup);

- stvar povodom koje pravo upotrebe i korištenja u trenutku zaključenja ugovora nema zakupodavac, već neko treće lice. Ovakav ugovor smatra se uslovno zaključenim (suspenzivni uslov), ako su ugovarači svjesni da pravo upotrebe nema zakupodavac, već treće lice. Ako je zakupodavac svjestan, a zakupoprimac ne, ugovor je proizveo dejstvo i za njegovo neizvršenje zakupodavac će odgovarati zakupoprimcu. Obrnuto, ako je zakupoprimac znao da se radi o tuđoj stvari, a zakupodavac nije, onda zakupodavac neće odgovarati za nemogućnost izvršenja ugovora.

2.3. Zakupnina (zakupna cijena)

Zakupnina je imovinska vrijednost koju je zakupoprimac obavezan dati zakupodavcu kao protivčinidbu. ONa se obično sastoji u novcu. Mora biti određena. Obično se određuje u fiksnom iznosu koji se može isplatiti odjednom ili u obrocima, protekom određenog vremena. Ponekad se određuje i u alikvotnim dijelovima postignute koristi.

Ugovarači uglavnom sporazumno određuju visinu zakupnine, ali se to može prepustiti i trećem licu. Ako treće lice ne odredi visinu zakupnine, a stvar nije data na korištenje, smatra se da ugovor nije ni nastao. Ako je stvar već data na korištenje, neodređivanje zakupnine dovodi do raskida ugovora. U takvom slučaju se može od suda tražiti da odredi zakupninu za period koji je protekao, ako se o tome ne mogu sporazumjeti sami ugovarači. U pojedinim slučajevima visina zakupnine određuje se zakonom, bilo fiksno ili kroz minimum i maksimum.

Zakupnina mora biti stvarna. Ako se navede u ugovoru, a ne isplati se, tada postoji ugovor o posluzi. Upravo je zakupnina element po kome se ugovor o zakupu razlikuje od ugovora o posluzi.

Zakupnina treba predstavljati ekvivalent vrijednosti upotrebe i korištenja predmeta zakupa. U suprotnom se ugovor može poništiti zbog prekomjernog oštećenja.

2.4. Rok trajanja zakupa

Trajanje ugovora o zakupu obično se određuje odsjekom vremena, bilo da se fiksira koliko će trajati (npr.broj mjeseci) ili do kada će trajati (određeni datum). Čim protekne ugovoreno vrijeme, ugovor prestaje. U nekim slučajevima ugovarači određuju (ili je tako po zakonu) da se na određeno vrijeme prije isteka ugovora ugovor ipak mora otkazati (npr.15 dana ranije).

Trajanje ugovora ponekad se određuje i prema svrsi zbog koje se zaključuje (npr.zakup prostorija za neku priredbu i sl). Ostvarenjem svrhe, ugovor sam po sebi prestaje.

Ako trajanje ugovora nije ugovoreno, niti se to može odrediti prema svrsi, ugovor prestaje otkazom. Otkaz je izjava volje jednog ugovarača kojom stavlja do znanja saugovaraču da po isteku određenog roka (otkazni rok) ugovor smatra prestalim. Dispozitivno pravilo je da otkazni rok iznosi 8 dana.

Ako zakupoprimac po isteku roka trajanja zakupa nastavi sa upotrebom predmeta zakupa, a zakupodavac se tome ne protivi, nastali zakupni odnos se prećutno obnavlja. Svoje protivljenje produženju (obnovi) zakupnog odnosa zakupodavac može izraziti u roku od 14 dana po isteku vremena trajanja ugovora, ako je trajanje ugovoreno na mjesec ili više dana. Ako je vrijeme trajanja ugovora određeno kraće od mjesec dana, zakupodavac svoje protivljenje mora izraziti u roku koji iznosi polovinu vremena trajanja ugovora.

Ugovor o zakupu može prestati i prije isteka roka njegovog trajanja u slijedećim slučajevima:

1. Ako tokom trajanja ugovora potpuno propadne predmet zakupa, ugovor prestaje po sili zakona. Odgovor na pitanje naknade vrijednosti predmeta i naknade štete zavisi od krivice zakupoprimca. U slučaju djelimične propasti zakupoprimac može raskinuti ugovor ili tražiti sniženje zakupnine.

2. Ako zakupljena stvar bude prodata prinudnim putem u postupku izvršenja.

23

3. Zakupoprimac može otkazati ugovor o zakupu ako zakupodavac otuđi predmet zakupa trećem licu. Kod davanja otkaza mora poštivati otkazni rok. S druge strane, treće lice kome je predmet zakupa otuđen stupa na mjesto zakupodavca, preuzimajući sva njegova prava i obaveze. On nema pravo da zakupoprimcu otkaže ugovor, već on zakup mora trpiti sve do isteka roka navedenog u ugovoru.

4. Zakupoprimac može jednostrano raskinuti ugovor ako zakupodavac ne održava predmet zakupa u ugovorenom stanju za svo vrijeme trajanja zakupa.

5. Zakupodavac može jednostrano raskinuti ugovor u 2 slučaja:

ako i nakon njegovog upozorenja zakupoprimac upotrebljava predmet zakupa na način koji je protivan ugovoru ili redovnoj namjeni predmeta.

ako zakupoprimac ne plaća na vrijeme ugovorenu zakupninu. Prethodno je zakupodavac dužan opomenuti zakupoprimca, pa ako ovaj izmiri dospjeli iznos zakupnine prije nego mu otkaz bude saopšten, ugovor ostaje na snazi.

3. DEJSTVO UGOVORA O ZAKUPU

3.1. Nastanak obligacije

Zaključenjem ugovora zasniva se obligacioni odnos između ugovarača. Zakupodavac ostaje vlasnikom predmeta zakupa, a zakupoprimac je samo držalac sa pravom korištenja. S tim u vezi zakupodavac tokom trajanja ugovora snosi rizik slučajne propasti predmeta zakupa.

Zasnovani zakupni odnos, osim dejstva među ugovornim stranama, ima i apsolutno dejstvo po zakonu, jer svaki novi vlasnik predmeta zakupa mora trpiti taj odnos do isteka ugovorenog roka. Osim toga, ako se radi o nekretnini, pravo zakupa moguće je upisati i u zemljišne knjige.

Ako postoje 2 ili više ugovora o zakupu iste stvari, najjači u pravu je zakupoprimac kome je stvar predata na korištenje, pod uslovom da je savjestan. Ako je nesavjestan, zakupoprimac je dužan predati stvar onom zakupoprimcu koji je prvi zaključio ugovor o zakupu, ako ovaj to traži. Ako stvar nije predata ni jednom zakupoprimcu, najjači u pravu je zakupoprimac koji je prvi zaključio ugovor o zakupu.

3.2. Obaveze i prava ugovarača

a) Obaveze zakupodavca - prava zakupoprimca

Predaja predmeta zakupa - zahtijevanje predaje predmeta zakupa. Smatra se da je predaja izvršena kad je zakupodavac doveden u takav položaj koji mu omogućava da predmet zakupa koristi na ugovoreni način. Stvar se mora predati u ugovorenom stanju. Ako ništa posebno nije ugovoreno, stvar se mora predati u stanju prikladnom za upotrebu radi koje je ugovor zaključen. U suprotnom zakupoprimac može odbiti prijem stvari i tražiti raskidanje ugovora uz eventualni zahtjev za naknadu štete, ili tražiti smanjenje zakupnine srazmjerno upotrebljivosti stvari.

Ako rok za predaju stvari nije ugovoren, on se određuje prema prirodi stvari, a ako se ni na takav način ne može odrediti, zakupodavac je dužan stvar predati zakupoprimcu "u razumnom roku". Na sličan način određuje se i mjesto predaje stvari - po ugovoru, po prirodi stvari, a ako se na takav način ne može odrediti, onda u mjestu prebivališta odnosno boravišta zakupodavca u vrijeme zaključenja ugovora. Ako se radi o nekretnini, onda u mjestu gdje se ista nalazi.

Ako drugačije nije ugovoreno, zakupodavac je dužan pripremiti stvar za predaju i snositi troškove predaje.

Održavanje predmeta zakupa u upotrebljivom stanju. Zakupodavac je dužan da snosi troškove održavanja stvari u upotrebljivom stanju. Tu ne spadaju troškovi koji su nužni da bi se stvar mogla koristiti (npr.gorivo za rad iznajmljene mašine i sl). Te troškove snosi zakupac. Zakupac je dužan i da zakupodavca obavještava o nastalim promjenama na stvari, odnosno potrebi njene opravke, kako bi zakupodavac mogao blagovremeno reagirati. Zakupoprimac je ovlašten da u hitnim slučajevima sam

24

otkloni nastali nedostatak na stvari, s tim da mu je zakupodavac dužan nadoknaditi nastale troškove. Zakupodavac snosi i sve terete i davanja u pogledu predmeta zakupa koji proizilaze iz fiskalnih i drugih pravnih propisa (porez i sl).

Odgovornost za mane stvari - zaštita od mana stvari. Pravni nedostatak na predatoj stvari postojaće ako neko treće lice pretendira da na zakupljenoj stvari ili nekom njenom dijelu vrši neko pravo, kao i kad treći samovlasno oduzme stvar od zakupoprimca. Zakupoprimac je u tom slučaju dužan da bez odlaganja obavijesti zakupodavca.

Pravo zakupca u slučaju pravnih nedostataka zavisi od karaktera prava koje pripada trećem licu. Ako pravo trećeg lica u potpunosti isključuje pravo zakupoprimca na upotrebu stvari, ugovor se raskida ipso iure. Ako se pravo zakupoprimca samo ograničava, on može izabrati da raskine ugovor ili da zahtijeva sniženje zakupnine.

Da bi zakupodavac odgovarao za materijalne nedostatke, potrebno je da su ispunjeni slijedeći uslovi: - Da je nedostatak (ili uzrok kasnije pojave nedostatka) postojao u trenutku predaje stvari;- Da zakupoprimac u trenutku zaključenja ugovora nije znao niti je mogao znati za postojanje

nedostatka;- Da je zakupoprimac obavijestio zakupodavca bez nepotrebnog odlaganja o nedostatku na zakupljenoj

stvari koji se pokazao u toku zakupa, osim ako je zakupodavac sam znao za nedostatak koji se pojavio. Ako zakupoprimac ne obavijesti blagovremeno zakupodavca, dužan mu je nadoknaditi štetu nastalu zbog oštećenja stvari;

- U ugovoru ne smije stajati odredba kojom se isključuje odgovornost zakupodavca za nedostatke stvari.

Ako su ispunjeni navedeni uslovi, prava zakupoprimca zavise od toga da li se nedostatak može otkloniti bez većih nezgoda za njega ili ne. Ako ne može, zakupoprimac može raskinuti ugovor uz naknadu štete ili tražiti sniženje zakupnine. Ako se nedostatak može otkloniti bez većih nezgoda za zakupoprimca, on može zahtijevati da zakupodavac ukloni nedostatak ili tražiti sniženje zakupnine. Ako u primjernom roku po zahtjevu zakupodavac ne otkloni nedostatak, zakupoprimac može jednostrano raskinuti ugovor. Posljedice raskidanja ugovora su vraćanje predmeta i zakupnine, te eventualno naknada štete.

Po navedenim pravilima regulisana je i zaštita zakupoprimca u slučaju kad nedostatak nastane tokom trajanja zakupa. Dakle, radi se o garanciji zakupodavca za ispravno funkcioniranje stvari.

b) Obaveze zakupoprimca - prava zakupodavca

Davanje zakupnine je osnovna obaveza zakupoprimca. Način, mjesto i vrijeme davanja određuju se ugovorom. Ako ugovorom nije precizirano, vrijeme davanja određuje se prema mjesnim običajima mjesta u kome je stvar predata zakupcu. Ako se vrijeme ne može odrediti ni na taj način, zakupnina se plaća polugodišnje ako zakup traje 1 ili više godina, a ako traje kraće vrijeme onda po isteku tog vremena.

Ako mjesto davanja nije precizirano ugovorom niti se može odrediti prema običajima mjesta zaključenja ugovora, dispozitivno pravilo je da se zakupnina daje u mjestu prebivališta zakupodavca.

Ako zakupoprimac ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od 15 dana nakon upozorenja zakupodavca, zakupodavac može otkazati ugovor o zakupu.

Upotreba predmeta zakupa na način i u svrhu kako je ugovoreno. Ako način i svrha nisu posebno ugovoreni, predmet se ima upotrebljavati saglasno njegovoj prirodi i na uobičajeni način. Zakupoprimac odgovara za štetu koja nastane upotrebom protivno ugovoru ili namjeni predmeta zakupa. U takvom slučaju zakupodavac može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

Zakupodavac ne može bez pristanka zakupoprimca činiti izmjene na zakupljenoj stvari, ukoliko bi one ometale upotrebu stvari.

25

U slučaju davanja stvari na korištenje trećem licu (podzakup), zakupodavac ostaje u pravnom odnosu samo sa zakupoprimcem, a ne i sa podzakupcem. Podzakupni odnos reguliše se posebnim ugovorom između zakupoprimca i podzakupca, a ne može trajati duže od zakupa. Zakupoprimac odgovara zakupodavcu za svu štetu koju prouzrokuje podzakupac, osim u slučaju građanskopravnog delikta, kada bi za štetu odgovarao neposredno i podzakupac. Radi naplate svojih potraživanja prema zakupcu, zakupodavac može tražiti isplatu tog iznosa neposredno od podzakupca. Osim toga, zakupodavac se radi vraćanja predmeta zakupa može direktno obratiti podzakupcu.

Vraćanje predmeta zakupa je obaveza zakupoprimca po isteku ugovorenog roka. Predmet se ima vratiti u stanju koje je ugovoreno. Ako ugovorom ništa nije precizirano, predmet se vraća u stanju u kome je primljen, s tim da se uzima u obzir njegova redovna upotreba za proteklo vrijeme. Ako je zakupoprimac vršio neke opravke koje su bile zabranjene od strane zakupodavca, ne pripada mu nikakva nagrada već samo može iskoristiti pravo odvajanja (ius tollendi). Zakupoprimac odgovara za svu štetu koja je njegovom krivicom nastala na predmetu zakupa.

Ako mjesto vraćanja predmeta zakupa nije ugovoreno, pokretna stvar vraća se u mjestu u kome je i predata.

Obavezi zakupoprimca odgovara pravo zakupodavca da zahtijeva vraćanje predmeta zakupa po isteku ugovorenog roka. Ako zakupodavac ne iskoristi svoje pravo, dolazi do prećutnog produženja ugovora.

UGOVOR O KORIŠTENJU STANA

1. POJAM I KARAKTERISTIKE

Ugovor o korištenju stana je ugovor kojim se davalac stana obavezuje da građaninu-budućem nosiocu stanarskog prava ustupi određeni stan na trajno i nesmetano korištenje, pod uslovima koji su propisani zakonom, a građanin se obavezuje useliti u stan i plaćati određenu stanarinu.

Od običnog ugovora o zakupu ugovor o korištenju stana se razlikuje u slijedećem: 1. Može se zaključiti na osnovu rješenja davaoca stana na korištenje - ako jedna od ugovornih strana ne

zaključi ugovor u roku od 30 dana od dana kad je na to stekla pravo, stambeni organ će na zahtjev jedne od ugovornih strana donijeti rješenje koje zamjenjuje ugovor o korištenju stana, dok on ne bude zaključen;

2. Strogo je formalan - zaključuje se u pisanoj formi, a bitni elementi propisani su Zakonom3;3. Ne zaključuje se na određeno vrijeme - izuzetno se može zaključiti i na određeno vrijeme u slijedećim

slučajevima (a) Ako se stan daje privremeno, do obezbjeđenja drugog stana; (b) Ako se daje u zgradi koja će se rušiti u roku koji nije duži od 3 godine od dana zaključenja ugovora. Ako se ne obezbijedi drugi stan, odnosno ako se zgrada ne sruši, pomenuti ugovori ostaju kao ugovori na neodređeno vrijeme;

4. Visina stanarine ne određuje se slobodno - određuje se na način ustanovljen općinskim propisima(?);5. Zakonom se detaljno uređuju prava i obaveze ugovarača. Ti propisi su uglavnom imperativne prirode.

Stanovi u vlasništvu građana daju se na korištenje zaključenjem ugovora o zakupu stana. Ugovor se zaključuje na određeno vrijeme, ali najmanje na 1 godinu, sa otkaznim rokom od najmanje 3 mjeseca. Bez obzira na ugovoreni rok, obe strane u određenim slučajevima mogu raskinuti ugovor. Vlasnik stana može ugovor raskinuti: 1. Ako zakupac ili drugi korisnici stana koriste stan u svrhu protivnu ugovoru ili na način kojim se

ometaju korisnici drugih stanova u istoj zgradi;2. Ako zakupac ili drugi korisnici stana koriste stan na način kojim se stanu, zajedničkim prostorijama

ili uređajima njihovom krivicom nanosi šteta;3. Ako zakupac ne plaća stanarinu duže od 3 mjeseca, ako ugovorom nije drugačije određeno;4. Ako zakupac koristi ili izdaje stan u poslovne svrhe;

3 Zakon o stambenim odnosima

26

Zakupac može raskinuti ugovor ako vlasnik stana u primjerenom roku koji mu je zakupac ostavio, a koji ne može biti kraći od 30 dana, ne dovede stan u stanje u kome ga je dužan predati, odnosno održavati. Općinska skupština može utvrditi najviše iznose zakupnine.

2. PRAVA I OBAVEZE UGOVARAČA

2.1. Prava nosioca stanarskog prava

Da trajno i nesmetano koristi stan u kome se nalazi - stanarsko pravo. Ako je nosilac stanarskog prava jedan bračni drug, tada se i drugi bračni drug smatra nosiocem stanarskog prava povodom istog stana. U slučaju razvoda, ako se bračni drugovi ne sporazumiju koji od njih će ostati nosiocem stanarskog prava, o tome odlučuje sud u vanparničnom postupku. Jedno lice može biti nosilac stanarskog prava samo na jednom stanu. Korisnikom stana smatraju se i članovi porodičnog domaćinstva nosioca stanarskog prava koji sa njim trajno žive, kao i lica koja su prestala biti članovima porodičnog domaćinstva, a ostala su u istom stanu.

Da mu se niko ne može useliti u stan bez njegove dozvole.

Traženje tekućeg održavanja. Ako davalac stana u primjerenom roku, a najkasnije u roku od 60 dana ne izvrši potrebne radove na održavanju, nosilac stanarskog prava može te radove sam izvršiti ako stambeni organ prethodno utvrdi nužnost radova i približnu visinu troškova. U hitnim slučajevima se radovi mogu izvršiti i bez prethodno navedenih utvrđivanja, s tim što će nosilac stanarskog prava te troškove odbiti od stanarine, ako ih davalac stana ne plati.

Pravo na zasnivanje podstanarskog odnosa. Nosilac stanarskog prava može zasnovati podstanarski odnos sa trećim licem samo na dijelu stana, a ne i na cijelom stanu.

b) Obaveze nosioca stanarskog prava

- čuvanje stana - korištenje stana sa pažnjom dobrog domaćina i na način koji ne ometa ostale stanare u zgradi;- korištenje stana za stanovanje - stan se ne može koristiti u druge svrhe;- plaćanje stanarine i naknade za korištenje zajedničkih uređaja;- snošenje troškova tekućeg održavanja stana.

3. PRESTANAK UGOVORA

Ugovor o korištenju stana koji je zaključen na određeno vrijeme prestaje istekom tog vremena. Ako je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme, on može prestati otkazom ili po sili zakona.

Prestanak ugovora na osnovu otkaza. Nosilac stanarskog prava može otkaz ugovora dati pismeno vansudskim putem, svakog prvog u mjesecu, uz otkazni rok od mjesec dana, ako ugovorom nije predviđen duži rok. Davalac stana na korištenje može dati otkaz u slijedećim slučajevima:

1. Ako se stan i nakon pismene opomene koristi na način kojim se zajedničkim prostorijama ili uređajima nanosi šteta krivicom stanara tog stana;

2. Ako se stan i nakon pismene opomene koristi na način kojim se ometa mirno korištenje stana ostalih stanara u zgradi;

3. Ako nosilac stanarskog prava zaostane duže od 3 mjeseca sa plaćanjem stanarine i drugih naknada, ako drugačije nije određeno ugovorom;

4. Ako nosilac stanarskog prava koristi ili izdaje u zakup stan u poslovne svrhe;

5. Ako se stan po propisima općine pretvara u poslovne prostorije - u ovom slučaju se nosiocu stanarskog prava mora obezbijediti odgovarajući stan;

6. Ako nosilac stanarskog prava izdaje dio stana podstanarima suprotno zakonu i općinskim propisima;

7. Ako se vrši fiktivna zamjena stanova.

27

Nosilac stanarskog prava kome je ugovor otkazan iz navedenih razloga ne može se iseliti dok mu se ne osigura nužni smještaj, osim ako je ugovor otkazan iz razloga pod tačkom 7 (tada se ne obezbjeđuje nužni smještaj). Nužnim smještajem smatra se prostorija koja obezbjeđuje stanare od elementarnih nepogoda i njihovo pokućstvo od oštećenja.

Nosiocu stanarskog prava se ne može otkazati ugovor zbog neplaćanja stanarine ili naknade za korištenje zajedničkih uređaja za vrijeme dok je bio privremeno nezaposlen i primao materijalno obezbjeđenje ili socijalnu pomoć. Neplaćeni iznos je nosilac stanarskog prava dužan izmiriti kad se zaposli i to najkasnije u roku 3 puta dužem od vremena za koje je bio privremeno nezaposlen.

Nosilac stanarskog prava može dobiti otkaz i u slučaju ako on i članovi njegovog domaćinstva prestanu koristiti stan neprekidno duže od 6 mjeseci, izuzev: 1. Ako je nosilac stanarskog prava pozvan u vojnu službu;2. Ako se nalazi na liječenju;3. Ako se nalazi u domu starih, iznemoglih, penzionera i sl;4. Ako se nalazi na izdržavanju kazne;5. Ako se prema njemu izvršava određena mjera bezbjednosti;6. Ako nosilac stanarskog prava i članovi njegovog domaćinstva privremeno borave na drugom mjestu

kao članovi radne zajednice iz određenih razloga.

Otkaz se nosiocu stanarskog prava može dati i ako na vlastiti zahtjev prestane biti članom radne zajednice (osim ako se radi o penzionisanju), ili zbog samovoljnog napuštanja rada. Otkaz se daje u roku od 3 mjeseca. Otkaz se ne može dati ako je nosilac stanarskog prava koristio stan duže od 10 godina, ako je bio član radne zajednice duže od 10 godina ili ako ima ukupno 25 godina radnog staža, te ako je njegov bračni drug član iste radne zajednice, ako je stekao pravo na dobivanje takvog stana.

Prestanak ugovora po sili zakona. Ugovor će prestati i bez otkaza ako se zgrada u kojoj se stan nalazi mora rušiti na osnovu rješenja nadležnog organa ili se na osnovu rješenja nadležnog organa mora izvršiti iseljenje zbog toga što stan ne odgovara higijenskim uslovima ili postoji opasnost po život stanara. U takvom slučaju im se mora obezbijediti drugi stan.

UGOVOR O ZAKUPU POSLOVNIH PROSTORIJA

1. POJAM

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija je ugovor u kome se zakupodavac obavezuje da će zakupcu ustupiti određenu poslovnu prostoriju na korištenje, s tim da mu ovaj za to plati zakupninu i po isteku određenog vremena vrati poslovnu prostoriju.

Poslovnom prostorijom smatra se jedna ili više prostorija namijenjenih vršenju poslovne djelatnosti jednog korisnika, koje po pravilu čine građevinsku cjelinu i imaju zaseban ulaz.

2. NAČELA NA KOJIMA SE ZASNIVA ZAKUP POSLOVNIH PROSTORIJA

1. Organi upravljanja zgradama su dužni da poslovne prostorije u društvenoj svojini izdaju u zakup, ako ih sami ne koriste.

2. Zakup se zasniva slobodnim sporazumom između zakupodavca i zakupca, tj. ugovorom. Općinsko vijeće je nadležno da odredi koje se poslovne prostorije mogu koristiti samo u određene svrhe. Dakle, općina može odrediti da se poslovne prostorije u određenim ulicama ili dijelovima ulica mogu koristiti samo u određene svrhe.

3. Visina zakupnine određuje se sporazumom ugovarača.

28

4. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija zaključuje se na određeno vrijeme sa naznakom tog vremena, ili na neodređeno vrijeme sa naznakom otkaznog roka.

5. Ugovor o zakupu poslovnih prostorija ima i stvarnopravno dejstvo, tj. djeluje i prema trećim licima koja kupovinom ili po drugom osnovu steknu zgradu ili dio zgrade u kome se nalaze zakupljene poslovne prostorije.

6. Zakupcu je omogućeno da trećem licu na korištenje ustupi dio, ali ne i sve zakupljene prostorije (podzakup)

3. NAČIN ZASNIVANJA ZAKUPA POSLOVNIH PROSTORIJA

Zakup se zasniva pismenim ugovorom. Dakle, forma je bitan element ugovora. Ako su ugovore o zakupu istih poslovnih prostorija zaključila 2 zakupca, pravo na useljenje ima onaj koji je ranije zaključio ugovor, osim ako se drugi već uselio ne znajući za ranije zaključeni ugovor sa prvim zakupcem. Zakupac koji polaže pravo na useljenje može podnijeti tužbu općinskom sudu protiv drugog zakupca.

Ugovor mora sadržavati naročito: imena stranaka; naznaku predmeta zakupa; svrhu zakupa - naznaku djelatnosti koju će obavljati zakupac; odredbe o korištenju zajedničkih uređaja i prostorija; vrijeme trajanja zakupa ili odredbe o otkazu; iznos zakupnine i naknade za korištenje zajedničkih uređaja i prostorija, vrijeme plaćanja; mjesto i datum zaključenja ugovora, te potpise stranaka.

4. OBAVEZE I PRAVA STRANAKA

a) Obaveze zakupodavca - prava zakupca

Predaja poslovnih prostorija - traženje predaje poslovnih prostorija. Ako se poslovna prostorija ne preda u stanju u kome je zakupodavac bio dužan da je preda, zakupac će o tome obavijestiti zakupodavca i dati mu primjeren rok da prostoriju dovede u to stanje. Ako zakupodavac to ne izvrši, zakupac može birati jednu od slijedećih opcija:- odustati od ugovora;- na teret zakupodavca dovesti poslovne prostorije u stanje u kome su trebale biti predate;- tražiti srazmjerno sniženje zakupnine.

Osim toga, zakupac ima pravo i na naknadu štete koju je pretrpio zbog toga što mu prostorija nije predata u ugovorenom stanju.

Ako vrijeme predaje nije određeno ugovorom, niti se može odrediti po prirodi posla i cilju koji se želi postići, predaja se ima izvršiti odmah po zaključenju ugovora. Primopredaja prostorije obavlja se zapisnički.

Održavanje poslovnih prostorija u ugovorenom stanju - traženje izvršenja potrebnih opravki. Zakupodavac je obavezan da poslovne prostorije tokom trajanja zakupa održava u stanju u kome ih zakupac može koristiti u svrhu zbog koje su izdate. Zakupac je dužan zakupodavca bez odlaganja obavijestiti o potrebi opravke poslovnih prostorija i tom prilikom mu može staviti primjeren rok da izvrši opravke. Ako zakupodavac u tom roku ne izvrši opravku, zakupac ima alternativno mogućnosti da opravku izvrši sam na teret zakupodavca ili da odustane od ugovora, s tim da u oba slučaja ima pravo na naknadu štete ukoliko je istu pretrpio. Ako sam izvrši opravke, zakupac može izvršiti prebijanje troškova sa iznosom dijela zakupnine koji se izdvaja za održavanje zgrade. Ovo prebijanje ne dolazi u obzir ako zakupac nije blagovremeno obavijestio zakupodavca o potrebi opravke i nije mu dao primjeren rok za to. Do prebijanja u takvom slučaju može doći samo ako se radilo o hitnim opravkama.

b) Obaveze zakupca - prava zakupodavca

Useljenje u poslovne prostorije - zahtijevanje useljenja. Zakupac je dužan useliti u roku od 30 dana od dana kad je po ugovoru stekao pravo na useljenje. Pod useljenjem se podrazumijeva i priprema prostorija za useljenje, kao i unošenje dijelova inventara. Ako zakupac bez opravdanog razloga ne useli u roku od

29

30 dana, ugovor se automatski raskida. Isti slučaj je ako zakupac u roku od 30 dana od dana useljenja ne počne obavljati poslovnu djelatnost radi koje je zaključen ugovor.

Plaćanje zakupnine - traženje plaćanja. Ako vrijeme plaćanja nije određeno ugovorom, zakupnina se plaća mjesečno unaprijed, najkasnije do petog dana u mjesecu. Dispozitivna pravila za mjesto plaćanja ista su kao i kod općeg ugovora o zakupu, tj. po mjesnim običajima odnosno u mjestu prebivališta zakupodavca.

Plaćanje naknade za korištenje zajedničkih prostorija - traženje plaćanja naknade. Obaveza plaćanja naknade za korištenje zajedničkih prostorija postoji ukoliko drugačije nije ugovoreno ili ukoliko ta naknada nije uračunata u zakupninu, što se u ugovoru mora tačno navesti. Ako ništa o tome nije rečeno u ugovoru, smatra se da naknada nije uračunata u zakupninu. Ovu naknadu zakupac je dužan plaćati u vrijeme njene dospjelosti, ako drugačije nije ugovoreno.

Čuvanje zakupljenih poslovnih prostorija i njihovo korištenje u ugovorene svrhe - Zahtijevanje takvog postupanja. Zakupac je dužan poslovne prostorije čuvati sa pažnjom dobrog privrednika odnosno dobrog domaćina. S tim u vezi je obavezan izvršiti opravke svih oštećenja poslovnih prostorija nastalih krivicom njega ili lica za koja on odgovara. Zakupac ne odgovara za pogoršanje stanja prostorija izazvano njihovim redovnim korištenjem u smislu ugovornih odredaba.

Zakupac nije ovlašten vršiti bilo kakve prepravke poslovnih prostorija bez odobrenja zakupodavca. U suprotnom bi postojalo zabranjeno vršenje tuđih poslova - negotiorum gestio inutilis. Zakupac bi bio dužan nadoknaditi svu štetu koja je zakupodavcu eventualno učinjena prepravkama.

Vraćanje poslovnih prostorija po prestanku ugovora - zahtijevanje vraćanja. Prestankom ugovora, prostorije se moraju vratiti u stanju kako je ugovoreno, a ako u ugovoru ništa nije određeno imaju se vratiti u stanju u kome su predate u zakup. Prilikom vraćanja sastavlja se poseban zapisnik o stanju prostorija i uređaja.

5. PRESTANAK UGOVORA O ZAKUPU POSLOVNIH PROSTORIJA

Ugovor zaključen na određeno vrijeme po pravilu prestaje istekom tog vremena i ne mora biti posebno otkazan, kao što je to slučaj kod općeg zakupa. Međutim, ako zakupac i nakon isteka vremena na koje je ugovor bio zaključen nastavi koristiti prostorije, a zakupodavac se ne tome ne protivi, smatra se da je ugovor prećutno obnovljen, pod istim uslovima, a na neodređeno vrijeme. Smatra se da se zakupodavac ne protivi ako najkasnije 15 dana po isteku vremena ugovora nije pismeno ili preko suda zahtijevao da mu zakupac vrati poslovne prostorije.

Ugovor zaključen na neodređeno vrijeme prestaje otkazom, po isteku otkaznog roka. Obe strane imaju pravo otkazati ugovor i to svakog prvog ili petnaestog dana u mjesecu, ako ugovorom nije drugačije određeno. Općinski organ može propisati razloge zbog kojih zakupodavac može dati otkaz. Ako ugovorom drugačije nije određeno, ugovor se ne može otkazati prije isteka 1 godine(?) U otkazu se tačno mora naznačiti dan do kojeg se poslovne prostorije moraju vratiti.

Ugovor o zakupu poslovnih prostorija otkazuje se isključivo preko suda. Ako zakupodavac podnese otkaz i sud utvrdi da postoje uslovi za otkaz (pravo zakupodavca, ispoštovan otkazni rok), izdaće zakupcu nalog da do dana označenog u otkazu vrati prostorije ili da sudu u roku od 8 dana od dana dostave naloga podnese prigovor protiv naloga. Ako se prigovor podnese, dolazi do parnice u kojoj zakupac ima položaj tuženog, a zakupodavac položaj tužioca. Ako je otkaz ugovora podnio zakupac, sud neće po istom dostavljati nalog, već će ga samo dostaviti zakupodavcu.

Ugovor može prestati i odustankom jednog od ugovarača, tj.jednostranim raskidanjem, a u slučajevima predviđenih zakonom. Zakupodavac može svakodobno odustati od ugovora u slijedećim slučajevima:

1. Ako se zakupac i nakon opomene koristi prostorijama protivno ugovoru ili im nanosi znatnu štetu;

2. Ako zakupac ne plati dospjelu zakupninu ni u roku od 2 mjeseca od dana saopštenja opomene;

30

3. Ako zakupodavac iz razloga za koje nije odgovoran ne može koristiti prostorije u kojima je vršio vlastitu djelatnost, pa zbog toga želi koristiti prostorije koje u njegovoj zgradi drži zakupac.

Zakupac može svakodobno odustati od ugovora ako mu zakupodavac u primjerenom roku ne dovede poslovne prostorije u stanje u kome ih je dužan predati, odnosno održavati.

Odustanak se pismeno saopštava saugovaraču, uz određivanje roka u kome se prostorije moraju predati. Taj rok ne može biti kraći od mjesec dana od dana prijema pismene izjave o odustanku.

UGOVOR O ZAKUPU POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA*

1. NAČELA NA KOJIMA SE ZASNIVA ZAKUP POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA

1. U zakup se može dati samo zemljište u privatnoj svojini. 2. Priznaje se sloboda zaključivanja zakupnog odnosa povodom tog zemljišta.3. Zakupljeno zemljište može se koristiti po pravilu samo za poljoprivrednu proizvodnju. 4. Prvenstveno pravo uzimanja poljoprivrednog zemljišta u zakup imaju poljoprivredne organizacije. 5. Poljoprivredno zemljište uzeto u zakup ne smije se davati drugom licu na korištenje (zabrana

podzakupa)

2. ZASNIVANJE ZAKUPA POLJOPRIVREDNOG ZEMLJIŠTA

Ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta mora biti zaključen u pisanoj formi ili putem izjava saugovarača datih na zapisnik pred nadležnim organom. Bitni elementi ugovora o zakupu poljoprivrednog zemljišta su katastarska oznaka zemljišta, vrijeme trajanja zakupa, visina, vrsta i način plaćanja zakupnine.

Sva ostala pitanja vezana za regulisanje zakupa poljoprivrednog zemljišta rješavaju se korištenjem općih pravila koja se tiču ugovora o zakupu.

UGOVOR O POSLUZI

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O POSLUZI

1.1. Pojam

Ugovor o posluzi (comodatum) postoji kad jedan ugovarač drugome preda određenu stvar na upotrebu bez naknade tokom određenog vremena, a ovaj se obavezuje da mu po isteku tog vremena vrati istu stvar. Kod ugovora o posluzi osnovno je da se ima vratiti ista stvar in species, a ne neka druga, makar bila istog roda, kvaliteta i kvantiteta. Upravo po tome se ugovor o posluzi razlikuje od ugovora o zajmu.

Ugovarač koji daje stvar na upotrebu naziva se poslugodavac (comodant), a ugovarač koji prima stvar poslugoprimac (comodatar). Stvar koja se daje je predmet posluge.

1.2. Obilježja ugovora

Ugovor o posluzi je: - realan ugovor - nastao je tek onda kad poslugodavac preda poslugoprimcu predmet posluge;- dobročin ugovor - poslugoprimac nije obavezan dati naknadu za upotrebu predmeta posluge;- jednostrano obavezan - njegovim zaključenjem nastaju obaveze samo za poslugoprimca. Može se desiti da tokom izvršenja nastanu obavezei za poslugodavca, ako on bude dužan snositi troškove oko održavanja predmeta posluge; - trajan ugovor - izvršenje traje relativno duži vremenski period.

31

1.3. Značaj

Zaključenje ugovora o posluzi predstavlja određenu vrstu saradnje među ljudima i uzajamne pomoći.

2. NASTANAK I TRAJANJE UGOVORA O POSLUZI

Bitni elementi ovog ugovora su predmet posluge i vrijeme trajanja posluge. Ugovarači mogu nastanak ugovora usloviti i saglasnošću o još nekim pitanjima.

Predmet posluge po pravilu može biti svaka stvar u prometu, pod uslovom da je podobna za upotrebu koju ugovarači imaju u vidu prilikom zaključenja ugovora. Buduća stvar ne može biti predmet ugovora jer se stvar mora predati poslugoprimcu da bi ugovor nastao. Stvar koja se daje na poslugu ne mora biti vlasništvo poslugodavca. I po ovome se ugovor o posluzi razlikuje od ugovora o zajmu, jer se na zajam ne može dati tuđa stvar.

Vrijeme trajanja posluge prvenstveno zavisi od ugovora. Ako to u ugovoru nije navedeno, rok se određuje po cilju i svrsi zbog kojih je zaključen. Ako rok nije naveden u ugovoru, niti se to može odrediti po cilju i svrsi, onda se ne radi o posluzi, već o prekariju ili tzv."izmoljenoj posluzi". Odnosi između prekariste i davaoca posluge uglavnom se regulišu kao odnosi poslugodavca i poslugoprimca, s tim da davaoc može od prekariste svakodobno tražiti vraćanje stvari.

3. DEJSTVO UGOVORA O POSLUZI

3.1. Nastanak obligacije

Zaključenjem ugovora dolazi do zasnivanja obligacionog odnosa iz kojeg proizilaze samo prava i obaveze za ugovarače. Obaveze su uglavnom na strani poslugoprimca, a prava na strani poslugodavca.

3.2. Obaveze i prava ugovarača

Čuvanje predmeta posluge i njegova upotreba na ugovoreni način. Poslugoprimac odgovara za svako oštećenje, gubitak ili propast predmeta posluge za koje je kriv on ili lica za čije postupke odgovara. On takođe odgovara i za propast stvari usljed slučaja, više sile ili postupka trećeg lica, ako je predmet posluge upotrebljavao protivno ugovoru, namjeni predmeta ili ako je predmet bez ovlaštenja poslugodavca dao na upotrebu trećem licu.

Ukoliko bi se naknadno pronašla izgubljena stvar koja je bila predmetom posluge, poslugodavac ima pravo izbora: da zadrži primljenu naknadu štete i ne primi stvar natrag, ili da traži predaju stvari uz povrat naknade.

Obzirom da je ugovor o posluzi dobročin, poslugodavac nije obavezan održavati predmet posluge u upotrebljivom stanju. Poslugoprimac ga je dužan obavijestiti o pogoršanju stanja predmeta posluge, kako bi mogao blagovremeno reagovati, ali ako poslugodavac odluči da ne popravlja predmet posluge, poslugoprimcu ostaje samo pravo da jednostrano raskine ugovor. Ako je poslugoprimac imao troškove oko održavanja, poslugodavac mu ih je dužan nadoknaditi samo pod uslovom da se prethodno saglasio sa tim održavanjem.

Poslugoprimac je dužan predmet posluge upotrebljavati na ugovoreni način, odnosno na način koji odgovara namjeni tog predmeta. Predmet ne smije davati trećem licu na upotrebu bez odobrenja poslugodavca.

Poslugodavac ne odgovara poslugoprimcu za pravne i faktičke nedostatke predmeta posluge, osim ako je postupio dolozno (tj.znao za nedostatke usljed kojih je poslugoprimac pretrpio štetu).

Ako poslugoprimac ne bude uredno izvršavao svoje obaveze, poslugodavac može jednostrano raskinuti ugovor i u roku od 5 godina zahtijevati naknadu eventualno pretrpljene štete.

32

Vraćanje predmeta posluge. Po prestanku ugovora, poslugoprimac je obavezan vratiti predmet posluge poslugodavcu. Poslugoprimac može predmet vratiti i prije ugovorenog roka, odnosno postizanja određenog rezultata, pod uslovom da to ne čini u nevrijeme, na nezgodan način i na nezgodnom mjestu za poslugodavca.

Poslugoprimac je dužan da predmet posluge vrati isključivo poslugodavcu, odnosno licu kojeg on ovlasti, bez obzira na to što poslugodavac možda nije vlasnik stvari. U suprotnom odgovara poslugodavcu za svu štetu koju mu je prouzrokovao time što je npr.stvar vratio vlasniku.

Predmet posluge vraća se na ugovoreni način. Ako način nije ugovoren, onda se predmet vraća na način koji odgovara samoj prirodi stvari. Ako ugovorom nije precizirano mjesto vraćanja predmeta, niti se isto može odrediti na osnovu okolnosti slučaja, predmet se vraća u mjestu prebivališta poslugodavca. Troškovi vraćanja padaju na poslugoprimcu, jer je ugovor bio zaključen u njegovom interesu.

UGOVOR O ZAJMU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O ZAJMU

1.1. Pojam

Ugovor o zajmu nastao je kad se jedan od ugovarača (zajmodavac) obaveže da drugome preda na raspolaganje, odnosno u vlasništvo određeni iznos novca ili drugih zamjenjivih stvari, a ovaj se obavezuje da mu nakon ugovorenog vremena vrati isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kvaliteta.

1.2. Obilježja

Konsenzualan - ugovor nastaje u trenutku kad ugovarači postignu saglasnost o bitnim elementima. Ako je zajam nastao novacijom, tj. kad se obaveza iz kupoprodaje sporazumom pretvori u dug po osnovu zajma, smatra se da je ugovor o zajmu nastao u trenutku novacije.

Dvostranoobavezan - iz ugovora proizilaze određena prava i obaveze za oba ugovarača.

Trajan - obično traje duži vremenski period, koji se ostavlja zajmoprimcu da izvrši svoju obavezu.

Može biti dobročin i teretan - dobročin je kad zajmoprimac za upotrebu predmeta zajma ne daje nikakvu naknadu. Ako se ugovarači nisu sporazumjeli o davanju naknade, a za konkretni zajam ne postoji zakonski propis, ugovor se smatra dobročinim. Kod ugovora u privredi zajam je po zakonu teretan, tj. zajmoprimac duguje naknadu bez obzira na to što ona nije ugovorena.

1.3. Značaj

Radi se o dosta čestom ugovoru koji je pravni instrument za upotrebu tuđih stvari, posebno novca. Najčešće ga zaključuju banke kao zajmodavci, sa fizičkim i pravnim licima kao zajmoprimcima.

2. NASTANAK UGOVORA O ZAJMU

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Bitni elementi ugovora o zajmu su: predmet zajma, generičko vraćanje predmeta, rok trajanja zajma i eventualno naknada. Ugovarači ovaj krug pitanja mogu proširiti po vlastitom sporazumu.

2.2. Predmet

Predmet zajma su zamjenjive stvari. Najčešće se kao predmet pojavljuje novac. Predmet zajma može biti i buduća stvar. Obzirom da ugovor o zajmu predstavlja titulus za sticanje prava vlasništva, neophodno je

33

da zajmodavac bude vlasnik stvari koja je predmet zajma. Ako zajmodavac nije vlasnik stvari, učinak ugovora zavisi od savjesnosti zajmoprimca. Savjesni zajmoprimac postaje vlasnikom predmeta zajma, ako se radi o teretnom zajmu. Pod savjesnim zajmoprimcem podrazumijeva se osoba koja nije znala niti je po okolnostima slučaja mogla znati da zajmodavac nije vlasnik stvari. Ako je zajmoprimac bio nesavjestan ili ako je ugovor bio dobročin, zajmoprimac ne postaje vlasnik stvari.

2.3. Generičko vraćanje predmeta zajma

U trenutku zaključenja ugovora mora postojati saglasnost o generičkom vraćanju predmeta zajma. Takav način vraćanja je pravo, ali ne i obaveza zajmoprimca, tj. on može vratiti upravo stvar koja mu je predata ali pod uslovom da ista upotrebom nije izgubila vrijednost. Ugovarači se mogu sporazumjeti da zajmoprimac ne vrati predmet zajma in naturam, nego u novcu. Ako zajmoprimac ne bude u mogućnosti da vrati predmet zajma generički, dužan ga je vratiti u novcu.

2.4. Rok trajanja zajma

Ako u ugovoru nije zaključen rok trajanja zajma, a rok se ne može odrediti ni po prirodi ugovora, smatra se da je obaveza zajmoprimca iz ugovora dospjela po isteku prekomjernog roka, koji ne može biti kraći od 2 mjeseca po postavljanju zahtjeva da mu se vrati predmet zajma. Ugovorom se može navesti da zajmodavac nema pravo tražiti vraćanje predmeta zajma prije nego što istekne određeno vrijeme.

2.5. Naknada

Naknada je imovinska vrijednost koju je zajmoprimac dužan dati zajmodavcu za upotrebu predmeta zajma. Ona se obično sastoji u stvarima iste vrste kao i predmet zajma. Kod novčanih zajmova naknada se naziva kamata. Ona može biti ugovorna i zakonska.

3. DEJSTVO UGOVORA O ZAJMU

3.1. Nastanak obligacije

Samim zaključenjem ugovora zajmoprimac nije postao i vlasnik pozajmljene stvari, već će to postati u trenutku prijema stvari od zajmodavca. Zbog toga se konstatuje da je osnovno dejstvo ugovora o zajmu da zasnuje obligacioni odnos između ugovarača.

a) Obaveze zajmodavca - prava zajmoprimca

Predaja predmeta zajma. Predmet zajma će zajmodavac predati zajmoprimcu u stanju kako je ugovoreno. Zajmodavac može odbiti da preda predmet zajma ako se nakon zaključenja ugovora pokaže da su materijalne prilike zajmoprimca takve da on neće biti u stanju da vrati zajam.

Ako vrijeme predaje predmeta zajma nije precizirano, zajmoprimac ima pravo tražiti predaju predmeta zajma odmah po zaključenju ugovora. Ako je rok za predaju određen, zajmoprimčevo pravo zahtijevanja predaje predmeta zastarijeva u roku od 3 mjeseca od dana dolaska zajmodavca u zakašnjenje, a najkasnije za 1 godinu od dana zaključenja ugovora.

Ako mjesto predaje nije precizirano ugovorom, predmet zajma se predaje u mjestu prebivališta zajmodavca.

Zajmoprimac ima i pravo odustati od ugovora prije nego što mu je zajmodavac predao predmet zajma, s tim što je zajmoprimac dužan nadoknaditi eventualnu štetu koju je zajmodavac usljed toga pretrpio.

Odgovornost za materijalne nedostatke - pravo na obeštećenje. Ako se radi o zajmu sa naknadom, zajmodavac odgovara za štetu zbog materijalnih nedostataka predmeta zajma, i to u svakom slučaju (tj.bez obzira na znanje o svojstvima predmeta zajma). Ako je zajam bez naknade, zajmodavac je obavezan nadoknaditi štetu samo ako su mu nedostaci poznati ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a o

34

njima nije obavijestio zajmoprimca. O znanju i neznanju zajmoprimca ZOO ništa ne govori u slučaju zajma sa naknadom, ali se smatra da se nesavjesni zajmoprimac ne treba štititi.

b) Obaveze zajmoprimca - prava zajmodavca

Vraćanje predmeta zajma - zahtijevanje vraćanja predmeta zajma. Vraćanje predmeta zajma je osnovna obaveza zajmoprimca. Predmet se vraća čim nastupi ugovoreni rok. Ako rok nije ugovoren, niti je određen zakonom, zajmoprimac mora predmet zajma vratiti u roku koji ne može biti kraći od 2 mjeseca od dana zajmodavčevog zahtjeva da mu se predmet vrati. Ako zajmoprimac ne vrati predmet zajma na vrijeme, dužan je nadoknaditi štetu. To se kod novčanog zajma realizira u vidu zatezne kamate.

Odgovor na pitanje da li zajmodavac može tražiti vraćanje predmeta zajma prije ugovorenog roka, odnosno da li zajmoprimac može predmet zajma vratiti prije roka, zavisi od toga u čiju korist je rok trajanja zajma ugovoren. Ako se iz ugovora ne može pouzdano utvrditi u čiju korist je rok ustanovljen, pretpostavlja se da je rok trajanja ugovoren u korist zajmoprimca. U takvom slučaju on ima pravo predmet zajma vratiti prije ugovorenog roka, pod uslovom da to ne bude nezgodno za zajmodavca i da mu se time ne nanese šteta. Ako je ugovor o zajmu bio sa naknadom, zajmoprimac će biti dužan platiti sve tzv."međukamate", tj. kamate za svo vrijeme ugovorenog trajanja zajma, ukoliko predmet zajma vrati prije vremena.

Ako ugovor ne sadrži odredbe o načinu vraćanja, predmet zajma se ima vratiti odjednom. Promjena vrijednosti predmeta zajma u međuvremenu, po pravilu nema uticaja. Vraća se stvar iste vrste, kvaliteta i kvantiteta, bez obzira što je u međuvremenu možda došlo do promjene vrijednosti stvari. Zbog toga se u praksi u ugovorima naznačuje obaveza zajmoprimca da vrati određenu vrijednost stvari. Ovo se kod međudržavnih novčanih zajmova ostvaruje putem ugovaranja tzv."zlatne klauzule".

Ako mjesto vraćanja nije posebno ugovoreno, mjesto vraćanja je mjesto prebivališta zajmoprimca. U slučaju novčanog zajma, mjesto vraćanja je mjesto prebivališta zajmodavca.

Davanje naknade. Obaveza davanja naknade postoji samo ako je ista predviđena ugovorom ili zakonom. Ako u pogledu vremena davanja naknade nije ništa određeno, uzima se da se naknada ima dati sa vraćanjem predmeta zajma, ako je vrijeme trajanja ugovora do godinu dana. Ako je vrijeme trajanja ugovora preko godinu dana, naknada se obračunava i dalje. Ukoliko zajmoprimac ne plati dospjelo naknadu na vrijeme, zajmodavac može podnijeti tužbu. Moguće je da se po sporazumu ugovarača za neisplaćeni iznos naknade poveća predmet zajma. Pretvaranje naknade u zajam prisutno je uglavnom kod novčanih zajmova. Zabranjeno je ugovaranje obračuna kamata na kamate, tj. da se kamata plaća i na neisplaćeni iznos kamata.

4. NAMJENSKI ZAJAM

Kod namjenskog zajma zajmoprimac mora predmet zajma upotrijebiti na način predviđen u ugovoru, odnosno u cilju postizanja ugovorene svrhe. U suprotnom zajmodavac može raskinuti ugovor i zahtijevati odmah vraćanje predmeta zajma.

UGOVOR O DJELU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ

1.1. Pojam

Ugovor o djelu je takav ugovor kojim se jedan od ugovarača obavezuje da će izvršiti neku radnju i njome postići određeni rezultat (proizvod), a drugi se obavezuje da će taj rezultat posla preuzeti i isplatiti svom saugovaraču određenu naknadu. Ugovarač koji se obavezuje da nešto napravi naziva se poslenik (preuzimač, preduzetnik), a ugovarač koji se obavezuje dati naknadu zove se naručilac. Predmet ugovora je rezultat koji treba postići radom. (po tome se razlikuje od ugovora o radu, čiji predmet je sam rad)

35

Ugovor o djelu je ponekad teško razlikovati od kupoprodajnog ugovora. Npr. nabavka cipela kod obućara je ponekad ugovor o djelu, a ponekad kupoprodaja. Ako su cipele izrađene po narudžbi, po našoj mjeri i datom modelu, dakle ako se radi o individualiziranom rezultatu posla, postoji ugovor o djelu. Ako se ne može sa sigurnošću utvrditi da li postoji individualiziranje predmeta, polazi se od toga da se radi o ugovoru o djelu ako je materijal za izradu dao naručilac, a o ugovoru o kupoprodaji ako je uposlenik upotrijebio svoj materijal za izradu.

1.2. Obilježja

Konsenzualan i neformalan. Izuzetno, izvjesni ugovori o djelu moraju biti zaključeni u određenoj formi. Obično je to pismena forma.

Uzajaman (dvostrano obavezan i teretan).

Ekvivalentan.

Trajan. Izvršenje obično traje relativno duže vrijeme i to kontinuirano.

3. Značaj

Ovaj ugovor spada u grupu ugovora intuiti personae, tj. ugovora kod kojih je ličnost ugovarača dominantna, pa je i izvršenje obaveze vezano za ličnost. Poslovi i rezultati koji su predmet ugovora o djelu mogu biti vrlo različiti.

2. NASTANAK UGOVORA O DJELU

2.1. Saglasnost ugovarača o bitnim elementima

Bitni elementi ovog ugovora su: predmet, rok trajanja i naknada. Ugovarači mogu odrediti još neke.

2.2. Predmet ugovora

Predmet ugovora je izvršenje neke radnje i postizanje određenog rezultata od strane poslenika. Rad je samo preduslov rezultata koji se želi postići, a koji je stvarni predmet ugovora. Prema tome, rad sam po sebi po pravilu ne predstavlja predmet ugovora o djelu. Moguće je da rezultat ponekad izostane iz objektivnih razloga ili krivicom naručioca posla, te da se obaveza poslenika iscrpi samo u radu (npr.kad naručilac ne mogne pribaviti ostatak materijala da se dovrši izrada predmeta).

2.3. Naknada

Naknada je imovinska vrijednost koju je naručilac posla obavezan isplatiti posleniku za određeni rezultat rada. Obično se sastoji u novcu, a njenu visinu najčešće ugovarači određuju sporazumno. Oni mogu odmah tačno odrediti njenu visinu, mogu je usloviti obimom obavljenog posla, a može se ugovoriti i na osnovu proračuna poslenika o uloženom radu i materijalu. Ako u posljednjem slučaju poslenik nije izričito dao jamstvo za tačnost proračuna, pa se tokom izvršenja posla prekoračenje proračuna pokaže neizbježnim, poslenik o tome mora bez odlaganja obavijestiti naručioca posla i zatražiti objašnjenje da li da posao nastavi sa izmijenjenim proračunom ili da ga obustavi. Međutim, ako je poslenik dao izričito jemstvo za tačnost proračuna, on ne može zahtijevati povećanje naknade. Ipak, i u ovom slučaju moguća je primjena instituta promijenjenih okolnosti (rebus sic stantibus), ako su ispunjeni potrebni uslovi.

Visina naknade u pojedinim slučajevima može biti propisana zakonom, može biti ustanovljena tarifa, a njeno određivanje se može i prepustiti trećem licu. Ako visina naknade nije unaprijed određena na bilo koji od navedenih načina, to ne znači da se naknada ne mora isplatiti. Naime, ako se ugovarači kasnije ne sporazumiju o visini naknade, istu će odrediti sud prema vrijednosti rada, normalnom potrebnom vremenu za taj posao, kao i prema uobičajenoj nagradi za tu vrstu rada.

2.4. Rok trajanja ugovora

36

Ako rok nije određen ugovorom, odrediće se po prirodi same stvari, odnosno karaktera posla. Ugovorom se može predvidjeti i tzv.sukcesivna isporuka rezultata posla.

3. DEJSTVO UGOVORA O DJELU

3.1. Nastanak obligacije

Zaključenjem ugovora zasniva se obligacioni odnos. Ako je naručilac posla posleniku dao materijal za izradu odnosno preradu, on i dalje ostaje vlasnik materijala, što znači da tokom trajanja rada rizik slučajne propasti materijala snosi naručilac posla. S druge strane, u tom vremenu rizik slučajne propasti rada snosi poslenik. Ako do propasti dođe za vrijeme zakašnjenja, štetu će drugoj strani nadoknaditi onaj ugovarač koji je pao u zakašnjenje.

3.2. Obaveze i prava ugovarača

a) Obaveze poslenika - prava naručioca

Postizanje određenog rezultata posla - zahtijevanje postizanja tog rezultata. Poslenik je prvenstveno dužan postići rezultat posla predviđen ugovorom, postupajući savjesno i u skladu sa svojom stručnošću. Ako ugovorom nije preciziran kvalitet rezultata rada, dispozitivno pravilo je da rezltat mora biti onakav kakav se redovno očekuje u takvom poslu pri normalnim okolnostima. Nakon što je naručilac pregledao i primio izvršeno djelo, poslenik više ne odgovara za nedostatke na djelu koji su se mogli opaziti običnim pregledom, izuzev ako je znao za njih, a nije naručioca na to upozorio. Međutim, u slučaju postojanja skrivenih nedostataka, naručilac se može na njih pozvati najkasnije u roku od 2 godine od dana prijema stvari.

Naručilac koji je uredno obavijestio poslenika o nedostacima ima pravo tražiti od poslenika da ih otkloni, ostavljajući mu primjeren rok za to. Ako se nedostatak ne ukloni, prava naručioca zavise od prirode nedostatka. Ako je nedostatak takav da je djelo neupotrebljivo, naručilac ima pravo raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete. Ako nedostaci ne čine djelo neupotrebljivim, naručilac može sam ukloniti nedostatak na teret poslenika, može srazmjerno smanjiti naknadu ili raskinuti ugovor. U svakom od ova 3 slučaja naručilac ima i pravo na naknadu štete.

Ako usljed krivice poslenika propadne materijal koji je obezbijedio naručilac, poslenik odgovara za štetu. Poslenik je dužan naručiocu skrenuti pažnju na eventualne nedostatke materijala koji mu je dat za izradu djela. Ako to ne učini, odgovaraće za štetu koji naručilac zbog toga pretrpi. Poslenik ne odgovara u slučaju da i nakon upozorenja naručilac insistira na izradi djela upravo od tog materijala.

Ako materijal obezbjeđuje poslenik, on odgovara za njegov bonitet. Ako ugovorom nije preciziran kvalitet materijala, dispozitivno pravilo je da se upotrijebi materijal uobičajenog standardnog kvaliteta.

Naručilac se po pravilu ne miješa u posao poslenika, osim ako je drugačije predviđeno ugovorom.

Prvenstveno od ugovora zavisi da li poslenik mora ugovoreno djelo izvršiti lično, ili ga može povjeriti trećem licu. Ako ugovorom ništa nije precizirano, pitanje ličnog izvršenja zavisi od karaktera posla i njegove vezanosti za stručne i lične osobine poslenika. Ako je ugovor zaključen upravo zbog tih osobina poslenika, obavljanje posla se ne može povjeriti trećem licu. Važi i obrnuto, s tim što za kvalitet posla naručiocu uvijek odgovara poslenik, jer je on osoba koja je u obligacionom odnosu sa naručiocem.

Ako poslenik umre prije isteka roka ugovora, a bio je obavezan lično izvršiti posao, ugovor će automatski prestati, a njegovi nasljednici nisu dužni brinuti za izvršenje tog posla. U drugom slučaju, tj. ako poslenik nije bio obavezan da posao obavi lično, može doći do sporazumnog raskida ugovora između naručioca i poslenikovog nasljednika, ili nasljednik može jednostrano raskinuti ugovor.

U svako vrijeme dok posao nije završen poslenik može odustati od ugovora, uz naknadu štete naručiocu. Ugovor može raskinuti i naručilac posla, pod uslovom da plati ugovorenu naknadu od koje može odbiti iznos koji je poslenik uštedio zbog neizvršenog posla.

37

Predaja rezultata posla - zahtijevanje predaje. U obzir dolaze uglavnom faktička i simbolička predaja. Ako mjesto predaje nije izričito ugovoreno, važe opća pravila o mjestu ispunjenja ugovora. Rezultat se predaje u ugovoreno vrijeme, ali poslenik ne odgovara zbog toga što naručilac: - nije predao materijal na vrijeme;- tražio izmjene u toku rada;- nije isplatio predujam ili - zakasnio u ispunjenju drugih obaveza.

Ako je rok za predaju rezultata fiksan, a poslenik je u tolikom kašnjenju da je očigledno da neće završiti posao u roku, naručilac posla može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete. Rok će se smatrati bitnim sastojkom ugovora i u slučaju da zbog zakašnjenja poslenika naručilac očigledno ne bi imao interesa za ispunjenje ugovora.

b) Obaveze naručioca posla - prava poslenika

Davanje naknade za postignuti rezultat posla - zahtijevanje naknade. Naručilac posla dužan je dati posleniku naknadu u skladu sa ugovorom i to u smislu iznosa, načina, mjesta i vremena. Ako u pogledu načina i vremena davanja ništa nije posebno ugovoreno, naknada se ima dati odjednom i to prilikom preuzimanja rezultata posla.

Ako se rezultat posla predaje u dijelovima (rad u etapama), naknada se ima dati prilikom završetka svake etape posla. To se naziva situaciono plaćanje, a posebno se praktikuje u građevinarstvu.

Ako je poslenik bez saglasnosti naručioca djelo izveo u većem obimu ili boljeg kvaliteta, naručilac neće imati obavezu posleniku dati veću naknadu. Poslenik ima samo ius tollendi.

Radi obezbjeđenja naplate svojih potraživanja po osnovu ugovora o djelu, poslenik ima založno pravo na stvarima koje mu je naručilac predao u vezi sa njegovim radom.

Prijem rezultata posla - zahtijevanje prijema rezultata posla. Naručilac je obavezan preuzeti rezultat posla koji je izvršen na ugovoreni način i u ugovorenom roku. Ako su ispunjena ova 2 uslova, a naručilac odbije preuzeti rezultat posla, pada u zakašnjenje sa svim posljedicama istog. U tom slučaju bi poslenik mogao svoju obavezu predaje rezultata izvršiti putem suda.

Davanje materijala za preradu - zahtijevanje predaje materijala. Obaveza da poslenik obezbijedi materijal za preradu postojaće samo ako je izričito ugovorena. U suprotnom je to obaveza naručioca posla. Ako naručilac preda materijal sa zakašnjenjem, time će doći i do produženja roka trajanja ugovora za onoliko vremena koliko je kasnila predaja materijala. Ako uopšte ne preda materijal, poslenik može raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete.

UGOVOR O PREVOZU

1. POJAM, RAZVOJ, ZNAČAJ I OBILJEŽJA UGOVORA O PREVOZU

1.1. Pojam

Ugovor o prevozu postoji ako se jedno lice obaveže da na određeno mjesto preveze određenu stvar ili lice, a drugi se obaveže da mu za to isplati određenu naknadu.

1.2. Razvoj i značaj

Po svojoj prirodi ugovor o prevozu je poseban oblik ugovora o djelu. Na njega se primjenjuju prvenstveno pravila o grani transporta uz koju je ugovor vezan. Ta pravila, sadržana u posebnim zakonima, su lex specialis u odnosu na pravila iz ZOO.

38

3. Obilježja ugovora o prevozu

Konsenzualnost - Ugovor o prevozu je neformalan. Međutim, pri njegovom zaključivanju ili u vezi s njim izdaju se određene isprave (vozna karta, tovarni list, konosman i sl). Te isprave su isključivo dokaz postojanja prethodno zaključenog ugovora, a ne uslov njegove valjanosti. Isto važi i za pismeno formulisane uslove ponude, koji su samo poseban način zaključivanja ugovora, a ne uslov valjanosti. Od načela konsenzualnosti ipak postoje određeni izuzeci koji se susreću npr.kod pomorskog ili zračnog prevoza pri zaključivanju čartera.

Teretnost - Za izvršenje ugovornih obaveza prevozniku pripada naknada koju mu je dužan isplatiti saugovarač.

Dvostranoobaveznost - Zaključenjem ugovora obje strane stiču određena prava i obaveze. Obzirom da je njihov obim i raspored poznat ugovaračima već u trenutku nastanka ugovora, ugovor o prevozu je komutativan.

Obzirom na vrijeme u kome se realiziraju njime preuzete obaveze i prava, ugovor o prevozu je trenutan, tj. ugovor sa trenutnim izvršenjem obaveza, ali će se u određenim slučajevima javiti i kao trajan.

2. NASTANAK UGOVORA O PREVOZU

Bitni elementi ugovora su prevoz kojeg treba obaviti i naknada za izvršeni prevoz.

2.1. Prevoz stvari odnosno lica

Prevoz kao bitni element ugovora pojmovno obuhvata ne samo stvar koju treba prevesti, već i put koji tim povodom treba preći, dakle iz kojeg u koje mjesto i kojim putem. Odstupanje od navedenog postoji u linijskom prevozu, gdje je suvišno posebno ugovaranje puta koji treba preći.

2.2. Naknada

Naknada predstavlja određeni iznos novca kao ekvivalent vrijednosti ugovorenog prevoza. Može biti utvrđena neposrednim sporazumom ugovarača ili tarifom. Ako je naknada određena tarifom ili putem nekog drugog objavljenog obaveznog akta, nije dopušteno ugovaranje veće naknade. Ukoliko naknada nije utvrđena ni na jedan od navedena 2 načina, duguje se uobičajena naknada za konkretnu vrstu prevoza. To znači da se u svakom konkretnom slučaju utvrđuje tzv."primjerena naknada", uz primjenu odredaba o naknadi kod ugovora o djelu.

2.3. Subjekti ugovora

U ulozi prevoznika mogu se javiti pravna i fizička lica koja se bave prevozom kao redovnom djelatnošću, kao i svaka druga osoba koja takav ugovor zaključi. Kad je u pitanju korisnik usluga prevoza, ZOO govori o "pošiljaocu", odnosno "putniku". Kad se radi o prevozu osoba, treba imati u vidu i mogućnost da se u ulozi onoga ko ugovara prevoz "neke osobe" ne nalazi upravo ta osoba. To je npr. prisutno kod organiziranja putovanja.

3. DEJSTVO UGOVORA O PREVOZU

Zaključenjem ugovora nastaje obligacioni odnos u kome su oba ugovarača nosioci prava i obaveza. Kod ugovora o prevozu često je prožimanje tzv.ugovornih i zakonskih obaveza. Npr, u slučaju obaveze da se izvrši prevoz i obaveze da se naknadi šteta u slučaju oštećenja ili propasti pošiljke, prva je ugovorna a druga zakonska obaveza.

3.1. Ugovor o prevozu stvari

39

Obaveze prevozioca kod ovog ugovora su obaveza izvršenja prevoza, obaveza predaje stvari i obaveza naknade štete.

U slučaju postojanja više zahtjeva za prevoz, prioritet imaju prevozi predviđeni posebnim propisima, a zatim se prednost određuje prema vremenu traženja prevoza. U slučaju istovremenih zahtjeva, prednost ima pošiljalac koji ugovara duži prevozni put. Prevoz se mora izvršiti ugovorenim putem, a ako o tome nema saglasnosti, onda putem koji najviše odgovara interesima pošiljaoca (to ne mora biti najkraći put).

Mada primalac pošiljke po pravilu nije i njen pošiljalac, obaveza da preda pošiljku primaocu koji je označen ugovorom je jedna od osnovnih obaveza prevozioca. Uz to prevozilac predaje tovarni list (ako je izdat), koji je po pravilu "pratilac" pošiljke.

Pravilo je da primalac može zahtijevati predaju pošiljke od prevoznika tek po njenom pristizanju u mjesto opredjeljenja. Izuzetak je moguć samo ako je primalac ovlašten od strane pošiljaoca da primi pošiljku i u toku prevoza.

Prevoznik je dužan predati pošiljku tek nakon što mu primalac ispuni sve uslove koji su predviđeni ugovorom. On može odbiti predaju pošiljke i u slučaju da mu se tom prilikom ne preda duplikat tovarnog lista na kome je primalac potvrdio prijem pošiljke. Na taj način prevoznik obezbjeđuje svoj položaj u smislu eventualne odgovornosti prema pošiljaocu.

Primalac ima pravo tražiti zapisničko utvrđivanje istovjetnosti pošiljke i njenog eventualnog oštećenja. Ako se utvrdi istovjetnost i odsustvo oštećenja pošiljke, troškove ovog postupka snosiće primalac.

Ako prevoznik ne uspije izvršiti predaju pošiljke, o tome će obavijestiti pošiljaoca i tražiti instrukcije. Čekajući instrukcije, dužan je prema pošiljci postupati sa pažnjom dobrog domaćina, odnosno privrednika. Ako tražene instrukcije ne dobije u primjerenom roku, prevoznik ima pravo prodati pošiljku i podmiriti svoje troškove, a eventualno preostali iznos je obavezan položiti kod suda za ovlaštenu osobu.

Zakonom je kao princip ustanovljena objektivna odgovornost prevoznika za štetu nastalu gubitkom ili oštećenjem pošiljke od trenutka njenog preuzimanja do predaje primaocu. Ništava je ugovorna odredba kojom bi se ova odgovornost smanjila ili isključila. Ugovorom je ipak moguće maksimizirati iznos naknade, uz uslov da do štete nije došlo usljed namjere ili krajnje nepažnje.

U skladu sa općim pravilima objektivne odgovornosti, prevoznik će se osloboditi obaveze naknade štete samo ako dokaže da su oštećenje ili propast pošiljke uzrokovani radom ovlaštenog lica (npr.inspekcije) ili višom silom.

Ako se stranke nisu drugačije dogovorile, visina naknade štete određuje se prema tržišnoj cijeni pošiljke u vrijeme i u mjestu predaje za prevoz. U odsustvu tržišne, naknada se utvrđuje uzimanjem u obzir uobičajene cijene za stvar iste vrste i kvaliteta. Ako se radi o skupocjenim stvarima, prevoznik će morati nadoknaditi štetu samo ako je prilikom predaje pošiljke bio obaviješten o njenim svojstvima. Izuzetak je šteta izazvana usljed namjere ili grube nepažnje.

Osim gubitkom ili oštećenjem, obaveza naknade štete nastaje i u slučaju kašnjenja realizacije prevoza u odnosu na ugovoreni rok. Za takvu štetu prevoznik odgovara pod istim uslovima kao i kod gubitka odnosno oštećenja pošiljke.

Odgovornost prevoznika prestaje preuzimanjem pošiljke i prijemom naknade za prevoz, osim zapisnički konstatiranih manjkavosti. Ako se radi o skrivenim oštećenjima, odgovornost se proteže na rok od 8 dana od dana predaje, pod uslovom da je o otkrivenom oštećenju prevoznik odmah obaviješten.

Obaveze pošiljaoca su da plati naknadu i da ustupi potrebna obavještenja.

Plaćanje naknade je osnovna obaveza pošiljaoca. Uobičajeno je da se naknada u linijskom prevozu plaća unaprijed, a u tzv.slobodnom prevozu po njegovom izvršenju. Ako je prevoz prekinut bez krivice

40

ugovornih strana i zainteresiranih osoba, prevoznik ima pravo na naknadu i troškove prevoza od mjesta prekida prevoza do odredišnog mjesta.

Ako do prekida prevoza došlo krivicom prevoznika, on će biti dužan da ovlaštenoj osobi nadoknadi time prouzrokovanu štetu. Istovremeno, prevoznik ima pravo naknade za izvršeni prevoz od polazišta do mjesta prekida. Ta naknada se prebija sa odštetom, tako da prevoznik može računati na dio naknade koji eventualno nakon toga preostane. U suprotnom bi na strani pošiljaoca došlo do neosnovanog bogaćenja, jer je dio prevoza ipak izvršen.

Ako pošiljka tokom prevoza propadne usljed dejstva više sile, prevoznik nema pravo ni na dio naknade za već izvršeni dio prevoza.

Pošiljalac je dužan nadoknaditi korisne i nužne troškove nastale u toku prevoza, pod uslovom da prevoznik dokaže njihovu nužnost, odnosno korisnost i vezanost za posao prevoza. Od ovog treba razlikovati "režijske" troškove koji proizilaze iz samog obavljanja prevoza, a koji su obuhvaćeni cijenom prevoza.

Obaveza predaja stvari na prevoz je prva obaveza pošiljaoca nakon zaključenja ugovora o prevozu. Pošiljalac je dužan stvar upakovati na propisani način i time je učiniti podobnom za konkretnu vrstu prevoza. Na vidljive manjkavosti pakovanja prevoznik je dužan upozoriti pošiljaoca. Ako pošiljalac ignoriše upozorenje, prevoznik se oslobađa odgovornosti za eventualno nastale štete na pošiljci. Međutim, ako je u manjkavostima prisutna opasnost za sigurnost trećih osoba i dobara, prevoznik ne smije primiti takvu pošiljku na prevoz.

Pravo zaloge. U cilju naplate ugovorene naknade i troškova koji tim povodom nastanu, prevoznik ima zakonsko založno pravo na pošiljci. Ako je u prevozu učestvovalo više prevozilaca, posljednji je dužan realizirati založno pravo za sebe i sve prethodne prevozioce.

Vršenje založnog prava ima 2 pretpostavke: 1. Posjed nad stvarima koje su predate na prevoz, odnosno posjedovanje isprava pomoću kojih je

moguće raspolagati pošiljkom;2. Koneksnost zahtjeva, tj. da se na založno pravo može pozivati samo u vezi sa potraživanjima iz

ugovora o prevozu povodom kojeg se stekao posjed nad pošiljkom.

U slučaju sukoba 2 ili više založnih prava, prvenstvo naplate putem založnog prava imaju špediteri i prevoznici u odnosu na komisionare i skladištare, i to obrnuto redoslijedu kojim su založna prava nastala (dakle prednost imaju kasnije nastala založna prava).

3.2. Ugovor o prevozu lica

Obaveze prevozioca su obaveza izvršenja prevoza i obaveza naknade štete nastale pri prevozu putnika.

Opće pravilo je da je prevoznik dužan prevoz izvršiti ugovorenim sredstvom i uz primjerene uslove udobnosti i higijene. U slučaju osnovanog prigovora na ugovoreni ili propisani standard udobnosti odnosno higijene, putnik može odustati od ugovora ako se nedostaci ne otklone u primjerenom roku. Ako je prevoz već obavljen, može se zahtijevati smanjenje naknade.

Prevoznik po pravilima objektivne odgovornosti odgovara za eventualno prouzrokovanu štetu koja može nastati oštećenjem zdravlja, povredom ili smrću putnika. Shodno tome, može se osloboditi odgovornosti samo ako uspije dokazati da je šteta nastala usljed više sile ili isključivom radnjom samog oštećenog putnika. Ova odgovornost se ravna po općim pravilima građanskopravne odgovornosti, a detaljnije je razrađena posebnim propisima za pojedine vrste prevoza, uključivši i drugačije normiran osnov obavezivanja na naknadu štete.

Prevoznik odgovara i za štetu nastalu oštećenjem ili gubitkom putnikovih stvari iz prtljaga. Prtljag čuva prevozilac, a ručni prtljag čuva putnik. Shodno tome, za oštećenje prtljaga prevoznik odgovara kao kod prevoza stvari, a za oštećenje ručnog prtljaga po općim pravilima građanskopravne odgovornosti.

41

Osim za oštećenje, prevoznik odgovara i za zakašnjenje putnika i prtljaga, po općim pravilima odgovornosti za prevoz stvari.

Obaveze putnika. Osnovna obaveza putnika je plaćanje naknade za prevoz. Uobičajeno je da putnik tu obavezu izvršava odmah po zaključenju ugovora (da kupi kartu). Karta predstavlja dokaz da je ugovor zaključen i naknada plaćena.

4. PRESTANAK UGOVORA O PREVOZU

Pošiljalac i putnik mogu odustati od ugovora i prije nego što je prevoz otpočeo, i to bez ikakvog posebnog povoda. U takvim situacijama pošiljalac ili putnik duguju prevozniku naknadu štete izazvane odustajanjem od ugovora. U praksi se to svodi na pravo prevoznika da zadrži određeni procenat primljene naknade, odnosno da zahtijeva dio ugovorene naknade.

Ako prevoznik kasni sa otpočinjanjem prevoza u mjeri da pošiljalac ili putnik više nemaju interesa za prevoz, ili ako je očito da neće moći izvršiti ugovoreni prevoz, prevoznik je dužan vratiti primljenu naknadu i pod za to predviđenim pretpostavkama naknaditi štetu. Trajanje kašnjenja u navedenom smislu je faktičko pitanje.

Pravo na jednostrani raskid ugovora putnik ima i tokom prevoza, ako prevoz bude prekinut pa u novim okolnostima nastavak prevoza ne ostvaruje cilj zbog kojeg je prevoz ugovoren. U zavisnosti od krivice prevoznika, putniku pripada i pravo na naknadu štete.

UGOVOR O NALOGU

1. POJAM, RAZVOJ, ZNAČAJ I OBILJEŽJA UGOVORA O NALOGU

Ugovor o nalogu postoji kada se jedno lice (nalogoprimac) obaveže da za račun drugog lica (nalogodavca) izvrši određene poslove, a ovaj mu za to da ovlaštenje uz eventualnu obavezu plaćanja naknade.

Ugovor o nalogu je svojevrstan opći ugovor. Prisutan je u nizu složenih ugovora kao npr.ugovor o ortakluku, ugovor o trgovinskom zastupanju i sl. Relacija ugovorao nalogu i pomenutih ugovora je odnos općeg i pojedinačnog.

Suštinski se ugovor o nalogu može odrediti kao obavljanje pravnih i faktičkih radnji za drugoga. Po tome se ugovor o nalogu razlikuje od ugovora o djelu (obavljanje samo faktičkih radnji), odnosno ugovora o punomoćstvu (obavljanje samo pravnih radnji).

Osnovne karakteristike ugovora o nalogu su:

Konsenzualnost. Za nastanak ugovora dovoljna je prosta saglasnost volja ugovarača. Ako se posredstvom ugovora o nalogu želi obaviti posao za koji se zahtijeva određena forma, u praksi će punomoć koja se u tom cilju daje biti data u istom obliku. Međutim, njihove forme i postojanje se u slučaju spora cijene odvojeno.

Ugovor o nalogu je po pravilu teretan - tj.nalogoprimac ima pravo na naknadu. Naknada se zakonski prezumira, te se o isključenju iste mora postići sporazum ili to mora nedvosmisleno proizilaziti iz međusobnih odnosa ugovornih strana.

Po pravilu je dvostranoobavezan - bitno je imati na umu da osim obaveze plaćanja naknade nalogodavac ima i druge obaveze koje se tiču eventualnih troškova nalogoprimca i sl.

Ugovor o nalogu je intuiti personae - kod ovog ugovora naglašenu ulogu ima ličnost ugovarača. To posebno važi za nalogoprimca kojem nalogodavac povjerava obavljanje poslova kao da će ih sam obaviti.

42

2. NASTANAK UGOVORA O NALOGU

2.1. Saglasnost o bitnim elementima ugovora

Objektivno bitni elementi ugovora su posao koji treba preduzeti i naknada. Posao koji treba preduzeti može biti pravni, ali i faktičke radnje. U principu se svi poslovi mogu javiti kao predmet ugovora, sa izuzetkom onih poslova koji se po svojoj prirodi ili po odredbama zakona ne mogu preduzimati preko drugog lica. Ako je nalogoprimac ovlašten na preduzimanje svih poslova jedne ili više određenih vrsta, radi se o tzv.generičkom nalogu.

Naknada. Ugovor o nalogu je pozitivnopravno regulisan kao teretan. Ako ugovarači ne žele primjenu ove zakonske pretpostavke, o tome se trebaju izričito sporazumjeti ili to nedvosmisleno mora proizilaziti iz prirode njihovog odnosa.

Subjekti. U ulozi nalogodavca može se javiti samo osoba koja je i sama sposobna da preduzme posao kojeg povjerava nalogoprimcu. Nalogoprimac je u tom smislu alter ego - ne može više nego što je dozvoljeno nalogodavcu. Za preduzimanje određenih poslova nalogoprimcu je uz poslovnu sposobnost neophodna i određena stručna osposobljenost (npr.zastupanje pred sudom).

3. DEJSTVO UGOVORA O NALOGU

3.1. Osnovne obaveze nalogoprimca

Izvršenje naloga. Nalogoprimac mora postupati prema sadržini naloga. U zavisnosti od stepena slobode koji se ostavlja nalogoprimcu, uputstva iz naloga se mogu podijeliti na 3 kategorije:

1. Imperativna uputstva - od njih nalogoprimac ne smije odstupati, osim u slučaju ako bi postupanje mimo uputstva spriječilo očiglednu štetu za nalogodavca, a nije ga bilo moguće konsultirati u vezi sa promjenom u preduzimanju posla.

2. Fakultativna uputstva - nalog je postavljen da nalogoprimac pri vršenju poslova može od njega odstupiti ako ga okolnosti slučaja na to upućuju.

3. Indikaciona uputstva - granice u kojima se nalogoprimac može kretati su široko postavljene.

Neovisno o stepenu obaveznosti uputstava, nalogoprimac je uvijek dužan postupati sa pažnjom dobrog privrednika ili stručnjaka, odnosno dobrog domaćina. Ako izađe iz okvira naloga, nalogoprimac se nalazi u ulozi poslovođe bez naloga i sva pitanja koja se pritom pojave rješavaju se po pravilima poslovodstva bez naloga. Izuzetak je u slučaju kad nalogodavac naknadno odobri urađene poslove.

Nalogoprimac je u obavezi da poslove iz ugovora o nalogu obavi lično, ali uz saglasnost nalogoprimca može posao povjeriti i drugome. U takvom slučaju nalogoprimac odgovara za izbor zamjenika (culpa in eligendo) i upute koje mu je dao (culpa in instruendo).

Bez saglasnosti nalogodavca nalogoprimac može povjeriti posao zamjeniku ukoliko ga na to tjeraju okolnosti, odnosno po vlastitom nahođenju. U prvom slučaju odgovornost nalogoprimca prema nalogodavcu se ograničava na izbog i instrukcije - kao i kad postoji saglasnost nalogodavca. U drugom slučaju nalogoprimac odgovara i za rad zamjenika, slučajnu propast ili oštećenje stvari koje se desilo kod zamjenika.

Ako je u ulozi nalogoprimca više lica, prezumira se njihova solidarna odgovornost ukoliko nalog izvršavaju zajedno. Ako ne, solidarna odgovornost će postojati samo ako je ugovorena.

Podnošenje izvještaja. Nalogoprimac je dužan da po zahtjevu nalogodavca u toku izvršenja naloga podnosi izvještaje o stanju poslova. Ukoliko ne udovolji ovoj obavezi, nalogoprimac odgovara za štetu koja zbog toga nastane nalogodavcu.

43

Polaganje računa. Nalogoprimac je obavezan da po okončanju naloženih poslova podnese potpun izvještaj i obračun troškova. Ako je u toku i na osnovu izvršenja naloga nalogoprimac nešto primio od trećih lica, dužan je to predati nalogodavcu, neovisno od toga da li je to njemu bilo dugovano.

3.2. Osnovne obaveze nalogodavca

Plaćanje naknade je osnovna obaveza nalogodavca, osim u slučajevima kad je ugovorom isključena ili iz međusobnih odnosa proizilazi drugačije. Visina, način, vrijeme i mjesto isplate određuju se sporazumno. Ako nisu određeni, visina naknade se određuje prema poslovnim običajima, a u odsustvu tih običaja pravilo je da nalogoprimcu pripada "pravična naknada". Ako drugačije nije dogovoreno, nalogodavac je dužan isplatiti naknadu po okončanju posla. Ako nalogoprimac bez vlastitre krivice samo djelimično obavi nalog, ima pravo na srazmjeran dio naknade.

Naknada troškova. Nalogodavac je dužan nadoknaditi nužne i korisne troškove koje je nalogoprimac imao prilikom izvršenja naloga, bez obzira na uspjeh nalogoprimčevog angažmana. Koji troškovi će se smatrati potrebnim je faktičko pitanje koje se cijeni s obzirom na vrstu poslova i cilj koji je trebalo postići izvršenjem naloga.

Nalogoprimcu pripada i pravo na naknadu štete koju je pretrpio prilikom izvršenja naloga, pod uslovom da nije kriv za nastanak štete.

Davanje predujma. Na zahtjev nalogoprimca nalogodavac je dužan predujmiti određeni novčani iznos u svrhu pokrivanja izdataka oko izvršenja naloga. Ova obaveza postoji kako pri zaključenju ugovora, tako i tokom njegovog izvršavanja. Ako je nalogodavac ne ispuni, pa nalogoprimac angažuje vlastita sredstva, nalogodavac će mu ih morati nadoknaditi, uz plaćanje kamate.

Preuzimanje obaveza. Nalogodavac je dužan ne samo da preuzme prava, već i da nalogoprimca oslobodi svih obaveza koje je stekao izvršavajući nalog.

Založno pravo zalogoprimca. Nalogoprimac ima zakonsko založno pravo na pokretnim stvarima i novcu stečenom po osnovu ugovora o nalogu. Uslovi za to su posjed i koneksitet.

4. PRESTANAK UGOVORA O NALOGU

Ugovor o nalogu prestaje izvršenjem njegovih obaveza, a moguće ga je raskinuti i svakodobnim sporazumom ugovarača, te jednostranim raskidom.

Nalogodavac može odustati od ugovora u svako vrijeme, bez ispunjenja bilo kakvih preduslova. Kod ugovora sa naknadom nalogodavac je obavezan nalogoprimcu isplatiti odgovarajući dio naknade i nadoknaditi eventualnu štetu. Isto pravo ima i nalogoprimac, koji je dužan nalogodavcu nadoknaditi štetu ako je raskid učinio u nevrijeme za nalogodavca, odnosno bez opravdanog razloga.

Smrt nalogoprimca uvijek dovodi do raskida ugovora o nalogu. U slučaju smrti nalogodavca, nalogoprimac ima zakonsku obavezu da nastavi poslove ako bi suprotno postupanje uzrokovalo štetu nasljednicima nalogodavca, sve dok ovi ne budu u prilici da preuzmu njihovo vršenje.

Ako je u ulozi zalogodavca ili zalogoprimca pravno lice, njegovim prestankom prestaje i ugovor o nalogu.

UGOVOR O PUNOMOĆSTVU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ UGOVORA O PUNOMOĆSTVU

1.1. Pojam

44

Ugovor o punomoćstvu je takav ugovor kojim jedan ugovarač (vlastodavac, povjeritelj) ovlašćuje drugog ugovarača (punomoćnik, povjerenik) da u njegovo ime i za njegov račun obavi određeni pravni posao, odnosno više određenih pravnih poslova ili sve pravne poslove jedne ili više određenih vrsta, a ovaj se obavezuje da će ga izvršiti uz naknadu ili bez naknade.

Punomoćje je pismena izjava vlastodavca o tome da je određeno lice ovlašteno da u njegovo ime i za njegov račun obavi određeni, odnosno određene pravne poslove. Ono je samo dokaz o postojanju konkretnog ugovora o punomoćstvu, a ne predstavlja i taj ugovor.

1.2. Obilježja

Konsenzualnost. Ugovor je nastao u trenutku kad su se ugovarači sporazumjeli o njegovom sadržaju. Načelno je neformalan, međutim ako je za neki ugovor forma propisana zakonom, punomoćnik koji se angažuje za njegovo zaključenje mora imati punomoć u toj formi. Po zaključenju ugovora, vlastodavac obično daje punomoćniku punomoćje, tj. pismenu ispravu u kojoj se konstatuje koje sve pravne poslove i eventualno pod kojim uslovima punomoćnik može obaviti u ime i za račun vlastodavca.

Može biti teretan i dobročin. Ako je naknada ugovorena, ili je to po zakonu određeno obzirom na ličnost i profesiju punomoćnika (npr.advokat), ili to proizilazi iz prirode posla, ugovor o punomoćstvu je teretan. U suprotnom je dobročin. Davanje naknade kod ugovora o punomoćstvu se nikad ne prezumira.

Može biti dvostrano i jednostrano obavezan, u zavisnosti od toga da li je vlastodavac dužan dati naknadu za obavljeni posao ili ne.

2. NASTANAK UGOVORA O PUNOMOĆSTVU

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Bitni elementi ugovora su predmet ugovora, vrijeme trajanja i naknada (ako je ugovor teretan). U ulozi vlastodavca može biti samo osoba koja je lično sposobna obaviti pravne poslove za koje ovlašćuje punomoćnika. Punomoćnik može biti svako poslovno sposobno lice, osim lica koja se bave nadripisarstvom. Vlastodavac je taj koji prvenstveno mora voditi računa o tome koga ovlašćuje da za njega obavi pravni posao.

Ako se ugovor zaključi sa više punomoćnika istovremeno, radi se o tzv.kolektivnom punomoćstvu. Ono može biti kumulativno i alternativno, u zavisnosti od toga da li svi punomoćnici moraju posao obaviti zajedno ili ga može samostalno obaviti bilo koji od njih. Ako kod kolektivnog punomoćstva nije ništa rečeno, dispozitivno pravilo je da se radi o kumulativnom kolektivnom punomoćstvu.

2.2. Predmet ugovora

Svaki dopušten i moguć pravni posao može biti predmetom ugovora o punomoćstvu. Izuzetak su poslovi strogo lične prirode (npr.testament, ugovor o doživotnom izdržavanju i sl). Punomoćstvo može biti specijalno (posebno) i generalno (opće). Kod specijalnog punomoćstva su pojedinačno navedeni pravni poslovi koje je punomoćnik ovlašten obaviti za vlastodavca, a punomoćnik sa generalnim punomoćstvom ovlašten je da u ime i za račun vlastodavca obavi svaki pravni posao predviđene vrste (npr.zastupanje u svakoj parnici), a koji spada u redovno poslovanje vlastodavca. Poslovi koji ne ulaze u redovno poslovanje poslodavca mogu se obavljati samo uz specijalnu punomoć. Osim toga, zakon izričito zahtijeva specijalnu punomoć za:

a) Preuzimanje mjenične obaveze;

b) Zaključenje ugovora o jemstvu, poravnanju, izabranom sudu;

c) Izjava o primanju ili odricanju od nasljeđa

d) Zaključenje braka;

e) Podizanje tužbe za razvod braka;

f) Podnošenje prijedloga za ponavljanje postupka ako je od pravosnažnosti odluke proteklo preko 6 mjes.

45

Po sadržaju ovlaštenja koje vlastodavac daje punomoćniku, punomoćstvo može biti ograničeno i neograničeno. Kod ograničenog punomoćstva punomoćniku su data određena obavezna uputstva. Ona mogu biti imperativna, fakultativna i upozoravajuća, u zavisnosti od toga da li se punomoćnik mora dosljedno pridržavati istih (imperativna), da od datih uputstava može odstupiti u određenim vanrednim uslovima (fakultativna), ili se njima punomoćnik samo upozorava na izvjesne činjenice na koje treba obratiti pažnju (upozoravajuća ili indikaciona).

2.3. Vrijeme trajanja ugovora

Ugovor o punomoćstvu prestaje:

1. Protekom ugovorenog vremena - redovni način prestanka ugovora;

2. Izvršenjem pravnog posla - izvršenjem prestaje ugovor o specijalnom punomoćstvu jer je cilj zaključenja ugovora postignut i nema potrebe da ugovor i dalje egzistira. Generalna punomoć ne može prestati na ovaj način jer je ona data i za eventualne buduće poslove.

3. Opozivom punomoćstva - vlastodavac može punomoćstvo opozvati, bez obrazloženja i na bilo koji način - usmeno ili pismeno, sudski ili vansudski. Ako se radi o parničnom punomoćstvu, opoziv se mora saopštiti i sudu pred kojim se vodi parnični postupak. Kod kumulativnog kolektivnog punomoćstva, opoziv saopšten jednom od punomoćnika važi i za sve ostale, a kod alternativnog se odnosi samo na onog punomoćnika kome je i saopšteno (tj. punomoć ostaje na snazi za ostale punomoćnike). Vlastodavac je dužan punomoćniku naknaditi štetu pretrpljenu zbog opoziva, i dati mu srazmjeran dio nagrade za obavljeni dio posla.

4. Otkazom punomoćstva - Punomoćnik može takođe raskinuti ugovor bez obrazlaganja otkaza. Otkaz parničnog punomoćstva mora se saopštiti i sudu pred kojim se vodi postupak, i to pismeno ili usmeno na zapisnik. Nakon otkaza parničnog punomoćstva punomoćnik je dužan još mjesec dana vršiti pravne radnje za vlastodavca, ako je potrebno da od njega otkloni neku štetu koja bi mogla nastati. Vlastodavac može punomoćnika osloboditi te obaveze, ali o tome mora dati izričitu izjavu. Punomoćnik će biti dužan da nadoknadi štetu koju je vlastodavac pretrpio usljed otkaza punomoći u nevrijeme.

5. Gubitkom poslovne sposobnosti vlastodavca ili punomoćnika - Potpuni gubitak poslovne sposobnosti na bilo kojoj strani dovodi do prestanka ugovora. Ako je vlastodavac djelimično lišen poslovne sposobnosti, punomoćnik i dalje može obavljati one poslove koje bi mogao obavljati i vlastodavac.

6. Nemogućnošću izvršenja posla - naknadna nemogućnost sama po sebi dovodi do prestanka ugovora o punomoćstvu (nije ga potrebno posebno otkazivati niti opozivati).

7. Smrću vlastodavca ili punomoćnika - Punomoćnik je obavezan da i nakon smrti vlastodavca nastavi započeti posao ako bi u suprotnom nastupila šteta za nasljednike, i to sve dok nasljednici ne budu u mogućnosti sami nastaviti posao ili pronaći drugog punomoćnika. Mimo navedenog, ugovor može ostati na snazi i nakon smrti vlastodavca ako je tako ugovoreno. Prestanak pravnog lica ima isti učinak kao smrt.

3. DEJSTVO UGOVORA O PUNOMOĆSTVU

Kod ovog ugovora potrebno je razlikovati dejstvo zaključenja ugovora o punomoćstvu tj. tzv.neposredno dejstvo ugovora o punomoćstvu i dejstvo izvršenja ugovora o punomoćstvu, tj. posredno dejstvo ugovora o punomoćstvu.

3.1. Neposredno dejstvo (dejstvo zaključenja) ugovora o punomoćstvu

Zaključenjem ugovora dolazi do zasnivanja obligacionog odnosa između vlastodavca i punomoćnika, iz kojeg proizilaze određena prava i obaveze.

a) Obaveze punomoćnika – prava vlastodavca

46

Izvršenje pravnog posla – zahtijevanje izvršenja. Punomoćnik je obavezan izvršiti pravni posao na koji je ovlašten, u granicama dobivenih ovlaštenja, savjesno i brižljivo, imajući stalno u vidu da to bude što povoljnije za vlastodavca. Kad posao izvrši na takav način, rizik obavljenog posla snosi vlastodavac.

Punomoćnik je po pravilu obavezan lično obaviti posao za vlastodavca. Ako izvršenje posla (ili dijela posla) prepusti trećoj osobi bez odobrenja vlastodavca, odgovaraće mu za svu eventualnu štetu. Ugovorom ili zakonom punomoćniku može biti dozvoljeno da izvršenje pravnog posla povjeri trećem licu, s tim što je dužan da za svog zamjenika nađe osobu odgovarajućih stručnih i ličnih kvaliteta. U suprotnom će odgovarati za štetu nastalu zbog postupanja svog nedovoljno stručnog zamjenika (culpa in eligendo). Ako je punomoćnik bio pažljiv pri odabiru trećeg lica, onda će to treće lice neposredno odgovarati vlastodavcu za obavljeni pravni posao.

Polaganje računa o obavljenom pravnom poslu – zahtijevanje polaganja računa. Punomoćnik je dužan vlastodavca na njegov zahtjev obavještavati o toku izvršenja pravnog posla, a po obavljenom poslu odnosno po prestanku ugovora, punomoćnik je dužan podnijeti završni izvještaj. Taj izvještaj posebno mora sadržavati podatke o pravnom poslu, kako bi vlastodavac znao svoja prava i obaveze prema trećem licu, odnosno kako bi morao nastaviti pravni posao preuzet od punomoćnika. Punomoćnik je dužan predati vlastodavcu sve dokaze o obavljenom pravnom poslu i sve predmete koje je primio za vlastodavca, s tim što ima pravo zadržavanja (ius retentionis) dok mu vlastodavac ne nadoknadi troškove i ne plati naknadu za obavljeni posao. Punomoćnik takođe mora vlastodavcu vratiti punomoćje.

b) Obaveze vlastodavca – prava punomoćnika

Obezbjeđenje potrebnih materijalnih sredstava za obavljanje pravnog posla – traženje tih sredstava, odnosno naknade troškova. Po pravilu, punomoćnik je za obavljanje pravnog posla dužan uložiti samo svoj trud i stručnu sposobnost. Sve ostale resurse osigurava vlastodavac, s tim što mu punomoćnik o utrošku sredstava podnosi račun po obavljenom poslu (ako drugačije nije ugovorom određeno).

Punomoćnik ima pravo na naknadu korisnih i nužnih troškova koje je imao pri obavljanju posla. U slučaju spora o nužnosti i korisnosti troškova odlučuje sud. Ako je punomoćnik pretrpio štetu pri obavljanju pravnog posla, a za koju nisu krivi ni on ni vlastodavac, imaće pravo na naknadu te štete od vlastodavca samo pod uslovom da je ugovor o punomoćstvu dobročin. Ako je ugovor teretan, punomoćnik sam snosi rizik svog posla.

Davanje nagrade – zahtijevanje davanja nagrade. Obaveza vlastodavca na davanje nagrade postoji samo ako je to ugovoreno, proizilazi iz zakona ili iz prirode samog posla, ili se radi o licu kome je profesija da se bavi obavljanjem tuđih pravnih poslova (advokati i sl). Ova obaveza se nikad ne prezumira.

Po pravilu davanje nagrade ne zavisi od uspjeha posla, pod uslovom da je punomoćnik postupao savjesno i u smislu primljenih uputstava. Drugačije se može ugovoriti ako zakonom nije izričito zabranjeno (tj. da nagrada zavisi od rezultata). Visina naknade najčešće se određuje sporazumno. Određivanje se može povjeriti i trećem licu, a visina naknade može biti određena i zakonom.

Ako vrijeme isplate nije precizirano ugovorom, naknada se isplaćuje po prestanku ugovora o punomoćstvu, odnosno po obavljenom poslu.

3.2. Posredno dejstvo (dejstvo izvršenja) ugovora o punomoćstvu

Ako se punomoćnik kretao u granicama ovlaštenja i uputstava koja su mu data, njegovim radnjama dolazi do zasnivanja obligacionog odnosa između vlastodavca i trećeg lica, s tim što je punomoćnik obavezan da pri zaključenju posla istakne kako on taj pravni posao obavlja za vlastodavca, a ne za sebe.

Ako je punomoćnik prešao granice ovlaštenja, odnosno postupio suprotno primljenim uputstvima, vlastodavac je u obavezi samo ako odobri takav pravni posao. Naknadno odobrenje ima retroaktivno dejstvo, a vlastodavac ga treba dati u roku koji je redovno potreban da se ugovor takve vrste razmotri i ocijeni. To je uvijek faktičko pitanje.

47

Pravne posljedice nedavanja odobrenja od strane vlastodavca zavise od savjesnosti trećeg lica. Vlastodavac i punomoćnik solidarno odgovaraju savjesnom trećem licu za štetu pretrpljenu zbog nedavanja odobrenja. Treće lice koje nije znalo za prekoračenje ovlaštenja, može odmah po saznanju za to prekoračenje izjaviti da se ne smatra vezanim ugovorom. Time se ugovor smatra raskinutim.

UGOVOR O OSTAVI

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ

Ugovor o ostavi postoji kad se jedan od ugovarača (depozitar, ostavoprimac) obaveže da će od drugog primiti određenu stvar na čuvanje za određeno vrijeme uz eventualnu naknadu, a drugi (deponent, ostavilac) se obaveže da će stvar predati i eventualno dati naknadu.

Dakle, ostavoprimcu je predmet ostave predat samo u detenciju na određeno vrijeme, bez prava upotrebe. Ugovorom ostavoprimac ne stiče nikakvo pravo povodom predmeta ostave, već samo obavezu njegovog čuvanja. U tome je osnovna razlika ovog ugovora u odnosu na zakup i poslugu.

Ugovor o ostavi je:

Konsenzualan. Mnogi pravni sistemi prihvatili su ostavu kao konsenzualan ugovor, napustivši tradicionalnu koncepciju o realnosti ovog ugovora. Ugovor je neformalan, mada se u praksi često zaključuje u pisanoj formi.

Može biti dobročin ili teretan, u zavisnosti da li ostavoprimac dobiva izvjesnu naknadu za čuvanje predmeta ostave. Ostava je teretna ako je to izričito ugovoreno, ako to proizilazi iz prirode stvari ili prirode zanimanja ostavoprimca, ili ako je to propisano zakonom odnosno drugim propisom.

Dvostrano obavezan – ostavilac je obavezan predati predmet ostave i eventualno dati naknadu, a depozitar je obavezan čuvati predmet ostave i isti vratiti po isteku određenog vremena.

Trajan – izvršenje traje relativno duži period.

2. NASTANAK UGOVORA O OSTAVI

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Objektivno bitni elementi ugovora o ostavi su predmet, vrijeme trajanja, te eventualno naknada.

Predmet ostave po pravilu može biti svaka stvar – pokretna i nepokretna, potrošna i nepotrošna itd. Stvar po pravilu mora biti tuđa. Izuzetno se može čuvati i svoja stvar, npr. kad zakupoprimac ostavi predmet zakupa na čuvanje kod zakupodavca.

Ugovor u svojstvu ostavioca može zaključiti i nevlasnik stvari. U takvom slučaju je ostavoprimac stvar dužan vratiti njemu, izuzev ako je znao da je stvar ukradena. Ako bi vlasnik tužbom zahtijevao da ostavoprimac njemu preda stvar, ostavoprimac bi bio dužan saopštiti sudu od koga je stvar primio na čuvanje, te istvoremeno obavijestiti ostavioca da je tužba podignuta.

Vrijeme trajanja ostave se obično određuje ugovorom. Ako rok nije određen, on se određuje prema prirodi ostave, a ako se ne može odrediti ni na taj način, onda se može jednostrano raskinuti u svako doba, osim u nevrijeme.

Ostavilac ima pravo jednostrano raskinuti ugovor i prije nastupa ugovorenog roka, s tim što je dužan ostavoprimcu nadoknaditi eventualnu štetu.

Naknada se ima dati ako je izričito ugovorena, ako proizilazi iz prirode same ostave ili ako to proizilazi iz neke zakonske ili druge odredbe. Njeno postojanje se nikad ne prezumira. Visina se obično određuje

48

prema jedinici vremena trajanja (po satu, danu, mjesecu i sl), vrsti i količini predmeta ostave (po količini, komadu, po vrijednosti i sl).

3. DEJSTVO UGOVORA O OSTAVI

3.1. Nastanak obligacije

Zaključivanje ugovora nema jačeg dejstva od zasnivanja obligacionog odnosa. Ugovor ne predstavlja titulus za prenos i sticanje prava vlasništva, niti za upotrebu predmeta ostave.

3.2. Obaveze i prava ugovarača

a) Obaveze ostavoprimca – prava ostavodavca

Čuvanje predmeta ostave – Zahtijevanje čuvanja predmeta ostave. Ostavoprimac ne smije upotrebljavati predmet ostave, niti da drugom licu dati na upotrebu. On bez odobrenja ostavodavca ili bez nužde nema pravo ni predati povjerenu stvar drugome na čuvanje. U suprotnom će odgovarati za slučajnu propast ili oštećenje stvari. Ako je u ugovoru izričito navedeno, ili ako iz prirode predmeta ostave proizilazi da je nužno njegovo čuvanje na poseban način, ostavoprimac je dužan da predmet ostave i čuva na takav način.

Kod dobročine ostave ostavoprimac je dužan da predmet čuva kao svoju stvar, a kod teretne da stvar čuva kao naročito pažljiv čovjek (bonus pater familias). Ostavoprimac odgovara za oštećenje ili propast predmeta ostave, jer se pretpostavlja da je to mogao spriječiti, izbjeći i otkloniti. Radi se o oborivoj pretpostavci. Ako je ostavoprimac žrtvovao neku svoju stvar da bi spasao predmet ostave od oštećenja ili propasti, ima pravo na naknadu štete od ostavodavca do visine vrijednosti predmeta ostave.

Vraćanje predmeta ostave – zahtijevanje vraćanja. Po prestanku ugovora ostavodavac je dužan da predmet ostave vrati isključivo ostavodavcu, ili od njega ovlaštenom licu (ili eventualno nasljednicima). U suprotnom će ostavodavcu odgovarati za svu štetu koju je prouzrokovao, bez obzira što ostavodavac možda nije vlasnik stvari. Izuzetak postoji u slučaju sudske odluke kojom se ostavoprimcu nalaže predaja stvari nekom trećem licu. Ostavoprimac je dužan postupiti po takvoj odluci.

Vratiti se mora upravo stvar koja je data na čuvanje, i to u stanju u kome je data, a zajedno sa svim plodovima i priraštajima koji su u međuvremenu nastali na njoj. Ostavoprimac ne može stvar zadržati, tj. odbiti vraćanje zbog toga što prema ostavodavcu ima neko potraživanje po drugom osnovu. Ako mjesto vraćanja nije naznačeno u ugovoru, stvar se ima vratiti u mjestu u kome je i primljena na čuvanje.

b) Obaveze ostavodavca – prava ostavoprimca

Obaveza predaje predmeta na čuvanje – zahtijevanje predaje predmeta na čuvanje. Ostavodavac mora voditi računa da predmet ne preda u stanju koje ostavoprimcu može prouzrokovati štetu. Ako predmet ima nevidljvih mana, ostavodavac je dužan ostavoprimca upozoriti na njihovo postojanje. Takođe je dužan ostavoprimcu ukazati na eventualnu potrebu da se sa predmetom ostave postupa na poseban način. U suprotnom mu ostavoprimac neće odgovarati za oštećenje ili propast predmeta nastalo usljed izostanka tog posebnog postupanja.

Ako vrijeme predaje nije posebno ugovoreno, ostavodavac ima pravo zahtijevati da ostavoprimac primi predmet ostave odmah po zaključenju ugovora. Ako ostavoprimac ne postupi po tom zahtjevu, ostavodavac može raskinuti ugovor uz eventualni zahtjev za naknadu štete. Ako mjesto predaje nije ugovoreno, prihvata se shvatanje da je to mjesto prebivališta ostavodavca u vrijeme zaključenja ugovora.

Davanje naknade za čuvanje predmeta ostave – zahtijevanje naknade. Postojanje naknade prvenstveno zavisi od ugovora, mada može proizaći i na osnovu zakona odnosno drugog propisa. Smatra se da ostavoprimac ima pravo zadržati predmet ostave (ius retentionis), dok mu ostavodavac ne isplati naknadu

49

za njegovo čuvanje. Ostavoprimac međutim ne može zadržati predmet ostave zbog toga što prema ostavodavcu ima potraživanja po nekim drugim osnovama.

4. VRSTE UGOVORA O OSTAVI

Sudska ostava postoji u slučaju kad se kao ostavoprimac (sekvestar) pojavljuje sud ili lice koje odredi sud, te čuva određenu stvar u korist drugog lica. Razlog čuvanja najčešće je izvršenje neke obaveze (npr.povjerilac odbija primiti izvršenje, ako je nepoznatog boravišta i sl). Ova ostava je teretna, a naknadu je dužno dati lice u čiju korist se stvar čuva, ukoliko je obaveza pravilno izvršena. U suprotnom će naknadu dati onaj ko je stvar ostavio na čuvanje kod suda.

Nužna ostava (depositum miserabile) postoji ako ostavodavac nema vremena ili nije u mogućnosti da bira lice sa kojim će zaključiti ugovor o ostavi, već je prinuđen da stvar preda na čuvanje onome ko se tada uz njega nađe. Do ove vrste ostave dolazi samo u slučaju vanrednih i teških okolnosti za imovinu ostavodavca, a po pravilu je u takvim situacijama svako lice dužno primiti stvar na čuvanje. Ova vrsta ostave po pravilu je dobročina.

Zatvorena ostava postoji kada ostavoprimac na čuvanje prima stvari koje su zatvorene (zaključane ili zapečaćene), s tim da ne mora biti upoznat sa sadržajem zatvorenog ili zapečaćenog paketa. Ako brava ili pečat nisu povrijeđeni, ostavoprimac ne odgovara za sadržaj paketa. U suprotnom će odgovarati.

Ovoj ostavi sličan je trezorni depozit, tj. ostava u sef kod banke. Banka odgovara za nepovredivost sefa.

Skupna ostava je ostava kod koje se na čuvanje daje generička stvar koju ostavoprimac može pomiješati sa stvarima ostalih ostavodavaca, pa i sa svojim stvarima iste vrste i kvalitete. Ostavoprimac je tada obavezan vratiti stvari iste vrste i količine. Ovdje je karakteristično da ostavodavac predajom stvari prestaje biti vlasnik stvari koju je predao na čuvanje in specie, već postaje suvlasnik količine stvari koja se nalazi na čuvanju kod ostavoprimca. Rizik slučajne propasti stvari snose svi ostavodavci srazmjerno unesenom dijelu.

Kvantitativna ostava postoji kada se na čuvanje daje određena količina zamjenjivih stvari, koju ostavoprimac čuva odvojeno od ostalih stvari iste vrste, ali ne mora vratiti čuvanu stvar in species, već je može zamijeniti drugom stvari iste vrste, kvaliteta i kvantiteta. Ostavodavac kao vlasnik stvari može njome slobodno raspolagati i snosi rizik za njenu slučajnu propast.

Nepravilna ostava (depositum irregulare) postoji kad se na čuvanje da zamjenjiva stvar koja u trenutku predaje prelazi u vlasništvo ostavoprimca, koji je obavezan po prestanku ugovora vratiti stvar iste vrste, kvaliteta i količine. Ova ostava se od ugovora o zajmu razlikuje po tome što se ostava zaključuje u interesu ostavodavca, a zajam u interesu ostavoprimca, odnosno cilj ugovora o ostavi je prijem tuđih stvari na čuvanje, a cilj ugovora o zajmu je upotreba tuđih stvari.

Gostinska ostava. Kad gost unese svoje stvari u iznajmljenu sobu u nekom ugostiteljskom objektu, smatra se da je došlo do zaključenja ugovora o ostavi u pogledu unesenih stvari između ugostitelja i gosta. Postoje mišljenja da novac i dragocjenosti treba izuzeti od navedenog, te gosta obavezati da ih neposredno preda ugostitelju na čuvanje, tj. da u pogledu njih zaključi poseban ugovor o ostavi.

Ugostitelj odgovara za nestanak, uništenje ili oštećenje stvari za koje se smatra da su kod njega na čuvanju - do određenog iznosa bez obzira na krivicu, a u potpunosti ako je do nestanka, uništenja ili oštećenja došlo krivicom zaposlenog osoblja.

Ugovor prestaje izlaskom iz iznajmljene sobe, odnosno vraćanjem stvari.

50

UGOVOR O ORTAKLUKU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ

1.1. Pojam

Ugovorom o ortakluku se 2 ili više lica obavezuju da ujedine, odnosno jedan drugome stave na raspolaganje svoju imovinu, dijelove svoje imovine, odnosno rad, a radi postizanja dozvoljenog ekonomskog cilja. Lica koja zaključuju ugovor nazivaju se ortaci, zajednica koju formiraju naziva se ortakluk, njihovi pojedinačni udjeli zovu se ortački udjeli, a ujedinjena imovina zove se glavnica ortakluka ili ortačka imovina. Ortakluk po našem pravu nije pravno lice, te shodno tome ortačka imovina je i dalje imovina pojedinih ortaka, a ne imovina ortakluka.

1.2. Obilježja

Ugovor o ortakluku je:

Konsenzualan i po pravilu neformalan.

Uzajaman – zaključenjem ugovora za svakog ortaka nastaju određene obaveze (prvenstveno unošenje određene imovinske vrijednosti u zajednicu).

Sadrži elemente aleatornosti – pri zaključenju ugovora poznati su ortački udjeli, ali je neizvjesno koliko će svaki od njih dobiti po prestanku ortakluka, što zavisi od ishoda poslovanja.

Može sadržavati i punomoćstvo – U ugovoru o ortakluku nužno je istaći da je svaki ortak ili samo pojedini od njih ovlašten da u ime i za račun ostalih ortaka zaključuje pravne poslove sa trećim licima. U suprotnom takav ugovor ne bi proizveo obaveze i za ostale ortake.

Trajan – zaključenjem ugovora dolazi do uspostavljanja trajnijeg odnosa između ugovarača, jer se cilj koji ugovarači žele postići obično ostvaruje tokom relativno dužeg vremenskog perioda.

1.3. Značaj ugovora

Obzirom na ekonomsku tranziciju, za očekivati je povećani značaj ortakluka u odnosu na raniji period. Naime, u periodu socijalizma, ortakluk je bio znatno ograničen propisima, tako da je bilo dozvoljeno udruživanje maksimalno 6 osoba radi osnivanja zanatske radnje, te udruživanje 2 ili više osoba radi stambene izgradnje.

2. NASTANAK UGOVORA O ORTAKLUKU

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Bitni elementi ugovora o ortakluku su: - ortački udjeli – mora se znati u čemu se sastoji imovinska vrijednost svakog pojedinog udjela, te

kolika je ta vrijednost (da li je to sva imovina ortaka ili dio imovine, ili samo radna snaga i stručnost). Od visine udjela najčešće zavisi i učešće u dobiti. Ako visina udjela nije naznačena u ugovoru, ugovor o ortakluku nije ni nastao.

- cilj koji se želi postići, tj. kojom će se djelatnošću baviti ortakluk;- vrijeme trajanja ortakluka.

51

Obzirom da ortakluk nije pravno lice, imovina unesena u ortakluk ostaje vlasništvo pojedinih ortaka, s tim što se ugovorom o ortakluku s jedne strane ograničava pravo raspolaganja unesenom imovinom od strane njenog vlasnika, a s druge strane ostalim ortacima omogućava da u skladu sa ugovorom koriste tu imovinu. Ortakluk koji nije pravno lice nema sopstvene imovine, te za obaveze ortakluka prema trećem licu ortaci odgovaraju cjelokupnom svojom imovinom.

3. DEJSTVO UGOVORA O ORTAKLUKU

Dejstvo ugovora o ortakluku podrazumijeva neposredno i posredno dejstvo, tj. dejstvo zaključenja ugovora, koje se ispoljava kroz međusobne obaveze i prava ortaka, te dejstvo izvršenja ugovora koje se ispoljava kroz međusobne obaveze i prava ortaka u odnosu na treća lica.

3.1. Dejstvo zaključenja (neposredno dejstvo) ugovora o ortakluku

Zaključenje ugovora o ortakluku nema jačeg dejstva od zasnivanja obligacionog odnosa između ortaka. Ugovorom za sve ortake nastaju određena prava i određene obaveze. Obaveze ortaka su:

- unošenje u ortakluk ortačkih udjela – unosi se udio koji je ugovoren, u ugovorenom roku. Ako rok nije ugovoren, unošenje treba izvršiti odmah po zaključenju ugovora;

- savjesno poslovanje i polaganje računa o obavljenom poslu – koji će od ortaka upravljati poslovanjem zavisi od ugovora. Vođenje poslova ortaci mogu povjeriti i trećem licu, koje se tada javlja kao punomoćnik svih ortaka. Ako ugovorom nije riješeno pitanje ko će rukovoditi radom ortakluka, dispozitivnopravilo je da radom rukovode svi ortaci, bez obzira na vrstu i vrijednost pojedinih ortačkih udjela. Ortak koji rukovodi radom ortakluka je dužan da o svom radu vodi urednu evidenciju koja mora biti pristupačna svakom ortaku na uvid. Poslovođa je dužan i da na zahtjev ostalih ortaka položi račun o svom radu za ortakluk;

Prava ortaka su:

- naknada troškova u vezi sa obavljanjem poslova ortakluka – mora se raditi o primjerenim i nužnim troškovima. Oni se podmiruju iz glavnice ortakluka, a moraju biti dokumentovani.

- učešće u dobiti – dobit ortakluka se smatra zajedničkom imovinom ortaka. Na koji dio će pojedini ortak imati pravo, zavisi od ugovora. Ako ugovorom ništa nije izričito određeno, dobit se dijeli srazmjerno vrijednosti ortačkih udjela. Ako se udjeli nekih ortaka sastoje u radu, a udjeli drugih se sastoje od imovine, najprije se obračunava dobit ortacima čiji udjeli se sastoje od rada, a zatim se ostatak dobiti dijeli između ortaka čiji udjeli se sastoje od imovine. Vrijeme podjele dobiti zavisi od ugovora. Ako ugovorom nije precizirano, dobit se dijeli po prestanku ugovora ukoliko iz prirode stvari ne proizilazi drugačije.

3.2. Dejstvo izvršenja (posredno dejstvo) ugovora o ortakluku

Tokom izvršenja ugovora o ortakluku zasnivaju se obligacioni odnosi između trećih lica i ortaka, a ne ortakluka jer ortakluk nije pravna osoba. Moguće je da jedan ortak sa trećim licem zaključi ugovor u vlastito ime, a kao punomoćnik i u ime ostalih ortaka. Naravno, moguće je i da svi ortaci lično potpišu ugovor sa trećim licem. Svaki od ortaka koji je u zaključenju ugovora učestvovao lično, za svoje obaveze odgovara cjelokupnom svojom imovinom. Ako je jedan od ortaka zaključio ugovor u svojstvu punomoćnika ostalih, odgovornost ortaka za obaveze reguliše se u skladu sa pravilima punomoćstva.

4. PRESTANAK UGOVORA O ORTAKLUKU

Ugovor o ortakluku može prestati na slijedeće načine:

Istekom ugovorenog vremena. Ako vrijeme nije navedeno u ugovoru, onda je trajanje ortakluka uslovljeno ostvarenjem cilja zbog kojeg je i nastao.

Sporazumom ortaka ili jednostranom izjavom volje. Ako je ostvarenje cilja trajnijeg karaktera, svaki od ortaka može istupiti iz ortakluka jednostranom izjavom volje, s tim što je dužan ostalima nadoknaditi

52

štetu ako to učini u nevrijeme. Ako je ugovor zaključen između više od 2 lica, istupanjem jednog od ortaka ortakluk nastavlja postojati, osim ako je ugovorom predviđeno drugačije.

Usljed naknadne zabrane ili naknadne nemogućnosti izvršenja radnje ili ostvarenja cilja predviđenog u ugovoru;

Iscrpljenjem glavnice ortakluka – za sam prestanak je irelevantan razlog zbog kojeg je došlo do iscrpljenja glavnice. To pitanje bitno je za eventualnu naknadu štete po zahtjevima koji se mogu javiti među ortacima.

Smrću ortaka prestaje ortakluk između 2 lica, a između više lica ako je tako određeno ugovorom. Prava iz ortakluka prelaze na nasljednike umrlog (ortački udio i učešće u dobiti).

UGOVOR O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU

1. POJAM, OBILJEŽJA I ZNAČAJ

1.1. Pojam

Ugovor o doživotnom izdržavanju je ugovor kojim se jedan od ugovarača drugome obavezuje da će njega ili određeno treće lice doživotno izdržavati, a drugi ugovarač izjavljuje da mu za to ostavlja svu svoju imovinu ili jedan njen dio u naslijeđe. Ugovorom o doživotnom izdržavanju smatra se i onaj ugovor kojim se ugovarači sporazumijevaju o zajednici života ili zajednici imanja uz obećanje nasljedstva poslije smrti.

U praksi se često javlja i ugovor kod koga se jedan ugovarač obavezuje da će drugog doživotno izdržavati, a drugi mu odmah po zaključenju ugovora ustupa određeni dio imovine u vlasništvo. Takav se ugovor ne smatra ugovorom o doživotnom izdržavanju u smislu Zakona o nasljeđivanju, već običnim dvostranim građanskopravnim ugovorom.

1.2. Obilježja

Ugovor o doživotnom izdržavanju je konsenzualan i formalan. Nastao je onda kad su se ugovarači saglasili o njegovoj sadržini i o tome sastavili pismenu ispravu koja mora biti ovjerena od sudije. Ovjeru ugovora može izvršiti samo sudija, a ne i sudski službenik koji vrši ovjeru po općim propisima. Sudija će prije ovjere ugovaračima pročitati ugovor i upozoriti ih na pravne posljedice koje on proizvodi.

On je dvostrano obavezan i teretan, a ima i elemenata aleatornosti, jer davalac izdržavanja prilikom zaključenja ugovora ne zna koliko dugo će davati izdržavanje, tj. koliko dugo će živjeti primalac.

Ugovor o doživotnom izdržavanju može se zaključiti u korist trećeg lica, s tim što treće lice može odbiti da prihvati izdržavanje koje je za njega ugovoreno. Ako se to desi, ugovor između stipulanta i davaoca izdržavanja je raskinut. Korisnik ne može uticati na izmjenu sadržaja ugovora, jer nije ni učestvovao u njegovom zaključenju.

Ovom ugovoru može se dati i apsolutno dejstvo, upisom u zemljišne knjige, čime se davalac izdržavanja obezbjeđuje da ne bude izigran od strane primaoca izdržavanja. Ako primalac otuđi nekretnine koje po ugovoru trebaju pripasti davaocu izdržavanja, ovaj će ih moći oduzeti od trećeg lica. Davaocu nije potrebno posebno odobrenje primaoca izdržavanja da svoje pravo upiše u zemljišnje knjige.

2. NASTANAK UGOVORA

2.1. Saglasnost o bitnim elementima

Bitni elementi uvog ugovora su doživotno izdržavanje i naznaka imovine koja se ostavlja u naslijeđe.

53

Sadržaj doživotnog izdržavanja određuje se ugovorom i ugovarači mu mogu dati uži ili širi obim (npr. samo ishrana i njega, ili uz to još smještaj, odjeća, obuća, liječenje, sahrana nakon smrti itd).

Što se tiče naznake imovine koja se ostavlja u naslijeđe, primalac izdržavanja može davaocu ostaviti svu svoju imovinu, a može i samo dio. Da bi davaocu mogle pripasti i pokretne stvari, one moraju biti u ugovoru tačno pobrojane, ili u ugovoru mora biti navedeno da se u naslijeđe ostavlja kompletna imovina primaoca izdržavanja.

Nužni nasljednici ne mogu pobijati valjanost ugovora o doživotnom izdržavanju (kao što mogu testament), jer se ugovor o doživotnom izdržavanju tretira kao dvostran teretni ugovor.

3. TRAJANJE UGOVORA O DOŽIVOTNOM IZDRŽAVANJU

Ugovor po pravilu prestaje smrću primaoca izdržavanja. Može prestati i prije smrti primaoca i to: sporazumnim raskidom, jednostranim raskidom ili nastupom određenih činjenica.

Sporazumni raskid ugovora postoji kad su se ugovarači saglasili da zaključenom ugovoru oduzmu pravno dejstvo. To oni mogu učiniti u svako vrijeme i pritom obično regulišu odnos koji je već nastao između njih. Ako ga ne regulišu, svoja prava mogu ostvarivati putem suda.

Jednostrani raskid moguć je u slijedećim slučajevima: 1. Kad zajednički život ugovarača postane nemoguć usljed poremećaja njihovog odnosa. Pritom nije

važno ko je kriv za poremećaj odnosa. Zahtjev se podnosi sudu, a svaki ugovarač ima pravo tražiti od drugoga naknadu za svoju činidbu.

2. Kad jedan od ugovarača ne izvršava svoje obaveze. Raskid se traži od suda, s tim što se može zahtijevati i naknada štete koja je time nanesena nevinom ugovaraču.

3. Raskidanje ugovora može tražiti i ugovarač kod kojeg su se prilike bitno izmijenile. Sud može pravo primaoca izdržavanja preinačiti u doživotnu novčanu rentu, ako to odgovara objema stranama.

Ugovor o doživotnom izdržavanju prestaće i kad davalac izdržavanja umre, a njegovi nasljednici (bračni drug i djeca) ne pristanu na produženje ugovora. Nasljednici tada nemaju pravo tražiti naknadu za ranije dato izdržavanje. Izuzetak je ako nasljednici nisu u stanju da preuzmu obaveze. Oni u tom slučaju mogu tražiti naknadu za ranije dato izdržavanje. Naknadu ocjenjuje sud, uzimajući u obzir imovinske prilike zainteresiranih lica.

UGOVOR O ALOTMANU (ANGAŽOVANJU TURISTIČKIH KAPACITETA)

1. POJAM, ZNAČAJ I OBILJEŽJA

Ugovor o alotmanu je ugovor kojim se ugostitelj obavezuje da u toku određenog vremena turističkoj agenciji stavi na raspolaganje određeni broj ležaja, pruži ugostiteljske usluge licima koja uputi agencija i plati agenciji određenu proviziju, a agencija se obavezuje na nastojanje da ih popuni odnosno da u utvrđenim rokovima obavijesti da to nije u mogućnosti, kao i da plati cijenu pruženih usluga ako jee koristila angažovane kapacitete.

Obilježja ovog ugovora su slijedeća:

- Konsenzualan i formalan;

- Teretan i dvostrano obavezan – strogost izvršenja obaveza nije ista na obje strane. Naime, turistička agencija će imati pravo da od svoje obaveze popunjavanja angažovanih kapaciteta odustane pod određenim uslovima, dok ugostitelj nema takvo pravo;

- Trajan – obično se zaključuje na jednu godinu ili jednu turističku sezonu.

54

2. NASTANAK UGOVORA O ALOTMANU

Bitni elementi ugovora su:

1. Predmet obaveze ugostitelja (pružanje ugostiteljske usluge);

2. Visina provizije koja pripada turističkoj agenciji, odnosno visina naknade koja pripada ugostitelju za izvršenje njegove obaveze; Prema međunarodnim uzansama, uobičajena provizija za turističke agencije je 10% od cijene pruženih usluga. Često se ugovara i tzv.stimulativna provizija, koja se ogleda u povećanju procenta provizije sa povećanjem popunjenosti ugostiteljskih kapaciteta.

3. Vrijeme na koje se ugovor zaključuje. Ako u ugovoru ništa nije rečeno o roku njegovog trajanja, smatra se da važi jednu godinu od dana zaključenja ugovora.

Turistička agencija ima zakonsko pravo da privremeno odustane od ugovora (tzv.terminski odustanak). U ugovoru treba odrediti rok u kome turistička agencija treba poslati obavještenje ugostitelju o privremenom odustanku od ugovora. Agencija nije dužna ugostitelju nadoknaditi štetu koju je pretrpio za vrijeme privremenog odustanka, a ugostitelj za to vrijeme ima pravo da svoje kapacitete ustupi drugoj turističkoj agenciji ili direktno zainteresiranim licima. Pod istim uslovima agencija ima pravo i da u cjelini odustane od ugovora. Odredba kojom bi se zabranio odustanak od ugovora ne bi bila pravno valjana.

3. DEJSTVO UGOVORA O ALOTMANU

3.1. Obaveze turističke agencije

Staranje o popuni kapaciteta – agencija ne preuzima na sebe obavezu da popuni angažirane kapacitrete ugostitelja, već samo da će se angažirati da se ovi kapaciteti popune. Nema odgovornosti turističke agencije ako ne popuni angažovane kapacitete ugostitelja.

Obavještavanje o opunjavanju smještajnih kapaciteta – U zaključenom ugovoru vrlo često nije obuhvaćen plan korištenja smještajnih kapaciteta (koliko ležajeva, za koje vrijeme, kome i sl). Iz ovih razloga nužno je da turistička agencija na vrijeme obavijesti ugostitelja o navedenim činjenicama, kako bi on za to bio spreman. Ako rok za dostavljanje ovog obavještenja nije određen ugovorom, određuje se prema poslovnim običajima i uzansama. Ako se u obavijesti naznači samo jedan dio ugovorenih kapaciteta, ostali dio se smatra slobodnim i njime ugostitelj u tom vremenu može slobodno raspolagati. Ako bi agencija dala obavještenje, pa za najavljeno vrijeme ne bi mogla prikupiti goste, ona odgovara ugostitelju za svu pretrpljenu štetu. Obavještenje se može učiniti na bilo koji način, ali je zbog sigurnijeg dokazivanja uobičajena pismena forma.

Obaveza pridržavanja ugovorene cijene – turistička agencija je obavezna da se pridržava cijena koje su navedene u ugovoru kada putniku obračunava pružene usluge od strane ugostitelja. Ona može samo ostvarivati proviziju, a ne i zaradu u obliku razlike između zaračunate i ugovorene cijene usluga.

Plaćanje ugostiteljske usluge – Ugovorom se može odrediti da usluge ugostitelju neposredno plati korisnik kojeg je uputila turistička agencija, a moguće je odrediti i da to učini agencija za korisnika kojeg je uputila. Ugostitelj ima pravo na odgovarajuću akontaciju. Ako ugovorom nije određena, visina akontacije određuje se prema poslovnim običajima (vrijednost 3 noćenja u hotelu sa sezonskim poslovanjem, odnosno 1 noćenja u drugim hotelima).

Turistička agencija ima pravo da odmah obračuna svoju proviziju, tj. da nju odbije od vrijednosti koju treba isplatiti ugostitelju.

3.2. Obaveze ugostitelja

Stavljanje na raspolaganje ugovorenih smještajnih kapaciteta – ova obaveza ugostitelja je konačna i neopoziva. On ne može jednostrano mijenjati njen sadržaj, niti može od nje privremeno ili konačno

55

odustati. Samo u slučaju kad ga agencija obavijesti da neće popunjavati određene kapacitete, ugostitelj ih može staviti na raspolaganje drugoj turističkoj agenciji.

Jednako postupanje – ugostitelj je na osnovu zakona dužan da jednako postupa sa gostima koje mu je uputila turistička agencija i onima sa kojima je neposredno zaključio ugovor o ugostiteljskim uslugama.

Nepromjenjivost cijene usluga – ugostitelj po pravilu ne može jednostrano mijenjati ugovorene cijene usluga. Međutim, dozvoljeno mu je da 6 mjeseci unaprijed obavijesti agenciju da će promijeniti cijene usluga.

Plaćanje provizije – Visina provizije izražava se u određenom procentu od cijene izvršenih ugostiteljskih usluga. Ovaj procenat se određuje ugovorom ili poslovnim običajima.

4. UGOVOR O ALOTMANU SA OBAVEZOM POPUNE ANGAŽOVANIH KAPACITETA

Ugovorom se može odrediti da je agencija dužna da popuni angažovane kapacitete. Radi se o čvrstoj, neopozivoj obavezi turističke agencije. Ako ne popuni sve smještajne kapacitete, agencija je dužna ugostitelju platiti za svaki nepopunjeni ležaj i za svo vrijeme trajanja ugovora.

U poslovnoj praksi susreće se ugovor o alotmanu sa garancijom punjenja u kome se turistička agencija čvrsto obavezuje da popuni određeni procenat (npr.80%) angažovanih kapaciteta. Takođe se susreće i takav ugovor o alotmanu kojim se turistička agencija obavezuje da će za nepopunjene kapacitete platiti nižu cijenu od ugovorene (npr. za 20%). U takvom slučaju se rizik za nepopunjene kapacitete raspoređuje na oba ugovarača.

56