1

Obnova crkvenih građevina

na području današnje Sisačke biskupije

nakon Domovinskog rata

Valerija Macan, Sveučilište u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet, Vlaška ulica 38, 10000

Zagreb

U izlaganju će se nastojati između ostalog dati kratak uvid u vrstu radova koji su izvršeni na

obnovi crkvenih građevina na području današnje Sisačke biskupije od završetka Domovinskog

rata do današnjih dana. Time će biti obuhvaćeno nekoliko odabranih kategorija obnove kojima će

se nastojati prikazati svojevrsni presjek konzervatorsko-restauratorskih radova na crkvenim

objektima biskupije s obzirom na vrstu radova. Biti će predstavljeni primjeri djelomično

obnovljenih crkvenih objekata koji su bili razrušeni u D omovinskom ratu te primjeri velikih

rekonstrukcija koje su izvršene na crkvenim građevinama. Zatim će biti posvećena pažnja

faksimilski izgrađenim novim objektima u slučajevima gdje je zbog posebne vrijednosti porušene

crkve odlučeno krenuti u izgradnju faksimila porušene crkve, ali i crkvama koje su do danas

ostale u ruševinama te drugim primjerima.

Planira se iznijeti i statističke podatke o obnovljenim crkvenim objektima s obzirom na stanje od

1995. godine nadalje te se planiraju iznijeti financijski podaci o sufinanciranju Ministarstva

kulture Republike Hrvatske i Zagrebačke nadbiskupije za izvršene konzervatorsko-restauratorske

radove na crkvenim kulturnim dobrima župa Sisačke biskupije za isto razdoblje.

Zaključno, nastojati će se ukazati na važnost suradnje Ureda za kulturu i župnika s nadležnim

tijelima Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske koja je u

interesu samog kulturnog dobra, Crkve kao vlasnika kulturnog dobra, ali i cijelog hrvatskog

naroda. Radom će se tako nastojati upozoriti i na važnost stručnog izvršavanja konzervatorsko-

restauratorskih radova na kulturnim dobrima te na važnu ulogu biskupije u vođenju brige i

evidencije oko crkvenih kulturnih dobara.

2

Ključne riječi: crkvena kulturna dobra, restauracija, obnova, Domovinski rat.

Uloga Ministarstva kulture u obnovi crkvenih kulturnih dobara

današnje Sisačke biskupije

Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj od 1991. do 1995., a prema rezultatima izvješća

Ministarstva kulture Republike Hrvatske, oštećeno je«oko 35% ukupnoga pravno zaštićenoga

spomeničkog fonda graditeljske baštine Republike Hrvatske, a oko 6% je uništeno.»1 Tijekom

godina, zbog nemogućnosti pravovremene obnove i zaštite na oštećenim objektima, štete su se

neminovno djelomično povećavale. Već prvi napadi na Hrvatsku pokazali su jasnu namjeru

agresora da uništi i ukloni svaki trag postojanja hrvatske kulture, naroda i njegove vjere na ovim

prostorima, a ciljevi agresije na poseban su način bili upravo sakralni objekti, župne crkve i

kapele te groblja. Objekti su uništavani unatoč tome što su bili označeni prema propisu kao

zaštićeni spomenici kulture, a u skladu s Haaškom konvencijom. S vremenom je postajalo sve

jasnije da je uništavanje posebno sakralnih građevina dio planirane ratne strategije koja je

provođena od početka do kraja rata. Šteta na građevinama izazvana je, prema izvršenoj procjeni

štete, uglavnom na dva načina: 1) izravnim pogocima projektila različitih vrsta i razorne snage,

njihovih krhotina, i kao posljedica detonacija u neposrednoj blizini; 2) te namjernim

uništavanjem građevina, najčešće eksplozivom ili paljenjem.2

Već od samih početaka oštećivanja i uništavanja hrvatske kulturne baštine Ministarstvo prosvjete

i kulture, Zavod za zaštitu spomenika kulture poduzima određene mjere predviđene

Konvencijom za zaštitu kulturnih dobara u slučaju oružanog sukoba (Haag, 1954.).3 Ujedno se

donose akti kojima su određene pojačane i izvanredne mjere zaštite te brojne preventivne radnje

kojima je bio cilj fizički zaštititi građevine hrvatske kulturne baštine.4 Osim podijeljenih uputa

1 „Spomenička baština u Hrvatskoj 1991-1999. Ratne štete i obnova“, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske

(dalje: GZSKH), 24 (1998)/25(1999), 5.

2 Vidi: Tomislav Petrinec, Mirjana Visin, Ksenija Petrić, „Obnova graditeljske baštine na području djelovanja

Konzervatorskog odjela u Zagrebu“, GZSKH, 24 (1998)/25(1999), 107.

3 Vidi: Ukrainčik Vladimir, Uršić Božidar, „Ratne štete na spomenicima kulture“, GZSKH, 24(1998)/25(1999), 7.

4 Vidi: Upute o poduzimanju mjera zaštite kulturnih dobara u izvanrednim prilikama (od 8. srpnja 1991.), Upute o

postavljanju znakova raspoznavanja na kulturna dobra (od 29. srpnja 1991.). Upute za zaštitu kulturnih dobara od

ratnih razaranja, grupa autora Zavoda za zaštitu spomenika kulture Ministarstva kulture RH. Ove posljednje upute

3

župnim uredima, muzejima i muzejskim zbirkama, u slučaju najvrednijih spomeničkih objekata

izvođenje potrebnih mjera nadzirali su djelatnici Zavoda za zaštitu spomenika kulture.

I već u tim prvim ratnim godinama započelo se s evidentiranjem i popisivanjem ratne štete. Već

u siječnju 1992. «u Zavodu za zaštitu spomenika kulture Ministarstva prosvjete i kulture

osnovana radna grupa eksperata koja je trebala razraditi metodu i planove za popis i procjenu

ratne štete na spomenicima kulture.»5 Ne ulazeći u detalje izrade materijala i samu realizaciju

ovog projekta, spomenimo samo da je izrađeni modul uzeo u obzir klasifikaciju spomenika

kulture, uveo određenu kategorizaciju oštećenja i upotrebljivosti građevine, izradio Standardne

kalkulacije radova u građevinarstvu kako bi se utvrdile jedinstvene cijene radova, odredio

elemente za procjenu oštećenja arhitektonskih dekorativnih elemenata i dr. Popis, osim što donosi

procjenu ratne štete, donosi i relativno detaljan opis stanja u kojem se oštećena građevina nalazila

u trenutku popisivanja (prije 1994. ili 1995. g.), a prema čemu danas možemo uz fotografije

(ukoliko one postoje) dobiti sliku o stupnju oštećenosti građevina za vrijeme Domovinskog rata–

onih koje su popravljene ili rekonstruirane, ali i onih kod kojih radovi rekonstrukcije i obnove još

uvijek nisu započeli te gdje je zub vremena još samo dodatno oštetio već ionako oštećeno

kulturno dobro. Ovaj je projekt bio najkompletniji i najdetaljniji popis evidentiranja ratne štete za

područje Hrvatske, barem koliko je autoru ovog članka poznato. Svi ostali popisi na koje

možemo naići u literaturi nisu ni izdaleka do te mjere sistematizirani niti detaljni te se svode na

opis ratne štete na građevini u svega dvije-tri rečenice.6

Zavod za zaštitu spomenika kulture već od 1991. sastavlja izvješća kojima se tjedno ili dnevno

ukoliko je bilo potrebno popisivala nastala šteta te su izvješća objavljivana u posebnom biltenu

kojeg bi dostavljali ministarstvima, inofrmativnim službama i dnevnom tisku. U posebnom

obliku dostavljali bi ih UNESCO-u i Vijeću Europe kako bi upozorili na ogromnu štetu koja se

temelje se na Tehničkom priručniku za zaštitu kulturnih dobara od ratnih razaranja, elementarnih nepogoda i krađa

Republičkog zavoda za zaštitu spomenika kulture, Zagreb, 1980. (Vidi: V. UKRAINČIK, B. URŠIĆ, n. dj., 7ss.)

5 Vidi: V. UKRAINČIK, B. URŠIĆ, n. dj., 10.

6 O razrušenim crkvama Hrvatske nakon Domovinskog rata postoji brojna literatura od čega spominjemo samo neke:

Ranjena crkva u Hrvatskoj: uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991.-1995.), gl. ur. Ilija ŽIVKOVIĆ,

Zagreb 1996; Marko CULEJ, „Izvješće Odbora za obnovu srušenih i oštećenih crkvenih objekata na području

zagrebačke nadbiskupije“, Službeni vjesnik zagrebačke nadbiskupije (dalje: SVZN), 1997, 14-16.; Lina Slavica

PLUKAVEC, „Razoreni i teško oštećeni crkveni objekti Zagrebačke nadbiskupije u srpskoj agresiji na Hrvatsku

1991.-1995.“, Crkvena kulturna dobra. Analecta (dalje: CKDA), 3(2005), 65-100; Antun JARM, „Razoreni i

oštećeni crkveni objekti na području Đakovačke i Srijemske biskupije od 1991. do 1997.“, CKDA, 4(2006), 85-124;

Lina Slavica PLUKAVEC – Franko ČEKO, „Razoreni i oštećeni crkveni objekti Šibenske biskupije u srpskoj

agresiji na Hrvatsku 1991.-1995.“, CKDA, 5(2007), 73-92.

4

nanosi kulturnoj baštini.7 Čitavim nizom rezolucija i memoranduma nastojalo se što više

senzibilizirati odgovarajuća politička i radna tijela Vijeća Europe kako bi iskoristila svoj utjecaj i

prekinula neprijateljstva i uništavanje kulturne baštine. Iste 1991. godine započinju pripreme za

popisivanje i procjenu ratne štete na kulturnim dobrima. Ovaj će popis biti kompletiran i

objavljen 1998. g. te osim što donosi procjenu ratne štete, donosi i detaljan opis stanja u kojem se

oštećena građevina nalazila po završetku Domovinskog rata.

Sva obnova kulturnih dobara, prema zakonu RH, mora biti vršena pod nadzorom

Konzervatorskih odjela stoga je, u skladu s ovim zakonom, i najveći dio obnove crkvenih

kulturnih dobara vršen pod njihovim nadzorom i savjetima, iako postoji i dio obnove koji je

nažalost vršen van tog nadzora. Stoga je dokumentacija za izradu ovog rada uglavnom tražena pri

Konzervatorskim odjelima i Ministarstvu kulture, a spomenuta procjena ratne štete bila je

polazišna točka za rekonstrukciju radova na porušenim kulturnim dobrima nakon rata. Kako bi se

prikazalo što je konkretno učinjeno na crkvenim kulturnim dobrima od kraja Domovinskog rata

do danas kao ključni problem pokazao se upravo nedostatak pisane dokumentacije i fotografskog

materijala. Za strartnu točku još i postoje poprilično dobri podaci temeljem spomenute procjene

ratne štete – dakle, možemo saznati kako je građevina izgledala 1995. neposredno nakon

završetka rata, no za sve naknadne radove koji su vršeni na dotičnim građevinama izuzetno je

teško te dijelom i nemoguće više ući u trag vrsti i tijeku radova koji su se tijekom proteklih 15-ak

godina poduzimali na dotičnim građevinama. Konzervatorski odjeli nažalost nemaju

kompletiranu arhivu s dokumentacijom o izvođenim radovima te je i za izabranih tek desetak

građevina koje se obrađuju u ovom radu bilo moguće dobiti sve zajedno tek desetak dokumenata

o kompleksnim radovima izvođenim tijekom punih 15 godina. Župnici su se mijenjali u više

navrata tijekom dotičnog razdoblja te osobno nisu upoznati (niti su dužni poznavati) tijek radova

koji su vršeni prije njihova dolaska na župu. S druge strane nažalost ni nadbiskupija nije razvila

sistem evidentiranja i koordiniranja svih vrsta radova na crkvenim kulturnim dobrima. Tako da je

gotovo pa jedini izvor informacija za izradu povijesti obnove jedne građevine vjerovati na riječ

pojedinim osobama (konzervatorskom djelatniku, župniku, restauratoru). Izuzetak su vrijedni

rijetki primjeri objaljenih radova konzervatorskih djelatnika ili restauratora koji su opis svog rada

na građevini objavili u pisanom obliku u nekom od stručnih časopisa ili knjiga.

7 Vidi: V. UKRAINČIK, B. URŠIĆ, n. dj., 8.

5

Stoga je prilika upozoriti na izuzetno važnu ulogu Ureda za kulturna dobra (ili kulturu) koji je

glavno i odgovorno tijelo koje u ime vlasnika dotičnih kulturnih dobara ima brinuti o ovim

dobrima kako se ne bi nepotrebno ponavljale već viđene pogreške. Crkva ima obavezu zauzeti

stav aktivnog sudionika u obnovi crkvenih kulturnih dobara, a ne biti pasivni promatrač-vlasnik

radova koje nad njegovim kulturnim dobrom vrše državne institucije. S time da ovdje ne mislimo

na sudjelovanje u financijskom pitanju koje je relativno dovoljno zastupljeno već upravo na

sudjelovanje u svemu ostalome – u cijelom procesu tijeka radova.

Temelj za ovakvu vrstu posla u prvom redu je izrada adekvatne baze podataka za katalogizaciju

pokretnih i nepokretnih crkvenih kulturnih dobara te upošljavanje kadra koji će se svakodnevno

baviti kulturnim dobrima biskupije. Pod tim vidom biskupija bi također mogla razmotriti

mogućnost formiranja i školovanja vlastitog restauratorskog kadra.

Uloga Zagrebačke nadbiskupije u obnovni crkvenih kulturnih dobara

današnje Sisačke biskupije

Uz državu Crkva je kao vlasnik glavna institucija koja je odgovorna za stanje crkvenih kulturnih

dobara. U posljednjih petnaestak godina Zagrebačka je nadbiskupija osnovala niz odbora i jedan

ured koji su bili nadležni u jednom od segmenata voditi brigu oko crkvenih kulturnih dobara. Već

ubrzo nakon završetka rata nadbiskupija nastoji pokrenuti prve korake organizirane pomoći u

obnovi razrušenih crkava. S tom je nakanom Zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Kuharić već

u siječnju 1996. g. osnovao Fond nadbiskupije za obnovu crkava oštećenih u ratu.8 Istovremeno

je osnovan Odbor koji je trebao voditi brigu i nadzor nad tim fondom. Isključivo u suradnji s tim

odborom svećenici su mogli započinjati s radovima obnove odnosno gradnje. Odbor je između

ostalog 1997. godine objavio izvještaj u kojem donosi popis 41-og mjesta u kojem su župna

crkva i/ili župni dvor stradali tijekom Domovinskog rata (pritom nisu brojane kapele, križevi ni

groblja).9 Nažalost izvještaj je napravljen dosta šturo budući da se kategorizacija oštećenja svodi

na tek nekoliko rečenica kategorizijarući tek generalno vrstu oštećenja: spaljena građevina, crkva

srušena ili teško oštećena, crkva izgorjela i sl.

8 Dekret nadbiskupa zagrebačkog kard. Franje Kuharića o osnivanju Fonda Zagrebačke nadbiskupije za obnovu od

20. 1. 1996. (broj: 201/1996) objavljen u: SVZN, (1996), 7.

9 Marko CULEJ, „Izvješće Odbora za obnovu srušenih i oštećenih crkvenih objekata na području zagrebačke

nadbiskupije“, SVZN, 1997, 14-16.

6

Već 1999. godine nadbiskup Josip Bozanić osniva novo povjerenstvo sa sličnom zadaćom,

Povjerenstvo za gradnje i popravke crkvenih objekata koje je trebalo preuzeti brigu oko obnove,

ali i novogradnje crkvenih objekata na području Nadbiskupije (ur. br. 2038/1999. od

27.9.1999.).10

Članovi su razrješeni dužnosti istekom mandata 2003. kada je novim

predsjednikom imenovan preč. Ivan Hren (članovi Mijo Gabrić, Juraj Jerneić, Božidar Cindori,

Josip Žagar).11

Iste godine osnovano je i Povjerenstvo za kulturna dobra Zagrebačke nadbiskupije

«kojemu je prvenstveni zadatak praćenje i zaštita kulturnih dobara na području Zagrebačke

nadbiskupije»12

na čelu s predsjednikom mons. Josipom Mrzljakom. Također iste 1999. godine

zagrebački nadbiskup utemeljuje i Nadbiskupijski odbor za sakralnu umjetnost te Ured za

kulturna dobra, a u skladu s odredbom Konstitucije 'Sacrosanctum Concilium' o svetoj liturgiji

(čl. 126.). Na čelo odbora imenovan je predsjednik mons. dr. Vlado Košić, a potpredsjednikom je

imenovan dr. Juraj Kolarić. Ovom je odboru početna svrha bila «da prosuđuje i čuva sakralnu

umjetnost»13

Dakle, nadbiskupija je osnovala čitav niz odbora i povjerenstava koji su imali voditi brigu s jedne

strane o izgradnji novih crkvenih građevina te s druge strane koji su imali brinuti o obnovi i

financiranju u ratu porušenih crkava i drugih crkvenih objekata. Ne ulazeći u analizu rada ovih

odbora spomenuti ću da na službenoj razini objavljivanjem u 'Službenom vjesniku zagrebačke

nadbiskupije', a kasnije i objavljivanjem u godišnjaku 'Crkvena kulturna dobra. Analecta' kojeg

pokreće Ured za kulturna dobra, predstojnik Ureda, dr. Juraj Kolarić, 2004. objavljuje praktične

informacije za čuvanje sakralne kulturne baštine u kojima upozorava župnike na njihove obveze i

10 Vidi: SVZN, (1999)4, 32. U Povjerenstvo su imenovani; preč. Franjo Tkalčec, župnik sv. Kvirina u Zagrebu –

predsjednik; mons. Josip Klarić, kustos katedrale; preč. Juraj Jerneić, nadbiskupijski ekonom; preč. Mijo Gabrić,

voditelj Ureda za povrat oduzete crkvene imovine; vlč. Tomislav Šestak, upravitelj župa Glina, Maja, M. Solina i

Viduševac, gosp. Ivan Antolić, dia.

11 Dekret o imenovanju novih članova Povjerenstva za gradnje i popravke crkvenih objekata od 24.7.2003. (br.

1389/2003) objavljen u: SVZN, 3(2003), 131.

12 Dekret br. 2610/1999. od 6.12.1999. objavljen u: SVZN, 5(1999), 40. Predsjednikom Povjerenstva imenovan je

mons. Josip Mrzljak, pomoćni biskup; potpredsjednikom prof. Dr. Juraj Kolarić, tajnikom Povjerenstva dr. Stjepan

Razum, bilježnikom Povjerenstva č.s. Lina Plukavec, članovima su imenovani mons. Vladimir Stanković, dr. Ivan

Mirnik, Matija Salaj, dia., mr. Branka Šulc, dr. Đurđica Cvitanović, prof. Ferdinand Meder, prof. Miljenko Domijan,

Branko Silađin, ing.arh., prof. Dr. Tomislav Premrl, dia, prof. Venčeslav Lončarić, dia, Vinko Ivić, prof. Vladimir

Marković. Mandat je članovima dan na tri godine.

13 Dekret o osnivanju Nadbiskupijskog odbora za sakralnu umjetnost od 6.12.1999. (broj: 2611/1999) objavljen je u:

SVZN, 5(1999), 40. Uz već navedenog predsjednika i potpredsjednika Odobra kao članovi imenovani su: mons.

Vladimir Stanković, dr. Ivan Šaško, Franjo Tkalčec, Florijan Škunca, dia., Maja Šah Radović, dia. Članovima

Odbora mandat je povjeren na tri godine.

7

dužnosti spram crkvenih kulturnih dobara.14

Na prvom mjestu opravdano upozorava na potrebnu

suradnju župnika s nadležnim Konzervatorskim odjelima Ministarstva kulture bez čijeg se

odobrenja ne smije započinjati nikakva vrsta radova na crkvenim kulturnim dobrima. Ovo je

odredba na koju niti danas nije dovoljno samo upozoravati te je i dalje na snazi.

Nastojalo se i uputiti na potrebu inventarizacije crkvenih kulturnih dobara, a koje bi morali

izraditi sami župnici, za što osobno smatram da je potrebna ekipa stručnih ljudi koja će

inventarizirati pokretna i nepokretna crkvena kulturna dobra u sklopu organiziranog projekta na

biskupijskoj razini. Između ostalog župnike se nastojalo potaknuti i na osnivanje župskih muzeja

odnosno otvaranje prikladnih prostora u kojima bi se pohranili crkveni predmeti koji više nisu u

upotrebi.

Ove temeljne upute, da ne bi ostale pusto slovo na papiru, za svoje sprovođenje traže neprestanu i

dobru suradnju Ureda za kulturna dobra (ili kulturu), župnika i nadležnih tijela Ministarstva

kulture, djelatnika Konzervatorskih odjela. Upravo ta suradnja ključna je za dobrobit Crkve i

njenih kulturnih dobara te je biskupija dužna dati maksimum angažiranosti da bi pomogla ili čak

nametnula ukoliko je potrebno nadzor nad radovima koji se provode nad kulturnim dobrima

župa. Smatram da naša Crkva još uvijek premalo aktivno i nedovoljno sudjeluje u brizi oko

očuvanja i obnove svojih kulturnih dobara.

Kategorizacija objekata prema vrsti građevinskih i konzervatorsko-

restauratorskih izvođenih radova (1995.-2010.) te analiza izdvojenih

primjera

Od mnogobrojnih oštećenih sakralnih objekata u Domovinskom ratu velik dio je obnovljen, dio

radova obnove još uvijek je u tijeku, no jedan dio još uvijek čeka na svoj red za obnovu. Za ovaj

rad pokušalo se anketom dobiti uvid u stanje obnovljenih crkava i kapela, no anketa je završila

nikakvim odazivom župnika. Iz tog razloga ne donosimo statističke podatke o broju obnovljenih i

novoizgrađenih građevina prema kategorijama koje u nastavku donosimo, već tek u pet kategorija

14 Vidi: Dopis dr. Juraja Kolarića o Zaštiti i čuvanju sakralne baštine od 18.6.2004. (broj: 1596/2004) objavljen u:

SVZN, 3(2004), 147. Cijeli prvi broj godišnjaka CKDA posvećen je dokumentima i zakonima na temu crkvenih

kulturnih dobara. (vidi: CKDA, 1(2004).)

8

razvrstavamo obnovu izvođenu u posljednjih 15-ak godina, a prema vrsti radova koji su vršeni na

crkvenim objektima.

1. Djelomično obnovljeni u ratu oštećeni crkveni objekti. U ovu grupaciju spadaju crkve i

kapele koje su u ratu zadobile teža ili lakša oštećenja, a koja su do danas uglavnom

sanirana ili obnovljena.

2. Velike rekonstrukcije oštećenih crkvenih objekata. Jedan dio posebno teško oštećenih

crkvenih objekata zahtijevao je velike rekonstrukcije zidova, krovišta isl. kako bi se

objekt ponovno mogao vratiti u funkciju.

3. Faksimilske rekonstrukcije posve porušenih crkvenih objekata gdje su novi objekti

izgrađeni po uzoru na nekadašnje (dakle, nova građevina zamijenila je nekadašnju više ne

postojeću).

4. Obnova u ratu neoštećenih crkvenih građevina. U ovu kategoriju ubrajaju se obnavljane

crkve koje nisu bile oštećene tijekom ratnih razaranja.

5. Dio građevina, u ratu oštećenih i neoštećenih, nije nikako obnavljan tijekom posljednjih

15-ak godina te je ova skupina značajna za stvaranje prioriteta daljnje obnove.

6. Uz obnovu starih crkvenih građevina u međuvremenu su se izgradile i nove crkve i

kapele.

U daljnjem dijelu rada navesti će se po nekoliko primjera za svaku od navedenih kategorija i

ukazati na njihove specifičnosti i eventualne probleme.

Među djelomično oštećenim građevinama na ovom području ističe se specifična skupina

crkvenih građevina koje nazivamo drvenjacima –kapelama građenim od drvenih hrastovih greda

čija je unutrašnjost izuzetno specifična zbog dekorativnih oslika na drvetu.15

Danas brojimo

sveukupno uglavnom tridesetak preostalih ovakvih primjeraka dok prema arhivskim podacima

saznajemo da je izvorno u razdoblju od 17. do 20. stoljeća izgrađen daleko veći broj ovih

građevina.

15 O drvenjacima vidi: Đurđica CVITANOVIĆ,“ Drvene seoske crkve na području Hrvatske“, Radovi Instituta za

povijest umjetnosti: Međunarodni znanstveni skup 'Arheološko nasljeđe u izvangradskom prostoru', Križevci 21-23.

svibnja 1990., Zagreb 1991., 57.

9

Stara Drenčina, kapela sv. Ivan Krstitelj

Kao primjer oštećenih drvenjaka spominjemo kapelu sv. Ivana Krstitelja u Staroj Drenčini koja je

prema kategorizaciji oštećenja u ratu oštećena na razini trećeg stupnja – dakle, pretrpila je lakša

oštećenja nosive konstrukcije 1991.-1992.g.16

(Foto 1a/b) Njena posebna vrijednost je u bogatom

dekorativnom osliku drveta (tabulata) unutrašnjosti kapele.17

U posljednjih 15-ak godina za

potrebe ovog objekta Ministarstvo je financiralo izradu dokumentacije te radove konstruktivne i

građevinske sanacije te restauratorske radove za što je uloženo 1.210.000,00 Kn. Kapela je u

cijelosti rastavljena, umetani su zamjenski hrastovi planjki i zatim je nanovo sastavljena (Foto

2a/b/c). Osim arhitekture restaurirana je slikana drvena oplata, tzv. tabulat koji prekriva i zidove i

svod broda i svetišta (Foto 3a/b; 4a/b; 5). Tijekom ovih radova kapela je rekonstruirana u izvorno

stanje te je vraćen autentičan nagib krova i visina krovišta koji su prilikom istražnih radova

otkriveni. Ujedno, pritom je otkriven ispod preslika na stijeni oslikani oltar Majke Božje Žalosne

koji je zatim obnovljen i prezentiran.

Sličan izuzetno vrijedan primjer obnove tzv. drvenjaka je i kapela sv. Barbare u Brestu

Pokupskom. (Foto 11a/b; 12a/b)

Pokupsko, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije

U prostoru Pokuplja po vrijednosti crkvene građevine i stupnju oštećenja među prvima se izdvaja

barokna župna crkva Uznesenja BDM u Pokupskom (Foto 6a/b). Tijekom ratnih napada 1991.

crkva je pogođena zapaljivom granatom u kupolu tornja gdje je pritom nastao požar koji je

između ostalog uništio konstrukciju triju zvona, izgorjele su do temelja orgulje te je od vatre i

dima uništen strop crkve s freskama i baroknom štukaturom.18

Cijela unutrašnjost je pocrnjela.

Najveći dio inventara crkve evakuiran je na vrijeme te se nalazi do danas po raznim depoima.

Dijelovi glavnog oltara nalaze se u depou Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije gdje

16 Vidi: Zagreb, Dokumentacija Konzervatorskog odjela Ministarstva kulture (Dokumentacija KOMK), Ratna šteta

na nepokretnim spomenicima kulture, popis poslije kolovoza 1995., Županija Sisačko-moslavačka (u daljnjem

tekstu: RŠNSK-Županija Sisačko-moslavačka), Registrator 03-1/1, Sisak – Stara Drenčina-crkva svetog Ivana

Krstitelja.

17 O Staroj Drenčini korišeni su usmeni podaci i neobjavljen pisani materijal restauratorice Mladenke Djurić koja je

kao djelatnica Hrvatskog restauratorskog zavoda radila na obnovi tabulata kapele sv. Ivana Krstitelja u Staroj

Drenčini.

18 O ratnim stradanjima i obnovi župne crkve u Pokupskom vidi: T. PETRINEC, M. VISIN, K. PETRIĆ, n. dj.,

107; Matija JURAKOVIĆ, Pokupsko 1991-1996, Pokupsko-V. Gorica 1996, 25-43; Stjepan KOŽUL, Terra

combusta: ratna izvješća župnika Zagrebačke nadbsikupije 1991/1992, Zagreb 1994., 150-153.

10

čekaju rekonstrukciju i restauratorsko-konzervatorske radove (Foto 7a/b). Radi se o oltaru

izuzetno velikih dimenzija koji je razmontiran u milijun sićušnih dijelova. Od ove godine

započeli su radovi na njegovom ponovnom sastavljanju.

Radovi na obnovi crkve u Pokupskom započeli su još 1996. te do 1998. g. izvedeni su sanacijski

radovi na zvoniku, krovištu i pokrovu lađe, na četiri kule cinktora te je djelomično saniran i zid

cinktora. Prilikom radova na dekorativnim oslicima svoda posebna pažnja posvećena je baroknim

medaljonima koji su na kraju prezentirani uz visok stupanj rekonstrukcije uništenih dijelova.

(Foto 8a/b) Dakle, radovi na ovoj crkvi traju od 1995./1996.. godine te je, prema izvještaju

Ministarstva kulture uloženo 5.381.000,00 KN, a od strane Nadbiskupije 635.093,48 KN dok

prema podacima Sisačko-Moslavačke županije proizlazi da županija nije sufinancirala obnovu

ove crkve - ne računajući druga eventualna sufinanciranja ovih radova. Nažalost, danas na tek

nedavno završenoj štukaturi svoda već su vidljive mrlje od prokišnjavanja i problem vlage koji će

očigledno vrlo brzo ponovno zahtijevati daljnje radove sanacije.

Šišinec, župna crkva sv. Marte Djevice

Župna crkva u Šišincu granatirana je u listopadu 1991. Tom je prilikom u potpunosti uništen njen

krov, no svodovi se nisu srušili. (Foto 9a/b/c) Svod je probijen i srušen dio zvonika, a požar je

uništio velik dio unutrašnjeg inventara te uzrokovao otpadanje žbuke. Ubrzo nakon stradanja

krovište lađe je popravljeno te je time zaustavljeno daljnje napredovanje štete.19

Ispod oslika u

svetištu razaranja su otvorila izvorni kasnobarokni oslik arhitektonski komponiranog oltara dok

prema kartici procjene štete iz 1994. g. na svodu i zidovima lađe nisu pronađeni tragovi oslika.20

(Foto 10a/b) Ovi vrijedni ostaci zidnog slikarstva zbog vlage i prokišnjavanja i neizvedene

sanacije u proteklih 15 godina dodatno propadaju jer su se radovi na crkvi sv. Marte zaustavili na

«konstruktivnoj i građevinskoj sanaciji» koja je izvršena u razdoblju od 1997.-2000.g., a u koju je

uloženo 381.200,00 KN. Na crkvi je bilo potrebno izvesti niz hitnih intervencija koje su je trebale

zaštititi od daljnjeg propadanja što potvrđuje i izvještaj o stanju iz 1995., no crkva naknadno više

nije taknuta po pitanju obnove. Ipak, izvještaj Sisačko-moslavačke županije navodi da je za župu

19 Vidi: T. PETRINEC, M. VISIN, K. PETRIĆ, n. dj., 108. O ratnim stradanjima u Šišincu vidi: S. KOŽUL, nav.

dj., 145-146.

20 Vidi: Zagreb, Dokumentacija KOMK, RŠNSK-Županija Sisačko-moslavačka, Popis do 30.6.1994., registrator 03-

1/1, Lekenik-Šišinec-crkva svete Marte Djevice.

11

sv. Marte u Šišincu u razdoblju od 2004. do 2008. godine uloženo 70.000,00 KN, no ne možemo

znati misli li se pritom na župnu crkvu ili na možda nekadašnji župni stan, danas Cenacolo.

Inventar župne crkve sklonjen je radi konzervatorsko-restauratorskih radova u Restauratorski

centar u Ludbregu u kojem se još i danas nalazi, a gdje se posljednji put prema izvještaju

Ministarstva kulture njihova restauracija financirala 2002. godine (vidi Prilog 1).

Gornji Viduševac, župna crkva sv. Franje Ksaverskog

Župna crkva sv. Franje Ksaverskog u Gornjem Viduševcu primjer je faksimilski rekonstruirane

crkve. Ova je crkva u jeseni 1991. g. izravno pogođena, a naknadno i minirana gdje je srušen

zvonik i izgorjelo krovište. (Foto 13a/b; 14a/b) Od nekadašnje crkve ostali su dijelovi zidova –

slide 26 - te je odlučeno da se u ovom slučaju ide u faksimilsku rekonstrukciju. Osnovna ideja od

koje je započelo novo „građenje stare crkve“ bila je sačuvati i naglasiti postojeću povijesnu teško

oštećenu strukturu, ideja koja je konačnim rješenjem ostala nažalost manje vidljiva.21

– slide 27-.

Viduševac je, kao i Petrinja, faksimilski rekonstruirani objekt, no samo što se tiče građevinske

konstrukcije objekta. Unutrašnjost je naknadno parcijalno uređivana s određenim preinakama.

(Foto 15a/b) U obnovu župne crkve u Gornjem Viduševcu Ministarstvo je uložilo 80.000,00 KN

za nepokretno kulturno dobro, dok je za obnovu pokretnih kulturnih dobara ove crkve uloženo

140.000,00 KN. Za istu građevinu Zagrebačka nadbiskupija sufinancirala je 715.637,07 KN, dok

je Sisačko-moslavačka županija uložila 70.000,00 KN (u razdoblju od 2006. do 2010.g.). (Vidi:

Prilozi 1-3)

Kostajnica, franjevačka crkva i samostan sv. Antuna

Franjevačka crkva i samostan sv. Antuna Padovanskog u Hrvatskoj Kostajnici jedni su od

najvrednijih objekata barokne arhitekture na Banovini. Crkva je granatirana i minirana 1991.,

ostala je bez zvonika22

te je srušen veći dio pročelja, kor, dio svoda nad lađom i veći dio krovišta.

Krovište samostana je izgorjelo, no ostali su svodovi. Izgorio je ili nestao sav inventar samostana

21 O radovima obnove na župnoj crkvu u Gornjem Viduševcu vidi: Z. HORVAT, nav. dj., 58-61. O ratnim

stradanjima u Viduševcu vidi: S. KOŽUL, nav. dj., 58-85. Dokumentaciju o procjeni ratne štete vidi u: Zagreb,

Dokumentacija KOMK, RŠNSK-Županija Sisačko-moslavačka, Popis poslije kolovoza 1995., registrator, 03-1/6,

Glina-naselje Gornji Viduševac- crkva sv. Franje Ksaverskog.

22 Gradnja zvonika započela je 1779.g., a krajem 19.st. dograđen joj je još jedan kat i zamijenjena barokna lukovica

piramidalnom kapom. Današnja rekonstrukcija je prema izvornoj visini zvonika (manja) te je rekonstruirana barokna

lukovica s lanternom.

12

i samostanske crkve te su ostala jedino stara ulazna vrata.23

(Foto 16a/b) Crkva je imala tri

izuzetno vrijedna barokna oltara (gl. oltar rađen od 1759. do 1764.), te još dva identična oltara s

početka 20. stoljeća autora franjevca Kajetana Kuhanca. Orgulje su imale vrijedne rokoko detalje

iz 1797. g. (radionica A. Scholtza iz Celja) kao i brojni inventar iz istog razdoblja za kojeg se

smatra da su stvaratelji bili iz zagrebačkog kruga.24

Obnova dvaju objekata započela je vrlo brzo nakon oslobođenja krenuvši od krovišta. (Foto 17)

Prema riječima konzervatora, svojevrsna je poteškoća bila u tijeku obnove što konzervatorska

studija i projektna dokumentacija nisu izrađeni prije radova, nego usporedo s njima.25

Veći dio

radova financirani su sredstvima franjevačke provincije, a dio sredstava financiralo je

Ministarstvo kulture te su do danas crkva i samostan posve rekonstruirani. Radovi na

građevinskom dijelu završeni su još 2002., dok su radovi na unutrašnjosti potrajali do nedavno te

je crkva posvećena tek prošle godine. Rekonstrukcija je vršena na temelju starih fotografija i

postojeće konzervatorske dokumentacije.26

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gorama

Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori bila je proštenjarska crkva okružena

cinktorom s četiri ugaone kule, a izgrađena na temeljima nekadašnje templarske crkve iz 13.

stoljeća. (Foto 19a/b) U ratu je porušena barokna građevina izgrađena između 1705. i 1736.

godine koja je naknadno tijekom 19. stoljeća dodatno dorađivana (produžena na zapadnoj strani).

27 Na toj su crkvi već tada, iako samo u tragovima, bili vidljivi neki romaničko-ranogotički

elementi nekadašnje templarske crkve (kontrafori, niše, vijenci...). Crkva je okupirana od 1991. i

oslobođena tek u Oluji 1995. g. Već na samom početku rata (1991.g.), osim što je barokna crkva

gotovo do temelja porušena te su od nje ostali samo dijelovi zidova, uništen je u cijelosti i sav

njezin inventar. (Foto 18a/b)

23 Vidi: Z. HORVAT, nav. dj., 64. O ratnim stradanjima u Hrvatskoj Kostajnici vidi: S. KOŽUL, nav. dj., 87-93.

Dokumentaciju o procjeni ratne štete vidi u: Zagreb, Dokumentacija KOMK, RŠNSK-Županija Sisačko-moslavačka,

Popis poslije kolovoza 1995., registrator, 03-3/6, Hrvatska Kostajnica-crkva sv. Antuna Padovanskog.

24 Vidi: M. SLUKAN ALTIĆ, nav. dj., 174.

25 Vidi: T. PETRINEC, M. VISIN, K. PETRIĆ, n. dj., 115.

26 Vidi: M. SLUKAN ALTIĆ, nav. dj., 160.

27 Vidi: Z. HORVAT, nav. dj., 58. Vidi također: Đurđica CVITANOVIĆ, „Gorska župa i župna crkva Blažene

Djevice Marije“, Peristil, 14-15 (1972), 151; Zagreb, Dokumentacija KOMK, RŠNSK-Županija Sisačko-

moslavačka, Popis poslije kolovoza 1995.,registrator 03-4/6, Petrinja-Gora-crkva sv. Marije.

13

Crkva koja se danas gradi na mjestu nekadašnje porušene crkve jedinstven je primjer faksimilski

izgrađenih novih objekata. (Foto 18c) Naime, u ruševnim ostacima nakon rata pronađeni su u

zidovima i temeljima dijelovi romaničke crkve. Upravo zbog izuzetne povijesne važnosti ovog

lokaliteta i ove porušene građevine koja se ubrajala među najstarije crkve s područja Zagrebačke

nadbiskupije krenulo se u rekonstrukciju romaničke crkve i to u obliku koji je prezentiran na

temelju izvršenih istraživanja nekadašnje templarske ranogotičke crkve.28

Zbog toga je srušen i

sav preostali dio zidova barokizirane crkve, a njegovi kameni dijelovi rasloženi su i ugrađeni u

novonastajuću crkvu. Obnova crkve u Gorama najkompleksniji je i jedinstveni zahvat obnove

spomenika kulture na ovom području.

Spomenimo i petrinjsku crkvu sv. Lovre koja se ubrajala među najvrednije barokne spomenike

na Banovini, a koja je također faksimilski obnovljena.29

Izvođenje obnove metodom faksimilske

rekonstrukcije shvaćeno je zapravo kao gradnja spomenika porušenom spomeniku kulture.

«Takav je pristup omogućio opseg postojeće dokumentacije i prihvaćanje realnoga zahtjeva da se

gradi novim materijalom.»30

(Foto 20a/b)

U pojedinim slučajevima do temelja porušenih crkava izgrađeni su novi objekti koji nemaju

nikakve direktne veze s porušenim objektima. Primjer je nova župna crkva u Glini gdje se još

uvijek postavlja pitanje rekonstrukcije nekadašnje župne crkve sv. Ivana Nepomuka zbog njene

povijesno-umjetničke važnosti, kvalitetne Felbingerove arhitekture te urbanistički dominantnog

mjesta u glinskom parku, iako pastoralno gledano nakon izgradnje nove crkve za još jednu župnu

crkvu nema potrebe.31

Dakle, nekoliko crkava koje su do temelja porušene u ratu do danas nisu dirane, a ponegdje, kao

što je to u Hrvatskoj Kostajnici sa župnom crkvom sv. Nikole, ruševina još uvijek svjedoči o

minulim ratnim stradanjima.32

(Foto 22a/b)

28 Vidi: Drago MILETIĆ, „Župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije u Gori“, GZSKH, 22 (1996)/23(1997),

128ss. O ratnim stradanjima u Gorama vidi: S. KOŽUL, nav. dj., 127ss.

29 O crkvi sv. Lovre u Petrinji vidi: Z. HORVAT, n. dj., 63. O ratnim stradanjima u Petrinji vidi: S. KOŽUL, nav.

dj, 116-136.

30 T. PETRINEC, M. VISIN, K. PETRIĆ, n. dj., 110.

31 O nekadašnjoj župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Glini vidi: Z. HORVAT, n. dj., 58; T. PETRINEC, M. VISIN,

K. PETRIĆ, n. dj., 116.

32 O župnoj crkvi sv. Nikole u Hrvatskoj Kostajnici vidi: Z. HORVAT, n. dj., 61-2; T. PETRINEC, M. VISIN, K.

PETRIĆ, n. dj., 112-5; Mirela SLUKAN ALTIĆ, Povijesni atlas gradova. IV. svezak – Hrvatska Kostajnica, Zagreb-

Sisak 2007, 173-5. Dokumentaciju o procjeni ratne štete vidi u: Zagreb, Dokumentacija KOMK, RŠNSK-Županija

Sisačko-moslavačka, Popis poslije kolovoza 1995., registrator, 03-2/6, Hrvatska Kostajnica-crkva sv. Nikole.

14

Nažalost još uvijek postoje primjeri neobnavljane, ratom oštećene i danas napuštene crkve kao

što je kapela kapela sv. Fabijana i Sebastijana u Vurotu (župa Mala Gorica). Cijela kapela

ima izuzetno vrijedan inventar koji se danas nalazi na pohrani pri Zagrebačkoj nadbiskupiji na

Kaptolu u Zagrebu, a kojeg je nemoguće vratiti u kapelu jer ona i dalje nije u sređenom stanju. Iz

praktičnih razloga postavlja se pitanje vraćanja deponiranog inventara u njegov originalni

prostor. Posebno iz razloga što s vremenom može doći do zaborava na takve predmete inventara

te mogu propasti i nikada biti vraćeni u crkve za koje su bili namijenjeni.

Zaključak

Na molbu autora ovog članka podatke o sufinanciranju župa današnje Sisačke biskupije izradilo

je i dostavilo Ministarstvo kulture i to za pokretna i nepokretna kulturna dobra, a koji se u

cijelosti donosi u Prilogu 1. Tražene podatke izradila je i dostavila također i Sisačko-moslavačka

županija, no u ovom izvještaju nisu odvojena sredstva s obzirom na njihovu namjenu (pokretna i

nepokretna kulturna dobra nisu odvojena već je jedinstvena svota navedena za dotični objekt)

(Prilog 2). Podaci o sufinanciranju Zagrebačke nadbiskupije uzeti su iz objavljivanih periodičkih

izvještaja kojeg Ekonomat Zagrebačke nadbiskupije objavljuje od 1999. do 2009. (izvještaj se

objavljuje za prethodnu godinu) u SVZN-u. (Prilog 3) Podatci za ranije razdoblje (prije 1999.g.)

ovdje se ne donose jer nisu objavljivani u Službenom vijesniku, a Nadbiskupija za potrebe ovog

članka nije pozitivno odgovorila na molbu za izradu detaljnijeg izvještaja već je autora uputila na

spomenuti SVZN. Svota koja je iznesena u tabličnom prikazu obuhvaća i pokretna i nepokretna

k.d. jer objavljeni izvještaj Ekonomata nema takve podjele.

Tako je npr. iz spomenutih izvještaja moguće iščitati, a što je vidljivo i na grafičkom prikazu

(Foto 24; Prilog 3), kako je Zagrebačka nadbiskupija najviše izdvojila za Sisačku biskupiju 2002.

g. i to 19.540.158,71 Kn, a najmanje 2005. sa 937.404,08 Kn. Što se tiče Ministarstva kulture ono

je za obnovu nepokretnih kulturnih dobara tijekom proteklih 15 godina najviše sufinanciralo

Glinsko-petrinjski dekanat sa 14.657.000,00 Kn, a najmanje Kutinski sa 450.000,00 Kn i to tek u

posljednje četiri godine. (Foto 23; Prilog 1) Za obnovu pokretnih kulturnih dobara najviše je

dobila župa Uznesenja BDM u Kloštar Ivaniću od po 1.300.657,00 Kn. Najmanje je dobila župa

Uzvišenja sv. Križa u Sisku od 5.000,00 Kn.

15

Sisačko-moslavačka županija u razdoblju od 2003. do 2010. godine sufinancirala je obnovu

crkvenih kulturnih dobara današnje Sisačke biskupije sa sveukupno 6.524.000,00 KN, a u

prethodnom razdoblju od 1994. do 2002. godine uložila je ukupno 11.700.000,00 KN. (Prilog 2).

Budući da izvještaj za prvo razdbolje (do 2002.g.) ne donosi pojedinačne podatke po župama već

samo iznose koji su utrošeni za pojedinu godinu, što se tiče drugog razdoblja (od 2003. do 2010.)

sa najviše sredstava sufinancirane su: župa sv. Kvirina u Sisku sa 290.000,00 KN, župa Uzvišenja

sv. Križa u Sisku sa 912.000,00 KN, župa Bl. A. Stepinca u Budaševu sa 400.000,00 KN te župa

sv. Nikole biskupa i Uznesenja BDMarije u Jasenovcu sa 379.500,00 KN.

I nakon 15 godina rada na obnovi razrušenih crkava one još uvijek i dalje traže ulaganje i brigu

za njihovu obnovu, konzervaciju i restauraciju. Crkvene građevine dio su naše povijesti, kulturno

nasljeđe i simbol žive vjere hrvatskog naroda. Stoga smo kao Crkva pozvani da uvijek snažnije i

odgovornije odgovorimo na potrebe očuvanja ovog jedinstvenog kulturnog blaga, bilo da se radi

o sanaciji prošlih ratnih razaranja ili bilo kojem od brojnih drugih elemenata koji i tijekom

mirnog razdoblja mogu ozbiljno ugroziti opstojnost ovih građevina. Na kraju možemo još samo

novoosnovanoj sisačoj biskupiji zaželjeti svako dobro u predstojećem radu s crkvenim kulturnim

dobrima.

Sažetak

U članku se donosi kratak pregled vrste radova koji su izvršeni na obnovi crkvenih građevina na

području današnje Sisačke biskupije od završetka Domovinskog rata do današnjih dana. Time je

obuhvaćeno nekoliko odabranih kategorija obnove kojima se nastoji prikazati svojevrsni presjek

različitih vrsta konzervatorsko-restauratorskih radova na crkvenim objektima biskupije.

Predstavljeni su primjeri djelomično obnovljenih crkvenih objekata koji su bili razrušeni u

Domovinskom ratu te primjeri velikih rekonstrukcija koje su izvršene na crkvenim građevinama.

Zatim su obrađeni faksimilski izgrađeni novi objekti u slučajevima gdje je zbog posebne

vrijednosti porušene crkve odlučeno krenuti u izgradnju njenog faksimila te drugi primjeri.

Donose se i podaci o sufinanciranju obnove crkvenih kulturnih dobara od strane Ministarstva

kulture Republike Hrvatske i Sisačko-moslavačke županije te Zagrebačke nadbiskupije za

izvršene konzervatorsko-restauratorske radove na crkvenim kulturnim dobrima župa Sisačke

biskupije za isto razdoblje.

16

Između ostalog u radu se također želi ukazati na važnost suradnje Ureda za kulturu i župnika s

nadležnim tijelima Uprave za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske

koja je u interesu samog kulturnog dobra, Crkve kao vlasnika kulturnog dobra, ali i cijelog

hrvatskog naroda. Radom se tako u perspektivi budućeg rada Ureda za kulturu Sisačke biskupije

nastoji upozoriti i na važnost stručnog izvršavanja konzervatorsko-restauratorskih radova na

kulturnim dobrima te na važnu ulogu biskupije u vođenju brige i evidencije oko crkvenih

kulturnih dobara.

Summary

The article gives a short review of type of works done while restoring the church buildings in the

area of today-s Diocese of Sisak since the end of the Homeland War till today. It comprises

several chosen categories of renovation by which it is attempted to show a kind of range of

various types of conservation-restoration works on the church buildings in the Diocese. Examples

of partly renewed church buildings, which were demolished in the Diocese. Examples of partly

renewed church buildings, which were demolished in the Homeland War, are presented, as well

as examples of big reconstructions, which have been done on church buildings. Then, some new

objects are described, reconstructed in facsimile, in cases where, because of a special value of the

demolished church, it was decided to start building its facsimile, and some other examples. There

are also some data about co-financing the renovation of the church cultural property by Ministry

of Culture of the Republic of Croatia and by the County of Sisak and Moslavina as well as by the

Archdiocese of Zagreb for the performed conservation-restoration works on the church cultural

properties in parishes of the Diocese of Sisak in the same period.

Among other things, the work wants to point to the importance of co-working between the

Culture Office and the parson and the competent bodies of the Department for the Protection of

Cultural Heritage of the Ministry of Culture of the Republic of Croatia, which is of interest of the

competent bodies of the Department for the Protection of Cultural Heritage of the Ministry of

Culture of the Republic of Croatia, which is of interest of the cultural property itself, of the

Church as the owner of the cultural property, but also of the whole Croatian nation. By this work

it is striven to point out that in the perspective of the future work of Culture Office of the Diocese

of Sisak, it is of importance to perform conservation-restoration works on cultural properties

17

professionally, as well as that the Diocese has an important role in taking care of and keeping

record of the church cultural properties.

18

Prilog 1.

Izvještaj Ministarstva kulture o sufinanciranju

konzervatorsko-restauratorskih radova na kulturnim dobrima današnje

Sisačke biskupije za razdoblje nakon Domovinskog rata33

33 Podaci koji se donose u ovom prilogu dobiveni su na zamolbu autora članka iz Ministarstva kulture Republike

Hrvatske, Uprave za zaštitu kulturne baštine (Klasa: 612-08/10-01/1923, Urbroj: 532-04-01-02/9-10-2 od 18.

studenog 2010. U potpisu ravnateljica, Blanda Matica d.i.a.).

19

20

21

22

23

24

25

26

27

28

29

30

31

32

33

Prilog 2.

Izvještaj Sisačko-moslavačke županije o sufinanciranju

konzervatorsko-restauratorskih radova na kulturnim dobrima današnje

Sisačke biskupije za razdoblje nakon Domovinskog rata34

34 Podaci koji se donose u ovom prilogu dobiveni su na zamolbu autora članka iz ureda Sisačko-

moslavačke županije, Upravni odjel za prosvjetu, kulturu i šport (klasa: 402-08/11-01/14, Urbroj:

2176/01-05-11-9 od 25. siječnja 2011. U potpisu pročelnik prof. Ivan Lovreković).

34

35

36

37

38

39

40

41

42

Prilog 3.

Podaci o sufinanciranju konzervatorsko-restauratorskih radova na kulturnim

dobrima današnje Sisačke biskupije za razdoblje nakon Domovinskog rata

koje je izvršila Zagrebačka nadbiskupija35

godina Svota ukupno za

Nadbiskupiju

Svota za Sisačku biskupiju

1999. 14.560.932,78 3.830.366,55

2000. 17.394.114,28 7.945.935,30

2001. 27.692.247,73 16.557.867,59

2002. 35.773.896,11 19.540.158,71

2003. 30.993.886,41 10.301.657,34

2004. 24.221.970,66 8.650.585,14

2005. 23.714.337,38 937.404,08

2006. 18.634.633,97 2.142.405,31

2007. 12.563.178,56 5.625.655,57

2008. 9.917.970,12 5.752.050,84

2009. Nije objavljen izvještaj -

35 Podaci koji se donose u tabličnom prikazu ovog Priloga 3. preuzeti su iz periodično objavljivanog izvještaja kojeg

je isprva Povjerenstvo za gradnje i popravke crkvenih objekata a zatim Ekonomat Zagrebačke nadbiskupije

objavljivao u SVZN-u od 1999. godine nadalje. Za posljednju 2009. godinu izvještaj nije objavljen. Od

Nadbiskupskog duhovnog stola Zagrebačke nadbiskupije pismeno je zatražen detaljniji izvještaj no on nažalost nije

dobiven kao ni podaci o sufinanciranju koje je vršeno od 1995. do 1999. godine. Objavljeni izvještaji navode svotu

koja je uložena za potrebe kulturnih dobara pojedine župe u dotičnoj godini uz kratku općenitu napomenu o svrsi

namjene sredstava (npr. gradnja nove crkve ili popravak porušene). Za izradu tabličnog prikaza kojeg ovdje u

nastavku donosimo iz svakog pojedinog godišnjeg izvještaja objavljenog u SVZU-u izvučeni su podaci koji se

odnose na župe koje se danas nalaze na području Sisačke biskupije. Svi ovi podaci preuzeti su iz sljedećih izvještaja:

„Izvještaj Povjerenstva za gradnje i popravke crkvenih objekata o financijskoj pomoći župama i drugim ustanovama

u 1999. godini“, SVZN, 1(2000), 20-21; 1(2001),32-33; 1(2002),20-21; 1(2003),40-41; 1(2004), 48-49; 1(2005),39-

40; 1(2006), 36; 1(2007), 57; 1(2008), 60; 1(2009), 63.

43

Župa 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Bučica Za

uređenj

e

župnog

stana

182.00

0,00

Dovršenj

e zvonika

i

djelomič

no

uređenje

župnog

stana

420.803,

87

Uređenj

e

župnog

stana

kod

useljenj

a

43.910,5

0

Namješt

aj za

župni

stan

18.645,7

0

Obnova

ratom

porušen

e crkve

1.574.54

6,30

Obnova

župne

crkve

333.240,

16

- - - -

Budaše

vo

- - Gradnja

crkve

(župne)

3.729.22

8,57

Gradnja

župne

crkve

4.253.51

3,82

Gradnja

župne

crkve i

župnog

dvora

2.059.53

4,29

Izgradnj

a

pastoral

nog

centra

(zajam

792.314,

00)

2.940.13

2,18

- - - -

Čuntić - - - - - - - - Radovi

na

kapeli u

Peckom

284.588,

29

Kapela

u

Peckom

276.858,

26

Glina - Gradnja

crkve

(polovica

avansa

još nije

potrošena

)

3.973.94

6,00

Gradnja

župne

crkve

2.055.14

6,77

Gradnja

nove

župne

crkve

1.484.07

7,77

- - - - - -

Gora Za

uređenj

e

župnog

stana

484.44

0,91

- - - - Obnova

župne

kuće

220.000,

00

- - - -

Gornja

Jelensk

a

Pomoć

za

isplatu

građ.

radova

30.000,

00

- - - - - - - - -

Gvozd - - - - - Geodets

ko

ispitivan

je tla za

novu

crkvu

Projektna

dokumen

tacija –

avans

30.000,0

0

Radovi

na

župnoj

crkvi

1.014.90

0,22

Radovi

na

župnoj

crkvi

3.030.03

1,74

Radovi

na

pastoral

nom

centru

1.590.94

44

14.561,9

2

5,88

Gvozda

nsko

- Za

projektnu

dokumen

taciju

3.660,00

Sanacija

u ratu

oštećene

crkve

704.401,

48

Uređenj

e u ratu

oštećene

župne

crkve

102.888,

82

- - - - - -

Župa 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Hrasto

vica

Za

temelje

nove

crkve

193.73

8,42

Za

gradnju

crkve

1.375.06

3,93

Gradnja

nove

župne

crkve

1.290.56

8,78

Obnov

a

župne

kuće

61.878

,52

Hrvats

ka

Dubica

- Betonira

nje

temelja i

temeljne

ploče

522.205,

28

Gradnja

župne

crkve

2.273.18

9,91

Gradnja

nove

župne

crkve

649.95

6,61

Dovrše

nje

obnove

ratom

porušen

e crkve

292.07

7,56

- - - - -

Hrvats

ka

Kostaj

nica

- - - - - - Za kapelu

u

Timarcim

a

88.806,00

Za

kapelu

u

Timarc

ima

21.228,

00

- -

Ilova - - - - - - Za

obnovu

župnog

dvora

49.501,55

Uređen

je

župnog

stana

35.351,

46

Radovi na

župnoj

crkvi

83.939,30

Centralno

grijanje

21.750,00

Kloštar

Ivanić

- - - - - - - - Radovi na

samostanu

karmelića

nki

160.085,4

8

-

Komar

evo

Za

uređenj

e

oštećen

e crkve

80.000,

00

- - Uređenj

e

župnog

stana

200.10

0,00

- Obnov

a

župne

kuće

93.970

,91

Za župni

dvor i

projektnu

dokument

aciju

237.154,8

2

- Zemljište

i

projektna

dokument

acija

114.611,9

9

Sanacija i

rekonstru

kcija

sakristije

28.412,01

Krateč

ko

- Pomoć

za

obnovu

zvonika i

- - - - - - - -

45

krovišta

crkve

126.608,

00

Kupčin

a

Za

uređenj

e

oštećen

e crkve

300.00

0,00

- - Poprav

ak u

ratu

oštećen

e crkve

260.64

0,81

- - - - Radovi na

tornju

župne

crkve

100.00,00

-

Župa 1999. 2000. 2001. 2002. 200

3.

2004. 2005. 200

6.

2007. 2008.

Kutina Husain-

za

gradnju

nove

crkve

200.000,

00

Posuđen

o za

crkvu u

Husainu

100.000,

00

- - - - - - - - -

Lasinja Za

gradnju

nove

crve

400.000,

00

Za

gradnju

nove

crkve

100.000,

00

Uređenje

novosagrađ

ene crkve

76.100,00

Uređenje

pastoraln

og centra

200.050,

00

- - - - - -

Mala

Gorica

- - - - - Obnova

limarije na

župnoj

crkvi

30.500,00

- - Radovi na

župnoj

crkvi

270.064,0

5

Sanacija

kape

zvonika

129.735,9

0

Martins

ka Ves

- - - - - - Za

župni

dvor

94.442,

47

- - -

Oborov

o

- - - Sanacija

crkvenog

krovišta

nakon

nevreme

na

13.353,7

3

- - - - Sanacija

krovišta

župne

crkve

1.067.601

,33

Sanacija

krovišta

crkve

2.837.011

,24

Osekov

o

- - - - - Projektna

dokumenta

cija za

obnovu

- - - -

46

župne kuće

77.479,00

Pešćeni

ca

Posuđen

o za

gradnju

crkve u

Lekenik

u

111.322,

28

Za

gradnju

crkve u

Lekenik

u

95.091,1

9

Lekenik

– za

nosive

grede

krovišta

82.627,1

1

- - - - - - - -

Župa 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Petrinja - Za

troškov

e

novog

oltara

40.000,

00

- - - - - - - -

Pokups

ko

- Sanacij

a

zvonika

oštećen

e crkve

60.000,

00

- Sanacija

zvonika u

ratu

oštećene

crkve

61.207,48

- - Radovi

na

svodu

župne

crkve

263.600,

00

Radovi

na

župnoj

crkvi

197.286,

00

Radovi

na

župnoj

crkvi

53.000,

00

-

Posavsk

i Bregi

Za

poprava

k

krovišta

crkve i

kapele

8.773,75

- - - - - - - - -

Ranjeni

Isus V.

Gorica

Za

gradnju

nove

crkve

300.000,

00

- - - - - - - - -

Repušni

ca

- - - - - Kupnja

župne

kuće

405.785,0

0

- - - -

Sela

kod

Siska

Posuđen

o za

sanaciju

crkve

- - - - - - - - -

47

595.000,

00

Slatina

Kutinsk

a

- - Gradnja

župne

crkve

300.050,

00

Gradnja

nove

župne

crkve

1.200.200

,00

Gradnja

crkve

600.000,

00

- - - - -

Stari

Farkaši

ć

- - - - - Obnova

krovišta

crkve

36.600,00

Radovi

na

župnoj

crkvi

47.040,0

0

- - -

Sunja Za

uređenje

oštećene

crkve

50.000,0

0

- - - Gradnja

crkve u

Stazi

328.163,

43

Izgradnja

ratom

porušene

crkve (Sv.

Martin

Staza)

2.970.187

,26

Za župni

dvor

30.327,2

4

- - Radovi

na

crkvi u

Bobovc

u

50.000,

48

Župa 1999. 2000. 2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 200

6.

2007. 200

8.

Sv.

Križ-

Sisak

- - - - Gradnja

pastoraln

og centra

100.000,0

0

- - - - -

Sv.

Kvirin -

Sisak

Za

gradnju

nove

crkve

500.000,

00

Pomoć

za

gradnju

nove

crkve

889.026,

34

Gradnja

župne

crkve

5.112.412,

69

Gradnja

nove

župne

crkve

5.098.634,

18

Gradnja

župne

crkve

400.000,0

0

Sv.

Marija

- Sisak

- - Rješavanje

dugova za

gradnju

pastoralno

g centra

410.991,79

Troškovi

uz gradnju

pastoralno

g centra

100.050,00

- - - - - -

Šišinec - - - - - - - - Radovi

na

župnoj

crkvi

11.956,

00

-

Topusk

o

Za

uređenje

crkve

200.000,

00

- - - Obnova

župne

crkve

30.000,00

Uvođenje

grijanja

20.000,0

0

Elaborat

za

povrat

crkvene

imovine

9.200,0

- - -

48

0

Unčani

/ Divuša

- - Dovršetak

kapele u

župi

Divuša

80.050,00

Kupljena

kuća za

župni stan

u Dvoru na

Unu (za

župu

Divuša]

302.046,50

Dovršetak

kapele u

župi

Divuša

190.931,69

Uređenje

župne

kuće

474.680,4

3

Izgradnja

kapelice

[u

Divuši]

255.972,

44

Za

izgradnj

u župne

crkve [u

Divuši]

69.052,

00

- Za

kapelu u

Strugi

60.931,

44

-

Velešev

ec

- Zamjena

uništene

stolarije

u crkvi

351.994,

77

Sanacija

krovišta

crkve

206.247,88

Sanacija

crkvenog

krovišta

nakon

nevremena

9.186,26

- - - - - -

Župa 199

9.

200

0.

2001. 2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007. 2008.

Vidušev

ac

- - - Projektna

dokumenta

cija za

(sanaciju-

gradnju)

srušene

crkve

20.000,00

- - Radovi

na

župnoj

crkvi –

revizija

statike

18.300,

00

- - Uređenj

e crkve

677.337,

07

Vojnić - - Dokumenta

cija za

gradnju

nove župne

crkve

275.569,22

Gradnja

nove župne

crkve

5.274.675,

34

Gradnja

župne

crkve

4.422.655

,33

Izgradnja

župne

crkve

1.190.277

,75

- Radovi

na

župnom

dvoru

873.639,

63

Za

zemlju u

Tušilovi

ću

388.845,

95

-

Žažina - - - Uređenje

krovišta

župne

crkve

100.000,00

- - - - - -

49

Ilustracije

Foto 1a/b. Stara Drenčina, kapela sv. Ivana Krstitelja – nekad i danas.

Foto 2a/b/c. Stara Drenčina – rastavljanje i ponovno sastavljanje kapele.

50

Foto 3a/b. Stara Drenčina – tabulat prije i nakon restauracije.

Foto 4a/b. Stara Drenčina – tabulat prije i nakon restauracije.

51

Foto 5. Stara Drenčina – svod kapele nakon završenih konzervatorsko-restauratorskih radova.

Foto 6a/b. Pokupsko, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije -1995. i 2010.

52

Foto 7a/b. Pokupsko, župna crkva Uznesenja Blažene Djevice Marije – 1965. i danas.

Foto 08a/b. Pokupsko – medaljoni svoda 1965. i 2010.

53

Foto 09a/b/c. Šišinec, župna crkva sv. Marte – prije razaranja, nakon1995. i 2010.

Foto 10a/b Šišinec, unutrašnjost sv. Marte danas.

54

Foto 11a/b. Brest Pokupski, kapela sv. Barbare – 1995. i 2010.

Foto 12a/b. Brest Pokupski, kapela prije razaranja i 2010.

55

Foto 13a/b. Gornji Viduševac, župna crkva sv. Franje Ksaverskog 1977. i 2010.

Foto 14a/b. Gornji Viduševac, župna crkva 1995. godine.

Foto 15a/b. Gornji Viduševac, unutrašnjost župne crkve 1987. i 2010.

56

Foto 16a/b. Hrvatska Kostajnica, crkva sv. Antuna Padovanskog, danas župna crkva – 1977. i

1995.

Foto 17. Hrvatska Kostajnica, župna crkva sv. Antuna Padovanskog 2010. godine.

57

Foto 18a/b/c. Gora, župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije 1995. i 2010. te projekt buduće crkve.

Foto 19a/b. Gora, unutrašnjost župne crkve 1973.

58

Foto 20a/b Petrinja, unutrašnjost župne crkve sv. Lovre (detalj kora i oslika na svodu) 1961. i

1963.

Foto 21a/b Glina, župna crkva sv. Ivana Nepomuka 1987. godine – danas više ne postoji.

59

Foto 22a/b. Hrvatska Kostajnica, nekadašnja župna crkva sv. Nikole biskupa 1977. g. i ostaci

ruševina 2010. godine.

60

Foto 23. Podaci Ministarstva kulture o sufinanciranju obnove nepokretnih kulturnih dobara za

Sisačku biskupiju (1996.-2010.) prema dekanatima

Foto 24. Sufinanciranje Zagrebačke nadbiskupije u obnovi crkvenih kulturnih dobara župa

današnje Sisačke biskupije za razdoblje od 1999. do 2008. godine

0

1000000

2000000

3000000

4000000

5000000

6000000

svo

ta u

mil

. K

n

1996 1998 2000 2002 2004 2006 2008 2010

godinaIvanićgradski Kutinski Sisački

Dubičko-Kostajnički Glinjko-petrinjski Pokupsko-vukomerečki

0,00

5.000.000,00

10.000.000,00

15.000.000,00

20.000.000,00

25.000.000,00

30.000.000,00

35.000.000,00

40.000.000,00

1999. 2001. 2003. 2005. 2007.

Svota ukupno za Nadbiskupiju

Svota za Sisačku biskupiju

61

Izvori ilustracija

Fototeka Ministarstva kulture, Konzervatorskog odjela u Zagrebu:

7a (inv.br.5024 od 10.7.1965.); 08a (Inv.br.5037 od 10.7.1965.); 13a (negativ br. 26718, snimio

Igor Nikolić 1977.); 13b (negativ br. 26719, snimio I. Nikolić 1977.); 14a (negativ br. I-46609,

snimio T. Petrinec 1996.); 14b (negativ br. I-46611, snimio T. Petrinec 1996.); 15a (negativ br.

26720, snimio I. Nikolić 1977.); 16a (negativ br. 26290, inv.br. 28400, snimio I. Nikolić 1977.);

19a (inv. br. 24703, negativ br.20572, snimio I. Nikolić 1973.); 19b (inv. br. inv. br. 24659,

negativ br. 20558, snimio I. Nikolić 1973); 20a (snimio dr. A. Ivandija 1961.); 20b (snimio dr. A.

Ivandija 1963.); 21a (inv.br. 24461, negativ br. 22364, snimio I. Nikolić 1975.); 21b (neg. br. II-

38007, snimio I. Nikolić 1987. ); 22a (inv.br. 28499, br.neg.: 26047, snimio I. Nikolić 1977.).

Fototeka Hrvatskog restauratorskog zavoda u Zagrebu:

01b; 02a/b/c, 03a/b, 04a/b, 05, 12a.

Projekt nove crkve u Gorama: 18c.

Ranjena crkva u Hrvatskoj: uništavanje sakralnih objekata u Hrvatskoj (1991.-1995.), gl. ur.

Ilija Živković, Zagreb 1996. : Foto 06a (str.385 ), 09a (str. 387), 09b (str. 387), 11a (str. 388), 16b

(str.323), 18a (str. 334).

Fototeka autora članka:

01a, 06b, 07b, 08b; 09c; 10a/b; 11b, 12b, 15b, 17, 18b, 22b.