Verzija 1.0 25. ožujak 2014.

Sadržaj

Uvod i ograda

Preduvjeti

I. Poglavlje – Scan

II. Poglavlje – OCR

III. Poglavlje – Word

IV. Poglavlje – Calibre, Sigil, XHTML, HTML, CSS, epub i 100 čudesa

I. način izrade epuba (docx-Calibre epub-Sigil)

II. način izrade epuba (docx-čisti HTML-Sigil)

Za kraj – zahvale i uvjeti redistribucije

Dodaci:

Dodatak1: scene-break

Dodatak2: Calibre instalacija

Dodatak3: Iz Abbyy u HTML

Dodatak4: Kindle Paperwhite čitači i napomene

Izmjene i dopune

Uvod

Pokušat ću objediniti kompletan proces „proizvodnje“ od p-knjige do e-knjige što je moguće jezgrovitije, a da bude korisno – očekujem i pomoć sa strane tako da ovo nije posao od nekoliko dana.

Trajanje je nepoznato.

Radne verzije će se postavljati u isti post uz jasne oznake kako bi svi mogli pročitati.

Komentirajte na PM, a ne uzimajte ništa za zlo dok se ne pojavi finalna verzija.

(„Samo budala ne mijenja mišljenje“ – evo samo tijekom izrade ovoga promijenio se kompletan način dolaska do epub)

Za sada sve ovdje izneseno je isključivo moj(naš) stav, može vam se svidjeti, a i ne mora.

Svi ste pozvani pljuvati po autorima, paliti im svijeće ispred slika, davati prijedloge i savjete…

(što uopće ne mora, a može biti usvojeno)

(usput: p-knjiga = papirna knjiga)

Dokument nastaje iz jednog osobnog PM što će se izgubiti tijekom dorade, a do, makar, beta verzije ostavit ću ga u .doc obliku (kasnije će, možda, završiti u PDF kome je to i jedna od pravih namjena, napuci za TV, pećnice, računala…)

Ovo sada već postaje koautorsko djelu – kako se dobro razumijem s Krbom ugnjavio sam ga neka i sam nešto piše i ispravlja kad već ima toliko vremena da objašnjava po forumima

Najbolje je i da njega gnjavite na PM (na crowarez.org) – ja imam jako malo vremena za to (dugo ćete čekati odgovor),

a i planiram se ostaviti ovog posla s knjigama…

U međuvremenu Chita(m) je napustio e-knjigozajednicu tako da sada samo jedan radi i potpisuje sve ovo (krbo).

Vaš Chita(m) & krbo

Ograda (ne drvena nego zakonska):

Da se razumijemo, cilj svega ovoga je naučiti vas kako da vašu kupljenu knjigu prebacite na (također vaš) čitač i imate ju uvijek sa sobom, neoštećenu i spremnu za čitanje/citiranje/recitiranje te u cijelom postupku steknete neka nova znanja i sposobnosti.

Ne samo knjigu nego i vaše radove, predavanja, prezentacije, podsjetnike… e-čitači imaju velike mogućnosti.

Ni u kom slučaju ovo nije vodič za bespravno umnažanje knjiga koje ne posjedujete jer je to kazneno djelo!

Sve što je ranije napisano – napisano je i neću mijenjati jer ne stojim iza toga.

Upozoreni ste!

Svi primjeri su sasvim slučajno odabrani iz materijala svima dostupnim na Internetu.

krbo

Mali vodič za izradu sređenih e-knjiga

Prije svega razjasnimo pojam „sređen“

Sređena e-knjiga je:

1. svojim izgledom gotovo istovjetna p-knjizi (no cijeni se jednostavnost, nismo kaligrafi)

2. prošla spell-check

3. pročitana i korigirana prije objave

4. ePub formata (he, sad sam vas!)

Malo o formatima dokumenata:

doc,docx ,rtf i html su samo priprema za izradu e-knjige

txt je blagi užas (uništen prijelom (termin za kompletan unutarnji izgled knjige od veličine i razmaka pasusa, oblika stranica, naslova, poglavlja, glava) i kosa/masna slova, grafički elementi nemogući)

PDF je izvrsna stvar za znanost čak i multimediju no nikada za beletristiku – obvezno izbjegavati . PDF je zamišljen i dizajniran kao krajnji format u kojem je naj bitniji vrlo precizan raspored elemenata (slika i teksta) te je zbog toga izuzetno neprijatan prema izmjenama i popravcima. Sam Adobe ima odlične alate za izradu PDF no živi jad za njihovu doradu. Poštujte sve veću penetraciju specijaliziranih e-book čitača kao i tableta manjih ekrana – njima je PDF potpuna groza. PDF je toliko „krajnji“ da se zna koristiti i kao ulaz u tiskaru. No opet jednu knjigu recepata je sasvim O. K. čitati u PDF jer je to priručnik – dobre slike i precizno razmješten tekst oko njih dižu uporabnu vrijednost.

I konačno najgroznija grozota su slike stranica prave knjige u PDF obliku (monstruozne veličine ili očajne rezolucije – oba ekstrema su nazočna), strip se, jasno, sastoji od slika no zašto netko ima potrebu staviti sliku teksta i to proglasiti „elektronskom knjigom“ mi je zagonetka.

Ne vjerujete?

Hajde, probajte otići na Amazon ili Barnes&Noble online knjižare (većih u svijetu nema) i kupiti, recimo, Gospodara Prstena u PDF ili doc formatu...

(usput, prodaja e-knjiga je nadmašila p-knjige tako da to postaje vrlo značajno)

Ako knjige čitate na bilo kojem obliku računala (PC, tablet...) uvijek postoji neki zgodan program za čitanje ePub-a koji će vam omogućiti glavnu značajku e-knjige: presloživost („reflow“).

Jednom pravilno složena e-knjiga će uvijek zadržati svoj osnovni izgled (pasusi, poglavlja, uvlačenja) ma kako vi po svojim željama mijenjali font (tip, veličinu, razmak redova, margine).

(još jedan primjer: dobar ePub se u desetak sekundi pretvori u dobar mobi/azw3 za Kindle čitače, a Amazon ima „Kindle“ program za sve živo: PC, android, Apple, Mac… i još se sve međusobno i sinkronizira pa u tramvaju čitate na telefonu, na pauzi nastavite na PC, za ručkom buljite u Kindle, a prije spavanja dovršite na tabletu uvijek od one stranice gdje ste zadnji puta stali.

S druge strane osobno koristim ekrane od 3 do 42 inča dijagonale, a tu se služiti Wordom ili PDF-om je blagi užas. Obična promjerna margina najčešće razbija potpuno Word prijelom (zbog ENTERIRANJA kako ga ja nazivam, vidi kasnije)

ePub format je besplatan i slobodan, malo spakiranih HTML (to vam je format gotovo svega onoga što gledate po internetu) stranica u arhivi (ZIP format – lako se otpakira) s nastavkom .epub, izuzetno lako se pretvara u druge formate (mobi/azw3 prije svega za Amazonove Kindle čitače) i mizerne je veličine (ako nema slika knjiga je 300-500 kilobajta, gotovo ništa, mem. kartice to niti ne primijete)

Naravno, nema svatko ni volje/želje/mogućnosti kompletne obrade knjige od scana do ePub-a no ako pogledate malo pažljivije, primijetit će te kako postoje ljudi koji žele nešto dati.

Jedni imaju scanner i pristup knjigama pa odrade to – drugi to rado prihvate pa naprave OCR – treći to uobliče u dobar .doc i na kraju ima onih koji lijepo sve dotjeraju na kraju u krasan ePub.

Svakako neke od ovih točaka mogu biti i modificirane, recimo ako baš ne možete napraviti dobar spell-check (nemate „domaći“ Word koji je tu jedini sposoban) onda se sve može popraviti i tijekom prvog čitanja no tada je opseg posla jako velik, a svašta će vam promaći.

Sadržaj

PREDUVJETI:

1. solidan scanner (ili već urađen scan) ili zamjenska naprava

2. Abbyy Finereader 11 (12) (OCR) – najbolje što danas postoji

3. Microsoft Word 2010 (2013) + jezični paket (spell-check)

3a. Libre Office (ako nemamo Word)

4. Sigil (izrada i dorada ePub)

4a. AlReader2, čisti HTML – naš finalni cilj.

5. Calibre (konverzija ePub-ePub-mobi-azw3-PDF)

6. pomoćne aplikacije: WinRAR, Notepad++, nešto za slike…

Solidan scanner

Što bi to bilo? Nešto tipa „najveća brzina i najbolja slika za najmanje novca“, a kako toga u životu gotovo nikada nema prisiljeni smo na kompromise.

Prije svega se morate odlučiti na koji način ćete „nahraniti“ Abbyy. On nije zahtjevan (čak je i vrlo tolerantan i dosta pametan) – traži se rezolucija minimalno 300dpi u sivim nijansama („grayscale“).

Svakako, ako knjiga ima sitan font (10 ili manji) poželjno je podići rezoluciju no to dovodi do usporenja skeniranja pa je najbolje napraviti par proba raznih rezolucija i vidjeti kako se mijenja količina pogrešno prepoznatih znakova.

Znači Abbyy zanima samo slika, a ne način na koji ste došli do nje.

Apsolutno najbolji način je izgradnja jedne čudovite naprave koja koristi dva fotoaparata, nešto drveta, stakla i dobro svjetlo. Ničim nama dostupnim se ne može konkurirati toj brzini skeniranja.

(naći ćete po internetu i jednostavnijih naprava od donje)

Čak i danas potpuno zastarjeli fotoaparati od 3Mpixela daju Abbyyju jako dobar materijal (isprobano) tako da i kartonske naprave daju odličan rezultat i veliku brzinu.

Ako nikako ne ide s fotoaparatima onda idemo u svijet stolnih scannera.

Naravno, postoje specijalizirani scanneri za knjige koji ih čak sami i listaju (to košta stotine tisuća $)

Smrtnicima najdostupnije naprave radi firme Avision i Plustek sa svojim Bookedge/OpticBook serijama scannera (na slici dolje je Plustek)

Glavni trik je vrlo uzak rub scannera (2mm i manji) pa se knjiga ne razvlači, rasteže i pritišće nego jednostavno visi jednim krajem dok optika bez problema čita baš svaki tip uveza.

A cijena? Pa, nije baš lijepa – ovaj na slikama, model 3800 (skoro pa najniži) u HR košta oko 300€ – s druge strane to vam je samo dvadesetak novih knjiga u tvrdom izdanju.

Tako ulazimo u svijet klasičnih, višenamjenskih A4 skenera (na A3 možete zaboraviti ogromne su im i dimenzije i cijene, recimo odlični book-scanner Avision 6820 je oko 1.200€) Tu ima svega i svačega no ako se nabavlja nešto novo čija je osnovna namjena skeniranje knjiga tada je glavni podatak brzina skeniranja u nijansama sivog.

Ono što vaš skener obvezno, obvezno mora imati je barem jedno programibilno dugme na sebi

(obično ih ima više, no ne tako davno je bilo ili samo jedno ili niti jedno) jer kad krenete s knjigom, želite što manje ometanja – skener se postavi ispred sebe, obično bočno i sve što treba raditi je listati knjigu, pravilno je postaviti na staklo i pritisnuti dugme podešeno za funkciju „skeniraj i spremi“.

Dok se optika vraća na početak vi samo okrenete list, opet knjiga na staklo i pritisak dugmeta.

Ako dugmeta nema pa se mora klikati po računalu mišem to će dosta usporiti i zakomplicirati.

Nedavno sam i sam kupovao novi skener, kako sam imao jako dobra iskustva sa Canonom, a lošija sa HP odlučio sam se za Canon i krenuo u pregled tehničkih podatka – znači traži se najbolji omjer cijena/brzina.

Evo što je bilo na tržištu:

Lide 110 – 72€ C/B: 3.7 ms/linija (300 dpi)

Lide 210 – 94€ C/B: 2.2 ms/linija (300 dpi)

Lide 700F – 127€ C/B 2.3 ms./linija (300 dpi)

5600F – 158€ C/B 1,8 ms/linija (300 dpi)

9000F – 250€ C/B 1.2 ms/linija (300 dpi)

Preračunato na A4 (cca 3507 linija) stranicu:

Lide 110 12,98s

Lide 210 7,72s

Lide 700F 8,066s

5600F 6,3s

9000F 4,2s

Jasno je kako je najskuplji model i najbrži no pogledajmo omjere – dva najjeftinija: za 20€ više dobije se skoro duplo brži skener koji je samo 1.4 do 3.5 sekundi sporiji od najskupljih modela.

Za mene je pobjednik bio jasan i Lide 210 je uskoro stigao.

Obzirom da još imam i stari N650U kojemu treba 20 sekundi za A4 razlika u brzini je bila oooogromna.

No još jedna stvar – nije danas jednostavno dati 100€ za skener, ali ovog mog starog ima po oglasima po cijenama od 9 do 13€ za jako dobro očuvan! To je i više nego jadno da bi se branili izgovorima „joj, kad ja nemam skener“ – evo, možete ga imati za mizeriju. Istina, ne briljira brzinom no nekoliko je puta robusniji od 210 modela (na samo staklo se može staviti debeli uteg na knjigu i ne smeta mu)

Od pojave Windowsa7 postoji velika količina polovnih skenera u prodaji jer više nisu podržani (nećete ni N650 uspjeti instalirati ako niste iskusni PC korisnik) no evo vam male tajne. Hrpetina tih skenera (tvrde 1850, a broj raste) je podržana na Win7 jednim krasnim softverom zvanim VueScan.

Evo liste podržanih: http://www.hamrick.com/vuescan/vuescan.htm#supported

Isprobano – N650 je bez problema proradio u 64-bitnom Win7, stvarno odličan software.

Sadržaj

I Poglavlje – Scan

Scanner smo nabavili – hajdemo onda nešto i skenirati.

Prvo i osnovno – ne skenirajte iz bilo kakvih aplikacija namijenjenih kasnijoj obradi (Abbyy, Photoshop…) – skeniranje se radi onim alatima koje ste dobili uz scanner . Tim načinom imate najbolju kontrolu, najviše mogućnosti i najveću brzinu.

Kako smo nabavili scanner s tipkama, jednu od njih (ako već nije) treba programirati (metodom koja ovisi o scanneru) i odrediti da se pritiskom na nju obavi scan i slika jpeg formata pohrani pod nazivom XXX.jpg u željeni folder.

Recimo skeniramo prvi dio Dina – slike će se zvati Dina1_xxx.jpg i idu u mapu ...\knjige\Frank Herbert\Dina1\ – xxx će

dodati sam scan program kao brojač (trebao bi).

Jedna mala, bitna, digresija ovdje – jako pazite kakve nazive dajete skeniranim slikama.

Windowsi u nazivu ne znaju da je broj stvarno broj – za njih je to znak kao i svako drugo slovo pa ako odaberete ovakav naziv: Dina1 (x).jpg upast će te u problem jer će vam Windowsi ovako sortirati po imenu:

Dina1 (1).jpg

Dina1 (10).jpg

Dina1 (11).jpg

Dina1 (12).jpg

.

.

Dina1 (2).jpg

Uviđate problem? Stranica 2 ima ispred sebe gomilu stranica – potpuna zbrka za vas i Abbyy! Znak (još jednom to nije broj – samo znak) „1“ je abecedno ispred znaka „2“ , a između upadnu sve podvarijante (10, 100, 101, 11, 12…)

Zbog toga neka ime bude baš kako je i ranije napisano Dina1_xxxx.jpg pa dobijemo:

Dina1_001.jpg

Dina1_002.jpg

Dina1_003.jpg

.

.

Dina1_010.jpg

Dina1_011.jpg

i Windowsi i Abby presretni (a i vi) jer su sve stranice ispravno posložene.

Podesimo prve osnovne parametre – traži se scan u nijansama sivog rezolucije 300 točkica po inču (300dpi greyscale) – to je ono što Abbyy najviše voli. Naravno to je podložno promjenama na višu rezoluciju – 400 ili 600dpi ako naletimo na knjigu s malenim fontom pa OCR postane problematičan.

Naslovnu stranicu, svakako, skeniramo u boji (300dpi color).

Obvezno, obvezno skenirajte i naslovnu stranicu (ukoliko nije previše oštećena). Vidio sam i previše knjiga kojima se za naslovnu stranicu stavljaju neke jadne sličice niske rezolucije s Interneta ili još gore – slike sasvim drugog izdanja i jezika.

U ovom poslu imate dva tipa knjiga prema uvezu: prijateljske i izrazito neprijateljske knjige.

Naši najbolji prijatelji su knjige tvrdog uveza koje rasklopljene baš lijepo stanu na staklo A4 scannera.

Zašto tvrdi uvez? Zato jer se najljepše otvara i lako ga je minimalnom silom priljubiti uz staklo.

Naš najgori neprijatelj su meko uvezane, debele knjige malog formata – e, to je živi užas pravilno postaviti, ponekad i nemoguće bez rezanja listova. (osim vlasnicima book-scannera i foto-stalaka)

Na svakom scanneru označena je početna točka iz koje kreće skeniranje i od nje postavljamo svoju knjigu. Evo jasno vidljivo:

Jedna, na prvi pogled, prilično debela i zastrašujuća knjiga:

No izgled vara – skenirajmo korice:

Color scan obično radim u nekom programu za obradu slika, recimo Paint Shop Pro 9 koji je dovoljno malen, a dovoljno sposoban (razna izrezivanja, podešavanje svjetline, boja, kontrasta, izoštravanje…)

Druga stvar koju trebamo reći aplikaciji za skeniranje je veličina scan područja – ne treba nam cijela staklena ploča (gubimo bitno vrijeme, a i abby će imati probleme zbog viška – dobit će te krivo prepoznate dijelove – smeće) pa se možemo poslužiti i metrom , a i probnim scanom te očitavanjem veličine slike u programu nakon izrezivanja onoga što nam treba.

Za prvu stranicu knjige tvrdog uveza dovoljan je i pritisak jednog prsta:

No kako se primičemo polovici, knjiga pruža sve veći otpor priljubljivanju koje je strahovito važno – samo se malo zaboravite i bit će vagoni grešaka kod OCR-a. Zato se pomažemo svime što imamo

Ukoliko je rasklopljena knjiga veća od stakla scannera imamo duplo dulji no ne i neostvariv posao.

Skeniramo stranicu po stranicu i dalje pazeći na što ravnomjernije priljubljivanje stranica.

Recimo ovako nakošen dio koji se ne skenira kako bi unutarnji uvez što bolje legao na staklo:

I tako redom do kraja – nema neke velike nauke, samo rad.

Svakih nekoliko stranica provjerite kakav vam scan izlazi, lakše se vratiti nekoliko stranica nego kod OCR primijetiti kako ih 50 ne valja.

I da, knjige imaju gadnu prhut i općenito su slabe higijene – vrlo često morate sa stakla brisati ili otpuhivati kojekakve čestice koje također uzrokuju krivo očitane znakove, a nije loše tu i tamo očistiti staklo od naših otisaka.

Kako sve te knjige treba uvijati amo-tamo često nam trebaju obje ruke kako bi ih održali priljubljene i tu se vidi koliko vrijede tipke na scanneru.

Jednostavno nema šanse držati knjigu tako i kliknuti miša no zato se uvijek uspije osloboditi koji prst kojim možemo pritisnuti tipku na scanneru.

(mada postoji i intervalno skeniranje te scanneri koji „osjete“ papir na sebi pa kreću u akciju, sve ovisi što ste nabavili)

Za kraj primjer knjige-neprijatelja. Sve vam je jasno iz priloženog:

Sadržaj

II Poglavlje – OCR

I tako je naša knjigica lijepo skenirana te čeka prevođenje u oblik razumljiv računalima – OCR ili optičko prepoznavanje znakova.

Za naše ččćžćžđš jezike apsolutni šampion je Abbyy Fine Reader – zadnja inačica je 11 (od veljače 2014 tu je i verzija 12 no još nema iskustava s njom).

Komercijalni program, ne pretjerano skup (no sigurno bi se bolje prodao da mu je cijena 50 ili manje €) – nabavite si ga kako znate jer ste bez njega izgubljeni.

Nakon instalacije potrebno je podesiti nekoliko osnovnih stavki.

Osnovni način rada i spremanja OCR teksta će biti HTML i Formatted text pa tako i postavimo:

(nikakav Word, epub i slično ukoliko ne želite debelu glavobolju, samo HTML, ovo shvatite najozbiljnije – a malo

detaljnije o tome imate ovdje)

Idemo podesiti ostalo u Tools izborniku

Tools-Options: Document: jako je bitno imati što manje jezika za prepoznavanje, za početak su Croatian i English dovoljni. Dobra je praksa samu knjigu malo prelistati i vidjeti ima li kakvih riječi drugih stranih jezika sa preglasima, kukama i motikama iznad i ispod (francuski, španjolski...)

Tada je jako dobro taj jezik uključiti kako bi specifična slova bila ispravno prepoznata (klik na Edit Languages dugme) inače ostadoste bez èéöú, a to ne želimo, zar ne?

Color mode: Black and White – sve radi brže, a baš i nema teksta u boji (obično)

Scan/Open: za početnike preporučujem postavljanje opcije „Do not read and analyze acquired pages...“ kako bi imali vremena proučiti što se sve događa, napraviti neke probe i slično, Read: Thorough reading uključen, Fonts: preporučujem prvo Clear all pa uključiti samo Times New Roman ili neki vama drag – ali samo jedan jedini!

Ovo je jako bitno – Abbyy jako voli izmisliti gomile fontova u skeniranom materijalu kao i njihove različite veličine. Još ćemo se protiv toga jednom boriti u dijelu o obradi u Wordu no dobro je i ovdje se pokušati riješiti viškova – lakše se prati OCR-an tekst. Save: Svaki format spremanja koji Abbyy zna ovdje ima svoja zasebna podešavanja pa idemo u HTML podtab te isključujemo „Keep headers and footers“ – to e-knjige ne koriste.

Otprilike bi to bilo sve od podešavanja.

Klik na „Open“ tipku i pronađite gdje se nalazi scan vaše knjige – obzirom da smo Abbyyju rekli da ne radi ništa pametno dok mu se ne kaže to ide brzo, samo će korigirati rezolucije, razdijeliti duple stranice, okrenuti naopake i neće ići u OCR dok ne kliknete na „Read“ tipku.

Otvorite sve stranice i apsolutna prva stvar koja se mora napraviti je provjera jesu li sve tu.

Vjerujte mi, gotovo uvijek neka nedostaje ili bude i duplikata – treba dobro gledati u brojeve stranica i brzo prelistati knjigu te skenirati ono što nedostaje.

Promijenite imena tim nedostajućim stranicama kako bi se složile po abecedi tamo gdje trebaju i biti (recimo sken se zove Dina1_0016, Dina1_0017, Dina1_0018 i između 17 i 18 treba umetnuti. Svoju novu stranicu nazovite Dina_0017a i bit će gdje treba)

Svakako, u Abbyyju se može promijeniti i broj stranice i redoslijed no kada toga ima više lako se zagubiti.

Veliki je problem kada vam netko ukaže kako vašem ponosu nedostaju 3 stranice u 15. poglavlju, a knjige više nigdje na vidiku…

Kad su sigurno sve stranice tu kliknite na „Read“ – Abbyy kreće u OCR koji će vam udaviti računalo na dulje ili kraće vrijeme ovisno o snazi (a OCR je zahtjevan proces) i čim završi napravite „Save Finereader Document“ (traje dugo prvi put no dobar je backup ako nešto treba promijeniti i popraviti)

Dobra je praksa brzo pregledati rezultate OCR još u Abbyyju, nekako se lakše uklone brljotine (čudni nizovi nemuštih znakova koji će se obvezno pojaviti, obično neka prašina i slično)

Dalje ne bih o Abbyyju, upoznat ćete se prilično lako, svi njegovi prozori su lako razumljivi te idemo spremiti OCR-anu knjigu u HTML file i preći na obradu Wordom.

A kad spremimo HTML moramo još spremiti i jedan PDF (da, da, veliki mrzitelj PDF-a ga sprema) koji je u knjigozajednici dobio naziv „kontrolni“.

Ima višestruku namjenu.

Kad malo zavirite u scan folder možete zamijetiti kako stranica (ili dupla stranica) vaše knjige zauzima od 600kb do preko 2Mb po komadu (ovisno o rezoluciji i kompleksnosti). 500 stranica i evo nas na gigabajtu, 100 knjiga = 100Gb što baš i nije malen prostor.

Kada je sve scanirano, OCR-ano i debelo provjereno vi nemate više baš nikakvu potrebu sačuvati same slike stranica no svakako treba sačuvati neki backup – e, to je prva namjena kontrolnog.

Zna se dogoditi da ste nekome iz usluge scanirali nešto iz svoje biblioteke pa mu to šaljete na daljnju obradu.

Tada nije baš zgodno negdje ni postavljati, a ni skidati čitav gigabajt slika te mu zato lako pošaljete maleni kontrolni jer mu samo to i treba – to je druga namjena.

Kako ga prirediti, lako – uvjet je obavljen i dovršen OCR (neće biti više naknadnih izmjena) te podešen Abbyy.

Još jedan mali skok u Abbyy na Tools-Options-Save tab i podesimo ovako PDF/A dio:

Što smo mu rekli? Slijedeće:

Koristi PDF/A format koji je striktan i obvezan je uključiti sve u dokument što bi moglo nedostajati na nekom drugom mjestu (fontove prije svega) kako bi osigurao 100% istovjetnost bilo gdje.

„Text under the image“ osigurava da je uz samu sliku stranice nevidljivo ispod nje ubačen i OCR tekst kako bi mogli pretraživati.

„Tagged PDF“ još dodatno očuva neke karakteristike stranice.

Ove postavke će napraviti najveći mogući PDF no on će biti manji od 10Mb što je neuporedivo manje od 1Gb i za slanje i za skladištenje.

Kad je sve podešeno: File-Save Document As-PDF/A Document završava priču.

Imate svoj backup, točan izgled stranica i još OCR u pozadini, a HTML je već ranije spremljen te uvijek možete vrlo lako restaurirati pravi izgled p-knjige.

Sadržaj

III Poglavlje – Word

Zašto Microsoft Word i to zadnji 2010 (2013 je isproban i ako ikako možete koristite njega)?

Tri razloga:

- najbolja jezična baza spell checkera (tu nema konkurenciju)

- većina popravaka i dotjerivanja se najlakše radi u njemu (za ovo može poslužiti i Libre Write)

- docx format koji sada Calibre nevjerojatno kvalitetno pretvara u epub

Osnovni gradbeni element teksta (i ovoga i vaše knjige) je pasus (paragraf). Definira ga sve ono što se nalazi između dva ENTER znaka (nazovimo ih tako po tipkovnici) i kompletno uređenje teksta se radi isključivo putem podešavanja osobina pasusa (pogledajte sličice niže). Stoga, nakon tisuća viđenih užasnih tekstova dajem vam najstrožu zabranu:

Pritiskanja tipki ENTER i RAZMAK više od jednom !!!!!

('ajde, tolerirat ću još jedan dodatni ENTER kada je scene-break u tekstu – vidi Dodatak1)

Najviše zlorabljena tipka je ENTER – ne, na novu stranicu se ne prelazi uzastopnim lupanjem po njoj nego se jednostavno drži tipka CTRL pa kucne ENTER ili se klikne u meniju na „Insert Page Break“.

Nakon toga što god radili s tekstom nova stranica je nepromijenjena.

Ukoliko ENTERIRATE (kako ja to volim zvati) dovoljna je najsitnija promjena fonta, margine, veličine stranice,pisača… da se sva vaša poglavlja i naslovi raspadnu i nađu se na vrlo čudnim pozicijama.

Isto se tako tekst ne uvlači razmacima ili tipkom TAB, niti se tako radi neki popis sa stupcima (s proporcionalnim fontovima)

Prva stvar koju moramo napraviti otvaranjem skeniranog HTML u Wordu je unifikacija dokumenta – podesiti glavne elemente teksta istima – jednaki font, veličinu, jezik i parametre pasusa za cijeli tekst.

Zašto su to važne stvari?

Jezik dokumenta mora biti jedan jedini inače ćemo u epubu završiti sa gomilom nepotrebnih jezičnih tagova (nešto ovako : <span lang="HR">neki tekst</span>) koji sami po sebi ništa ne znače čitačima (dobro hajde, time se može upravljati ugrađenim rječnicima), a opterećuju HTML kod. Pazite, tu ima često zamki – Review -> Language -> Set proofing Language i dobijete ovakav prozor – često je kućica „Do not check…“ ovako zatamnjena – to uklonite klikanjem – mora biti prazna kao i ona ispod nje:

Jedan font – knjige obično imaju jako malo različitih fontova jer to ometa čitanje, obično maksimalno dva od kojih se jedan koristi za naslove, poglavlja i slično. Čitači imaju neku količinu internih fontova i mi u našem epubu dajemo preporuke tipa „za ovo uzmi Times New Roman, ako ga nemaš onda neki tvoj serifni font“. No nemaju desetke fontova i često svi ne podržavaju potreban kodni raspored. (kasnije ćete vidjeti kako nije dobro navoditi „Times New Roman“ u epubu)

Zato se ograničimo samo na nekolicinu ili ako baš jako želimo da knjiga izgleda striktno po našim idejama onda moramo isporučiti i fontove u njenoj strukturi (što znatno povećava veličinu knjige)

Veličinu podešavamo na max 12pt za sve, a naknadno sređujemo poglavlja – time smo se riješili Abbyyjevih mušica (voli ubacivati neobične veličine potpuno slučajno)

Dakle, selektiramo sav tekst (CTRL+A) i podešavamo gornje tri stvari.

Dok je kompletan tekst selektiran – desni klik negdje na tekst – Paragraph i podešavamo za početak ovako:

Time smo dobili jednake početne pasuse za cijeli tekst koji imaju uvučen prvi red za 1cm, a razmaknuti su jedan od drugoga 3pt (uvijek koristite razmak među pasusima, olakšava čitanje)

Dok je sve selektirano preporučujem dva puta za redom kliknuti na Bold i Underline tipke.

Time smo uklonili opet neke Abbyy mušice – voli ubaciti ponegdje (gdje ih inače nema) masni i podvučeni tekst – postoji jako mala mogućnost da smo time poništili i nešto što je bilo u knjizi – masni i podvučeni tekst se jako, jako rijetko koriste no svejedno bi trebalo pregledati knjigu i pokušati vidjeti ima li toga. (ako se ne zaboravi )

Pazite da to ne napravite s kosim slovima – ona se koriste vrlo često i imamo gomile skeniranih knjiga (raniji radovi uglavnom) u kojima su potpuno uništena.

Sljedeći potez je popravak nečega što ja zovem „obveznim provjerama“ – OCR često neke riječi ne rastavi ili pogrešno protumači, ubaci čudne znakove – evo jednog popisa što treba provjeriti s Find ili Find&Replace (ovo su HR riječi pa će neke otpasti ili biti drukčije u srpskom, uglavnom popis je dinamičan – ako mi se neka greška pojavi dosta puta ja ju dodam):

lije – li je

sije – si je

gaje – ga je

gaja – ga ja

daje – da je

miga – mi ga

mije – mi je

muje – mu je

lija – li ja

alija – Ali ja

seja – se ja

stoje – što je

djevi – cijevi

-- u – (dvije crtice u jednu)

,, u „ – (dva zareza u navodnik)

'' u „ (dva apostrofa u navodnik)

dupli razmak u jednostruki (potjerati više puta jer bude i trostrukih razmaka)

italic navodnici u obične

italic apostrofi u obične

italic uskličnici u obične

(ako se malo bolje zagledate u knjigu gotovo svuda gornja interpunkcija nikada nije kosa u kosim riječima i rečenicama)

vv u w

\ /$

>

<

Ij (ovo je veliko I i malo j – česta OCR greška)

1 (abbyy jako voli umjesto malog slova L staviti brojku jedan)

0 (a nulu umjesto malog slova O)

^

sto – što (oprez – nikako „replace all“ jer postoji i broj sto! isto tako paziti da vam „gusto“ ne ispadne „gušto“)

Sto – Što

)

(

Zao – Žao

Cak – Čak

{

}

<sup> i <sub>

*

» (ukoliko se ne koristi umjesto navodnika)

•

~

.... ili .. u ... (može postojati samo 3 i 1 točke – 2,4 ili 5 i više ne)

(gornje greščice jako ovise o fontu knjige, njegovoj veličini, boji papira i količini tinte pri tiskanju tako će te naletjeti na iznimke, primjer: u nekim knjigama mi je uporno OCR umjesto „tl“ vraćao slovo „d“ pa sam umjesto „tlo“, „tlu“ dobivao „do“, „du“. „h“ se znao pojaviti umjesto „li“ (dobivah – dobivali) i svakakvih drugih „zabavnih“ stvari koje nisu bile tako česte da bi završile na popisu „obveznih provjera“)

RegExi:

1. „^13([a-ž])“ obvezni replace „ \1“ (pazi, postoji razmak!)

Ono <sup> i <sub> znači provjeriti postoje li pogrešni superscript ili subscript znakovi u tekstu (dosta često, imao sam jednom napad y umjesto zareza (sad zumirajte da vidite tu kvržicu – radi se o slovu „y“). Tražiš ih tako da u Replace prozoru klikneš na prazno „Find what“ polje da bi ono bilo aktivno – otvoriš More pa Format->Font i odabereš u prvom prolazu superscript , a u drugom subscript. (Takve posebne provjere se poništavaju klikom na No Formatting dugme)

Sad ćemo odmah popraviti nešto zbog čega bi spell-check odmah stao, a ne vidi se na prvu ruku – pritisnite

dugme sa znakom paragrafa i opla – evo skrivenih znakova – obvezno ovo napravite na samom početku dotjerivanja teksta u Wordu čisto da uočite što se tu svega može naći. Jedan od vrlo čestih znakova je nešto što liči na na malu kvaku. Kako se toga riješiti? Prije svega naći smetnji ime (google je naš prijatelj) – ovo se konkretno zove „optional hypen“ pa otvorite opet Find&Replace – More – Special i selektirate na popisu „optional hypen“ (pri dnu je) i Word ubaci u „Find what“ oznaku ^-.

Replace with ostavite prazno (brišemo znak) i klik na Replace All – gotovo nema nekoliko stotina (bude ih i tisuća) nepotrebnih znakova.

RegEx je prava magija (kratica od „Regular Expression“) – omogućuju vam pronaći i ispraviti hrpe stvari precizno definiranim, „izrazima“ tako izraz [a-z] znači „bilo koje jedno malo slovo od a do z“, a kad se izraz stavi u okruglu zagradu ( ovako: ([a-z]) )pretraga će spremiti ono što pronađe u varijablu kojom se kasnije koristimo u Replace polju kako bi se restaurirao točan tekst. Varijable se spremaju redom kako dodajemo okrugle zagrade, može ih biti do 9 pa ćemo sadržaj prvih zagrada pozvati u Replace polju sa \1 , sadržaj idućih sa \2 i tako dalje.

RegEx se koristi u Wordu tako da se u Find&Replace-More uključi „Use wildcards“ (malo blesavo no tako je) – naravno, navodnici se ne koriste, tu su da istaknu prije svega razmake unutar izraza.

Varijable možete pozvati kojim redom želite, ne mora biti \1\2\3\4 nego i \4\2\1\3 što nam omogućuje velike mogućnosti automatskog uređenja teksta.

Regex 1. služi za lov na lažne pasuse – to su oni koji počinju malim slovom jer niti jedan pasus nikada ne počinje malim slovom – unutra je znak „^13“ koji znači „fizički novi red – udarena ENTER tipka“. I to on lijepo nađe i zamijeni samo jednim razmakom tako da se lažni pasus priključi onom iznad sebe. Obzirom da postoje i lažni pasusi koji počinju velikim slovom oni se mogu pronaći samo čitanjem.

Bitna napomena: ja ovaj sistem Wordovih džokera (wildcards) nazivam RegEx-om no to nije baš potpuno precizno, RegEx je dobro standardiziran i neke stvari su drukčije. Recimo, tvrdi se da u klasičnom RegEx izrazu [a-z] nisu uključena naša slova te ih je potrebno posebno dodati u stilu [a-zđčćšž] no to nije slučaj kod HR Worda 2010 kakav ja koristim, jednostavno [a-z] znači sva mala slova uključujući šumnike osim slova „ž“ (ha, šašavo) no nitko nas ne smeta da napišemo opseg [a-ž] – Word to prihvaća i koristi.

Evo ovdje krenite u potragu za lažnim pasusima – u Find What upišite ^13[a-z] pa probajte (Find Next) donjih 5 s malim slovom i zamijetite kako je preskočio „žao mi je“, a onda ponovite sa [a-ž] opsegom.

Isto probajte i s velikim slovima [A-Z] i [A-Ž]

žao mi je

ćale

đakovo

čačkalica

što je to

Žao mi je

Ćale

Đakovo

Čačkalica

Što je to

Znači HR Word 2010 poštiva kompletnu HR abecedu, (kako ide SR, s azbukom ili SLO ostaje nekome drugome za test) i ukoliko radite s njim koristite oblike [a-ž]

U jednu jako bitnu pretragu grešaka spada i potraga za te popravci „crtica“ , ranije su preporučivane razne

varijante pretrage no kasnije se iskristaliziralo kako morate pregledati baš svaku crticu nakon OCR i onda odlučiti što raditi u svakom slučaju koji vam se pojavi.

To ovaj ispravak čini drugim najdosadnijim u cijelom postupku post-OCR ispravki (najgori je ipak spell-check) Odmah napomena: postoje 3 tipa crtica: 1. dash (crtica) - 2. endash (n crtica) – 3, emdash (m crtica) — pa u pretrazi morate voditi o tome računa. Osobno mi se emdash — ne sviđa jer je preduga, koristim samo malu u riječima tipa crno-bijelo (znači samo tamo

gdje nema razmaka između crtice i okolnih znakova) i endash – kao razmake u pasusima, govoru ili početke pasusa. Sve se to dotjera i zamijeni RegEx-om.

Postoje i obrate situacije – krivo spojeni pasusi – na to sam naletio tijekom rada na Dina serijalu. Odjednom sam primijetio ovakvu konstrukciju: …rekla sam dođi ovamo.” „Odrade je otišla… – pojavila su se dva navodnika s razmakom između – provjera je pokazala kako tu treba biti novi pasus, a ne spoj odvojen razmakom.

Regex spašava, sam vrag zna koliko ima takvih situacija – brza provjera pokazuje da sve pojave „ ” trebaju biti pasusi. Idemo

Find What : „ ” (navodnik razmak navodnik) Replace with: „^p”

tu se krije jedan mali trik – ^p znači početak novog pasusa koji je zadan po defaultu, a kako smo ranije već sve podesili (poravnanje, uvlačenje, uvlačenje prvog reda, razmak pasusa…) to će se sve uporabom ^p preslikati na novostvoreni pasus. Da smo iskoristili ^13 ne bio stvoren pasus po zadanim uvjetima nego bi samo sve poslije drugog navodnika skočilo u novi red i nabilo se na lijevu marginu.

Osobno nisam neki majstor RegEx-a – no snađem se ovako pomalo olakšati si život koji mi pogrešni OCR

zagorčava. Ne morate ni vi, dovoljan ih je manji broj da se tekstovi mogu ugodnije dotjerivati. Microsoft ima na posebnim lokacijama bolje upute od onih uz sam Word, probat ću to prikačiti kao dodatak

jednom no to je korisno samo znalcima engleskog jezika. I nakon svih tih popravaka prva obvezna stvar koja se radi je spell-check , meni najveći davež jer, mada je Word

2010 tu najbolji (ništa drugo nema takve rječnike), ima svoje gadne mušice. Prije bilo kakve ozbiljne obrade u Wordu prvo osigurajte zadnje inačice service packova za Office i Language pack

ako ga koristite. Nedavno je izišao drugi – znači tzv. SP2. Nakon toga ima još jedna bitna stvar – podesiti „Save AutoRecover information“ na što manju minutažu koja vam neće ometati rad, a za koju su PC i njegov disk sposobni (kod mene na 2x3GHz PC je na 2 minute) te uključiti i

„Keep the last autosaved version….“ (opcija odmah ispod AutoRecover). Ove dvije stvari će vam često spasiti jako puno posla – Word zna tako lijepo zaglaviti da ga se samo može ubiti u

Task Mangeru, a onda znate što se dogodi s onim što nije spremljeno – radi iznova! Odmah sitni trik – Word 2010 se uvijek čudi riječima koje završavaju sa tri točke (i onda je on otišao... ) i stane na

njima, a tih trotočaka zna biti vagon. Zato ja prije spell checka sve „...“ zamijenim u „ žž ” (razmak žž razmak) i kad naleti na to samo jedan klik na „ignore all“ i k'o curica. Naravno kasnije morate vratiti „...“ nazad.

Ako želite stvarno sređenu knjigu spell-check je prva osnova – druga je čitanje (i nakon pažljivog spell checka

ostane između 30 do 200-300 grešaka koje se mogu locirati samo čitanjem) Kako je u međuvremenu stigao Word 2013 moram priznati da su gornje primjedbe sređene – spell check je daleko

brži, ne usporava tijekom rada, trotočke prepozna i nije nijednom zaglavio no ima novitet: nikako ne radite istovremeno i spell-check i neki Find/Replace – srušit će se nakon drugog, trećeg pokušaja.

Nakon što je spell obavljen ide se u prijelom knjige – pokušati ostvariti izgled sličan p-knjizi s tim da je nepotrebno

gubiti vrijeme (ne samo to, treba ih sve i ukloniti) na brojeve stranica, headere i footere. To i je prvo što se radi – razlomi se knjiga po cjelinama – poglavljima pa se uređuju naslovi (boldanje, centriranje,

veliko slovo, dupli razmaci ponegdje) . Ovo važi za one koji neće ići dalje od Wordovog docx formata.

Nakon svih gornjih dotjerivanja imamo svoju knjigu s naslovima poglavlja unutar teksta i to bi trebalo utjerati da i liči na knjigu – svako poglavlje na novu stranicu, malo deblji naslovi, podešeni slično p-knjizi:

kako imamo više zahtjeva za svaki naslov (masna slova, veća slova, centriranje bez uvlačenja, razmak od vrha, razmak od slijedeće rečenice i dodavanje oznake poglavlja) to bi bila hrpetina klikova ili kuckanja za možda i 80 naslova poslužit ćemo se moćnim oružjem – Wordovim stilovima (Styles)tako da ih prilagodimo svojim željama.

Sam rad sa stilovima bi sigurno mogao napuniti neku omanju knjižicu no nama trebaju neke osnove, a za dalje koga zanima može se obrazovati po internetu.

Otvorite padajući menu stilova prema slici (gdje strelica pokazuje), nađite Heading 1 stil i desnim klikom idemo na Modify (zašto Heading stil? Zato što će on ubaciti vrlo bitnu oznaku Calibreu kako se tu nalazi poglavlje, Heading 2, Heading 3 i više koristimo ako imamo više nivoa glava, poglavlja, potpoglavlja u knjizi)

U slijedeća tri ekrana možete vidjeti kako sam ja sebi podesio Heading 1:

otprilike: Times New Roman font veličine 14 – bold, crne boje, centriran tekst

Zatim se klikom na "Format" otvara "Paragraph" dio gdje u dva taba podešavamo

gornju marginu 24pt, donju 20pt, bez uvlačenja (indenta) i bočnih margina,

a na njegovom drugom tabu leži uključeno vrlo bitno svojstvo – "Page break before" koje će svaki naslov

"otjerati" na novu stranicu.

Isklikamo na svu OK dugmad kako bi završili modifikaciju stila.

OK, stil je spreman i idemo u šetnju po tekstu.

Dođemo kursorom prije teksta "POGLAVLJE 1" i kliknemo na Heading 1 stil – opla – eno ga debelog i masnog na drugoj stranici

Nastavljamo po poglavljima i završimo s "KRAJ"

U plutajućem Styles prozoru imate jednu jako zgodnu stvar na dnu: New Style dugme koje će nam pomoći da što lakše napravimo još koji potreban stil za našu knjigu. Recimo jako često početak teksta novog poglavlja ima pasus koji nije uvučen. Kako smo ranije sve pasuse postavili na „uvučeno“ to treba ispraviti.

Označite prvi red takvog pasusa i u svojstvima pasusa uklonite uvlačenje te kad ga zatvorite (i vidite kako se presložio) kliknite na New Style i dobit ćete prozor kojim ćete podesiti novi stil prema onome što ste baš uradili, dajte mu neki smislen naziv („ne_uvuceno“) i imate ga nadalje u popisu stilova za lakši daljni rad po knjizi.

Postupak ponovite koliko god puta želite s nekim novim stilom novih svojstava.

Ovime smo uz minimum napora dobili lijepo grafički dotjeranu (prelomljenu) knjigu, a učinjeno će osobito dobro doći tijekom konverzije u epub.

Još jedna sitnica – napomene (fusnote) treba napraviti tako da su „žive“ – klikabilne – klik na oznaku napomene nas odvede na pojašnjenje.

(recimo neka ja zbog vida čitam s velikim slovima i kad naletim na obojanu fusnotu moram skrolati do dna stranice da ju pročitam pa opet scroll nazad, „živa“ fusnota to olakšava klikanjem)

Evo stavimo jednu fusnotu1 mada to nije ono što e-knjige koriste – u uporabi su samo endnotes koje su grupirane negdje na kraju knjige i prije nego krenemo u epub sve footnotes treba pretvoriti u endnotes (vrlo jednostavno, nekoliko klikova mišem).

Klik na References tab Worda– otvoriti Footnotes (idite redom s vrha po slici)

Klik na Convert – Convert all footnotes to endnotes i gotovo – sve stranične napomene (footnotes) su odletjele na kraj knjige.

Calibre će to jako cijeniti tijekom konverzije u ePub i napravit će odličan „Notes“ dio.

1 Sa klikom na Insert footnote i samo se dopiše tekst – kad dođete mišem na nju pokaže se tekst

I tu smo završili s pripremom kojom krećemo u izradu epuba.

Zapamtite – onako dobro kako ste uradili dotjerivanje docx-a, tako ćete dobar epub i dobiti.

Konverzija je striktna – i najmanja razlika u tekstu mora (i hoće) generirati novu CSS klasu, što je docx slabije unificiran i dotjeran bit će više klasa u epubu (no i Calibre ima nekih sklonosti ubacivanju viškova – nitko nije savršen)

Sadržaj

IV. Poglavlje – Calibre, Sigil, HTML i CSS u službi epuba

Metode izrade epuba:

Želio bih vas upoznati sa dva načina izrade epuba.

Prvi smatram primjerenijim početnicima jer će glavni dio posla – pretvorba docx dokumenta u epub – obaviti Calibre, a mi ćemo poslije samo malo dotjerivati i glancati. Time smo izbjegli sustav „s neba pa u rebra“ te HTML i CSS sintakse možemo polako upoznavati. Ako nikada niste vidjeli HTML, a kamoli CSS onda napravite koju knjigu ovim načinom.

Drugi način, zovem ga i „pravi“, je izrada epuba iz potpuno očićenog HTML koda kojeg isto dobijamo iz Wordovog docxa putem jednog programčića – Alreader2 – čija je namjena čitanje knjiga no odlično radi ono što nam treba – sprema odlično očišćen HTML kod kojim idemu i Sigil i direktno sami dodajemo i pišemo sve što treba za epub.

Ovdje nema Calibrea osim za konačnu pretvrbu iz formata u format i neke sitne pomoći tipa – „'ajde napravi tablicu za mene.“

Ako ste ikada nešto malo mrljali po HTML, čuli za CSS ili jednostavno od početka želite pravu stvar onda krenite tim putem.

I. način

Došao je red da malo zađemo u program koji apsolutno mora imati svaki korisnik e-čitača, a i šire jer nam omogućuje pretvaranja (konverzije) iz mnogih u mnoge druge formate e-knjiga – veliki Calibre

Idemo ga prvo dobaviti i instalirati – da ne bude pretrpano to je u Dodatku 2

Nakon instalacije i početnog podešavanja možemo odmah na konverziju – trebamo epub iz našeg docx.

Klikom na „Odaberi/Dodaj knjige (Add books)“ (razne jezične opcije daju i razne nazive u menijima) bira se knjiga koja se želi konvertirati. Za primjer sam nešto otvorio i otvorio „Edit metadata“ da ispravim krivo upisan naslov i pisca, a obvezno podesite i ispravan jezik knjige izborom „Languages“. Vrlo je bitno imati točno označen jezik jer svi čitači imaju interne rječnike i po tom podatku odlučuju koji je rječnik aktivan. Dobro je i upisati kratki sažetak knjige za kasnije snalaženje.

Završimo klikom na OK.

i evo knjige u Calibreu spremna za konverziju:

Kliknemo na „Convert books“ i odmah će, kao ranije zadano, biti ponuđen epub u gornjem desnom kutu prozora koji se otvorio – klik na OK i gledajte kako se dolje desno vrti krug koji minut (ili minuta – ovisno o snazi PC).

Kada završi možete kliknuti na plavi epub desno kako bi otvarili Calibreov čitač e-knjiga (inače jako moćna stvar, može pročitati vagon formata) , brza provjera je li sve OK i zatvorimo ga.

Naš docx je pretvoren u epub format te je spreman za daljnju obradu (niste valjda mislili kako je gotovo?)

Gdje se nalazi? Eno ga u onom na početku odabranom folderu („library“) u kojem ćete naći podfoldere sa imenima pisaca, a u njima s naslovima knjiga. Ako kliknete na „Click to open“ otvorit će vam se folder s knjigom.

Calibre provjerava kod svakog pokretanja postoji li novija verzija, a barem jednom tjedno ima, pa slobodno skidajte i osvježavajte. Dobro je u pričuvi ostaviti jedno 2 starije verzije, zna se ponekad pojaviti kakva greška pa se lako vratite na stariju verziju.

Ovo je bila brza, početna, konverzija – više nam to u Calibreu ne treba pa epub preselimo na mjesto (folder) gdje se nastavlja daljnji rad za što nam treba program imena „Sigil“ ,a u Calibreu brišemo kompletnu knjigu (desni klik – Remove Books) .

Idemo se dokopati Sigila: Sigil na Googleu

Gornji link bi vam trebao ponuditi sve verzije Sigila od najnovije prema starijima.

Moj savjet je skinuti najsvježiju i barem još i verziju 0.7.2 jer mi se ona pokazala izrazito stabilno što se za najsvježije ne može reći i zato obvezno instalirajte barem dvije verzije na PC u zasebne foldere.

Trenutno je zadnja verzija 0.7.4 i instaliramo prvo 0.7.2 te Sigilu kažemo neka to ide u folder Sigil72 (kada bude pitao tijekom instalacije) , a nakon nje instaliramo i 0.7.4 u folder Sigil74.

Izvucite si prečice (shortcuts) na desktop za obje verzije.

Rad se odvija uvijek u zadnjoj verziji do pojave nekog problema (obično rušenje Sigila) kada moramo malo „upaliti“ i stariju verziju.

Obratite pažnju kako na gornjem popisu mogućih verzija imate i stvar zvanu: Sigil_User_Guide_0_7_2.epub

To si svakako skinite jer je to uputstvo za uporabu gdje ćete naći baš sve lijepo opisano sa slikicama, naravno na engleskom jeziku.

Moj cilj je naučiti vas osnovama izrade e-knjige, a nikako osnovama Worda, Sigila i svih drugih pomoćnih alata koje ću spominjati – to je isključivo vaš zadatak, a sitnije nejasnoće možemo lako riješiti – samo molim javno na forumima kako bi odgovor ostao i za ostale.

I iz samog Sigila se može pristupiti online korisničkom priručniku pritiskom tipke F1 (ili Help->User Guide)

Sad je vrijeme za stanku s ovim naputkom dok se ne upoznate s sučeljem i opisom Sigila, a kada time budete zadovoljni vratite se ovdje da nastavimo dotjerivati naš epub.

Sigil je besplatni editor epub dokumenata. Kao takav izložen je ne tako stabilnom radu no to nikako ne znači kako ga ne bi trebali korisiti – naprotiv, uglavnom je bio najkvalitetnija opcija do nedavno kada je autor Calibrea počeo razvijati i e-book editor unutar njega koji je već dostigao zavidan kvalitet te očekujem da će za koji mjesec prestići Sigil (u čijem razvoju gotovo više nitko i ne sudjeluje)

Imate tu i komercijalnih monstruma više kompliciranih (Adobe InDesign) ili manje (Antemion Jutoh) no niti jedan se ne može mjeriti s jednostavnošću i preciznošću Sigila.

Kako bi mogli iskoristiti Sigil i dotjerati naš epub do maksimuma moramo poznavati dvije stvari:

1. HTML

1.a XHTML

2. CSS

Osnova epuba je XHTML koji je jedan oblik HTML u smjeru precizne određenosti.

HTML može lutati, neke stvari mogu biti, a i ne moraju biti no XHTML je napravljen da tome stane na kraj – sve je precizno i fiksno i nikada nema „može ovo, ali može i ono“. Ako vas vuče želja za detaljnijim objašnjenjem skočite na: XHTML objašnjenje ,a spominjem samo da kad god vidite HTML u vezi epuba pomislite na XHTML.

Kako bi uspješno plivali u HTML vodama (upamtite, kad napišem HTML onda mislim na XHTML) morate se upoznati s nekim osnovama. Osobno sam programirao svašta (najviše baze podataka) i uvijek sam imao neku odbojnost prema HTML no knjige su me natjerale na promjenu i mogu vam reći – uopće nije teško (za neke naše minimume, nećemo sada raditi Web stranice).

Oko sebe imate gomile knjiga, gomile informacija, besplatnih stvari po Internetu – ja ću vam preporučiti W3Schools Internet site – izuzetno kvalitetne stranice gdje brzo možete naučiti i trenirati HTML i CSS osnove (kao i hrpu toga drugog).

W3schools

Za početak prođite poglavlja od:

Prvo do Slike

prođite ih 2, 3, „x“ puta dok ne shvatite osnove, a onda malo studirajte CSS. Site je odličan jer imate i vježbice i sami možete svašta probati te direktno vidjeti što se dogodilo. Uz to o HTML + CSS postoje vagoni literature pa se i na taj način možete snaći.

Nema tu ništa teško, jako je jednostavno. U Wordu imate odlomak:

Ovo je jedan potpuno bezvezni pasus!

,a u HTML je to:

<p>Ovo je jedan potpuno bezvezni pasus!</p>

jedina razlika su <p> i </p> kako ih HTML zove „tagovi“ (oznake) i ako konsultirate W3schools reći će vam kako je „p“ oznaka za početak pasusa, a „/p“ za njegov kraj.

Postoji manja hrpica tagova koji nama trebaju i uopće ih nije teško upamtiti i prepoznati, recimo:

<i> – italics –kosa slova

<b> – bold – masna slova

<h1> – heading1 – prvi, najviši naslov

jako, jako jednostavno

Osnova učenja je gledati već gotov materijal i onda ga pokušati razumjeti pa kad se pojavi nešto tipa <br /> skočimo na W3schools i razjasnimo si o čemu se radi.

Kao dodatak tu sada dolazi i CSS ili Cascading Style Sheets.

Što je CSS? Ništa dugo nego jednostavan način kako s jednog mjesta nadzirati i upravljati svojstvima velikih dijelova teksta predstavljenog HTML kodom.

Moram vam priznati da sam cijeli život mrzio HTML i to je jedino područje u koje nisam htio ni nosa gurnuti, a sada veselo po njemu kopam – koliko sam se dosjetio razlog je vjerojatno bio nepostojanje CSS-a.

Evo kako se nekada radio HTML:

<p>Ovo je pasus</p> <p>Ovo je drugi pasus</p> <p>Ovo je treći pasus</p>

i dobijemo zadatak napisati ta tri pasusa nekim fontom veličine 14 u plavoj boji s kosim slovima.

To se, ne tako davno, moralo raditi ovako (pojednostavljeno):

<p font Novi, veličine 14, plave boje, a slova su kosa>Ovo je pasus</p> <p font Novi, veličine 14, plave boje, a slova su kosa >Ovo je drugi pasus</p> <p font Novi, veličine 14, plave boje, a slova su kosa >Ovo je treći pasus</p>

Primjećujete problem? Što god je trebalo primijeniti na pasus moralo se svaki puta sve kompletno napisati.

Izluđujuće. Tada se netko dosjetio to pojednostaviti i izmišljen je CSS kao način da se s jednog mjesta upravlja svojstvima velikog dijela teksta. Uvedene su tzv. klase koje su skupljene u posebnom fileu zvanom stylesheet, a svaki HTML pasus dobije samo oznaku klase koja ga oblikuje. Tako bi naš komadić teksta postao:

<p class=“plava“>Ovo je pasus</p> <p class=“plava“>Ovo je drugi pasus</p> <p class=“plava“>Ovo je treći pasus</p>

,a u stylesheetu naša klasa „plava“ izgleda ovako:

.plava { font-size: 14pt; font-color: blue; margin-top: 0.3em; margin-bottom: 0 }

Ne samo da je „gužva“ u HTML sređena nego i jako lako promijenimo boju iz „blue“ u „yellow“ i naši pasusi učas požute.

No CSS za vas znači još jedan mali napor – naučiti njegovu sintaksu, a to baš i nije nešto pretjerano. Dalje pišem kao da ste se upoznali sa osnovama – idemo malo čeprkati po epubu u Sigilu. Prije svega morate znati da Sigil po defaultu pregledava vaš epub kod otvaranja i tada radi čišćenja ukoliko mu

nešto zasmeta (Edit-Preferences-Clean Source) – to čak može dovesti do kraha epuba (ne bi smjelo obzirom da cijelo vrijeme do sada ništa ne pišemo ručno nego preuzimamo iz drugih programa.)

Sigil ima još dvije bitne kontrole – velika zelena kvačica(Validate EPUB with…) i desni klik na stylesheet –

Validate with W3C (ovaj traži Internet pristup). Prije nego pustite svoj epub u svijet obvezno morate napraviti obje provjere – kvačica vam ne smije pokazati ništa drugo osim „No Problems Found“ (ako ima problema točno će napisati gdje i u kojem retku), a i W3C će se pobuniti ako nešto ne štima (mada loš stylesheet izaziva čudesa po knjizi koja ste već trebali uočiti).

Jedna od najbitnijih stvari u Sigilu, posebno ako ste još „zeleni“, je što češće klikati na „Save“. Sigil je potpuno

besplatan, radila ga je hrpica ljudi i voli se tu i tamo srušiti što poništava sve ono što ste uradili. Isto tako spremajte do tada urađeno prije nego pokušate išta sumnjivo i potencijalno opasno poput ozbiljnih

Find&Replace operacija. Za takve stvari Undo ne postoji – kad jednom greškom pretvorite 896 točaka u apostrof jedino što vas spašava je izlazak van bez spremanja i otvaranje zadnje spremljene verzije.

A ako je ona stara 3 dana… eh? („Save As“ isto tako toplo preporučujem, jako je dobro imati više od jedne kopije epuba)

Kako je rad na primjerima ono pravo što čovjeka nauči idemo probati napraviti neku mini knjigu, evo je niže kompletna, a prijelom bi trebao izgledati ovako:

DIO PRVI

1. POGLAVLJE

˝Pogodi tko je?"

Havenini topli, znojni dlanovi čvrsto mi pritišću obraze, a potamnjeli rub njezina prstena s lubanjom ostavlja mi mrlju na koži.

Premda su mi oči pokrivene i zatvorene, znam da joj je crno obojena kosa počešljana na razdjeljak u sredini, da crni korzet od vinila nosi preko dolčevitke (u skladu s pravilima odijevanja u našoj školi), da joj nova duga crna satenska suknja već ima rupu blizu obruba, tamo gdje ju je zakvačila vrhom Doc Martensica, i da joj se oči doimaju zlatnima, ali samo zato što ima žute leće.

2. POGLAVLJE

Znam i da joj tata nije na "službenom putu" kao što je rekao, da je mamin osobni trener više "osobni" nego "trener", i da joj je mlađi brat slomio Evanescenceov CD, ali joj se to boji priznati.

Ali ne znam to zato što je uhodim ili zato što virim ili zato što mi je to rekla.

Znam jer sam vidovita.

DIO DRUGI

1. POGLAVLJE

Nekoliko trenutaka prije ulaska profesora Robinsa, spustim kapuljaču, ugasim iPod i pretvaram se da čitam knjigu, ne trudeći se niti podići pogled kad on kaže:

"Razrede, ovo je Damen Auguste. Upravo se doselio ovamo iz New Mexica. Dobro, Damene, sjedni na ono prazno mjesto straga, pokraj Ever.

Služit ćeš se njezinom knjigom dok ne dobiješ svoju."

2. POGLAVLJE

Damen je prezgodan. Ne moram podići pogled da bih to znala. Dok hoda prema meni, usredotočujem se na svoju knjigu, jer ionako već previše zna o svojim kolegama iz razreda.

Što se mene tiče, svaki dodatni trenutak neznanja zaista je blaženstvo. Ali prema najintimnijim mislima Stacije Miller, koja sjedi dva reda ispred mene, Damen Auguste je komad i pol. Njezina najbolja prijateljica Honor potpuno se slaže s njom.

Ovo je neki copy&paste iz prvog doc kojeg sam zapazio na disku s time da sam ubacio poglavlja, masna i kosa slova radi vježbe. Možete si to iskopirati u prazni docx i spremiti kako bi mogli raditi na primjeru. Za prijelom uradite što god želite (stilovi, heading1, heading2…) nije važno no zadao sam vam na slici kako mora izgledati na kraju gotovi epub.

A možete i otvoriti priloženi primjer (Mala knjiga – Pero Peric.docx) no manje ćete naučiti ako koristite gotove stvari.

Učitajte docx u Calibre (jeste li ga podesili kako je opisano u Dodatak2 ??) i prvo idemo podesiti metadata:

dajte knjizi naziv, autora, jezik, izdavača i učitajte neku sliku kao naslovnicu čisto da imamo kompletan epub.

Pokrenite konverziju u epub, prebacite si tu prvu verziju negdje u radni folder i otvorite Sigilom.

(Mala knjiga – Pero Peric_prvi.epub)

I ne izgleda tako loše, Calibre je poštivao prijelom i sve napravio kako je i bilo u Wordu.

Kako ja nisam u Wordu označio nikakve headinge tako ih nije ni Calibre ubacio pa idemo to ručno srediti kako bi imali sadržaj u knjizi što svaka e-knjiga i mora imati.

Postavite u book view načinu kursor ispred PRVI DIO pa kliknite na h1 dugme, isto tako i sa DRUGI DIO.

Ponavljamo još 4 puta sa POGLAVLJE no ovaj puta klikamo na h2 jer je to već drugi nivo zaglavlja (headinga).

Klik na „Generate Table of Contents“ i evo našeg sadržaja.

(Mala knjiga – Pero Peric_drugi.epub)

Nemojte se uplašiti ako neki naslovi promijene veličinu, sve je to normalno.

Epub koji Calibre izradi ma kako dobro izgledao traži pregled i dotjerivanje kako bi HTML bio što čišći, a stylesheet imao što manje klasa.

Zato ćemo u nastavku analizirati i HTML i CSS naše male knjige te epub učiniti još boljim. Sve to je jako dobra vježba (barem to mislim) prema onom pravom načinu izrade epuba direktno iz čistog HTML koda bez Calibreovih među uradaka.

Kako sam lukavo zaključio da nema smisla „na suho“ raspravljati o HTML i CSS Idemo malo kopati po Sigilu i našoj maloj knjžici usput učeći i jedno i drugo. Vaša je sveta dužnost držati otvoren W3schools ili ekvivalent i kad god ja spomenem nešto iz HTML/CSS svijeta vi skačete i čitate objašnjenje o čemu se precizno radi.

U lijevom stupcu Sigila imate Book Browser – pregled strukture vaše knjige, a vrlo slično izgleda i sam epub kada bi ga otpakirali.

Vidite nekoliko foldera (Text, Styles, Images…) – očito svaki bitan dio epuba ima svoju lokaciju.

Stvari zvane „content.opf“ i „toc.ncx“ ne dirajte – to je samo za velike znalce ukoliko nešto pođe gadno ukrivo.

U titlepage.xhtml se krije isključivo naslovna stranica naše knjige i na to se vraćamo kasnije, a sada idemo u prvi dio naše knjige split_000 pa ga dvokliknite i pređite u Code View da vidimo malo kako izgleda taj opaki HTML oko samo dvije riječi u naslovu – DIO PRVI.

evo ovako nekako:

<?xml version="1.0" encoding="utf-8" standalone="no"?>

<!DOCTYPE html PUBLIC "-//W3C//DTD XHTML 1.1//EN"

"http://www.w3.org/TR/xhtml11/DTD/xhtml11.dtd">

<html xmlns="http://www.w3.org/1999/xhtml">

<head>

<title>Unknown</title>

<link href="../Styles/stylesheet.css" rel="stylesheet" type="text/css" />

<link href="../Styles/page_styles.css" rel="stylesheet" type="text/css" />

</head>

<body class="Calibre">

<h1 class="block">DIO PRVI</h1>

<p class="block1" id="Calibre_pb_0">&nbsp;</p>

</body>

</html>

malo sam to obojao kako bi bilo jasnije – ma koliko bila velika naša knjiga – milijun stranica – svako njeno izdvojeno poglavlje !mora! biti strukturirano na ovaj način.

Postoji neki službeni uvod – ono žuto, prihvatimo ga kao dogmu koja mora biti takva.

Zatim izvješćujemo sve zainteresirane kako se unutar <html> </html> nalazi nekakv HTML kod.

Svaki pošteni HTML kod mora imati svoje zaglavlje <head> </head>, a nama najzanimljiviji dio je unutar zelenih <body> </body> tagova – doslovno „tijelo“ naše knjige i tu će biti gotovo sva zabava.

<body> nadzire klasa zvana Calibre i tako je uvijek kada Calibre radi epub, mogli bi je zvati glavnom klasom jer <body> okružuje cijelo poglavlje i što god radili unutra prvo se gleda Calibre klasa pa tek ostalo.

Zato je i ona riječ „cascading“ – kaskadno, slijedno, u punom nazivu CSS-a – svaka klasa unutar klase prvo naslijedi ono u čemu se našla pa tek onda može primijeniti samu sebe. To nam i olakšava stvari jer jednom nešto definirano ne treba više spominjati. Ako npr. u Calibre klasi navedemo da je veličina fonta 12pt onda to više ni u jednoj klasi cijelog poglavlja ne moramo spominjati.

Već je rečeno kako se svaki pasus teksta zatvara u <p> tagove, a ovdje nas kao prvo dočekuje:

<h1 class="block">DIO PRVI</h1>

ops, nema <p> nego neki <h1> – sve je OK i to je pasus našeg teksta samo označen kao naslov (heading) prvog i

najvišeg nivoa u kompletnoj knjizi Dalje vidimo kako izgledom cijelog tog pasusa upravlja CSS klasa nazvana block – dovucimo je iz stylesheeta ovdje na analizu:

.block {

color: black;

display: block;

font-size: 18pt;

font-weight: bold;

line-height: 1.2;

margin-bottom: 0;

margin-left: 0;

margin-right: 0;

margin-top: 5pt;

padding-bottom: 0;

padding-left: 0;

padding-right: 0;

padding-top: 0;

text-align: center

}

Calibre vam na ovaj, puno pregledniji, način prikazuje CSS klase, inače se to piše ovako, u jednom retku:

.block {color: black;display: block;font-size: 18pt;font-weight: bold; line-height:

1.2;margin-bottom: 0;margin-left: 0;margin-right: 0;margin-top: 5pt;padding-bottom: 0;padding-left:

0;padding-right: 0;padding-top: 0;text-align: center}

Očito je s čim je lakše raditi no sada vam je i jasnije čemu služe silni točka-zarezi poslije svakog svojstva – razdvajanje jednog od drugog i tu leži jedna od jaaako čestih zamki za početnike – zaboravite samo jedan točka-zarez i vaša cijela klasa je mrtva, kao da je nema, a čak i na mnogim epub čitačima odbačen vam je kompletan stylesheet – da, samo zbog jednog jedinog točka-zareza vaš ponos i dika uopće ne sliči onome na papiru.

Vidite da definicija klase block počinje točkom i to je pravilo za svaku našu klasu izmišljenog imena.

Napomena: za osnovne HTML, ugrađene, postojeće stvari tzv. „osnovne selektore“ to se ne radi i oni se mogu redefinirati u stylesheetu no bez točke, recimo samo

p { display: block: font-size: 1em; text-indent: 2em;

}

(zadnji točka-zarez nije obvezan no ako se naviknete pisati ih svuda manja je mogućnost da nestanu na krivom mjestu)

Ovo sam napomenuo kako bih vas zamolio da ne dirate osnovne selektore, to nije dobra praksa, upast će te u nezgodne stvari kasnije – recimo promijenite baš <p> kao gore – time ste promijenili svaki živi pasus u vašoj knjizi.

A sjetite kako gotovo svaka knjiga izgleda – ima uvučene i neuvučene pasuse, a gore je baš rečeno da je svaki pasus uvučen i što sada kada naiđe pasus (prvi u poglavlju po običaju) koji nije uvučen??

Morali bi potegnuti metodu koja bi odmah pokazala kako ne vladamo baš dobro ekonomičnim i preglednim HTML-om.

Zato ih ostavimo kakvi jesu, a kako će izgledati odredit ćemo pridruživanjem CSS klase, ove ili one kako nam zatreba.

Idemo nazad u block – color:black je jasno samo po sebi, sve što ova klasa radi bit će u crnoj boji

display svojstvo si pogledajte i probajte shvatiti (određuje način prikaza, redno, blokovi, tablice), sada nije baš bitno

font-size je valjda veličina slova, zar ne? Je, to je veličina slova i ovdje je postavljena na 18pt

E, sad opet moramo kao i u 1001 noći otploviti u druge priče, no one su jako, jako bitne da bih volio da ih odmah usvojite:

Mjerne jedinice u HTML

Postoje osnovne dvije grupe: apsolutne i relativne mjerne jedinice, kada kažete 10cm ili 12pt to su apsolutne mjere veličine no uvijek iste, ali kada kažete 0.8em ili 10% to su relativne jedinice jer se odnose na dio nečega drugog, ne znate kolike su dok ne poznate to drugo.

pt – points – mjerna jedinica koja se koristi kod ispisa na papir i 1pt je 1/72 inča (0,353mm)

px – pixel – mjerna jedinica koja ovisi o rezoluciji ekrana (neki imaju puno malih, a drugi manje velikih točkica)

em – relativna jedinica – za naše potrebe savršeno odgovara jednakost 1em=12pt

% – relativna jedinica – može imati višestruko značenje, recimo koliko % od neke druge veličine do koliko % veličine ekrana

slobodno se možete držati odnosa 1em = 12pt = 16px = 100%

Teorem je da se pri izradi epuba treba držati isključivo relativnih jedinica! (postoje iznimke na koje ćemo brzo naići)

Zašto?

Zato što je glavna osoba u cijelom lancu čitatelj i njegov čitač te on određuje sve početne elemente prikaza teksta po svom nahođenju i naša knjiga mora svojim proporcijama to slijediti.

Ukoliko uporabite neku apsolutnu jedinicu – recimo 12pt font tada je lako moguće da čitač neće moći uopće

promijeniti veličinu fonta koju je čitatelj zatražio jer u knjizi piše baš 12pt.

Da je veličina fonta označena kako 1em – nema problema.

Ako ja odaberem ovu veličinu fonta: ABC na čitaču to postaje 1em veličina – početna vrijednost za cijelu

knjigu, ako smanjim font na: ABC sada ta veličina postaje 1em i svaki razmak, uvlačenje, manji/veći font označen u

em se proporcionalno smanjio.

Lijep članak o tome je ovdje O mjernim jedinicama (eng.)

Calibre postavlja sve u pt i mi to moramo ispraviti prije objave knjige te u našoj block klasi mijenjamo

font-size: 18pt; u font-size: 1.5em; (jer je to po formuli 1em=12pt upravo to)

Idemo dalje po klasi:

font-weight: bold; postavlja masna slova (naslovi se obično izvode masni)

line-height: 1.2; postavlja visinu retka u kojem se nalaze slova, ovo je osnovna i potpuno nepromjenjiva veličina za Kindle čitače pa ukoliko pokušavate s ovim svojstvom mijenjati prored teksta morate znati da vam to neće proći na Kindleu zato se obično ovo nikada ne dira.

margin-left , right, top i bottom podešavaju razmak od okolnih elemenata i ovdje smo odmah ušli u poseban slučaj. Ovo su parametri naslova kojim počinje stranica, on je centriran zato su lijeva i desna margina nebitne no donju i gornju moramo pojasniti. Maloprije rečeno „sve ide u em“ ovdje ne vrijedi zato što je iznad naslova samo gornji rub ekrana čitača. Naslov bi tada trebao biti uvijek na istom mjestu no ako mu gornji razmak preračunamo u em jedinice to neće biti tako – kako bi netko mijenjao veličinu slova kod čitanja tako bi naslov skakutao gore i ili dolje.

To ne želimo i zato gornju granicu prvog retka na novoj stranici (naslova) postavljamo fiksno, ovdje je samo 5pt i promijenit ćemo to u 30pt neka malo istakne taj jedini redak na stranici – naslov poglavlja:

margin-top: 30pt;

Ukoliko nam za neki element (slika, kompletan pasus) zatreba odmak od lijeve strane čitača opet ćemo uporabiti pt jer nam ni tu ne treba sve veće bježanje u desno kako netko povećava slova kojima čita.

padding-left , right, top i bottom zamislite ovo kao udaljenosti okvira od vašeg teksta, zavirite u W3schools i u test editoru će vam sve biti jasno. Kako su sve vrijednosti nula možemo četiri definicije zamijeniti skraćenom verzijom: padding: 0;

text-align: center; će postaviti naslov u sredinu ekrana

Time smo analizirali prvi redak našeg prvog komada i upoznali nešto CSS-a

Sljedeći i zadnji redak našeg split_000.html dijela je:

<p class="block1" id="Calibre_pb_0">&nbsp;</p>

te predstavlja jedan jako čest višak koji se pojavi na kraju gotovo svakog HTML komada kod docx-epub konverzija.

Gornji kod ne predstavlja baš ništa, dobro je spomenuti samo &nbsp; kao poseban znak – „non-breaking space“ – nešto kao nelomljivi/neuništivi razmak. Poseban tip razmaka koji se koristi kada oštro zahtijevamo od prikaza da tu baš mora biti razmak (osobina HTML prikaza je da ignorira viškove, ako stavite desetak običnih razmaka devet će ih lako biti obrisano pa ako insistirate na 10 onda se stavi 10 &nbsp; i nema više mrdanja.

Taj kompletan redak brišemo i odmah provjerimo ima li ih još na krajevima ostalih HTML dijelova (001, 002…)

Jedan razmak u novom redu na kraju svega je nepotreban, a u ovom primjeru naći ćete ga u svakom dijelu no neki će biti malo drukčiji:

<p class="block7">&nbsp;</p> ili <p class="block7">&nbsp;</p>

opet isto no nova klase block5 i block7, brišemo i njih te idemo probati čistilicu viška stylesheet klasa (to su one koje postoje, a nisu nigdje uporabljene). Baš ovaj primjer s uporabom klase da bi se ispisala jedna praznina javlja sumnju u njenu opradanost postojanja.

Sigilov izbornik Tools-Delete Unused Stylesheet Classes… nam daje provjeru i točno klase block1, 5 i 7 su brisanjem nepotrebnih praznih redova i same postale nepotrebne pa potvrdimo i njihovo brisanje.

Stylesheet nam je pao s početnih 11 na 8 klasa.

Što vam manje klasa stylesheet ima i što je čišći HTML – to ste bolji epub autor.

Nastavljamo s idućim HTML dijelom – split_001.html kao prvim u kojem se pojavljuju pasusi.

Prvo na što nalećemo je podnaslov dijela – 1. POGLAVLJE i vidimo kako je uredno označen kao h2 – drugi nivo headinga te ga uobličuje CSS klasa block2.

Dotjerujemo block2 na isti način kao i block – moramo ubaciti fiksan razmak od gornjeg ruba pa margin-top: 5pt; samo malo povećamo na margin-top: 12pt;.

Vrijeme je da provjerimo i osiguramo da sve h2 headinge uređuje ista klasa – brzi pregled pokazuje kako je to točno (i najmanja promjena, potpuno neprimjetna oku, u izvornom docx će uzrokovati stvaranje nove klase, Calibre je nemilosrdan – ukoliko vam docx nije unificiran imat ćete vagone klasa) no nije rijetkost da ovim načinom izrade naiđete na nekoliko klasa koje rade istu stvar – to bi sve trebalo dotjerati na jednu, jedinu h2 klasu. Kako je kod nas sve O.K. samo sitnom izmjenom sa 5 na 12pt dotjerali smo 4 podnaslova odjednom – prednost CSS pristupa.

A sada se sjetite nečega ranijeg – kada sam tražio da prođete ove naslove i klikate na h2 dugme Sigila došlo je do promjene veličine i „masnoće“ tih naslova. Zašto se to dogodilo? Zato što u block2 klasi uopće nema definicije veličine fonta te je Sigil iz nekih svojih (ne baš dokumentiranih) svojstava uredio h2 prikaz onako kako ga vidite.

To moramo popraviti, za h1 smo koristili 1.5em font (18pt) što uobičajeno znači da niži hijerarhijski naslov koristi i manji font – recimo 14pt što bi u em jedinicama bilo 1.1667em (14/12) – ubacimo taj redak u block2 klasu (o font-size svojstvu pričamo, niste ga zaboravili??)

Imamo i novost – poslije ovoga naslova slijede pasusi knjige i moramo podesiti koliko ispod oni kreću.

Koje ćemo tu mjerne jedinice uporabiti? Relativne, naravno, jer ako nam čitatelj povećava font onda se i razmak između naslova i pasusa mora povećati kako bi optički odnos ostao razmjeran.

Zbog toga margin-bottom mijenjamo sa 0 na 3em (znači jedno 3 prazna retka).

Odlično, time smo podesili sve podnaslove naše knjige.

A poslije podnaslova ide prvi pasus – kako je naša p-knjiga imala sve pasuse poslije podnaslova neuvučene tako to mora slijediti i naša e-knjiga pa nam

<p class="block3">˝Pogodi tko je?"</p>

dotjeruje klasa block3 koja ni po čemu nije posebna osim što su tu neki pt u gornjoj magini koje pretvorimo recimo u 0.35em – to nije direktno po formuli, no ovo je vaš epub, vi ste majstor i recimo da ste odlučili kako je 5/12 previše, a i ružan razlomak pa ste napisali 0.35em.

Ako je izdavačko pravilo da je prvi pasus nevučen onda svi slijedeći trebaju biti uvučeni (što se opet malo promijeni kada nastupe posebne okolnosti, scene-break, recimo).

I naš slijedeći pasus je uvučen:

<p class="block4">Havenini topli, <i class="Calibre1">znojni dlanovi</i> čvrsto mi

pritišću obraze, a potamnjeli rub njezina prstena s lubanjom ostavlja mi mrlju na

koži.</p>

jer o tome vodi brigu block4 klasa (da, nova klasa jer ovaj pasus ima nova izgled) koja to zahtijeva CSS svojstvom text-indent: 35.5pt.

Ni ovdje ne možemo ostaviti pt kao jedinicu jer se radi o mjeri koja kaže koliko je prva rečenica uvučena od ostatka pasusa – to nikako ne može biti fiksno pa pretvorimo to u 3em (što je 36pt pa smo tu negdje)

Kako sam namjerno napravio neke stvari u primjeru u ovom pasusu imamo jednu Calibre posebnost koja nam nepotrebno povećava i zamagljuje HTML, pogledajte ovaj dio:

<i class="Calibre1">znojni dlanovi</i>

što to znači – imamo <i> tag koji označava kosi (italic) tekst i klasu Calibre1 koju kad pogledamo vidimo da ima samo jedno svojstvo: font-style: italic što je potpuno istog značenja kao i <i>.

Znači Calibre je tekstu „znojni dlanovi“ dva puta naložio da se iskosi – što je potpuno nepotrebno – „pametnom i jednom dosta“.

Prijavio sam ovo kao bug – Calibre autor ga je odbio uz polovično obrazloženje – znam što želi, no ovo meni ne izgleda lijepo pa ga dotjeram tako da obrišem sve pojave class="Calibre1" zajedno s <i> tagom tako da

<i class="Calibre1">znojni dlanovi</i>

postane

<i>znojni dlanovi</i>

što meni izgleda daleko preglednije. Vama ostavljam na izbor što ćete koristiti, nikakve štete neće biti (osim što će čitač svaki puta dva puta postavljati ista kosa slova) no iz iskustva znam da sam imao i 545 pojava ovih višaka u jednoj knjizi.

Čim sam to napravio cijela klasa Calibre1 je postala višak i uklonjena je iz stylesheeta (da, još jedna klasa manje)

Kako svaka knjiga ima razmake između pasusa to prenosimo i u e-izdanje. Te razmake rješavamo tako da podesimo samo gornju marginu – svaki pasus ima jednog iznad sebe i samo gornjom marginom smo to i ostvarili. Uz to, radi se i o službenoj Amazonovoj preporuci u dizajnu knjiga koje oni prodaju pa što to ne bi poštivali – možda se kasnije nešto i zaradi na izradi e-knjiga

Znači u block4 upada margin-top: 0.35em;

Sljedeći pasus ima samo jedan moj namjerni novitet: <b class="Calibre2">dolčevitke</b>

Kako je Calibre duplirao italic svojstvo to isto radi i sa bold pa ga na isti način pročistimo u

<b >dolčevitke</b>

Opla, još jedna klasa ode u smeće (Calibre2)

Ostali smo samo na samo šest klasa u stylesheetu – odlična redukcija!

Do sada urađeno imate u Mala knjiga – Pero Peric_treci.epub

Slijedeći HTML dio – index_split_002.html – bi bio isti kao i onaj prije njega da se srećom Calibre nije odlučio pokazati još jednu svoju zanimljivost što sam i htio. Pogledajte zadnji pasus, u stvari samo jedna rečenica Znam jer sam vidovita kompletno izvedena masnim slovima. Kako je to i kompletan pasus Calibre je odlučio dodati kompletnu klasu block6 koja radi potpuno istu stvar (uvučeni pasus) kao i ranija klasa block4, jedino ima svojstvo font-weight: bold;.

Znači čitava nova klasa da bi jedna rečenica bila masna. Meni se ne dopada ništa što mi pretrpava stylesheet pa onda nakon dva dana odmora bijelo gledam u more klasa i tražim što mi treba. Zato ja to modificiram iz:

<p class="block6">Znam jer sam vidovita.</p>

u

<p class="block4"><b>Znam jer sam vidovita.</b></p>

provjera pokazuje da se block6 koristila samo ovaj put što znači da smo eliminirali još jednu klasu.

(stavite block6 u Find polje Sigila i kliknite na Count dugme – imate rezultat koliko je puta spomenuta ta klasa)

U svim preostalim HTML dijelovima nemamo baš niti jedan novitet pa ćemo polako krenuti ka završnoj doradi naše „Male knjige“.

Nešto stranica ranije spomenuo sam <body> i klasu Calibre koja ju nadzire, kako je stavljanjem u body ona postala master-chef klasa pogledajmo ju:

.Calibre {

color: #000;

display: block;

font-family: "Times New Roman", serif;

font-size: 12pt;

margin-bottom: 0;

margin-left: 0;

margin-right: 0;

margin-top: 0;

padding-left: 0;

padding-right: 0

}

kako radimo knjige za e-čitače idemo ju malo dotjerati: color:#000 nam kaže kako će sav tekst biti u crnoj boji, nepotrebno – ionako će biti crn, a ako baš hoćemo nešto druge boje za to ćemo imati i klasu.

font-family CSS predlaže čitaču uporabu Times New Roman vrste slova (jer je tako bilo i u našem docx), a ako ga nema onda neka uzme neki svoj serifni font (o razlici serif – non serif fontova se informirajte).

To je potpuno nepotrebno, ponekad i štetno svojstvo u ovako urađenoj knjizi.

Stvar na koju su najviše osjetljivi korisnici e-čitača je izbor fonta za čitanje – svatko ima neki svoj sveti ili uobičajeni font (neki čak i hackiraju čitače kako bi ubacili baš taj i samo taj font) tako da im nikada ništa ne sugerirajte.

To svojstvo je nekada čak i znalo blokirati mogućnost izmjene fonta na čitaču.

Zato uvijek obrišite sva ovakva svojstva osim ako je u pitanju namjerna uporava monospace obitelji (ovo je

primjer monospace fonta) jer monospace imaju svi čitači, a idealan je za sitne popise po stupcima, imitaciju pisaće mašine, starih računalnih ispisa i terminala.

Uz to svaki čitač ima neke svoje nazive fontova, gotovo nikada nećete naći isti naziv (postoje i autorska prava na fontove)

Drugi izuzetak kada to nećemo uklanjati je epub koji u sebi nosi svoje fontove (pogledajte Sigilov lijevi stupac – imate Fonts folder – tu idu fontovi) no to je nešto jako rijetko opet zbog toga što nitko ne voli tuđa nametanja (nije ovo p-knjiga da smo suđeni na tuđe, ponekad pogrešne, odluke o prijelomu i designu).

font-size pretvaramo u em

Kako su početne vrijednosti za margine i padding na nuli možemo se posluži i skraćenim zapisom te klasa postaje:

.Calibre {

display: block;

font-size: 1em;

margin: 0;

padding:

Predložit ću vam humanizaciju stylesheeta, sadašnji nazivi klasa block, block1, block2… su nekako strojni, robotski pa ću ih nazvati prema onome što i rade u tekstu. Meni je tako i zgodnije i ljepše mada znam barem jednog epub dizajnera koji se najbolje snalazi baš sa brojčano označenim klasama.

Znači klase postaju naslov, podnaslov, uvucen, neuvucen i tijelo.

Ako radite nešto slično pazite da dobro napravite Find & Replace u knjizi jer ne ide automatski, a posebno pazite na nazive, tako napišite uvijek:

Find: block“

Replace: naslov“

umjesto samo block – navodnik osigurava preimenovanje samo klase block – inače bi tu upale i block1 i block2… jer sadrže tekst block

Možda ste primijetili kako kompletan Find & Replace u svom rade uopće ne dira stylesheet – to je dobro zbog sigurnosti. Da, možete i po njemu raditi masovnije izmjene no morate baš otići u njega te Mode na dnu Find dijaloga promijeniti iz All HTML Files u Current File

Kad smo već u stylesheetu pogledajte da tu postoji još jedan file – page_styles.css koji jedino ima @page svojstvo za koje nam opis kaže kako se koristi jedino kod ispisa na papir – stoga ga kompletnog brišemo desnim klikom ili tipkom Delete.

Time sam namjerno napravio jednu grešku.

Kako smo u biti gotovi s HTML i CSS radom moramo testirati knjigu na moguće greške – velika zelena kvačica služi za

HTML test, a stylesheet ima svoj test na internetu – desni klik na stylesheet file i odaberite Validate with W3C.

Pokrenut će se vaš Internet browser i obavit će on-line provjeru te će te dobiti ili zeleno ili crveno. Crveno neće biti dobro no provjera će napisati vjerojatni uzrok da vam olakša ispravak. Provjera nije svemoguća no često može pomoći.

Međutim nam neće proći, ispisuje grešku o obrisanom page_styles.css: This resource is reachable but not

present in the OPF <manifest>. "Reachable" means that a reference of some kind that points to this resource exists in the epub. Što znači da nešto proziva naš obrisani file.

Nismo uklonili višak na dobar način.

Epub treba imati minimalno jedan stylesheet no može ih biti više, recimo imate neke pripremljene koji samo povremeno obavljaju nešto i kada ga dodate u epub morate ga i povezati sa HTML dijelovima koji će ga koristiti – linkati ih. Zato sada imamo grešku – nismo uklonili taj link prije uklanjanja filea, a brisanje nije automatski maknulo i linkove.

Selektirajte sve html komade (osim titlepage) – desni klik – Link Stylesheet – ponuđen vam je jedan jedini – provjera je li kvačica na njegovom nazivu i klik na OK.

Ponovna uporaba Check EPUB kvačice i tu je poruka No problems found! – ono što trebamo i bez čega se

epub ne objavljuje.

Naši HTML dijelovi se takođe nekako strojno zovu index_split… selektirajmo ih opet sve i ovaj put u desnom kliku odaberimo Rename pa upišimo Mala_001 i promijenili smo sve nazive u nešto humanije.

Za zadnju analizu nam je ostala naslovna stranica koju je Calibre nazvao titlepage.xhtml najvažniji dio je:

<svg xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" height="100%" preserveAspectRatio="xMidYMid

meet" version="1.1" viewBox="0 0 658 658" width="100%"

xmlns:xlink="http://www.w3.org/1999/xlink">

<image height="658" width="658" xlink:href="../Images/cover.jpeg"/>

</svg>

radi se o načinu kako se deklarira vektorska grafika – informirajte se sami ukoliko želite – trenutno nas zanimaju samo osnove u toj deklaraciji kako bi mogli sami promijeniti naslovnicu ukoliko želimo/trebamo.

Učitajte novu sliku u Images dio Sigila (desni klik – Add Existing Files), pogledajte ju i na dnu upamtite širinu i visinu u pixelima.

Otiđite u titlepage te izmijenite brojeve u:

viewBox="0 0 658 658" i image height="658" width="658"

sa svojim podacima te u xlink:href="../Images/cover.jpeg" promijenite cover.jpeg u naziv svoje nove slike. Recimo da je nova slika naslov.jpg dimenzija 1024x608 pixela:

<svg xmlns="http://www.w3.org/2000/svg" height="100%" preserveAspectRatio="xMidYMid meet"

version="1.1" viewBox="0 0 608 1024" width="100%"

xmlns:xlink="http://www.w3.org/1999/xlink">

<image height="1024" width="608" xlink:href="../Images/naslov.jpg"/>

</svg>

Pogledajte titlepage u Book View – ako je prikaz OK obrišite staru sliku, kliknite desnim na novu i odaberite Add Sematics – Cover Image i stavite kvačicu ako je nema. – čitač mora znati koja je stranica naslovna.

Sad jedan mali trik, Kindle čitači po otvaranju nove knjige ne prikazuju njenu naslovnu stranicu nego prvu stranicu teksta te je čak stajala tvrdnja kako to nije niti moguće uraditi u KindleFormat knjigama.

No ja sam otkrio jedan mali trik kojim ćemo dobiti gotovo istu stvar – prikaz naslovnice po prvom otvaranju knjige. Slika neće biti od ruba do ruba kao prava naslovnica, imat će margine kako i svaka druga slika u knjizi.

Da bi to dobili: desni klik na titlepage.xhtml – Add Semantics – prebacite kvačicu s Cover na Title Page i to je to.

(nemojte se uzbuditi ako vam Calibreov preglednik prikaže dvije slike – na Kindleu neće prikazati dvije za redom, za onu pravu naslovnicu morate otići stranicu lijevo ili preko menija na čitaču)

Koristite ako vas veseli.

Za informaciju pogledajte titlepage u Code View i imate jedan novi dio u head zaglavlju:

<style type="text/css">

@page {padding: 0pt; margin:0pt}

body { text-align: center; padding:0pt; margin: 0pt; }

</style>

Ovo je način kako se može dodati CSS posebno u jedan HTML komad – ako provjerite titlepage link vidite da ona nema veze s stylesheet.css nego je ovim načinom oblikovana samostalno.

Tu je opet nepotrebno @page svojstvo, a jedina bitna stvar je da je slika centrirana bez margina i paddinga kroz body definiciju – nećemo ništa dirati.

Za kraj provjerimo metadata podatke knjige, postoje neki obvezni i neki koje je lijepo ubaciti. Od obveznih podataka provjerite Title, Author, File-As i Language – to mora uvijek biti ispravno. Kod neobveznih podataka lijepo je dodati (dodaju se sa Add Basic) kratki opis knjige jer neki čitači to mogu

prikazati direkno, a neki indirektno (Kindle putem Calibre konverzije to može dodati kao prvu stranicu – može biti korisno kada skupite koju stotinu knjiga i nema više blagog pojma o čemu se u ovoj koju ste namjerili čitati. Brže je vidjeti kratki sadržaj nego tražiti Internet.)

Možete dodati nadnevak izdanja, izdavača i ISBN broj knjige, ako ga ima. To bi bilo to – završni Save i radite s knjigom što ste namjerili. Uradite nekoliko knjiga ovim načinom, analizirajte i srodite se sa HTML i CSS kako bi mogli preći na ono za prave

majstore – izrada epuba iz čistog HTML koda (Mala knjiga – Pero Peric_cetvrti.epub)

Sadržaj

II. način

Ovim načinom se služe svi iskusniji dizajneri za knjige iz skeniranih materijala jer nam daje maksimalno čist HTML kod te sklapanje CSS-a po našim željama, uglavnom reciklažom ranije pripravljenih klasa i svojstava što nam znatno olakšava izradu epuba.

Calibre kao konverter u epub ovdje ispada jer idemo putem:

Abbyy HTML – Word docx – AlReader2 HTML – Sigil epub.

Alreader2 je programčić čija je namjena čitanje dosta različitih formata na PC što i ne radi baš najbolje (Android inačica je drastično bolja, očito razvoj za PC nije autoru zanimljiv) no ono što nam treba radi odlično, a to je konverzija docx/rtf knjige u odlično očišćeni HTML kod uz sačuvana masna i kosa slova.

Ono što može stradati su scene-breaks i slike, a svi linkovi za napomene će postati neaktivni no to je sitnica prema onome što smo dobili uklanjanjem svog smeća iz predloška za epub.

Slike ionako treba uvijek ručno podesiti

Potrebna nam je najsvježija AlReader inačica kako ne bi bilo nekih šđčžčž problema – verzija mora biti v2.5 110502 (što se dobije u About – software meniju AlReadera) pa prekopajte Internet za njom, trebao bi biti na stranici http://alreader.kms.ru/ na dnu desno ima link za skidanje engleske verzije, evo ga i ovdje, no možda neće biti važeći dok vam ovo dođe u ruke: Eng. verzija

Kako ćemo zašititi naše scene-breaks od nestanka? – slično kako smo radili i za Word-Calibre epub način, u Dodatak3 na kraju imate opisanu pretragu za <p></p>. Sada samo stavite neki jasan znak umjesto praznog reda u Replace polje, recimo <p>###</p> i to u sekundi riješimo RegEx-om u Sigilu.

Ako već imate spreman Word onda se scene-breaks od jednog ekstra razmaka mogu zamijeniti sa:

Find: ^13^13

Replace:^p###^p

u „widcards“ načinu.

U primjer2 folderu vam je opet Mala knjiga2 kao da je sad izašla iz Abbyy i prošla kroz Word uobličavanje.

Ovaj puta u Wordu ne vodimo nikakvog računa o stilovima, headinzima, poglavljima, centriranjima, počecima stranica – sve to ćemo riješiti brže u Sigilu.

Dotjerujemo ostalo obvezno – isti font, ista veličina te provizorno dotjeramo pasuse, bitno je jedino da ih imamo, a kako će biti uređeni opet će riješiti Sigil.

Zatim odradimo obvezne provjere i spell-check.

Otvaramo docx u ALR (da ga kraće zapišem) i biramo File – Save as HTML što je izuzetno brza operacija te nam se u istom folderu gdje otvoren docx pojavljuje i Mala knjiga2 – Pero Peric.docx.html file koji otvorite Sigilom i odmah sa Save As u epub istog imena.

Malo stanite i pogledajte kako izgleda HTML – savršeno čist!

Probajte – ajme grešaka, no to je samo zato što još nismo podesili sve osobine našeg epuba.

Idemo odmah u metadata editor i upisujemo iste podatke kao u ranijem načinu.

Generirajte i prazan TOC te sada probajte – aha, smirili smo epub.

Prva stvar koja se sada radi dok je sve u jednom HTML komadu je sređivanje napomena ukoliko ih je bilo u našoj knjizi. No kako je to malo dulja priča objasnit ću je kasnije, sada nastavljamo s knjigom koja nema napomene, a i da ih ima nekoliko lako ih dodamo ručno na kraju (probat ćemo i to).

Kako smo sada već iskusni epub borci imamo i neke uspjehe za sobom nastale ranijom metodom izrade pa što ne bi sami sebi pomogli u životu.

Otvorite raniji primjer Mala knjiga – Pero Peric_cetvrti.epub. Desni klik na stylesheet.css – Save As i spremite u folder gdje radite ovu novu knjigu, isto ponovite se titlepage.xhtml fileom. Zatvorite stari primjer.

Na isti način ova dva filea učitavamo u novu knjigu, samo je sada desni klik i Add Existing Files… u Styles i Text foldere.

Učitani titlepage.xhtml odvucite mišem na prvu poziciju u Text folderu

Linkamo stylesheet sa našim HTML – desni klik na Mala Knjiga2… – Link Stylesheets – kvačica – OK.

<body> odmah mijenjamo u <body class=“tijelo“> zato što sada idemo nasjeckati naš jedan HTML u komade po poglavljima, body će sam umnažati u svakom komadu (Sigil to pametno radi, kopira sve bitne dijelove u svaki dio)

Postavimo kursor na X mjesto

<body class="tijelo">

<p>DIO PRVI</p>X

<p>1. POGLAVLJE</p>

i pritisnemo CTRL+ENTER ili iz menija Edit – Split at Cursor, odsjekli smo ono iznad kursora, a mi smo sada u novom HTML dijeli gdje nastavljamo operaciju:

ali samo zato što ima žute leće.</p>X

<p>2. POGLAVLJE</p>

jasno vam je što radimo – sjeckamo file tako da dobijemo razdvojena poglavlja. Uradite to do kraja.

Idemo postaviti h1 tag kao i ranijem primjeru (podsjetite se), h1 obično nema puno pa se to lako ručno uradi no h2 već može biti i preko 100 pa ćemo se poslužiti RegEx-om kako vidjeli primjer za to.

Prvo tražimo jedinstveni obrazac – svi naslovi nam se zovu XX. POGLAVLJE, xx je neki broj – trenutno samo 1 i 2 no može ih biti hrpa pa sklapamo RegEx:

Find: <p>(\d+)\. POGLAVLJE</p>

Replace: <h2>\1. POGLAVLJE</h2>

S RegEx-om uvijek vrlo oprezno – prvo Save, pa jedan klik na Find i provjera je li našao pravu stvar pa klik na Replace i provjera je li napravio što smo tražili – zamijenio <p> sa h2 ostavivši ispravan broj poglavlja. U ovom trenutku još uvijek radi CTRL+Z – Undo – pa možemo poništiti moguću grešku. Probajmo još jednom ručno slijedeću zamjenu pa ako je i to prošlo OK možemo kliknuti i na Replace All te završiti zamjenu.

Eto, sve prošlo OK. No ovo je bilo jednostavno, što da nam se poglavlja zovu ovako:

1. Došao Marko

2. Stigao i Pero

3. A i Marica

Tada bi RegEx morao biti malo univerzalniji jer mora pokupiti i vratiti ispravan i broj i bilo koji tekst poslije njega.

Nekako ovako:

Find: <p>(\d+)\. (.*?)</p>

Replace: <h2>\1. \2</h2>

Detaljnija objašnjenja ovih RegEx-a su nešto niže kod opisa restauracije napomena.

Odlično, znači možemo generirati TOC – vidi vraga, isti kao i prvom primjeru

Kako imamo sve CSS klase koje su nam potrebne potrebno ih je samo razdijeliti po epubu. Sve ide ludo brzo sa Find & Replace

Find: <h1>

Replace: <h1 class=“naslov“>

Find:<h2>

Replace:<h2 class=“podnaslov“>

Find:<p>

Replace:<p class=“uvucen“>

Kada vidite navodnike u gornjim i nekim drugim primjerima izbjegavajte copy/paste metodu prema Sigilu – ubacit ćete neki od pogrešnih navodnika i stvar neće raditi. Radije prekucajte potrebno.

Ostala nam je samo klasa neuvuceno, kako smo sve pasuse postavili na uvuceno (njih je daleko najviše u svakoj knjizi) opet tražimo obrazac za RegEx. Znamo da se neuvučen pasus javlja samo kao prvi poslije naslova / podnaslova / scene-breaka pa u Code View Sigila mišem selektiramo i kopiramo zeleni dio (zato da nam ispravno uhvati i sve prazne redove:

<h2>1. POGLAVLJE</h2>

<p class=“uvucen“>˝Pogodi

kopiramo to i u Find i u Replace polja pa Replace izmijenimo samo u klasu neuvucen:

Find: </h2> <p class="uvucen">

Replace: </h2> <p class="neuvucen">

u Sigilu to izgleda kako da je u jednom redu no nije, ako je copy/paste OK proteže se to na više redova samo prikaz mora biti u jednom redu.

Za primjer sam vam dao jednu novu sliku – naslovna.jpg pa ju učitajte u Sigil (sada već znate pravo mjesto za to)

Očitajte joj rezoluciju i izmijenite titlepage.xhtml.

Podsjetite se spomenutih preimenovanja te „Add Semantics“ i to sredite pa se sjedite diviti vašoj novoj knjizi.

Gotovi primjer je Mala knjiga2 – Pero Peric.docx_prvi.epub u primjer2 folderu

Ovo je bio trening sa strahovito jednostavnom knjigom no naučili ste dovoljno elemenata da bi mogli sami napraviti i nešto kompliciranije.

Slijedeća stvar koja traži rano objašnjenje je pretvorba knjige s dosta napomena ovim načinom i blizu smo samog kraja ovog naputka. Za to imate treći primjer u primjer3 folderu – Mala knjiga3 – Pero Peric.docx – sve isto sam sam ubacio nekoliko napomena (footnotes) u tekst razdvojen na 2 stranice.

Da stvari neće ići s AlReaderom možete vidjeti odmah kada otvorite docx u njemu – footnotes su nestale pa sigurno nema potrebe ni za spremanjem u HTML – neće se pojaviti iz ničega.

Jedan od načina (vjerujem da ih ima još no ja sam otkrio jedan i ostao na njemu) je konverzija našeg docx u RTF format no ne spremanjem iz Worda nego Calibreom – učitajte docx u Calibre i konvertirajte u RTF, dobiveno kopirajte u svoj radni folder, a odmah možete i pogledati ovdje priloženi Mala knjiga3 – Pero Peric.rtf – odmah se vidi da su fusnote pretvorene u endnote (sve su na kraju knjige) – točno ono što nam i treba za epub.

Ima samo jedna sitnica – nisu više aktivne, klikabilne – ništa više nije povezano.

Ovu količinu napomena još možete lako ručno povezati Sigilom uporabom Insert ID (sidro) i Insert Link (lanac) dugmića no što ako ih ima 30, 50, 200 (da, ima i knjiga sa 200 napomena).

Dakle, (uključujem jedan raniji tekst)

Ukoliko se koristimo AlReader programom zbog pripreme čistog HTML koda, a knjiga nam ima napomene (fusnote) moramo postupiti malo drukčije nego uobičajeno (open docx – save HTML) jer isti nije u stanju prenijeti i napomene.

Put je nešto malo drukčiji:

1. Docx otvaramo u Calibreu 2. Radimo konverziju u RTF format 3. RTF knjigu otvaramo u AlReaderu 4. Spremamo HTML

Ovim putem će sve naše napomene ostati sačuvane, štoviše Calibre će ih uredno i lijepo pretvoriti u endnotes.

Tako da u primjeru poglavlja:

vidimo kako je fusnota (nazovimo tako ono što je u tekstu knjige) označena u ovoj knjizi brojem od 1 na više i okružena je <sup> HTML tagom koji znači superscript/izdignuti znak/potencija tako da će na čitaču izgledati ovako: crni

korzet1 (malo crvene da se bolje vidi i malo poveći broj).

Njena endnota (ono na kraju knjige, sam opis) izgleda ovako:

<p>[←1] ženski odjevni predmet</p>

<p>Premda su mi oči pokrivene i zatvorene, znam da joj je crno obojena kosa počešljana na razdjeljak u sredini, da crni korzet¹ od vinila nosi preko <b>dolčevitke</b>² (u skladu s pravilima odijevanja u našoj školi), da joj nova duga crna satenska suknja već ima rupu blizu obruba, tamo gdje ju je zakvačila vrhom Doc Martensica, i da joj se oči doimaju zlatnima, ali samo zato što ima žute leće.</p>

Ovo je defaultni, zadani način kako to napravi Calibre pa je za okvire ovoga teksta sasvim dovoljan, a vi možete to dotjerati kako vam srcu drago imajući na umu kako:

sve fusnote i sve endnote moraju biti potpuno jednako napravljene – unificirane

Kako ćemo se služiti RegEx-om kada jednom složimo upit i zamjenu svaka stavka koja odudara od obrasca će biti preskočena, isto tako ovo možete uspješno napraviti samo ako:

epub još nije „rasjeckan“ na poglavlja – sve mora biti u jednom komadu

Sada malo zastanite i pogledajte još jednom fusnotu i endnotu. Znamo kako se trebaju ponašati u programima i čitačima – kada se klikne na broj treba doći do skoka na odgovarajuću napomenu i obratno nazad na broj.

Vidite li išta u HTML prikazu što bi uzročilo takvo ponašanje? Ne, nema ničega – to što imamo je običan, mrtvi – „neaktivni“ tekst i ono što moramo napraviti je „oživiti“ ga. Ugraditi dvije poveznice za svaki par fusnota/endnota – skok nazad, povratak naprijed. Da se malo naprednije izrazimo „moramo ih linkati“ u oba smjera.

Kako izgleda povezani broj/napomena, evo ovako

broj/fusnota:

^{<a id="fus_1" href="#end_1">1</a>}

endnota/napomena:

<p id="end_1"><a href="#fus_1">[←1]</a> ženski odjevni predmet </p>

Uveli smo HTML objekt zvan „anchor“ (sidro) – to je <a>……</a> struktura koji nam omogućuje postavljanje veza prema raznim dijelovima teksta (i interneta, potpuno je jednako)

Svaki anchor mora imati dvije stvari:

– jedinstveno ime što određuje „id“ svojstvo – referencu, odredište kuda da skoči ukoliko se aktivira (dodirom, klikom) što određuje „href“

jedinstveno ime znači da se samo jedan anchor smije zvati „fus_1“ iz gornjeg primjera u cijelom dokumentu.

Idemo sastaviti RegEx izraze kojima ćemo odjednom sve ¹ pretvoriti u ^{<a id="fus_1" href="#end_1">1</a>}

strogo pazeći da imamo jedinstvene id kao i odgovarajuće href (u principu href ne mora biti jedinstven, može nekoliko fusnota pokazivati na istu endnotu no onda dolazi do problema „ a kako da se vratim otkuda sam došao?“)

Držeći se RegEx pravila sklapamo:

Find:^(\d+)

Replace: ^{<a id="fus_\1" href="#end_\1">\1</a>}

U čemu leži magija?

prvi posebni RegEx izraz znači, rastavljen na komponente:

\d – pronađi jednu znamenku koja se nalazi unutar  tagova

+ – znamenki može biti neograničeno

() – spremi rezultat na prvo posebno, privremeno mjesto (zovimo ga ladica1)

tako da bismo cijeli izraz ^(\d+) mogli prevesti kao „nađi sve brojeve koji stoje između ⁱ te to upamti za kasnije.“

U Replace polje jednostavno pišemo sve što bismo željeli da se pojavi umjesto onoga u Find i nema ničega spornog osim:

\1 – opet posebna RegEx stvar koja nalaže da se uzme ono iz ladice1 i stavi tu (kada budemo koristili više ladica bit će tu i \2, \3…)

Znači kada pokrenemo Nađi/Zamijeni proces RegEx nađe: ¹ i umjesto njega postavi ^{<a id="fus_1" href="#end_1">1</a>}

Zatim naiđe na broj 2: ² i postavi ^{<a id="fus_2" href="#end_2">2</a>}

i tako redom makar ih bilo i milijun.

Zapazite kako smo postigli uvijek jedinstveni id i jedinstveni href.

Kada radite s RegEx-om ili bilo kakvim drugim Find/Replace koji provodi masivne promjene vašeg teksta držite se procedure:

– prije pokretanja napravite kopiju epuba sa „Save a Copy“ – postavite se na početak teksta i nakon što složite RegEx prvo provjerite „Count All“ – ako vam daje očekivanu količinu izmjena već je dobro. – napravite ručno prvi klik na Find dugme pa na Replace – pregledajte u Book View je li sve dobro. U toj točci vaš CTRL+Z (Undo) još može spasiti neke greške – ako je sve dobro kliknite na Replace All dugme

S tim da moramo paziti oko nekih stvari u Sigilu:

Pri radu RegEx-om Mode mora i pokazivati to (RegEx), a s opcijama DotAll i Minimal Match treba isprobavati ukoliko vam se previše HTML-a selektira kod klika na Find dugme (DotAll je otprilike – traži i dalje od samo prvog reda, a MinimalMatch – nađi samo prvu pojavu)

Detaljnije o tome imate u Sigilovom User Guide iz Help menija negdje pri kraju u poglavlju Regular Expression Reference pod General Modifiers.

Kako smo riješili prvu polovicu posla red bi bio odraditi i ostatak.

Sve naše fusnote iz texta imaju uredna imena i pokazuju prema endnotama koje to još nemaju.

Već smo ranije spomenuli kako izgleda prva od njih:

<p>[←1] ženski odjevni predmet</p>

A moramo ju (i ostale) pretvoriti u oblik:

<p class="napomena" id="end_1"><a href="#fus_1">[←1] </a> ženski odjevni predmet </p>

Iz čega se može vidjeti kako mijenjamo samo početak napomene:

<p class="napomena" id="end_1"><a href="#fus_1">[←1] </a>

a ostatak ostaje kakav je i bio.

Ovdje smo odmah dodali i class=“napomena“ kako bi lakše kasnije dodali klasu napomena u stylesheet i njome uredilli izgled naših napomena – naravno da umjesto napomena može biti naziv klase po vašoj želji. Kako smo imena fusnota postavili kao fus_1, fus_2… ovdje je slično postavljeno na end_1, end_2… (slobodno ih možete nazvati kako vam drago)

Znači tragamo za:

<p>[←1]

i mijenjamo u:

<p class="napomena" id="end_1"><a href="#fus_1">[←1] </a>

Ovaj puta će Find dio RegEx-a biti malo nepregledniji jer moramo tragati za uglatim zagradama, a one su (uz još neke znakove) sistemska RegEx stvar koja ima točno značenje.

Kako bi RegEx znao da tragamo za običnom uglatom zagradom, a ne zadajemo mu neke posebne zapovijedi ispred svakog takvog posebnog znaka moramo dodati jedan koji znači „slijedi običan znak“ što je naopaka kosa crta (backslah). Znajući to sklapamo Find:

Find:<p>\[←(\d+)\]

Dakle, potpuno jednako kao i u prvom prolazu, nikakva nova abrakadabra – jedina razlika su \[ i \] kako bi smo pronašli obične uglate zagrade.

Replace je jednostavniji jer tu ne pazimo na sistemske stvari:

Replace: <p class="napomena" id="end_\1"><a href="#fus_\1">[←\1]</a>

gdje god je bio broj vadimo iz ladice1 sa \1 onaj koji smo pronašli i spremili – ukupno 3 puta.

(Nemojte sada brkati \[ ili \. sa \1 ili \d – potpuno su različitog značenja )

Opet se držite ranije spomenute procedure kod izvođenja masivnih, opasnih zahvata u epubu i

nakon ReplaceAll slijedi uspjeh – sve napomene su uredno povezane u oba smjera – isprobajte.

Za kraj razmislite o još jednoj stvari – kako smo u prvom prolazu sa <sup> samo izdignuli brojke u oblik potencije, a one su iste veličine kao i tekst – mogla bi nastati „rupa“ – veći prored koji se pojavi na takvom mjestu pa bi moglo ružno izgledati.

Pravi način bio bi dodati klasu koja bi služila samo da nametne manji font pa umjesto da Replace bude:

^{<a id="fus_\1" href="#end_\1">\1</a>}

mi ga proširimo na:

<sup class="fusnota><a id="fus_\1" href="#end_\1">\1</a></sup>

i dopišemo klasu CSS fusnota kojom fino dotjeramo što želimo.

Naravno, i već urađeno je lako dotjerati u sekundi običnim Find/Replace bez RegEx komplikacija:

FInd: <sup><a id="fus_

Replace: <sup class=“fusnota“><a id="fus_

Drugi način bi bio bez uporabe klasa, direktno u HTML uz nešto manje kontrole kada ¹ proširimo sa ^{<small>1</small>} (pogledajte u HTML opise što <small> i njego veći brat <big> rade)

Za kraj: ručno upišite ove primjere, budete li „varali“ sa copy/paste Word ,Sigil i XHTML standard će vam prirediti lijepe zamke sa navodnicima.

Dotjerane napomene imate u Mala knjiga3 – Pero Peric.rtf.prvi.epub koji možete završiti ranije opisanim načinom s tim da trebate dopisati klasu napomene, isjeći još jedan HTML za napomene i ne zaboraviti da se one ne mogu zvati Notes kako ih je Calibre nazvao nego Napomene, Bilješke… kako vam drago, ali engleski ne. (zabavno je koliko se često ovo previdi)

O nekim specifičnostima napomena i Kindle PW čitača imate u Dodatak4

Sada imate dovoljno znanja da se potučete sa svakom knjigom, imate more primjera na internetu kako što riješiti.

Ima tu još dosta toga nepokrivenog, recimo:

Lako je tebi moj dragi Pero (big caps)

ako je tebi

moj dragi Pero (drop-caps)

LAKO JE TEBI MOJ DRAGI PERO (small-caps)

Slike i plutajuće slike (obložene tekstom)

Tablice

i još raznih čudesa no koga zanima lako će to riješiti, a ja ću vjerojatno ponekad i dopuniti ovo ponekim dodatkom ili izmjenom.

Sadržaj

L

Uz pozdrave,

&

Chita(m) krbo

zahvale za komentare, sugestije i ideje: chargerx, ShamanNS, Dorothy555, chiarissima, Ziki, Tough, Kure

(pitanja su bitna jer svako dobro pitanje uzrokuje i neki spomen rješenja ovdje)

Redistribucija: ovaj naputak slobodno možete prenositi gdje god želite dok god mu ne mijenjate sadržaj i ovu stranicu. Možete koristiti i dijelove uz napomenu otkuda su i link prema punoj verziji.

Sadržaj

Dodatak 1

SCENE-BREAK

Počeli smo spominjati jedan engleski termin za jednu često pojavu grafičkog uređenja knjiga (prijeloma), a to je:

scene-break

nemam pojma kako bi se to pravilno nazvalo na HR ("prijelaz" možda, od "prijelaz radnje" ??) pa ću ostati kod eng. dok me neki jezikoslovac grafičar ne prosvijetli :) No svi znate što to je, vidjeli ste ih u p-knjigama gotovo uvijek.

O čemu se radi?

Vrlo često pisci unutar poglavlja (koja su tu da znatno naglase nešto novo) naglo mijenjaju mjesto radnje ili komplet likova. Kad se to čita kao rečenica za rečenicom obvezno nastupi "zbunjola".

Sad čitam o nekoj dnevnoj sobi – odjednom neki čiča hoda po podnožju Himalaje!

Kako bi se olakšao takav prijelaz čitateljima na mjestu prekida ubacuje se scene-break da bi na neki način jasno pokazao kako slijedi nešto novo.

Najčešći način je ubacivanje praznine od jedan ili dva retka.

Tako lijepo zapazimo "bjelinu" i odmah smo nesvjesno spremni prebaciti maštu na drukčiji tijek radnje:

“Sranje”, promrsi. Morat će se vratiti do tabora. Mora se nadati da su

Tupoglavci otišli dalje, nadati se da su ostavili nešto za sobom. Nešto što će mu

poslužiti da preživi. Bilo je to prokleto mnogo nadanja, ali nije imao izbora.

Nikad nije imao nikakvog izbora.

Dok je Logen pronašao tabor, već je počelo kišiti. Kaplje koje su sipile lijepile

su mu kosu za lubanju i zadržale mu odjeću u posve promočenom izdanju. Priljubio

se uz deblo prekriveno mahovinom i provirio prema taboru, dok mu je srce lupalo

Drugi najčešći način su, valjda, poznate tri zvjezdice * * * :

za pedantne → vrlo, vrlo često nakon scene-breaka slijedi drukčije formatiran pasus, najčešće bez indenta (uvlačenja) što još pojačava novu scenu. To je inače i standard u izdavaštvu, zato je vrlo čest.

za vrlo pedantne → scene-break mora biti jednako udaljen od gornjeg i donjeg pasusa, znači nova CSS klasa samo za njega za podešavanje top i bottom bordera.

Ostali česti načini uključuju neki sitni grafički element poput medaljona, grba , crtice ili zgodno ukomponiranih slova odabranog fonta (kod slova morate biti oprezni jer ne podržavaju svi čitači kompletan unicode pa umjesto, recimo,

tri tilde „ ~ ~ ~“ možete na nekom čitaču završiti sa nečim vrlo neobičnim.

No to se neće dogoditi s tildama nego sa "visokim" znakovima u tablici znakova, onima prema vrhu sa visokim kodom (pogledajte u Windowsima Character Map nekog fonta fonta – što više pomičete klizač pojavljuju sve sve neobičniji znakovi.)

Za primjer jedna grafikica iz "Inferna" – samo 776 bajta velika sličica linije (povećano da se bolje vidi):

Ukoliko se odlučite za grafiku pokušajte glavnu boju podloge napraviti prozirnom (transparentnom) – zbog onih koji

e-book čitaju na računalima/tabletima pa, recimo, vole žućkasti "papir". Tada vaša grafika s neprozirnom bijelom bojom bode oči. E-čitači uglavnom nemaju taj problem (barem većina, oni u boji su rijetka roba)

Zašto sve ovo?

Dosta često (čak bih rekao i redovito) se dogodi da se tijekom izrade epuba scene-breaks izgube i time stvarno otežavamo čitanje. Čini mi se kako Abbyy kod spremanja u HTML voli maksimalno "pojesti" prazne redove (ako ih budu tri, ostane samo jedan ili ni jedan).

Zato pokušajte obratiti pažnju na to jer jedan od poslića tijekom izrade trebao bi biti i pokušaj podražavanja izgleda p-knjige, a scan se u Abbyyju može jako brzo prelistati u potrazi za naslovima, pjesmicama, grafikama pa time i za scene-breaksima.

Sadržaj

“Čekaj...” No West je već odlazio.

* * *

Samo da ne bude preružna, Jezal je razmišljao dok se polako približavao stanu

majora Westa i podizao nevoljku šaku da pokuca. Samo da ne bude preružna.

Dodatak 2

CALIBRE – INSTALACIJA

Skok na http://Calibre-ebook.com/download_windows nam daje donju stranicu.

Klik na download i kreće skidanje (50-ak Mb).

(Ako niste korisnik Windows sustava, Calibre ima i raznih drugih verzija pa samo kliknite na „DOWNLOAD“ i odvest će vas na ponudu svega.)

Nakon toga pokrećemo skinuto:

klik u „I accept …“ kućicu pa na „Install“ dugme, Calibre nas još ponešto pita:

Tu ćemo sekundu zastati, Calibre traži jedan prazan folder/mapu u kojoj će držati vašu buduću e-biblioteku, ističem još jednom „prazan“ tako da ga si sada negdje napravite na svom PC, a zatim pokažite Calibreu gdje je klikom na dugme iz gornje slike „Change“ (naravno, možete i promijeniti ponuđeni jezik na kojem će Calibre raditi, ovdje je već promijenjen u engleski)

Poslije nešto vremena instalacija je gotova i klikom na“Finish“ pokreće se Calibre prvi puta. i kreće čarobnjak za osnovno podešavanje

Slijedeće pitanje je o tipu e-čitača , tko ga ima odabere svoj, a tko nema ostane na „Generic“ opcijama kao na slici:

Nude nam se razne opcije nebitne za sada pa klikamo na „Next“ koliko puta je potrebno dok nas ne pozdravi dobrodošlicom i instalacija je gotova te se pojavi silni Calibre, potpuno prazan:

Taj prozor maksimalno razvucite po širini ekrana – bude puno dugmadi pa neka „pobjegnu“

Još malo podešavanja, klik na dugme „Preferences“ pa na „Behaviour“ i podesite ili samo provjerite neka je „Preferred output format“ EPUB.

Podešavamo malo Preferences – Output Options

za EPUB:

i za AZW3 izlazni format:

Zapazite što smo uradili sa ova dva zadnja – rekli smo Calibreu da Table of Contents nazove Sadržaj knjizi te da ne razvlači maksimalno sliku naslovne stranice po širini nego je ostavi proporcionalnom.

Još jednu ćemo bitnu stvar podesiti, a kasnije se tome vratiti kada krene izrada epuba:

Preferences – Conversion dio – Common Options -> Look & Feel kartica -> kvačica na Expand CSS (klik na Apply)

ili slika (= sto riječi):

(ovo će početnicima znatno olakšati tumačenje stylesheet svojstava, tek da znate )

Sadržaj

Dodatak 3

IZ ABBYY U HTML

Zašto insistiram u spremanju OCR-anog teksta u HTML/Formatted Text ?

Ma koliko vam to izgledalo primamljivo spremanje u bilo koji Word oblik donijet će vam kaos u tekstu. Abbyy će od drop capsa napraviti text box sa velikim slovom, ubacit će još hrpe text boxova, a gotovo svaku ovakvu formu:

će pretvoriti u „bulleted list“ te će vam strašno zagorčati život ukoliko je se pokušate riješiti. (vjerujem da ste mnogi vidjeli – probate označiti jednu crticu označe se sve, obrišete jednu obrišu se sve… zgodna zabava kad ih ima puno, a koliko je to lijepo postoji čak i komercijalni Word dodatak koji pretvara liste u običan tekst)

Spremanje u HTML Formatted Text to sve onemogućuje – ostaju vam spremljeni pasusi, kosa i masna slova. No stvar nije idealna – nestat će svi razmaci viška (ima li negdje scene-break ili samo veći razmak dva pasusa)i to morate restaurirati prije zadnjeg spremanja.

Kako ja to radim – jednostavno prođem još jednom cijeli tekst od prve stranice i gdje god ima taj razmak dodam ga ručno u OCR prozor (znači jedan ENTER). To ide jako brzo i za desetak minuta je gotovo.

Evo, ovdje sam probno dodao dva prazna reda:

- Ne nisam.

- Jesi, jesi!

- Dobro, idemo tamo.

Obzirom kako smo dodali prazan red to baš u HTML neće raditi radi – učitajte ga u Word i nećete ih više naći te ih treba prije toga pretvoriti u nešto drugo.

Za takve poslove volim koristiti prave programerske editore (oni lijepo bojaju tekst pa se jasnije sve i vidi i radi) koji poznaju i čuvaju HTML – favorit mi je besplatni Notepad++ dostupan na Notepad Web Site no to je stvar ukusa, koristite što vam je srcu milo samo neka ne zbrlja HTML.

Nakon njegove instalacije desni klik mišem će dobiti još jednu stavku – Edit with Notepad++ – što iskoristite i otvorite svoj svježe spremljeni HTML, a ja moj primjer:

Zamijetite tu strukturu: <p></p> – ako trenutno ne poznajete HTML to bi bio pasus u kojem ne piše ništa te će takvi redovi jednostavno nestati kod otvaranja u Wordu, zato ćemo mi u Notepad++ napraviti Find&Replace u nešto drugo što niti je HTML editor ne može ignorirati:

Find: <p></p>

Replace with: <p><br /></p>

Klik na Replace All dugme i Save – gotov popravak nestalih razmaka!

A ovaj redak sa ubačenim <br /> već znači „napravi jedan prazan red“ u HTML svijetu.

Sadržaj

Dodatak 4

KINDLE PAPERWHITE ČITAČI I NAPOMENE

Od nedavno Kindle PW modeli (oba) dijele vrlo sličan firmware što znači kako je na PW1 stigla jedna od zanimljivijih osobitosti PW2 – skočni prozor za napomene tako da od sada kada naiđete i "kliknete" napomenu u tekstu umjesto skoka na kraj knjige i povrata nazad, iskočit će vam prozor s tekstom koji samo zatvorite na "X" kada je pročitan.

Jako zgodno za knjige s puno napomena (recimo Bartimejevu trilogiju), ovako to izgleda na slici lijevo.

No da bi to radilo napomena treba biti ustrojena po pravilu:

<p id="end_1"><a href ="#fut_1">[1] < /a >bla bla bla...</p>

(gdje su ove oznake "end_1" i "fut_1" proizvoljne po vašem izboru)

Bitno je da su početni "p" tag i "id" zajedno, a za njima slijedi anchor "a", tekst napomene i završni "p" tag.

Ovdje postoji jedan mali bug (Kindleov) koji će vam malo unerediti izgled ukoliko prepustite posao Calibreu.

Calibre će od gornjeg napraviti slijedeće:

<p id="end_1">[<a href="#fut_1">1< /a>]bla bla bla...</p>

kako bi samo ono unutar uglatih zagrada napravio aktivnim (klikabilnim) no Kindle vam neće prikazati niti jedan znak koji stavite između

<p id="end_1"> i <a href="#f.... tako da ćete dobiti kljastu napomenu u ovom slučaju bez prvog znaka.

Ukoliko napomena nije oblikovanja po gornjem – ništa strašno, sve radi kako i ranije, skočite na kraj i vratite se nazad.

Druga bitna stvar je kako ste grupirali napomene.

Radeći ih Calibreom sigurno ste primijetili da je već neko vrijeme promijenjeno ponašanje na način da svaka napomena ima svoj HTML dio u epubu.

Kovid je to objašnjavao (s razlogom) brigom o mogućim spojlerima – skočite na neku napomenu i vidite sve prije i poslije nje – potpuno je moguće da si upropastite daljnje čitanje saznavši iz napomena tijek radnje.

Zato ih je on razdvojio svaku u svoj HTML komad pa kad ste čitali uvijek ste vidjeli samo jednu od njih.

Taj princip i nije loš dok se ne javi knjiga sa 125 opsežnih napomena (onaj Bartimej) te vam epub dobije ekstra 125 HTML komadića pa su mnogi (i ja) epub meštri jednostavno spojili sve napomene u jedan HTML – puno ih je lakše obraditi.

Što će nam to sada donijeti na PW – to, da ćete osim napomene koju trebate vidjeti i još nekoliko slijedećih koje vam u tom trenutku (a možda i nikada) ne trebaju – ovisno koliki se prozor otvorio.

Zato vam predlažem makar uporabu page-break-after:always CSS svojstva u klasi koja oblikuje napomene, nešto ovako:

<p class="napomena" id="end_1"><a href="../Text/003.html#fut_1">[1]< /a>......

CSS:

.napomena { page-break-after: always; display: block; text-indent: 0; text-align: left }

Za kraj imamo mali bug2 – Kindle sada poštuje (ranije nije) hipenizaciju u prozoru napomena, no ne prikazuje crticu "-" u rastavljenoj riječi pa može biti malo nezgodnije za čitanje. (pogledajte gore "neus pjeh" i "meditira li")

I mogući treći bug – ranija verzija na PW2 mi je znala potpuno zaglaviti Kindle kad je bilo jako puno napomena – ništa što držanje tipke za uklj. ne bi riješilo (restart) no bilo je neugodno (2x na prvom Bartimeju).

Nakon firmware updatea još mi nije zaglavio.

Bez obzira na sve ova novost je izvrsna.

I da, ovo nije nikakva prisila, ne postoji razlog zašto bi netko pripremao i glancao kako bi samo Kindle vlasnici došli na svoje, jedino je bitno da su sve napomene uključene u knjigu te ispravno povezane – ništa više no ništa vas i ne košta, a bit će vam zahvalni.

Sadržaj

Izmjene i dopune:

11.09.2013. v0.34 – ispravljene mnoge slovne greške, dodane neke stavke, promjena strukture rečenica, dodan dodatak1

28.11.2013. v0.35 – uporaba Word stilova, instalacija Calibrea(dodatak2),brza konverzija u epub, instalacija Sigila

28.11.2013. v0.36 – dodatno podešavanje Calibrea u dodatku2 oko prikaza nekih CSS svojstava.

28.11.2013. v0.37 – pretvaranje footnotes u endnotes.

29.11.2013. v0.38 – dodan dodatak3 s pojašnjenjem zašto iz Abbyy u HTML te kako vratiti izgubljene scene-breaks, uvođenje Notepad++ u posao

30.11.2013. v0.39 – u Scan dijelu pojašnjeni nazivi skeniranih slika kako ne bi upali u problem sortiranja

30.11.2013. v0.40 – u Scan dijelu dopisano objašnjenje i potreba za „kontrolnim“ PDF

20.03.2014. v0.60 – početak izrade epuba docx-Calibre načinom, kontrole svih crtica u tekstu, pojava Worda 2013, docx primjer, početni epub primjeri

20.03.2014. v0.70 – dotjerivanje općeg izgleda, sadržaj i linkovi

21.03.2014. v0.71 – usklađen dio o instalaciji Calibrea na eng. jezik i dodana dva bitna podešavanja za konverzije

21.03.2014 v.0.72 – dopisani uvjeti distribucije ovog naputka i njegovih dijelova te zakonska ograda

23.03.2014. v.0.73 – početak HTML/CSS analize „Male knjige“ kroz Sigil, obrada prva dva HTML poglavlja

24.03.2014. v.074 – završetak kompletne analize i obrade knjige izrađene I. načinom

24.03.2014. v.080 – početak izrade epuba II- načinom, novi primjeri

25.03.2014. v1.00 – čisti HTML i obnova veza napomena. Dodatak4 za Kindle PW i napomene.

Sadržaj