OD PRIMARNE PREVENCIJE DO RANIH INTERVENCIJA

• “Od primarne prevencije do ranih intervencija” je prva od triju knjiga koje su nastale kao rezultat znanstvenog projekta “Modeli intervencije u svrhu prevencije poremećaja u ponašanju djece, mladeži i odraslih u Republici Hrvatskoj”

• Ispitivanja unutar ovog znanstvenog projekta nastala su krajem 1998. godine i početkom 1999. godine.

UVOD • PRIMARNA PREVENCIJA: unutar nje se ogleda ulaganje cjelokupne zajednice za zadovoljenje potreba djece, mladeži i odraslih osoba ( vrtići, škole, institucije zabave, udruge civilnog društva)

• SEKUNDARNA PREVENCIJA: na toj razini nalaze se ulaganja za populaciju kod koje se zbog rizičnih uvjeta i postojanja rizika problemi na planu ponašanja tek očekuju ili su jako vjerojatni

• TERCIJARNA PREVENCIJA: na ovoj razini nalaze se ulaganja u specifične programe za uzorke djeci, mladih i odraslih osoba s razvijenim poremećajima u ponašanju

PRIMARNA PREVENCIJA

SEKUNDARNA PREVENCIJA

TERCIJALNA

ZAŠTITNI I RIZIČNI ČIMENICI U RAZVOJU POREMEĆAJA U PONAŠANJU – U FUNKCIJI

PRIMARNE PREVENCIJE I RANIH INTERVENCIJA

• Istraživanja (1998.) i teorijska promišljanja prevencije zaključuju da sva djeca i adolescenti posjeduju svojevrstan “mix” rizičnih i zaštitnih čimbenika koji determiniraju vjerojatnost da će nastati problem.

• Ako se dijete ili adolescenta klasificira kao da je “u riziku” još ne znači da će se ponašati na problematičan način. Sve će ovisiti o balansiranju između njegove kompetentnosti i ranjivost.

• Definiranje rizičnih i zaštitnih čimbenika moguće je kroz tri prostora:

- individualne karakteristike (agresivnost, hiperaktivnost, loša školska postignuća...)

- obiteljske karakteristike (roditeljska devijantnost, neučinkovita disciplina, siromašni nadzor, neprivrženost obitelji...)

- karakteristike okoline – škole, ... ( loše oraganizirane škole, veze s delikventnim vršnjacima...)

• Preko projektiranih instrumenata u ovom znastvenom projektu omogućen je uvid u zaštitne i rizične čimbenike razvoja djece i mladeži kako bi se moglo pristupiti izradi odgovarajućih modela primarne i sekundarne prvencije.

• UPOTREBLJENI INSTRUMENTI:

-Opći podaci o ispitaniku

-Upitnik o pravima djece

-Upitnik procjene

- Reakcije i ponašanja

-Komunikacija u obitelji

INSTRUMENTI

UZORAK

• U uzorak je ušlo 11 gradova Hrvatske

• Ispitivanje se provodilo u 11 predškolskih ustanova i 12 osnovnih škola

• Uzorak djece u predškolskim ustanovama činilo je 1016 djece, a djece i mladeži u osnovnim školama u ovom uzorku bilo je 1587

• Nisu svi instrumenti upotrebljavani u svim osnovnim školama

• Istim ispitivanjem u osnovnim školama ispitano je 405 roditelja i 191 učitelj

• U odnosu na spol djece osnovnoškolske dobi 53,5% je dječaka i 46,5% djevojčica, a kod djece predškolske dobi je 56% dječaka i 44% djevojčica

• Preko 80% ispitanika živi s oba roditelja koji su u oko 90% slučajeva u braku.

• Obrazovni status roditelja ispitanika je pretežno završeno srednje obrazovanje

• Više od 80% ispitanika osnovne škole je pohađalo predškolsku ustanovu

Prava djeca kao zaštitni čimbenici

Konvencijom o pravima djeteta (UNICEF, 1989.god.) potrebe djece formulirane su kao prava koja se trebaju poštivati.

Do sada, spomenutu konvenciju, ratificiralo je 170 zemalja.

Stvarajući uvjete života u kojima se poštuju dječja prava u najvećoj mogućoj mjeri, ulažemo u budućnost jer su današnja djeca budući roditelji i nositelji ljudskog razvoja.

Pravima djece opisane su njihove potrebe.

Maslow govori o pet potreba koje su hijerarhijski organizirane prema njihovoj snazi ili prioritetu zadovoljenja.

Osnovne fiziološke potrebe

Potreba za sigurnošću

Za pripadanjem i ljubavlju

Uvažavanje

Samoaktualizacija Potrebe iz viših razina u hijerarhiji pojavljuju se u svijesti pojedinca tek kada su ispunjene one iz s nižih razina.

Glasser smatra da postoji pet osnovnih potreba koje su univerzalne i među kojima nema hijerarhije.

pripadanje uvažavanje

sloboda

zabava

Preživljavanje i reprodukcija

Psihološke

potrebe

Oba autora govore o poštivanju bio – psiho – socijalnih čovjekovih potreba čijim se zadovoljenjem postižu povoljni uvjeti za samoostvarenje svakog pojedinca.

Unutar znanstvenog projekta “ Modeli intervencija u svrhu prevencija u ponašanju djece, mladeži i odraslih u RH” potrebe i prava djeteta ispitivala su se putem četiri upitnika o pravima djeteta:

- prava djece u obitelji

- prava djece u školi

- poštivanje prava djeteta u društvu općenito

- u kojoj mjeri djeca mogu zadovoljiti svoje

potrebe u školskom okruženju

Prava djece u obitelji

Za brigu o djeci i njihovu zaštitu u prvom redu odgovorna je obitelj kako ističe konvencija.

Zadatak obitelji je upoznati djecu s kulturom, normama i vrijednostima društva u kojem žive.

Djetetu bi trebalo pružiti okruženje u kojemu će djeca imati priliku skladno razviti svoju osobnost.

Na temelju ispitivanja provedenom na djeci sedmih i osmih razreda zaključeno je da se djeci dozvoljava da izaberu odjeću koju će nositi, prijatelje s kojima će se družiti, ali čak 70 % djece izjavilo je da im roditelji ne dozvoljavaju da sudjeluju u uređenju obiteljskog života što utječe na njihovo samopoštovanje i samopouzdanje koje se može povećati uvažavanjem dječjeg mišljenja.

Anketa je također pokazala da učenici procjenjuju da ih roditelji najviše kažnjavaju na način da im očitaju bukvicu (71.6%). Kažnjavanje primjenom unaprijed dogovorenih posljedica učenici su procijenili u 34% slučajeva s da. Ovom podatku potrebno je posvetiti pažnju budući da znamo da je primjena dogovorenih posljedica kao način odgoja i usmjeravanja djeteta jedan od najuspješnijih načina.

Živiš li u sredini u kojoj imaš dovoljno prostora, hrane, svježeg zraka….

Da

94.9

ne znam

4.1

Ne

1

Živiš li u sredini u kojoj imaš dovoljno ljubavi, sigurnosti, uvažavanja, slobode i zabave….

91.6 6.9 1.5

Živiš li u sredini u kojoj želiš? 84.7 9.7 5.6

Svijet djeteta i njihove percepcije o njima samima i obiteljima u kojoj žive čine važan dio objašnjenja rizika za razvoj poremećaja u ponašanju koje nosi dijete kao osoba i roditelj sam u relaciji s djetetom.

U područje samopomoći ušla je samo jedna varijabla i to:” znaš li kome se trebaš obratiti ako tvoji roditelji loše postupaju s tobom?”

82.9% učenika odgovorilo je potvrdno

17.1% učenika ne zna kome se treba obratiti

Ovdje bi veću pažnju trebalo posvetiti boljem informiranju učenika kome se mogu obratiti za pomoć, pogotovo ako uzmemo u obzir da su ispitanici polaznici osnovne škole, institucije koja ne postoji samo zbog odgoja i obrazovanja, već bi trebala i pružiti pomoć mladim ljudima kada se nađu u situaciji koju nisu sami sposobni riješiti.

Upitnik o pravima djeteta koji su popunjavali roditelji učenika VII. i VIII. razreda.

da ponekad ne

Uvažavate li u svakodnevnom životu mišljenja i želje svoje djece?

33.1 66.4 0.5

Sudjeluju li zajedno s vama i djeca u donošenju važnih odluka za vašu obitelj?

23.5 68.6 7.9

Većina roditelja procjenjuje da poštuju potrebe svog djeteta. Za sve ponuđene izbore rezultati se kreću od 84% do 97% u pozitivnom pravcu, tj. prema poštivanju potreba djece.

Ovi rezultati procjene su nešto viši nego rezultati procjene djece što govori o različitoj percepciji roditelja i djece.

Na pitanje “Je li djeca u vašoj obitelji imaju premalo, previše ili točno onoliko prava koliko je potrebno”

- 78% roditelja odgovorilo je da djeca u njihovoj obitelji imaju onoliko prava

koliko im je potrebno

- 14.1% smatra da imaju previše prava

- 6.7 % nije sigurno koliko prava imaju njihova djeca

- 0.5% roditelja smatra da njihova djeca imaju premalo prava

Podržavanje djeteta od strane roditelja ako se dijete žali na loše postupanje prema njemu:

- 72.6 % roditelja će podržati dijete nakon što sve provjere

- 23.2 % roditelja podržava dijete

- 4.2 % roditelja neće podržati dijete

Ovi rezultati ukazuju na još nedovoljno povjerenje roditelja prema djeci.

Postotak od 72.6 % roditelja koji će podržati dijete kada provjere situaciju prilično je velik, pogotovo ako znamo da se npr. nasilje u obitelji vrlo često skriva i djetetu nije jednostavno roditelji govoriti o lošem postupanju drugog roditelja ako je svjesno da mu roditelji neće odmah povjerovati.

Načini kako roditelji štite djecu od zlouporaba i zlostavljanja:

- 93.8 % roditelja razgovara s djecom

- 43 % roditelja poduzima konkretne aktivnosti

- 4.7 % roditelja obraća se medijima, školi…

- 14.8 % roditelja rade neke aktivnosti s djecom

Prava djece vezana uz školovanje posebno su važna što možemo vidjeti u Konvenciji gdje piše da je potrebno usmjeriti profesionalne i ljudske resurse prema podizanju kvalitete obrazovanja koje se nudi, povećati stjecanje znanja, vještina i vrijednosti raznim načinima izobrazbe, uključujući moderna i tradicionalna sredstva priopćavanja, kako bi se poboljšala kvaliteta življenja djece.

Ističe se činjenica da napredak u obrazovanju i opismenjavanju može značajno pridonijeti poboljšanju zdravlja djeteta, zaštiti okoliša i trajnom razvoju te da se prednost treba dati ulaganju u osnovnu naobrazbu, kako na nacionalnoj razini tako i u međunarodnoj suradnji.

Upitnik: traže li i uvažavaju tvoje mišljenje u školi u svezi rasprava i odlučivanja

- 45 % učenika smatra da se njihova mišljenja ne

uvažavaju

- 48.3 % učenika smatra da se njihova mišljenja uvažavaju

ponekad

- 6.7 % učenika doživljava svoja mišljenja prihvaćenima od

strane nastavnog osoblja

Za pozitivan razvoj djeteta nužno je osjećati se prihvaćenim, vrijednim, važnim i cijenjenim. Teško je prihvatiti doživljaj i percepciju djeteta koje se smatra neprihvaćenim i neuvaženim u tako važnoj ustanovi kao što je škola, pogotovo kada je to od strane učitelja.

Postupanje s učenicima:

- 57.9 % učenika tvrdi sa se s njima ponekad postupa kako bi

htjeli

- 27.6 % učenika smatra da se to ne čini nikad

- 14.5 % učenika izjavilo je da se s njima postupa onako kako

bi to oni željeli

Zlostavljanje u školi:

- 60.5% učenika smatra sebe zaštićenim od zlostavljanja i

zlouporabe u školi

- 26.7% nije sigurno da su u školi zaštićeni od zlostavljanja

- 12.9 % učenika izjavilo je da se u školi ne osjeća zaštićenim

od zlostavljanja i zlouporabe

Sankcioniranje neprihvatljivog ponašanja:

- 88.8 % nastavnika neprihvatljivo ponašanje sankcionira

opomenom

- 50.5 % vikom

- 47.4% davanjem loše ocjene

- 47.1% “čitanjem bukvice”

- 33.6% primjenom dogovorene posljedice

Postupanje s učenicima u školi:

- 86.7% učenika zna kome bi se obratilo kada bi loše

postupali s njim u školi

- 13.3% učenika ne zna kome bi se obratilo

Poštovanje prava i potreba djece u školi:

- 55.5% učitelja vrlo dobro poštuje prava djece

- 22% učitelja jako poštuje prava djece

- 21.5% učitelja osrednje poštuje prava djece ili ih uopće ne

poštuje

Količina prava koju učenici imaju u školi:

- 53.4% učitelja smatra da učenici imaju onoliko prava koliko je

potrebno da imaju

- 17.8% učitelja smatra da imaju previše prava

- 9.9% učitelja smatra da učenici u školi imaju premalo prava

Razvojne prednosti kao model zaštite za djecu

• Nastao u SAD-u kao rezultat dugogodišnjih istraživanja na području otpornosti djece na rizik, djece koja su uspjela unatoč čvrstim razlozima za očekivanje suprotnog

• Na vrhu popisa nalaze zaštitnih čimbenika jesu pozitivni odnosi koje djeca imaju s kompetentnim, odgovornima i brižnim odraslima

• Razvojne prednosti u fokusu imaju odnose, socijalna iskustva, socijalno okruženje, interakcije i norme nad kojima ljudi imaju kontrolu

• Ne obuhvaćaju faktore kao što su siromaštvo, zlostavljanje i zanemarivanje

• Autori vjeruju da su ove prednosti primjenjive bez obzira na spol, obiteljske uvjete, geografsku lokaciju, rasnu ili etičku pripadnost

• Koncept se odnosi na mlade od 12 – 18 godina• Postoje 30 razvojnih prednosti koje su organizirane u dvije

dimenzije: unutarnje (interne) i vanjske (eksterne), te šest kategorija u te dvije dimenzije:

1. potpora

2. granice

3. korištenje vremena

4. prednost učenju

5. pozitivne vrijednosti

6. socijalna kompetentnost

1996. god. proširuje se koncept tako što se dodaju nove kategorije.

1. osnaživanje

2. pozitivan indetitet

• Djeca koja su osnažena osjećaju se dobro sa samima sobom i u odnosu na svoje vještine.

• Odrastaju u obiteljima koje ih smatraju individuama s jedinstvenim snagama i potrebama i u kojima su ohrabrivani za samostalno djelovanje koje je prikladno dobi

• U ovom području nalaze se četiri razvojne prednosti, uključujući i sigurnost koja je neophodan preduvjet osnaživanja zajednice prema djetetu

• Tu se nalaze i prednosti koje se odnose na općeniti stav zajednice prema mladima, percepciju djece i mladih kao izvora potencijala te angažman mladih u pomoći članovima zajednice

• Što se tiče granica i očekivanja, autori modela razvojnih prednosti ističu da djeca trebaju i žele znati kako se ponašati u kojoj prilici i trebaju jasne instrukcije i upute od roditelja i ostalih odraslih koji se o njima brinu

• Granice i očekivanja jesu ono što naše društvo čini civiliziranim i sigurnim

• Obitelji, škole, organizacije i zajednice koje ulažu napore za predstavljanje jasnih konzistentnih granica time zapravo potiču zdravi razvoj djece

• Konstruktivno korištenje vremena je razvojna prednost koja kao posljednja opisuje osnovno područje vanjskih prednosti

• Kako djeca provode slobodno vrijeme uvelike utječe na njihov razvoj• Većima male djece ne može kontrolirati kako provodi svoje

slobodno vrijeme, to čine roditelji i odgajatelji• Mnoge obitelji se zato osjećaju nemoćnima jer imaju ograničene

vremenske i sadržajne mogućnosti, a to za daljnju posljedicu ima da je sve više djece u riziku

• Sva djeca trebaju imati ravnotežu između strukturiranog i nestrukturiranog vremena

• Da bi se osigurao zdrav razvoj djece, potrebno je ostvariti dovoljno kvalitetnog vremena provedenog unutar obitelji, ali kako djeca rastu potrebno im je omogućiti različite aktivnosti koje će im pomoći u razvoju kompetentnosti i dalje od obitelji

• Prednost učenju je unutarnja prednost za dijete koja se sastoji od varijabli koje opisuju motiviranost za postignuće, angažman u aktivnom učenju, ispunjavanje domaćih zadataka, vezanost za školu, te čitanje iz zadovoljstva

• Djeca su prirodno znatiželjna i vole istraživati, učiti i probati nove stvari

• Postoji nekolicina učenika koja prednost učenja ne shvaća kao svoju razvojnu prednost, tj. ne smatraju da je imaju u dovoljnoj mjeri što može pospješiti nastanak poremećaja u ponašanju

• Pozitivne vrijednosti sadrže vrijednosti, stavove, vjerovanja i standarde po kojima djeluje

• Ovo područje predstavlja “vodić” po kojem ljudi određuju svoje prioritete i prave izbore u životu

• Socijalna kompetentnost definira se kao sposobnost stvaranja i usklađivanja fleksibilnih, adaptivnih reakcija na zahtjeve te stvaranje i iskorištavanje prilika o okružju

• Uključuje osobne vještine koje dijete razvija za nošenje sa brojnim izborima, izazovima i prilikama koje u životu susreće

• Pod socijalnom kompetentnošću podrazumijeva planiranje i donošenje odluka, interpersonalnu kompetentnost, kulturnu kompetentnost, vještine odolijevanja negativnim izazovima te vještine miroljubivog rješavanja konflikata

• Pozitivan identitet je područje koje je obuhvaćeno modelom unutarnjih razvojnih prednosti za djecu

• Kako bi se kod djece razvio pozitivan identitet, ona moraju biti voljena, podržavana i prihvaćena

• Djeca će biti više u mogućnosti razviti pozitivnu sliku o sebi ako uživaju u učenju, smatraju da ih njihove aktivnosti stimuliraju i obogaćuju, ako usvajaju pozitivne vrijednosti i razvijaju svoje socijalne kompetentnosti

• Pozitivan identitet uključuje osobnu snagu, samopouzdanje, životne ciljeve i smisao te vjeru u budućnost