Magazin za mlade

i o mladima

Broj #04 (lipanj 2013.)

Cijena: 0kn

www.infozona.hr

Odjeknula nakon YouTube-a

33

IZDAVAČ

Info zona

Jerina 1, 21 000 Split

info@infozona.hr | infozona.hr

TEKSTOVI:

Maja Jurković, Maja Karačić,

Ada Reić, Ivana Zec

UREDNIK: Goran Biličić

POMOĆNICA UREDNIKA: Maja Karačić

LEKTURA: Ana Marković

FOTOGRAFIJE: IAESTE,

KUM, Damira Kalajžić,

Bruna Radelja (naslovnica), Ada Reić

STRIP: Ela Gašperov

KRIŽALJKA: Rudo

OBLIKOVANJE I PRIJELOM: SKICA

NAKLADA: 500 primjeraka

Magazin je izrađen uz potporu Grada Splita u sklopu programa Regionalni

informativni centar za mlade Info zona

Pozdrav!

Nakon ovog, proljetno-ljetnog

broja magazina shvatit ćeš da i

stripovi mogu biti bučni, a vrtovi

drugačiji, da se praksa može

odraditi i u Facebooku, da se

glazbena karijera i u Hrvatskoj

može započeti na YouTube-u, da se

od Wroclawa do Dubrovnika može

juriti autostopom, a iz Francuske

biciklom tjednima voziti prema

Turskoj… O očekivanjima nakon

ulaska Hrvatske u Europsku uniju

razgovarali smo s gotovo stotinu

mladih, a poslušali smo i korisnike

splitskog Doma mladih koji

poručuju: Za Dom - idemo zajedno!

Nudimo ti i križaljku da je ispuniš u

hladu, na trajektu ili plaži, i veeeliki

popis ljetnih koncerata i festivala

da putovanja možeš planirati na

vrijeme ;)

Urednik

4

U razgovoru s Natashom Kadin, predsjednicom KUM-a, saznali smo sve o Platformatu, ali nismo odoljeli pitati je ujedno što se sve promijenilo njenim dolaskom na čelo najpoznatije splitske udruge mladih za mlade.

5

Platformat je zajednička manifestacija sastavljena od aktivnosti koje se inače

događaju u Domu mladih, a cilj je predstavljanje programa, mogućnosti i

potencijala, ali i upozoravanje na probleme Doma. To je ujedno bio i prvi javni

istup Platforme Doma mladih, čiji je koordinator Koalicija udruga mladih

KUM, pa smo u razgovoru s Natashom Kadin, predsjednicom KUM-a, saznali

ponešto o Platformatu, ali i detalje o samom funkcioniranju KUM-a, te o

promjenama koje su tamo pokrenute nakon njenoga izbora.

Umrežavanje je najvažnije, to ljudima ovdje još nije potpuno jasno

– Shvatili smo da ćemo samo zajedno moći riješiti probleme koje Dom

mladih ponosno nosi već godinama. Umrežavanje je najvažnije, to ljudima

ovdje još nije potpuno jasno – tim riječima objašnjava Natasha kako je došlo

do ideje za zajednički nastup većeg broja organizacija. – Platforma Doma

mladih je pokrenuta krajem prošle godine nakon strukturirane radionice

uz facilitatoricu u sklopu partnerskog projekta Info zone Prostori nezavisne

kulture u lokalnom razvoju, na kojoj je prisustvovala većina korisnika

Doma mladih, nakon čega smo aplicirali na natječaj Zaklade Kultura nova.

Platformu trenutno čini šest organizacija: MKC, Platforma 9.81, Style force,

Room 100, HRAM i KUM – kaže Natasha, a nakon Platformata planiraju i

primanje novih članica.

Do sada je Platforma odradila i strateško planiranje te ostvarila suradnju

s Odjelom za dizajn pri UMAS-u, čiji su studenti sudjelovali u kreiranju

vizualnog identiteta Platforme. Nedavno su sudjelovali i u inicijativi za objavu

komentara i ocjena prijavljenih projekata na natječaj za programe u kulturi

za neproračunske korisnike Grada Splita.

6

7

Netko je morao preuzeti odgovornost i gurnuti ljude naprijed

Nismo odoljeli da Natashu, koja nije istupala u medijima od kada je izabrana

na mjesto predsjednice KUM-a, pitamo kako je došlo do njene kandidature

i što se promijenilo njenim dolaskom na čelo najpoznatije splitske udruge

mladih za mlade.

– Mavena, udruga koje sam predsjednica, održavala je radionicu performansa

u Domu dok je klub Kocka bio zatvoren, pa smo počeli surađivati i postali

članicom KUM-a. Tako sam počela sudjelovati na sastancima i shvatila kako

tamo vlada loša atmosfera, svi su bili nezadovoljni tadašnjom situacijom

– započinje Natasha. Kaže da joj isprva nije padalo napamet kandidirati se

jer se u Split vratila tek prije dvije godine, nakon školovanja i mnogobrojnih

projekata u drugim gradovima, te nije bila upoznata sa kompletnom

situacijom. No, shvatila je da netko naprosto mora preuzeti odgovornost i

gurnuti ljude naprijed.

– Kandidirala sam se jer mi je bilo krivo da taj jedini klub mladih u Splitu,

u kojega sam i sama dolazila, propadne. Također, i najstarija koalicija

udruga u Hrvatskoj, KUM, bila je pred raspadom, a najveći je problem bila

nategnuta komunikacija sa institucijama i konstantno vrćenje u krug što

je izazivalo frustraciju unutar koalicije. Nakon izbora, odmah smo krenuli

sa lobiranjem, zagovaranjem, pa smo tako uspjeli otvoriti klub 1. prosinca i

proslaviti deset godina Kocke – dodaje.

Bez dvadesetak ljudi ni KUM-a ni Kocke ne bi bilo

– Kad sam počela raditi, skužila sam da ne mogu, niti želim, voditi

klub, jer je bilo dosta posla i oko KUM-a, pa sam ispilala Nelu (Perković,

op.a.) da se vrati kao programska koordinatorica. Nas dvije sada radimo

8

u tandemu, programiranje i zagovaranje, naravno, uz doprinos i

suradnju ostalih dvadesetak ljudi bez kojih ni KUM-a ni Kocke ne bi bilo.

Funkcionira to nekako – smije se Natasha.

Financiranje KUM-a često je bilo tema ćakula, pa smo pitali Natašu tko sve

prima novce u KUM-u. – Trenutno je zaposleno dvoje ljudi na plaći – Nela

i ja. Naravno, ovisno o projektima i donatorima, povremeno isplaćujemo

honorare za određene aktivnosti. Nelinu plaću fi nanciramo iz sredstava

Zaklade Kultura nova i sredstava Ministarstva kulture, a moja dolazi iz

Zaklade Kultura nova i Nacionalne zaklade za razvoj civilnog društva.

Voljeli bi zaposliti još ljudi, sve ovisi o projektima koje ćemo dobiti.

U Kocku su se počeli vraćati mladi volonteri

Ono što je najvažnije, u Kocku su se počeli vraćati mladi volonteri željni

sudjelovanja i učenja. – Ima mlađe ekipe, a željeli bi da nam se još više mladih

pridruži. Uvijek tražimo mlade, kvalitetne i kreativne ljude koji bi doprinijeli

radu i razvoju KUM-a – ističe Natasha.

Što se budućnosti same zgrade Doma tiče, treba naglasiti da je nedavno

poslana prijava projekta u bazu razvojnih projekata za obnovu Doma mladih

na Ministarstvo regionalnog razvoja i fondova Europske unije, kojem je

nositelj Grad Split, a partneri su MKC, Razvojna agencija Splitsko-dalmatinske

županije i Ministarstvo kulture. Dakle, priča se defi nitivno pokrenula!

Prati priču oko splitskog Doma mladih: http://infozona.hr/tag/Dom-mladih

Maja Karačić KUM

Jerina 1, Split | 021 33 99 09 | info@infozona.hr| infozona.hr

10

11

Ako mu dosadi putovanje - prestat će, ako se zaljubi negdje - ostat će

22-godišnji Francuz je sa svojim vjernim metalnim prijateljem

krenuo na put kojem ne predviđa skori kraj. Cipele mu ne trebaju jer

je ionako većinu vremena na bicikli, a prljave mu ulice ne smetaju

jer će lako oprati noge.

Thib Damien, 22-godišnji Francuz iz Toulousea sa svojim vjernim

metalnim prijateljem – biciklom starim petnaest godina – kupio je

kartu u jednom smjeru i krenuo na put kojem ne predviđa skori kraj.

S osamnaest godina, nakon završetka srednje škole, izrazio je želju za

putovanjem, i s roditeljima, od kojih je zapravo i preuzeo taste of travel,

napravio kompromis – godinu dana radi što želiš, a onda se vrati u

Francusku i nastavi školovanje.

Poručio je roditeljima i djevojci da ga ne čekaju, spakirao stvari i krenuo

Put ga je najprije odveo u daleku Australiju, gdje je dva mjeseca proveo

sam istražujući istočnu i zapadnu obalu Australije. No, ispunio je

obećanje roditeljima i vratio se kući, zaposlio honorarno i počeo

studirati sociologiju. Tijekom studija otputovao je u Indiju dva mjeseca

i tamo je, kako kaže, naučio istinski uživati u trenutku. Dvije su ga

godine primirili mjesto, studij, obitelj, prijatelji i djevojka. Zatim

je shvatio da će sociološka znanja bolje usvojiti na cesti, poručio

roditeljima i djevojci da ga ne čekaju, spakirao stvari i krenuo.

12

U Info zonu došao je bos, cipele mu ne trebaju jer je ionako većinu

vremena na bicikli a prljave mu ulice ne smetaju jer će lako oprati

noge. Split ga je dočekao 45. dan putovanja, nakon rute Toulouse –

Montpellier – Monaco – Genova – Mantova – Padova – Venecija – Trst

– Rijeka, pa obalom do Splita. Ideja je nastaviti uz more do Grčke, a

potom prema Turskoj, no tko zna kamo će ga put odvesti. U

mjestu se zadržava koliko mu se prohtije, nekad je samo

u prolazu, a nekad ostane i tjedan dana.

Na put bez cilja spakirao je jednu jaknu, jedan

par zimskih cipela, tri kratke majice i jednu

dugih rukava, jedne kratke i jedne duge

hlače, šampon, smeđi kaubojski šešir,

sendvič, vrećicu suhih šljiva (koje još

uvijek ima u ruksaku za crne dane,

a zapravo je istina da ih baš i ne

voli), putovnicu i alat za popravljanje

bicikla...

– Kad sam na bicikli, prolazim

kroz mjesta jako brzo, imam osjećaj

neprestanog kretanja i potrebu da se

krećem više i više i više... Stoga se dogodi

da kroz neka mjesta samo prođem, bez

zaustavljanja. A u trenutku kada se zasitim

bicikle i poželim stati, poklonit ću je nekom i

krenuti pješke, ili kako mi se posloži u tom trenutku

– kaže.

Otkad nemam sat preporodio sam se

Nije bilo pitanja na koje Thib nema odgovor. I sve zvuči jako

13

jednostavno. Australiju je odabrao jer je na karti točno nasuprot

Francuske, kada mu nedostaju prijatelji dogovori se s njima naći

u nekoj zemlji i nekom gradu, jer su i oni, baš kao i on, na solo

putovanjima. Amajliju ili talisman nema jer čvrsto vjeruje u svoju

sreću. Kada nema novaca, traži neki posao, ako nešto ne zna raditi

nauči, kada je gladan radi za hranu, kada je umoran spava,

kada mu je hladno ima jaknu, kada je kiša stane ispod

nadstrešnice. Ako mu dosadi putovanje – prestat će,

ako se zaljubi negdje – ostat će.

– Putovati sam potpuno je različito od

bilo kakvog drugog putovanja. Nema

kompromisa, radim što god želim, kada

želim i kako želim. Najveća ljepota takvog

putovanja je sloboda, neprestano kretanje

i neočekivani trenuci. Kada provedem

dug vremenski period na jednom mjestu,

poželim otići, pronaći samog sebe, a onda

odem na put. Na putovanju se razvijam,

osnažujem, učim nove vještine, pomičem

granice izdržljivosti i tolerancije. Nikada

nisam bio timski igrač, volim biti sam, a

kada poželim društvo, nađem ga. Jedinstven

je osjećaj osloboditi se sustava i pritiska

društva. Proveo sam mnogo vremena gledajući

na sat i planirajući; otkad nemam sat, preporodio

sam se. Sam sebi određujem vrijeme, odmor, zabavu.

Jednog dana, ako se umorim, negdje ću stati i napraviti

gnijezdo, i živjeti mirno – ispričao je Thib i sjeo na biciklu spreman

za put. Koji ti je plan? – upitala sam. – Nikada ne planiram, stvari se same

događaju, a ja jednostavno idem s njima. Odnosno, vozim.

Ada Reić

14

One su jurišale autostopom!– Nije teško pronaći motivaciju za ovakav podvig; putujemo

bez novca, upoznajemo ljude, zemlje i običaje i iskušavamo

svoju toleranciju – komentirale su tri poljske studentice koje su

sudjelovale u avanturi zvanoj Auto Stop Race.

Ako ste krajem travnja vozili autocestom prema Dubrovniku i putem

ugledali par mladih autostopera u modrim majicama, zatim, nekoliko

metara dalje, još jedan par autostopera, pa još jedan i tako u nedogled,

a možda među njima i dvije časne sestre koje stopiraju, ili par u Star

15

Wars kostimima, ne brinite, niste halucinirali već ste naletjeli na

poljske studente koji sudjeluju u avanturi zvanoj Auto Stop Race. Jedan

od najpoznatijih studentskih projekata nastao je na ekonomskom

fakultetu u Wroclawu. Petu godinu za redom horda poljskih studenata

natječe se tko će brže autostopom do cilja, a ove je godine fi niš bio

Dubrovnik.

Obično vjerujemo ljudima, no tanka je granica između hrabrosti i gluposti

Iz Wroclawa je prema jugu Hrvatske krenulo preko 1000 studenata,

tu su se trebali okupiti 1. svibnja na završnoj proslavi. Među njima

su i Alyina, Agata i Aleksandra koje su na povratku svratile do Splita

i ispričale svoje iskustvo. – Nije teško pronaći motivaciju za ovakav

podvig; putujemo bez novca, upoznajemo ljude, zemlje i običaje i

16

iskušavamo svoju toleranciju – komentirale su. Tri su cure u Split došle

nakon šest dana stopiranja, izgorjele od sunca, umorne od spavanja u

vrećama i dugih vožnja, no obogaćene sjajnim iskustvom.

Autostop utrka započela je u Wroclawu gdje je, ističu, najteže bilo izaći

iz grada na autocestu. – Zamislite kada preko tisuću ljudi krene istim

putem. Već tu počinje zabava – rekle

su. Umjesto logikom većine, krenule

su putem za koji su vjerovale da će

biti manje prometan. Umjesto preko

Češke krenule su preko Njemačke,

a do Dubrovnika su išle preko

Bosne koja ih se posebno dojmila.

Najduže su stopirale u komadu četiri

sata. - Možda ne izgleda mnogo,

no kada stojiš na cesti i nijedno

auto ti ne želi stati, imaš osjećaj

da ćeš tu stajati danima. Onda

ogladniš pa jedeš suhe sendviče

napravljene u usputnim trgovinama

ili ostatke hrane od dana prije,

mažeš se zaštitnim faktorima i

sklanjaš ispod šešira od jakog sunca,

drijemaš pokraj autoceste… A onda

ti se smiluje neki vozač i avantura

ponovno kreće – pričaju Poljakinje.

Na pitanje jesu li imale loše iskustvo spomenule su nesporazum kada

je vlasnik automobila koji se zaustavio mislio da su, kako kažu, iz

drugog razloga na cesti. Ponudio im je novac, no kada su mu pokazale

akreditaciju koja objašnjava tko su i kamo idu, pokunjeno je otišao.

Među paletom likova, i ovih i onih, koje su zaustavile, našao se i

17

albanski milijunaš koji ih je odveo dobar dio puta u svojoj limuzini,

dao im ponešto džeparca, upozorio ih da zapišu svaku registraciju

automobila u koji sjednu te ostavio broj mobitela da mu jave broj

tablice ako dođe do kakvog problema. No, na sreću, nije bilo potreba

za milijunaševom intervencijom. – Ne bismo se ni odvažile na ovako

nešto da općenito ne vjerujemo ljudima, no tanka je granica između

hrabrosti i gluposti – smiju se.

Od Wroclawa do Dubrovnika autostopom za 18 sati ?!

Najteži trenuci putovanja za

njih su bili kada bi se srele sa

sunarodnjacima, kada bi došle na

pogodno mjesto za stopiranje, na

kojem je već dugi red studenata.

– Dva su razloga zbog kojih su se

studenti odlučili na ovo putovanje:

želja za dobrom zabavom ili želja za

pobjedom. Iako su postojali redovi na

određenim mjestima i fer je jedino

da, kada se automobil zaustavi,

prvi ide par koji je najprije došao,

nevjerojatno je što sve ljudi rade

da uđu prije u auto – guraju se, laktare se, trče, lažu... U tom trenutku

takvi pojedinci izazivaju ti nervozu i ljutnju, no ubrzo se nasmiješ

njihovim načinima da dođu do cilja i nastaviš se dobro zabavljati.

Svi su autostoperi sigurno stigli na odredište, služeći se

makijavelističkim načelom da cilj opravdava sredstvo ili onim Go with

18

the fl ow. Neki brže, neki sporije, ali svi su stigli na vrijeme da zajedno

proslave završetak još jedne uspješne utrke autostopera. Nagradu su

odnijele dvije cure, baš kao i svake godine, no ovaj su put pobjednice

stigle od Wroclawa do Dubrovnika za 18 sati, što bi značilo da su se u

prosjeku kretale 80 kilometara na sat. Štoviše, pobjednicu su stigle prije

organizatora koji su išli automobilom. Alyini, Agati i Aleksandri trebalo

je 56 sati do Dubrovnika. Iako složne u mišljenju da je ovogodišnja

pobjeda diskutabilna, to im ne smeta jer im je put važniji od cilja, a cilj

im je bio steći iskustvo kojeg će se uvijek rado sjetiti, što su i ostvarile.

“We are going with Marijan Ban to Zagreb”Iako je u vrijemenjihova posjeta Splitu utrka već bila gotova, cure su

kući također išle autostopom pa je priča dobila zanimljiv nastavak.

Par sati nakon što su iz Splita krenule za Poljsku, stigao je SMS od

Alyine: We are going with Marijan Ban to Zagreb. Pa, Bane, hvala što si

povezao naše poljske gošće i učinio cijelu priču još zanimljivijom!

Ada Reić

9. - 13.SRPNJA2013. www.supersupetar.com

20

Nakon prakse u Facebooku poručuju: Po praksu ne treba letjeti !

Vani je, kažu momci koji su praksu odradili u Facebooku, sasvim

normalno otići na praksu, to je jedan od načina za isplaćivanje

studentskog kredita, a i teško se zaposliti bez ikakvog radnog

iskustva.

Kako je raditi za Facebook otkrila su nam iz prve ruke dva mlada

FER-ovca, Goran Žužić i Ivan Sluganović, koji ljetne praznike već

nekoliko godina provode u Silicijskoj dolini. Goran je prošlog ljeta preko

Atlantika letio treći put na praksu, a Ivan drugi put.

21

Na praksu može ići svatko tko je spreman izdvojiti vrijeme za pripreme

U Split su ih doveli IAESTE Split u suradnji sa Studentskim zborom

Sveučilišta u Splitu, a vidjeti i čuti ih došli su uglavnom studenti,

većinom „fesbaši“ smjera Elektrotehnika. Ivo je u svom izlaganju

posebno istaknuo kako ne smatra da su Goran i on posebni, već da

imaju sreću što su se počeli baviti nečim što ih zanima. – Prije nego

što sam prošao na državno natjecanje iz informatike, to mi se činilo

nemogućim, isto tako mi se činilo nemogućim proći intervju za praksu

– govori Ivo.

Goran smatra da svatko tko je spreman izdvojiti određeno vrijeme

za pripreme može ići na praksu te da se studentima sada nudi široki

spektar mogućnosti. – Ovoga ljeta 40 ljudi koje poznajem ići će na

praksu – dodaje.

Opisali su ukratko kako izgleda stažiranje u Facebooku. – Dočekala

nas je opuštena atmosfera, tri dana priče o kulturi, običajima, a zatim

mentor pokazuje radni okoliš, upoznaje sa timom… opisuje Goran. –

Super je stvar što ti odmah daju ozbiljan zadatak, ne očekuje se od tebe

da nosiš kavu – dodaje Ivan. Dobio je zadatak razvijati Messenger za

iPhone, o čemu, kaže, nije imao pojma. – Snađeš se, uz dovoljno truda

22

može se savladati – ističe.

– Dolaziš u potpuno novi svijet, o čemu ništa ne znaš, osjećaš se

frustrirano, ali nakon mjesec dana jako puno naučiš, možda i najviše

u životu – kaže Goran, i dodaje kako je imao mentora kojem se uvijek

mogao obratiti. – Na praksu ideš da nešto naučiš, ali i da potencijalni

poslodavac vidi kako ćeš se snaći u radnom okruženju, kako se uklapaš

u tim – kaže Ivan.

Radno vrijeme je fl eksibilno, vrednuje se učinak, a u pauzama se

zaposlenici opuštaju stolnim nogometom, tenisom, sviranjem…

Posebno ističu kako je prema stažistima i stalnim zaposlenicima odnos

isti te se ni na koji način nisu osjećali izdvojeni od tima. Dodaju kako

su uz rad u Facebooku imali vremena i za izlete pa su bili na raftingu,

kartingu, obišli nacionalne parkove…

Teško se zaposliti bez ikakvog radnog iskustva

Ivan se osvrnuo i na to da mu je volontiranje u studentskoj udruzi

umnogome pomoglo u profesionalnoj sferi. – Koliko su mi natjecanja u

srednjoj školi značila, toliko mi znači što sam član studentske udruge.

Mislim da vam sve što radite, posebno iskustva na studentskim

praksama i poslićima, pa i stvari koje nemaju konkretne veze sa onim

čime se želite baviti, itekako može pomoći u budućem poslu – ističe.

Vani je, kažu momci, sasvim normalno otići na praksu, to je jedan

od načina za isplaćivanje studentskog kredita, a i teško se zaposliti

bez ikakvog radnog iskustva. Iz vlastitog iskustva tvrde da za praksu

ne treba biti odmah iznimno dobar programer, no treba biti uporan i

vježbati. – Ako ne znate programirati, a postoji mogućnost da naučite,

nemojte se bojati, probajte – kaže Ivan i dodaje da je programiranje

budućnost za većinu tehničkih zanimanja.

23

– Zadaci koje vas na intervjuu pitaju lakši su od onih na natjecanjima

iz informatike. A ispituju te samo područje za koje si rekao da ti leži.

Jedan moj poznanik je rekao da je stručnjak za C++ pa su mu na

razgovor doveli stručnjaka za C++. Nije prošao – kaže Goran. Poanta je

predstaviti se realno, tako misle i Ivo i Goran.

Do dobre prakse ne treba ići avionom

Pitanja iz publike bila su vrlo praktične naravi – gdje su bili smješteni i

koliko su bili plaćeni. – Većina fi rmi ima corporate housing, znači sami

organiziraju i plaćaju smještaj stažistima. Što se plaće tiče, to je tabu

tema, ali mogu reći da se ne žalim, nije loše – odgovara Goran.

Momci su na kraju istaknuli da do dobre prakse ne treba ići avionom,

već i u Hrvatskoj ima kvalitetnih fi rmi koje će vrlo rado primiti stažiste.

– Najvažnija stvar na fakultetu je što više naučiti. Čak ako praksa i nije

puno plaćena, isplati se – zaključuje Ivan.

Potražite ih na LinkedInu i fejsu

Ivo i Goran istaknuli su da će rado podijeliti svoje iskustvo i pomoći

savjetima svima zainteresiranima za praksu – potražite ih na

LinkedInu i, naravno, na Facebooku:

http://bit.ly/ivo-sluganovic-linkedin

http://bit.ly/goran-zuzic-linkedin

http://bit.ly/ivo-sluganovic-fb

http://bit.ly/goran-zuzic-fb

Maja Karačić IAESTE

24

Ne znamo, ali

očekivanja imamo!

25

Ne poznajemo ni sadašnja prava; mobilnost i

mogućnost zaposlenja van Hrvatske su dobre stvari,

iskorijenit ćemo korupciju – neke su to od izjava gotovo

300 mladih koji su iznijeli svoje stavove i mišljenja o

ulasku Hrvatske u Europsku uniju.

U ožujku su u Splitu, Osijeku i Zagrebu istovremeno

održane masovne diskusije u kojima je gotovo 300

mladih iznijelo svoje stavove i mišljenja o ulasku

Hrvatske u Europsku uniju. Raspravljalo se o obrazovanju,

zapošljavanju, mobilnosti, aktivnom sudjelovanju,

zaštiti socijalnih prava te kulturi i slobodnom vremenu.

U Zagrebu se raspravljalo i o sigurnosti hrane i zaštiti

potrošača, u Osijeku o poljoprivredi, a u Splitu o održivom

razvoju.

Imamo bolju zdravstvenu zašti tu, a vajda ćemo iskorijeniti korupciju

Većina sudionika dijeli mišljenje da u Hrvatskoj socijalna

prava nisu u jednakoj mjeri dostupna i osigurana svima.

Većina se sudionika slaže da će se ulaskom u EU više

štititi prava manjina, posebno nacionalnih, religijskih i

seksualnih, te da će u većoj mjeri biti osigurano i dostupno

pravo na rad.

Nadaju se da će ulaskom u EU Hrvatska morati iskorijeniti

korupciju i funkcionirati prema demokratskim načelima

EU-a. Manji dio sudionika ističe da je u Hrvatskoj

osigurano i dostupno pravo na zdravstvenu zaštitu i

smatra da je u tom području situacija bolja nego u EU.

a

2626

Ne znamo sve, ali mobilnost i mogućnost zaposlenja van Hrvatske su dobre stvari

Sudionici nisu upoznati s konkretnim načinom na koji EU potiče

mobilnost među svojim građanima, a većina ih smatra da je pojam

mobilnosti usko povezan sa samostalnošću mladih. Mogućnost

boravka izvan granica države smatraju pozitivnim dodatnim

osposobljavanjem te prilikom za stjecanje novih iskustava, što bi im

moglo pomoći pri zapošljavanju u inozemstvu, ali ne i na domaćem

tržištu rada. Pojedini učenici i sami su iskusili mobilnost u obliku

razmjene i s tim povezuju samo najbolja iskustva. Prepreku za

sudjelovanje u mobilnosti vide u fi nancijama, a dio i u nepriznavanju

kolegija i u nedovoljnoj podršci profesora, kojima je to dodatna obveza.

Nisu u potpunosti svjesni koje su im mogućnosti na raspolaganju,

no samu mogućnost zapošljavanja izvan granica Hrvatske smatraju

pozitivnom jer će zapošljavanje biti transparentnije, neće biti

moguće zaposliti se preko veze, bit će veća konkurencija te će se

prepoznatiizvrsnost.

U EU je bolje, ali radili bi u Hrvatskoj ako će rad biti primjereno vrednovan

S jedne strane sudionici očekuju da će se priljevom stranog kapitala

i poticanjem investicija pokrenuti gospodarstvo, što će rezultirati

otvaranjem novih radnih mjesta, ali istovremeno se pribojavaju

povećanog priljeva jeftinije radne snage iz nekih zemalja EU-a što

bi moglo ugroziti njihov položaj na tržištu rada. Dio ih se smatra

spremnima za europsko tržište rada i nove profesionalne izazove,

dok su drugi pomalo skeptični i nesigurni jer ih obrazovni sustav ne

priprema kvalitetno za zahtjeve tržišta rada.

2727

Mladi smatraju da su članice EU-a zakonski uređenije zemlje u svim

sferama života te da pružaju daleko veće mogućnosti profesionalnog

razvoja i stručnog usavršavanja, što ipak ne znači da žele napustiti

Hrvatsku. Naprotiv, značajan je broj onih koji bi htjeli ostati u svojoj

zemlji kad bi država aktivnijom socijalnom politikom mladima pružila

priliku da se profesionalno realiziraju u Hrvatskoj uz primjereno

vrednovanje rada.

Ne poznajemo ni sadašnja prava, a još manje ona koja ćemo imati kao građani EU

Mladi sudionici zaključuju da nisu dovoljno dobro upoznati s pravima

koje imaju kao građani RH, a još manje kao budući građani EU-a.

U pravilu su upoznati jedino s mogućnošću slobodnog kretanja i

prebivanja na području država članica i s mogućnostima koje iz tog

prava proizlaze, poput većih mogućnosti za zapošljavanje i kvalitetnog

obrazovanja.

Hrvate drugi nerijetko smatraju pasivnim, nezainteresiranim

građanima koji se informiraju isključivo u žutom tisku, vode se za

masom i očekuju da drugi pokrenu promjene. Smatraju da nova prava

neće utjecati na život građana ili da će promjene biti minimalne, da se

njihova građanska odgovornost neće promijeniti ulaskom u EU, osim

što će imati mogućnost izbora za zastupnike u Europskom parlamentu,

a smatraju i da ulazak u Europsku uniju neće povećati sudjelovanje

mladih u društvu.

28

Nećemo izgubiti kulturni identi tet - imamo snažan mentalitet

Za kvalitetno provođenje slobodnog vremena potreban je novac,

smatraju sudionici. Svoje slobodno vrijeme provode na internetu, u

kafi ću, u kladionici te spavajući. Svi se slažu da im škola oduzima jako

puno vremena, no i da nisu dovoljno informirani o mogućnostima koje

im se nude te da ne znaju za aktivnosti i mogućnosti unutar civilnoga

društva.

Za njih je kultura mladih način ponašanja, način življenja, oblačenja,

vrsta glazbe koju slušaju. Smatraju da sustav ne daje dostatnu podršku

mladima kad je riječ o kulturi i slobodnom vremenu, ali i da su mladi

pasivni, nemotivirani i nezainteresirani. Stava su da nećemo izgubiti

kulturni identitet ulaskom u EU jer imamo mentalitet koji nije sklon

prihvaćanju promjena.

Hrvatski je prirodni resurs voda, ali i hrana i energija na koju su zaboravljali

Unatoč tome što se termin održivi razvoj u posljednje vrijeme nešto

češće upotrebljava u javnoj komunikaciji, većina sudionika nije sigurna

koji je pravi sadržaj tog termina. Mladi nerijetko kao najveći problem

ističu odlaganje i zbrinjavanje otpada. Općenito smatraju da je ekološka

svijest građana na niskoj razini, a najčešćim oblikom neodgovornog

ponašanja građana smatraju bacanje otpadaka na pod.

Smatraju da zemlje članice EU-a imaju razvijeniju ekološku svijest

te da će Hrvatska na ovom polju doživjeti pozitivne promjene, ali

samo nakratko, jer će se s vremenom situacija vratiti na staro. Kao

najznačajniji prirodni resurs Hrvatske navode vodu, a najrjeđe su

29

spomenuli hranu i energiju, što bi moglo navesti na zaključak da je o

toj temi potrebno više govoriti.

Masovna diskusija dio je projekta 28. zvjezdica koji provodi PRONI

Centar iz Osijeka u partnerstvu sa Udrugom Zamisli iz Zagreba i Info

zonom iz Splita, a fi nanciran je sredstvima EU-a u sklopu programa IPA

INFO 2011.

Istraživanje za Dnevnik.hr potvrdilo zaključke diskusija

Rezultati istraživanja koje je, nešto više od dva tjedna prije izbora za

Europski parlament, za Dnevnik.hr proveo IPSOS PULS pokazali su da

slične stavove i očekivanja o ulasku u Europsku uniju imaju i drugi

građani Hrvatske. Prema objavljenim rezultatima građani smatraju

da su pozitivne posljedice ulaska Hrvatske u EU prednost studiranja u

inozemstvu (76%), lakše nalaženje posla u zemljama EU (72%), lakše

kupovanje i putovanje u zemlje EU (65%) te brže rješavanje sudskih

sporova (59%), no strahuju da će teže naći posao u Hrvatskoj jer će

tržište biti otvoreno za cijelu EU (32%).

Ada Reić

30

Počeli su akcijama uređivanja vrtova prema načelima permakulture

Permablitz, i već su na prvoj akciji imali podršku od ljudi izvan

Splita, što im je dalo poticaj da nastave – objašnjava jedan od

pokretača inicijative.

Krajem rujna prošle godine u Splitu se održao prvi 72-satni tečaj

permakulture u Dalmaciji koji je potaknuo skupinu mladih entuzijasta da

se organiziraju i provedu u djelo ono što su naučili, ali i da znanje prenesu

dalje. – Tečaj je bio intenzivan, trajao je deset dana i cijelo vrijeme sam bio

u tome. Po završetku tečaja pridružilo nam se još nekoliko istomišljenika,

razvijala se diskusija, povezali smo se, i bilo je nekako prirodno nastaviti

gurati tu priču – objašnjava Ivan Rako, jedan od pokretača inicijative.

– Već dulje vrijeme sam razmišljao o tome kako bi bilo super da se oko

iste ideje okupi interdisciplinarni tim ljudi, a permakultura upravo to

omogućava, sve se struke mogu u njoj pronaći – dodaje.

31

Cilj je u vrtu što uspješnije oponašati prirodne procese

Prvi je korak bio otvaranje grupe na Facebooku

(http://bit.ly/facebook-grupa) prilično ambicioznog imena:

Permakultura Dalmacija. – Na tečaju je bilo dosta ljudi i van Splita, pa

nam je bilo glupo ograničiti se na jedan grad, ali sam se kasnije isto

zamislio jesmo li mi u stanju opravdati ime – smije se Ivan. Poduzetna se

ekipa povezala s permakulturašima iz Zagreba i nije trebalo dugo čekati da

počnu organizirati događanja.

Počeli su akcijama uređivanja vrtova prema načelima permakulture pod

imenom Permablitz. – Prvo popričamo sa vlasnicima da čujemo njihove

želje i analiziramo teren i okolinu pa osmislimo dizajn, jer je cilj u vrtu što

uspješnije oponašati prirodne procese, zadržati vodu na terenu, uzgajati

32

kulture koje na takvoj lokaciji dobro uspijevaju, a na kraju i osigurati se

da će se o tome vrtu korisnik nastaviti brinuti nakon naše intervencije –

objašnjava Ivan. Već na prvoj akciji imali su podršku od ljudi izvan Splita,

što im je dalo poticaj da nastave. Sve akcije rade volonterski, a vjeruju da

će, kaže Ivan, ako utječu na kvalitetu okoline, i njima biti bolje. – Svi se

nalaze u nekim problemima, a prednost je permakulture u tome što se ne

koncentrira na problem, već nudi rješenja – ističe Ivan.

Primijetili su da se gubi solidarnost među ljudima, da slabe dobrosusjedski

odnosi, zato se nadaju uspostaviti mrežu lokalne suradnje i solidarnosti,

koja bi dala okvir za korake prema održivom razvoju. – Bilo bi lijepo kada

bi mladi obrađivali zemlju, razdvajali otpad i slično, ne zato jer im je netko

naredio, nego jer shvaćaju da i sami imaju veliku korist od toga – kaže

Ivan dodajući da bi trebalo revitalizirati polja u Zagori.

Grupe solidarne razmjene ekoloških proizvoda

Osim akcija Permablitza, organizirali su prikazivanje fi lma i javna

predavanja o tranziciji u svijetu, o kriznoj ekonomiji i o urbanoj

permakulturi uz goste predavače. – Mi se ovim bavimo jako kratko, ekipa

iz Zagreba je u ovome desetak godina, tako da imamo još dosta za učiti, ali

najvažnije je da održavamo kontakte i razmjenjujemo znanje – kaže Ivan.

Nadaju se i ostvariti suradnju s drugim gradovima u Dalmaciji.

U planu im je realizirati grupe solidarne razmjene u kojima bi se

ekološki proizvodi bez posrednika plasirali od proizvođača do potrošača,

a već su pronašli manja ekološka imanja, zadruge, ali i proizvođače,

primjerice alata, koji bi bili zainteresirani za projekt. – Problem je u

vladavini monokulture – od polja do tanjura – ljudi su navikli uzgajati i

jesti monokulturu. Trebali bi ponovo naučiti jesti raznoliko i sezonski –

zaključuje Ivan.

33

Uz Zakladu Kajo Dadić na Bilom brigu raste urbani vrt, a na školi zeleni krov

Udruga Eko Zadar nakon tečaja koji se održao sredinom veljače

ove godine već je krenula u realizaciju dvaju projekata koji prate

permakulturne principe – gradska četvrt Bili brig dobit će urbani vrt, a

OŠ Šime Bundića zeleni krov. Projekte fi nanciraju Zaklada Kajo Dadić

(http://zaklada-dadic.hr) i Upravni odjel za graditeljstvo i zaštitu

okoliša Grada Zadra.

Tri načela, pet elementa i 5R

Više o permakulturi saznajte na http://permakultura.hr, a za

početak primite na znanje da su tri načela permakulture briga za

zemlju, briga za ljude i pravedna raspodjela resursa; da pet elemenata

u permakulturi čine tlo, voda, zrak, energija, zajednica te da u

permakulturi nema otpada jer se praktikanti pridržavaju takozvanih

5R: reuse, reduce, recycle, repair, rethink.

Svakako pratite i domaće permakulturaše na stranici

http://bit.ly/facebook-grupa.

Maja Karačić arhiva inicijative

34

Odjeknula nakon YouTube-aIme Lovely Quinces, zahvaljujući pjesmi objavljenoj na YouTube-u,

odjeknulo je među domaćim kantautorima te u kratko vrijeme

privuklo malu vojsku fanova. Razgovarali smo s mladom

kantautoricom, Splićankom sa zadarskom studentskom adresom.

Ime Lovely Quinces, zahvaljujući pjesmi Wrong house objavljenoj na

YouTube-u, odjeknulo je među domaćim kantautorima te u kratko

vrijeme privuklo malu vojsku fanova. Iza pseudonima se krije

Dunja Ercegović, Splićanka sa zadarskom studentskom adresom

koja je nizu glazbenih uspjeha pridružila i pobjedu na

ovogodišnjem Festivalu ST@rt.

Mlada je kantautorica debitirala pred zagrebačkom publikom

demantirajući tako stereotip o animozitetu sjevera i juga. Nastupila je u

klubu Močvara, gdje je došla na poziv Nine Romić. – U 21. stoljeću smo,

imamo internet pa kilometri udaljenosti postaju nebitni. Kad sam pjesmu

stavila na net, nekim se ljudima svidjelo to što radim pa sam se preko

Facebooka povezala sa zagrebačkim kantautorima i kantautoricama –

objašnjava Dunja.

Ženo, što ti pobogu radiš?

Na ST@rt se prijavila nedugo nakon objavljivanja pjesme i mislila je da

će joj to biti prvi nastup. – Ali onda je došla ponuda za Močvaru, Kino

Grič... Taj prvi nastup je predstavljao wow početak za mene, toliko da sam

mjesec dana prije imala tremu – smije se Dunja.

Glazbom se počela baviti još u djetinjstvu, gitaru svira od desete godine a

pjeva, kaže, od kada zna za sebe. – Prvi put sam pustila gučak da me drugi

ljudi čuju u sedmom razredu na školskoj priredbi, pjevala sam Sinatrinu

pjesmu I’ve got you under my skin – prisjeća se Dunja. Studij turizma i

komunikacijskih znanosti odabrala je, priznaje, iz racionalnih razloga, a

u jednome je trenutku shvatila da sve manje vremena posvećuje svojoj

pravoj ljubavi, glazbi. – Jedno jutro sam se probudila,

pogledala u ogledalo taman prije nego što sam otišla

na faks i zapitala se: Ženo, što ti pobogu radiš?

Počela sam se bojati da će me pojesti fakultet,

godine, posao, možda i obitelj, i da nikada

neću postići, ili barem pokušati ostvariti,

nešto od onoga što sam si zacrtala –

priča Dunja objašnjavajući što ju je

potaknulo da izađe sa svojim pjesmama

u javnost.

Izađi iz tuša… i ravno na pozornicu!

Ističe da planira surađivati s mladim umjetnicima, pa je tako vizual kojim

se prijavila na ST@rt izradio mladi splitski student dizajna Marko Borota

a, kada bude snimala spot, željela bi nositi odjeću i nakit cura koje imaju

svoje male obrte i brendove. – Mislim da bi tako trebalo biti, da pomažemo

jedni drugima – rezonira Dunja.

Onima koji sanjare o svjetlima pozornice pjevajući pod tušem, Lovely

Quinces ima što poručiti. – Izađi iz tuša… i ravno na pozornicu! Nemaš

se što bojati i izgubiti… osim dostojanstva. Možda te budu gađali

pomidorama, ali to je sve ok… Šalim se… Just go for it! Šaljite materijale

ljudima i budite naporni i dosadni, malo ćete se mrziti u početku ali

kasnije će se isplatiti – kaže Dunja i dodaje – ja sam imala sreće što se

stvorio neki hype oko moje pjesme, što je potaknulo dosta ljudi da mi se

36

37

jave, da šalju moju glazbu na radija i ljudima koji bi mi mogli pomoći,

uvijek se šalim da imam male PR-ovce, i zahvalna sam što dosta ljudi

vjeruje u ono što radim. Nemam ja baš nekog iskustva, ali bi voljela

pomoć’ drugim ljudima koji možda ne znaju kako počet, ili se boje pustit

svoj glas i nešto napravit.

Prati te Lovely Quinces na Facebooku te provjerite s čime je oduševila slušatelje na kanalu YouTube-a: https://www.facebook.com/LovelyQuinces http://www.youtube.com/0SoylentGreen0

Maja Karačić Damira Kalajžić

38

39

Stripovi s epitetom bučniIako Seksualni odgoj uključuje soundtrack, to nije prvi strip s

epitetom bučni, a najviše su ponosni na svoj treći strip album

Nevidljive priče. Na soundtracku za Pogrde radilo je šest ljudi i ne

kriju oduševljenje dobivenim djelom.

– Ovaj strip je Maja crtala, a Svaig pisao… ne, ne… ovaj strip je Sva…

ne, ne. Ustvari, svatko je radio sve: crtež, tekst, scenarij, nescenarij,

okvir, režiju, tuš, olovku, papir, gumicu za brisanje, kist, pero, ravnalo,

mrlje, korektor – uvodne su rečenice predgovora novoga strip albuma

tandema Maje&Svagija. Da se nadopunjuju i odlično surađuju, bilo mi

je jasno već na početku našeg razgovora. Koliko se dugo znaju i kako su

točno počeli raditi zajedno na stripu, nisu ni sami sigurni; no za ovu

priču važnije se neke druge činjenice.

Nakon Seksualnog odgoja Nevidljive priče obišle su škole

Svagi je, dakle, umjetnik koji je krenuo sa stripom za vrijeme

fakulteta strip fanzinom Cujo (2003.) u suradnji sa Sonjom Gašperov i

Kristijanom Baračom. Stripom se počeo baviti ozbiljnije i intenzivnije

40

nakon fakulteta jer tijekom studiranja nije imao vremena, a strip ga

zahtijeva dosta. Nakon što je diplomirao 2006., stripovi koje je radio

samostalno u kraćoj formi objavljivani su u časopisu za kulturu

i umjetnost Re, no ubrzo je započela suradnja s Majom koja traje

do danas. Maja je zadužena za naraciju, Svagi za sliku ali, kako je

spomenuto na početku, to nije čvrsto pravilo.

Njihov prvi strip album Corpseman/Čovjek leš (Mentor, 2010.), objavljen

je nakon što su skenirani strip poslali Darku Macanu. O činjenici dao

ni njih dvoje nisu bili lišeni početnih teškoća govori jasno činjenica

da su izdavanje strip albuma Seksualni odgoj (Bučni stripovi, 2011.)

fi nancirali sami. Iako uključuje soundtrack, ili kako Maja i Svagi

kažu: blago uznemirujuću glazbu, za koju su krivci Tomislav Miljak,

Glicin, Luka, Diston, Karmakumulator, Vale Herman, ovaj strip nije

prvi s epitetom bučni. Prvi takav Svagi je sam napravio i fi nancirao,

to je prvi Bučni strip (2010.), tiskan u 80 primjeraka uz CD koji se,

nažalost, više ne može naći u prodaji. Ovaj strip kriv je za zamisao

o suradnji s drugim glazbenicima u stvaranju soundtracka a ta se

ideja manifestirala u Seksualnom odgoju i nastavila do zadnjeg strip

albuma.

Njihov treći strip album, kako kažu, onaj je na koji su najviše ponosni.

Jasno je i zašto: Nevidljive priče (M.U.O.S.I.D., 2011), samostalno

autorsko djelo, vezano je uz tematiku invaliditeta. Ovoj su temi

pristupili temeljito, prije stvaranja scenarija proveli su istraživanje

te su ideje za strip dobili upravo od osoba s invaliditetom. Strip

je promoviran na MaFestu, a naišao je na mnogobrojne pohvale.

Svaka kritika, a posebno one dobre njima su „noga u guzicu i guraju

naprijed“, kako kaže Svagi. Šest tisuća primjeraka ovog stripaobišlo je

škole, fakultete i druge (obrazovne) ustanove diljem Dalmacije.

41

Pogrde imaju terapeutski učinak

Zatim su stigle Pogrde, strip album s početka priče, prvi čije je izdavanje

fi nancirano uz pomoć Odsjeka za kulturu Grada Splita, koji je napokon

prepoznao ovaj dvojac kao kvalitetne umjetnike. Pogrde su strip s

jasnim i otvorenim likovima o kojima ništa ne saznajete, a istodobno

se s njima poistovjećujete i razumijete ih. U defi niranju stripa pomogao

je Svagijev otac koji je rekao da spada u „humorno-fi lozofski žanr“.

Možda su upravo to riječi koje ga najbolje opisuju. Ovo je, naime,

strip koji nije imao ni scenarij ni režiju ni skice, a međusobnim

nadopunjavanjem Maje i Svagija, bez posebnog plana, stvorena je priča

koja sadrži i izaziva emocije te ima svojevrsni terapeutski učinak.

Glazbu za ovaj strip radili su, uz neke već nabrojene suradnike iz

Seksualnog odgoja, Manjinjorgo, Tigrova mast, Avoq i Bustri. Maja i

Svagi sramežljivo su priznali kako su i sami članovi potonjeg benda

(uz Marka Borotu) koji je nastao kroz djelovanje Bučnih stripova. Na

soundtracku za ovaj strip radilo je šest ljudi i ne kriju oduševljenje

stvorenim djelom.

Slušanje utorkom na KLFM

Osim na papiru, ovaj dvojac voli izražavati i usmeno, pa ih možete

poslušati utorkom od 18 h na radiju KLFM (http://klfm.org) u

emisiji Bučni stripovi, u kojoj uz priču o stripovima glazbenu podlogu

biraju ovisno o temi, promoviraju domaće umjetnike, razbuđuju vaš

um i odvlače vas od rutine.

Ivana Zec

Maj

a Ju

rkov

ić

46

Križaljka

Rudo

1

9

10

11

2 3 4 5

12

6 7 8

13

16 17 18

212019

22 23 24

2625

28 29

27

14 15