ODRŽIVOST POSTOJEĆEG SUSTAVA VODOOPSKRBE I ODVODNJE GRADA SPLITA S PRIJEDLOZIMA ZA POBOLJŠANJE

Tonći Urem, Tamara Tarnik, Liljana Dolšak

TONĆI UREM, struč. spec. ing. sec., mr.sc. TAMARA TARNIK, mr. sig. LILJANA DOLŠAK Visoka škola za sigurnost, Zagreb [email protected] , [email protected] , [email protected]

ODRŽIVOST POSTOJEĆEG SUSTAVA VODOOPSKRBE I ODVODNJE GRADA SPLITA S PRIJEDLOZIMA ZA POBOLJŠANJE

Stručni rad/Professional paper

Sažetak U radu je prikazan sustav odvodnje otpadnih voda i vodoopskrbe grada Splita. Split je sa svojom okolicom nedjeljiva cjelina, te je tako koncipiran i rad, no ipak je naglasak dan na grad Split. U radu su opisani sustavi odvodnje i vodoopskrbe, tj. stanje prije obnove, planovi obnove uz prikaz do sada napravljenih radova, te kako bi sustavi trebali izgledati jedanput kada se završe, udio i utjecaj Splita u cjelokupnim sustavima, financijski aspekti projekata, praćenje napretka planiranih radova te njihov utjecaj na okoliš nakon I. faze izgradnje. Kroz ove opise vidljivo je koliko su projekti zahtjevni i važni te što se s njima postiže. U opisu odvodnje naglasak je dan na najbitnije elemente sustava, a to su uređaji za pročišćavanje otpadnih voda „Stupe“ i „Katalinića brig“ s pripadajućim podmorskim ispustima. Pri opisivanju vodoopskrbe naglasak je dan na gubitke u sustavu, glavne objekte sustava na lokaciji Kunčeva greda te na lokaciji Ravne njive s pripadajućim dovodnim kanalom, ali i na ključni element cijelog vodoopskrbnog sustava – rijeku Jadro. Izgradnja navedenih sustava koja se odvija kroz „Integralni projekt zaštite Kaštelanskog zaljeva (EKO Projekt)“ trebala bi u konačnici rezultirati smanjenjem ili potpunim otklanjanjem negativnih utjecaja čovjeka na okoliš i omogućavanje daljnjeg opstanka i prosperiteta ovog živopisnog prostora. Ključne riječi: vodoopskrba, otpadne vode, grad Split

1. UVOD Pametno, racionalno i kvalitetno gospodarenje vodnim resursima, njihovo očuvanje i projekti koji se izvode u ovu svrhu su bitna stavka u našim svakodnevnim životima. Očuvanje ovih resursa, odnosno bogatstava je nužno za naš opstanak, ali i opstanak ukupnog života na Zemlji. U radu će biti prikazan utjecaj projekata odvodnje i vodoopskrbe na okolinu i život u njoj, njihov nastavak rada i planovi razvoja u budućnosti. Konstantno povećavanje sigurnosti uvođenjem modernih tehnologija i materijala podiže razinu kvalitete projekata, razvoj garantira konstantno ulaganje u poboljšanja i dogradnju sustava u čemu sudjeluju domaća poduzeća. Kroz rast i razvoj ovih projekata podiže se i razina svijesti pučanstva o važnosti očuvanja voda, održivom razvoju i smanjenju onečišćenja vodenih površina. Također, kroz rad će se vidjeti da sustavi odvodnje i vodoopskrbe nisu odvojeni, iako se na prvi pogled tako može zamisliti. Oni su zapravo jedna cjelina kojom se rješava kompletna situacija po pitanju vodoopskrbe i odvodnje na ovom prostoru na duži vremenski period. Upravo početak rada „Integralnog projekta zaštite Kaštelanskog zaljeva (EKO Projekt)“ 2004. godine potaknuo je odgovorne na sagledavanje svih izvora onečišćenja na prostoru grada Splita koji imaju negativan učinak na život i zdravlje žitelja samoga grada te početak podizanja ekološke svijesti i znanja u gradu.

14. HRVATSKA KONFERENCIJA O KVALITETI I 5. ZNANSTVENI SKUP HRVATSKOG DRUŠTVA ZA KVALITETU Baška, otok KRK, 15. – 17. svibnja 2014. g.

- 338 -


Split svoju budućnost bazira na razvoju položaja kao turističke destinacije, jačanju pozicije prometnog središta, poticanju poduzetničke inovativnosti uz konstantno poticanje razvoja znanosti, kulture i zdravstva. Naglasak je na jačanju i povezivanju gospodarske i znanstvene aktivnosti i njihove svakodnevne implementacije. Upravo zato se poticaj daje razvoju Sveučilišta u gradu i izgradnji hotelskih smještajnih kapaciteta veće kategorizacije. Ove odrednice daljnjeg razvoja Splita, koji utječe i na svoju usko vezanu okolicu, definirane su i čvrsto vezane uz održivi razvoj i zaštitu okoliša u samome gradu. Upravo ove odrednice razvoja grada definiraju i obvezuju vlast, a zatim i građane, na stalno očuvanje okoliša uz aktivni suživot i razvoj na obostrano zadovoljstvo i korist. U konačnici, sama svrha održivog razvoja je očuvanje okoliša u kojem će biti moguć suživot čovjeka i svekolike prirode koja ga okružuje jer ovisimo jedni o drugima. Ovaj stav je apsolutna suprotnost od razvoja grada u prošlosti kad je smatrano da su prirodni kapaciteti neograničeni i da nije potrebno sagledati sve aspekte rasta i razvoja.

2. VODOOPSKRBA I ODVODNJA GRADA SPLITA Nagli i brzi razvoj grada Splita, točnije industrijskih kapaciteta praćenih ubrzanim dotokom novog stanovništva i gradnjom stambenih objekata za njih, utjecali su na okolna mjesta koja su se također razvijala i rasla. Sfera utjecaja je sezala od Trogira na zapadu, Klisa i Dugopolja na sjeveru, Dugog rata na istoku i sjeverne obale Brača na jugu, u radijusu oko 25 kilometara. Rezultat je bio taj da je više od polovine stanovništva Splitsko-dalmatinske županije živjelo na ovom području (većina na području oko Kaštelanskog zaljeva gdje je bila i smještena glavnina industrijskih kapaciteta). To je sve imalo direktan utjecaj na okoliš i život na ovom prostoru, poglavito na prostor oko poluotoka Vranjic (istočni dio Kaštelanskog zaljeva). Glavnina otpadnih, uglavnom sanitarnih i tehnoloških voda ulijevala se na prostoru oko Vranjica, dok su ostali bili lokalni ispusti duž obale Kaštelanskog zaljeva do Trogira i duž cijele obalne linije Splita do Stobreča u Splitski i Brački kanal. Split je do 1991. godine brojio preko 200.000 stanovnika i imao dva glavna kanalizacijska sliva i jedan izdvojeni (Sjeverni sliv – dva ispusta kod Vranjica, Južni sliv – podmorski ispust sa Katalinića briga u more Bračkog kanala i ispust Gradske luke uz nekolicinu manjih okolnih i izdvojeni sliv Stobreč – ispust 300 m od obale) koji su ispuštali sve otpadne vode i proizvodni otpad1 direktno u more bez pročišćavanja. Svaki sliv je predstavljao područje s kojeg su se prikupljale otpadne vode i gravitacijski odvodile do prijamnika. Ovo je imalo značajan negativni utjecaj na morsku floru i faunu, okoliš uz more i život na samom području uz more. Sjeverni sliv je obuhvatio sjeverni i sjeverozapadni dio grada zajedno sa svim industrijskim kompleksima, Južni sliv je obuhvatio ostatak grada, dok je Stobreč imao svoj kanalizacijski sustav (Stobreč je do nedavno bio rubni, izdvojeni dio grada koji se djelomično samostalno razvijao). Južni sliv je imao dva ispusta: ispust Gradske luke (kanalizacija užeg centra grada oko Dioklecijanove palače) i ispust Katalinića brig na koji su dolazile otpadne vode ostatka grada. Sve ove otpadne, fekalne i industrijske vode, koje su se miješale, odvođene su direktno u more bez prethodnog pročišćavanja ili razvrstavanja na mjestu nastanka (industrija nije imala razdjelnu kanalizaciju). Miješanje kemikalija (koje nisu razgradive ili im je vrijeme razgradnje veliko), prirodnih i biorazgradivih elemenata kroz spajanje sanitarnih, tehnoloških, oborinskih i rashladnih voda u jedan sustav dovelo je do opterećenja otpadnim vodama od

1 PROIZVODNI OTPAD – otpad koji nastaje u proizvodnom procesu u industriji, obrtu i drugim procesima osim ostataka iz proizvodnog procesa koji se koriste u proizvodnom procesu istog proizvođača.


- 339 -


1600 tona/godišnje preračunatim na vrijednost BPK2 kao biološkog tereta u Kaštelanskom zaljevu (najviše oko poluotoka Vranjic) i devastacije Gradske luke. Ukupna količina otpadnih voda (područje Splita, Solina, Kaštela, Trogira) se procjenjivala na oko 30.000.000 m3 godišnje. Od toga je oko 60% tih voda završavalo u more Kaštelanskog zaljeva, a ostatak u more Bračkog i Splitskog kanala. Upravo po ova tri sliva će biti određeni koraci, faze i način rješavanja problema otpadnih voda u Splitu i okolici. Bitno je napomenuti da na ovom uskom području (od Trogira do Podstrane ima oko 40 kilometara) koji je obuhvaćen EKO Projektom živi i radi oko polovine stanovništva cijele Splitsko-dalmatinske županije. Ovaj prostor je centar i oko njega će se sve razvijati, uključujući i samu županiju, a središte svega s najvećim brojem stanovnika (oko 178.000) je upravo grad Split. Također, turistička djelatnost ima utjecaj na povećanje količine komunalnih otpadnih voda u ljetnom periodu, kao i povećanu potrošnju pitke vode, što je pojačalo potrebu za rješavanjem problema kanalizacijskog i vodoopskrbnog sustava grada Splita i okolice. Direktni ispusti u Gradsku luku i priobalno područje grada davali su negativnu sliku i osjećaj boravka što je imalo negativan utjecaj na turistički razvoj u gradu, ali i užoj okolici. Problem se najviše javljao u ljetnim mjesecima. Ovo je počelo stvarati i negativan utjecaj na morsku floru i faunu kao i ukupnu bioraznolikost ovog dijela biosustava. Drugi dio problema bio je ugrožavanje glavnog i najvećeg izvora pitke vode ovog područja – rijeke Jadro. Povećanje poljoprivredne proizvodnje na području općine Klis i Dugopolje uz neadekvatno riješenu kanalizacijsku mrežu i polagani rast broja stanovnika tog područja započelo je ugrožavati glavni izvor pitke vode šireg područja jer se u potpunosti nalaze u granicama sanitarne zaštite izvora rujeke Jadro3. Povećanje potrošnje vode koje je iz godine u godinu raslo uz zastarjelu infrastrukturu počelo je pokazivati svoje mane. Gubitci unutar sustava su znatno narasli, tijekom turističke sezone na području Kaštela i Trogira (rjeđe Splita) su bile redovite obustave opskrbe vodom. S druge strane, preostale količine vode u rijeci Jadro nakon zahvaćanja su se znatno smanjile što bi dugoročno naštetilo cijelom biosustavu rijeke cijelom dužinom njenog toka i životu uz rijeku. Nebriga, loše održavanje sustava i iskorištavanje resursa su postali ogroman pritisak na okoliš. Ljudsko djelovanje je imalo, ima i imat će utjecaj na okoliš. Samo je pitanje kako i na koji način će ljudski rod umanjiti učinke svog štetnog djelovanja. Činjenica je da je ono što se do nedavno smatralo tehnološkim razvojem i napretkom jedne zemlje, stvorilo negativan učinak na okoliš. Situacija stvorena u morskom ekosustavu oko Splita, posebice u Kaštelanskom zaljevu, neće se riješiti samo sanacijom kanalizacijske mreže. Taj postupak je ispravljanje našeg negativnog učinka, dok će samom ekosustavu biti potrebno oko 50 – 100 godina da se vrati u svoje prvobitno stanje i da život ponovno počne bujati i razvijati se kako je to dotad i bilo. Upravo zato moramo promišljati kakav će učinak ljudsko djelovanje imati na okoliš u budućnosti, ali i na cijelo društvo u konačnici. Ukratko, kao rješenje cijele nastale situacije nametnuo se jedini mogući način rješavanja situacije – projekt koji će obuhvatiti sve elemente (vodoopskrbu i odvodnju) i cijeli prostor od Trogira do Splita. Izvedba projekta i njegov rad u budućnosti su morali zadovoljavati sve tadašnje važeće ekološke kriterije, kako kod tehničke izvedbe tako i u budućem radu. Pretprojektna ispitivanja koja su vršena dugi niz godina na području Kaštelanskog zaljeva,

2 BPK (BIOKEMIJSKA POTREBA ZA KISIKOM) – postupak kojim se može odrediti količina organskog onečišćenja u otpadnoj vodi. 3 ZAKON O VODAMA (NN 153/05, 130/11 i 56/13);

PRAVILNIK O UTVRĐIVANJU ZONA SANITARNE ZAŠTITE (NN 66/11 i 47/13)


- 340 -


Splitskog i Bračkog kanala pokazala su da je moguće ispuštanje svih otpadnih voda u more Bračkog kanala bez negativnog utjecaja na ekosustav, sa specificiranim lokacijama i dužinama podmorskih ispusta. Također su ispitivanja i istraživanja pokazala nužnost zaštite samog izvora rijeke Jadro. To je dovelo do proširenja samog osnovnog projekta i daljnjeg razvoja planova gospodarenja ovim izvorom pitke vode za preko 300.000 stanovnika, koje se ujedno bavi i turističkim djelatnostima na koje se sve više i orijentira.

2.1 Kanalizacijski sustav Split-Solin 2.1.1 EKO-Projekt

Na temelju podataka o stanovništvu, industriji i planovima razvoja Splita i okolice (stambena izgradnja, svi oblici turizma) kapacitiran je plan izgradnje i razvoja EKO Projekta i same rekonstrukcije kanalizacije grada Splita „Južni sliv“. Izgradnja i rekonstrukcija je trebala započeti 1991. godine (svi procesi su tada obustavljeni radi početka ratnih zbivanja) kad je broj stanovnika još uvijek bio znatno veći i po tim podacima su rađeni svi izračuni. Izračun je uzeo u razmatranje opterećenje od preko 400.000 stanovnika koji će živjeti na području Splita, Stobreča, Kaštela, Solina i Trogira do 2000.-tih tempom rasta i razvoja prostora prije rata. Sva projektna dokumentacija je napravljena do 1998. godine kada se trebalo krenuti s realizacijom EKO Projekta. Samom početku provedbe EKO Projekta su prethodila razna opsežna ispitivanja koja su uvjetovala način izvedbe, ali i dobivanje financijskih sredstava od strane IBRD-a i EBRD-a koja su bila značajna i važna za početak realizacije projekta. EKO Projekt je najkopleksniji dio rješavanja problema. Osim toga što je njime napravljeno konačno rješenje i „kičma“ cijelog sustava, u sklopu njega se i nalazi najbitniji dio cijelog sustava – uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (u daljnjem tekstu: UPOV) „Stupe“. Ujedno je i definirao način rješavanja, ali i vrijeme konačnog završetka cjelokupne kanalizacijske i vodoopskrbne infrastrukture Splita i njegove okolice. Prije samog početka provedbe EKO Projekta napravljene su opsežne hidrološke i hidrogeološke studije, ispitivanja i praćenja mora cijelog Kaštelanskog zaljeva te Bračkog i Splitskog kanala, uključujući i sliv rijeke Jadro. Tako dobiveni podaci su pokazali glavne karakteristike Kaštelanskog zaljeva (poluzatvoreni sustav s rjeđim izmjenama vode) i njegovu vezanost uz rijeku Jadro, karakteristike Bračkog i Splitskog kanala (otvoreni sustavi sa češćim izmjenama vode), kao i bitne karakteristike rijeke Jadro. Time su definirane lokacije i duljine ispusta u I. i II. fazi razvoja sustava, način pročišćavanja, lokacije UPOV-a i u konačnici tri glavna potprojekta u okviru EKO Projekta:

1) Kanalizacijski sustav Split–Solin 2) Kanalizacijski sustav Kaštela–Trogir

3) Poboljšanje i dogradnja vodoopskrbnog sustava Splita, Solina, Kaštela i Trogira Kanalizacijski sustav Split–Solin je najbitniji dio EKO Projekta jer je obuhvaćao sanaciju prostora najvećeg onečišćivaća, najviše opterećenog otpadnim vodama. Obuhvaćao je preko 200.000 stanovnika i najveći broj industrijskih kompleksa ovog prostora. Izgradnja sustava je podijeljena u dva dijela. Pod EKO Projekt je potpao „Sjeverni sliv“ koji je obuhvaćao kompletnu infrastrukturu rubnih dijelova Splita, Solin, Vranjic i Mravince zajedno sa Stobrečom na jugu. Otpadne vode „Sjevernog sliva“ su se ulijevale bez pročišćavanja u more Kaštelanskog zaljeva oko Vranjica, dok je ispust Stobreča bio uz njegovu obalu. Izgradnja je bila podijeljena u dva dijela, izgradnja sjevernih dijelova sustava i izgradnja južnih dijelova s podmorskim ispustom,koji se na kraju spajaju na UPOV-u Stupe i počinju sa radom.


- 341 -


Izgradnja objekata i infrastrukture kanalizacijskog sustava Split-Solin nije samo značajna za ova dva grada. Upravo ta mreža je okosnica i glavni dio razvoja sve dodatne i popratne infrastrukture svih okolnih naselja koja će se spojiti na ovaj sustav. Osim što omogućava daljnje širenje mreže na okolna naselja koja gravitiraju Splitu, ona i uvjetuje vrstu mreže koja mora biti izgrađena (kanalizacijska mreža razdjelnog tipa). U osnovnoj ideji i planovima EKO Projekta bila je izgradnja objekata i infrastrukture čime bi se omogućilo efikasno prikupljanje svih otpadnih voda područja Solina, Vranjica, sjevernog dijela Splita (Duje, Dujmovača, Bilice, Pujanke, Mejaši, dio Visoke) i Stobreča, te njihova odvodnja na UPOV Stupe. Tijekom radova i njihovim završetkom i dalje su bila vidljiva onečišćenja rijeke Jadro i promjene kakvoće vode. Slivno područje rijeke Jadro seže duboko u zaleđe splitskog bazena, na zapadu graniči sa slivovima izvora Pantana, rijeke Čikole na sjeveru i rijeke Cetine na istoku, dok se u samom srcu slivnog područja nalaze općine Klis i Dugopolje.

Slika 1: Slivno područje rijeke Jadro

U ovim općinama nije postojao kanalizacijski sustav, već samo septičke jame ili površinski bazeni, dok se stanovništvo pretežito bavilo poljoprivredom. Izgradnjom glavnog kolektora kroz Dugopolje, na koji je spojen dio sekundarne mreže eliminiraju se septičke jame i površinski bazeni. Spojena je cijela gospodarska zona u Dugopolju i napravljen novi razdjelni sustav kanalizacije, dok će općina nastaviti s izgradnjom sekundarne mreže. Kolektor se dalje proteže do općine Klis na koji će biti spojena sekundarna mreža. Kolektor se spaja na prethodno napravljeni kolektor T1 solinske kanalizacijske mreže, tj. kanalizacijski sustav Split-Solin. Rješavanjem kanalizacijske mreže općina Klis i Dugopolje i eliminiranjem septičkih jama ostvaruje se cilj učinkovitije zaštite izvora Jadra i njenih podzemnih vodotokova od daljnjeg onečišćenja otpadnim vodama s ovog prostora. Paralelno s dogradnjom ovog sjevernog dijela mreže krenula je i dogradnja istočnog dijela. Izgradnjom kolektora u Žrnovnici bit će omogućeno spajanje sekundarne kanalizacijske mreže naselja i odvođenje svih otpadnih voda do UPOV-a Stupe. Ovo će omogućiti i daljnju realizaciju planova izgradnje kanalizacijske mreže naselja Srinjine i Tugare koji će se u konačnici spojiti na planirani priključak kanalizacijskog sustava Žrnovnice radi odvodnje otpadnih voda. Ovdje treba spomenuti i rješavanje kanalizacijske mreže općine Podstrana. Rješavanjem kanalizacijske mreže i mreže odvodnje oborinskih voda naselja Žrnovnica, Srinjine, Tugare, Podstrana, Sitno Gornje i Sitno Donje (dva manja naselja na padinama Mosora) u potpunosti


- 342 -


će se riješiti problem ugrožavanja toka rijeke Žrnovnice zajedno s podzemnim vodotokovima i moći njome kvalitetnije gospodariti. Završetkom ove kanalizacijske mreže će se ujedno privoditi kraju rješavanje problema odvodnje rubnih naselja Splita, jer Sitno Gornje, Sitno Donje, Žrnovnica i Srinjine spadaju pod grad Split. Zajedno sa rješavanjem pitanja kanalizacije, koja će biti razdjelnog tipa, u ovim naseljima će se rješavati i pitanje vodoopskrbne mreže koja je zasada nelegalna. Cijeli ovaj sustav će se u budućnosti preko Sirobuje spojiti sa glavnim sustavom. U konačnici, rješavanje kanalizacijske mreže i oborinskih voda Klisa, Dugopolja, Solina, Splita, Podstrane, Žrnovnice, Sitnog Gornjeg, Sitnog Donjeg, Srinjina i Tugara (slika 1) eliminirat će se u potpunosti potencijalni zagađivači izvora Jadra i Žrnovnice i njihovih podzemnih vodotokova na širem području što će osigurati opskrbu kvalitetnom pitkom vodom i maksimalno smanjiti mogućnost zaraze ili obolijevanja radi zagađene vode. Slika 2: Izgled kanalizacijskog sustava Split-Solin (crveno – EKO Projekt (izgrađeno), ljubičasto – objekti dodatne mreže sustava)

2.1.1.1 Podjela i elementi kanalizacijskog sustava Split-Solin

Početkom provedbe EKO Projekta kanalizacijski sustavi Splita i Solina su i službeno zavedeni kao jedna cjelina. Sustav Split-Solin dijeli se na četiri osnovna prostorna podsustava:

• podsustav Gradske luke Split ili „Južni sliv“,

• podsustav Dujmovača ili „Sjeverni sliv“,

• podsustav Solin,

• podsustav Stobreč (sliv Stobreč). Podsustav Solin i Dujmovača gravitiraju Kaštelanskom zaljevu, a podsustavi Gradska luka i Stobreč Bračkom kanalu. EKO Projektom je obuhvaćeno rješavanje „Sjevernog sliva“ kao najkompleksnijeg i najbitnijeg u čijem je sastavu i uređaj za pročišćavanje, a na koji su vezani


- 343 -


kanalizacijski sustavi Solina i većeg dijela Stobreča. Završetkom ovog glavnog dijela sustava omogućeno je spajanje kanalizacije Žrnovnice, Sitnog Donjeg, Sitnog Gornjeg, Srinjina, Tugara, Podstrane i zapadnog dijela Dugog rata, Dugopolja i Klisa do UPOV-a Stupe u budućnosti. Dio je tek na redu za izgradnju, ali je vidljiva tendencija konstanog proširenja područja obuhvata što dodatno govori o važnosti i kompleksnosti cijelog sustava i projekta. Objekti kanalizacijskog sustava Split-Solin su:

• Komunalna infrastruktura poluotokaVranjic • Kanalizacijska mreža slivova Dujmovača-Solin (obuhvaća sjeverni dio Splita, Solin i

podsustav Dugopolje-Klis) • Hidrotehnički tunel „Stupe“ sa sabirnim oknom: • Uređaj za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) „Stupe“, • Podmorski ispust „Stobreč“ • Objekti dodatne kanalizacijske mreže (gravitacijski kolektor „Zagorski put-Smokovik“,

kanalizacijska mreža slivnog područja Bilice, kanalizacija naselja Sirobuja) • Hidromehanička oprema • Mreža slivova Stobreč • Sustav daljinskog nadzora i upravljanja (SDNU)

Cijeli kanalizacijski sustav Split-Solin se sastoji od: 1) TLAČNI CJEVOVODI: 10.217 metara 2) GRAVITACIJSKI KOLEKTORI: 41.856 metara 3) VODOVODNE CIJEVI: 4.900 metara 4) CRPNE STANICE (CS): 20 objekata 5) UREĐAJ ZA PROČIŠĆAVANJE OTPADNIH VODA (UPOV): 1 objekt

Ukupna duljina svih položenih cijevi iznosi 56.973 metara. Ukupna ulaganja u EKO Projekt (2001.-2014. godine): 256.654.000 € Glavni investitor je „Vodovod i kanalizacije d.o.o. Split“ (u daljnjem tekstu VIK)

2.1.2 Kanalizacijski sustav Grada Splita (Južni sliv) Rješavanje kanalizacijskog sustava Grada Splita (Južni sliv) je najznačajni dio rješavanja cijelog pitanja kanalizacije Splita i okolice, a obuhvaća preko ¾ stanovništva Splita (slika 2). „Južni sliv je najstariji sliv koji je najvećim dijelom izgrađen i funkcionira kao jedna funkcionalna cjelina sa uređajem i dugim podmorskim ispustom“4. Iako nisu vođeni kao jedinstven projekt, oba se rade paralelno i prate se, posebice vezano uz dugoročne planove funkcioniranje i rada sustava i glavnih uređaja. Trebalo je cijelo vrijeme voditi brigu o opterećenjima UPOV-a i njihovom radu u budućnosti. Dijelovi grada koji nisu direktno spojeni na EKO Projekt (Kanalizacijski sustav Split-Solin), unutar Južnog sliva su podijeljeni u dvije cjeline:

1. Kanalizacijska mreža UPOV-a Katalinića brig 2. Kanalizacija privremenog UPOV-a Duilovo

Kanalizacijska mreža koja odvodi otpadne vode do UPOV-a Katalinića brig obuhvaća cijeli prostor grada koji nije spojen na kanalizacijski sustav Split-Solin (Sjeverni sliv) i dio koji je spojen na privremeni UPOV Duilovo. To je cijeli centralni dio poluotoka, cijeli zapadni, dio sjevernog dijela (bez Sjeverne luke, Dujmovače, Bilica, Dračevca, Pujanki, Mejaša, dijela Visoke) i veći dio istočnog dijela poluotoka (slika 2). Ovaj sustav obuhvaća sliv Bačvice, sliv Kolektora uz prugu i sliv Grad, a na njega je spojeno oko 140.000 stanovnika zajedno sa

4 Grad Split: GUP knjiga I, str. 22, Split 2006.


- 344 -


velikom većinom hotelskih objekata, ACI Marinom, nekim privrednim i lječilišnim objektima. Svaki sliv ima svoj glavni kolektorski sustav na koji je spojena sekundarna mreža i koji otpadne vode odvodi na UPOV Katalinića brig. Najveći i najbitniji je kolektor Gradske luke jer je na njega vezan najveći broj subjekata (oko 60% ukupnih otpadnih voda grada) uključujući cijelu gradsku luku i njen prsten. U predtretmanskom kanalu (grube i fine rešetke) prije ulaza u CS Katalinića brig se skupljaju sve prikupljene otpadne vode koje se zatim dalje pročišćavaju i podmorskim ispustom disponiraju u more Bračkog kanala. CS Katalinića brig se nalazi u sklopu UPOV-a Katalinića brig i preuzima pročišćene vode i tlači ih u podmorski ispust. Slika 3: Kanalizacijski sustav Južni sliv

Završetkom radova na izgradnji ova tri glavna sliva krenuli su radovi na ostatku mreže Južnog sliva - kanalizacija privremenog uređaja za pročišćavanje otpadnih voda (UPOV) Duilovo i istoimeni podmorski ispust. Obuhvaća izdvojeni dio istočnog dijela grada - predjele Duilovo, Pazdigrad, dio Žnjana od Bračke ulice prema hotelskom kompleksu „Duilovo“ (uključujući i hotelski kompleks „Duilovo“), na koji je naknadno spojena kanalizacija zapadnog dijela sliva Stobreč. U sklopu ove mreže se nalaze CS Žnjan i CS Duilovo koje prikupljaju i odvode sve otpadne vode do UPOV-a Duilovo. CS Duilovo se nalazi u sklopu istoimenog uređaja, na čijem se ulazu nalazi kanal predtretmana prikupljenih otpadnih voda. Nakon predtretmana vode se odvode preko CS Duilovo, tlače u ispust i disponiraju u more Bračkog kanala. Na CS Duilovo se nalazi fina automatska rešetka. U sklopu izgradnje uređaja napravljen je i istoimeni podmorski ispust ukupne duljine oko 1.650 metara (od toga podmorski dio ispusta iznosi 1600 metara, a kopneni oko 50 metara) sa difuzorom dužine 150 metara, na dubini od 30 metara. Sustav je predviđen kao privremeni, te bi se u budućnosti trebao spojiti na UPOV Stupe. Tako prikupljene otpadne vode bi se preko CS Duilovo tlačnim cjevovodom precrpljivale do UPOV-a Stupe uz izgradnju dodatne CS između CS Duilovo i UPOV-a Stupe ako se za tim pokaže potreba.


- 345 -


2.1.2.1 Dosadašnji rad sustava Oba sustava za sada rade kako je i predviđeno, bez poteškoća. Funkciju pročišćavanja obavljaju ispravno i po svim zahtjevima, bez negativnih utjecaja na primatelja pročišćenih otpadnih voda (otvoreno more Bračkog kanala). Nema nikakvih razloga da se takav rad ne nastavi i u budućnosti. Daljnjom izgradnjom sustava rade se i dodatni proračuni o mogućim utjecajima na prethodno izgrađene elemente sustava, ali i na same glavne objekte sustava: UPOV Stupe i UPOV Katalinića brig. Nekih velikih dorada i novih izgradnji na prostoru koji obuhvaća privremeni UPOV Duilovo nema i neće biti, tako da on konstantno radi istim režimom. Upravo radi toga je nemoguće da dođe do nepovoljnih režima rada UPOV-a što bi imalo negativne posljedice na njihovo funkcioniranje. Jedan od razloga proširenja mreže odvodnje je upravo i ovaj, što veći priljev otpadnih voda radi što optimalnijeg funkcioniranja UPOV-a, ali i kompletnog sustava. Dotok otpadnih voda na UPOV se smije povećati do njegovog maksimalnog kapaciteta, ali ne smije doći do minimalnog ili pasti ispod te razine. S obzirom da je moguće i djelomično kontrolirati dotok otpadnih voda na uređaj, tako se može održavati optimalni dotok 24h dnevno. Po podacima je vidljivo da uređaji rade u povoljnim uvjetima rada, s time da UPOV Stupe ima potencijal primitka dodatne količine otpadnih voda. Sva tri uređaja imaju samo mehaničko pročišćavanje otpadnih voda. To znači da se sustavom grubih (10 mm razmak štapova) i finih (2 mm razmak štapova) rešetki uklanja kruti i sitni otpad, dok je glavni cilj mehaničkog pročišćavanja uklanjanje suspendirane tvari kao najvećeg negativnog čimbenika na recipijenta zajedno sa uklanjanjem ulja i masti. Efekti kod uklanjanja krute tvari je oko 99%, no uklanjanje suspendirane tvari ne postiže 50%. U tu svrhu se ugrađuju sita (vrlo fine rešetke) koja podižu postotak uklanjanja suspendirane tvari. Sav mulj koji nastaje procesom pročišćavanja odlaže se na odlagalištu otpada „Karepovac“ u skladu sa važećim zakonskim regulativama, propisima i pravilnicima Republike Hrvatske, zadovoljavajući sve propisane kriterije i način odlaganja. S obzirom da nema značajnih promjena u ekosustavu recipijenta otpadnih voda, kako na samom mjestu ispusta tako i na širem prostoru Bračkog kanala, ovakav rad sustava je u potpunosti održiv i zadovoljava sve potrebe šireg prostora. Ovakav način pročišćavanja bi zadovoljavao potrebe ovog prostora i za narednih više godina bez negativnih utjecaja na okoliš, omogućujući daljnji oporavak priobalnog mora uz obale Splita i kompletnog Kaštelanskog zaljeva. UPOV STUPE Kapacitet uređaja je danas oko 135.000 ES, dok je za 2025. godinu planiran očekivani kapacitet uređaja 250.000 ES. Priključenjem Južnog sliva on bi tada iznosio 410.000 ES. Maksimalne projektne vrijednosti hidrauličkog kapaciteta uređaja bez priključenja Južnog sliva:

- dnevni protok: PROSJEČNI 37.500 m3/dan

MAKSIMALNI 47.500 m3/dan - maksimalni satni protok: SUŠNO RAZDOBLJE 0,86 m3/sec

KIŠNO RAZDOBLJE 1,90 m3/sec Osnovni dijelovi uređaja:

- 2 grube automatske rešetke,

- 2 vrlo fine rešetke,

- dvokomorni aerirani pjeskolov i mastolov,


- 346 -


- odvajač pijeska,

- separator masti i ulja,

- stanica za prihvat i predtretman sadržaja septičkih5 jama (3 prihvatna mjesta),

- mjerač protoka

Na uređaj dolaze otpadne vode stanovništva i industrije, gdje je teret zagađenja stanovništva oko 52.000 ES i priključene industrije još oko 10.000 ES. Sustav funkcionira na način da sve dovedene vode (uključujući i one sa stanice za prihvat sadržaja septičkih jama) u prvom dijelu (dovodni kanal) prolaze kroz automatske grube rešetke, nakon čega prolaze kroz vrlo fine rešetke. Sav otpadni materijal koji se zadrži na rešetkama se izdvaja i odlaže u predviđene spremnike za tu vrstu otpadnog materijala. Prolaskom kroz vrlo fine rešetke vode se ulijevaju u bazen aeriranog pjeskolova i mastolova gdje se na površini izdvajaju masnoće, a cijeli proces se dodatno pospješuje i upuhivanjem zraka u vodu u bazenu. Izdvojene i prikupljene masnoće u bazenu se crpkom vraćaju u dovodni kanal ispred vrlo finih rešetki gdje se uspješnije izdvajaju na način da se lijepe za krupniji otpad. Na dnu bazena se talože čestice teže od vode, te se taj izdvojeni pijesak vadi, ispire na separatoru i odlaže na mjestu predviđenom za tu vrstu otpada. Problem je kod dovoza sadržaja septičkih jama i tehnoloških otpadnih voda koje su nepoznatih sadržaja. Svi objekti (industrijski, stambeni,...) koji se nalaze na prostoru koje pokriva VIK moraju svoje otpadne vode odvoditi na UPOV Stupe. S obzirom da se na uređaju dnevno prazni oko 200 cisterni i dnevni dotok je oko 20.000 m3 svih otpadnih voda, nužno je povećanje kontrole dovoza tih voda i sadržaja tih septičkih jama. Sanitarne otpadne vode nepoznatog porijekla i sastava, kao i iste takve industrijske vode (naglasak na uljare i klaonice) znatno opterećuju uređaj. S obzirom da je planirano daljnje priključenje stanovništva i gospodarskih subjekata, potreban je nastavak uspostave stabilnog procesa rada uređaja. Ovaj proces će biti završen priključenjem svog planiranog stanovništva na sustav Split-Solin i završetkom sustava Kaštela-Trogir gdje neizgrađena sekundarna mreža onemogućava početak funkcioniranja tog dijela sustava i samim time se stvara pritisak na UPOV Stupe. Sve te otpadne vode tog prostora ukoliko nebi bile dovedene na uređaj završile bi u more ili na nekoj drugoj nepoznatoj lokaciji. UPOV KATALINIĆA BRIG Kapacitet uređaja je 110.000 ES, dok bi se u skoroj budućnosti mogao povećati na 160.000 ES (plansko razdoblje je bilo 2025. godina). S obzirom da se vode djelomično razrijede prolazeći kroz kolektorsku mrežu, te dodatno pročišćuju i rijede u kanalu predtretmana, uređaj zadovoljava sve potrebe i zahtjeve za područje i broj stanovnika koji je priključen na njega. Uređaj je postavljen u podzemnoj građevini na lokaciji Katalinića brig (odmah iza kraja željezničke pruge u Gradskoj luci). Lokacija mu je definirana još 1974. godine kad je položen prvotni podmorski ispust i kada je na toj lokaciji planirana gradnja CS kapaciteta 400 l/sec sa ugrađenim potopljenim crpkama, dezintegratora koji je trebao sadržaj vode isjeckati na komade od 3 mm, bazen za dezinfekciju klorom i dozažna komora koja bi bila spojena sa postojećim podmorskim ispustom. Ovaj dio projekta nažalost nije realiziran, te se nije postiglo mnogo u sanaciji postojećeg stanja i zaštiti priobalnog mora.

5 Ovo podrazumijeva sve vrste jama (septičke, crne, industrijski bazeni,...): stanovništva, prikupljene otpadne vode (tehnološke, rashladne, sanitarne,...) gospodarskih subjekata (uljare, klaonice, kamenolomi,...), fekalne otpadne vode nepoznatog podrijetla.


- 347 -


Kapaciteti uređaja:

- dnevni protok: PROSJEČNI ≈ 42.000 m3/dan

MAKSIMALNI ≈ 54.000 m3/dan - maksimalni satni protok: SUŠNO RAZDOBLJE 0,56 m3/sec

KIŠNO RAZDOBLJE 1,25 m3/sec Dijelovi uređaja:

- objekt (kanal) predtretmana,

- 2 grube rešetke,

- 2 vrlo fine rešetke (ispiranje otpada, izlučivanje pijeska),

- crpna stanica: 4 crpke od 75 kW,

- separator masti i ulja,

- mjerač protoka,

- bazeni za dezinfekciju (2),

- podmorski ispust.

S obzirom da su ranija ispitivanja pokazala nemogućnost smještaja višeg stupnja pročišćavanja na ovoj lokaciji (tada je predložena ideja o lokaciji Stupe kod Stobreča), prije samog početka realizacije EKO Projekta napravljena je još jedna provjera jer se u međuvremenu (u odnosu na 1980.-e) dogodio značajan pomak u razvoju tehnologije pročišćavanja otpadnih voda. Radi provjere mogućnosti smještaja uređaja višeg stupnja pročišćavanja 1997. godine je izrađeno „Idejno rješenje uređaja višeg stupnja za čišćenje otpadnih voda Katalinića brig“ gdje je ispitano nekoliko, za to vrijeme uobičajenih, bioloških i fizikalno-kemijskih postupaka pročišćavanja. Zaključeno je da je moguć smještaj višeg stupnja, ali uz nepotpunu obradu mulja. Taj mulj bi trebalo konačno obraditi na centralnom UPOV-u Stupe. Na osnovi ovog rješenja je napravljena koncepcija UPOV-a Stupe (bez opterećenja otpadnim vodama Južnog sliva) i odlučeno da se naknadno ispita mogućnost smještaja UPOV-a Katalinića brig kao konačno rješenje. U slučaju bilo kojeg proširenja ovih uređaja i povećanja njihovih kapaciteta, ako bi se prešao prag od 150.000 ES VIK će biti obvezan izraditi Procjenu utjecaja na okoliš. S obzirom da je kanalizacijska mreža u velikoj mjeri bila mješovitog tipa pri početku izgradnje sustava (cijeli Split i znatan dio ostalog područja obuhvaćenog projektom) tako su i koncipirane CS i UPOV-i, gdje su napravljeni izračuni za kišni i sušni period i odabran dvojni režim crpljenje sa dva tipa crpki. Tako je predviđen veliki dotok otpadnih voda kroz sustav na CS i UPOV-e u kišnom periodu kada je dolazilo do miješanja oborinskih i otpadnih voda i eliminiranje stvaranja pritiska na sustav i njegovo moguće zatajenje. Osim toga, na taj način su eliminirane moguće naknadne dorade na objektima sustava koje bi bile potrebne, a prijelazom na razdjelni sustav kanalizacije bi izgubile funkciju (dodatni retencijski kanali, povećanje kapaciteta crpki i CS,...). UPOV Katalinića brig i velika većina sustava Južni sliv je priključena na SDNU mrežu koja se nadzire u Kopilici. UPOV DUILOVO Kapacitet uređaja je 5.000 ES. Obuhvaća mali prostor grada (dio Žnjana) sa razdjelnom kanalizacijskom mrežom na koju je spojeno oko 5.000 stanovnika i manji broj gospodarskih


- 348 -


subjekata. Oborinske vode se posebnim kanalima odvode u priobalno more na žnjanskom platou. S obzirom da ima samo privremenu funkciju i da će se u budućnosti spojiti na UPOV Stupe, tako je i koncipiran. Tada će CS Duilovo preuzeti funkciju glavnog precrpljivača otpadnih voda ovog prostora do UPOV-a Stupe, preko planirane CS Gizdaruša, tlačnim cjevovodom koji će se izgraditi u tu svrhu. Uređaj je u potpunosti automatiziran, a njegov rad i postrojenje se redovito nadgledaju i održavaju. UPOV Duilovo i CS ovog podsustava su priključeni na SDNU mrežu sa centrom na Stupama. Kapaciteti uređaja:

- dnevni protok: PROSJEČNI ≈ 4.000 m3/dan

MAKSIMALNI ≈ 6.000 m3/dan - maksimalni satni protok: 0,12 m3/sec (120 l/sec)

Dijelovi uređaja: - objekt predtretmana: gruba automatska rešetka

- CS sa vrlo finom automatskom rešetkom

- podmorski ispust

Tabela 1: Ukupna količina obrađenih otpadnih voda na UPOV-u Stupe i UPOV-u Katalinića brig (m3/god)

Godina 2008. 2009. 2010. 2011. 2012. Količina vode 22.610.070 23.400.000 26.818.450 24.765.000 22.674.392

Priključeno stanovništvo 175.000 176.000 177.000 178.000 180.000

2.1.3 Monitoring voda i rada sustava Važan aspekt cijelog projekta koji je i ukazao na potrebu rješavanja problema otpadnih voda područja Kaštelanskog zaljeva i splitskog poluotoka. Upravo zato, radi povećanja zagađenja kao i ostalih utjecaja zagađenja na cijeli okoliš dobivenih i mjerenjima, monitoring6 se vrši i danas nakon puštanja sustava u rad. Intezivna mjerenja su premještena na područje Bračkog kanala dok se u Kaštelanskom zaljevu prati brzina oporavka ekosustava. Obzirom na činjenicu da se ovaj prostor naglo razvio i da je koncentracija stanovništva na ovom uskom prostoru izrazito velika (sa tendencijom daljnjeg rasta), studije i istrazivanja su ukazivali na negativan utjecaj na cjelokupno okruženje i uvjete življenja u kraju koji je usko i čvrsto vezan uz život uz more. Pojačano istraživanje zaštite obalnog mora Kaštelanskog zaljeva, dijelova Bračkoga i Splitskoga kanala, brojne studije i opsežna oceanografska istraživanja bili su korisna podloga za prijedlog mjesta i načina ispusta otpadnih voda. Danas se provode u svrhu sprečavanja novog zagađenja, odnosno praćenja ispravnosti rada sustava. Također su na temelju novijih praćenja predložene dodatne mjere za poboljšanje kanalizacijskog sustava Grada Splita. Cilj je bio utvrditi koliko vidljivi lokalni ispusti otpadnih voda duž Kaštelanske obale, duž naselja obale Čiova, te sjeverne strane Marjana imaju utjecaja na kakvoću mora da bi se dobili referentni podaci za usporedbu sa stanjem nakon puštanja sustava u rad.

6 MONITORING (PRAĆENJE STANJA OKOLIŠA) – sustavno mjerenje emisija, imisija, praćenje prirodnih i drugih pojava, praćenje kakvoće okoliša i promjena stanja u okolišu.


- 349 -


Kaštelanski zaljev je bio crna točka zagađenja našeg dijela Jadrana i to poglavito Vranjički bazen gdje je koncentracija industrije bila najveća radi gravitacije Splitu te je postao najočitiji primjer devastacije i zagađenosti mora i obale. Život uz more i od mora je bio gotovo nemoguć. Na području naselja Vranjic su se ulijevale otpadne vode sjevernog dijela Splita zajedno s otpadnim vodama industrije, te je najveća koncentracija otpadnih voda preračunato na vrijednost BPK kao biološkog tereta iznosila 1600 tona/godišnje. Ostalom dužinom Kaštelanskog zaljeva do Trogira se nalazio veliki broj nekontroliranih lokalnih kanalizacijskih ispusta otpadnih voda fekalnog porijekla i industrije (trenutno ne rade najveći – Adriachem, Željezara „Split“), te je sanitarna kakvoća mora izrazito loša kao i na svim ostalim točkama uzorkovanja. Jedina svjetlija točka je sjeverna strana Čiova, te zapadni i istočni dio zaljeva. Ovi čimbenici su u prošlosti bili razlog čestih cvjetanja mora većih razmjera i dužine trajanja, pomora ribe i odumiranja biljnog svijeta zaljeva i sličnih pojava. Vranjički bazen koji je bio okružen teškom industrijom i ispustima otpadnih voda zbog nepostojanja kvalitetnog sustava odvodnje sustavno je propadao, poglavito do rata kada su tvornice (Mesopromet – klaonica, mesnica, Salonit, malo brodogradilište, rezervoari Ine, Sjeverna luka, cementara, pivovara) radile punim kapacitetima. Iako je nakon privatizacije većina industrije prestala raditi, posljedice su ostale, a lokalni ispusti ostatka industrije i fekalnih voda stanovništva koje se u međuvremenu utrostručilo nastavili su negativan utjecaj na okolinu i okoliš. Do dana početka rada sustava na ovom području su bila redovita cvjetanja mora koja su dovodila do enormnih pomora ribe, te uništenja ribogojilišta i ribarstva u tom području. Obala i morsko dno su bili toliko uništeni da se morski život polako gasio, a obitavanje uz obalu je postajalo nesnosno. Prethodno rečeno, analiza morske vode na kriterij broja heterotrofnih bakterija, koje su u pravilu odgovor na prosječno stanje bogatstva morskog područja, uzrokovanih na ovom području je pokazala veliku koncentraciju kao i koncentraciju otpadnih voda preračunato na vrijednost BPK kao biološkog tereta od 1600 tona/godišnje prije puštanja pogona u rad. Nakon realizacije projekta gdje su sva izljevna mjesta prihvaćena kanalizacijskim sustavom, te komunalne otpadne vode od 2004. godine podmorskim ispustom preusmjerene u Brački kanal, analize morske vode na kriterij broja heterotrofnih bakterija uzorkovanih na istim mjestima prije i poslije puštanja sustava u rad pokazuju veliko poboljšanje, i do 70% , kao i postepenu obnovu flore i faune. Heterotrofne bakterije su se pokazale kao dobar pokazatelj stupnja eutrofikacije radi brzine kojom reagiraju na promjene organske tvari u okolišu, te je stoga u svrhu utvrđivanja promjene trofičkog stanja u Vranjičkom bazenu obavljena 12–godišnja analiza gustoće heterotrofnih bakterija. heterotrofne bakterije čine glavni udio od ukupnog broja bakterija vodenog stupca te igraju vrlo važnu ulogu u morskom ekosustavu radi svojih biokemijskih sposobnosti, tj. sposobnosti uporabe i razgradnje organske tvari u otopljenom obliku. Upravo radi toga bilo kakva promjena u količini otopljene organske tvari u moru utječe na brojnost, metaboličku aktivnost i kvalitativni sastav bakterija. Zato su se heterotrofne bakterije pokazale kao dobar pokazatelj eutrofikacije kod usporedbe različitih područja ispitivanja ili praćenja promjena stupnja eutrofikacije u nekom vremenu. Koncentracije heterotrofnih bakterija se u odnosu na vrijednosti za razdoblje od 1997.–2004. godine, kad su se kretale u visokim granicama i oscilirale samo u tim granicama, nakon početka rada sustava opadaju što se vidi već nakon godinu dana rada 2005.godine kad se značajno smanjila gustoća bakterija, da bi već drugu godinu rada 2006.godine vrijednosti pale za nekoliko puta. 2007 i 2008 godina su pokazale zadržavanje brojnosti bakterija od 1x106 stanica/ml, što je relativno nisko trofično stanje ispitivanog područja ako znamo da


- 350 -


oligotrofna područja (područja bez jačeg dotoka organske tvari) imaju brojnost bakterija do 1x106 stanica/ml.

Slika 4: Prosječne godišnje vrijednosti gustoće heterotrofnih bakterija (Vranjički bazen za razdoblje 1997-2008. godine)

Rezultati su danas vidljivi, a praćenje i ispitivanje stalni. Praćenje rada kanalizacijskog sustava tj. njegovog utjecaja na okoliš vrši Institut za oceanografiju i ribarstvo iz Splita (IZOR Split) dok kontrolu svih otpadnih voda iz sustava i provjeru kvalitete pitke vode obavljaju laboratoriji VIK-a. Dosadašnji monitoring je dokazao da cjelokupni kanalizacijski sustav, sa naglaskom na UPOV Stupe i Katalinića brig i podmorski ispusti sa difuzorima, rade normalno i ispravno. Također su sve količine uvedene pitke vode izrazito visoke kakvoće.

2.1.3.1 Laboratoriji Vodovoda i kanalizacija U laboratorijima VIK-a se prati kvaliteta i stanje pitke vode koja ulazi u sustav vodoopskrbe, kao i kontrola otpadnih voda koje dolaze na UPOV-e da bi se dobio uvid u njihov sastav i sastav istih nakon pročišćavanja. Laboratorij za otpadne vode kontrolira sve otpadne sa područja Splita, Solina, Kaštela, Trogira, Podstrane, Dugopolja i Klisa, odnosno sve otpadne vode koje dolaze na UPOV Stupe, UPOV Katalinića brig i u budućnosti kad započne sa radom UPOV Divulje. Laboratorij za pitke vode vrši kontrolu voda sa područja djelovanja VIK-a, sa naglaskom na rijeku Jadro kojom se opskrbljuje stanovništvo Splita, Solina, Kaštela i Trogira sa pripadajućim okolnim naseljima, tj. podsustavima vodoopskrbe. LABORATORIJ ZA OTPADNE VODE Otpadne vode se kontroliraju od 1999. godine sukladno zakonima i propisima RH. Intenzitet uzorkovanja, kao i broj pokazatelja (temperatura, miris, boja, vidljiva otpadna tvar, pH, otopljeni kisik, biološka potreba kisika (BPK), kemijska potreba kisika (KPK), suspendirane raspršene čestice, amonijak, nitriti, nitrati, fosfati, kloridi, sulfati, ukupni fosfor i anionski detergenti) koji se prate ovise o tehničkim uvjetima, zakonskoj regulativi i iskustvom stečenim spoznajama o promjenjivosti pojedinih pokazatelja. Uzorkovanje i analiza otpadnih voda splitskog kanalizacijskog sustava obavlja se svakodnevno jednokratnim uzorkovanjem radnim danom u vrijeme kad je opterećenje otpadnih voda najveće, na Uređaju Stupe (centralni uređaj) i CS Katalinića brig. Jedan put tjedno uzorkovanje se vrši i na slijedećim mjernim postajama, tj. ispustima: Lora, Poljud, Duje, Solin, Kaštela, Trogir, Donji Seget i CS Centar. Također se povremeno kontroliraju otpadne vode industrije s obzirom da su im ispusti priključeni u sustav javne odvodnje, u svrhu sprečavanja incidentnih stanja u kanalizacijskim


- 351 -


objektima i recipijentima. Rezultati moraju odgovarati zakonskoj regulativi kojom su propisane granične vrijednosti štetnih tvari koje se mogu upuštati u sustav javne odvodnje. Laboratorij za otpadne vode je ovlašteni laboratorij i većina analiza provodi se prema ISO standardima koje je Hrvatska preuzela. Uzorci označeni prema mjestu uzorkovanja i datumu donose se u laboratorij, zavedu u knjigu i odmah se rade analize ili uzorci konzerviraju, ako je to potrebno. „Kada su provedene sve analize dobiveni podaci se unose u bazu podataka koja je predviđena za izradu izvještaja.“7 „Kontinuirano mjerenje količine otpadne vode provodi se na Uređaju Stupe i na CS Katalinića brig. Otpadne vode iz navedenog sustava odvodnje su razrijeđene i uglavnom su opterećene nutrijentima, fosforom i dušikom.“8

LABORATORIJ ZA PITKE VODE Prethodno izgradnji i spajanju kanalizacijskog podsustava Dugopolje-Klis laboratorij je evidentirao pogoršanja kakvoće vode na izvoru Jadra. S obzirom da je ovo krško i porozno područje, a takvo je cijelo područje Dalmacije, rezultati koji su dobiveni za rijeku Jadro mogli su se preslikati i na druge rijeke ovog prostora. Evidentno je bilo da su uzrok onečišćenja bile otpadne vode koje se cijelu godinu (a pogotovo u kišnom periodu) u velikoj količini unose u podzemlje i onečišćuju podzemne tokove te je potvrđena potreba zaštite šireg slivnog područja. Laboratorij prati kvalitetu vode za piće u suradnji sa Nastavnim Zavodom za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije, čiji se rezultati zatim uspoređuju i objedinjuju. U Zavodu za javno zdravstvo se mjere sljedeći pokazatelji: fizikalno-kemijski pokazatelji (pH, električna vodljivost, mutnoća, temperatura, isparni ostatak, kloridi, sulfati, ukupna tvrdoća, karbonatna i nekarbonatna tvrdoća, teški metali), režim kisika (O2, zasićenje kisikom, KPK, BPK, slobodni CO2), hranjive tvari (amonijak, nitrati, nitriti, fosfati, ukupni dušik), mikrobiološki pokazatelji (aerobne bakterije, ukupni i fekalni koliformi) i organski spojevi (masnoće, mineralna ulja, fenoli, deterdženti, klonirani pesticicdi, halogenirani ugljikovodici). U laboratoriju VIK-a se mjere sljedeći pokazatelji: fizikalno-kemijski pokazatelji (amonijak, nitrati, nitriti, kloridi, utrošak KMnO4, mutnoća, električna vodljivost, temperatura, pH), mikrobiološki pokazatelji (ukupni broj bakterija u 1 ml, broj kolifirmnih bakterija na 37oC). U Zavodu za javno zdravstvo se 2 puta mjesečno vrši uzorkovanje sirove vode, dok je uzorkovanje vode iz slavine i vode iz VS periodično. U Laboratoriju za pitke vode VIK-a uzorkovanje sirove vode se vrši 4 puta tjedno, vode iz slavine se uzorkuju svaki dan, dok se voda iz VS kontrolira 24h dnevno. Analize se vrši sukladno važećim standardima RH i EU, gdje je temeljni standard kakvoće vode za piće u RH Pravilnik o zdravstvenoj ispravnosti vode za piće (NN 182/04). Njime je propisana:

• zdravstvena ispravnost vode koja služi za javnu vodoopskrbu pučanstva, kao voda za piće ili za proizvodnju namirnica i pripremu hrane

• vrste i obim analiza vode za piće • učestalo uzimanje uzoraka vode za piće,

dok ispitivanje zdravstvene ispravnosti vode za piće obuhvaća: vodu na izvorištu, vodu nakon procesa prerade i dezinfekcije, vodu u spremniku vode za piće, vodu u razvodnoj mreži. Sva ispitivanja koja su obavljena nakon izvršenja projekata zaštite slivnog područja rijeke Jadro pokazala su visoku kakvoću vode (kako sirove, tako i one u mreži) za piće bogatu mineralima. Zamućenja se javljaju samo u jakim kišnim periodima, izrazito sušnim i kišnim koji uslijede odmah iza tog perioda, a to su sve normalne prirodne pojave i mijene. Antropogenih učinaka na vodu koja dospijeva u sliv rijeke Jadro više uglavnom nema

7 www.vodovod-st.hr 8 www.vodovod-st.hr


- 352 -


(potencijalni su u procesu sanacije na cijelom području sanitarne zaštite rijeke Jadro) i nisu vidljivi u vodi na izvoru rijeke Jadro. Sustavnim monitoringom vode će se vidjeti mogući negativni učinci na vodu rijeke te će se moći pravovremeno reagirati u otklanjanju istih.

2.1.3.2 Institut za oceanografiju i ribarstvo Split (IZOR Split) IZOR Split svoja mjerenja provodi u neposrednoj blizini podmorskih ispusta i akvatoriju Bračkog kanala. Mjerenja se provode uzorkovanjem i mjernim postajama tokom cijele godine kako bi se pratilo stanje ekosustava i rad sustava, odnosno UPOV-a i difuzora podmorskog ispusta, koji bi u slučaju lošijeg rada mogli izazvati nepovoljne učinke po okoliš. Ispitivanja su započeta 2002. godine u Kaštelanskom zaljevu kako bi se utvrdilo stanje ekosustava i dobili podaci o stanju prije početka rada sustava (nulto stanje), a koji se uspoređuju sa podacima istraživanja nakon početka rada sustava. U Bračkom kanalu su napravljena detaljna istraživanja da bi se odredile lokacije podmorskih ispusta, dobio uvid u stanje sustava prije početka ispuštanja pročišćenih otpadnih voda i pratile promjene (ako ih bude) nakon početka rada sustava. S obzirom da je na prostoru Bračkog kanala već postojao ispust (Katalinića brig) za usporedbu su uzeti i podaci postaje Stončica (otok Vis). Akvatorij postaje Stončica spada u oligotrofna pučinska mora i sličnog je sastava kao Brački kanal pa služi kao referentna postaja za procjenu trofičkog stanja. More Splitskog i Bračkog kanala, baš kao i Kaštelanski zaljev, spadaju u oligotrofna područja9. Eliminacijom otpadnih voda Splita iz Kaštelanskog zaljeva počeo je njegov lagani opravak i stabilizacija stanja u ekosustavu. Jedini problem koji je ostao su lokalni ispusti cijelom dužinom obale svih 7 Kaštela i Trogira koji još nisu priključeni na sustav odvodnje (kanalizacijski sustav Kaštela-Trogir još nije započeo sa radom). Asimilativni kapaciteti Kaštelanskog zaljeva su dostatni za prihvaćanje ovih otpadnih voda (oko 50.000 stanovnika) te mu još uvijek ne nanose znatnu štetu, ali znatno usporavaju oporavak cijelog zaljeva. Vranjički bazen koji je bio najkritičnija točka po količini zagađenja pokazuje okom vidljive znakove oporavka. Analize morske vode uzete na tom prostoru pokazuju, nakon početka rada sustava 2004. godine, poboljšanje i do 70% dok su nedavno počeli planovi o uređenju prostora Vranjica i ušća rijeke Jadro u turističke svrhe. Ključna mjesta ispitivanja nakon puštanja sustava Split-Solin u rad 2004. godine su postali akvatorij Bračkog kanala i Stobrečke uvale. Na tom prostoru se danas nalaze tri podmorska ispusta: Katalinića brig, Duilovo i Stobreč. Ispitivanja na ovom prostoru ne samo da ne pokazuju negativne efekte ispusta na ekosustav nego pokazuju oporavak ekosustava i to u najvećoj mjeri priobalnog mora splitskog poluotoka koji je uz Kaštelanski zaljev bio branjena zona EKO Projektom. Osim toga što je okom vidljivo, dobiven je i prirodni dokaz u obliku školjke Periske koja obitava i živi samo u čistom moru. Periska se pojavila u Kaštelanskom zaljevu i u cijelom priobalnom moru Splita. BRAČKI KANAL I STOBREČKA UVALA U Stobrečkoj uvali je do 2004. godine postojao ispust dužine 300 m koji je otpadne vode Stobreča odvodio u more, ali su one imale negativan utjecaj na samu uvalu gdje su se javljala cvjetanja mora (poglavito ljeti kao i u Kaštelanskom zaljevu). U uvali još postoji nekoliko lokalnih ispusta koji su uzrok onečišćenja Stobrečke uvale. Istraživanje je započelo u studenom 2005. godine, dok su najopsežnija istraživanja obavljena kroz 2011. i 2012. godinu. Na ovaj način se dobio dobar uvid u rad sustava, promjene u odnosu na nulto stanje (2002./2003. godina), kretanja u ekosustavu tijekom ispitivanja do danas, utjecaj ispusta i pročišćenih otpadnih voda na morski ekosustav i utjecaj ne priobalnu branjenu zonu.

9 OLIGOTROFNO PODRUČJE – područje niske produktivnosti.

OLIGOTROFNO MORE – more s vrlo niskom koncentracijom hranjivih soli.


- 353 -


„Istraživanjem je bilo obuhvaćeno 11 postaja Bračkog kanala na kojima su određivane fizikalne, kemijske i biološke osobine morske vode te 14 postaja za ispitivanje indikatora fekalnog zagađenja smještenih u priobalnom području šire okolice Stobreča i duž trase podmorskog ispusta.“10 Na slici je prikaz rasporeda postaja na kojima su mjerena termohalina svojstva vodenog stupca i prozirnost (1-11), osnovni kemijski parametri, planktonske zajednice i sediment (1, 4, 6, 8, 9 i 10), bentos (profili I-IV), indikatori fekalnog zagađenja (1b-13b i 4c) Slika 5: Raspored mjernih postaja

Istraživanjem su obuhvaćeni svi pokazatelji stanja kakvoće mora i mogućeg onečišćenja, tj. eutrofikacije uz uzorkovanje sedimenta da bi se ustanovio njegov sastav i promjene. Sediment po porijeklu može nastati trošenjem kopna, percipitacijom iz morske vode i taloženjem biogenih čestica (skeleti organizama), a veličinom se razlikuju čestice veličine šljunka (> 2 mm), pijeska (0,063-2 mm), sita ili praha (0,004-0,063 mm) i gline (< 0,004 mm). Istraživanjem pojedinih parametara su dobiveni rezultati koji daju ukupno stanje. PROZIRNOST – u odnosu na nulto stanje, prozirnost je rasla sve do kraja 2012. godine (kraj ispitnog razdoblja) na cijelom području mjerenja. Porast prozirnosti se uočava cijelom dužinom splitskog poluotoka, od rta Marjana do Stobreča, dok su najniže vrijednosti bile ispred Stobreča. KEMIJSKI PARAMETRI – u odnosu na nulto stanje, koncentracije hranjivih soli (nutrienata) i zasićenost kisikom u akvatoriju Stobreča se danas kreću unutar prirodnih raspona. Uglavnom se kreću unutar uobičajenih sezonskih vrijednosti za priobalno područje srednjeg Jadrana i odgovaraju stanju prije aktivacije difuzora otpadnih voda (usporedba je sa područjem koje nije bilo opterećeno otpadnim vodama). FIZIČKO-KEMIJSKE OSOBINE SEDIMENTA – utvrđeno je da se sastav sedimenta istraživanog područja nije značajnije mijenjao tijekom cijelog perioda istraživanja. Ustanovljene su povećane vrijednosti organskog ugljika u sedimentu tijekom cijelog razdoblja istraživanja. Razlog može biti pojačana akumulacija organskog ugljika u sedimentu na tom području, ali je vjerojatnije da su u pitanju prirodne višegodišnje promjene razine organskog ugljika unutar sedimenta priobalja. Također su primjećene promjene redoks potencijala 10 www.ekz.hr


- 354 -


(potencijal reverzibilne oksidacijsko-redukcijske reakcije kojom se prenose elektroni) u prvom centimetru sedimenta gdje je vidljiv trend smanjenja redoks potencijala u smjeru podmorskih ispusta u odnosu na otvoreno more Bračkog kanala. Ovo je rezultat unosa organske i anorganske otopljene tvari otpadnim vodama kroz difuzor u more. Biološke osobine Bračkog kanala su ispitane na osnovi 4 parametra koji su njeni pokazatelji: PRIMARNA PROIZVODNJA (fitoplankton), MIKROZOOPLANKTONSKE ZAJEDNICE, HETEROTROFNE BAKTERIJE, POKAZATELJI FEKALNOG ONEČIŠĆENJA. BIOMASA FITOPLANKTONA I SASTAV ZAJEDNICE – u istraživanom području su bili uobičajeni za obalne vode pod utjecajem slatkih voda kao što je ovo područje. Ekološki status područja se može okarakterizirati kao vrlo dobar sa vodom visoke kvalitete. Uočen je trend porasta biomase u pridnenom sloju u blizini difuzora i po prvi put porast dijatomeja (vrsta alge). One zahtjevaju visoku količinu hranjivih soli (nutrienata), pa bi s toga mogle upućivati na proces obogaćivanja područja nutrientima ili bi mogli biti odraz promjene sastava zajednice na dugoročnoj skali. Ukupna koncentracija klorofila (biomasa fitoplanktona) se kretala u granicama vrijednosti za ovo područje što ukazuje da nema prijelaza u viši stupanj trofije. Iako se pojavio porast stupnja eutrofikacije, trofički status područja je zadovoljavajući. Radi trenda porasta biomase u blizini ispusta potreban je daljnji monitoring i praćenje promjena u ekosustavu. MIKROZOOPLANKTON – gustoća i sastav ove zajednice ukazuju na prilično homogeno područje koje nije izloženo antropogenom utjecaju. Na njihov sastav i raspodjelu još uvijek dominantan utjecaj imaju prirodni čimbenici, te se akvatorij može okarakterizirati kao prostor nižeg stupnja trofije. HETEROTROFNE BAKTERIJE – njihove vrijednosti se nisu mijenjale u odnosu na nulto stanje. Vrijednosti za gustoću heterotrofnih bakterija su bile reda veličine 105stanica/ml, što su niske vrijednosti za priobalno područje. One igraju vrlo važnu ulogu u morskom ekosustavu zahvaljujući svojim biokemijskim aktivnostima, jer imaju sposobnost da rabe i razgrađuju organsku tvar u otopljenom obliku. Svaka promjena u količini otopljene organske tvari u moru utječe na broj bakterija, njihovu metaboličku aktivnost i njihov kvalitativni sastav. Upravo radi navedenih značajki ove su se bakterije pokazale kao dobar pokazatelj stupnja eutrofikacije, bilo kod usporedbe različitih područja ili kod praćenja promjena stupnja eutrofikacije na vremenskoj skali. Ovo je relativno nisko trofično stanje ispitivanog područja ako znamo da oligotrofna područja (područja bez jačeg dotoka organske tvari) imaju brojnost bakterija do 1x106 stanica/ml. KONCENTRACIJE POKAZATELJA FEKALNOG ZAGAĐENJA – sve koncentracije na većini postaja su bile niske tijekom cijele 2012. godine, ukazujući na izvrsnu kakvoću mora. Ovi rezultati ukazuju na znatno poboljšanje sanitarne kakvoće mora priobalnog područja nakon početka rada sustava i poboljšanje u odnosu na svaku prethodno ispitanu godinu. Jedini problem je sanitarna kakvoća unutar samog Stobrečkog zaljeva (postaja 4b) gdje se povremeno javljaju povišene koncentracije, a iz čega se može izvući zaključak o postojanju nekontroliranog ulijevanja otpadnih voda fekalnog podrijetla u prostor samog zaljeva. U tabeli 2 će biti prikazane postaje koje su zadovoljile (zeleno) i koje nisu zadovoljile (crveno) važeće zakonske kriterije za morske plaže. Ovo će zaokružiti cijelu priču o monitoringu i vizualno dočarati koliko je postignuto. Biti će prikazano nulto stanje (2002./2003. godina) pa sve do danas. Za napomenuti je da se ocjena sanitarne kakvoće mora za period 2002.-2008. godina radila po Uredbi o standardima kakvoće mora na morskim plažama (NN 33/96), dok se za period od 2009. godine ocjena radi prema Uredbi o kakvoći mora za kupanje (NN 73/08).


- 355 -


Tabela 2: Postaje koje su zadovoljavale (zeleno) i koje nisu zadovoljavale (crveno) važeće zakonske kriterije za morske plaže

Postaja 2002/03 2005 2006 2007 2008 2009 2010 2011 2012

1b 2b 3b 4b 4c 5b 6b 7b 8b 9b

10b 11b 12b 13b

Temeljem dobivenih rezultata istraživanja kvalitativnog sastava i rasprostranjenosti bentonske flore i faune te pridnenih životnih zajednica na širem području podmorskih ispusta Stobreč, Duilovo, Katalinića brig (profili Duilovo, Stobreč, Podstrana, otok Brač) zaključak je da nema značajnih promjena u njihovom sastavu i rasprostranjenosti. Na osnovi svih istraženih parametara i u odnosu na prethodna ispitivanja može se zaključiti da je područje Bračkog kanala prostor niskog do umjerenog trofičkog stanja. Izraženiji antropogeni utjecaji postoje u uskom priobalnom pojasu i uz lokacije difuzora podmorskih ispusta. Također se može izvesti zaključak da nema zamijećenih značajnih promjena koje bi mogle biti u vezi sa radom sustava.

2.2 Vodoopskrba Grada Splita (Regionalni sustav Split-Solin-Kaštela-Trogir) Godine 2001. početkom izgradnje EKO Projekta započela je i obnova vodoopskrbne mreže (zadnji puta znatnije obnovljene kroz 1960.-e, djelomično kroz 1970.-e godine) čija je prosječna starost iznosila oko 30 godina, od samog izvora rijeke Jadro prema naseljima, kao 3. podprojekt ovog velikog i značajnog projekta. Kod rješavanja pitanja vodoopskrbe na ovom prostoru trebalo se voditi računa o više aspekata: održivost vodoopskrbe za duži period, smanjenje opterećenja samog izvora, kvaliteta pitke vode i smanjenje gubitaka u sustavu. Opterećenje sustava se događa u ljetnom periodu kada je koncentracija ljudi na ovom području znatno povećana radi turističke sezone, dok se izdašnost izvora smanjuje jer se u istom periodu povećavaju temperature i smanjuju padaline. Ovo ne predstavlja problem samo po pitanju vodoopskrbe, već i utjecaja na okoliš. Voda rijeke Jadro je prirodni dotok nutrienata i kisika u priobalno more Kaštelanskog zaljeva. Smanjenje razine rijeke ima negativan utjecaj na floru i faunu duž njenog toka, a na samom ušću smanjenje dotoka znači ulazak morske vode u korito rijeke (više nego je to prirodna razina) i poremećaj flore i faune koja se prilagodila tim ciklusima i egzistira na tom području (kako riječne, tako i morske). Da bi se ovo izbjeglo, odnosno umanjio ljudski utjecaj, uz eliminaciju nelegalnih korisnika treba i urediti kompletnu infrastrukturu, sa naglaskom na smanjivanje gubitaka i racionalizaciju potrošnje. U tu svrhu je u sklopu EKO Projekta napravljena dodatna infrastruktura. Napravljeni su objekti na lokaciji Ravne njive, grupa objekata na lokaciji Kunčeva greda, CS Solin, glavni cjevovod i objekti od Kaštela do Trogira. Rezultat izgradnje ovih objekata


- 356 -


sustava je bila eliminacija postojećih gubitaka koji su iznosili 753 l/sec. U sklopu EKO Projekta izgradnjom vodoopskrbne infrastrukture riješen je i moderniziran način dovoda pitke vode (preko 20 km cjevovoda raznih profila) do glavnih objekata sustava. Nove CS i vodospreme (VS) omogućuju kvalitetnu i neometanu opskrbu vodom tokom cijele godine, bez redukcija vode. Povećani su kapaciteti CS, kao i VS. Tako sada unutar vodoopskrbnog sustava Split-Solin-Kaštela-Trogir postoje vodospreme ukupne zapremnine 62.510 m3, u odnosu na prethodnih 39.506 m3. Ključni element vodoopskrbe ovog prostora je već spomenuti izvor rijeke Jadro. Na samom izvoru rijeke nalazi se zahvatna građevina i CS Jadro. Sa ovog izvora pitkom vodom se opskrbljuje stanovništvo gradova Splita, Solina, Kaštela, Trogira i općina Podstrana (vezana na mrežu Splita),dio općine Klis (vezana na mrežu Solina), Seget i Okrug (vezani su na mrežu Trogira). Od sveukupno isporučene vode na razini županije u kojoj djeluje 10 komunalnih poduzeća koja se bave vodoopskrbom „Vodovod i kanalizacija d.o.o. Split“ isporučuje oko 67% vode, a od toga preko 50% otpada na isporuku stanovnicima grada Splita. Sa zahvatne građevine voda se novim tlačno-gravitacijskim kanalom promjera 2.000 mm koji prati rutu Starog Dioklecijanovog kanala dovodi do tzv. grupe objekata na lokaciji na Kunčevoj gredi. Ova grupa objekata u čijem je sastavu i najveća VS (Sutikva kapaciteta 5.000 m3) uz objekte na lokaciji Ravne njive zajedno sa dovodnim kanalima sa izvora Jadra i glavni cjevovod kroz Kaštela čine „kičmu“ cijelog sustava. Sa Kunčeve grede se vrši račvanje u dva smjera:

1) prema Splitu na Ravne njive i

2) pravac Solin-Kaštela-Trogir.

Split kao najveći potrošač vode i kao najveća gradska anglomeracija zauzima središnje mjesto u cijeloj priči i zato je bitno kvalitetno i dugoročno riješiti cijelu njegovu infrastrukturu. Upravo na ovom području radi najveće koncentracije stanovništva se akumuliraju najveći gubici u sustavu koje je nužno što prije sanirati. Sam Grad se neće i ne može više pretjerano širiti i rasti, te će se to početi događati sa okolnim mjestima u njegovoj direktnoj blizini (Solin, Stobreč, Podstrana, Žrnovnica, Klis. Dugopolje, Kaštela) što se već polako i počinje događati. Upravo zato je bitno očuvati sve sadašnje i potencijalne izvore pitke vode na širem prostoru, ali i more koje nas okružuje. Novi tlačni cjevovod promjera 1.800 mm sa Kunčeve grede dovodi vodu do CS Ravne njive (izgrađena 2005. godine) kapaciteta Q=2.000 l/s koja je zamijenila dvije stare CS na Kopilici i Ravnim njivama. Iz ovog centralnog objekta za vodoopskrbu Splita voda se tlači u četiri smjera prema VS, odnosno vodoopskrbnim zonama:

1) VS zone VISOKA SREDNJA (Visoka I) kapaciteta 1.000 m3, 2) VS zone VISOKA VISOKA (Visoka II) kapaciteta 7.500 m3, 3) VS zone VISOKA NISKA (Visoka III) kapaciteta 10.000 m3, 4) VS zone MARJAN-GRIPE kapaciteta 780 m3 Gripe i 10.000 m3 Marjan.

Na ovaj način se uz postojeće VS sa pripadajućim CS smanjuju gubici u prijenosu vode do krajnjeg korisnika. Upravo na idućem koraku počinju problemi. Glavni tlačni cjevovodi do VS i dio opreme u sklopu njih su zamjenjeni novima, ali pripadajuća sekundarna mreža nije obnovljena. To znači izmjenu kompletne mreže u gradu za što su potrebna ogromna financijska sredstva. Dio sekundarne mreže je već zamjenjen dok ostatak ovisi o planiranim projektima. Svi elementi koji se zamjenjuju mijenjaju se sa izdržljivijim materijalima koje će biti lakše održavati, ali su zato i skuplji. Svi izgrađeni elementi se uključuju u SDNU mrežu VIK-a. Najveći problem svih vodoopskrbnih sustava su gubici. Razlozi gubitaka u sustavu mogu imati različite uzroke, a što ih je veći broj povećava se i postotak gubitaka u mreži. Tako za


- 357 -


uzrok gubitaka mogu biti nedostatci i puknuća na glavnim dovodnim cjevovodima, kvarovi unutar distributivne mreže, netočno mjerenje protoka na vodomjerilima, zastarjeli vodomjeri, ilegalni priključci i svaka neovlaštena potrošnja, prelijevanje na VS, ispiranje uređaja za pročišćavanje vode, pritisak unutar mreže (statički tlak, veći pritisak-veći gubitak), starost mreže, zakašnjelo otklanjanje uzroka gubitka, mjesne prilike, način održavanja mreže i dr. Tako za primjer u 2005. godini VIK je sa vlastitih zahvata uzeo 74.826.000 m3 vode, a iz drugih sustava uveo 1.960.000 m3 vode što čini ukupnu sumu od 76.786.000 m3 vode (tabela 3). Od te količine je isporučeno 24.406.122 m3 vode krajnjim korisnicima, dok je izgubljena količina iznosila 52.379.878 m3 što tvori gubitak od 68% u mreži. Od toga je samo na putu od zahvata na Jadru do CS Ravne Njive, prije uvođenja u sustav evidentiran gubitak od 23.737.000 m3 ili 753 l/sec. Ovo je zavedeno kao tehnički gubitak11. Sa CS Ravne njive i CS Kunčeva Greda je ispumpano i uvedeno u sustav 50.309.000 m3. Ako je prosječna potrošnja po stanovniku 170 l na dan, tada prosječni gubitak za područje Split-Solin-Kaštela-Trogir koje se opskrbljuje sa izvora rijeke Jadro iznosi 54%. Tabela 3: Voda uvedena u sustav VIK-a u 2005. godini

VIK d.o.o. Split – VODA UVEDENA U SUSTAV (m3/god)

VLASTITI VODOZAHVATI UVEDENO IZ DRUGIH SUSTAVA

Jadro Rimski bunar Vodovod Omiš Vodovod i čistoća Sinj

74.046.000 780.000 388.000 1.572.000

74.826.000 1.960.000

76.786.000 U tabeli 4 će biti prikazani podaci za cijelu županiju, sustav VIK-a posebno uz izdvojene podatke za Regionalni sustav Split-Solin-Kaštela-Trogir koji se opskrbljuje samo s izvora Jadra. Podaci za Glavni dovod Jadro-Kunčeva greda-Ravne njive (u tabeli će biti označen „GD“) će biti izdvojeni da bi se lakše vidjelo realno stanje sustava i njegov utjecaj na cijeli sustav. On je evidentiran kao najveći problem u sustavu i prvoga ga se krenulo sanirati. Sve navedene količine vode u tablici su izražene u m3/godini. Tabela 4: Vodoopskrba u Splitsko-dalmatinskoj županiji za 2005. godinu

SUSTAVI Uvedena d

Isporučena voda Gubici Gubici ( % )Splitsko-

dalmatinska županija

sa GD 99.239.000 35.901.849

63.337.151 64% bez GD 75.502.000 39.600.151 52%

VIK d.o.o. Split

sa GD 76.786.000 24.406.122

52.379.878 68% bez GD 53.049.000 28.642.878 54%

GD 74.046.000 50.309.000 23.737.000 32% Kaštela 50.309.000 2.733.000 27.166.860 54%

11 TEHNIČKI GUBITAK – razlika u vodi stvorena između zahvaćene vode i količine uvedene u sustav na

prvom objektu za isporuku krajnjim korisnicima.


- 358 -


Solin 2.353.000 54% Trogir 1.324.000 54% Split 15.450.000 54%

Podstrana 497.000 54% Seget 506.000 54% Okrug 414.000 54%

U međuvremenu (nakon završetka izgradnje CS Ravne njive) je dovod Jadro-Kunčeva Greda-Ravne njive obnovljen i moderniziran, te su tako eliminirani gubici koji su postojali na toj trasi sustava. Polagano se napušta model gravitacijskog dovođenja vode, te će se ona ubuduće do CS i VS dovoditi tlačnim cjevovodima koji će biti priključeni na SDNU. Voda se dovodi Novim Splitskim kanalom, dok se u Dioklecijanov kanal propuštaju manje količine vode da bi se sačuvao. Voda koja prolazi akveduktom i kanalom ga čuva jer bi sušenjem vezivni materijal i tupina u kanalu počeli pucati i raspadati se, a sva ta voda u konačnici dolazi do CS Ravne njive. Noviji podaci o stanju vodoopskrbne mreže, po pisanju Slobodne Dalmacije iz 11. mjeseca 2012. godine, koji su dobiveni istraživanjem francuske tvrtke „Safege“ u suradnji sa djelatnicima VIK-a u periodu od rujna 2011. do rujna 2012. godine daju konkretne podatke o situaciji u sustavu. Istraživanje koje je obuhvatilo mrežu koja spada pod VIK (Split, Solin, Kaštela, Trogir i 9 okolnih općina) pokazalo je sljedeće rezultate: prosjek gubitaka u mreži od 59,4%, gubici u Gradu Splitu 51,5%, previsok statički tlak u cijevima na određenim područjima što rezultira kvarovima i puknućima, korištenje zastarjelih mjerila slabijih mogućnosti i akcije koje je tvrtka prethodno pokrenula po pitanju stabilizacije poslovanja i pokušaju smanjenja gubitaka. S obzirom da je posljednjih godina postojao trend rasta gubitaka, dovršetkom detaljne analize Francuzi su napravili i akcijski plan smanjenja negativnih posljedica gubitaka u sustavu. VIK ga je prihvatio i počeo postupati po njemu, te su gubici umjesto očekivanog rasta na 63% smanjeni na 58,7% do kraja rujna 2012. godine i 57,2% do kraja 2012. godine. Analizom je napravljena tzv. bilanca vode (odnos onoga što je proizvedeno i onoga što je naplaćeno) i evidentirani stvarni i prividni gubici. Stvarni se odnose na gubitke u cijevima (curenje na spojevima, tečenje uslijed puknuća), dok se prividni odnose na neregistriranu isporučenu vodu (krađe vode, ilegalni priključci, vodomjerila koja ne registriraju male protoke,...). Na prividne gubitke se odnosi 25% ukupnih gubitaka i procjena je da VIK radi toga gubi do 35.000.000 kuna godišnje. Kod stvarnih gubitaka najveći problem je statički tlak (> 5 bara) na cijelom priobalnom pojasu Splita, Kaštela i Trogira koji uzrokuje 15 – 30% gubitaka. 60% mreže Splita ima problem ovakvog statičkog tlaka. U tu svrhu akcijski plan VIK-a podrazumijeva:

- poboljšanje sustava mjerenja, proizvodnje i potrošnje vode

- ažuriranje sustava GIS12 za poslovne aplikacije u VIK-u i za građane

- poboljšanje SDNU-a (nadzor, kontrola i daljinsko prikupljanje podataka)

- zamjena zastarjelih vodomjera modernijim i preciznijim

- upravljanje tlakovima i poboljšanje programa detekcije curenja

- automatizacija i digitalizacija sustava

12 GIS (Geografski informacijski sustavi) – internet mapa instalacija grada Splita na webu Grada Splita


- 359 -


- ažuriranje baze podataka potrošaća i dr.

Analizom dobiveni podaci izgledaju: - gubici u mreži 59,6%: 15% prividni

44,6% stvarni

- gubici u mreži u Splitu 51,5%

- duljina cijevi: VIK ukupno 1.130 km Grad Split cca. 250 km

- objekti u sustavu: 47 crpnih stanica 56 vodosprema 22 glavna podsustava

- broj priključaka: 60 000

- broj mjerila: 80 000

- zahvat vode: 95% izvor rijeke Jadro 1,6% Rimski bunar 3,4% uvedeni iz drugih sustava

U tabeli 5 će biti napravljen pregled vodoopskrbe VIK-a unazad 10 godina da bi se prikazala kretanja u sustavu, dok će tabela 6 prikazati koliki udio u cjelokupnom sustavu VIK-a ima Grad Split. U tabeli 6 će za okvirni izračun za Split biti uzeta količina isporučene vode u 2005. godini (15.450.000 m3) koja će biti umanjena za 16%, koliko iznosi pad potrošnje u 2012. godini u odnosu na 2005. godinu. Sve količine vode (uvedena, isporučena i gubici u tabeli 5) su izražene u m3/god. Tabela 5: Pregled vodoopskrbe za razdoblje 2003. – 2012. godina

Količina vode (m3/god) Godina Uvedena Isporučena Gubici 2003. 52.336.000 28.481.152 45,6% 2004. 49.411.000 27.085.430 45,2% 2005. 53.049.000 24.406.122 54% 2006. 50.126.000 23.108.000 53,9% 2007. 50.080.000 23.292.000 53,5% 2008. 49.715.956 23.207.594 53,3% 2009. 48.741.669 21.725.966 55,4% 2010. 49.800.267 21.312.009 57,2% 2011. 50.547.733 21.025.130 58,4% 2012. 47.825.102 20.512.045 57,2%

Tabela 6: Okvirni prikaz udjela Splita u sveukupnoj potrošnji vode u sustavu VIK-a

Uvedeno Isporučeno Gubici Gubici

VIK sustav

Ukupno 47.825.102 20.512.045 27.313.057 57,2%

Split 26.758.763 12.978.000 13.780.763 51,5%

Ostatak 21.066.339 7.534.045 13.532.294 64%


- 360 -


Udio Split 56% 63% 50,5% 50,5%

Ostatak 44% 37% 49,5% 49,5% U ovom dijelu će biti prikazana analiza hidroloških podataka prikupljenih u vremenu od 01.01.1995. godine do 31.12.2009. godine (5479 dana) na izvoru rijeke Jadro. Krški izvor i rijeka Jadro je vrlo značajan vodni resurs jer se s njega kvalitetnom pitkom vodom opskrbljuje Grad Split i njegova šira regija. Voda rijeke Jadro je izrazito vrijedan prirodni resurs koji predstavlja ključni faktor održivog ekološkog i društvenog razvoja područja kojim protiče, ali ima i značajnu ulogu u održivom razvoju osjetljivog ekosustava Kaštelanskog zaljeva. Izvor rijeke Jadro se nalazi na 35 m n. m. sa relativno velikim padom narednih 500 m, dok dalje teče relativno blagim padom formirajući tako rijeku čije je korito od izvora do ušća u Kaštelanskom zaljevu dužine 4318 m. Dio vode koja izvire izravno se zahvaća za potrebe vodoopskrbe, te iz tog razloga iz izvora u tok rijeke ne istječu prirodne količine vode. Dodatni problem u očuvanju krhkog ekosustava vodotoka i sliva je činjenica da je vodotok cijelom svojom dužinom izložen mnogobrojnim antropogenim utjecajima, prvenstveno zagađenjima, i posezanjima za vodom. Dio zagađivača i onih koji nekontrolirano, bespovratno i bespravno uzimaju vodu cijelom dužinom toka je poznat, dok broj onih koji vodu zagađuju i koriste, a nisu pod kontrolom, raste i taj se negativan proces rapidno pogoršava. Cilj obavljene analize je bio izučiti količine vode bespovratno odvedene zbog potreba vodoopskrbe radi čega nisu dostupne u nizvodnom dijelu toka i da posluži kao podloga za utvrđivanje stvarnog hidrološkog stanja, a s time i kao osnov boljeg upravljanja vodama izvora i utvrđivanja ekološki prihvatljivog protoka13. U vremenu ispitivanja vršeno je kontinuirano mjerenje vodostaja te protoka na Dioklecijanovom i Novom Splitskom kanalu čija suma predstavlja izravno i bespovratno odvedenu vodu za potrebe vodoopskrbe i na stanici Majdan nizvodni koji se nalazi 1186 m od izvora i predstavlja količine vode koje su preostale i koje su upuštene u korito rijeke. S obzirom da do stanice Majdan nizvodni nema pritoka, moguće je pretpostaviti da suma protoka kroz dva kanala i na stanici Majdan nizvodni predstavlja ukupnu izdašnost izvora rijeke Jadro. Mjerenja su pokazala da odvodnja vode sa izvora ima izrazito sezonski karakter. Najveće količine vode se odvode u ljetnom periodu (preko 2,6 m3/s) u srpnju i kolovozu kada je izdašnost izvora znatno smanjena (oko 5 m3/s), dok se u prosincu i siječnju odvodi oko 2,2 m3/s. Grafičkim prikazom ovih mjerenja (karakterističnih dnevnih protoka – minimalnih, srednjih, maksimalnih tijekom perioda od 5479 dana raspoređenih na vremensku skalu od godine dana) na slici 5 vidljiva je varijacija odvedenog dnevnog protoka od minimalnih 1,69 m3/s (ljubičasta boja) do maksimalnih 3,03 m3/s (crvena boja) sa srednjim iznosom od 2,39 m3/s (modra boja) kroz godinu. Na slici 6 je vidljiv prikaz srednjih godišnjih protoka na izvoru (prirodni protok dobiven sumom protoka dva kanala i stanice Majdan nizvodni) i na stanici Majdan nizvodni, dok je na slici 7 to prikazano na mjesečnoj razini. Primjetni su lagani trendovi porasta protoka izvora (modra boja) koji su veći od porasta protoka na stanici Majdan nizvodni (ljubičasta boja), a posljedica su povećanja količine vode koja se odvodi u vodoopskrbni sustav (crvena boja).

13 Ekološki prihvatljiv protok – minimalni protok koji u danim uvjetima (klime, tla, okoliša, postojeće flore i

faune) treba osigurati očuvanje biološko-ekološke ravnoteže analiziranog vodotoka i njegovog sliva.


- 361 -


Slika 6: Karakteristike odvođenja vode sa izvora rijeke Jadro za potrebe vodoopskrbe

Slika 7: Srednji godišnji protoci rijeke Jadro

Na slici 7 je također vidljivo da se tijekom srpnja i kolovoza uzima 50% ili više vode od ukupne izdašnosti izvora i znaju se produžiti na rujan. S obzirom da se u tom kritičnom razdoblju odvodi više vode nego što ostaje u nizvodnom dijelu korita rijeke (manje od 50%), to može imati (i najvjerojatnije ima jer se nedovoljno prati) negativne posljedice za ostale korisnike, a ponajprije okoliš, ekosustav rijeke Jadro i Kaštelanskog zaljeva. Bitno je spomenuti da ekološki problemi nastaju u kraćim vremenskim intervalima (između jednog i 10 dana) te da su kritični tokom ljeta u sušnom i vrućem periodu godine. Temeljem prethodno spomenutog je neophodno hitno pristupiti novom i osjetljivijem (analiza procesa u kraćim vremenskim intervalima) definiranju ekološki prihvatljivog protoka izvora rijeke Jadro. Kod određivanja ekološki prihvatljivog protoka bitan je i drugi parametar – temperatura vode. Ovom analizom je ustanovljeno da se u praksi kod rijeke Jadro javlja najgora moguća kombinacija. U vremenu kad su temperature zraka iskazivale najviše vrijednosti protoci u


- 362 -


koritu su imali najniže razine i upravo je to sa stanovišta ekologije, zaštite okoliša i održivog razvoja potencijalno najopasnija varijanta. Slika 8: Srednji mjesečni protok rijeke Jadro

Analizom je utvrđeno da se u vremenu trajanja od 15 godina dogodilo da se pojavila kombinacija protoka na stanici Majdan nizvodni niža od 2 m3/s i temperatura zraka iznad 25oC – 234 dana i protok niži od 3 m3/s i temperatura zraka iznad 25oC – 670 dana (ove temperature i znatno sniženi vodostaj su karakteristika sušnog i izrazito vrućeg vremena 7. i 8. mjeseca, a što bi u ispitivanom vremenu iznosilo 930 dana; op.a.). Značajan porast temperature zraka u regiji i rastući trend odvođenja vode iz izvora rijeke Jadro čiji su rezultat pojave kritičnih niskih protoka mogli bi u budućnosti postati izrazito štetna kombinacija za ekosustav rijeke Jadro. Upravo zato je u budućnosti bitno provoditi bolji monitoring raznih parametara, kako hidroloških i klimatoloških tako i onih bioloških, i sustavno ih detaljno analizirati. Cijelu ovu priču najbolje je zaključiti i zaokružiti riječima autora: „Kako su potrebe za vodom ovog izvora i vodotoka sve veće te kako se u njegovom slivu i koritu vrše zahvati koji mogu ozbiljno ugroziti ne samo kakvoću njegovih voda, nego i bitno smanjiti prirodne količine vode, krajnje je vrijeme da se maksimalno ozbiljno i znanstveno zasnovano pristupi izučavanju ove problematike. Na osnovi takvih izučavanja bit će potrebno poduzeti hitne zahvate vezano s korištenjem i upravljanjem vodnim resursima izvora i vodotoka Jadro. Hidrološka analiza odvođenja vode iz izvora Jadra izvršena u ovom radu trebala bi poslužiti kao osnovica za određivanje ekološki prihvatljivog protoka i održivo upravljanje ovim ključnim regionalnim vodnim resursom čije značenje nije do sada dovoljno prepoznato niti valorizirano, osobito sa stanovišta ekologije, i zaštite okoliša.“ Ukupni gubici sustava u čijem je sastavu 1130 km cijevi (Split oko 250 km) iznose 57,2%. S obzirom da su glavni dovodni cjevovodi u najvećoj mjeri obnovljeni, vidljivo je da se gubici stvaraju unutar sekundarne mreže. Obnovom tog dijela mreže za koju su zadužene jedinice lokalne uprave i samouprave i daljnjim razvojem sustava ukupne gubitke je moguće svesti na razinu od 20%, što bi značilo smanjenu potrošnju i veće količine vode u toku same rijeke Jadro uz smanjenje poremećaja u njenome ekosustavu. Nažalost, ulaganja u obnovu sekundarne mreže nisu velika te svi ovi pomaci idu sporo jer zahtjevaju znatna financijska sredstva. Danas je na sustav Split-Solin-Kaštela-Trogir priključeno oko 300.000 stanovnika sa tendencijom rasta (razvoj sustava, rast stanovništva, gospodarstva i turizma) i jednim izvorom – rijekom Jadro. Količina vode koja se nalazi u sustavu rijeke Jadro nema tendenciju rasta, ona ostaje ista uz manje oscilacije ovisno o padalinama ili opada. Promjenom klime u


- 363 -


budućnosti to bi moglo postati još izraženije. Već je danas vidljivo da sušna razdoblja, pogotovo u ljetnom periodu, traju duže nego ranijih godina, a broj padalina zna biti manji. Za rješavanje i praćenje cijelog sustava biti će potreban interdisciplinaran pristup kojim će se skupiti i analizirati svi podaci da bi se ostvario dugoročno održiv sustav i razvoj.

3. ZAKLJUČAK Sustav odvodnje koji je postojao na području Splita bez prethodnog pročišćavanja prikupljenih otpadnih voda nanio je dugotrajnu štetu morskom ekosustavu Kaštelanskog zaljeva i imao negativne učinke na priobalno more južnog dijela splitskog poluotoka od rta Marjana do Stobreča (obala uz more Bračkog kanala). Početak oporavka ovih ekosustava započeo je završetkom izgradnje većine glavnih elemenata kanalizacijskog sustava „Južni sliv“ (2000. godina) i osnovnih dijelova kanalizacijskog sustava Split-Solin (podprojekt u sklopu „Integralnog projekta zaštite Kaštelanskog zaljeva (EKO Projekt)“) 2004. godine i njihovim početkom rada. Izgradnjom i obnovom Južnog sliva napravljena je nova kolektorska mreža i UPOV Katalinića brig s novim podmorskim ispustom na koji su spojeni svi dijelovi grada osim dijela sjevernog i istočnog predjela grada Splita (Stobreč s okolicom). EKO Projektom su obuhvaćeni sjeverni dio grada gdje je bila najveća koncentracija industrijskih kapaciteta,a time i najveća količina tehnoloških otpadnih voda, svi rubni dijelovi grada do Stobreča i grad Solin. Naknadno su na sustav spojene općine Klis i Dugopolje, a u skoroj budućnosti Žrnovnica, Srinjine i Tugare kao projekti optimizacije sustava. Oba sustava, koji su zapravo jedan projekt razdvojeni su radi lakšeg financiranja i izvedbe, imaju mehaničko pročišćavanje otpadnih voda i zadovoljavaju trenutne potrebe i zahtjeve. Završetkom izgradnje sustava odvodnje, znatna sredstva bit će preusmjerena u obnovu vodoopskrbnog sustava koji obuhvaća preko 300.000 stanovnika. Rezultat starosti sustava i nedovoljne obnove su bili znatno povećani gubici u sustavu koji su nadoknađivani dodatnim zahvaćanjem vode sa izvora rijeke Jadro. Veći zahvati vode s izvora, zajedno s nelegalnim korištenjem vode rijeke Jadro uzrokovali su znatno smanjenu količinu vode u toku rijeke koja je usko vezana s ekosustavom Kaštelanskog zaljeva i potencijalne negativne učinke na sam ekosustav rijeke cijelom dužinom toka. Problemi vezani uz smanjenu količinu vode u toku rijeke Jadro dolaze do izražaja u ljetnim mjesecima kada se u srcu turističke sezone znatno povećava potrošnja pitke vode. Završetkom obnove sustava odvodnje i vodoopskrbe obuhvatit će se šire područje splitskog bazena koje je najgušće naseljen prostor Splitsko-dalmatinske županije, ali i područje sa stalnom tendencijom rasta stanovništva, i na taj način omogućiti dugoročno i plansko gospodarenje otpadnim vodama i svim vodnim resursima u okruženju. Samo uži prostor Splita i okolice ima potencijal rasta na oko 500.000 stanovnika, dok šire područje daleko premašuje tu brojku. Takav rast stanovništva bi trebao pratiti razvoj industrije i gospodarstva, a svi oni bi se priključivali na postojeći izgrađeni sustav odvodnje i vodoopskrbe. Dosadašnji rezultati funkcioniranja ovih sustava su: bolja kooperativnost stanovništva u rješavanju ovih pitanja i porast ekološke osvještenosti građana, kvalitetnije gospodarenje otpadnim vodama, vodom rijeke Jadro i priobalnim morem, kvalitetna opskrba vodom, znatno poboljšana kakvoća mora, oporavak morske flore i faune kao i kopnene koja je u direktnom suživotu s njim, ugodniji život na prostoru uz more koje je prethodno bilo zagađeno, povećana turistička aktivnost zadnjih godina (posebno u Splitu koji je bio samo tranzitni grad) zajedno s povećanjem smještajnih kapaciteta, itd. Sadašnji stadij izgrađenosti sustava omogućava daljnje planiranje usavršavanja istih uz prilagodbu potrebama u budućnosti. Sada je moguće praviti planove za dugoročno održivu vodoopskrbu (kako ovog prostora tako i cijele županije), ali i krenuti u unapređenje sustava


- 364 -


odvodnje da ponovno ne bi došlo do situacije kakva je bila u Kaštelanskom zaljevu do 2004. godine. Na ovaj način će se moći ostvariti ideja održivog razvoja i pozitivna koegzistencija čovjeka i prirode gdje se neće narušavati prirodna ravnoteža, a bit će omogućen razvoj, djelovanje i život ljudi na ovom prostoru.

LITERATURA [1] Agencija EKO – Kaštelanski zaljev, Ustanova Split, www.ekz.hr [2] Bonacci, O.: Hidrološka analiza odvođenja vode iz krškog izvora rijeke Jadro, Časopis Hrvatske vode 79/80,

str. 37-42, Zagreb 2012. [3] Cokarić, Š.: Projekt Eko-Kaštelanski zaljev, Građevinar 57, str. 621-630, 2005. [4] Čatlak, Z.: Izgradnja prve etape kanalizacijskog sustava Split-Solin, Građevinar 56, str. 1-10, 2001. [5] Društvo „JOSIP BROZ TITO“ – Split, Savez antifašističkih boraca i antifašista – Split: Split u Titovo doba,

Split 2002. [6] Grad Split: Generalni urbanistički plan ( GUP ) knjiga I, Split 2006. [7] Građevinar, www.casopis-gradjevinar.hr [8] Hrvatske vode: Jačanje javno-privatnog partnerstva s ciljem unapređivanja gospodarenja otpadnim vodama u

Hrvatskoj, 2009. [9] Hrvatske vode: Vodoopskrbni plan Splitsko-dalmatinske županije, Split 2008. [10] Knezić, S., Margeta, J.: Integralni sustav za podršku odlučivanju u razvoju obalnog kanalizacijskog

sustava, Građevinar 53, str. 443-452, 2001. [11] Ravlić, N.: Optimizacija projekta prve etape kanalizacijskog sustava Split/Solin, Građevinar 55, str. 713-

722, 2003. [12] Tedeschi, S.: Zaštita priobalnog mora Splita, Solina, Kaštela i Trogira, Građevinar 55, str. 443-448, 2003. [13] Vodovod i kanalizacija Split, www.vodovod-st.hr

SUSTAINABILITY OF THE CITY OF SPLIT'S EXISTING WATER SUPPLY AND DRAINAGE SYSTEM WITH SUGGESTIONS FOR ITS IMPROVEMENT

Summary This paper presents the City of Split's wastewater drainage and water supply system. Split and its surroundings make up an integral whole which the concept of this paper reflects, while putting emphasis on the City of Split. The paper describes the drainage and water-supply systems, ie their condition before the reconstruction, the reconstruction plans along with an overview of the work done to this point, as well as what the systems should look like once they have been completed, the share and influence of the City of Split in the complete systems, the projects' financial aspects, progress monitoring of the work planned, as well as its influence on the environment after the first building phase. It is clear, through these descriptions, how demanding and important these projects are and what is to be accomplished through them. In describing the drainage, emphasis is placed on the system's most important elements, which are the Stupe and the Katalinića brig wastewater treatment devices with their respective underwater outlets. In describing the water supply, emphasis is placed on the system losses, on the main system objects at the Kunčeva Greda location and the Ravne Njive location with its flume, as well as on the key element of the entire water supply system, the River Jadro. Building the aforementioned systems through the Integral project of protection of Kaštela Bay (EKO Project) should ultimately result in a decrease in, or the entire removal of, human negative environmental influence and enable the further survival and prosperity of this picturesque area. Keywords: water supply, wastewater, City of Split


- 365 -

Documents

ODRŽIVOST POSTOJEĆEG SUSTAVA VODOOPSKRBE I ODVODNJE GRADA SPLITA S PRIJEDLOZIMA ZA POBOLJŠANJE