Honore de Balzac

SJAJ i BIJEDA KURTIZANA

Prijevod Dane Smiiklas

BIBLIOTEKA JUTARNJEG LISTA Najvea djela

6

Honore de BaJzac SJAJ I BIJEDA KURTIZANA

Naslov izvornika: Splendeurs et miseres des courtisanes

Prijevod: Dane Smiiklas

Izdava: Globus media d.o.o. Odranska 1/1, Zagreb

Tiskara: Vjesnik d.d.

Uvez: Grafiki zavod Hrvatske

Dizajn knjige: Halid Malla

ISBN 953-7160-56-4

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb

UDK 821.133.1-31 = 163.42

BALZAC, Honore de Sjaj i bijeda kurtizana / Honore de Balzac ; s francuskoga preveo Dane Smiiklas. - Zagreb : Globus media, 2004. - (Biblioteka Jutarnjeg lista Najvea djela ; 6)

Prijevod djela: Splendeurs et miseres des courtisanes.

ISBN 953-7160-56-4 441012014

PRVI DIO Kako ljube bludnice

Prvi dio

Godine 1824. na posljednjem plesu u Operi velikom je broju kra-bulja zapela za oko ljepota nekoga mladia koji je etao po hodni-cima i po foajeu. Drao se kao ovjek koji trai neku enu koju su nepredviene zapreke zadrale kod kue. Tajna je ovoga as nehaj-nog as urnog hodanja poznata samo starim enama i nekolicini iskusnih danguba. Kod ovakva ogromnog sastanka, gomila slabo promatra gomilu, interesi su strani, ak je i besposlica zaposlena. Mladoga je gizdelina toliko zaokupljala njegova nemirna potranja da uope nije opazio svoga uspjeha: podrugljivo zadivljenih poklika nekih krabulja, ozbiljnoga divljenja, zagriljivih ala i slatkih rijei nije on ni uo ni vidio. Premda ga je njegova ljepota stavljala u red onih izuzetnih osoba koje dolaze na ples u Operu da tamo dozive kakvu pustolovinu, i koje oekuju kao to su ljudi nekad ekali do-bitak na ruletu, dok je jo Frascati ivio, ipak se inilo da je poput graanina siguran da e dobro provesti svoju veer; po svoj je prilici to bio junak jedne od onih tajna to se odigravaju meu tri osobe, onih tajna od kojih se sastoji itav krabuljni ples u Operi i koje su poznate samo onima to u njima igraju ulogu. Za mlade je naime ene koje idu na nj da bi mogle rei Vidjela sam, za ljude iz pokra-jine, za neiskusne mladie i za strance, Opera tada vjerojatno pa-laa umora i dosade. Njima je ta crna, spora i stisnuta gomila, koja hoda amo-tamo, koja se valja, okree amo-tamo, penje se i silazi, i koja se moe usporediti samo s mravima na njihovu mravinjaku, tako malo razumljiva kao burza bretonskom seljaku, kojemu je ne-poznato postojanje glavne knjige dravnih vjerovnika. Osim rijetkih izuzetaka, mukarci se u Parizu ne maskiraju: mukarac u dominu daje smijean dojam. U tome se pokazuje genij naroda. Ljudi koji

7

Prvi dio

njega mogle sakriti duboke ponore, kao i kod mnogih mladia koji hoe da igraju kakvu ulogu u Parizu a nemaju potrebnog kapitala za svoje zahtjeve i koji svaki dan stavljaju na kocku sve za sve, rtvujui Bogu kojemu se u ovom kraljevskom gradu najvie umiljavaju: sluaju. Ipak su njegovo odijelo i njegovo dranje bili besprijekorni, hodao je po klasinom parketu foajea kao stalan gost Opere. Tko nije opazio da tamo kao i na svim mjestima Pariza postoji neki nain dranja koji odaje tko si, to radi, odakle dolazi i to hoe? Krasna li mladia! Ovdje se ovjek moe okrenuti da ga vidi ree neka maska u kojoj su stalni plesni gosti prepoznali otmjenu gospou. Ne sjeate li ga se? odgovori joj mukarac koji joj je dao ruku. A gospoa vas je du Chatelet upoznala s njim... Sto? To je ljekarnikov sin u koga se bila zaljubila i koji je postao novinarom, ljubavnikom gospoice Coralije? Ja sam mislio da je suvie duboko pao a da bi ikada mogao opet isplivati na povrinu i ne razumijem kako se moe opet pojaviti u parikom drutvu ree grof Siksto du Chatelet. Izgleda kao knez ree maska i nije mu to dala ona glumica s kojom je ivio. Moja neakinja, koja ga je otkrila, nije ga znala tako udesiti. Voljela bih upoznati ljubavnicu toga Sargina. Recite mi neto iz njegova ivota to bi mi omoguilo da ga uznemirujem. Ovaj je par, koji je mladia slijedio apui, tada otro promatrala maska irokih ramena. Dragi gospodine Chardon ree prefekt Charente primajui gizdelina za ruku dopustite mi da vas upoznam s jednom osobom koja se eli ponovo s vama upoznati... Dragi grofe Chatelet odgovori mladi upravo me ta osoba pouila kako je smijeno ime koje mi dajete. Kraljev mi je ukaz vratio ime Rubempre, ime mojih predaka po majci. Premda su novine javile ovu injenicu, ona se tie tako neznatne linosti, te se ne stidim da na nju podsjetim svoje prijatelje, svoje neprijatelje i ravnodune: vi se ubrojite medu one koje hoete, ali sam siguran da ete odobriti mjeru koju mi je savjetovala vaa ena kad je jo bila samo gospoa de Bargeton.Ovaj je fini alac nasmijao markiza, a kod prefekta Charente izazvao je nervozno drhtanje. Rei ete joj nadoda Lucien da ja sad nosim crveni grb s

9

Sjaj i bijeda kurtizana

ele sakriti svoju sreu mogu ii na ples u Operu a da na nj ne dou, a maske koje su bezuvjetno prisiljene da uu, odmah odlaze. Najzabavniji prizor, im se otvori ples, prua guva na vratima to je stvara val ljudi koji odlaze i sudaraju se s onima koji dolaze. Zakrabuljeni su dakle mukarci ili ljubomorni supruzi koji dolaze uhoditi svoje ene ili muevi koji imaju kakvu ljubavnu pustolovinu pa nee da ih uhode njihove ene: oba ta poloaja jednako izazivaju smijeh. Tako je toga mladia, a da nije ni znao, kao ubojica slijedila neka debela i kratka maska, koja se valjala kao kakva bava. Za svakoga stalnog gosta Opere ovaj je domino odavao kakva upravnog inovnika, mjenjakog agenta, bankara, biljenika, ukratko nekog graanina koji sumnja u svoju nevjernu enu. U visokom drutvu nitko zaista ne trci za dokazima koji bi ga mogli poniziti. Ve je vie krabulja jedna drugoj smijui se pokazalo ovu nakaznu linost, dru-ge su je oslovile, neki su joj se mladii rugali. irina njezinih plea i njezino dranje pokazivalo je oiti prezir za ova beznaajna zadirki-vanja. Ona je ila kamo ju je vodio taj mladi, kao progonjeni vepar koji ne mari za metke to mu zuje oko usiju, ni za pse to za njim laju. Premda bi se na prvi pogled bilo moglo initi da su oni koji su doli radi uitka kao i oni koji su doli zbog zabrinutosti obukli isto odijelo, onu glasovitu venecijansku crnu odjeu, i mada je sve na plesu u Operi isprepleteno, razliiti se krugovi od kojih se sastoji pariko drutvo meu sobom nalaze, prepoznavaju i promatraju. Neki upueni imaju tako jasne pojmove da im je ta neitljiva knjiga interesa itljiva kao kakav zanimljiv roman. Za stalne goste ovaj dakle ovjek nije mogao ii za kakvom ljubavnom pustolovinom, jer bi tada zacijelo nosio kakav dogovoreni crveni, bijeli ili zeleni znak koji odaje ve odavno pripravljenu sreu. Nije li se radilo o nekoj osveti? Kad su vidjele masku koja je tako izbliza slijedila toga mladia miljenika ena, neke su dangube ponovo svratile svoju pozornost na ono lijepo lice na koje je uitak stavio boansku aureolu. Mladi ih je interesirao: to je vie hodao amo-tamo, to je veu radoznalost pobuivao. Sve je kod njega uostalom ukazivalo na to da je navikao na otmjen ivot. Prema nekom kobnom zakonu za nae doba, jedva postoji kakva bilo fizika bilo moralna razlika izmeu najotmjenijega, najbolje odgojenoga sina koga vojvode i pera i ovoga draesnog mladia kojega je jo nedavno usred Pariza davila bijeda svojim eljeznim rukama. Ljepota i mladost su kod

Prvi dio

naenju. Markiza nije poznavala nikoga na svijetu koji bi bio kadar igrati ulogu ove maske. Bojala se stupice pa sjedne i sakrije se. Grof Siksto du Chatelet, kojemu je Lucien skratio naslov za ono njegovo astohlepno du svakako s namjerom koja je mirisala na dugo smi-ljanu osvetu, slijedio je izdaleka ovoga gizdelina. Uskoro se sastane 8 nekim mladiem kojemu je, kako je mislio, mogao govoriti od srca k srcu. No, Rastignac, jeste li vidjeli Luciena? Potpuno se promijenio udranju i u miljenju.Da sam tako lijep mladi kao on, ja bih bio jo bogatiji od njega odgovori mladi rasipnik laganim ali finim tonom koji je izraavao

vedru alu. Ne apne mu u uho krupna maska i vrati mu sto puta milo zadrago tonom kojim je izrekao ovu jednu jedinu rije.Kako Rastignac nije bio takav ovjek da proguta uvredu, ostao je kao gromom oinut i dao se odvesti k prozoru nekom eljeznom rukom koje se nije mogao otresti. Vi mladi pjetliu iz kokoinjca mame Vauquer, kojemu je nedostajalo sranosti da zgrabi milijune tate Taillefera kad je ve najveidio posla bio gotov, za vau osobnu sigurnost znajte ovo: ako se nebudete prema Lucienu vladali kao prema bratu koga volite, vi ste unaim rukama, a mi nismo u vaima. utnja i odanost! Inae u se jaumijeati u vau igru i sruit u vae kugle. Lucien de Rubempre senalazi pod zatitom najvee dananje sile Crkve. Birajte izmeuivota i smrti. Va odgovor?Rastignacu se vrtjelo u glavi kao ovjeku koji je zaspao u umi i pro-budio se pokraj izgladnjele lavice. Bojao se, ali je bio bez svjedoka: u takvim prilikama i najodvanije ljude hvata strah. Samo on moe znati i usuditi se... ree za sebe poluglasno. Maska mu stisne ruku kako bi ga sprijeila da zavri svoju reenicu. Postupajte kao da je to on ree.Rastignac se ponaao kao milijuna na otvorenoj cesti koji je vidio kako razbojnik niani na nj: predao se. Moj dragi grofe ree on du ChSteletu kad se vratio k njemu ako vam je stalo do vaeg poloaja, postupajte s Lucienom de Rubempreom kao s ovjekom koga ete jednoga dana vidjeti na mnogo viem poloaju no to je va.

11

Sjaj i bijeda kurtizana

bijesnim bikom od srebra na zelenom polju. Srebrnoga bika... ponavljao je Chatelet. Gospoda e vam markiza objasniti, ako ne znate, zato je ovaj stari grb neto bolje nego komorniki klju i carske zlatne pele koje se nalaze na vaem, i to na veliku alost gospoe Chatelet, roene Negrepelisse d'Espard... ivo ree Lucien. Budui da ste me prepoznali, ne mogu vas vie uznemirivati, i ne bih vam mogla objasniti do koje me mjere zanimate ree mu tiho markiza d'Espard udei se njegovoj bezobratini i sigurnosti koju je taj od nje nekad prezreni ovjek stekao. Dopustite mi onda, gospoo, da sauvam jedinu mogunost koju imam da zaokupljam vae misli, ostavite me u ovoj tajanstve-noj polusjeni ree on sa smijekom kao onaj ovjek koji nee sigurnu sreu izvrgavati pogibli.Markiza nije mogla suzdrati malu naglu kretnju kad je osjetila da ju je, prema jednome engleskom izrazu, Lucienova pravilnost pre-sjeklo.. estitam vam zbog promjene stalea ree grof du Chatelet Lucienu. A ja primam estitku kao to mi je izriete odvrati Lucien i pozdravi markizu s neizmjernom drai. Napuhanac! ree tiho grof gospoi d'Espard. Konano je osvojio svoje pretke. Kad je napuhanost kod mladia upravljena protiv nas, gotovo uvijek ukazuje na neku osobu koja vrlo visoko stoji, jer medu nama ona ukazuje na nesreu. Stoga bih voljela poznati onu od naih pri-jateljica koja je ovu lijepu pticu uzela pod svoju zatitu. Moda bih tada nala mogunost da se veeras zabavljam. Moj je anonimni list bez sumnje zloba koju je spremila neka moja suparnica, jer je u njemu govora o ovom mladiu; njegovu mu je bezobratinu po svoj prilici netko diktirao: uhodite ga. Ja u uzeti ruku vojvode de Navarreinsa, pa ete me opet lako moi nai.U onom se trenutku kad je gospoa d'Espard htjela osloviti svoga roaka tajanstvena maska postavi izmeu nje i vojvode da joj apne u uho: Lucien vas ljubi, on je pisac pisamca; va je prefekt njegov najvei neprijatelj, pa zar se onda mogao pred njim izjasniti?Neznanac se udalji i ostavi gospou d'Espard u dvostrukom izne-

10

Prvi dio

tako tankim slojem duha kao to je kruh nadniara namazan tankom naslagom enjaka. On je znao spremiti u svoj ambar sve ono Sto je napabirio ideje i kude po poljima nesreenoga ivota kakav provode knjievnici i politiari. Blondet je na svoju nesreu plaao svojom snagom za svoje mane i za svoju lijenost. Kako je uvijek zapadao u nevolje, on je pripadao onoj vrsti odlinih ljudi koji sve mogu za sreu drugih a nita ne mogu za svoju, onim Ala-dinima koji doputaju da netko posudi od njih svjetiljku. Ovi divni savjetnici imaju otrouman i valjan duh kad ga ne mui osobni interes. Kod njih radi mozak a ne miica. Odatle ona nestalnost njihova znaaja i odatle onaj prijekor kojim ih satiru slabiji duhovi. Blondet je dijelio svoju novarku s drugom kojega je dan prije uvrijedio, jeo je, pio i spavao s onim kojega je sutradan kanio zadaviti. Ovi su zanimljivi paradoksi opravdavali sve. Kako je cijeli svijet shvaao kao alu, ni sam nije htio da ga shvaaju ozbiljno. Bio je mlad, omiljen, gotovo slavan, sretan, pa se nije kao Finot brinuo za to da stekne potreban imutak za stare dane. Najvea je moda hrabrost u ovaj as bila potrebna Lucienu da odbrusi Blondetu kao stoje odbrusio gospodi d'Espard i Chateletu. Ali su kod njega na alost uici tatine sprijeili djelovanje ponosa, koji je sigurno zaetnik mnogih velikih djela. Njegova je tatina slavila slavlje u preanjem susretu: pokazao se bogat, sretan i pun prezira prema onim dvjema osobama koje su ga prezrele kad je bio siromaan i bijedan. Ali zar je pjesnik, kao neki stari diplomat, mogao bezobzirno napasti dvojicu takozvanih prijatelja koji su ga primili u nudi, kod kojih je spavao u vrijeme svoje nevolje? Finot, Blondet i on su se zajedno ponizivali, oni su slavili orgije koje nisu samo prodirale novac njihovih vjerovnika. Kao oni vojnici koji ne znaju svoju hrabrost upotrijebiti na pravom mjestu, Lucien je tada uinio ono to radi mnogo ljudi u Parizu: on se ponovo osramotio, jer je prihvatio Finotovu ruku i nije odbio Blondetovo milovanje. Tko se bavio novinarstvom, ili tko se jo njime bavi, dolazi u krutu nudu da pozdravlja ljude koje prezire, da se smijei svome najveem neprijatelju, da trpi najsmradnije prostote, da prlja sebi prste ako hoe da svojim napadaima plati milo za drago. ovjek se navikava na to da gleda kako se ini zlo, da ga proputa; najprije ga odobrava, a na koncu ga i sam ini. S vremenom se dua umanjuje, jer je prlja sramotni i neprestani kompromis, pokreta plemenitih misli

13

Sjaj i bijeda kurtizana

Maski je izbjegla jedna kretnja zadovoljstva, i ona opet poe Luci-enovim tragom. Moj dragi, vrlo ste brzo promijenili svoje miljenje o njemu odgovori s pravom zaueni prefekt. Jednako tako brzo kao oni koji sjede u centru a glasaju s desnicom odgovori Rastignac tome prefektu-narodnom zastupniku koji jo prije nekoliko dana nije glasovao za vladu. Ima li jo danas miljenja? Postoje samo interesi upadne des Lupeaulx, koji ih je sluao. O emu se radi? O gospodinu de Rubempreu, koga mi Rastignac eli prikazati kao neku linost ree narodni poslanik generalnom tajniku. Moj dragi grofe odgovori mu ozbiljno des Lupeaulx gospodin de Rubempre je vrlo zasluan mladi i ima tako dobro zalee da bih bio presretan kad bih s njime opet mogao sklopiti poznanstvo. Tu e brzo pasti u osinjak razvratnika naega doba ree Rastignac.Tri su se sugovornika okrenula prema kutu u kojem je stajalo nekoliko knjievnika, vie-manje slavnih ljudi, i nekolicina razvratnika. Ova su gospoda iznosila svoje primjedbe, svoje dosjetke i zlobne ale pokuavajui se zabavljati i oekujui kakvu zabavu. U ovoj zbrda-zdola sastavljenoj skupini bilo je ljudi s kojima je Lucien dolazio u dodir, a oni su pod prividno lijepim postupcima prema njemu skrivali loe namjere. No, Luciene, moje dijete, moj ljubimce, opet smo se potkoili,okrpali. Odakle dolazimo? Opet smo pomou darova iz Florininabudoara uzjahali na konja? Vrlo dobro, moj mladiu! ree muBlondet putajui Finotovu ruku da prijateljski obuhvati Lucienaoko struka i da ga pritisne na svoje srce.Andoche Finot je bio vlasnik jednoga asopisa u kojemu je Lucien gotovo besplatno radio, a Blondet ga je obogaivao svojom suradnjom, svojim razborom, svojim mudrim savjetima i dubinom svojih pogleda. Finot i Blondet bili su olienje Bertranda i Ratona1, s tom razlikom to je La Fontainova maka konano opazila da je varaju, dok je Blondet, premda je znao da ga vara, Finotu dalje sluio.Ovaj sjajni condottiere pera morao je zaista biti dugo rob. Finot je sakrivao okrutnu volju pod nezgrapnim vanjskim oblicima, pod pospanom bezobraznom gluposti, koja je toliko bila presvuena

12

Prvi dio

Duhovit je i lijep: ne smije li i on uspjeti prema onoj tvojoj: qu-tbuscumque viis5. Evo ga pred nama u njegovoj milanskoj bojnoj opremi, sa snanim napola izvuenim bodeom i razvijenom zastavom. Boga ti, Luciene, a gdje si omaknuo ovaj krasni prsluk? Samo ljubav moe nai takva sukna. Imamo li stan? Ovaj as mi fe potrebno znati adrese svojih prijatelja, ne znam gdje u noas spavati. Finot me je pod prostakom izlikom da e imati ljubavni doivljaj noas bacio van. Moj dragi odgovori Lucien provodim u ivotu aksiom skojim je ovjek siguran da e mirno ivjeti: Fuge, late, tace6. Ostavljam vas.- Ali ja ne ostavljam tebe dok mi ne plati onaj sveti dug, onu malu

veerul Hm? ree Blondet, koji je suvie volio dobro omastiti brkove i koji se dao astiti kad je bio prazne kese.- Kakvu veeru? upita Lucien s nestrpljivom kretnjom.- Ne sjea li se? Evo po tome prepoznajem kad nekom prijatelju

dobro poe: sve zaboravlja. Zna on to nam je duan, jamim za njegovo srce ree Finot prihvaajui Blondetovu alu. Rastignac ree Blondet hvatajui za ruku ovoga mladoga rasi-pnika upravo kad je doao do gornjega kraja foajea u blizinu stupa gdje su stajali tobonji prijatelji radi se o veeri: ta i vi ete biti s nama... ako gospodin nastavi on ozbiljno pokazujui na Luciena- ne bude i nadalje poricao taj dug asti: on je to kadar.- Gospodin de Rubempre, jamim, nije kadar da to uini ree

Rastignac, mislei na sasvim neto drugo nego na obmanjivanje. Evo Bixioua usklikne Blondet on e takoer doi, beznjega nije nita potpuno. Bez njega mi ni ampanjac ne razvezujeH'/.ik, i sve mi je bljutavo, pa i najbolje ale.

Moji prijatelji ree Bixiou vidim da ste se okupili oko uda dana. Na dragi Lucien obnavlja Ovidijeve Metamorfoze7. Kao to su se bogovi pretvarali u rijetko povre i druge stvari da zavedu ene, tako se na Chardon pretvorio u plemia da zavede... koga?... Charlesa X.l Moj dragi Luciene ree on primajui ga /.a dugme njegova kaputa kad novinar postane veliki gospodin, zasluuje lijepu maju derau. Na njihovu mjestu ree taj nemilosrdni aljivac pokazujui na Finota i Vernoua ja bih te naeo u njihovim malim novinama, ti bi im donio stotinjak franaka: deset

15

Sjaj i bijeda kurtizana

hra, arke se banalnosti troe i okreu se same od sebe. Alcesti2 postaju Filintima3, znaajevi slabe, talenti se kvare, vjere u lijepa djela nestaje. Takav koji se nekad htio ponositi svojim napisanim stranicama rasipa svoju snagu na jadne lanke za koje ga njegova savjest prije ili kasnije prekorava kao za isto toliko loih djela. Bili su doli, kao to se dogodilo kod Lousteaua i Vernoua, da postanu veliki pisci, a postali su nemoni novinari. Stoga se ne mogu dovoljno pohvaliti oni u kojih je znaaj na visini njihova talenta: ljudi d'Arthezova kova, koji znaju sigurno hodati po liticama knjievnoga ivota. Lucien nije znao to da odgovori na Blondetovo laskanje, jer je njegov duh na Luciena neodoljivo zavodniki djelovao, i on je kao razvratnik sauvao svoju vlast nad svojim uenikom, a osim toga je zbog svog ljubavnog odnosa s groficom de Montcornet zauzimao visok poloaj u otmjenom drutvu. Jeste li batinili od kakvoga ujaka? upita ga Finot s podrugljivim izrazom lica. Ja sam poeo, kao i vi, sistematski izrabljivati glupane odgovori Lucien jednakim tonom. Gospodin jamano ima kakav asopis, kakve novine? upita Andoche Finot bezobrazno napuhano kao izrabljiva prema onome koga izrabljuje. Imam neto bolje odvrati Lucien, jer mu je tatina, koju je povrijedila neprirodna nadmo glavnog urednika, povratila svijest o njegovom novom poloaju. A to vi imate, moj dragi?... Imam stranku. Postoji li Lucienova stranka? upita Vernou smijeei se. Finot, ovaj te djeak daleko pretekao, to sam ti i prorekao. Lucien ima talenta, nisi znao s njim dobro postupati, nego si ga muio. Pokaj se, ti surovi klipane! povie Blondet.Blondet je bio lukav kao lija i nazrijevao je u Lucienovu govoru, kretnjama i licu vie od jedne tajne. Premda ga je ublaivao, znao mu je upravo tim rijeima stezati podbradnjak uzde. Htio je doznati razloge zato se Lucien vratio u Pariz, njegove namjere i sredstva za ivot. Klekni na koljena pred ovom moi koju nikad nee imati, mabio ti sto puta Finot4 nastavi on. Pripusti gospodina, i tosmjesta, u broj jakih ljudi kojima pripada budunost. On je na!

14

Prvi dio

u nekadanju komediju. takor je bio suvie skup: nije donosio ni asti ni koristi ni uitka. Mode takora je tako potpuno nestalo da je danas malo ljudi znalo tu intimnu pojedinost otmjenoga ivota prije restauracije, sve do trenutka kad su neki pisci ponovo uzeli takora kao novu temu. Kako! Zar bi nam Lucien, koji je ubio Coraliju, oteo Torpillu?" upita Blondet.Kad je maska s atletskim oblicima ula to ime, nehotice se trgla. To je Rastignac opazio, premda je trzaj bio prikriven. To nije mogue! odgovori Finot. Torpille nema ni prebijene pare da bi je komu dala: ona je od Florine posudila tisuu franaka, kako mi je rekao Nathan. Oh! gospodo, gospodo!... ree Rastignac pokuavajui braniti Luciena protiv tako ogavnih podvala. Onda je usklikne Vernou nekadanji uzdravani Coralijin ljubavnik postao tako krepostan?... Oh, ba mi tih tisuu franaka ree Bixiou dokazuju da na Lucien ivi s Torpillom... Kako nenadoknadiv gubitak trpi elita knjievnosti, znanosti, umjetnosti i politike! ree Blondet. Torpille je jedina rasputena djevojka od koje se moe izgraditi lijepa kurtizana: nikakva obrazovanost nije je pokvarila, ne zna ni itati ni pisati: ona bi nas razumjela. Mi bismo svojoj epohi darovali jedan od onih prekrasnih aspazijanskih'12 likova bez kojih nema velikoga stoljea. Vidite kako gospoa du Barry dobro pristaje XVIII. vijeku, Ni-non de Lenclos XVII., Marion de Lorme XVI., Imperia XV, Flora Rimskoj Republici, koju je ona izabrala za svoju batinicu, i koja je njezinom ostavtinom mogla isplatiti svoj dravni dug. Sto bi bio Horacije bez Lidije, Tibul bez Delije, Katul bez Lezbije, Proper-cije bez Cintije, Demetrije bez Lamije, koja jo i danas sainjava njegovu slavu? Kad Blondet u foajeu Opere govori o Demetriju, suvie mi se ini kao lanak iz Debatsa apne Bixiou u uho svome susjedu. I bez svih ovih kraljica to bi bilo carstvo Cezara? nastavljao je i dalje Blondet. La'is i Rodopa su Grka i Egipat. Sve su uostalom poezija onih vjekova u kojima su ivjele. Ova poezija, koja nedostaje Napoleonu, jer je njegova udovica, velika armija, kasarnska ala nije nedostajala revoluciji, koja je imala gospodu

17

Sjaj i bijeda kurtizana

stupaca dobrih dosjetaka. Bixiou ree Blondet ugostitelj nam je svet dvadeset etiri sata prije gozbe i dvanaest sati poslije nje: na dini prijatelj daje nam veeru. Kako! Kako! nastavi Bixiou a to je potrebnije nego jedno veliko ime sauvati od zaborava i obdariti darovima ubogo plemstvo talentiranoga ovjeka? Luciene, ti uiva potovanje tampe, kojoj si bio najljepi ukras, a mi emo te podupirati. Finot, nekoliko redaka u uvodnom lanku! Blondet, jedan lukav lani na etvrtoj stranici tvojih novina! Najavimo da je izala najbolja knjiga naega doba: Strijelac Karla IX.. Zamolimo Dauriata da nam izda Ivanice, ove boanske sonete francuskoga Petrarce. Podignimo svoga prijatelja na titu tampanoga papira koji stvara i unitava slavu. Ako hoe veeru ree Lucien Blondettt da se otrese ove skupine koja je postajala sve veom ini mi se da nisi trebao upotrijebiti hiperbolu ni parabolu sa svojim starim prijateljem, kao da je on kakva budala. Sutra naveer kod Lointiera ree ivahno kad je vidio kako dolazi neka ena prema kojoj se pourio. Oh! oh! oh! ree Bixiou podrugljivo mijenjajui glas kod svakoga usklika, kad mu se inilo da prepoznaje masku prema kojoj je Lucien iao to zasluuje da se potvrdi.I on je slijedio taj lijepi par, prestigao ga i promotrio ga otrim pogledom, te se vratio na veliko zadovoljstvo svih ovih zavidnika koji su htjeli znati odakle dolazi promjena Lucienovih novanih sredstava. Moji prijatelji, vi ve odavna poznate sreu gospodina de Ru-bemprea ree im Bixiou. To je nekadanji des Lupeaubcovtakor.Sada je ve zaboravljena izopaenost, koja je jo u poetku ovoga stoljea bila vrlo rairena, a sastojala se u raskoi takora. takorom ta je rije u tom smislu ve zastarjela zvala se djevojica od deset do jedanaest godina, statistica u nekom kazalitu, naroito u Operi, koju su neki razvratnici odgojili za opainu i besramnost. takor je bio nekakav paklenski pa, ulino derite kojemu su se opratali svi uspjeli pothvati. takor je mogao sve uzeti, ovjek ga se morao uvati kao opasne ivotinje, on je unosio u ivot element veselosti kao neko Scapin8, Sganarelle9 i Frontin10

16

Prvi dio

govor vrvi od duhovitih dosjetaka, ona poznaje tajnu onomatopeje u najljepim bojama, ona... Ti si profukao pet franaka svoga feljtona ree Bixiou prekidajui Lousteaua; Torpille je beskonano neto bolje nego to sve: vi ste manje-vie svi bili njezini ljubavnici, a nijedan od vas ne moe rei da mu je ona bila ljubovca, ona vas uvijek moe imati, a vi nju neete nikada. Vi silom provaljujete njezina vrata, vi je morate moliti za kakvu uslugu... Ohl ona je plemenitija nego razbojniki poglavica koji dobro obavlja svoj posao, i odanija nego najbolji kolski drug ree Blondet; ovjek joj moe povjeriti svoju kesu i svoju tajnu. Ali ono to bi me potaklo da je izaberem za kraljicu, jest njezina bur-bonska ravnodunost za palog ljubimca. Ona je, kao i njezina majka, mnogo preskupa ree des Lu-peaulx. Lijepa Holananka bi bila progutala dohotke toledskog nadbiskupa, ona je pojela dva biljenika... I hranila Maxima de Traillesa kad je bio pa ree Bbriou. Torpille je suvie skupa, kao Rafael, kao Careme, kao Taglioni, kao Lavvrence, kao Boulle, kao to su bili preskupi svi genijalni umjetnici... ree Blondet. Nikada Estera nije izgledala kao otmjena ena ree tada Ra-stignac pokazujui na masku kojoj je Lucien davao ruku. Ja bih se kladio za gospou de Serizv. Nema sumnje usklikne du Chatelet i imovina se gospodina de Rubemprea objanjava. Ah] Crkva zna izabrati svoje levite. Kako bi bio krasan tajnik kakve ambasade] ree des Lupeaulx. To vie nastavi Rastignac to je Lucien talentiran ovjek. Ova su gospoda o tome doivjela ne jedan dokaz doda on promatrajui Blondeta, Finota i Lousteaua. Da, taj je djeak tako skrojen da e daleko doi ree Louste-au, koji se izjedao od zavisti to vie to ima ono to mi nazivamo nezavisnost u idejama. Ti si ga nainio takvim kakav jest ree Vernou. Dobro odvrati Bixiou promatrajui des Lupeaubca pozivam se na sjeanje gospodina generalnog tajnika i izvjestitelja za molbe, ova je maska Torpille, kladim se za jednu veeru... Primam okladu ree du Chatelet, jer je elio doznati istinu.

19

Sjaj i bijeda kurtizana

Tallien? Sada u Francuskoj, gdje se radi o tome tko e zasjesti na prijestolje, stoji zaista prazno prijestolje. Mi svi moemo stvoriti jednu kraljicu. Ja bih sam Torpilli bio dao tetku, jer je njezina majka suvie vjerodostojno umrla na polju sramote: du Tillet bi joj bio platio hotel, Lousteau koiju, Rastignac sluge, des Lupeaulx kuhara, Finot eire (Finot se nehotice trgnuo kad je iz neposredne blizine dobio ovaj ubod), Vernou bi joj bio pravio reklame, Bixiou opskrbljivao svojim dosjetkama? Plemstvo bi bilo dolo da se zabavlja kod nae Ninone, i k njoj bismo bili primamili umjetnike pod prijetnjom ubitanih lanaka. Ninon II bi bila divno besramna, neizmjerno raskona. Ona bi imala svoje nazore. Kod nje bi se bilo italo koje zabranjeno dramsko remek-djelo, koje bi se bilo dalo u nudi izriito sastaviti. Ona ne bi bila postala liberalka, jer je kurtizana bitno monarhistiki nastrojena. Ahl koliki gubitak! Ona bi bila morala grliti cijelo jedno stoljee, a ljudi samo jednoga malog mladia! Lucien e od nje nainiti kakva lovakog psal Nijedna od enskih velesila koju spominje nije gacala po ulici ree Finot a ovaj se lijepi takor valjao po blatu. Kao ljiljanova sjemenka u nagnojenoj zemlji odvrati Vernou ona se tamo uljepala, tamo je procvala. Odatle dolazi njezina premo. Nije li netko morao sve upoznati, da stvara smijeh i veselje koji prianjaju o sve? Ima pravo ree Lousteau, koji je dosada bez rijei promatrao. Torpille se zna smijati i nasmijavati. Ova znanost velikih pisaca i velikih glumaca pripada onima koji su proniknuli u sve drutvene dubine. U osamnaestoj godini ova je djevojka spoznala najvee obilje i najniu bijedu, sve ljude na svim stupnjevima. Ona dri u rukama kao neki arobni tapi kojim odvezuje brutalne poude to su ih tako silovito potisnuli ljudi koji jo imaju srca premda se bave politikom ili znanou, knjievnou ili umjetnou. Nema ene u Parizu koja bi mogla kao ona rei ivotinji u ovjeku: Izidi! i ivotinja ostavlja svoju jazbinu i valja se u razuzdanosti; ona te stavlja k stolu koji se sve savija od obilja, ona ti pomae piti, puiti. Ukratko, ta je ena ona sol koju je opjevao Rabelais i koja, kad se posipa po travi, oivljuje je i uzdie je sve do divnih krajeva umjetnosti: njezina odjea iri nevjerojatne krasote, njezini prsti u pravo vrijeme rasipavaju drago kamenje, kao to njezina usta rasipaju smijeak, ona daje svakoj stvari smisao onoga asa, njezin

18

Prvi dio

U boicu. Maska je stajala tamo kao da je bila sama s Lucienom, i za tu enu nije vie postojalo onih deset tisua osoba, nije bilo vie one teke atmosfere pune praine, ne! Ona je stajala pod boanskim svodom ljubavi kao to Rafaelove madone stoje pod zlatnom ovalnom aureolom. Ona nije osjeala da su je gurali laktovima, plamen njezina pogleda probijao je kroz rupe maske i spajao se s Lucienovim oima, pa se ak inilo da i drhtanje njezina tijela potjee od same kretnje njezina prijatelja. Odakle dolazi taj plamen koji obasjava zaljubljenu enu i odlikuje je iznad sviju? Odakle dolazi ona vilinska lakoa koja, kako se ini, mijenja zakone tee? Je li to dua koja izlazi van? Ima li srea fizike snage? Nevinost djevice i drai djetinjstva izbijali su iz domina. Premda su ova dva bia bila odvojena, ak su i u hodu nalikovala na one skupine Flore i Zefira koje su najvjetiji kipari umjetniki isprepleli. No to je bilo vie nego kiparstvo, vie nego najvea umjetnost: Lucien i njegov lijepi domino podsjeali su na one anele zabavljene cvijeem i pticama koje je kist Giovannija Bellinija stavio pod slike djevice-majke. Lucien i ova ena pripadali su mati, koja je iznad umjetnosti kao to je uzrok iznad posljedice.Kad je ta ena, koja je zaboravila sve, bila jedan korak od te skupine, Bixiou povie: Estera!Nesretnica naglo okrene glavu kao osoba koja uje da je netko zove. Prepozna toga zlobnoga ovjeka, i spusti glavu kao ovjek na umoru koji izdie posljednji uzdah. Provali smijeh, te se sve orilo i skupina se raspri po mnotvu kao gomila preplaenih mieva, koji s ruba nekoga puta bjee u svoje rupe. Samo se Rastignac nije udaljivao vie nego to je morao, da se ne bi inilo kao da bjei pred Lucienovim blistavim pogledima, pa se mogao diviti jednako dubokim, premda skrivenim bolima jednoga i drugoga: ponajprije jadnoj Torpilli kao oinutoj gromom, zatim nerazumljivoj maski, jedinom ovjeku ove skupine koji je ostao. Estera apne samo rije Lucienu u uho upravo kad su joj klecala koljena, i Lucien nestane s njome podupirui je. Rastignac je pratio pogledom taj krasni par, zadubljen u svoje misli. Odakle joj to ime Torpille? upita ga neki sumorni glas koji ga je pogodio u dubinu due, jer nije vie bio promijenjen. To je zaista on, i opet je izmakao... ree Rastignac za se.

21

Sjaj i bijeda kurtizana

Hajde, des Lupeaubc ree Finot nastojte prepoznati ui svoga bivega takora. Nije potrebno poinjati zloin protiv povrede maske odvrati Bixiou. Torpille i Lucien e se vratiti k nama kad budu opet proli foajeom. Obvezujem se tada da u vam dokazati da je to ona. Opet je dakle isplivao na povrinu na prijatelj Lucien? ree Nathan, koji se pridrui skupini a ja sam mislio da se vratio u Angouleme da tamo zavri svoj ivot. Je li otkrio kakvu tajnu pro-tiv vjerovnika? On je uinio ono to ti nee tako brzo odgovori Rastignac sve je platio.Krupna je maska kimajui glavom potvrivala. Kad mukarac u njegovoj dobi postane uredan ovjek, ode stran-puticom, nema vie smionosti, postaje rentijer nastavi Nathan. Oh1. taj e uvijek ostati veliki gospodin, uvijek e imati visoke misli, koje e ga izdizati iznad toboe nadmonih ljudi odgovori Rastignac.U ovaj as su novinari, gizdelini i dangube svi promatrali ovaj draesni predmet njihove oklade, kao to trgovci konjima proma-traju konja na prodaju. Ovi suci koji su ostarjeli u upoznavanju parike pokvarenosti, sve sami ljudi odlinoga duha, a opet na ra-zliitom podruju, svi jednako pokvareni, jednako razvratni, svi neobuzdanog astoljublja, navikli na to da sve pretpostavljaju, da sve pogaaju, arko su uprli oi u jednu maskiranu enu, koju ni-tko nije mogao odgonetnuti osim njih. Jedino su oni i neki stalni gosti na plesu u Operi mogli prepoznati pod dugim mrtvakim pokrovom onoga domina, pod kukuljicom, pod viseim ogrtaem, pod kojima nije mogue prepoznati enu, oblinu oblika, osobitost dranja i koraka, kretnje bokova, dranje glave i sve one pojedi-nosti koje obine oi ne mogu zamijetiti, a bile su lako vidljive njihovima. Usprkos ovoj bezoblinoj vanjtini, oni su dakle mogli prepoznati najdirljiviji prizor, onaj prizor to ga prua oku ena koju oivljuje istinska ljubav. Bila to Torpille, vojvotkinja de Mau-frigneuse ili gospoda de Serizv, zadnja ili prva preka na drutvenoj ljestvici, ovo je bie svakako bilo divan stvor, vizija sretnih snova. Ovi stari mladii jednako kao i oni mladi starci tako su se uzbudili da su zavidjeli Lucienu na divnoj prednosti toga preobraaja ene

20

Prvi dio

neugodnih kutova, medu kojima se istiu ulica de Langlade, izlaz prolaza Saint-Guillaume, i nekoliko uglova ulica. Opinska uprava dosad nije mogla nita uiniti da oisti ovu veliku gubavnicu, jer je prostitucija ve odavna tamo postavila svoj glavni stan. Moda je srea za pariki svijet to se ovim uliicama ostavlja njihov gnusan izgled. Kad ovjek ovuda prolazi danju, ne moe sebi zamisliti to biva nou iz ovih ulica: ovim ulicama prolaze udna bia koja ne pripadaju nikakvu svijetu; polugole i bijele prilike stoje uz zidove, sjena je ivahna. Izmeu kunih zidova i prolaznika uljaju se odjee koje hodaju i govore. Pokoja se poluotvorena vrata ponu grohotom smijati. Do uha ti dopiru onakve rijei koje su, kako kae Rabelais, bile smrznute pa su se otopile. Iz plonika odzvanjaju ritornele. Nije to neodreena buka, ona neto znai: kad je hrapava, to je ovjeji glas, ali ako nalikuje na pjevanje, nema vie nita ljudsko i pribliava se zvidanju. esto iznenada zazvidi. Na-pokon pete izama imaju neto izazovno i porugljivo. ovjeku se zavrti u glavi kad vidi sve ovo. Tamo su izmijenjene atmosferske prilike: ovjeku je vrue zimi a hladno ljeti. Ali kakvo god bilo vrijeme, ova udna priroda prua isti prizor: tamo ivi fantastini svijet Berlinanina Hoffmanna. Ni najbolji blagajnik-raunovoda ne nalazi ovdje nita zbiljsko ako je proao tjesnace ulica koji vode u pristojne ulice gdje ima prolaznika, duana i svjetiljaka. Vrednija je prezira ili je besramnija nego kraljice i nego i kraljevi prolih vremena, koji se nisu bojali baviti kurtizanama, uprava ili moderna politika to se vie ne usuuju pogledati u lice ovoj rani velikih gradova. Svakako se mjere moraju mijenjati prema vremenu, a takve su mjere osjetljivije kad diraju u pojedinca i u njegovu slobodu, ali bi se moda ovjek morao pokazati irokogrudan i smion u materijalnim stvarima kao to su zrak, svjetlo i prostorije. Moralist, umjetnik i razumni upravnik poalit e za nekadanjim drvenim galerijama Palais-Rovala, gdje su se natiskavale ove ovice koje e uvijek doi onamo kamo idu etaoci: a nije li bolje da etaoci idu onamo gdje su one? Sto se dogodilo? Danas su najsjajniji dijelovi bulevara, ovo arobno etalite, zabranjeni uveer obitelji. Redarstvo se nije znalo okoristiti prilikom koju su mu u tom pogledu pruili neki prolazi, tako da je moglo spasiti javnu cestu. Djevojka koju je na plesu u Operi slomila jedna rije stanovala je ve jedan dva mjeseca u ulici de Langlade, u nekoj kui rune vanj-

23

Sjaj i bijeda kurtizana

uti li u te zadaviti odgovori maska sasvim drugim glasom. Zadovoljan sam s tobom, odrao si svoju rije i stoga ima vie od jedne desnice u svojoj slubi. uti odsada kao grob, a prije nego zauti, odgovori mi to u te pitati. Ova je djevojka tako draesna da bi zaludila samoga cara Napo-leona, i da bi zaludila ak i onoga kojega bi bilo mnogo tee zavesti: tebe! odgovori Rastignac udaljujui se. Jedan asak ree maska. Pokazat u ti da se mora praviti kao da me nisi nikad nigdje vidio.Taj ovjek skine masku. Rastignac je oklijevao jedan trenutak, jer nije nita vidio od one ogavne osobe koju je nekad poznao u kui Vauquer. Vrag vam je omoguio da sve promijenite na sebi, osim vaihoiju, koje ovjek ne bi mogao nikad zaboraviti ree mu on.vrsta ga je aka stisnula za ruku da mu preporui vjenu utnju.U tri sata ujutro des Lupeaulx i Finot naoe rasipnika Rastignacana istom mjestu, naslonjena na stup kod kojega ga je ostavila strana maska. Rastignac se ispovjedio sam sebi: on je bio ispovjedniki pokajnik, sudac i okrivljeni. Dao se odvesti na doruak, i kad jedoao kui, bio je dobrano pripit, ali utljiv.Ulica de Langlade kao i susjedne ulice nagruju Palais-Royal i uli-cu de Rivoli. Ovaj dio najsjajnije etvrti Pariza dugo e nositi ljagu sramote koju su mu utisnule hrpe smea staroga Pariza, na kojima su nekad stajali mlinovi. Ove uske, mrane i blatne ulice, gdje se odvijaju poslovi kojima nije stalo do njihove vanjtine, dobivaju nou tajanstvenu fizionomiju punu opreka. Svakoga tko doe iz osvijetljenih mjesta ulice Saint-Honore, iz ulice Neuve-des-Petits-Champs i Richelieuove ulice, u kojima se tiska neprekidno mno-tvo i u kojima sjaju remek-djela obrta, mode i umjetnosti, svakoga ovjeka kojemu nije poznat veernji Pariz mora obuzeti tuna tje-skoba kad zapadne u mreu malih ulica koje okruuje ovo svjetlo to odsijeva do neba. Tamna sjena dolazi iza ovih bujica plinskoga svjetla. S vremena na vrijeme jedna blijeda svjetiljka baca svoje nesigurno i nejasno svjetlo koje vie ne osvjetljuje stanovite ta-mne uglove. Prolaznici idu brzo i rijetki su. Duani su zatvoreni, a ako je koji otvoren, daje lo dojam: to je kakva zaprljana i mrana krma ili prodavaonica rublja u kojoj se prodaje kolonjska voda. Neka nezdrava studen zebe te za kosti. Prolazi malo kola. Ima

22

Prvi dio

Jedna grijalica s izgorenim ugljenom govorila je o dogaaju ovoga stranoga jutra, kukuljica i ogrta domina bili su na zemlji. Krevet nije bio raspremljen. Jadni stvor, smrtno pogoen u srce, bez sumnje je sve tako ostavio kad se vratio iz Opere. Stijenj svijee koji se skrutnuo u tekuini to ju je sadravala zdjelica na svijenjaku pokazivao je koliko se Estera bila zadubila u svoja posljednja ra-/.miljanja. Rupi natopljen suzama dokazivao je kako je iskren bio oaj ove Magdalene, koje je klasina poza bila poza bezbone kurtizane. Ovo iskreno kajanje nasmije sveenika. Kako je bila nespretna, kad je htjela umrijeti, Estera je bila ostavila svoja vrata otvorena a da nije raunala da zrak dviju soba treba veu koliinu ugljena da postane zaguljiv. Plin ugljena ju je samo omamio. Svjei /.rak koji je sada prodro sa stuba postupno ju je vraao k svijesti, da opet osjeti svoje patnje. Sveenik je stajao nepomino, zadubljen u svoje mrane misli, a nije ga dirala boanska ljepota te djevojke, i promatrao je njezine prve kretnje kao da je ona kakva ivotinja. Njegove su oi prividno ravnoduno bludjele s ovoga slomljenog tijela po svakovrsnim predmetima. Promatrao je pokustvo ove sobe, kojoj je crveni, izglaani i hladni pod jedva skrivao lo, izlizan sag. Staromodni kreveti od obojena drva, optoen zastorima od utoga pamunog platna s crvenim ruama, jedan jedini naslonja i dva stolca isto tako od obojena drva, presvueni istim pamunim platnom, a takve su takoer bile draperije na prozoru; tapeta je bila iarana cvijeem, ali je bila crna i masna od zuba vremena; jedan stol za ivanje od mahagonijeva drveta; kamin natrpan prostim kuhinjskim posuem, dva naeta svenja cjepanica; na kamenoj ploi kamina je tu i tamo bila staklenina izmijeana s nakitom, sa karama; prljavi jastui, bijele i namirisane rukavice, prekrasan eir koji je bio baen na vr za vodu, jedan Ternaux-al koji je zaepio prozor, lijepa haljina objeena o avao, mali tvrdi divan bez jastuka, proste kaljae i draesne cipele, vezivo koje bi pobudilo zavist kakve kraljice, tanjuri od obinoga porculana na kojima su se vidjeli ostaci posljednjeg obroka i zatrpani priborom od kineskog srebra, te srebrnine siromanoga Pariza; jedna koara puna krumpira i prljavog rublja, a na njemu je bila kapica od gaza, zatim jedan otvoren i prazan lo ormar s ogledalom. Na njegovim su se policama vidjele potvrde zalagaonice: to je bila cjelokupna slika tunih i veselih, bijednih i bogatih stvari koje su se nametale pogledu.

25

Sjaj i bijeda kurtizana

tine. Ova se graevina naslanja na zid neke ogromne kue, loe je obojena, nema dubine, a bajoslovno je visoka. Dobiva svjetlo s ulice i prilino je slina kokojim ljestvama. Na svakom se katu nalazi jedan stan od dvije sobe. Gore vode uske stube koje su kao prilijepljene o zid i udno su osvijetljene prozorskim zaklopcima koji izvana ocrtavaju naslon na stubama, a svaki hodnik na stubitu oznauje odvodna cijev. To je najogavnija osobitost Pariza. Duan i meukat je tada pripadao nekom limaru. Vlasnik je stanovao na prvom katu, druga etiri kata su nastavale vrlo pristojne grizete. Vlasnik i vratarica bili su prema njima obzirni i usluni jer je bilo teko iznajmiti tako udno graenu kuu i na takvom mjestu. Znaaj se ove etvrti objanjava time to postoji dosta veliko mnotvo takvih kua koje trgovina nee i koje moe upotrijebiti samo nepriznati, zloglasni i neasni obrt.U tri sata poslije podne vratarica, koja je vidjela kako je neki mladi u dva sata ujutro doveo kui gospoicu Esteru smrtno bolesnu, upravo se tajno svjetovala s grizetom s gornjega kata. Djevojka joj je rekla, prije nego se popela u koiju da ide na neku zabavu, kako je nemirna radi Estere: nije je ula da se mie. Estera je bez sumnje jo spavala, ali se ovaj san inio sumnjiv. Budui da je vratarica bila sama u svojoj sobici, alila je to ne moe otii gore da se raspita to se dogodilo na etvrtom katu gdje je stanovala gospoica Estera. Upravo kad se odluila povjeriti limarevu sinu strau u svojoj sobici u meukatu, koja je bila neka vrsta izdubljenja gdje se zid malo uleknuo, jedan se fijaker zaustavio. Neki ovjek zamotan od glave do pete, u oitoj namjeri da sakrije svoje odijelo ili svoje zvanje, izae iz njega i upita za gospoicu Esteru. Vratarica se odmah posve umirila, utnja i mir kod zatvorenice inili su joj se sada posve objanjeni. Kad se posjetilac penjao stubama iznad sobice, vratarica je opazila srebrne kope koje su krasile njegove cipele, inilo joj se da je opazila crne rese pojasa na mantiji. Sila je dolje i pitala je koijaa, koji joj je bez rijei odgovarao, a vratarica je ipak razumjela. Sveenik je pokucao. Nije dobio nikakva odgovora. uo je lake uzdahe i na silu je otvorio vrata ramenom, i to snagom koju mu je bez sumnje podavalo milosre, a koju bi meutim svatko drugi smatrao navikom. On pohita u drugu sobu i opazi pred svetom djevicom od obojene sadre jadnu Esteru kako klei, ili bolje kako se sruila i sklopila ruke. Grizeta je izdisala.

24

Prvi dio

Osjeate li se bolje? upita sveenik i dade joj piti zaeerenevode.inilo se da ovaj ovjek pozna ovakva osebujna kuanstva, on je u njima sve razumio. Bio je kao kod kue. Ova prednost da netko bude svuda kao kod kue pripada samo kraljevima, rasputenim djevojkama i lopovima.- Kad vam opet bude potpuno dobro nastavi ovaj neobini sveenik

nakon krae stanke rei ete mi koji su vas razlozi naveli da poinite svoj posljednji zloin, naime pokuaj samoubojstva.

- Moja je povijest vrlo jednostavna, moj oe odvrati ona. Prije tri mjeseca sam jo ivjela u neredu u kojem sam se rodila. Bila sam zadnji i najbesramniji stvor, a sada sam samo najnesretniji stvor na svijetu. Dopustite mi da vam ne govorim o svojoj jadnoj majci, ona je umorena...

- Nju je umorio neki kapetan u nekoj sumnjivoj kui ree sveenik prekidajui svoju pokajnicu... Poznam vae podrijetlo i znam, ako se ikojoj osobi ikad moe oprostiti to je provodila besraman ivot, da se moe vama, jer su vam nedostajali dobri primjeri.

- Nisam, aliboe, ni bila krtena, niti sam primila pouku u kojoj vjeri. Sve se onda moe popraviti nastavi sveenik samo ako vaa vjera i vae kajanje bude iskreno, bez skrivenih misli. Lucien i Bog ispunjaju moje srce ree ona s dirljivom beza-zlenou.

- Mogli biste rei Bog i Lucien odvrati sveenik smijeei se.- Vi me podsjeate na svrhu moga dolaska. Nemojte izostaviti nita to

se odnosi na ovoga mladia.- Vi dolazite zbog njega? upita ona s izrazom ljubavi koja bi bila

raznjeila svakoga drugog sveenika. Ohl on je sve slutio. Ne odgovori on vaa smrt nikoga ne zabrinjava, va ivot zabrinjava. Hajde, objasnite mi svoje ponaanje. Jednom rijeju ree ona.Jadno je djevoje drhtalo zbog osornoga sveenikova tona, ali kao ena koju ve dugo nije surovost iznenadila. Lucien je Lucien nastavi ona najljepi i najbolji mladiod ivih bia, ali ako ga poznate, moja e vam se ljubav initi vrlo

27

Sjaj i bijeda kurtizana

Da li se u ove tragove raskoi pod ovim krhotinama, u ovo kuanstvo koje je tako dobro pristajalo boemskom ivotu ove djevojke to je ovdje u svojem zguvanom donjem rublju bila slomljena kao poginuli konj u svojoj ormi, pod svojim slomljenim rudom, upleten u svoje uzde, da li se nad ovim neobinim prizorom zamislio ovaj sveenik? Je li sebi govorio da je ovo zalutalo stvorenje moralo biti bar nesebino, da toliko siromatvo zdruuje s ljubavlju bogatoga mladia? Je li ovaj nered u pokustvu pripisivao neredu u njezinu ivotu? Je li osjeao samilost, uas? Je li njegovo milosre bilo ganuto? Tko bi ga bio vidio kako je tamo stajao prekrienih ruku, namrtena ela, nabranih usana, ukoena pogleda, bio bi pomislio da je zabavljen zlobnim, pakosnim osjeajima, oprenim mislima i kobnim osnovama. Svakako je bio neosjetljiv prema lijepim oblinama grudi koje su bile gotovo zgnjeene pod teinom naprijed nagnutog gornjeg tijela i prema draesnim oblicima uee Venere, koji su se vidjeli pod crnom donjom suknjom, toliko se Estera bila jako podvinula poda se. Klonulost te glave koja je, kad se gledala odostraga, pruala pogledu bijeli, meki i vitki zatiljak, lijepa smiono razvijena ramena nisu ga dirala. Nije podigao Esteru, inilo se da ne uje njezino ganutljivo disanje, koje je odavalo povratak u ivot; bio je potreban grozni jecaj i straan pogled koji je na njega bacila ova djevojka, da se on udostoji da je podigne i da je odnese u krevet s tolikom lakoom te je to odavalo izvanrednu snagu. Lucienel ree ona apui. Ljubav se vraa, onda ena nije daleko ree sveenik s nekom gorinom.Sad je rtva parike pokvarenosti opazila odijelo svoga spasitelja i ree s djetinjim smijekom, kad ono stavlja svoju ruicu na eljeni predmet: Ja onda neu umrijeti a da se ne pomirim s nebom. Vi ete moi okajati svoje grijehe ree sveenik i namoi joj elo vodom te joj dade mirisati octa iz boice koju je naao u kutu. Osjeam kako ivot, mjesto da me ostavlja, struji u mene ree ona kad je primila od sveenika ove usluge i izrazila mu svoju zahvalnost neobino prirodnim kretnjama.Ova primamljiva pantomima koju bi Gracije bile mogle igrati da zavedu posve je opravdavala nadimak ove neobine djevojke.

26

Prvi dio

ena bez grijeha; i kad ga neka ena sretne, moe samo njega ljubiti: etol Ali takvu biu potrebno je bie koje je jednako njemu. Ja sam dakle htjela biti dostojna da me moj Lucien ljubi. Odatle je dola moja nesrea. Juer su me u Operi prepoznali neki mladii koji nemaju ni toliko srca koliko tigar ima milosra, ali jo bih se i s tigrom sporazumjela! Veo nevinosti to sam ga nosila, pao. je. Njihov mi je smijeh razdirao duu i srce. Nemojte misliti da ste me spasili, ja u umrijeti od tuge. Va veo nevinosti?... ree sveenik. Vi ste dakle s Lucie-nom postupali s krajnjom strogosti? Oh! moj oe, kako mi vi, koji ga poznate, postavljate takvo pitanje! odgovori ona i divno mu se nasmijei. Bogu se ovjek ne moe opirati. Ne hulite na Boga ree sveenik blagim glasom. Nitko ne moe biti slian Bogu, pretjerivanje slabo pristaje istinskoj ljubavi, vi jo niste za svoga idola osjetili istu i pravu ljubav. Da ste osjetili promjenu koju ste, kako se hvalite, na sebi izvrili, postigli biste kreposti koje su dar mladosti, bili biste osjetili slasti istoe i njenost stidljivosti, ta dva vijenca slave mlade djevojke. Vi ga ne volite.Estera se zgrozila, to je i sveenik vidio, ali to nije uzdrmalo mir ovoga ispovjednika. Da, vi ga ljubite poradi sebe a ne zbog njega, poradi prolaznih uitaka koji vas oaravaju a ne poradi ljubavi kao takve. Ako ste ga se tako domogli, vi niste osjetili onu svetu jezu koja proima bie u koje je Bog utisnuo peat divne savrenosti: jeste li mislili na to da ste ga ponizili svojim nekadanjim neistim ivotom, da ste htjeli pokvariti jedno dijete onim groznim nasladama kojima ste zasluili onaj svoj poznati sramni nadimak? Vi ste bili nedosljedni i sebi i svojoj kratkotrajnoj ljubavi... Kratkotrajnoj? ponovi ona i podigne oi. Kakvim da se imenom nazove ona ljubav koja nije vjena a uje-dinjuje nas do groba s onim koga ljubimo? Ah! elim biti katolkinja povie ona muklim i snanim glasom kojim bi bila dobila milost naega spasitelja. Moe li biti enom Luciena de Rubemprea takva djevojka koja nije primila ni kria od crkve, ni znanja, koja ne zna ni itati ni pisati, a niti moliti se, koja ne moe ni koraka nainiti a da se plonik

2l>

Sjaj i bijeda kurtizana

prirodnom. Sluajno sam ga prije tri mjeseca susrela u kazalitu Porte-Saint-Martin, kamo sam ila, jednom, kad sam imala izlaz, jer smo mi imale jedan dan slobodan u tjednu, u kui gospoe Mevnardie, gdje sam bila. Lako ete shvatiti da sam sutradan uzela dopust bez doputenja. Ljubav mi je obuzela srce i tako me promijenila te sama sebe vise nisam poznala kad sam se vratila iz kazalita. Zgrozila sam se nad samom sobom. Nikad Lucien nije mogao nita znati. Mjesto da mu kaem gdje ivim, dala sam mu adresu onoga stana u kome je tada stanovala moja prijateljica koja je bila tako dobra te mi ga je ustupila. Kunem vam se svojom svetom rijei... Ne smijete se zaklinjati. Je li to zakletva kad vam dajem svoju svetu rije? No, od toga sam dana radila u onoj sobi sama kao izgubljena i ivala koulje za dvadeset osam sua po komadu kako bih ivjela od potena rada. Punih mjesec dana jela sam samo krumpire da ostanem pristojna i dostojna Luciena, koji me ljubi i potuje kao najkreposniju meu najkreposnijima. Dala sam policiji propisnu izjavu da opet zadobi-jem svoja graanska prava, i podvrgnuli su me paski na dvije godine. Oni isti koji te vrlo lako unesu u listu sramote prave izvanredne potekoe da te izbriu iz nje. Sve to sam molila nebo bilo je da uvrsti moju odluku. Imat u u travnju devetnaest godina: u ovoj dobi ima jo mogunosti... Meni se bar ini da sam se rodila tek prije tri mjeseca... Svako sam jutro molila dragoga Boga i zaklinjala ga da Lucien ne dozna za moj prijanji ivot. Kupila sam ovu djevicu koju vidite: molila sam je na svoj nain, jer ne znam molitava, ne znam ni itati ni pisati, nikad nisam ila u crkvu, nikad nisam vidjela dobroga Boga nego samo na procesijama, iz radoznalosti. A to govori djevici? Govorim joj kao to govorim Lucienu s onim zanosom due od kojega se rasplae. Ah, on plae? Od veselja ree ona ivo. Jadni miii Mi se tako dobro razumijemo kao da imamo istu duu. On je tako mio, tako umiljat, tako njean u srcu, u duhu i u vladanju. On kae da je pjesnik, a ja kaem da je Bog... Oprostite! ali vi sveenici ne znate to je ljubav. Uostalom, samo mi dovoljno poznajemo mukarce da bismo cijenili jednoga Luciena. Jedan je Lucien, vidite, tako rijedak kao

2S

Prvi dio

bile sjajne i ute kao u tigra i koje je strogi ivot i oskudica bila prekrila onakvim velom kakav se nalazi na horizontu za vrijeme pasje vruine: zemlja je vrua i sjajna ali je od magle mutna i nejasna pa se gotovo i ne vidi. Upravo panjolska ozbiljnost i duboke bore to su ih iznakazile brazgotine gadnih kozica pa su izgledale kao ra-zrovane koloteine, ispresijecale su njegovo zelenkasto i od sunca opaljeno lice. Tvrdoa ovih crta isticala se to vie to ih je kao uokvirivala oskudna vlasulja sveenika koji puno ne dri do svoje osobe, elava crna vlasulja koja je na svjetlu izgledala crvena. Njegov atletski gornji dio tijela, njegove ruke kao u starog vojnika, njegova iroka plea i njegova jaka ramena, sve je to bilo kao u onih karijatida to su ih graditelji srednjega vijeka upotrebljavali na nekim talijanskim palaama i na koje nepotpuno podsjeaju karijatide na proelju kazalita Porte-Saint-Martin. ak i ljudi koji ni najmanje nisu bistra pogleda bili bi doli na to da su ovoga ovjeka samo najsvetije strasti ili zaista neobini doivljaji nagnali u krilo Crkve. Zaista su ga samo najudnovatiji dogaaji mogli promijeniti, ako se takva narav uope moe promijeniti. ene koje su provodile ivot koji je Estera tako estoko odbacila zapadaju u stanje posvemanje ravnodunosti prema vanjskim oblicima mukarca. One su sline dananjem knjievnom kritiaru koji se u stanovitom pogledu moe s njima usporediti i koji zapada u stanje duboke nebrige za umje-tnike oblike: on je itao toliko djela, on ih toliko vidi kako prolaze pokraj njega, toliko se naviknuo na napisane stranice, doznao je za tolike rasplete, vidio je toliko drama, toliko je napisao lanaka, a da bi rekao to je mislio, toliko je puta izdao stvar umjetnosti za volju svojih prijatelja i neprijatelja, te mu se to sve napokon zgadi, ali ipak i dalje vri svoje zvanje kao knjievni sudac. Potrebno bi bilo udo da taj pisac napie kakvo djelo, jednako kao to bi trebalo udo da se ista i plemenita ljubav rascvate u srcu koje kurtizane. Glas i kretnje toga sveenika koji kao da su dolazili sa Zurbaranova platna inili su se tako neprijateljski jadnoj djevojci, kojoj je oblik malo znaio, te se ona manje smatrala predmetom njegove brige nego vie kao potrebno sredstvo neke njegove osnove. Premda nije mogla razlikovati izmeu laskanja koje dolazi iz osobnoga interesa i usrdnosti koja proizlazi iz milosra jer ovjek mora biti dobro na oprezu da lijepe rijei prijatelja ne uzme za gotov novac ipak se osjeala kao da je u pandama kakve grdne goropadne ptiurine

31

Sjaj i bijeda kurtizana

ne podigne da je optui, koja se odlikuje jedino prolaznom vrijednosti svoje ljepote, koju e moda sutra bolest odnijeti, moe li takav pokvareni i ponieni stvor, koji je poznavao svoje ponienje... (bez toga znanja i s manje ljubavi prije bi vam se moglo oprostiti...) moe li budui plijen samoubojstva i pakla biti njegovom enom? Svaka je reenica bila kao ubod bodeom koji ju je pogaao u dubinu srca, kod svake reenice sve su jai i jai jecaji i guste suze oajne djevojke pokazivali s kolikom je snagom prodiralo svjetlo u njezinu pamet koja je bila neuka kao pamet divljaka, u njezinu napokon probuenu duu, u njezino bie koje je pokvarenost bila prekrila blatnim slojem leda koji se sad topio na suncu vjere. Zato nisam umrla! To je bila jedina misao to ju je izrekla u bujici misli to su vrvjele njezinim mozgom i koje su ga izjedale. Draga kerko ree taj strani sudac postoji jedna ljubav koja se nikako ne moe priznati pred ljudima i njezino priznanje aneli primaju sa sretnim smijekom. Koja? Ljubav bez nade, ljubav koja nadahnjuje ivot, koja usauje u njega klicu portvovnosti, koja oplemenjuje sve ine milju da se postigne idealno savrenstvo. Da, aneli odobravaju takvu ljubav, ona dovodi do spoznaje Boga. Neprestano se usavravati da posta-ne dostojan onoga koga ljubi, prinositi mu potajne rtve, oboavati ga izdaleka, davati svoju krv kaplju po kaplju, rtvovati mu svoje samoljublje, ne poznavati vie ni ponosa ni srdbe prema njemu, zatajiti mu ak okrutnu ljubomoru koju izaziva u srcu, dati mu sve to eli, pa bilo to i na vlastitu tetu, voljeti to on voli, okrenuti uvijek lice prema njemu da ga slijedi a da on i ne zna. Ovakvu bi vam ljubav bila i vjera oprostila, ona ne bi vrijeala ni ljudske ni Boje zakone i vodila bi vas drugim putem nego vae prljave poude.Kad je Estera ula ovu uasnu osudu koja je bila izraena jednom rijei (i to kakvom rijei! i kakvim glasom), obuzelo ju je opravdano nepovjerenje. Ova je rije djelovala kao grom koji navijeta skoru oluju. Promatrala je ovoga sveenika i uhvatio ju je takav unutarnji gr koji hvata i najhrabrije kad se iznenada nau pred neposrednom opasnosti. Nikakav pogled ne bi bio mogao proitati to se sad dogaa u tom ovjeku. Ali ak i najodvaniji bio bi prije zadrhtao nego se ponadao kad je vidio njegove oi, koje su nekad

30

Prvi dio

mladia kamen spoticanja, oni su takoer i milosrdni. Znajte ovo, moja kerko: osoba koju Lucien ljubi ima pravo na njihovo potovanje kao to pravi kranin potuje ak i blato gdje sluajno sja boansko svjetlo. Ja sam doao da budem kao posrednik njihove dobrotvorne misli, ali da sam vas naao posvema opaku, drsku, lukavu, pokvarenu do sri, gluhu na glas pokajanja, bio bih vas ostavio njihovoj srdbi. Ona politika i graanska sloboda koja se tako teko dobiva, koju policija u interesu drutva s pravom dugo zavlai i koju vi, kako sam uo, sa arom pravoga kajanja elite evo jel ree sveenik i izvue ispod svoga pojasa jedan papir u slubenom obliku. Vidjeli su vas juer, a ova obavijest je datirana od danas: vidite kako su moni ljudi koji se zanimaju za Luciena. Kad je Estera vidjela ovaj papir, spopadne je tako oito grevita drhtavica kakvu izaziva nenadana srea, te joj se pokae na usnama onakav ukoeni smijeak kao u luaka. Sveenik je stajao i promatrao ovo dijete da vidi hoe li se oduprijeti tolikim dojmovima, kad se oslobodi strane snage koju pokvareni ljudi dobivaju iz same svoje pokvarenosti, i kad se vrati na svoju krhku i njenu prvobitnu narav. Kao laljiva kurtizana Estera bi odglumila komediju, ali kako je postala opet neduna i iskrena, ona je mogla umrijeti kao to operirani slijepac moe opet izgubiti vid ako prejako svjetlo padne na njegovo oko. Ovaj je dakle ovjek duboko zagledao u ljudsku narav, ali je ostao u svom miru, koji je bio straan zbog svoje ukoenosti. On je bio hladna, bijela, do neba visoka gora, koja je nepomina i mrka, s granitnim stranama a ipak dobrohotna. Rasputene su djevojke u biti prevrtljive. One bez razloga prelaze iz najtupljega nepovjerenja u posvemanje povjerenje. One su u tom pogledu jo ispod ivotinje. U svemu su pretjerane: u svojim radostima kao i u svom oaju, u svojoj vjeri kao i u svom bezvjerju. One bi poludjele i kad ih ne bi desetkovala kod njih naroita smrtnost, i kad koji sretni sluaj neke od njih ne bi podigao iz blata u kojemu ive. Da do dna proniknemo u bijedu ovoga uasnoga ivota, trebalo bi vidjeti kako daleko neki stvor moe ii u mahnitosti a da u njoj ne ustraje, i tada bismo se mogli diviti estokom ushitu Tor-pille pred nogama ovoga sveenika. Ova je jadna djevojka gledala ovaj papir koji joj je donosio slobodu s onakvim izraajem kakav je Dante zaboravio i kakav je nadmaivao izume njegova Pakla. Ali je sa suzama dola reakcija. Estera se digne, zagrli ovoga ovjeka oko

33

Sjaj i bijeda kurtizana

koja je dugo kruila nad njom i na koncu se na nju bacila, i u svom je strahu rekla tjeskobnim glasom: Ja sam mislila da sveenici imaju zadau da nas tjee, a vi meubijate.Na ovaj krik nedunosti sveenik se nehotice trgne i zaustavi: sabere se prije nego je odgovorio. Taj su se trenutak ove dvije osobe koje su se tako neobino sastale uzajamno ispod oka promatrale. Sveenik je shvatio djevojku, ali djevojka nije mogla razumjeti sveenika. On se bez sumnje odrekao neke osnove koja je prijetila jadnoj Esteri i vratio se na svoje prvobitne misli. Mi smo lijenici dua ree on blagim glasom i znamo koji lijekovi odgovaraju njihovim bolestima. Morate mnogo oprostiti bijedi ree Estera.Ona je mislila da je pogrijeila, pa je spuzla s kreveta i bacila se pred noge tom ovjeku, izljubila njegovu mantiju s dubokom po-niznou i podigla prema njemu svoje zaplakane oi. Mislim da sam ve mnogo uinila ree ona. Sluajte, moje dijete: va je zao glas raalostio Lucienovu obitelj. Oni se boje, i to ne bez razloga, da ete ga odvui u neuredan ivot, u svijet ludosti... To je istina, ja sam ga dovela na ples da ga stavim u nepriliku. Vi ste dovoljno lijepi da bi on preko vas mogao slavlje slaviti u otmjenom drutvu, pokazivati vas s ponosom i praviti vas paradnim konjem. Kad bi samo troio svoj novaci... Ali on e troiti svoje vrijeme i svoju snagu, izgubit e volju za lijepim ivotom koji mu ele pripraviti. Umjesto da jednoga dana bude ambasador, bogat, slavan, i da mu se svi dive, bit e kao oni toliki rasipnici koji su upropastili svoj talent u parikom blatu ljubavnik jedne razvratne ene. Vi ete se kasnije sami vratiti u svoj prijanji ivot, poto se za kratko vrijeme uspnete u sferu otmjenosti, jer vi u sebi nemate snage koju daje dobar odgoj, snage da se oprete bludu i da mislite na budunost. Vi isto tako neete prekinuti sa svojim prijateljicama kao to niste prekinuli s onim ljudima koji su vas jutros osramotili u Operi. Budui da su pravi Lucienovi prijatelji bili preplaeni zbog ljubavi koju ste u njemu pobudili, slijedili su njegove korake i sve su doznali. Kako ih je posve obuzeo strah, oni su me poslali k vama da ispitam vaa raspoloenja i da odluim o vaoj sudbini. Ali premda su dovoljno jaki da uklone s puta ovoga

32

Prvi dio

vi ste u pretpaklu gdje su nekrtena mala djeca... Mala djeca! ponovi ona njenim glasom. ... Kako ste vi u listovima policije kao brojka izvan ljudskih bia nastavi neosjetljivi sveenik ako vam je ljubav, koja vas je malko dirnula, izazvala prije tri mjeseca dojam da ste se tek rodili, tada od danas morate osjeati da ste doista u djetinjstvu. Morate se, dakle, vladati kao da ste djevojica, morate se potpuno promijeniti, a ja preuzimam na sebe da vas nee nitko prepoznati. Ponajprije morate zaboraviti na Luciena.Jadnoj je djevojci ova rije slomila srce. Ona podigne oi na sveenika i zaklima glavom da nee. Ona nije mogla govoriti kad je ponovo u spasitelju vidjela krvnika. Vi ete se bar odrei toga da ga vidite ree on. Ja u vasodvesti u jedan samostan gdje se odgajaju mlade djevojke iz najboljih obitelji. Tamo ete postati katolkinja, tamo e vas pouiti uobavljanju kranskih dunosti, tamo e vas pouiti u vjeri. Moiote iz njega izii kao obrazovana, nevina, ista, dobro odgojenadjevojka, ako...Ovaj ovjek podigne prst i zaustavi se. Ako u sebi osjeate snage nastavi on da ovdje ostavitelorpillu.

- Ah! krikne jadna djevojka, za koju je svaka rije bila kao tonone glazbe koje zvukovi otvaraju polagano rajska vrata ah! kad

i bilo mogue da izlijem ovdje svu svoju krv i da drugu dobijem mjesto nje... Sluajte me!Ona zauti.

- Vaa budunost ovisi o snazi vaeg zaborava. Zamislite se uopsegu svojih obaveza: jedna rije, jedna kretnja koja bi odala uvama Torpillu, ubila bi Lucienovu enu. U snu izreena rije, nehotina misao, needan pogled, nestrpljiva kretnja, uspomena narazvratnost, jedan propust, kimanje glavom koje bi otkrilo to znate ili to vam je na vau nesreu poznato...- Pustite, pustite, moj oe ree djevojka sa zanosom kao sveti-Ca

kad bih morala hodati u cipelama od usijana eljeza i smijati se, kad bih morala ivjeti u stezniku obloenom samim iljcima i drati se draesno kao plesaica, kad bih morala jesti kruh posut pepelom, piti pelin sve to bilo bi slatko i lako!

35

Sjaj i bijeda kurtizana

vrata, nasloni glavu na njegove grudi, plakala je na njima i ljubila je oporo sukno koje je pokrivalo elino srce, te se inilo kao da hoe prodrijeti u njega. Zgrabila je ovoga ovjeka, izljubila mu ruke; ona mu se, svakako u svetom izljevu zahvalnosti, mazila i ulagivala na sve mile naine, davala mu je stotinu imena od milja, govorila mu stotinu puta u tim slatkim reenicama: Dajte mi ga! i to s isto toliko razliitih glasova. Iskazivala mu je toliko njenosti, ona ga je svega ispremotrila svojim pogledima i to sve s tolikom brzinom, koja ga je svladala bez otpora, i konano joj je uspjelo da je ublaila njegovu srdbu. Sveenik je shvatio kako je ova djevojka zasluila svoj nadimak, razabrao je kako je bilo teko oduprijeti se ovom draesnom stvoru, odjednom je pogodio zato se Lucien zaljubio i to je moralo pjesnika zavesti. Takva strast pod drugim draima skriva u sebi zamamnu udicu koja naroito zahvaa uzvienu duu umjetnika. Ove su strasti nerazumljive velikom mnotvu ljudi, ali se one mogu objasniti onom eljom za idealnom ljepotom koja odlikuje sve stvaraoce. Ne znai li to malo nalikovati na anele, kojima je dunost da grenike natrag dovedu do boljih nazora, ne znai li to stvarati, ako oisti ovakvo bie? Kako je zamamno uskladiti moralnu ljepotu s fizikom! Kakav je uitak i ponos ako se u tome uspije! Kakav lijepi zadatak ako ovjek nema nikakva drugog sredstva osim ljubavi! Ovakve sveze, koje su uostalom proslavili primjeri Aristotela, Sokrata, Platona, Alkibijada, Cetega, Pompeja, i koje su tako uasne u oima naroda, zasnivaju se na onakvom osjeaju koji je Louisa XIV. potaknuo da gradi Versailles, koji baca ljude u ubitane pothvate: mijazme neke bare pretvoriti u obilje dragocjenih mirisa iznad ivih voda, nainiti jezero na breuljku, kao to je knez de Conti u Nointelu, ili vicarske vidike u Cassanu, kao zakupnik poreza Bergeret. Ukratko, umjetnost prodire u moral.Sveenik se stidio to je popustio toj njenosti, i ivo je odgurnuo Esteru od sebe. Ona sjedne takoer postiena, jer joj je rekao: Vi ste jo uvijek kurtizana.I on hladno opet turi pismo za svoj pojas. Kao dijete koje ima jednu jedinu elju u glavi, Estera nije prestala gledati mjesto na pojasu gdje je bio papir. Moje dijete nastavi sveenik poslije stanke vaa je majkabila idovka, i vi niste bili krteni, a nisu vas ni vodili u sinagogu,

34

sati, potajno ete izii i ui ete u fijaker koji e vas ekati dolje u ulici des Frondeurs. Ovih osam dana izbjegavajte Luciena, naite nekakve izlike, zabranite da ga putaju u kuu, a ako doe, otiite gore k prijateljici; jer ja u doznati budete li ga opet vidjeli, a u tom bi sluaju bilo sve gotovo, ja se ak ne bih vratio. Ovih vam je osam dana potrebno da sebi pribavite ednu opremu i da izgubite svoj izgled kao prostitutka ree on i stavi na kamin vreu. U vaem izgledu i u vaoj odjei ima neto to Pariani tako dobro poznaju i to im kazuje to ste. Niste li nikad sreli na ulici, na bulevarima, ednu i kreposnu mladu djevojku kako hoda u drutvu sa svojom majkom? Oh, da, na svoju nesreu. Kad vidimo majku s njezinom keri, to je za nas najvea muka. To nam budi grinju savjesti koja je skrivena u dubini naih srdaca i koja nas prodire... Ja predobro znam to mi nedostaje. No dakle, znate kako morate izgledati idue nedjelje ree sveenik i ustane.

- Oh! nauite me ree ona jednu pravu molitvu, prije negoodete, da se mogu Bogu moliti.Bilo je dirljivo gledati kad je ovaj sveenik s ovom djevojkom po-navljao Zdravomariju i Oena.- To je divno! ree Estera kad je jedanput bez pogreke ponovila ova

dva divna i omiljena izraaja katolike vjere.- Kako se vi zovete? upita ona sveenika kad se opratao s njome.- Carlos Herrera. Ja sam panjolac i prognan sam iz svoje zemlje.

Bstera ga uhvati za ruku i poljubi je. To nije vie bila kurtizana, to \t bio aneo koji se podigao iza pada.

U jednoj kui koja je glasovita zbog aristokratskoga i vjerskoga odgoja to ga u njoj dobivaju djevojke, u poetku mjeseca oujka ove godine, jednoga ponedjeljka ujutro, pitomice su opazile da se njihova lijepa eta poveala novom doljakinjom. Njezina je ljepota neprijeporno ne samo nadmaivala njezine drugarice nego i posebnu ljepotu kojom se savreno odlikovala svaka od njih. U I;rancuskoj je sasvim rijetko, da ne reknem nemogue, da ovjek sretne trideset glasovitih savrenstava zajedno, to se, kako se pri-

37

Sjaj i bijeda kurtizana

Ona je opet kleknula i ljubila je sveenikove cipele, oblijevala ih je suzama i kvasila, obujmila mu noge i privinula se uz njih, apui kroz pla besmislene rijei. Njezina se lijepa i divna,plava kosa rasula i rairila kao sag pred nogama ovoga nebeskoga glasnika, koji je bio mraan i tvrd kad ga je dignuvi se pogledala. Cime sam vas uvrijedila? ree ona sva preplaena. Ja sam ula o nekoj eni, istoj kao ja, koja je mirisima prala noge Isusa Krista. Ah] vrlina me tako osiromaila da vam mogu dati samo svoje suze. Zar me niste razumjeli? odgovori on okrutnim glasom. Kaem vam da morate izii iz kue u koju u vas odvesti tako fiziki i moralno promijenjeni da vam nijedan i nijedna od onih koji su vas poznavali nee moi doviknuti: Estera! i prisiliti vas da okrenete glavu. Juer vam ljubav nije dala snage da tako duboko pokopate bludnicu da se ne bi nikad pojavila, ona se jo pojavljuje u oboavanju koje pripada samo Bogu. Nije li vas on k meni poslao? upita ona. Ako bi vas za vrijeme vaega odgoja Lucien vidio, sve bi propalo nastavi on mislite na to. Tko e ga tjeiti? upita ona. Zbog ega ste ga tjeili? upita sveenik takvim glasom u kojem se po prvi put za vrijeme ovoga prizora osjetilo nervozno drhtanje. Ne znam, esto je dolazio tuan. Tuan! ree sveenik je li vam rekao zbog ega? Nikada odgovori ona. Bio je alostan to je volio djevojku kao to ste vi povie on. Na alost! sigurno je tako odvrati ona u dubokoj poniznosti. Ja sam stvor koji zasluuje najvei prezir od svih stvorova moga spola, i mogla sam u njegovim oima nai milost samo snagom svoje ljubavi. Ova vam ljubav mora uliti hrabrosti da me slijepo sluate. Kad bih vas smjesta odveo u onu kuu u kojoj ete se odgajati, svi bi ovdje Lucienu rekli da ste danas u nedjelju otili s nekim sveenikom, on bi vam mogao biti u tragu. Za osam dana e me vrata-rica, kad me bude vidjela da opet ovamo dolazim, drati za neto to nisam. Dakle, jedne veeri, recimo danas osam dana, u sedam

36

Prvi dio

vrstim i prozirnim bojama pokriva ovaj lijepi luk, na kojemu se nalaze obrve s nevidljivim korijenjem, kad se svjetlo uulja u donju okruglu brazdu i tamo ostane u svijetloruiastoj boji, tada se tu pokazuju riznice njenosti koje zadovoljavaju ljubavnika, ljepote koje slikarstvo dovode u oaj. Ovi svijetli nabori u kojima sjena prima zlatne tonove, ovo tkivo koje je vrsto kao tetiva a gipko kao najnjenija opna posljednji su napori prirode. Oko u mirovanju tamo je kao udno jaje u gnijezdu od svilenih vlakanaca. Ali kasnije, ovo udo poprima izraz strane melankolije, kad strasti pocrne ove fine konture, kad boli naboraju ovu mreu vlakanaca. Esterino se podrijetlo oitovalo u ovom istonjakom kroju oiju s turskim vjeama, kojih je tamnosiva boja na svjetlu poprimila plavkaste boje crnih gavranovih krila. Samo je neobina njenost hjezina pogleda mogla ublaiti njegov sjaj. Samo one rase koje su dole iz pustinja imaju u oku mo da sve zaaraju, jer svaka ena uvijek nekoga zaara. Njihove oi bez sumnje zadravaju u sebi neto od neizmjernosti koju su promatrale. Je li priroda u svojoj brizi njihovu mreicu snabdjela nekim odsjevnim pokrivaem, koji im omoguuje da podnose odrazivanje pijeska, sunane bujice i arki kobalt etera? Ili ljudska bia kao i ostali stvorovi uzimaju neto iz sredine u kojoj se razvijaju i zadravaju kroz vjekove osobine koje tako stjeu? Ovo se veliko rjeenje rasnoga problema moda nalazi u samom pitanju. Instinkti su ive injenice kojih se uzrok nalazi u iskuanoj nudi. Razliitost ivotinja jest posljedica djelovanja ovih instinkta. Da se uvjerimo u ovu toliko istraivanu istinu, dovoljno je na ljudske opore proiriti opaanja koja su nedavno izvrena na stadima panjolskih i engleskih ovaca. Na ravnim panjacima, gdje ima trave u izobilju, ove ovce pasu stisnute jedna o drugu, a razilaze se na sve strane na bregovima gdje je trava rijetka. Otkinu li se ove dvije vrste ovaca od svoga kraja i ako se prenesu u vicarsku ili u Francusku, planinska e ovca tamo odvojeno pasti, makar se stavi na nisku livadu s gustom travom, nizinske e ovce tad i na brijegu pasti stisnute jedna o drugu. Vie pokoljenja jedva moe promijeniti steene i batinjene instinkte. U razdoblju od stotinu godina pojavljuje se duh bregova u jednom tvrdoglavom janjetu, kao to je iza osamnaest stotina godina progonstva Istok sjao u Esterinim oima i u licu. Taj pogled nije u sebi imao one strane arobne snage, on je sjao blagom toplinom, dirao te je a da te nije

39

Sjaj i bijeda kurtizana

povrjeda, nabrajaju u uklesanim perzijskim stihovima u haremu, i koja su potrebna da neka ena bude savreno lijepa. U Francuskoj ima malo cjelovite ljepote, ali ima divnih pojedinosti. Sto se tie divljenja vrijedne cjelovite ljepote, koju kiparstvo eli prikazati i koju je prikazalo u nekim rijetkim kompozicijama, kao to su Dijana i Kalipiga, to je prednost Grke i Male Azije. Estera je potekla iz te kolijevke ljudskoga roda, te domovine ljepote, njezina je majka bila idovka. Premda su se Zidovi esto izrodili svojim dodirom s drugim narodima, ipak pokazuju meu svojim mnogobrojnim plemenima crta u kojima se sauvao uzvieni tip azijske ljepote. Kad nisu odvratno runi, prikazuju prekrasan znaaj ar-menskih figura. Estera bi bila iz harema odnijela nagradu, ona je imala trideset skladno salivenih savrenstava. Daleko od toga da bi povrijedio savrenost oblika i svjeinu vanjtine, njezin joj je udni ivot dao neki ar prave ene: ona nije vie imala glatko i napeto tkivo kao nezreli plodovi, a nije ni imala topli ton zrelosti, bilo je jo neto cvijeta u njoj. Da je jo nekoliko dana provela u rasputenom ivotu, bila bi se udebljala. Ova punina zdravlja, ovo savrenstvo ivotinje kod nekoga stvora kod kojeg je pouda zamijenila miljenje mora u oima fiziologa znaiti znaajnu injenicu. Rijetkim sluajem, da ne kaem nemoguim kod vrlo mladih djevojaka, njezine su ruke, koje su bile neusporedivo otmjene, bile prozirne i bijele kao ruke ene u postelji s drugim djetetom. Ona je imala nogu i kosu ba onakvu kao glasovita vojvotkinja de Berri, kosu koju nije mogla drati ruka nijednoga vlasuljara. Tako je bila puna i tako duga da je padala do zemlje i tamo pravila kolobare, jer je Estera bila srednjega stasa, koji jo doputa da ena postane neka vrsta igrake, da je ovjek uzima, da je ostavlja, da je neumorno opet uzima i okolo nosi. Njezina je koa bila fina kao kineski papir i toploga tona kao ambra, na kojoj su se samo isprepleta-le crvene ilice. Bila je sjajna, a nije bila suha, bila je meka a da nije bila vlana. Estera je bila neobino ilava, ali prividno njena, odmah je privlaila panju na sebe jednom crtom koja se opaa na licima to ih je Rafaelov crte najsnanije umjetniki izrazio; jer je Rafael slikar koji je najvie studirao i najbolje prikazao idovsku ljepotu. Ovu je divnu crtu stvarala dubina svoda iznad oka pod kojom se kretalo oko kao osloboeno svoga okvira i njegova je krivina svojom otrinom bila slina bridu svoda. Kad mladost svojim

38

Prvi dio

Za vrijeme odmora Estera je taktino ispitivala svoje drugarice o najjednostavnijim stvarima otmjenog drutva i one su u njoj pobudile neto kao prvo zauenje djeteta nad ivotom. Kad je doznala da e biti obuena u bjelinu na dan svoga krtenja i svoje prve priesti, da e imati oko ela vrpcu od bijeloga satena, bijele vrpce, bijele cipele, bijele rukavice, i da e nositi bijele trake u kosi, briznula je u pla pred svojim za uenim drugaricama. To je bila suprotnost Jeftinu13 prizoru na gori. Kurtizana se pobojala da e je prozreti, pa je ovu stranu melankoliju pretvorila u veselje, koje joj taj prizor unaprijed pobuuje. Kako je zaista tako daleko od naina ivota to ga je napustila do onog to ga je poprimila kao od stanja nekoga divljaka do civilizacije, ona je imala ljupkost, bezazlenost i dubinu koja odlikuje divnu junakinju amerikih puritanaca. Ona je takoer imala, a da ni sama nije znala, neku ljubav u srcu, koja ju je izjedala, neku udnu ljubav, neku elju, eu kod nje, koja je sve znala, nego to je kod ma koje djevice koja nita ne zna, premda u oba sluaja ova elja ima isti uzrok i istu svrhu. Prvih mjeseci novost pustinjakoga ivota, iznenaenja u nauci, poslovi u kojima su je pouavali, obavljanje vjerskih dunosti, ar svete odluke, slast zbog srdanosti koju je ulijevala, i konano vjebanje sposobnosti probuena razuma sve joj je to sluilo da zatomi svoje uspomene, ak i napori novoga pamenja koje je postigla, jer je ona isto toliko morala zaboraviti koliko nauiti. Postoji u nama vie pamenja: tijelo i duh imaju svako svoje, i enja za zaviajem, na primjer, jest bolest tjelesnoga pamenja. Trei mjesec estina ove djevianske due, koja je punim poletom eznula za rajem, osjeala je ne dodue da je svladava nego da je koi neki potmuli otpor kojemu ni sama Estera nije znala uzroka. Kao kotske ovce, htjela je sama za sebe pasti, nije mogla savladati instinkte koje je u njoj razvio razvratni ivot. Jesu li je natrag zvale blatne ulice onoga Pariza kojega se odrekla? Jesu li je pokidani lanci njezinih groznih navika jo uvijek drali zaostalim kukama, i je li ih jo osjeala kao to, prema izjavi lijenika, stare vojnike jo bole odrezani udovi kojih vie nemaju? Jesu li opaine i njihova pretjeranost tako sve do sri u nju prodrle da sveta voda nije jo doprla do skrivenoga demona? Je li trebala vidjeti onoga za kojega je ona poduzela toliko aneoskih napora, ona kojoj je Bog morao oprostiti, jer je ovjeju ljubav spajala sa svetom ljubavi? Jedna ju je vodila k drugoj. Je li

41

Sjaj i bijeda kurtizana

udio, i najvra volja se topila pod njegovim plamenom. Estera je bila pobijedila mrnju, ona je bila zadivila one parike pokvarenjake, ukratko, ovaj pogled i mekoa njezine ugodne koe donijela joj je onaj strani nadimak koji ju je netom doveo do ruba groba. Sve je kod nje bilo u skladu s onim svojstvima vile arkoga pijeska. Ona je imala vrsto i ponosno elo. Njezin je nos kao u Arapa bio fin i tanak, jajolike nosnice bile su lijepo postavljene i na rubovima zadignute. Njezina crvena i svjea usta koja nije nagrivao nikakav uveli nabor bila su prava rua. Pijanke nisu ostavile nikakva traga na njima. Brada joj je bila tako modelirana kao da je neki zaljubljeni kipar njezinu konturu izgladio, a bila je bijela kao mlijeko. Samo je neto, emu nije mogla doskoiti, odavalo kurtizanu koja je suvie duboko pala: njezini razderani nokti kojima je trebalo vremena da opet dobiju svoj otmjeni i lijepi oblik, toliko su oni izoblieni od najniih poslova u kuanstvu. U poetku su pitomice za vidjele ovim udesima ljepote, ali su im se napokon divile. Jo nije proao ni prvi tjedan a one su se sprijateljile s prostodunom Esterom, jer su se zanimale za tajnu nesreu te djevojke od osamnaest godina koja nije znala ni itati ni pisati, kojoj je svako znanje, svaka obrazovanost bila nova, koja je trebala nadbiskupu pribaviti slavu to e se jedna idovka obratiti na katoliku vjeru, a i u samostanu e biti sveanost njezina krtenja. One su joj oprostile njezinu ljepotu, jer su je nadmaivale svojim odgojem. Estera je uskoro poprimila kretnje, umiljat glas, hod i dranje ovih tako otmjenih djevojaka, konano je nala svoju prvobitnu narav. Promjena je bila tako potpuna da se Herrera kod prvoga posjeta iznenadio, i to on, kojega, kako se inilo, nije nita na svijetu moglo iznenaditi, i nadstojnica mu je estitala na njegovoj tienici. Ove se ene nisu nikada u svojemu ivotu kao odgojiteljice namjerile na ugodniju narav, na tako kransku blagost, na tako istinsku ednost, ni na tako veliku elju da sve naui. Kad je jedna djevojka pretrpjela tolike muke, koje su satrle jadnu pitomicu, i kad ona kod toga oekuje nagradu kao to je ona koju je panjolac obeao Esteri, teko je da ne ostvari onakva udesa prvih dana Crkve koju su isusovci obnovili u Paragvaju. Ona pobuuje na pobonost! ree nadstojnica ljubei je u elo. Ova bitno katolika rije kazuje sve.

40

Prvi dio

je s drveem, govorila mu je rijei kojih nije nikad izgovarala. Kadgod bi se uveer znala uljati uz zidove kao zmija, bez ala, golih ramena. Cesto je u kapeli za vrijeme mise znala stajati i uprijeti pogled na raspelo, i svatko joj se divio kad su joj se suze pokazale u oima. Ali ona je plakala od bijesa. Umjesto svetih slika koje je htjela vidjeti pred oi su joj se pomaljale blistave noi u kojima je upravljala pijankama kao to Habeneck u Konzervatoriju dirigira Beethovenovu simfoniju, one vesele i pohotne noi, isprepletene s nervoznim kretnjama, neobuzdanim smijehom, raupane kose, one mahnite i surove noi. Ona je izvana bila mila kao djevica koja se dri zemlje samo svojim enskim oblikom, a u njoj je bjesnjela carska Mesalina14. Samo ona je znala za onu borbu izmeu demona i anela. Kad ju je nadstojnica prekoravala to je ljepe poeljana no to to doputaju propisi, ona je promijenila svoju frizuru s divnom i brzom poslunou, bila je pripravna odrezati svoje vlasi da joj je asna majka naloila. Ta je enja za zaviajem imala dirljivu dra kod takve djevojke koja je voljela poginuti nego se vratiti u neiste zemlje. Problijedjela je, promijenila se i omravjela je. Nadstojnica joj je skratila obuku, i uzela ovaj zanimljivi stvor k sebi da je ispita. Estera je bila sretna, neizmjerno je uivala da bude sa svojim drugaricama, nije se osjeala napadnutom ni na kojem ivotnom dijelu, ali je sama njezina ivotna snaga bila ugroena. Nije ni za im eznula, nita nije eljela. Nadstojnica je bila zauena odgovorima svoje pitomice i nije znala to bi o njoj mislila kad je vidjela da je ubija sve vea malaksalost. Pozvali su lijenika, kad se stanje mlade pitomice inilo ozbiljno, ali taj lijenik nije poznavao prijanji Esterin ivot i nije mogao nita nasluivati: on je svuda naao ivot, a boli nije bilo nigdje. Bolesnica je svojim odgovorima obarala sve pretpostavke. Preostao je samo jo jedan nain da se objasne sumnje toga uenjaka koji se kao prilijepio o jednu stranu misao: Estera je tvrdoglavo odbijala da se podvrgne lijenikovu pregledavanju. U toj nevolji nadstojnica je pozvala opata Herreru. panjolac je doao, vidio je oajno Esterino stanje i govorio jedan as nasamo s doktorom. Nakon tog razgovora uenjak izjavi sveeniku da je jedini lijek za to putovanje u Italiju. Opat nije htio da OVO putovanje bude prije krtenja i prije prve Esterine priesti. - Koliko jo treba vremena? upita lijenik. Jedan mjesec odgovori nadstojnica.

43

Sjaj i bijeda kurtizana

se u njoj dogodio premjetaj ivotnih snaga, koji je izazvao nune patnje? Sve je sumnja i mrak u tom stanju koje znanost nije htjela ispitati jer je taj predmet smatrala suvie nemoralnim i sramotnim, kao da lijenik i pisac, sveenik i politiar nisu iznad svake sumnje! Meutim je jedan lijenik koga je smrt sprijeila imao hrabrosti da pone studije koje su ostale nepotpune. Moda je crna melankolija koja je Esterom ovladala i koja je zamraivala njezin sretni ivot sudjelovala u svima ovim uzrocima, a budui da je nije mogla odgonetnuti, moda je trpjela kao to trpe bolesnici koji ne poznaju ni medicinu ni kirurgiju. udna injenica! Obilna i zdrava hrana koja je zamijenila ogavnu i razdraljivu hranu nije dovoljno hranila Esteru. ist i uredan ivot, koji je bio podijeljen na naroito ublaene radove i odmore, koji je zamijenio neuredan ivot u kojem su uici bili jednako grozni kao i muke, taj je ivot slomio mladu pitomicu. Najzdraviji san, mirne noi koje su zamijenile ubitane umore i najgroznija uzbuenja izazivali su groznicu koje su simptomi izmakli bolniarkinu prstu i oku. Ukratko, blagostanje i srea koji su doli iza nevolje i nesree, sigurnost poslije nemira, bili su tako kobni po Esteru kao to bi njezine prole nevolje bile kobne po njezine drugarice. Budui da se bila srasla s pokvarenou, ona se u njoj razvijala. Njezin paklenski zaviaj vrio je jo svoju vlast nad njom, usprkos vrhovnim zapovijedima apsolutne volje. Sto je mrzila; bilo je za nju ivot, to je ljubila, ubijalo ju je. Ona je imala tako arku vjeru da je njezina pobonost veselila njezinu duu. Voljela je moliti. Bila je otvorila svoju duu svjetlu prave vjere, koju je primala bez muke i bez sumnje. Sveenik koji ju je vodio bio je sav ushien. Ali kod nje se tijelo svaki as suprotstavljalo dui. Tako su jednom uhvatili arane u nekom muljevitom ribnjaku pa su ih stavili u mramorni bazen s lijepom bistrom vodom, kako bi zadovoljili elji gospoe de Maintenon, koja ih je hranila mrvicama s kraljeva stola. arani su uginuli. ivotinje mogu biti odane, ali im ovjek nikad nee moi dati kugu laskanja. Neki je dvorjanik opazio ovaj nijemi otpor u Versaillesu. Oni su kao ja, odgovori ova neokrunjena kraljica, oni eznu za svojim tamnim muljem. Ova je rije sva Esterina povijest. Na trenutke jadnu je djevojku neto gonilo da tri po prekrasnim vrtovima samostana, ila je zbunjeno od drveta do drveta, oajno se znala baciti u tamne kutove traei tamo, to? Nije znala, ali je podlijegala demonu, oijukala

42

Prvi dio

u sebi, i takoer, recimo to, kako ima jo malo elje za ivotom. Ova jadna boemka, ova ranjena divlja lasta probudila je po drugi put samilost kod Carlosa Herrere. Ovaj mrani sveenik, kojim se Bog smio posluiti samo da izvri svoje osvete, primi bolesnicu sa smijekom koji je izraavao toliko gorine koliko i blagosti, toliko osvete koliko i smilovanja. Budui da se Estera navikla na razmiljanje i na to da se povue u se otkad je provodila ovaj gotovo samostanski ivot, sad je po drugi put osjetila nepovjerenje kad je pogledala svoga zatitnika, ali, kao i prvi put, smjesta su je umirile njegove rijei. No, drago moje dijete rekao je on zato mi niste nikad govorili o Lucienu? Obeala sam vam odgovori ona grevito drui od glave do pete zaklela sam vam se da neu nikad izgovoriti njegovo ime. Vi ipak niste prestali misliti na nj. U tom je, gospodine, jedina moja pogreka. Svaki as mislim na nj, i kad ste se vi pokazali, rekla sam u sebi to ime. Ubija vas to ste rastavljeni?Umjesto svakoga odgovora Estera nakloni glavu kao bolesnici koji osjeaju miris groba.

- A da ga opet vidite? upita on. To bi znailo ivot odgovori ona.

- Mislite li samo duom na njega?- Ah! gospodine, ljubav se ne moe dijeliti.- Keri prokletoga roda! Sve sam uinio da te spasim, preputam U'

tvojoj sudbini: opet e ga vidjeti!- Zato onda proklinjete moju sreu? Ne mogu li voljeti Luciena i

ivjeti kreposno, jer volim krepost jednako kao i njega? Nisam li pripravna ovdje za nju umrijeti kao to bih bila spremna umrijeti za njega? Ne elim li izdahnuti u ovom dvostrukom fanatizmu: za krepost koja me uinila dostojnom njega, za njega koji me stavio u krilo kreposti? Da, spremna sam umrijeti ako ga opet ne vidim, pripravna ivjeti ako ga opet vidim. Bog e mi suditi.