2

Predgovor

Mudra priča nastala je u OŠ Netretić tijekom šk. godine 2015./2016. kao dio projekta Čitajmo zajedno, čitajmo naglas: zaboravljene knjige. Učenici 1. i 3. razreda matične škole pročitali su zajedno sa svojom učiteljicom Mirom Sutlić i knjižničarkom Brankom Dojčinović „zaboravljenu“ knjigu Tata, ti si lud američkog pisca Williama Saroyana. Ne samo da su knjigu spasili od zaborava nego su

nadahnuti njome stvorili dva nova djela Mudru priču i Piščevu kuharicu. U Mudroj su se priči učenici 3. razreda stavili u ulogu

djeteta koje nakon razvoda roditelja dolaziti živjeti s ocem. U njihovoj se mašti isprepliću detalji dječakova života iz romana s detaljima,

osobama i okusima iz njihove svakodnevice. Uz dječje ilustracije i

sastavke, u knjigu smo uvrstili i značenje nepoznatih riječi koje smo bilježili tijekom čitanja. Učenici su tako naučili da se jezik mijenja s vremenom jer se

današnji jezik i pravopis razlikuje od jezika i

pravopisa u romanu Tata, ti si lud, koji je

objavljen u Hrvatskoj 1969. godine. Stoga smo

mudre misli iz romana prepisali u originalu,

kako su i zapisane u knjizi. Kao i u Piščevoj kuharici, i ovdje

donosimo Zavičajni dodatak u kojem su zapisane pomalo zaboravljene

riječi iz netretićkog kraja s njihovim današnjim značenjem. U namjeri da vas zainteresiramo za čitanje tog „zaboravljenog“ djela donosimo i dramatizaciju dijaloga između oca i kćeri, koju smo pripremili za

predstavljanje našeg projekta u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu i obilježavanje Međunarodnog dana dječje knjige.

I za kraj, uzmite knjigu u ruke i sjetite se kako je „ludo“ biti dijete! I pomislite kako je dobro ako su i očevi malo „ludi“!

Urednice: Mira Sutlić, učiteljica RN i Branka Dojčinović, knjižničarka u OŠ Netretić

Naslovnu stranicu ilustrirala: Gabrijela Cvitak, 3. r. OŠ Netretić

3

Osvrni se nježno…

(učenici o projektu)

Mislio sam da će knjiga biti dosadna

Na početku školske godine učiteljica je rekla učenicima 3. razreda da će čitati knjigu u

školskoj knjižnici. Knjigu će čitati knjižničarka.

Otišli smo u knjižnicu i odabrali knjigu Tata ti si lud. Mislio sam da će mi biti dosadna, ali što

smo je duže čitali, postajala je sve zanimljivija. Slušali smo gramofon. Knjižničarka nam je

postavljala pitanja, a mi smo odgovarali. Najviše mi je ostalo u sjećanju kad su dječak i tata

odlazili na obalu mora.

Toliko mi je bilo zanimljivo da bih je još jednom pročitao, što ću sigurno i učiniti.

Josip Dukovčić

Zaboravljene riječi

Ove smo godine svaki petak u knjižnici slušali knjižničarku kako čita zaboravljenu knjigu

Tata ti si lud.

Svaki je put drugi učenik zapisivao

zaboravljene riječi, a učiteljica ih je

objašnjavala kako bismo lakše pratili tekst.

Jedan petak dočekao nas je gramofon. Uz

Mozartovu glazbu slušanje je postalo

zanimljivije kao i dogodovštine iz života

tate i sina.

Kad je došao kraj knjige, bio sam tužan jer

mi se ova knjiga jako svidjela. Želio bih sve to opet ponoviti s nekom drugom knjigom.

Patrik Fištrović

Kad tata i sin kuhaju

Na početku prvog polugodišta u knjižnici smo počeli čitati zaboravljenu lektiru Tata, ti si lud.

Knjižničarka je često prekidala čitanje pitanjima i onda smo razgovarali. Imali smo još jedan

zadatak. Trebali smo zapisivati stare riječi. Dok je knjižničarka čitala, mi smo slušali

gramofon i tako smo prelazili poglavlje za poglavljem, sve do kraja knjige.

Meni je bilo najdraže kad su tata i sin kuhali razna jela.

Gabrijela Cvitak

4

Putovanje mene i moga oca

Za moj deseti rođendan tata mi je

poklonio svoju knjigu. On je

pisac. Mama je pošla u kupovinu,

a tata je ostao sa mnom i sekom.

Igrali smo društvene igre dok nije

došla mama. Mama je rekla tati

da nema odakle hraniti mene i

seku. Tata je rekao da ja mogu ići

kod njega. Pošao sam s ocem do

njegove kuće u Malibu. Do

stanice Malibu došli smo velikim kamionom koji nas je usput pokupio. Otišli smo na obalu

mora i okupali se.

U vrijeme zalaska sunca vratili smo se u kuću. Tata je podložio u kaminu drva koja je skupio

na plaži. Uzeo je cigaretu i popušio je, a ja sam pošao spavati.

Kada sam se probudio, bio sam tužan jer nema majke, ali sam to prebolio.

Josip Dukovčić

Dolazak u tatinu kuću

Došlo je vrijeme da živim kod tate. Došao sam s tatom u njegovu kuću.

U njegovoj kući ima puno

romana i puno priča. Od

namještaja ima: mali stolić, male

stolice, udoban kauč i malu

televiziju. Ima i jedan stari

gramofon na kojem često sluša

Mozarta. Hrane nema previše. U

smočnici od povrća ima mrkve,

kupusa i krumpira, od voća

banana, jabuka i naranča, a od

mesa ima pršuta i kobasica. I soba u kojoj ću neko vrijeme spavati izgleda skromno, ali jako

zanimljivo.

Sve u svemu, kuća je skromna, ali lijepa i udobna za život.

Patrik Fištrović

5

Sama s tatom

Kada bih živjela s tatom, bila bih sretna. Išla bih u školu,

a tata na posao. Došla bih iz škole i nahranila perad. Kad

bi se tata vratio s posla, ručali bismo zajedno pa izveli pse

u šetnju.

Voljela bih život s tatom.

Stela Jakovčić

Kod očeve kuće

Napokon smo stigli do plaže Malibu i očeve kuće. Ušli

smo u kuću i otac počne spremati ručak, a ja sam otišao u

svoju novu sobu. Odložio sam prtljagu do kreveta, kad me

otac počeo dozivati na ručak. Na stolu u kuhinji dočekao

me grah s kobasicom. Bilo je to divno jelo.

Emanuela Cvitak

Život s tatom

Zovem se Marko. Živim samo sa

svojim tatom. On ponekad radi cijeli

dan, tako da sam kod kuće sam.

Poslije škole malo se igram, a onda

pomognem tati i pospremim sobu. A

skuhat ću i jaja. Tata će još

pripremiti kobasice i večerat ćemo.

Napisat ću i zadaću tako da mogu s

tatom igrati šah. Tata voli šah. Prije

spavanja još malo razgovaramo.

Tako prolazi jedan naš dan.

Marko Kostelac

6

Božić

Dječakovi roditelji su rastavljeni.

Dječak živi s tatom, a sestra s

mamom.

Božić su proveli zajedno. Hrane su

imali u izobilju. Dječak i tata jeli su

kolače, meso i sve što je mama

spremila.

Radovali su se poklonima.

Gabrijela Cvitak

Luda obitelj

Ja i moj tata smo se šetali. Bio sam

iznenađen kad mi je rekao da je kupio

kuću na moru. Htio sam je vidjeti.

Tatina kuća bila je jako lijepa. Nas

dvojica smo po cijele dane igrali igrice,

izležavali se, jeli kokice, pizzu i pili

Colu. Došao je Božić. Cijela obitelj opet

je bila na okupu. Ispod bora sam dobio:

loptu, reket, dres. Ja sam mami kupio

češalj i špangice za kosu. Tati sam kupio

majicu i set za tuširanje.

Svi smo bili jako sretni sa svojim

darovima.

Dorotea Maradin

7

TUMAČ (NAMA) NEPOZNATIH RIJEČI

artičoka ------- povrće

Brooklyn ----- gradska četvrt u New Yorku

drum ----- cesta

džezva ------- posuda za kuhanje kave

ili čaja

džokej ------ trener konja

đubar ------ gnojivo

galon ------- mjera za obujam

gunj ------ pokrivač

hljeb ------- kruh

hrđav ----- zao

kanda ------ kao

kajsija ------- marelica

migranti---stanovnici neke zemlje koji

se sele u drugu zbog gladi, rata…

otrcano ------- izlizano

pelikan ------- vrsta ptice

pijanola ------ klavir

remorker ------- teretni brod

sasa -------- biljka

skunk ------- tvor

sveska ------ bilježnica

svitanje ----- izlazak sunca

šatra ------ šator

tezga------ stol, pult

tovar ----- teret

tričarija ------- sitnica

tucet ------ 12 komada nekog predmeta

tuljan ------ životinja

ugnuta -------- spuštena

ustrajati ----- ponašati se na isti način

zabavište --- igraonica, dječji vrtić

8

ZAVIČAJNI DODATAK – RJEČNIK

A

B

Boks--- pregrada za životinje

Britko ...... oštro Buharka ....... spavaćica

C

Cicvara ..... kolaĉ od kukuruznog Cucak ..... pas

Cunje ..... djeĉje pelene

Cigan........ štednjak

Ĉ

Ĉesan ....... ĉešnjak

Ĉrislo ..... krunica

Ć

D

Doli .... dolje

Dvorišće...... dvorište

Dž

Đ

E

F

Farba....... boja

Flaša..... boca

Frižider ....... hladnjak

Firunga...... zavjesa

G

Gajba .... sanduk

Gica .... svinja

Gege .... muške gaće

Gnojnica....... gnoj

Gori ..... gore

H

Hamper ...kanta

Hiža .... kuća

Hućka ..... izraslina od udarca

I

J

Jama .... rupa

Jutri....... sutra

Jelva........ jela

K

Kablica….baĉvica

Kaća ..... zmija

Kalati ...sjeći drva

Kašika .... žlica

Kištra ... sanduk

Kiklja ... haljina

Kletva....... psovka

Komorica ..... mala sobica

Kopice .... ĉarape

Kotac ..... svinjac

Kotaĉ ...... bicikl Kredenac ..... kuhinjski ormarić

Krigljin ..... pehar iz kojeg se pije

Krljak .... šešir Kruv...... kruh

L

Lajt .... baĉva

Lapat........ njiva

Lasi ..... kosa

Lajbak......... prsluk

Lojtre........ ljestve

LJ

M

Mišćak ...... lopatica za smeće

More........ može

N

9

NJ

O

Očale .... naočale

P

Pegalj .... glačalo

Pipa .... slavina

Prasilnjak ..... svinjac

Poščice ..... poţuriti se

Poplun .... pokrivač

Pumparice ...... duge gače

Pećarna ...... peć

Pomada ..... šminka

Pompa....... tava

Pivnica..... podrum

PomaranĎe....... naranče

R

Rafung ..... dimnjak

Ranjika ...... lonac

Racman .... patak

Raštvo ... lijek

Rigalj ..... drvena letva za zatvaranje vrata

Ripa ..... repa

Roglje ..... vile

Rubača ...... košulja

Rub .... stolnjak

Ruška ...... kruška

S

Sliva .... šljiva Sprta ...... košara s ručkom

Sokne........ svečane čarape

Š

Špegalj ..... ogledalo

Štokljin ..... Stolac

Šrtukalj ..... štrukli

Šatoflin .... novčanik

Ščer....... jučer Štinge ..... ljestve

Špajza ....... smočnica

Špital .... bolnica

Štumfe ..... ţenske čarape

Šupa ...... drvarna

Štala ...... staja

Šporet ..... Štednjak

T

Tancanje....... ples

Tanjir..... tanjur

Tapret ... vlak

Teka...... biljeţnica

Teh ..... Čaj Torak........ utorak

Tranzistor ......radio

U

Ugorak ...... krastavac

V

Vanjkuš..... jastuk

Vitica ..... prsten

Vuho...... uho

Z

Zipka ..... krevetić

Ţ

Ţaga …pila

Ţandari ... policija

10

Mudre misli – prepisane iz knjige Tata, ti si lud, objavljene u

Zagrebu 1969. godine u izdanju Izdavačko-knjižarskog poduzeća Mladost

Nikad ne mora biti samo ovako, a ne i onako.

– Ako možeš voljeti – rekao je – možeš i mrziti. Najčešće voliš, naravno, ali nije

moguće ne mrziti. Mržnja je veoma koristan osjećaj, ako je čovjek razumije.

– Znaš, reče otac – ti i ja – otac i sin – ma koji otac i ma koji sin –skoro smo isti

čovjek – jedan star, a drugi mlad, u isto smo vrijeme stranci, veći stranci negoli

da smo se sreli na ulici.

Prilike su rijetko kad povoljne – pa je bolje da

odmah počneš učiti, kako se živi kad je teško.

Biblija – bestseler svih vremena.

Imati Bibliju u svojoj kući isto je kao imati priču o ljudskoj rasi. (…)To je priča

o ljudima. Čovjek i žena, koji su postali otac i

majka novom čovjeku i novoj ženi, eto to ti je ta

priča.

Znat ćeš što je saznanje, kad ga budeš stekao.

Korov trpi velika sakaćenja, ali dok se okreneš on je opet nikao, raste kao i

prije, tih i beznačajan, bez trunka ponosa ili drskosti i nimalo se ne ljuti, što ga

toliko puta napadaju.

11

Učenje je gledanje, a da bi vidio, potrebno ti je što više svjetlosti.

Pisac mora voljeti ovaj svijet, inače ne može pisati. (…)Zato, što sve što je

dobro dolazi iz ljubavi. Ako netko voli ovaj svijet, onda voli sve, i ako zbilja na

nečemu radi, onda tek može pisati.

Uvijek se sjećaj hljeba i sira. Kad ti se sve

učini rĎavo, sjeti se hljeba i sira i bit će ti

dobro.

Svaki živ čovjek zna da će umrijeti, ali nikad nikoga ne vidite da se zbog toga

zabrinjuje.

Umjetnost je: – Gledati poznate stvari kao da ih nikada ranije nisi vidio.

O ljubavi: – Pa – reče otac – ljubav je sve – pa kad sam vidio, da se ljubav

može pretvoriti ni u šta, to me uplašilo. To me uplašilo unazad do dana prije no

što sam se rodio i plašit će me do sutradan poslije moje smrti.

O moru – Ništa nije kao more, to je sve. Najveće i najbolje, i nikad ne staje.

Cijelo se vrijeme kreće naprijed i nazad i jutrom, o podnevu, noću, godinu za

godinom. Ako čovjek ode, more ostaje.

Izgubiti je nešto, što čovjek mora naučiti i to što prije. (…) Ako se to desi, moraš

znati da je to sasvim u redu i moraš biti na to spreman. Ako si namislio kockati

se, moraš biti spreman na gubitak, jer čovjek ili stvar s kojom se kockaš, uvijek

ima isto toliko izgleda da dobije kao i ti, bez obzira kakva je to igra ili kocka.

Čovjek neprestance saznaje o sebi sve više, i što više saznaje, u njemu postaje još izmješanije.

TATA, TI SI LUD – dramatizacija: Branka Dojčinović; – redateljica: Mira Sutlić; – izvođači: Dorotea Maradin i Patrik Fištrović

- Sretan rođendan – reče otac.

On izvuče jednu knjigu iz džepa i pruži je djevojčici. - Hvala, tata. Baš to sam željela. - Tata, ti si lud. Moj najnoviji – i moj posljednji roman. Uzmi je, a s njom uzmi i

moj posao.

Djevojčica ogleda knjigu izvana. Potom okrene prvu stranicu, a onda

posljednju. Divi se.

- Kakav posao?

- Posao pisanja romana.

- Ja ne znam kako se piše. Uostalom, o čemu da pišem?

- O sebi, naravno.

- O sebi? A tko sam ja?

- Napiši roman pa ćeš otkriti. Što se mene tiče, ja ću pisati Kuharicu. - Zašto?

- Pa, Kuharica govori o jelu, a jelo je najosnovnija stvar u životu čovjeka. Budem li mogao urediti hranjenje, mislim da ću moći preurediti i sve ostalo.

- Tata, jedenje je prosto jedenje, eto to je.

- Ne, nije to tako jednostavno, iako se tako čini. Mora biti nečega da bismo jeli, da počnemo s tim, ali jedan čovjek ima uvijek suviše mnogo, a drugi i suviše malo. Problem uskoro napušta usta i želudac, stol i ostavu i utječe na cijelo društvo.

- A koja je sljedeća najosnovnija potreba? - Krov. Svaki čovjek mora imati mjesto gdje će skloniti glavu ili gdje će spavati. - A što mu je poslije toga potrebno?

- Posao. Pošto čovjek ima stan i hranu, mora raditi kako bi sebi omogućio i sve ostalo – obitelj, vrijeme, zdravlje, raspoloženje; prva stvar koju mora ostvariti jest zdravlje, koje stječe saznanjem da je zaradio svoje pravo i da jede i da stanuje u kući. Ako čovjek ne radi, on se razboli.

- A zašto?

- Zato što bolest dolazi od beskorisnosti, svaki čovjek mora biti koristan. - Ali, za ime božje, tata, hajde da oboje pišemo nešto što će nasmijati ljude, čak i

ako ništa time ne zaradimo, jer što vrijedi ovaj život ako se ljudi ne budu smijali?

- Ništa ne vrijedi!