Osnovni moralni pojmovi

Robert Spaemann

OsnovniOsnovnimoralni moralni pojmovipojmovi

DOBROZLO

PRINCIPPRINCIPU@ITKAREALNOSTI

VLASTITIOSJE]AJ ZA INTERESVREDNOTE

JADRUGI

SAVJESTOPU[TENOST

CILJSREDSTVO

Robert Spaemann-Osnovni moralni pojmovi.indd 1Robert Spaemann-Osnovni moralni pojmovi.indd 1 7.3.2013 22:46:027.3.2013 22:46:02


Robert SpaemannOsnovni moralni pojmovi

Robert Spaemann-Osnovni moralni 1 1Robert Spaemann-Osnovni moralni 1 1 7/30/2008 7:45:31 PM7/30/2008 7:45:31 PM

Naslov izvornikaRobert SpaemannMoralische Grundbegriff e

Sedmo izdanje 2004.© Verlag C. H. Beck, München 1982


Robert Spaemann

Osnovnimoralni pojmovi

Sarajevo – Zagreb2008.


NakladnikSvjetlo riječi, Sarajevo

Za nakladnikaMiljenko Petričević

UrednikIvan Šarčević

S njemačkog preveoSulejman Bosto

Prijevod redigiraoIvan Bubalo

Grafi čko oblikovanjeBranko R. Ilić

TisakBEMUST, Sarajevo

CIP – Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

17

SPAEMANN, Robert Osnovni moralni pojmovi / Robert Spaemann ; [snjemačkog preveo Sulejman Bosto] . - Sarajevo ;Zagreb : Svjetlo riječi, 2008. - 120 str. ; 20 cm

Prijevod djela: Moralische Grundbegriff e

ISBN 978-9958-741-74-6 (Sarajevo)ISBN 978-953-7091-51-4 (Zagreb)

COBISS.BH-ID 16765958


5

Sadržaj

Filozofska etikaili: Jesu li dobro i zlo relativni?

11

Odgojili: Princip užitka i princip realnosti

25

Obrazovanjeili: Vlastiti interes i osjećaj za vrednote

39

Pravednostili: Ja i drugi

51

Uvjerenje i odgovornostili: Opravdava li cilj sredstvo?

67

Pojedinacili: Moramo li uvijek slušati svoju savjest?

81

Ono bezuvjetnoili: Što neko djelovanje čini dobrim?

95

Opuštenostili: Držanje prema onome što ne možemo mijenjati

109



7

Predgovor

Kaže se da se ono moralnô razumije samo po sebi. Ako je to tako, onda je svaka riječ o tome su-višna. Ono što se razumije samo po sebi, ne mo-ramo objašnjavati nečim drugim što bi bilo još bolje razumljivo, također ne pomoću analogija iz životinjskog carstva. Konačno, divlje guske razu-mijemo samo zato što poznajemo sami sebe a ne obrnuto.

Na ono što je samorazumljivo, može se samo uputiti, to se zapravo ne može reći. Zato je Ludwig Wittgenstein pisao: “Jasno je da se etika ne dade izreći.” Još je Platon znao da se “školskim riječima” ne može reći što znači riječ “dobro”. “Samo nakon češćeg obiteljskog razgovora baš o tom predmetu kao i iz iskrenog zajedničkog života iznenada u duši izvire ona ideja kao svjetlo što ga je upalila iskra plâ-ma pa tada samoj sebi dalje krči put” (7. Pismo).

Ako se ipak uvijek iznova mora govoriti o ono-me što je samorazumljivo, onda samo stoga što se ono uvijek iznova osporava. Doista, ono što je samo-razumljivo, zacijelo se nikad ne pojavljuje u čistom obliku. Sav realni, u nekom društvu važeći etos nije naprosto samorazumljiv. On nosi tragove neznanja, potiskivanja, podčinjavanja. A tako i nasuprot sva-kom vladajućem etosu postoji mogućnost prikazati


8

ga samo kao etos onih koji vladaju, zlouporabu riječi “dobro” izdati za njegovu istinsku i jedinu uporabu, ono samorazumljivo izdati za krivo samorazumije-vanje. Lako se može pokazati da je to pogrešno. Ali da bismo to pokazali, ipak moramo govoriti baš o tome samorazumljivom.

Rousseau je shvatio dilemu: “Ne bih se usu-dio poučavati ljude kad ih drugi ne bi dovodili u zabludu.” Poučavanje može nastupiti na različitim razinama. Na najnačelnijoj razini može se poku-šati da to što poznajemo kao ćudoredne dužnosti, kreposti, norme ili vrednote, svedemo na zajedni-čki korijen i u izvođenju iz tog korijena dovedemo u sustavnu povezanost – to je tradicionalni posao fi lozofske etike. Na razini primjene mogu se razja-sniti pojedinačna pitanja: laž, eutanazija, pobačaj, ratna vojna služba, pitanja seksualnosti i opho-đenja s prirodom itd. Do Kanta, fi lozofi i teolozi smatrali su da im je ispod časti razjašnjavati i takva kazuistička pitanja. Etika nije toliko zanimljiva da bi se isplatilo njome baviti ako bismo ostali pri pra-znim formulama i ako bismo ostali bez poduke za svoje djelovanje.

Osam poglavlja ove knjižice ne čini ni jedno ni drugo. Ona se – između pitanja utemeljenja i kazuistike – kreću na srednjoj razini apstrakcije. Poglavlja pretresaju neke osnovne pojmove koje svi mi svakodnevno primjenjujemo kada sa sami-ma sobom ili s drugima razmišljamo o moralnom aspektu našeg djelovanja. Bez terminološkog tro-šenja i bez učenih pretpostavki pokušava se uvesti u razmišljanje o tim pojmovima.


9

Izvorno se radilo o nizu emisija Bavarskog ra-dija (BR) u siječnju i veljači 1981. Improvizirani ka-rakter emisija nisam promijenio. Moja je želja bila približiti se onom “čestom obiteljskom razgovoru” o kojem govori Platon. Učinak kojemu se on nadao može biti samo indirektan. Njega se ne može polu-čiti namjerno.

Robert Spaemann


Sav realni, u nekom dru{tvu va`e}i etos nije samorazumljiv. On nosi tragove ne-znanja, potiskivanja, pod~injavanja. Je li to etos vladaju}ih? Je li zloupotreba rije~i “dobro” njezina naj~e{}a upotreba?

Osam poglavlja ove knjige, bez termino-lo{kog tro{enja i bez u~enih pretpostavki, pretresaju neke od onih osnovnih pojmo-va koje svi mi svakodnevno primjenjuje-mo kada sa samima sobom ili s drugima razmi{ljamo o moralnom aspektu na{eg djelovanja. Autor se pri tome pribli`ava onom “obiteljskom razgovoru” kojega je Pla ton preporu~io za raspravu o osnov-nim moralnim pojmovima.

Robert Spaemann je umirovljeni profesor filozofije na Sveu~ili{tu u Münchenu


Documents

Osnovni moralni pojmovi