SADRŽAJ

1.UVOD................................................................................................................32. OSNOVNI POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA.............................4

2.1. STRUČNI SAVJETI I SUDJELOVANJE U PREGOVORIME RADI ZAKLJUČIVANJA UGOVORA O MEĐUNARODNOJ KUPOPRODAJI.......................................................................................................4

2.2. INSTRADACIJA..............................................................................................................................4

2.3. DOZIV ROBE.................................................................................................................................4

2.4. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE..........................................................................5

2.5. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME...................................................................................................6

2.6. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBE........................................................................................6

2.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU ROBE.......................................7

2.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJU.................................................8

2.9. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE.................................................................8

2.10. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBE.............................................................9

2.11. INFORMIRANJE NALOGODAVCA.............................................................................................11

3. ZAKLJUČAK.................................................................................................124. LITERATURA................................................................................................13

2

1. UVOD

Osnovni je zadatak međunarodnog špeditera da oslobodi svojega nalogodavca (izvoznika, uvoznika, proizvođača) cjelokupnog napora i brige oko otpreme, dopreme i provoza robe u međunarodnom prometu, kako bi nalogodavac mogao svu svoju pozornost koncentrirati na svoju osnovnu djelatnost. Da bi izvršio svoj zadatak špediter treba da izvrši sljedeće nabrojane osnovne poslove:

1. Stručni savjeti i sudjelovanje u pregovorime radi zaključivanja ugovora o

međunarodnoj kupoprodaji

2. Instradacija

3. Doziv robe

4. Zaključivanje ugovora o prijevozu robe na klasičan način – uporaba prijevoznog

sredstva jedne prometne grane

5. Zaključivanje ugovora o multimodalnom transportu robe i organiziranje transporta

“od vrata do vrata”

6. Prihvat robe radi otpreme

7. Otprema, doprema i provoz robe u užem smislu

8. Zaključivanje ugovora o ukrcaju, iskrcaju i prekrcaju robe

9. Zaključivanje ugovora o uskladištenju robe

10. Zaključivanje ugovora o transportnom osiguranju

11. Ispostavljanje ili pribavljanje prijevoznih i drugih isprava

12. Obavljanje poslova u vezi sa carinjenjem robe

13. Kontrola ispravnosti dokumenata i obračuna vozarine, carine i drugih pristojbi i

troškova

14. Informiranje nalogodavca

U nastavku seminarskog rada biće elaborirani svaki od navedenih osnovnih poslova međunarodnog špeditera.

3

2. OSNOVNI POSLOVI MEĐUNARODNOG ŠPEDITERA

2.1. STRUČNI SAVJETI I SUDJELOVANJE U PREGOVORIME RADI ZAKLJUČIVANJA UGOVORA O MEĐUNARODNOJ KUPOPRODAJI

Međunarodni špediter imaizuzetno značenje u pravilnom zaključivanju mađunarodnih ugovora. Zbog toga bi se uvoznici i izvoznici morali prije zaključivanja posavjetovati i konsultovati sa špediterom. Špediteru treba dati potpuno ovlaštenje da vlada cjelokupnim transportnim procesom, te da kao aktivan sudionik sudjeluje u izradi pretkalkulacije za prodaju i kupovinu robe. Predajući robu na prijevoz prijevozniku špediter je dužan, ako to u dispoziciji nije učinio nalogodavac, odrediti prijevozni put. Birajući sredstvo prijevoza i put kojim će se roba kretati špediter je dužan vodoti računa da to bude put koji će biti najpovoljniji za nalogodavca, vodeći računa o prirodi robe, njenom pakiranju, hitnosti otpreme i ostalim okolnostima koje mogu utjecati na sigurnost i ekonomičnost otpreme.1

2.2. INSTRADACIJA

Instradacija je kvalitetno najsloženiji, najteži, najodgovorniji i najvažniji osnovni posao međunarodnog špeditera. Istovremeno je taj posao izuzetno značajan za nacionalne prevoznike, izvoznike, uvoznike, ali i druge sudionike međunarodnog prometnog i vanjskotrgovinskog sistema. Pod instradacijom se podrazumjeva određivanje optimalnog prevoznog puta kojim će se roba otpremit, dopremiti ili tranzitirati od otpremnog mjesta u jednoj do odredišnog mjesta u drugoj državi, određivanje optimalnog prevoznog sredstva kojim će roba biti otpremljena, dopremljena ili tranzitirana na određenom putu, određivanje najpovoljnijeg načina prevoza odnosno tehnologije transporta i određivanje najpovoljnijeg vremena ukojem robu treba otpremiti, dopremiti ili tranzitirati od otpremnog do odredišnog mjesta. 2

Na izbor prevoznog puta, prevoznog sredstva, načina i vremena otpreme, dopreme i provoza robe utiču brojni faktori. Ti faktori ponekad diktiraju špediteru da se otprema, doprema i provoz robe obavlja kraćim ali skupljim, a ponekad i dužim ali ekonomičnijim putem odnosno klasičnim ili savremenim prevoznim sredstvima, na brži ili sporiji način. To su sljedeći faktori: 1. oblici racionalizacija i manipulacije i transporta robe ili savremene tehnologije transporta, 2. troškovi otpreme, dopreme i provoza robe, 3. brzina otpreme, dopreme i provoza robe, 4. kvalitet otpreme, dopreme i provoza robe, 5. priroda robe, 6. geografski položaj otpremnog i odredišnog mjesta, 7. devizni izdaci, 8. politička situacija, 9. prometnopravni izvori.

2.3. DOZIV ROBE

Kada međunarodni špediter organizuje otpremu ili izvoz morskim putem dužan je izvršiti tzv. doziv (engl. Call, njem. Abruf, franc. demande) robe. Špediterski posao doziv

1 Dr. Ratko Zelenika, MEĐUNARODNA ŠPEDICIJA, Rijeka 1996. str 117.

2 Isto str.117.

4

robe treba razlikovati od njegovog posla instradacije. Kod doziva robe špediter ne obavlja izbor prevoznog puta i prevoznog sredstva, već samo daje pošiljatelju upute kad će i u kojem utovarnom mjestu tovariti robu, kako bi se vrijeme dolaska robe u luku optimalno sinhronizovao sa planiranim vremenom ukrcaja robe na određeni brod. Doziv robe može biti dvojak: izravan i neizravan (putem skladišta)Izravan doziv: ako se određena roba mora krcati na brod izravno iz kopnenog vozila, špediter doziva robu direktno Doziv putem skladišta: ako se određena roba neće krcati na brod izravno iz kopnenih vozila, špediter doziva robu putem skladišta. Generalni teret redovito se, osim većih partija robe koje se mogu tretirati kao masovni tereti, doziva putem skladišta. Slično je i s robom u kontejnerima.

Doziv robe u najužoj je vezi sa zadatkom špeditera da koordinira prevoz robe. Pod koordinacijom prevoza podrazumijeva se usklađivanje prevoza robe različitim prevoznim sredstvima te usklađivanje pretovara tereta s jednog prevoznog sredstva na drugo.

2.4. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O PRIJEVOZU ROBE

Izvršenje glavnog špediterskog zadatka (organiziranje otpreme, dopreme i provoza nalogodavčeve robe) uvjetovano je zasnivanjem ugovornih odnosa između špeditera i trećih osoba. Od posebne je važnosti zasnivanje ugovornih iznosa između međunarodnog špeditera i vozara (brodskog, željezničkog, riječnog, cestovnog i zračnog prijevoznika). Ugovaranje prijevoza robe predstavlja jedan od najvažnijih poslova međunarodnog špeditera. Ugovor o prijevozu špediter zaključuje u svoje ime a za račun nalogodavca ili u ime i za račun nalogodavca ili u svoje ime i za svoj račun. Plovidbeni agencijski poslovi tj. poslovi ship's brokera su poslovi pomaganja, posredovanja i zastupanja koji se odnose na plovidbu i iskorištavanje brodova, kao što su poslovi: prihvaćanje i otprema brodova, sklapanje ugovora o iskorištavanju brodova, kupoprodaji, gradnji i remontu brodova, osiguranju, popunjavanju posade i briga o posadi. Te poslove plovidbeni agent obavlja u ime i za račun nalogodavca koji mu nadoknađuje troškove i plaća nagradu. Osnovna razlika između cargo brokera tj. pomorskog špeditera i ship's brokera tj. pomorskog agenta je da prvi zaključuje pomorske prijevoze za račun robe, a drugi za račun brodara. Iako se osnovne funkcije i osnovni poslovi međunarodnog špeditera bitno razlikuju od funkcija i poslova pomorskoprometnih agenata, moguće je da jedno te isto poduzeće istodobno obavlja poslove cargo i ship's brokera. Takav je primjer “Transadria” u Rijeci koja istodobno obavlja i poslove međunarodnog špeditera i poslove pomorskog agenta. U međunarodnom multimodalnom transportu jedan je od osnovnih problema, s obzirom na brojne sudionike u njemu, izbor poduzetnika prijevoza, tj. organizatora, koordinatora i izvršitelja cjelokupnog “paketa usluga” u prijevoznom procesu. Za tu funkciju najidealnije karakteristike ima međunarodni špediter. On poznaje i prati sve prednosti i nedostatke svih suvremenih tehnologija transporta, poznaje sve tehničke, tehnološke, organizacijske, ekonomske i pravne zakonitosti u međunarodnom prometnom sustavu, često izdaju FIATA – teretnicu za multimodalni transport (FBL) i time preuzimaju obvezu da će izvršiti ili osigurati izvršenje međunarodnog multimodalnog transporta robe. Kada se špediter u međunarodnom multimodalnom transportu pojavljuje kao poduzetnik, on zaključuje s pošiljateljem robe ugovor o multimodalnom prijevozu i organizira cjelokupni prijevozni proces “od vrata do vrata”. To je izrazito složen, značajan i odgovoran osnovni posao međunarodnog špeditera.3

3 Isto str. 158.

5

Osnovni pravni izvor o reguliranju odnosa između sudionika u multimodalnom prijevozu je Konvencija Ujedinjenih naroda o međunarodnom multimodalnom prijevozu robe iz 1980. godine. Špediter kao poduzetnik međunarodnog multimodalnog transporta odgovara i za izbor i za rad svih pravnih i fizičkih osoba koje je angažirao u izvršenju multimodalnog prijevoza, i to od trenutka kada je robu preuzeo do trenutka kada je dotičnu robu predao, prema uvjetima konkretnog ugovora. Tako uvećanu odgovornost špediter treba i posebno osigurati ili na druge načine dio te odgovornosti prenijeti na druge osobe koje je angažirao u izvršenju pojedinih poslova u multimodalnom transportnom lancu.

2.5. PRIHVAT ROBE RADI OTPREME

Roba koju špediter prihvaća radi otpreme mora, u pravilu, biti spremna za prijevoz. Obveza je nalogodavca da pripremi robu za transport. Međutim, on može dati nalog špediteru da izvrši i one radnje koje uvjetuju spremnost robe za prijevoz. Jedna od osnovnih obveza špeditera je da izvrši prihvat (i predaju) robe i da upozori nalogodavca na nedostatke pakiranja, oštećenja ambalaže, oštećenja ili manjka sadržaja. Da bi špediter, naime, mogao otganicizrati otpremu robe, odnosno predaju robe vozarima, on ima obavezu da je sam predhodno primi. Roba koju špediter prihvaća radi otpreme mora, u pravilu, biti spremna za prevoz. Obaveza je nalogodavca da pripremi robu za transport. Međeutim, on moze dati nalog špediteru da izvrši i one radnje koje uslovljavaju spremnost robe za transport. 4

Sa špediterskog stajališta roba za prevoz ako je: 1) propisno pakovana 2) stavljena na raspolaganje špediteru 3) pravovremeno stavljena špediteru na raspolaganje, te ako špediter može prihvaća robu od 4) nalogodavca ili 5) trećih lica. Ako je utvrdio oštećenje ili manjak robe špediter podiže protest koji mora biti tačan i iscrpan te podnesen na vrijeme tako da mu prijevoznik ne može prigovoriti.

2.6. OTPREMA, DOPREMA I PROVOZ ROBE

Nakon izvršenog prihvata robe, špediter organizira otpremu robe prethodno odabranim prijevoznim sredstvom. S obzirom na to odabrano sredstvo, mogu se razlikovati dvije osnovne vrste otpreme: otprema morskim brodom i otprema kontinentalnim vozilima. Nakon što špediter preuzme robu na otpremu on izdaje otpremničku potvrdu. Potvrda se može predočiti banci kao dokaz o isporuci robe. Špediterske organizacije, a napose FIATA, nastojale su da špediterska potvrda dobije svojstvo vrijednosnog papira. FIATA je izradila jedinstveni obrazac špediterske potvrde nazvane FCR (Forwadina - agent's certificate of receipt) koju su prihvatile sve članice FIATA-e. Špediterska potvrda nema značenje prijevozne isprave. Ona je potvrda špeditera o primitku robe od nalogodavca u dobrom stanju s neopozivim nalogom za njenu otpremu. Prilikom primitka robe špediter izdaje nalogodavcu špeditersku potvrdu koja služi nalogodavcu umjesto prijevoznog dokumenta pa, ako je tako ugovoreno, ona služi kao osnova za naplatu potraživanja iz ugovora o kupoprodaji robe. FIATA je izradila i jedinstveni obrazac špediterske transportne potvrde, FCT (Forwarding - agent's certificate of transport). Ova potvrda u poslovanju služi kao isprava kod

4 www.yahoo.com

6

prijevoza u kombiniranom transportu te pokriva cijeli transport od mjesta isporuke do mjesta odredišta. On mora izvršiti potrebne carinske formalnosti za račun nalogodavca i robu uputiti krajnjem korisniku na najpogodniji način. Ako treba izvršiti kombinirani prijevoz, špediter će organizirati pretovar na najekonomičniji i najracionalniji način, po mogućnosti neposrednim pretovarom iz jednog vozila u drugo. Špediter je dužan uskladiti dolazak vozila i njihov utovar uz što manji gubitak vremena. Doprema robe izvršit će se analogno načinu koji vrijedi za organizaciju otpreme robe u inozemstvu. Ako u otpremnom mjestu u inozemstvu nema vlastitu organizacijsku jedinicu (npr. predstavnika, predstavništvo i sl.), povjerit će posao otpreme robe iz inozemstva svojoj poslovnoj vezi u inozemstvu, koja će se u tom slučaju pojaviti u funkciji drugog špeditera, odnosno međušpeditera. Kada roba iz uvoza prispije u zemlju špediter priprema izvještaj o prispjeću broda i o pripravnosti za predaju tereta, preuzima robu, utvrđuje stanje robe, kontrolira iskrcaj. U organizaciji provoza robe špediter obavlja sve one zadatke koje i inače obavlja u organizaciji dopreme i otpreme robe. On organizira dopremu provozne robe iz jedne zemlje, koju nakon preuzimanja otprema u drugu zemlju. U toj organizaciji moguće su razne kombinacije prekrcaja, a najčešće su: prekrcaj iz vagona ili kamiona u morski brod (iz Češke za Indiju), prekrcaj s morskog broda u vagone ili kamione, prekrcaj s morskog broda u drugi morski brod, itd.

2.7. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O UKRCAJU, ISKRCAJU I PREKRCAJU ROBE

Pod ukrcajno – iskrcajno – prekrcajnim radnjama razumijeva se skup mjera i operacija koje stoje u vezi s prijevozom tereta od otpremnog do odredišnog mjesta, a naročito s unosom i smještajem tereta u prijevozna sredstva (ili kontejner), iznosom tereta iz prijevoznih sredstava i prijenosom tereta iz jednog prijevoznog sredstva u druga. Svaka od tih radnja predstavlja dio ukupnog prijevoznog procesa. Potrebno je izračunati raspon vremena koji je pod normalnim uvjetima potreban za ukrcaj odnosno iskrcaj tereta. To vrijeme može biti propisano zakonom, određeno uzancama, ugovoreno ili određeno od vozara. Prekoračenje tako utvrđenog vremena predstavlja razlog za razne vrste penala: prekostojnice, dangubnine željeznice ili vagona, dangubnine kamiona i sl. Vrijeme u kojem treba izvršiti ukrcaj ili iskrcaj tereta kod prijevoza morem naziva se stojnicama (engl. “lay days”), a računa se na način utvrđen prijevoznim ugovorom. Nakon isteka stojnica nastupaju prekostojnice (engl. “demurrage”), a mogu biti određene ili neodređene. Ukrcajno – iskrcajno – prekrcajne radnje zauzimaju relativno najviše vremena u eksploataciji prijevoznih sredstava. U suvremenim uvjetima međunarodne robne razmjene racionalizacija manipuliranja i transporta robe dobiva sve veće značenje u konkurentskoj borbi za osvajanje novih tržišta i uključenje u međunarodnu podjelu rada, pa su time i razumljivi napori koji se poduzimaju da se manipulacijsko – prijevozni troškovi što više snize. To znači da se racionalizacijom manipuliranja i transporta robe ubrzava prijevozni proces, a time se snizuju prijevozni troškovi i cijena robe. Trajanje i racionalizacija ukrcajno – iskrcajno – prekrcajnih radnji zavisi od brojnih činitelja među kojima su najvažniji: vrsta, konstrukcija i nosivost prijevoznog sredstva, vrsta i priroda robe, ukrcajno – iskrcajne točke, način izvršenja dotičnih radnja, opremljenost terminala i prometnih čvorišta i skladišnih prostorija.

7

2.8. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O TRANSPORTNOM OSIGURANJU

Robu u transportu špediter osigurava samo na izričit nalog i protiv rizika koje je naveo komitent. U dispoziciji je potrebno navesti protiv kojih rizika treba robu osigurati. Ako je dat opći nalog za osiguranje, onda on vrijedi do opoziva te je špediter dužan osigurati sve pošiljke odnosnog nalogodavca tj. izdati generalnu policu osiguranja. U drugim slučajevima osiguravaju se samo one pošiljke koje su izričito navedene u dispoziciji. Ako u nalogu za osiguranje nisu navedeni rizici protiv kojih robu treba osigurati, špediter je dužan osigurati pošiljku samo protiv uobičajenih transportnih rizika. Špediteri s osigurateljem imaju posebne, vrlo pogodne ugovore za osiguranje robe u transportu. U ponudi za osiguranje robe čije prazne obrasce osiguravatelj daje na raspolaganje špediteru unose se podaci o osiguraniku, podaci o pošiljci, podaci o instradaciji, podaci o vrijednosti robe i rizici i ostali uvjeti osiguranja. Kod kopnenih grana prijevoza unosi se klauzula temeljni rizici prijevoza (AAR), kod pomorskog (TLO, FPA, WA ili AAR). Ukoliko se roba želi osigurati od ratnih ili političkih rizika unosi se kartica WAR ili SR&CC. Ove kartice nazivaju se institutske klauzule koje utvrđuju tzv. osiguravateljski instituti u Londonu. U pomorskom je prometu najčešće upotrebljavana Lloyd's SG polica koja se koristi u nepromijenjenom obliku od 1892. godine. Roba se osigurava upisom u posebnu “knjigu pokrića” koju vode špediteri, pa je ovaj način osiguranja preko špeditera praktičan i jeftin. Roba se najčešće osigurava protiv tzv. uobičajenih rizika, a tu spadaju:rizik oštećenja pošiljke prilikom tvorničkog tovarenjaoštećenje uslijed djelovanja prirodnih nepogoda protiv krađe i gubitka pošiljke.

2.9. ZAKLJUČIVANJE UGOVORA O USKLADIŠTENJU ROBE Skladištenje robe ne predstavlja osnovnu djelatnost međunarodnog špeditera ali je funkcionalno povezano s ukupnim procesom organizacije otpreme i dopreme robe. Špediter obavlja uskladištenje robe posebno u dva slučaja, i to:ako se priljev robe u luku ne može sinhronizirati s dolaskom brodaako je robu prije daljnje otpreme potrebno sortirati, pakirati, prepakirati, miješati ili podvrći drugim manipulacijama. Špediter može robu uskladištiti u svom skladištu ili u skladištu treće osobe. Ako skladišti kod treće osobe špediter je dužan robu prvenstveno predati javnim skladištima, špediter tada odgovara samo za izbor skladišta. Ako se za vrijeme skladištenja robe uoče nedostaci ili oštećenja ambalaža, špediter je dužan poduzeti potrebne mjere za otklanjanje nedostataka na trošak i račun nalogodavca. Nalogodavac može uskladištenu robu prepakirati, vaditi uzorke i raspolagati s uskladištenom robom. Ako nalogodavac svoje pravo raspolaganja prenese na drugoga, dužan je o tome bez odgode izvijestiti špeditera. Robu opasnu i neprikladnu za uskladištenje, špediter može odbiti na uskladištenje. Od uskladištenja su isključene odnosno pod posebnim uvjetima se uskladištava sljedeća roba: eksploziv, samozapaljivi i lakozapaljivi predmeti; roba koja širi neugodan zadah; roba koja može štetno utjecati na drugu uskladištenu robu; lako pokvarljiva roba, roba podložna brzoj propasti i truljenju; radio – aktivne materije; volumiozna i druga opasna roba.U vezi sa zaključivanjem ugovora o skladištenju i samom skladištenju robe potrebno je obratiti posebnu pažnju na:

8

Obavezu špeditera da zaključuje ugovore o uskladištenju robe, Izbor skladišta, Odgovornost za usklađenu robu, Pristup uskladištenoj rob ii raspolaganje njome.5

2.10. OBAVLJANJE POSLOVA U VEZI SA CARINJENJEM ROBE

U skupinu osnovnih poslova međunarodnog špeditera ulazi i izvršenje radnji u vezi sa carinjenjem robe. Za obavljanje poslova međunarodne otpreme koji se odnose na zastupanje i carinjenje robe, carinski otpremnik mora imati odobrenje – licencu koju izdaje Ministarstvo financija. Licenca vrijedi pet godina. Špediteri carine robu po nalogu nalogodavca prema podacima navedenim u dispoziciji. Davanjem dispozicije za otpremu odnosno dopremu robe, smatra se da je dat nalog i za carinjenje. Prilikom uvoza i izvoza špediter vodi brigu oko čitavog carinskog postupka. On određuje mjesto carinjenja te je, odgovoran za štetne posljedice ako je carinjenje obavio u nepogodnom mjestu. Nalogodavac je dužan pravovremeno predati špediteru isprave za carinjenje robe i odgovoran je za svaku štetu koja može nastati ako potrebne isprave ne budu na vrijeme dostavljene špediteru. Prema carinskom pravu carinjenje robe se sastoji iz više međusobno povezanih radnja i to: podnošenja deklaracije, prijema deklaracije, pregleda robe, svrstavanja robe po carinskoj tarifi, utvrđivanja carinske osnovice, svote carine i drugih uvoznih pristojbi. Carinjenje se obavlja na temelju CARINSKE DEKLARACIJE koja se popunjava na propisanom formularu. Deklaraciju podnosi špeditersko poduzeće koje izvozi/uvozi robu, tj. koje ima pismeno ovlaštenje i dispoziciju nalogodavatelja. Carinjenje se može obaviti u prijevoznom sredstvu (ukoliko se roba otprema tim sredstvom do krajnjeg korisnika) ili u carinskim skladištima, smjestilištima, a u iznimnim slučajevima u prostorima krajnjeg korisnika ili uvoznika.

Rokovi za podnošenje carinske deklaracije i ostale dokumentacije kod carinjenja u prijevoznom sredstvu vrlo su kratki i kreću se od 3-5 sati od primitka obavijesti o prispjeću pošiljke. Kod carinjenja u skladištu rokovi su nešto dulji i iznose 3 dana od prispjeća obavijesti s time da rok počinje teći prvog narednog dana.

Uvoznoj carinskoj deklaraciji prilažu se slijedeći dokumenti:

originalna faktura inozemnog dobavljača originalna prijevozna isprava deklaracija o carinskoj vrijednosti uvezene robe potvrda o porijeklu robe prijava o zaključnom poslu polica osiguranja certifikat o kvaliteti robe (ako je izvršena kontrola kakvoće robe) sanitarni, veterinarski ili fitopatološki pregled robe – potvrda o izvršenom pregledu potvrda o eventualnom oslobađanju ili smanjenju carinske stope i poreza na promet ostali potrebiti dokumenti.

5 Dr. Ratko Zelenika, MEĐUNARODNA ŠPEDICIJA, Rijeka 1996. Godine, str. 183.

9

Roba se može ocariniti na nekoj carinarnici u unutrašnjosti ili na pograničnoj carinarnici, što zavisi od odredbe pošiljatelja, tj. špeditera. Roba se carini prema carinskim tarifama koje su razvrstane po skupinama roba koje su u carinskoj klasifikaciji razvrstane po svojstvima i obilježjima te su svrstane u odjeljke kojih ima 21. Odjeljci imaju glave u kojima se temeljna grupa proizvoda razvrstava u podskupine. Na osnovu deklaracije provjerava se da li se stvarno radi o navedenoj količini, vrsti i vrijednosti robe koja se upućuje u inozemstvo. Podaci u deklaraciji moraju se u potpunosti slagati sa činjeničnim stanjem robe, kao i s podacima u drugim dokumentima koji se prilažu uz deklaraciju (tovarni list, faktura, prijava o izvozu robe...). Carinska deklaracija podnosi se u 6 primjeraka. Što se tiče isprava potrebnih za carinjenje, špediter se mora pobrinuti da ih pravodobno nabavi od nalogodavatelja, a neke i sam da ispostavi. Prijavu o zaključenom poslu sastavlja izvoznik nakon sklopljenog ugovora s inozemnim kupcem na posebnom formularu i on mora biti ovjeren od nadležne banke, a dostavlja se zajedno sa dispozicijom. Prijavu o izvozu robe sastavlja špediter u propisanom broju primjeraka, a podaci se moraju slagati s prijavom o zaključenom poslu i s ostalom dokumentacijom. Fakturu ispostavlja u propisanom broju primjeraka izvoznik i dostavlja špediteru obično zajedno sa dispozicijom. Kada carinarnica primi izvoznu carinsku deklaraciju ona utvrđuje da li je deklaracija uredno i pravilno popunjena:

da li su uz deklaraciju priložene sve isprave potrebne za carinjenje robe te da li su te isprave u redu

da li je izvoz robe zabranjen da li je privredna organizacija ovlaštena da vrši izvoz robe da li se podaci isprave slažu s podacima u deklaraciji

Ako je sve u redu, carinski organ uvodi deklaraciju u poseban kontrolnik te pristupa pregledu robe, kojemu mora prisustvobati podnosilac deklaracije. Nakon izvršenog pregleda roba se stavlja pod carinski nadzor, tj. ona postaje “carinska roba” i takva ostaje sve do izlaska iz zemlje. Kao dokaz da je roba izvozno ocarinjena služi žig carinarnice: “ocarinjeno po carinskoj deklaraciji broj...od...” koji se stavlja na prijevoznu ispravu, kao i na ostale isprave koje se upotrebljavaju u carinskom postupku. Ocarinjenu robu carinarnica predaje prijevozniku uz potpis na deklaraciji. Sa prijevoznom ispravom predaje mu i jedan primjerak deklaracije koju prijevoznik podnosi izlaznoj graničnoj carinarnici radi kontrole izlaza robe u inozemstvo. Ako se carinjenje obavlja na pograničnoj carinarnici, onda se prijevozniku ne predaje takav primjerak deklaracije, već prijevoznik ispostavlja tzv. prijavu za izvoz/uvoz robe i predaje carinarnici na ovjeru.6

Poslovi u carinskom postupku su vrlo složeni i podložni stalnim promjenama, čije detalje nalogodavci u pravilu ne poznaju, pa zbog toga špediterska poduzeća osnivaju posebne organizacijske jedinice, često posebno za izvoz i posebno za uvoz, koje stalno prate zakonske propise i pojave u carinskoj praksi. Carinska se roba može smjestiti u željezničko – carinsko skladište, carinska skladišta (15 dana), carinska smjestilišta (3 mjeseca), konsignacijska skladišta, carinske zone i carinske prodavaonice. Nakon isteka rokova carinarnica poziva podnositelja deklaracije da ocarinjenu robu podigne u roku od dva dana odnosno da je ocarini ili vrati u inozrmstvo. Nakon isteka prethodno navedenih rokova carinarnica može robu prodati

6 Isto, str 211.

10

2.11. INFORMIRANJE NALOGODAVCA

Jedna od značajnijih obveza međunarodnog špeditera je da obavještava svojeg nalogodavca o tijeku organizacije i izvršenja otpreme, dopreme i provoza robe. Ta špediterova temelji se na odredbama Zakona o obveznim odnosima, prema kojima je špediter “dužan bez odgađanja obavijestiti nalogodavca o oštećenoj stvari, a i o svim događajima značajnim za njega, i poduzimati sve potrebne mjere radi očuvanja prava prema odgovornoj osobi”. S obzirom na redovite i izvanredne radnje i događaje koje se zbivaju s robom za vrijeme njezine otpreme, dopreme i provoza, a koji su od posebnog značenja za nalogodavca, dužnost je špeditera da svojega nalogodavca posebno informira o ovim činjenicama:

kretanju robe, tj. o činjenicama koje su važne za redoviti tok otpreme, dopreme i provoza robe, a naročito o: spremnosti robe za otpremu, dopremu i provoz, ukrcaju robe, prispijeću robe na odredište i konačnoj predaji robe korisniku.

izvanrednim događajima koji nastanu za vrijeme otpreme robe, a posebice o: generalnoj i partikularnoj havariji, nemogućnosti ukrcaja ili iskrcaja zbog štrajka ili drugih uzroka, povišenju prijevoznih i drugih troškova u vezi s otpremom robe, kvarenju robe, zastojima u prijevozu, itd.

konačnom uzvršenju naloga. Špediterov izvještaj o konačnom izvršenju naloga mora sadržavati sve podatke koji su nalogodavcu potrebni za ocjenu pravilnosti izvršenja naloga. Pri podnošenju izvještaja špediter je dužan dostaviti nalogodavcu i sve isprave koje se odnose na izvršenu otpremu, dopremu i provoz robe. Osim toga špediter je dužan da, nakon završenog posla, odnosno nakon izvršenja nalogodavčeve dispozicije, položi račune nalogodavcu o svim učinjenim izdacima (tuđim troškovima i naknadom za svoje usluge).

Iz dužnosti špeditera da obavještava svojega nalogodavca o svim relevantnim činjenicama koje su u vezi s otpremom, dopremom i provozom robe, proizlazi i špediterova odgovornost da štete koje pretrpi nalogodavac zbog toga što nije o određenim činjenicama bio pravodobno obaviješten.

11

3. ZAKLJUČAK

U ovom seminarskom radu obrađena je problematika koja se bavi izučavanjem osnovnih poslova i zadataka koje treba da obavi međunarodni špediter kako bi uspješno izvršavao preuzete poslove od nalogodavca. Osnovni zadatak međunarodnog špeditera jested a oslobodi svog nalogodavca svih briga i obaveza oko transporta, odnosno uvoza, izvoza ili provoza roba. Dakle špediter radi u svoje ime a za račun nalogodavca. Kao zaključak nameće se pretpostavka da međunarodni špediter mora svoje osnovne poslove obaviti odgovorno i krajnje profesionalno.

Za kvalitetno izvođenje ugovorenih poslova međunarodni špediter treba da obavi gore pomenute i objašnjene osnovne poslove, a pored osnovnih postoje i specijalni poslovi. Špediter mora svim navedenim osnovnim poslovima posvetiti veliku pažnju jer ako ne obavi jedan od zadataka ne može uspijeđno obaviti svoju osnovnu misiju. Uloga ovih poslova ogleda se u tome što daju konstantnu povezanost špeditera sa nalogodavcem usluga.Ipak, iz svega izloženog možemo zaključiti da od svih osvovnih poslova, instradacija ima najznačajniju ulogu u špediterskom poslovanju. Ona je ujedno i najteži i najzahtjevniji zadata međunarodnog špeditera pa zahtijeva i najviše pažnje. Međutim, vrlo je važno i sklopiti brojne ugovore, npr. o prevozu, skladištenju i osiguranju robe idr. Kako biismo pravno regulisli odnose sa nalogodavcem ili trećim licima. Isto tako potrebno je pribaviti svu potrebnu dikumentaciju neophodnu u cjelokušnom procesu. Takođe teba obaviti poslove vezane za carinu.

Dakle, međunarodni špediter prije obavljanja samog transporta, mora da izvrši i niz drugih aktivnosti koje spadaju u osnovne aktivnosti a koje su neophodne u cjelokupnom procesu špedicije.

12

4. LITERATURA

1. Dr. Ratko Zelenika, MEĐUNARODNA ŠPEDICIJA, Ekonomski fakultet, Rijeka,

1996.

2. www. yahoo.com

13