8 istraoutdoor

Gle, vrijeme izgleda skroz so-lidno od četvrtka. Ajmo neg-dje gdje ja još nisam bila, a da počinje s D i da je otok i da se sastoji od dvije riječi i da ima stijene i jezero... Osta-

lo ti ostavljam da ti biraš. Nas dvoje baš totalno isto razmišljamo. Igor je odlučio da idemo na Dugi otok, a to je baš ono što sam i ja htjela. Stvar-no imamo sreće da smo se našli nas dvoje takvih istomišljenika.

“Koliko ste rekli da je karta za tra-jekt? 460 kuna? Ma jel’ to za oba smje-ra? Znam da piše u prometnoj da smo duži od 7 metara, ali pola metra više manje, čemu cjepidlačiti? Ja sam di-rektor utrke ARC! Onaj što je bio na te-leviziji. Pokret Odmora. Cool Influence-ri u poodmakloj dobi. Ništa?”, pružam poraženom Igoru karticu pa ispraća-mo nesuđene dvije kutije banana za jedan smjer. Neka im. Bit će sunce. Bit će nam najbolje na svijetu!

Madonnin grudnjak

Prebacujemo se u stražnji krevet, na onih ekstra pola metra koji nas bogatstvo koštaju, i palimo Netflix na laptopu (prvi mjesec je free).

Koja lijepa prazna vijugava cesta, a slijeva u nedogled kulise otoka koje ću iz razonode s kartom testirati Igo-ra zna li ih napamet. To zna, a gdje se odlažu stvari u ormar ne zna.

Asti, koliko ih je posvuda, ludilo! Stoj! Evo neke staze za Orljak. Zvonči hoće u šetnju. Relativno je toplo, ali staza je gruba pa naš starac ubrzo posustaje i Zvonči ga vodi natrag u kamper. Ili obratno. Ne znam točno. Svaki put jedan od njih dvojice star-kelja kiksa. Zato ih i trebam dvojicu da se izmjenjuju. Sve je tako ugodno pusto, a pogled na silne otoke mojim očima sasvim nov i uzbudljiv.

Na kraju iole prohodnog grebena ostavljam Igora da se igra Indiana Jonesa, a ja se istim putem vraćam nazad, dok me misli ne odvedu na brdašce na kojem ubrzo shvaćam da još nisam bila. Eto mi sad mog nenošenja telefona. Skoro je mrak,

impressumGlavni urednik: Robert FRANKUrednik: Goran ROJNIĆGrafičko oblikovanje: Dean PAUS

Izdavač: Glas Istre novine d.o.o. PulaPrilog izlazi jednom tjedno

www.croatia.hr

SNOWBORDERICA ANA I PUSTOLOV IGOR život u pokretu

kale

nd

ar

PROSINAC

Lim Bay Challenge: Sunny winter trail15.-16. prosincaVrsar, Kamp Portosole, Limski kanal, Kontija

Giant MTB16. prosinacPulaZimska liga Istre i

Kvarnera, 3. kolo

Pješački pohod Parenzanom16. prosincaBujePješački pohod od Buja do Grožnjana i natrag

Svetica Trek22. prosincaŠišan - Svetica (Monte

Madonna), Istarski Treking Kup, 8. kolo

4. HoHoHo! run26. prosincaUmagUtrke na 5 km ili 10 km

K.I.T.A.29.prosincaBaleKvarnersko istarske treking avanture

SIJEČANJ

Istarska zimska liga u trčanju13. siječnja 2019.Sveti Petar u Šumi, 4. kolo

Istarska zimska liga u trčanju27. siječnja 2019.Rabac, 5. kolo

VELJAČA

K.I.T.A.3. veljače 2019.SvetvinčenatKvarnersko istarske treking avanture

Istarska zimska liga u trčanju10. veljače 2019.Vodnjan-Dignano, 6. kolo

Brtonigla adventure trek16. veljače 2019.Brtonigla-VerteneglioTreking utrka

Giant MTB24. veljače 2019.BuzetZimska liga Istre i Kvarnera

Istarska zimska liga u trčanju24. veljače 2019.Pula, 7. kolo

Otok koji počinje s Da ja ne mogu pogoditi putić za na-zad. Što je novo?

“Ej, našla sam kamper, dolazim po tebe. Di si?”- s olakšanjem zovem Igora, a on mi samo nešto prošapće nazad. Ššš...vojna baza....ššššš...skri-vam se....ššššš...čekaj me pod...ššš... heliodromom. Kako se pobogu ovo dogodilo?! Kroz pola sata skupljam izgrebanog i pokislog Igora na križa-nju, pa jurnemo pun gas (80 km/h) prema Telašćici. More, pored cestice kojom se vozimo, nestvarno je mir-no i prolazimo kraj onih otočića koji meni na svakoj karti izgledaju kao Madonnin grudnjak. Koji gušt ova-ko kasno u jesen kad nikoga nema i Telašćica je samo naša... i maga-reća. Brzo pronalazimo livadicu koja će ujedno biti i naš ovotjedni dom pa tonemo u san, kasno je (20:04 sati točnije). Dilema dana je hoću li zamijeniti zračnicu ili napumpati ovu pa se voziti dok izdrži. Ovo drugo. To će ujedno biti i izlika ako Igor odluči u neke cjelodnevne biciklijade. Nisam ja glupa. Znam ja kako to uvijek milo krene, a bolno završi. Ja sam ovdje na odmoru, ne na izdržavanju kazne. Nebo je sivo, baš kao i moja duša na-kon što se ugodni makadam pretvori u blatnjavi put pun grmlja. Činilo mi se da je pisalo “stijene i Slano jezero na drugu stranu”, ali tko sam ja da protur-ječim glavnom orijentacistu. Par puta zacvilim, ostavim malo kože na trnju pa konačno bivam nagrađena pogle-dom sa stijena. Neću ni probati opi-sivati. Spektakl! Imam totalni deja-vu prvog dana Tasmanije. Isto depresiv-no vrijeme, sličan pogled, prazan park prirode, a mi pijani od puta (ili u ovom slučaju previše spavanja). Sljedećih dva sata, baš kako oboje volimo, pro-vodimo četveronoške na udaljenosti od 200 metara. Ne da mi se ovo više. Idem se kupati. More je kristalno čisto i ja sam kit! Neko vrijeme hladim svo-je uzavrele emocije, a onda nastav-ljamo vidjeti koja je još staza zapu-štena i neprohodna. Jer baš smo si oboje i to željeli. Mi smo stvarno stvo-reni jedan za drugog! Usputno da ne

zaboravim, i kišu na povratku smo si oboje željeli.

Izmoreni liježemo i tonemo u san nešto ranije danas (19:48 sati), ju-čer smo ipak zaružili.

Ja volim stabilno oblo veliko kame-nje. Ja volim oblo veliko kamenje. Ok je i samo veliko kamenje. Bilo kakvo ka-menje za stati? Tenisica mi je pukla. Ali pazi ti ovu tirkiznu boju i pogled na Kornate. A ni kiše nema danas. Bole me gležnjevi od teškog terena. Nema veze. Ja sam pustolov! Ja lebdim škra-

pama! Pukla je i druga tenisica. Daj mi samo da dođem na makadam. Nek’ je i kroz smetlište. Taman da ostavim te-nisice. Liježemo po rasporedu nakon 2 sudoka, krpanja čarapa i partije šaha. Život u kamperu zimi izvlači ono naj-šmokljanskije iz tebe.

Dućan koji ne radi

“Hoćeš da danas odemo do Salija kupiti nešto osim konzervi i napuni-ti laptope na tuđoj struji?”- predlaže Igor da preživimo najjaču kišu do sad. Osjećam da su sve oči uprte u nas i da svi znaju da smo mi ono dvoje koji žive u njihovom parku prirode. Možda da skinemo tablicu na kamperu.

Ili probušimo gumu sami sebi dok smo tu sparkirani da nije sumnjivo. Igo-rovu glavu držim čvrsto uperenu pre-ma sebi jer zadnje što mi treba je da nekoga krivo pogleda i da krene nagu-ravanje. Nije agresivan, ali komad po-put mene rijetko se viđa na otoku i na to nitko nije imun. Štoviše, neki od do-morodaca cirkus nisu vidjeli nikada u životu. Tko čeka sunce dočeka. Krat-ki rukavi, vožnjica po Velom Ratu, gos-pođa koja svjetioničaru smireno poru-čuje da je šljam i da nije čudo da su ga već tri žene ostavile...uobičajeno. Za-dnji nam je dan na otoku. Prošli smo ga uzduž i poprijeko. Danas ćemo se po-častiti i skuhati nešto fino za ručak jer stignemo u dućan... koji ne radi. A ne-mamo ni pitke vode. Pliz uđi nekome u kuću i pitaj za malo vode. Baš nam se oboma ipak jede tjestenina bian-co. I istu hranu volimo nas dvoje. Što reći? Par iz bajke.