P O D R A V I N Apodravina.org/datoteke/Podravina03-KB.pdf · 14. Mr. sc. Gordan RAVAN»IΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 15. ... ABC CLIO Library Santa Barbara, California

P O D R A V I N A»asopis za multidisciplinarna istraæivanja

Broj 3 Volumen II. Lipanj 2003. Cijena 100 kuna ISSN 1333-5286 UDK 908 (497.5-3 Podravina)

Vol. 3 Year II. June 2003. Price 100.- ISSN 1333-5286 UDK 908 (497.5-3 Podravina)

Podravina2

UredniËko vijeÊeEditorial board

Dr. Zvonimir BARTOLIΔ (»akovec), Dr. Miljenko BILEN (Zagreb), dr. Neven BUDAK (Zagreb), Tomislav –URIΔ (Varaædin), dr.Dragutin FELETAR (Koprivnica/Zagreb), Ernest FI©ER (Varaædin), dr. Ivan GOLUB (Zagreb), dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ (Zagreb),dr. Juraj KOLARIΔ (Zagreb), dr. Milan KRUHEK (Zagreb), Æeljko KRU©ELJ (Koprivnica/Zagreb), mr. Julio KURUC (Koprivnica), dr. MijoLON»ARIΔ (Zagreb), dr. LuËka LORBER (Maribor), mr. Goran MARKULIN (Koprivnica), dr. Antun MijatoviÊ (Zagreb), dr. Géza PÁLFFY(Budimpeπta), Hrvoje PETRIΔ (Koprivnica/Zagreb), dr. Ljudevit PLA»KO (Kriæevci), Marijan ©POLJAR (Koprivnica), dr. EckhardTHOMALE (Karlsruhe), dr. Æeljko TOMI»IΔ (Zagreb), dr. Jaroslav VENCALEK (Ostrava), dr. Laszlo VANDOR (Zalaegerszeg), mr. DinkoVRGO» (Koprivnica), mr. –uro ZALAR (Koprivnica)

UredniπtvoEditorial Staff

Dr. Dragutin FELETAR, dr. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ,Æeljko KRU©ELJ, dr. LuËka LORBER, Hrvoje PETRIΔ

Odgovorni urednikEditor-in-chief

Dr. Dragutin FELETAR

UrednikEditor

Hrvoje PETRIΔ, e-mail: [email protected]

GrafiËka opremaGraphic design

Branimir KLARIΔ

LekturaLanguage editing

Aleksandra SLAMA

PrijevodiTranslations

SunËica HARAMIJA (njemaËki/german), Sado TERZIΔ (engleski/english)

Tajnik uredniπtvaStaff secretary

Petar FELETAR

Nakladnik Publisher

flMERIDIJANI«, 10430 Samobor, ObrtniËka 17tel. 01/33-62-367, e-mail: [email protected]

Za nakladnikaJournal director

Petra SOMEK

Dodatna adresa uredniπtvaAdditional mailing address

Dr. Dragutin FELETAR, 48000 Koprivnica, Trg mladosti 8 tel. 048/626-780

Sunakladnici (sponzori)Co-publishers

GRAD KOPRIVNICAKOPRIVNI»KO-KRIÆEVA»KA ÆUPANIJAflPODRAVKA« KOPRIVNICAflPODRAVSKA BANKA« KOPRIVNICAflINA - NAFTAPLIN« –UR–EVAC - MOLVE»ASOPIS SE IZDAJE UZ POTPORU MINISTARSTVA ZNANOSTI I TEHNOLOGIJE REPUBLIKE HRVATSKE

PripremaPrepress

Meridijani

TisakPrint by

BOGADI OFFSET, Koprivnica, 1000 primjeraka

Podravina 3

KA

ZA

LO

K A Z A L O

1. Géza PALFFY: PLEMIΔKA OBITELJ BUDOR IZ BUDROVCAU RAZDOBLJU OD 15. DO 18. STOLJEΔA

FEUDAL NOBILITY BUDOR FROM BUDROVACIN THE PERIOD FIFTEENTH TO EIGHTEENTH CENTURY . . . . . . . . . . . . . . .str. 5

2. LuËka LORBER:PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJKOT SPODBUJEVALEC REGIONALNEGA RAZVOJA

TRANSFER OF KNOW-HOW AND TECHNOLOGYAS STIMULATION FOR REGIONAL DEVELOPMENT . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 76

3. Mirela SLUKAN-ALTIΔ:KARTOGRAFSKI IZVORI ZA POVIJEST –UR–EVCAOD SREDNJOVJEKOVNE UTVRDE DO IDEALNOGA GRADA

CARTOGRAPHIC SOURCES FOR THE HISTORY OF –UR–EVECFROM A MEDIAEVAL FORTRESS TILL AN IDEAL CITY . . . . . . . . . . . . . . . .str. 90

4. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ:URBAR PAVLINSKOGA SAMOSTANA U STREZI 1477. GODINE

THE URBAR (FEUDAL LAW REGULATION ON SERFDOM DUTIESAND OBLIGATIONS) OF THE PAULINE CONVENT STREZA IN 1477 . . . . .str. 103

5. Borislav GRGIN:ODNOS SREDI©NJE VLASTI I GRADA KOPRIVNICE ZA VLADAVINEUGARSKO-HRVATSKOGA KRALJA MATIJA©A KORVINA (1458. - 1490.)

KOPRIVNICA’S POSITION AND TREATMENT BY CENTRAL GOVERNMENTDURING THE REIGN OF KING MATHIAS KORVIN (1458. - 1490.) . . . . . . . .str. 124

6. Ratko VU»ETIΔ:PROSTORNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNIHKRALJEVSKIH GRADOVA U PODRAVINI

SPATIAL DEVELOPMENT OF MEDIEVAL ROYAL BURGSAND TOWNS IN PODRAVINA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 133

7. Hrvoje PETRIΔ:PRILOG POZNAVANJU MOBILNOSTI STANOVNI©TVA KOPRIVNICEDO PO»ETKA 17. STOLJEΔA

A CONTRIBUTION TO BETTER UNDERSTANDINGOF POPULATION MOBILITY IN EARLY 17TH CENTURY KOPRIVNICA . . . .str. 142

8. Dragutin FELETAR:CEHOVI I BRATOV©TINE U PODRAVINIKRAJEM SREDNJEGA I PO»ETKOM NOVOGA VIJEKA

GUILDS AND FRATERNITIES IN PODRAVINAIN THE LATE MIDDLE AGES AND AT DAWN OF THE NEW WORLD . . . . . .str. 173

9. Emil »OKONAJ:CIJENA KOPRIVNI»KE POVELJE IZ 1356. GODINE

THE PRICE OF KOPRIVNICA’S ROYAL CHARTER(FREE ROYAL BOROUGH) ISSUED IN 1536 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 195

PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISA . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .str. 199

Podravina4

U TREΔEM BROJU »ASOPISA PODRAVINA SURA–UJU:

Autori Ëlanaka1. Dr. sc. Géza PÁLFFY, Institut za povijest Maarske akademije znanosti, Budimpeπta2. Doc. dr. sc. LuËka LORBER, Oddelek za geografijo, Pedagoπka fakulteta, Maribor3. Dr. sc. Mirela SLUKAN-ALTIΔ, Zavod za arhivistiku i pomoÊne povijesne znanosti, Hrvatski

dræavni arhiv, Zagreb4. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb5. Doc. dr. sc. Borislav GRGIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb6. Mr. sc. Ratko VU»ETIΔ, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb7. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb8. Prof. dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiËki fakultet, Zagreb9. Emil »OKONAJ, Srednja πkola, Koprivnica

StruËni recenzenti10. Dr. sc. Zdenka PA©I», Univerza v Mariboru, Maribor11. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiËki fakultet, Zagreb12. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb13. Dr. sc. Josip KLJAIΔ, Hrvatski institut za povijest - Podruænica za povijest Slavonije, Baranje i

Srijema, Slavonski Brod14. Mr. sc. Gordan RAVAN»IΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb15. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb16. Prof. dr. sc. Lajos GECSENYI, Magyar Orszagos Leveltar, Budimpeπta17. Dr. sc. Katarina HORVAT-LEVAJ, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb18. Dr. sc. Andrej ÆMEGA», Institut za povijest umjetnosti, Zagreb19. Prof. dr. sc. Neven BUDAK, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb20. Doc. dr. sc. Borislav GRGIN, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb

Autori prikaza21. Prof. dr. sc. Zvonimir BARTOLIΔ, Visoka uËiteljska πkola, »akovec22. Tatjana TKAL»EC, Institut za arheologiju, Zagreb23. Mr. sc. Æeljko HOLJEVAC, Institut druπtvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb24. Silvija PISK, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb25. Mr. sc. Ivica ©UTE, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb26. Daniel PATAFTA, postdiplomand, Odsjek za povijest, Zagreb27. Hrvoje PETRIΔ, Zavod za hrvatsku povijest, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb28. Prof dr. sc. Dragutin FELETAR, Geografski odsjek, Prirodoslovno-matematiËki fakultet, Zagreb29. Prof. dr. sc. Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Odsjek za povijest, Filozofski fakultet, Zagreb

Sluæbeni prevoditelji30. SunËica HARAMIJA, za njemaËki, Koprivnica31. Sado TERZIΔ, za engleski, Koprivnica

PODRAVINA se referira u sekundarnim Ëasopisima:1. ABSTRACTS JOURNAL, All-russian institute of scientic and tehnical information, Moscow2. HISTORICAL ABSTRACTS, ABC CLIO Library Santa Barbara, California

PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003. Podravina 5

dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLEM

IΔK

AO

BITELJ

BU

DO

R

Summary

This study deals with life of lower nobility Budors and their family members, small-holdersof Podravina estate Budrovac (near –urevac), in the period from 15th to 18th century.

As research material for this comprehensive study, the author in great part used the nobilitycharter (Armales) granted to the Budor family, archived by the Croatian Academy of Arts andSciences HAZU, Zagreb.

Based on historic data at disposal, the author has thoroughly described the life of AndrijaBudor (16th century), Vid Budor (the second half of 16th century), Ivan Budor (turn of 16th to17th century), while the remaining family members (until their family line finally ended in 18thcentury) were only partially covered in the study.

Beside the Budors, this study deals with the military and political situation of that time(especially the fighting with the Turks), as well as numerous important people and figures ofthat era (the Zrinski family in particular).

Key words: lower nobility, feudal estate, fighting with the Turks, Slavonnia, Hungary, Croatia, Drava,guild, fraternities, guild regulations, centralism, craftsmen, artisans’ functions, marketplaces, towns.

1. Uvod: specijalna plemiÊka povelja iz 1610. godine

Dana 1. prosinca 1610. godine u maarskoj dvorskoj kancelariji (Cancellaria Aulica Hungarica) uBeËu kraljevski tajnik (1610. - 1640.),1 znamenit po izdavanju knjiga, prije svega po objavljivanjupoboænih stihova Valenta/Bálinta Balassija, Lorinc Ferenczffy (1577. - 1640.), sastavio je specijalnu

PLEMIΔKA OBITELJ BUDOR IZ BUDROVCAU RAZDOBLJU OD 15. DO 18. STOLJEΔA*FEUDAL NOBILITY BUDOR FROM BUDROVACIN THE PERIOD FIFTEENTH TO EIGHTEENTH CENTURY*

Dr. sc. Géza PÁLFFY

Institut za povijest

Maarska akademija znanosti

Budimpeπta

Primljeno: 15. 5. 2003.

PrihvaÊeno: 23. 5. 2003.

Rad ima dvije pozitivne recenzije

UDK/UDC 929.52 Budor

Izvorni znanstveni Ëlanak

Original scientific paper

* »lanak je nastao uz potporu hrvatskih istraæivanja u sklopu zajedniËkog projekta Maarske akademije znanosti i Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti, kao i uz potporu OTKA-e (Ny. Sz. F 034181)

1 Holl, 1980. i novije; vidi joπ ÚMIL I. 585. str.

Podravina PODRAVINA Volumen 2, broj 3 Str. 5 - 75 Koprivnica 2003.6

dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

plemiÊku povelju - shodno obiËajima tog doba - na pergameni.2 Armal o potvrivanju plemstva iproπirenju grba (litterae armales) izveden je u obliku knjige i na 12 papirnatih stranica (folija), a naukupno 21 stranici ispriËana je osobito detaljno priËa o jednom gotovo nepoznatom slavonskom(hrvatskom) plemiÊu. Opisan je dotadaπnji viπedesetljetni æivotni put Ivana Budora iz Budrovca i timje dokumentom pruæena odliËna moguÊnost njegovu buduÊem biografu (ali ujedno i buduÊimpokoljenjima povjesniËara) da moæe razmatrati prethodne dogaaje, kao i zbivanja onda veÊ starepersonalne unije Ugarske i Hrvatske na Ëijem se teritoriju odigravao petnaestogodiπnji rat (1591./93. -1606.).

Ferenczffy je uistinu imao dobru moguÊnost temeljito upoznati ratne dogaaje na prijelazu iz 16. u17. stoljeÊe pa je veÊ poËetkom prosinca 1610. drugi put izradio taj dokument. Prvu, znatnije kraÊuvarijantu od konaËne, sastavio je joπ 30. rujna 1610. u carskom gradu u BeËu3, nekoliko dana prijenjegova proglaπenja4 kraljevskim tajnikom. Meutim, prema velikoj vjerojatnosti, neobiËno savjestan,time nije bio zadovoljan i veÊ onda je podnio zahtjev na temelju kojega Êe kraljevski tajnik obilnodopuniti tekst, tako da dostojno prikaæe biografiju Budora.

Vjerojatno mu je ponudio joπ veÊi iznos koji je novopeËenom tajniku mnogo znaËio. Na Budorovzahtjev Ferenczffy je na posljetku desetak mjesta u tekstu obogatio novim podacima i paæljivo stilistiËkiuredio tekst.

Povelja je napisana u ime kralja Matije II. To je bila povelja o priznavanju plemstva Budorima, a uzto se moæe ponositi i slikom grba na naslovnoj stranici. Grb je bio u obliku πtita s osobinama renesanse.U desnom polju πtita vidi se ruka u oklopu koja dræi maË, na kraju maËa je jedna turska glava u kacigiokiÊena nojevim perjem, a turska je glava joπ probodena i kopljem. Na lijevom polju vide se dva anelakoji dræe krunu, a na njoj je Ëapljino perje. ©tit je na naslovnici okruæen drugim grbovima i figurama.Prema loπem obiËaju toga vremena, u povelji nije niπta napisano o tim grbovima, ali Budor je sigurnodobro znao πto simboliziraju.5 Desno na grbu vidi se u maniristiËkom stilu postolje na kojem je u plaπtuboje zlata i ruæiËastoj odjeÊi stajao kralj Sveti Stjepan, u desnoj ruci dræeÊi æezlo, u lijevoj pak kuglu skriæem, dok je iznad glave grb ArpadoviÊa, ukraπen crvenim i srebrnim sjenËanim poljima. Nasuprotnjemu, na drugoj strani, na stajaliπtu iste visine u crvenom plaπtu u desnoj ruci dræi kuglu s kriæem, ulijevoj sjekiru s dugom drπkom, a iznad glave mu se nalaze tri brda s maarskoga grba, iznad kojih seistiËe kruna s dva kriæa.

Na sredini minijature iznad obiteljskoga grba - u daljnjem redoslijedu - bio je vidljiv grb ujedinjenihkraljevstava Slavonije, Hrvatske i Dalmacije u takvom posebnom obliku da je dalmatinski πtit u oblikusrca bio stavljen na slavonsko-hrvatski πtit. Slike na povelji na kojima su vladari i grbovi oËito govoreo tome da je cijeli æivotni put vlasnika povelje i njegove obitelji bio usko povezan s povijeπÊu dvijudræava: s jedne strane Ugarskoga Kraljevstva koje je osnovao Sveti Stjepan, s druge strane posredstvomSvetog Ladislava s njim je poËelo ujedinjavanje 1091., zatim u vrijeme kralja Kolomana I. 1102. uBiogradu ujedinjeno u personalnu uniju s Hrvatskom ili, toËnije, sa slavonskim i hrvatskim (odnosno,s njima “isprepletenim” dalmatinskim) posjedima.

2 Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44 (originalan primjerak, dalje vidi Budor Armales, u cijelosti u Dodacima), ÖStA HKAFam.-Akt. B-P. 318.fol. 1-10. (istodobni prijepis, na ovaj nas je primjer upozorio Lajos Gecsényi, na Ëemu mu zahvaljujemo)i Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44. (prijepis sastavljen 10. svibnja 1747.). Sadræaj originala u jednom zagrebaËkomlistu 19. st., kratak popularan prikaz bez mnogo nedostataka i bez kritiËkih primjedbi: Laszowski, 1899. 336. - 338. str. U BeËuse Ëuva original iz 1896., pod nadzorom upravitelja Hofkammerarchiva Lajosa Thallóczyja MOL Y 1, 1066/1896 i I. 199/1896.

3 Holl, 1980. 33. str.4 OSzK Kt. Fol. Lat. 1818. fol. 97. - 101. DjelomiËno izdanje: Áldásy III.. 60. - 65. str. No.1155 O znaËenju osobnih opisa kraljeva, svetaca i ostalih opisa te o znaËenju dræavnih grbova i njihovoj simbolici upozorio je

Árpád Mikó. Mikó-Sinkó, 2000. 318. - 323. str.: No.V-12-16 (daljnje diskusije te problematike sastavili smo u posebnoj studiji).


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLEM

IΔK

AO

BITELJ

BU

DO

R

Ova studija æeli dokazati na primjeru Budora iz Budrovca da je ambicija Lorinca Ferenczffyja,maarskog kraljevskog tajnika i naruËitelja grba Ivana Budora, bila pokazati uzak zajedniËki æivot dvijudræava u to doba. I kasnijih stoljeÊa povijest dviju susjednih dræava stalno se ispreplitala (primjerice,urota vrste Wesselényi-Zrinski-Frankopan i seljaËki ustanci u novom vijeku) ili preko istaknutih osoba(primjerice, dvojice Nikola Zrinskih ili Jurja Rattkaya).6 Neki su istraæivaËi usko povezani jer suistraæivali zajedniËke teme na podruËju knjiæevnosti i povijesti umjetnosti ili dræavnu obranu, unutarnjupolitiku i svakodnevni æivot te upravljanje i druπtvo na podruËju bogate proπlosti. Tu su znaËajnehrvatske migracije na zapad Ugarske. O devastaciji posjeda i tvrave obitelji Zrinski (uglavnom NoviZrin), usprkos istraæivaËkim pokuπajima, priliËno malo znamo.7 Temeljni je problem joπ i danas to πtose s dvije strane Drave u manjoj ili veÊoj mjeri ne dodiruju istraæivanja (u prvom redu zbog jeziËnograzloga), stoga se, bez obzira na nekoliko iznimaka, ne poznaje ona druga polovica historiografije.8

2. Rezultati historiografskih istraæivanja hrvatskoga,slavonskog i maarskog niæeg plemstva

U novom vijeku istraæivanja niæeg plemstva u vremenu osmanske opsade nisu spadala u najdraæeteme maarske historiografije. Iako je u drugoj polovici 19. i u prvom dijelu 20. stoljeÊa nastalo viπeradova9 o najvaænijim veleposjedniËkim obiteljima, do danas nema obiteljskih modernih monografijani o jednoj od 50-ak obitelji koje su imale vodstvo u maarskom i hrvatskom unutarnjepolitiËkom,vojnom i gospodarskom æivotu. ©toviπe, i u sluËaju nekoliko vodeÊih politiËkih maarskih i hrvatskihobitelji (primjerice, trakoπÊanski DraπkoviÊi, monyorokereπki Erdodyji ili Frankopani, Zrinski,Nádasdyji, Révayi itd.) temeljni je problem to πto ne znamo ni osnovne biografske podatke o njima.Naæalost, nemamo detaljan pregled o djelovanju toga plemiÊkog druπtva. Svu teritorijalnu i druπtvenuπarolikost moguÊe je slijediti samo uz pomoÊ temeljitih malih monografija i studija. Ipak, tijekom 80-ih godina 20. stoljeÊa, u prvom redu zahvaljujuÊi radu Ferenca Maksaya, J. Jánosa Varge, BélePálmányja, Lajosa Gecsényija, Emme Iványija i Istvána Györgyja Tótha, u prethodnim godinama pakradu Pétera Dominikovitsa i Irén Bilkei, uslijedile su znatne promjene. Ferenc Maksay je, prvenstvenona temelju poreznih popisa, zavrπio istraæivanja10 do sredine 16. stoljeÊa, a u svojoj je studijinagovjeπtajem problema obratio pozornost na proces “plemiÊke inflacije”.

J. János Varga u zasebnoj je studiji pokazao najvaænije osobitosti metode rada Zapadnopodunavskogpovjereniπtva, i to na primjeru obitelji Battyányi11 iz 17. stoljeÊa. Béla Pálmány i Lajos Gecsényiistodobno su, detaljno analiziravπi sastav manjih teritorija, oslikali sloj niæeg plemstva æupanija Nógrádi Gyor (–ur), istraæujuÊi osobitosti njihovih karijera i stanje njihovih posjeda. S dræavnog glediπta dobromogu posluæiti zavrπena istraæivanja Irén Bilkei o niæem plemstvu æupanije Zala nakon MohaËke bitke,kao i istraæivanja Pétera Dominikovitsa o æupanijama Sopron i Moson s kraja 16. stoljeÊa. Na posljetku,

6 Na kraju studije nalaze se odgovarajuÊi bibliografski podaci (zbog opseænosti ovdje ih neÊemo navesti), prije svega radJosipa AdamËeka i noviji rad Sándora Bene

7 Za daljnju literaturu vidi: Breu, 1970.; Kampuπ, 1995. i Pálffy-PandæiÊ-Tobler, 1999., odnosno prije svega MZ I. - II., joπ unovijem, popularnijem obliku –uriÊ-Feletar, 1997. i Kruhek, 1999., i nova monografija PetriÊ-Feletar D.-Feletar P.: Novi Zrin,2001.

8 KarakteristiËan primjer je najnovija obrada urote Wesselényi-Zrinski-Frankopan iz 1992. i 2. izdanje : MijatoviÊ 1999., joπ radGyule Paulera (Pauler, 1876.), a nijedan od novih maarskih saæetaka ili studija ne citira noviju, bogatu hrvatsku literaturu.

9 Sve to navedeno pruæa dobar bibliografski pregled: MCSI, 1984.10 Maksay, 1991.11 Maksay, 1984. i Varga J., 1981.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

István György Tóth je u viπe svojih studija nastavio istraæivanja povijesti pismenosti plemstva æupanijeVas u 17. i 18. stoljeÊu, izgradivπi na tim dogaajima veÊi pregled o raπirenosti Ëitanja i pisanja izmeuplemstva i seljaπtva u novom vijeku u Maarskoj.12

Ti veÊi pregledi i poneke studije te prikazivanja æupanijskog plemstva, uz ostale izvrsne studije,upuÊivali su na skrivene moguÊnosti istraæivanja plemiÊkog sloja. O gospodarskoj djelatnosti PálaEszterházije je 1991. posebnu monografiju13 napisala Emma Iványi. koja je veÊ u prvoj polovici 80-ihgodina paæljivo opisala i put14 dvojice Ëasnika iz redova niæeg plemstva pograniËne utvrde iz 17.stoljeÊa. To su Ferenc Nagy iz Gyπngyπsa, zamjenik zapovjednika u pograniËnoj utvrdi prema Kaniæi(1680. - 1695.), i Mihály Libercsey, kapetan iz Gácsa. Lajos Gecsényi se prije bavio jedva poznatomobitelji iz zapadnog Podunavlja, Falussyjevima iz Katafalve. Podatke o sluæbeniËkoj obitelji Zeke izPetoházija iz æupanije Sopron temeljito je istraæio Péter Dominikovits.15 Istraæivanja zapadnogPodunavlja proπlih su godina obogaÊena novim podacima o sluæbama æupanijskoga niæeg plemstva,njihovoj sluæbi kod velikaπa, stanju njihovih dobara i, u novo doba, moguÊnostima njihove pravne“karijere”.16

ZahvaljujuÊi svemu tome, pomoÊu monografskih saæetaka raspolaæemo sve oblikovanijom slikom ozapadnopodunavskom plemstvu 16. i 17. stoljeÊa, gotovo dovoljnom za jednu monografiju.17 O drugimdijelovima Maarskoga Kraljevstva (primjerice, o sjeveroistoËnom dijelu ili o æupanijamaPozsony/Poæun i Nyitra, koje su od kljuËne vaænosti), meutim, posjedujemo priliËno neznatneinformacije. SliËno je stanje u vezi s plemiÊkim slojem na podruËju juæno od Drave gdje su leæalenekadaπnje slavonske æupanije (Varaædinska, KriæevaËka i ZagrebaËka) o kojima se naπe znanje temeljigotovo iskljuËivo na monografijama Nade KlaiÊ i Josipa AdamËeka te na jednom varaædinskomizloæbenom katalogu.18 Istraæivanje plemstva hrvatsko-slavonskih prostora, uz veÊ spomenute teπkoÊe,znatno je oteæavalo i to πto su arhivski materijali tih æupanija iz 16. i 17. stoljeÊa gotovo uniπteni(primjerice, ne postoje zapisnici spomenutih slavonskih æupanija), a od pojedinih obiteljskih arhivaostali su samo odlomci.19

12 Pálmany, 1982. (viπe obiteljskih studija); Gecsényi, 1988. Bilkei, 1997.; Dominikovits, 1999.; Dominikovits, 2001. i Tóth I. Gy.,1996., osnovno o niæem plemstvu srednjeg vijeka joπ Kubinyi, 1984.

13 Iványi E., 1991.14 Iványi E., 1983. i Iványi E., 1984, usporedi joπ i put Ëasnika pograniËne utvrde Lászla Kisfaludyja i Istvána Miskeyja u 17. st.

Bánk˙ti, 1973. i Kiss Á., 1975., kao i o borbenoj svakodnevici Mihályja Ibrányija, zamjenika zapovjednika iz Várada, istoËnogdræavnog teritorija - Izsépy, 1983. Jedna ranija, priliËno bogata podacima, ali ne i znaËajna za druπtvenu povijest, studija oputu podunavskog zamjenika zapovjednika i kaniπkog zapovjednika, Jánosa Bornemisza iz Thengπlda: Takáts, 1984.

15 Gecsényi, 1993., odnosno Dominkovits, 2002b. i Dominkovits 2000., usp. jednu studiju o sluËaju o obitelji Chernel iz æupanijeSopron: Horváth, 2001., i viπe opÊih podataka - Kubinyi, 1984.

16 Dominkovits, 2002a.; Dominikovits, 2002b. i usp. O posjedniku széplaπkog vlastelinstva Gaboru Kπvéru govori studijaBilkeia, 1993. i Hillera, 2000.

17 Vjerojatno iz spisa Dominikovitsa Pétera18 KlaiÊ N., 1976.; AdamËek, 1968., 1980., 1981a., 1985., 1987. (s daljnjom literaturom) i LonËariÊ, 1996., i novije o Pavlu

Ritteru VitezoviÊu (iako bez maarskih veza) BlaæeviÊ, 1999. Od ranije literature osnovno o plemstvu Varaædinske æupanije:Strohal, 1932.; usp. joπ: KlaiÊ N., 1973., i ©idak, 1974., odn. novije 1. - 4. Ëlanak i posljednji u HBL, iako s teæiπtem na 19. i20. str., Kolar, 2002.

19 O svemu ovome pregled informacija pruæaju: Arhivski fondovi, 1984., 60. - 61. i 98. - 101. str. Usprkos tome, nisu saËuvaniobiteljski arhivi u Hrvatskoj, a u Budimpeπti se ti arhivi mogu pronaÊi, npr.: Nádasdy (MOL E 185, arhiv obitelji Nádasdy),Batthyány (MOL P 1313-P 1314, arhiv obitelji Batthyányi), Petho (MOL P 235, arhiv obitelji Petho, usp. joπ NSK Zagreb,Rukopisi, Petho-dopisivanje) i Eszterházy (MOL P 108, arhiv obitelji Eszterházy), obiteljska arhivska graa saËuvana jedijelom i u Bratislavi (SNA UAE, o tome vidi FilipoviÊ), a dijelom je u BeËu saËuvan preostali Erdodyjev arhiv (ÖStA HHStAArchiv Erdody). Tu se Ëuva znatna koliËina grae, dosad jedva upotrebljavanih dokumenata o djelatnosti ZagrebaËke,KriæevaËke i Varaædinske æupanije u vezi s povijesti hrvatsko-slavonskog niæeg plemstva.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Prema tome, novije su studije osobito vaæne, primjerice nedavni zanimljiv rukopis Pétera Tusora oGyörgyju (Jurju) Gregoróczyiju, koji je sredinom 17. stoljeÊa obavljao vaæne duænosti na pograniËnimprostorima prema Kaniæi, u obrani Hrvatske i Maarske od Turaka, te je do pogibije bio jedan odzapovjednika banske vojske pjesnika i ratnog voe Nikole Zrinskog.20

Dakle, maarska i hrvatska historiografija moraju joπ istraæiti mnogo grae i odgovoriti na brojnapitanja, za razliku od, primjerice, Ëeπke21 koja je stvorila nove monografije o djelovanju plemstva unovom vijeku. Taj je posao, meutim, moguÊe zavrπiti jedino usko povezanim zajedniËkim radom jer,kao πto i ova studija dokazuje, za samo jednu obitelj moramo traæiti podatke u Zagrebu, Budimpeπti,BeËu, Bratislavi i drugdje. Voljeli bismo kada bi naπa studija o tom vaænom zajedniËkom putu uËinilajedan korak dalje.

3. Obitelj Budor iz Budrovca na kraju srednjega vijeka

Obitelji Budor nije pripadala znaËajnija uloga u hrvatskom i ugarskom niæem plemstvu, iako se izobiteljske povijesti, rodoslovlja i heraldiËkih priruËnika ipak znalo neπto o njihovu postojanju.22 Drugisvezak Hrvatskog biografskog leksikona, koji je izdan 1989., spominje Budore (autor Josip Buturac), anavedeni su i u njegovu malom Ëlanku23 koji je prethodio tome. Ali o Budorovoj obitelji bilo je vrlomalo hrvatskih i maarskih istraæivanja.

Budorovi preci, na temelju priopÊenog u uvodu povelje, prvobitno potjeËu iz Vespremske æupanije(“ex nobilibus parentibus comitatus Vesprimiensis”., Dodaci fol. 2v.).24 Odande su se preselilivjerojatno u prvoj polovici 13. stoljeÊa u Slavoniju,25 toËnije u KriæevaËku æupaniju, gdje su stekliposjede. U plemiÊkoj povelji spomenuto je ime njihova prvog pretka (vidi 1. obiteljsko stablo),preminulog 1284. godine, ali Budori su veÊ u vrijeme kralja Bele IV. u vojniËkoj sluæbi palatina (1261.- 1267.) Henrika Koszegija/Gisingovca. Sagud Budor i viπe njegovih roaka poznati su pod imenomGorbonok26 (de Gorbonok/Gorbonuk) (nekoÊ mjesto izmeu Kloπtra i Podravskih Sesveta).GorboniËko je trgoviπte pak leæalo u sjeveroistoËnom dijelu KriæevaËke æupanije.27 Sagudov je sin biotaj koji je dao to ime, ali 1326. godine odjednom se pojavilo ime Budor (ili Bodor), koje su nosili joπ iuz gorbonoËki predikat.28 Budorove se praunuke Adama te njegove prapraunuke Blaæa i Nikolu veÊ

20 Tusor, 1999.21 Vidi najnovije, opÊeg karaktera, kao i srodne izvore o temi, s potpunom bibliografijom dosadaπnje literature Buæek et.alii,

2002., 381.-397. str.22 Nagy, I., I. 258. str.; Kempelen, II. 462. str.; BojniËiÊ, 1899. 23. str.; Strohal, 1932. 165. str. i najnovije u radu o meimurskom

plemstvu: Kalπan, 1999. 23. str. Usporedi joπ prikupljene podatke Ivana BojniËiÊa u hrvatskim dræavnim arhivima: HDA,Zbirke, Mape plemstva, Budor

23 HBL 2. 443.-444. str. i Buturac, 1989. 99.-102. str. (zahvaljujem Dragutinu Feletaru i Hrvoju PetriÊu, πto su mi skrenulipozornost na ovo posljednje), usporedi s joπ viπe zanimljivih srednjovjekovnih podataka: Cvekan, 1990. 11.-37. str. 24. Ranijeu navodima, Budorova je plemiÊka povelja Ëesto spominjana u obliku Budor-Armales, u glavnom smo pak tekstu upuÊivalina Dodatke, navodeÊi odgovarajuÊi broj folije (papirnati list) kako bi se navedena mjesta tamo mogla bræe pronaÊi.

24 Ranije u navodima, Budorova je plemiÊka povelja Ëesto spominjana u obliku Budor-Armales, u glavnom smo pak tekstuupuÊivali na Dodatke, navodeÊi odgovarajuÊi broj folije (papirnati list) kako bi se navedena mjesta tamo mogla bræe pronaÊi.

25 Kako stoji u tekstu, uËvrπÊenje plemstva (1. prosinca 1610.): “in dicto regno nostro Sclavoniae sedes fixisse et bonahaereditaria acquisivisse”. Uo. Fol. 2v.

26 “Miles Henrici palatini” HDA, Zbirke, Mape plemstva, Budor, odnosno “nobilis de Gorbonok” U: Zbirka rodoslovlja, Kut. 1.Budor i Budor Armales, fol. 2v.

27 Osnovno o lokaciji: Cvekan, 1990. 11. - 22. str. i 46. - 49. str., usp. joπ Heller, 1974. 118. - 199. str.; Buturac, 1989., 99. str.;Romhányi, 2000. 27. str. i Engel, 2001.

28 Vidi izvore u 26. biljeπci i usp. joπ Buturac, 1989. 99. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

spominje s budrovaËkim (de Bwdrowcz) pridjevom,29 koje otkriva preseljenje iz KriæevaËke æupanijena selo juæno od –urevca (danas Budrovec u Hrvatskoj).30 Otad pa do 17. stoljeÊa Ëlanovi obitelji u

29 O Adamu: Uo. 99. str. i MOL Df. 232114. (1503.); o Blaæu: “Blasius Budor de Budrowcz”, KukuljeviÊ, I 215. str.: No. CXLVII.(1478.); “domina Katherina relicta quondam Blasii de Budrowz” MOL Dl. 101308. (1502.); o Nikoli: “Nicolaus Budor deBudrowz” (1502.) 0. 612. str.: No. 2722. i No.2726. (1471.). Naravno, u kasnijim se izvorima naknadno veÊ i Sagud i Budorpojavljuju s budrovaËkim predikatom, vidi npr. StipiπiÊ-©amπaloviÊ, 1959., 348. str.: No. 1470. (13. studeni 1413. “Budur deBudrouch” ili 360. str.: No. 1653. te 8. studeni 1423. “Sagud de Budrocz”)

30 To naselje ne treba mijeπati s druga dva Budrovca u Vukovarskoj æupaniji (danas oba Budrovci), ali ni s onim u VirovitiËkojæupaniji gdje se na virovitiËkom vlastelinstvu nalazio treÊi Budrovac (danas Budrovac LukaËki). Za to, kao i za ostaluidentifikaciju hrvatskih i slavonskih naselja, koristio sam podatke Engela Pála (Engel, 2001.) i imena mjesta Georga Hellera(Heller, 1977., 1978., 1980.a i 1980.b)

SAGUD NOBILIS DE GORBONOK(†1284.)

Matode Gorbonok

Grgurde Gorbonok

»alade Gorbonok

Toma Lepa

Grgurde Gorbonok

Saulde Gorbonok

Ilka

Juraj

Adam(†1448.)

Elizabeta od TemerjeToma Vuk

Blaæ(† prije 1502.)

1. ? / 2. Katarina

Nikola(† prije 1476.)

Juraj

Klementliteratus

Petar Ivan

Ivan

KrstoMihajlo

(† prije 1529.)Doroteja SafariÊ

KatarinaIvan od Bliznafa

Andrija(† oko 1533.)

1. Sofija2. Barbara Madarász

vidi genealogiju 2

Ivan Ladislav Veronika

Budor (Bodor)de Gorbonok

(†1326.)

PetarBudor Doroteja

StjepanBudor(†1357.)

Ivan

Jakov(†1415.)

Jurajpresbiter

»alkaKlokoËeviÊ Miklós

Elizabeta Dominik

Slika 1: Rodoslovno stablo obitelji Budor (1)


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

cijelosti su koristili taj poËasni dodatak imenu, i to ranije radije Budrovci, a kasnije pak u oblikuBudroveËki ili Budróc(z)i.

Do kraja srednjeg vijeka obitelj Budor pripadala je brojËano najjaËem, ali ne i najsiromaπnijem slojuslavonskoga niæeg plemstva - bila je jedna od tzv. dobrostojeÊih obitelji.

Iako Budori uistinu nisu imali veliku ulogu u podruËju dræavnog æivota, a ni u æivotu KriæevaËkeæupanije, ipak su se njihova seoska imanja stalno poveÊavala. Iz 15. stoljeÊa saËuvan je srodan izvor -pravo na posjedovanje. Meutim, on ne omoguÊava detaljnu rekonstrukciju æivota Ëlanova obitelji.31

Prvi o kojemu imamo opπirnije informacije neÊak je spomenutoga Blaæa (vidi 1. rodoslovno stablo). Toje bio Andrija, koji je umro 1533. godine.32 U mladosti (1494.) je bio sluæbenik33 ranijeg BaltazaraBatthyányija, jajaËkog bana (1493. - 1495.), kojemu je uz razne duænosti34 Ëesto sluæio oruæjem, kao ikasnijim gospodarima.35 U srpnju 1529. u njegovoj oporuci pronaeno je mnogo razliËitih vrsta oruæja,meu ostalim jedan turski maË (framea Thurcalis) i jedno koplje (hastae banderiae) ukraπenozastavom.36

Andrija je na poËetku 16. stoljeÊa bio veÊ prestar37 za sve ozbiljnije prijeteÊe borbe protiv Turaka.Borio se za razliËite gospodare, odnosno opÊenito bi sluæio kod aktualnog hrvatsko-slavonskog bana ilinekog drugog hrvatsko-maarskog plemiÊa. Primjerice, 1512. godine sreivao je stvari oko slavonskihposjeda Klare Rozgonyi, udovice preminulog bana Jurja Kaniæaja/Kaniπkog/Kanizsaya (1507. - 1510.).Mogli bismo reÊi da je djelovao kao gospodarski i pravni savjetnik.38 Kasnije, 1513. godine, pojavio sekao sluæbenik (homo banalis)39 palatina Imre Perényija (1504. - 1519.) i bana (1511. - 1513.) te 1517.u sluæbi bana Petra BerislaviÊa (1513. - 1520.). Te 1517. godine i zatim 1518. djelovao je u dræavnomSaboru u Budimu, bio je odvjetnik (procurator) u parnici za posjede izmeu ostrogonskog(esztergomskog) nadbiskupa i kardinala Tome Erdodyja Bakócza/BakaËa (1498. - 1521.) i guvernera40

ZagrebaËke biskupije, odnosno Jurja Brandenburπkog, markiza KriæevaËke æupanije. Izmeu ostalih,zastupao je biskupa, oËito zahvaljujuÊi odliËnom poznavanju lokalnih uvjeta i viπe desetljeÊa slavonskedjelatnosti.41 Druπtveno priznanje i uËenost, koje se zacijelo moæe potvrditi,42 dobro oznaËavaju viπe

31 Osim ranije navedenih obiteljskih arhiva, vidi kronoloπkim redom pripremljene temeljne podatke, Buturac, 1989., 100. - 102.str., usporedi joπ brojne izvrsne, ali ponajviπe po Buturcu navedene podatke: StipiπiÊ-©amπaloviÊ, 1959. - 1963.

32 1532./33. godine joπ je zasigurno æivio: HDA Arhiv Budor, 24. sijeËnja 1532., Kriæevci i Uo. 1533., nedostaje dan i mjesec,Kriæevci

33 “familiaris domini Balthasar [Batthyányi]” 1494:MOLL DI. 106868.34 Prije travnja 1494., primjerice, zastupao je svoga gospodara na sudu u Budimu u nazoËnosti kralja. Uo.DI.101178. (13.

travnja 1494.)35 Jedan od konkretnih Andrijinih (listopad 1501.) izlazaka pred Turke; vidi: TkalËiÊ, 1896., 14. - 15. str.: 11.36 HDA Arhiv Budor 18. srpnja 1529., nenavedeno mjesto (original, kopija 17. st., jedan moderniji prijepis 19. st.); izdanje:

Laszowski, 1934., 51.-57. str.37 Naæalost, ne znamo datum njegova roenja, ali znamo da je njegov otac Nikola prije 1476. god. umro (HBL 2. 443. str.). Tako

je oko 1510. Andrija veÊ zasigurno bio u 40-im godinama.38 Pisma Andrije Budora Klari Rozsgonyi, pisana rukom “fidelis servitor”, 9. rujna 1512., Budrovec, i 27. rujna 1512., Uo. MOL

Dl. 22339. i 22345., usporedi joπ Reiszig, 1900., 123. str.39 MOL Dl. 37912. (28. sijeËnja 1513.; parnica Jurja Brandenburπkog i Benedikta Rattkaya), Uo. Dl.37913. (8. veljaËe 1513.

parnica Jurja Brandenburπkog i Benedikta Rattkaya), usporedi joπ parnice Uo. Dl. 37948. (19. sijeËnja 1514.) i Gulin, 1995.,67. str.: No. 10, odnosno Laszowski, 1906., 565. str.: 19. (8. oæujka 1517.).

40 O daljnjoj djelatnosti vidi: ZagrebaËki biskupi, 1995., 230. str.41 MOL Dl. 37949. (11. veljaËe 1517.) i Dl. 37582. (10. svibnja 1518.). Nekoliko analogija o zapadnozadunavskoj obitelji

Chernel: Horváth, 2001., 375. - 376. str., usporedi joπ: Kubinyi 1984.42 Vlastitom rukom pisana pisma: MOL Dl. 22339. i 22345., oba 1512., odnosno Uo. Df. 232402. [1514]. Uz to, obrazlaæe kako

je πkolovao svoje sinove, o tome vidi oporuku: “ut videlicet ipsum [o sinu Vidu] in scolis vel aliis locis in expensis meissustentare valeam”, odnosno “Item habeo in auro florenos octo, hii sint ad necessitates Johannis et Mathiae filiorum meorum,qui nunc studiis vacant.” HDA, Arhiv Budor, 18. srpnja 1529. i s manjim pogreπkama u pisanju: Laszowski, 1934., 52. i 56.str. SliËno dræi i Josip Buturac u svom saæetku srednjovjekovne povijesti obitelji Budor: Buturac, 1989., 99. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

puta spomenuta magistarska titula43 i odvjetniπtvo. Slavonski su redovi u proljeÊe 1528. u KriæevaËkojæupaniji odræali sabor - osim vicebana Ivana SvetaËkog, na tome saboru izabrali su voe, meu kojimai Budora, koji Êe u Slavoniji sluæbovati i utvrditi cijenu namirnica za mjesnu vojsku.44

4. Dvije dræave u novom poloæaju: nove moguÊnostiza obitelj Budor pola stoljeÊa nakon MohaËa

4.1. U graanskom ratu i osmanski pritisak

Slavonski su redovi veÊ 1528. dobro uoËili da su temeljne posljedice MohaËke bitke (1526.) i uUgarskoj i u Hrvatskoj stvorile potpuno novo stanje. Osmanlije su nakon stabilizacije uprave u Srijemu,a potom u Jajcu, 1528. godine doista postali svakodnevna prijetnja Hrvatskoj, Slavoniji i juænojUgarskoj.45 Ugroæenu javnu sigurnost na poËetku srpnja 1538. zgodno je prikazao spomenuti KristoforBatthyányi koji je stanovao u utvrdi Greben, tada joπ u KriæevaËkoj æupaniji. On je bratiÊu KatarineSvetkoviÊ, æene Franje Batthyányija, uputio briæne rijeËi: “Moj savjet tebi je, da nikako nikuda ne ideπ,jer Êe se moj gospodar vjeËno ljutiti i biti bijesan na tebe. Ja to od tebe takoer neÊu primiti sazadovoljstvom jer i ti sam razumijeπ, da nije potrebno da u ovakvo vrijeme odlaziπ tamo (poimence uKristallóc, danas Kreπtelovac u Hrvatskoj), gdje Êeπ u svakom grmu strahovati od neprijatelja”.46

PolitiËka i egzistencijalna nesigurnost postupno su jaËale. Premda su hrvatski redovi 1. sijeËnja 1527.na Cetini (slijedeÊi odluku maarskih redova 17. prosinca 1526. u Pozsonyu/Poæunu) za kralja izabraliFerdinanda I.,47 na hrvatsko-slavonskom teritoriju bilo je mnogo pristaπa Jánosa/Ivana Szapolyaija(Zapolje), primjerice ban Krsto Frankopan (1526. - 1527.), koji je veÊ 11. studenoga 1526. okrunjen zavladara. Time su hrvatsko-slavenski posjedi imali ne samo dva kralja, nego i dva bana. Tako je FranjoBatthyányi od 1527. do 1531., kao Ëlan Habsburπke vladajuÊe strane, takoer obavljao sluæbu bana.Graanski rat, stalne provale Osmanlija, kao i svakodnevna pustoπenja postrojbi u kojima su u sluæbuprimljeni i Austrijanci i ©panjolci, svakodnevni su æivot slavonskih æupanija pretvorili u kaos.

Jedna se znaËajna grupa mjesnog plemstva priklonila Osmanlijama, poglavito u Ugarskoj, aposjednici Batthyányji, Nádasdyji, Erdodyji, KegleviÊi i Zrinski su uæurbano napustili svoje domove tesu sjeverno od Drave, uglavnom u zapadnoj Ugarskoj, potraæili svoje novo mjesto stanovanja.48 Mnogoje, meutim, bilo i takvih koji su, usprkos svim teπkoÊama, ostali vjerni zemlji svojih predaka. Pokrajsve zaoπtrenije granice te u kaosu borbe i unutarnje politike, vladar ili neki velikaπ dobio je moguÊnostbespravnog stjecanja posjeda. Mogli bismo to nazvati lovom u mutnom. Andrija Budor i njegovipotomci - kako se Ëini - znali su dobro iskoristiti æivot s tim moguÊnostima.

Iako ne znamo detaljno, sigurno je da je stari Andrija Budor najkasnije do srpnja 1528. postaopovjerenik49 bana Franje Batthyányija (1525. - 1531.). Nakon toga bio je na strani Ivana

43 Bez pretenzije StipiπiÊ-©amπaloviÊ, 1961., 518. str.: No. 3775. (1505.), TkalËiÊ, 1896., 106. str.: No.94. (1511.); MOL Dl.37912. (1513.), Dl. 37948. (1514.) itd. O prestiænom naslovu magistra KMTL 422. (uvodni Ëlanak Engela Pála)

44 Rezolucija Sabora slavonskih redova, 19. travnja 1528. g., Kriæevci: ©iπiÊ I., 151. str., No 97.45 Maæuran 1958., 93. - 113. str., i novije: Maæuran, 1991., 27. - 32. str., Barta, 1995., osobito 19. str., odnosno PavliËeviÊ, 2002., 85.

- 86. str.46 Pálffy-PandæiÊ-Tobler, 1999., 86. - 87. str. No. 42 (7. srpnja 1538., Németújvár).47 Kruhek, 1997., posebice 15. - 24. str.48 Breu, 1970., Kampuπ, 1995. i s novim izvorima Pálffy-PandæiÊ-Tobler, 1999.49 “Miseram temporibus proxime elapsis urum familiarem meum ad Vestras Dominaciones, Andream scilicet Budor...” Franjo

Batthyányi namjesniku palatina i savjetniku Stjepanu Báthoryju 6. srpnja 1528., p. ©iπiÊ I., 158. str. No. 102 - baπ to svjedoËiBudorova oporuka 1529. g., kada navodi sljedeÊe: “Item magnificus dominus Franciscus de Bathyan etc. pro serviciis meisreservitis...”, Laszowski, 1934., 55. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Zapolje/Szapolyaija kojem se nije prikljuËio zbog uvjerenja, nego vjerojatno zbog koristi. Premda jesmrÊu Krste Frankopana 27. rujna 1527. u Martijancu kod Varaædina hrvatsko-slavonski kralj Ivanizgubio najznaËajnijeg vou stranke i tako znatno oslabio,50 ipak su se njegove zamisli ostvarile.Batthyányi je mogao ponuditi i Ferdinandovu zaπtitu Budoru, dok je on bio priznat i od drugog kralja,Ivana Szapolyaija. ©toviπe, 1529. od njega je dobio i nova imanja, a u lipnju sljedeÊe godine stekao jenove posjede.

Prije nego πto je dobio posjede od Ferdinanda, Budor je stekao imanje pisara Pavla MiketineËkog,PavlovaËke (nekad u RakoveËkom vlastelinstvu, danas Pavlovec VrboveËki u Hrvatskoj) i GorenaËke(mjesto nije sigurno) posjede u KriæevaËkoj æupaniji, zatim je darovao obiteljsko ime mjestu Budrovacu Ëijoj je blizini dobio selo Tibonec, te plemiÊku kuriju smrÊu tiboneËkog Stjepana VaπkajiÊa. Dana 26.srpnja 1530., πtoviπe, proπirio je svoje imanje joπ nekim posjedima osim tih koje je spomenuo u oporuci(»epelovec).51

Uza sve to, Andrija Budor je baπtinu stekao uglavnom preko obitelji i svoje dvije æene, Sofije iBarbare Madarász (usp. 1. rodoslovno stablo), raspolagao je pokojim znaËajnim posjedom svojihpredaka u Gorbonoku (oko Kloπtra Podravskog) i Budrovcu. U drugim je mjestima, meu ostalim, imaopreko strica Blaæa, zbog osmanskih provala, oko 1470. utvrenu kuriju, to jest dvorac (castellum)52 sdodacima (alodij, ribnjak, mlin i vrt). Manje su se parcele nalazile nedaleko od Budrovca, na Jarnu(nekoÊ na kraju Kloπtra Podravskog), Temerju, Blacu (nekoÊ oboje u istoËnom kotaru KriæevaËkeæupanije, nedaleko od Koprivnice), Ivanovcu (nekoÊ u okolici Hampovice), Ataku (danas Otok),Sredice i na Brestovcu (nekoÊ oko Kutnjaka i Kuzminca). Nekoliko ih je bilo u jugozapadnom dijeluKriæevaËke æupanije: na Bliznafu (nekoÊ pokraj Sesveta), Jalπovcu (nekoÊ pokraj Fodrovca i Erdovca),Ebreπu (joπ i Obreπu, danas Obreπ), Veszelovcu (joπ i Veselkovcu, nekoÊ oko Gradeca i Podjaleπa),Savlovcu (nekoÊ na kraju PreseËnog i Vojnoveca KalniËkog) i na Potoku (Potok KalniËki) itd.53 DapaËe,u sluæbi velikaπkoga gospodara i niæi je plemiÊ imao svoje sluæbenike,54 kao njegov spomenuti stricBlaæ, krajem 15. stoljeÊa.55

Na mjestu obiteljske grobnice, u gorbonoπkom franjevaËkom samostanu, na vjeËni je pokoj56

poloæen Andrija, Ëiji je sin Vid (Vitus) nastavio oËev put. Moæda je i simboliËno πto je Andrija svojemsinu Vidu, koji je tada joπ bio u djeËjoj dobi (“in tenera aetate constitutus”), meu ostalim stvarimaostavio pozlaÊen srebrni maË i ostruge da se njima podmire troπkovi njegova uËenja i drugi izdaci ako

50 Barta, 1995., 9. - 12. str.51 Redom navoena: MH I. 214. - 215. str.: No. 238 (8. studenoga 1529., Budim), Uo. 357. - 358. str. No. 372. - 373. (26. lipnja

1530., Budim); o vezi sa Zapoljom/Szapolyaiem usporedi joπ: Laszowski, 1929., 198. str., No. 189., odnosno o »epelovcuDoËkal, 1956., 152. str., i Buturac, 1989., 101. str.

52 StipiπiÊ-©amπaloviÊ, 1961., 507. str.: No. 3654. (1503.) i Buturac, 1989., 99. str., odn. usporedi joπ u zahtjevu za posjed prije15. oæujka 1525. spomenuti dvorac Andrije Budora “fortalicium in Bwdrowcz constructum “ MOL Df. 232710. O do danaspreostalim ostacima: Feletar, 1988. 73. str. (najnoviji maarski spisi o srednjovjekovnim dvorcima ne izvjeπtavaju o njemu,Koppány, 1999.)

53 O svemu u velikom broju spisi o kasnosrednjovjekovnom pravu na posjede (StipiπiÊ-©amπaloviÊ, 1959. - 1963., passim iButurac, 1989., 100. - 102. str.). Osim toga vidi istodobne saæetke: AdamËek-Kampuπ, 1976., 13. str.: No. 3 (1495: Temerje),26. str.: No. 7. 1507: Bliznafo 9, 27. str.: No.8. (1507: Otok i Temerje), 34. str.: No. 10. i 36. str.: No. 11 (1507: Budróc), 52.str.: No. 19. (1512: Biznafo), 58. str.: No. 21. (1513: Bliznafo), 104. str. No.35. (1517: Budróc), 122. str.: No.42. (Bliznafo), oVeselovcu i Savlovcu: MOL Df. 232710. (1525.), kao i spisi obiteljskog arhiva: HDA, Arhiv Budor, Kut. 1. passim, odnosnoBudorova oporuka: Laszowski, 1934., 50. - 51. str. usporedi joπ: DoËkal, 1956., 147. str. (Bliznafo) i 149. str. (Bresztovc)

54 1529. god. svjedoËenje oporuke: “Blasius et Iwan familiares mei”, Laszowski, 1934., 57. str.55 MOL Dl. 33135. (21. svibnja 1479.)56 “Corpus vero meum sepulturae praedecessorum et progenitorum meorum in claustro Gorbonok habitae, prout voluntati

divinae placuerit”, Laszowski, 1934., 51. str., odnosno otkrivena novija povijest samostana Svetog Stjepana: Cvekan, 1990.,23. - 37. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

on umre.57 Prema tome, Vid je roen izmeu 1515. i 1520. godine i posluπao je savjet svog oca te sedobro posluæio i maËem i ostrugama. NauËio je πto je trebao nauËiti i uradio je πto je trebao uraditi.Nakon uËenja, koje je mogao nastaviti u kakvoj kaptolskoj ili trgoviπnoj πkoli, prema kraju 1530., poputsvojih prethodnika, nije primio æupanijsku administracijsku sluæbu, nego je za svoju karijeru izabrao“πkolu za vitezove”. U sljedeÊoj Ëetvrtini stoljeÊa Vidje sudjelovao u svim vaænijim akcijama na graniciprotiv Osmanlija, koje su se odigravale na jugozapadu Maarske i u Slavoniji.

SlijedeÊi oca, Vid je svoje vojniπtvo gotovo zasigurno poËeo kod guvernera bana Tome Nádasdyja(1537. - 1539.). Naime, 1542. joπ je bio u njegovoj sluæbi,58 πto nikako nije bilo sluËajno. S jedne strane,njegov je otac zasigurno poznavao Nádasdyja59 koji je 1525. veÊ bio tajnik kralja Ludovika II.

S druge strane, mnogo ranije roen njegov polubrat od oËeve prve æene Sofije, Siksto/Sixtus (vidi2. rodoslovno stablo), takoer je bio u sluæbi bana, a kasnije u sluæbi palatina. Tek πto su dva brataprimila sluæbu, raziπla su se. Siksto je do kraja 30-ih godina 16. stoljeÊa veÊ æivio na zapadu Ugarske,60

to jest spadao je meu spomenute maarske i hrvatske plemiÊe koji su na poticaj svojih povjerenikapreuzeli premjeπtenje sjevernije. Godine 1528. bio je tajnik Ane Drágffy (æena Ladislava Kaniæaja),1539. bio je u Himfalvi, u æupaniji Vas, tijekom godine kad je pao Budim (1541.) u Rajki u æupanijiMoson, a 1546. pak kod Nádasdyjeva kapuvárskog vlastelinstva iz Szergényja (æupanija Sopron)svjedoËi njegovo pismo gospodaru kada je bio tajnik Tome Nádasdyja (“secretarius noster”).61 Godine1551. Siksto je joπ æivio. Spomenut je u jednoj parnici.62 O njegovu kasnijem æivotu i potomcima,naæalost, nisu pronaeni podaci. Vjerojatno je umro bez nasljednika pa tako Budorovoj obitelji nijeosnovana zapadnougarska loza.

Vid Budor je, osim πto je dobrovoljno pristupio u vojniËku sluæbu, iz obiteljskih interesa bio prisiljenostati u domovini svojih predaka. Godine 1542. bio je u sluæbi ranijeg bana Tome Nádasdyja, odnosnoizravno pod zapovjedniπtvom donjolendavskog Stjepana Bánffyija, te neuspjeπno sudjelovao upokuπaju oslobaanja prethodne godine palih Budima i Peπte.63 Vrativπi se kuÊi, uskoro je trebaopokopati brata Matiju († 1545.).64 Obrana i vodstvo obiteljskih slavonskih posjeda, uz njegova brataIvana o kojemu imamo posljednju vijest iz 1551.,65 postaju njegov glavni zadatak. Time je, razumije se,naslijedio sve obiteljske posjede. Usprkos tome, sljedeÊih godina upotpunjavao je vojniËko iskustvo,viπe puta odlazeÊi daleko od kuÊe. Godine 1540., primjerice, kod Tihanyja se borio s Osmanlijama i utoj borbi ozlijedio ruku,66 a 1546./47. se borio, pod zapovjedniπtvom Petra II. Erdodyja (1504. - 1567.),kasnijeg bana (1556. - 1567.), u Schmalkaldenovu ratu u Saskoj. Vid je tada bio jedan od maarskih

57 Laszowski, 1934., 52. str.58 Laszowski, 1898., 140. str., djelatnost Nádasdyija je do danaπnjih dana, naæalost, ostala neistraæena.59 Zamolba Ivana Budora Ludoviku II. za posjed i kraljevo odobrenje za to, s potpisom njegova tajnika Tome Nádasdyja

(“secretarius”): 15. oæujka 1525., Budim: MOL Df. 232710.60 Godine 1553. zacijelo joπ æivi u KriæevaËkoj æupaniji, u selu Magalovec (nekoÊ na sjeveroistoËnom dijelu KriæevaËke æupanije,

na krajevima Sibenik/BaËkovice), Ëime je nastao spomenuti razdor. Reiszig, 1900., 126. str.61 MOL E 185 MKA Arhiv obitelji Nádasdy, Missiles, Budor Vid Nádasdy Támasu.25. listopada 1539., Himfalva,; 6. sijeËnja 1541., Rajka i 25. oæujka 1546., Szergény; 1546., tajnik Nádasdyja: Zalamegyei

Levéltár, Zalaegerszeg; XII. 1: A Zalavári és Kapornaki Konventek Hiteleshelyi Levéltára Fasc. 1. Nr. 17. (Zahvaljujem nasuradnji Irén Bilkei iz Zalaegerszega)

62 HDA, Arhiv Budor, 31. oæujka 1551., Ormosd.63 Laszowski, 1898., 140. str.; o Nádasdyjevu putu i ulozi 1542. godine te novije: Bessenyei, 1999., 20. str.; odnosno o pohodu

1542. Meyer, 1879.; Károlyi, 1880a.,; Károlyi, 1880b.; Traut, 1892. i najnovije Liepold, 1998., 237. - 252. str.64 HDA, Zbirke, Zbirka rodoslovlja, Kut. 1. Budor65 HDA, Arhiv Budor, 31. oæujak 1551., Ormosd66 Laszowski, 1898., 140. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

husara koje u pjesmi spominje poznati pisac kronika Sebastijan Tinódi: “Doπao je Péter (Petar) Erdodysa 150 konja”.67

Vrativπi se iz inozemstva Vid Budor je joπ jedno vrijeme djelovao u Slavoniji kao kraljevski(konjaniËki) zapovjednik,68 ostavπi u sluæbi Petra Erdodyja.69 Ne moæe se iskljuËiti da je kao kapetansluæbovao baπ na nekadaπnjem obiteljskom sjediπtu, u Gorbonoku, posebno u utvrenom dvorcu.70

Godine 1548., prema planovima, 25 konjanika i 20 pjeπaka trebalo se pobrinuti71 za obranu. Budor sevjerojatno vratio nekadaπnjem gospodaru, u meuvremenu podunavskom dræavnom zapovjedniku(1542. - 1546. i 1548. - 1552.)72, Tomi Nádasdyju. Marko ©tanËiÊ, kasnije poznati sigetski (szigetvárski)zapovjednik (1556./57. te 1558. - 1561.), a tada jedan od kapetana Nádasdyjeve vojske, u rujnu 1550.godine o tome je podnio izvjeπtaj iz Pácoda (pokraj Bakháze u æupaniji Somogy blizu Drave) StjepanuZichyju, podunavskom zapovjedniku i njegovom pretpostavljenom: “Vid Budor je ove noÊi stigao, kakobi javio sigetsku (szigetvársku) vijest”.73

Iz toga podatka moæe se zakljuËiti da je vjerojatno Budor tada sluæbovao u Sigetu (Szigetváru):podunavski je zapovjednik bio tamo stacioniran sa 100 vojnika lakog konjaniπtva. No moguÊe je da jepreko zapovjednika Nádasdyja u baranjsko-somogyske utvrde, podrazumijevajuÊi Siget (Szigetvár),Pácod i druge, spadalo meu 200 konjanika.74 O kojem je god sluËaju rijeË, sigurno je da je Budor iπaopreko dobro poznatih terena jer su sigetska i okolne tvrave leæale blizu Drave. Za njega Drava nijeznaËila niπta drugo nego jednostavnu prirodnu i æupanijsku granicu izmeu juænopodunavskih islavonskih æupanija.

4.2. “Dvije dræave - jedna domovina”: Budorovo uspjeπno pronalaæenje izlaza

Temeljite promjene u cijeloj Slavoniji, ali posebno u KriæevaËkoj æupaniji, kao i u æivot obiteljiBudor, donijela je 1552. godina. Osmanlije su 1543. zauzeli Valpovo, a godinu dana prije Orahovicu iDrenovac, kao i prostor istoËno od rijeke Ilove. Tako su 1544. Osmanlije zaposjeli Pakrac i BijeluStijenu, zatim posjed Tome Nádasdyja, Veliku (danas Kraljeva Velika) i staru Batthyányjevu utvrdu,Kreπtelovac. SljedeÊe su godine zauzeli Moslavinu, koja leæi zapadno od Ilove. Time je veÊ polovicaposjeda KriæevaËke æupanije bila u njihovu vlasniπtvu. Istinska je tragedija uslijedila u Slavoniji, iakoje do tog vremena maarska ratna povijest (suprotno od hrvatske) na nju obratila tek neznatnu

67 Tinódi, 1984., 336. str.: IX. 149. Erdody je, prema vlastitoj tvrdnji, sudjelovao u ratu sa 200 konjanika: SNA ÚAE Lad. 2. 2.Fasc. 9. No. 1. fol. 3., usp. joπ Károlyi, 1877., 848. str. i Martian, 1910., 53. str. (najnovije biografske studije ne izvjeπtavajuo sluæbi kasnijeg bana) HBL 4. 68. str.

68 “Capitaneus Regiae Maiestatis” 18. rujna 1546.: MOL P 1342., Arhiv obitelji Lippay Capsa 17. Fasc. 2. fol. 32-33 i 18. rujna1553.: MOL P 1313., Arhiv obitelji Batthyányi, “Miscallenea” Series II. No. 104.

69 1549. navodi o njemu: Laszowski, 1898., 140. str.70 Povijest gorbonoπkog dvorca, vidi: Cvekan, 1990., 17 - 22. str.71 “Limitatio gentium in arcibus finitimis regni Sclavoniae”, ÖStA HHStA Hungarica AA Fasc. 55. 1548. fol. 155-164. i MOL E

211 MKA Lymbus Series II., Tétel 3. fol. 3.-8. O uæurbano sastavljenom prijedlogu namjesniπtva 1547. god. na dræavnomsaboru u Pozsonyu/Poæunu: 3. tc. : CJH, 1526-1608., 190.-191. str.

72 Pálffy, 1999b. Posebno 36. - 37. str.73 Szalay, 1861., 73 - 74. str.: No. LXVIII.O putu Marka Horvata novije vidi: Szakály,1987., 46 - 80. str.74 Pálffy, 1999b., 38. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

ANDRIJA BUDOR († oko 1533.)1. Sofija

2. Barbara Madarász

Ivan († 1689.)Magdalena BedekoviÊ

(† poslije 1666.)

Stjepan(† prije 1650.)

Zuzana († prije 1668.)1. Gaπpar PetriËeviÊ († prije 1656.)

1. Josip OttoËiÊ († prije 1663.)

Gaπpar († 1660.)1. Barbara Geréczy

2. Barbara MamiÊ († 1658.)3. Ana Marija Rosaur

Franjo(† oko 1664.)

Ivan († 1689.)Magdalena KoneËiÊ

Stjepan MagdalenaKrsto MikuliÊ

StjepanDoroteja Orahóczy

Dorotejaagilis Stjepan RozmaniÊ

Judita

ElizabetaGaπpar JankoviÊ

MagdalenaFranjo Ladányi

Barbara1. agilis Toma Grabrovec

2. agilis Juraj JuraËiÊ

Juraj († poslije 1697.)Barbara DvorniËiÊ

Nikola (1682.-1739.)Klara Pekler

Barbara († prije 1682.)Stjepan Bednyey († prije 1668.)

Sixtus(† poslije 1551.)

Ivan(† poslije 1551.)

Matija(† poslije 1551.)

BarbaraNikola Kakamrcsay

BarbaraJeronim Akács

IzabelaStjepan Balogh

Mihajlo(† 1571.-1576.)

Vid(1515./20.-1581.)

Ana Herkffy († prije 1592.)

Magdalena († prije 1601.)Grgur LackoviÊ

Zuzana († prije 1631.)Grgur Gubasóczy

Matija(† prije 1631.)

KatarinaStjepan BedekoviÊ

Margareta († prije 1631.)Gaπpar RadoviÊ († prije 1631.)

Petar PeniÊ

Ivan(oko 1565. - prije 1622.)

Elizabeta Petho od Gerse († poslije 1618.)

Franjo(† prije 1649.)

presbiter

EvaBaltazar Benczy

Ana († prije 1661.)Sebastijan Szerdahelyliteratus († prije 1649.)

Izabela († poslije 1676.)1. Mihajlo Kanizsay († oko 1650.)

2. Martin VerniÊ († prije 1661.)3. Stjepan Balogh († prije 1676.)

Slika 2: Rodoslovno stablo obitelji Budor (2)


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

pozornost. Virovitica, »azma, Dubrava i Ustilonja te podruËje Siska i rijeke »azme, a time i veÊi dioKriæevaËke æupanije, bili su okupirani. Nakon πto su je poËetkom kolovoza 1544. napustili branitelji,Osmanlije su spalili i gorbonoπku utvrdu.75

U KriæevaËkoj su se æupaniji od –urevca preko Koprivnice do Ludbrega, kao i do Kriæevaca ijuæno prema Cirkveni, prostirali prostori koji su ostali pod kraljevskom vlaπÊu (time su ujednoBatthyányji i Nádasdyji izgubili sve svoje vaæne slavonske posjede). UopÊe nije sluËajno πto su beËkivojskovoe baπ u tim tvravama ustanovili krajem 50-ih godina 16. stoljeÊa slavonsko pograniËnozapovjedniπtvo (Slawonische/Windiche Grenze)76 koje je organiziralo obranu. U Slavoniji i Hrvatskojgotovo da se viπe nije imalo πto braniti. Osmanlije su nakon nekoliko godina, 1556., opsadomKostajnice na Uni (danas Bosanska Kostajnica u Bosni) doveli u golemu opasnost77 i ZagrebaËkuæupaniju te su od 1530. postupno sagraene pograniËne utvrde (Kroatische Grenze).78 Od Slavonije79

su ostali sve ugroæenija ZagrebaËka æupanija i spomenuti sjeverozapadni okrajci KriæevaËke æupanije.U to se vrijeme Hrvatska veoma smanjila (Reliquie reliquiarum ili “ostaci ostataka” nekoÊ slavnogHrvatskoga Kraljevstva), a primorski su se posjedi smanjili na zajedniËke posjede sjeverno od bihaÊko-senjske crte.

Zbog tih korjenitih promjena srednjovjekovni zemljopisni i politiËki teritorijalni pojmovi postupnosu dobivali nov sadræaj. Iako su Varaædinska, KriæevaËka i ZagrebaËka æupanija i dalje Ëinile dioSlavonije,80 sve ËeπÊe su poËele koristiti “hrvatski” atribut na svom teritoriju jer od srednjovjekovneHrvatske nije ostalo gotovo niπta (“reliquiae reliquiarum” / ostaci ostataka - kako piπu suvremeniizvori).81 SimboliËno bismo mogli reÊi da se u drugoj polovici 16. stoljeÊa Hrvatska zbog osmanskihprodora smanjila na Slavoniju, to jest dva su se podruËja na dugo vrijeme takoreÊi ujedinila. To posebnostanje dobro je predoËeno time πto se sredinom stoljeÊa izmeu maarskih grbova pojavila i Slavonija(regnum Sclavoniae, odnosno rex regni Sclavoniae),82 πto je u srednjem vijeku bilo potpunonezamislivo. Tako je podruËje izmeu Drave i Save pripalo pojmu Ugarskoga Kraljevstva (regnumHungariae).83

Naglo smanjenje hrvatskih i slavonskih teritorija uvelike je pridonijelo procesu ujedinjenja, o Ëemusu hrvatski redovi posljednji put odræali samostalni Sabor 1558. u ZagrebaËkoj æupaniji, uSteniËnjaku.84 U 16. i 17. stoljeÊu hrvatski i slavonski redovi Êe uvijek zajedno zasjedati, poglavito uZagrebu ili Varaædinu, te zajedno donositi odluke o obrani “svoje domovine”. Hrvatski sabor i

75 VirovitiËku su æupaniju u tili Ëas “progutali” osvajaËi. O tome Maæuran, 1958., posebno 115. - 128. str. (O Gorbonoku: 123.str., kao i Barabás I. 164. - 168.: No. CXII-CXIII. [6. kolovoza 1552.]), kao i novije Feletar, 1988., 76.-78. str.; Cvekan, 1990.,23. i 37. str.; Maæuran, 1991., 28. - 32. str.; Kruhek, 1992., 5. - 9. str.; PavliËeviÊ, 2002., 85. - 87. str., odn. o turskoj vlastinad posjedima MoaËanin, 2001.

76 Brojne su obrade te teme, vidi novije: Kruhek, 1992., 3.-38. str. ; Kruhek, 1995b., 141.-159. str. Pálffy, 1996., 185. i 190. str.;Kaser, 1997., 99.-109. str. i Kruhek, 2000.; od ranije literature (bibliografskim podacima): Rothenberg, 1970.; KlaiÊ N., 1973.i Vojna krajina, 1984. (odgovarajuÊe poglavlje)

77 O ulozi Kostajnice i o povijesti 16. st. novije: Kruhek, 2001., posebno 76. - 80. str.78 U 76. u biljeπci pokraj odgovarajuÊeg poglavlja vidi joπ: LopaπiÊ, 1890., i Simoniti, 1991.79 Engel, 1996. I. 223. str.; Teæak-©imek-Lipljin, 1999., Zsoldos, 2001., 279. str.80 Vidi, primjerice, pismo kralja Rudolfa iz 1577.: “in comitatu Zagrabiensi ultra Colapim, illa scilicet parte comitatus, quae hoc

tempore Croatia dicitur”, Barabás, I. 559. str. No. CXCIII.81 Tako navodi temeljna i hrvatska povijest: KlaiÊ N., 1973., posebno str. 255. - 261. str.; iz literature na maarskom jeziku rijetko

se kao primjer upotrebljava: Bónis-Degré-Vagra, 1996., 136. - 137. str., i Bak, 1997., 63. str.82 Daljnja istraæivanja zahtijevaju toËno vremensko navoenje.83 Zsoldos, 2001.84 ©iπiÊ III (21. - 26. str., No. 14, 18. srpnja 1558.), KlaiÊ V., 1982., 602. str., i povijest Sabora; usporedi joπ: Horvat R., 1942., i

Sabol, 1995. (9. - 60. str.) te Josip KolanoviÊ


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

slavonska skupπtina, koja je nastala nakon MohaËke bitke, ujedinili su se te preuzeli dio organizacije iobiËaja85 slavonske skupπtine. Ujedinjenje je oznaËavalo to da se djelomiËno ujedinila sudbinaKriæevaËke i ZagrebaËke æupanije jer su 1558. imali zajedniËkog æupana Ambroza Gregorijanca(“comes comitatuum Zagrabiensis et Crisiensis”),86 i to je postupno postalo pravilo. Ujedinjenju jepresudno pridonijelo i to πto se veÊi dio hrvatskog plemstva, kao i jedne slavonske grupe, zbogosmanskih prodora selio prema sjeveru, to jest prema zaπtiÊenijim æupanijama - ZagrebaËkoj iVaraædinskoj (ili joπ dalje prema Maarskoj).87 Zbog svih tih dogaaja “oslabljena” se Slavonija, kaodio Ugarskoga Kraljevstva, ujedinila sa “smanjenim” Hrvatskim Kraljevstvom.

Vida Budora su se te korjenite promjene i te kako ticale jer je zauvijek izgubio brojne posjede uKriæevaËkoj æupaniji. Ono πto je preostalo dospjelo je u neposrednu blizinu ili na prvu crtu bojiπta.Obiteljska gnijezda i grobovi, npr. Gorbonok, doæivjeli su pustoπenje.88 Vid je tako mogao izabratiizmeu dvije odluke: slijediti polubrata te se preseliti na zapad Ugarske, Ëime bi ostavio sve svojeposjede novim doseljenicima (poglavito Vlasima koji su u velikom broju, kao izbjeglice, dolazili uSlavoniju),89 ili i dalje, ostajuÊi u sluæbi oruæja, pokuπati steÊi nekoliko sigurnijih utoËiπta u Podravini.Vid se odluËio za ovo posljednje, iako je to bio mnogo teæi izbor.

Godine 1556. Vid Budor je ponovno sudjelovao u borbi protiv Osmanlija, osobito podzapovjedniπtvom palatina Tome Nádasdyja (1554. - 1562.), i to opet na podruËju sjeverno od Drave.Kada je budimski paπa Hadim Ali (1556. - 1557.), nakon uspjeπnog osvajanja Kaposvára, Korotne iBabócse (Bobovca), u lipnju 1566. zauzeo Siget (Szigetvár), nastojao je zavrπiti osvajanjem juænogPodunavlja. BeËki su vojskovoe prikupljali vojsku da to sprijeËe. Ferdinand Tirolski, nominalninadvojvoda, i palatin Tomo Nádasdy, kao i vojni intendant Szorza Pallavicini I., vodili su austrijsku,moravsku, maarsku, hrvatsku i slavonsku vojsku te vratili Babócsu (Bobovec) i tim borbama oslobodiliSiget (Szigetvár) od opsade, a zatim su trijumfirali u bitki pokraj rijeke Rinye.90

U prvom ozbiljnijem uspjehu krπÊanske vojske nakon MohaËke bitke Vid Budor je junaËki izvrπiosvoju ulogu kao konjanik, tj. husar. Kada je iz jedne bitke vraÊao svoje postrojbe, Osmanlije su ih poËeligoniti πto je on, navodno, prvi primijetio. Viteπki je stao nasuprot njima, samog je Skender-bega ranio,a on sam pretrpio je manje ozljede. Usprkos tome, i dalje je ostao aktivan pa je u blizini Szentlorinca(istoËno od Szigetvára) u jednoj novijoj akciji kopljem na smrt izbo jednog Osmanliju, a na sliËan jenaËin kod Sigeta (Szigetvára) porazio joπ jednog. Zatim je u jednoj bitki, koju je vodio Franjo Tahy -tada zapovjednik konjice,91 kopljem ranio KunoviÊ-bega. Na posljetku je kod Görösgála dokrajËio joπËetvoricu Osmanlija.92

85 Hrvatski sabor, odnosno kasnosrednjovjekovna glavna skupπtina (sudska skupπtina, generalis congregatio) i pokrajinskaskupπtina (isprva generalis congregatio, kasnije conventus /diaeta [statuum] regni Sclavoniae). Postupno su o ujedinjenjuotkriveni temeljni nedostaci hrvatsko-maarskog istraæivanja. Dosadaπnja istraæivanja kasnosrednjovjekovne Slavonije omanje poznatom slavonskom sudu i pokrajinskim skupπtinama: Tringli, 1998., posebno 293. - 307. str., usporedi s brojnimizvrsnim primjerima: KukuljeviÊ I., 213. - 277., i novije Kubinyi, 1994., 295. str.

86 Uo 41. str.: No 24 (1. rujna 1558.) i Buturac, 1991., 12. str.; joπ: KlaiÊ V., 1982., 613. str. i Bak, 1997., 110 str.87 Kao primjer, FranËiÊi, vidi obiteljsko rodoslovlje: MOLP 1313, arhiv obitelji Batthyányi, Genealógiák/Rodoslovlja, Karton 149.

pol. 151.-152., i dijelom izdanje Pálffy-PandæiÊ-Tobler, 1999., 259. - 261. str. No 170 ili KruæiÊi (maarski Krusicsi, usp.PerojeviÊ, 1931. i Matunák, 2001. 5.-20. str.) i kasnije u Maarskoj, obitelji sa spomenutim Horvát(h) atributom (pr. obiteljHorváth-©tanËiÊ: usp. Iványi B, 1918. i Szakály, 1987.), novije o tim obiteljima istraæuje suradnik Ivan JurkoviÊ na pulskojKatedri za povijest

88 Martin Stier: na zemljopisnoj karti 17. st. Gorbonok se nalazio na najzapadnijem dijelu osmanskog podruËja (“Closter”);KrmpotiÊ, 1997., 43. str., No. 21; usp: Cvekan, 1990., 23. i 26. str.

89 Vidi 76. biljeπku90 Dokumentirano jedinstvenim bogatstvom (beËkih, graËkih, budimpeπtanskih i praπkih) arhivskih materijala, ali joπ u velikom

dijelu neobraeno. O ratnom pohodu 1556. godine vidi: Bende, 1968.91 Barabás, II., 327. - 344., str.: No. CII92 Laszowski, 1898., 140. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

U drugoj polovici 50-ih godina 16. stoljeÊa Vid Budor se ponovno vratio u Slavoniju. Tada jesudjelovao u akciji protiv osmanskih osvajanja, ovaj put pod zapovjedniπtvom koprivniËkog,urevaËkog i prodaviÊkog (ProdaviÊ/Virje) kapetana (od 1554.)93 Luke Sekalja. U selu Sv. Nikola uKriæevaËkoj æupaniji94 zaklao je u pohodu jednog Osmanliju, zatim je u Varaædinskoj æupaniji poËeobitku s poæeπkim begom Ulamom, pustoπeÊi okolicu i kreÊuÊi se prema kuÊi. Navodno se tada sukobios begom i slomio tri koplja. Na posljetku je u drugoj akciji kod Virovitice junaËki svrπio s jednimOsmanlijom koji je ubio njegova hrvatskog suborca, poznatog Gojka.95

Nakon toga je Budor oko 1560. pronaπao novoga gospodara, samog Nikolu Zrinskog, ranijeg bana(1542. - 1556.), kojemu je prema nalogu Dvorskog ratnog vijeÊa slijedio odlazak iz sluæbe banskogËasnika.

Od 1557. dræao je Zrinski viπe stotina lakih konjanika i pjeπaka u hrvatsko-slavonskim pograniËnimkrajevima.96 U studenome 1561. Zrinskom je uslijedio ulazak u ËasniËku sluæbu,97 na nekadaπnje mjestosvoje ranije sluæbe, u Sigetu (Szigetváru), gdje se zadræao jednu do dvije godine. Iako pronaeniizvjeπtaji o tvravi nisu spominjali njegovo ime,98 znamo da je jednom prilikom, kada je sa 100szigetvárskih konjanika krenuo prema Siklósu, u tamoπnjoj borbi kopljem izbo dvojicu Osmanlija nasmrt. ©toviπe, kada je razbojnik Derviπ-beg99 poslao svoje ljude u pljaËku niz Csurgó (»orgov) iBabócsu (Bobovec), Budor i Zrinski u pratnji konjaniËkog kapetana viteπki su se borili, uhvativπijednog vaænijeg Osmanliju i njegova konja.100

Godine 1556. u velikom pohodu Osmanlija naπ junak viπe nije bio u Sigetu (Szigetváru), nego jeobavljao sluæbu u koprivniËkoj utvrdi na Ëijem je Ëelu veÊ dvije godine bio Achacius vonHerberstein.101 Budorov povratak kuÊi u prvom je redu bio logiËan. Prije svega se moæe obrazloæitizaπtitom posjeda jer ih je iz Koprivnice mogao lakπe braniti nego iz Sigeta (Szigetvára). Time je,meutim, bio primoran na oproπtaj od svoga gospodara Zrinskog koji je ubrzo poginuo junaËkom smrÊuu obrani kljuËne utvrde juænog Podunavlja. Tijekom velikih opsada Vid Budor nije besposliËario. Davaoje sve od sebe da pod zapovjedniπtvom koprivniËkog husara, nekadaπnjeg saskog zapovjednikakonjaniπtva, bana Petra Erdodyja, zaπtiti Varaædinsku æupaniju od Ëeta osmanske lake konjice koja je,poput najezde skakavaca, poplavila njezinu okolicu. DapaËe, ni nakon 1566. godine nije se smirio te je

93 IzvjeπÊe Szekélyja o njegovoj sluæbi, 1. rujna 1554. god. ÖStA HKA HFU rote Nr. 6. 1556. god., veljaËa, fol 6-9 i jedno drugoizdanje MH III., 485. - 488. str.; No. 431.; usporedi joπ Horvat R., 1995., 158. - 159. str.

94 S obzirom na to da se po Engelu Pálu (Engel, 2001.) u KriæevaËkoj æupaniji nalazilo pet sela pod imenom Sv. Nikola(Szentmiklós), naæalost, gotovo je nemoguÊe utvrditi toËno mjesto te borbe.

95 Laszowski, 1898., 140. str.; Vidi: u vezi s tim dogaajima: LopaπiÊ, 1885.b., 220. - 231. str. i Horvat R., 1940., 10. - 11. str.96 Od 18. svibnja 1557. Zrinski, po nalogu ratnog vijeÊa, vodio je 400 konjanika i 100 maarskih pjeπaka (ÖStA KA Best. No.

40.) od 28. oæujka istodobno je sa 100 konjanika i 100 pjeπaka pojaËao dotadaπnji broj vojnika na hrvatskim krajevima. πsTaKA HKR Prot. Reg. Bd. 141. fol. 16.

97 22. rujna 1561., prije imenovanja Zrinskog: Barabás, 1, 571. - 574. str: No CCCLXXVII., 3. listopada nalog Zrinskog: ÖStAHKA HFU rote Nr. 10., 1561. listopada fol. 158. - 166.; 20. listopada, pismenu opomenu na posluπnost sigetskoj(szigetvárskoj) vojsci i graanstvu: ÖStA KA Best No. 100. Na posljetku je 2. studenoga Zrinyi veÊ bio u Szigetváru. Timar,1989., 16., 341. i 348. str.

98 Uo. (kao prethodna biljeπka)99 Naæalost, na temelju dosadaπnjih znanja ne moæemo utvrditi moæe li se Derviπ-beg poistovjetiti s prije poznatim mohaËko-

peËuπkim (1547. - 1557.), zatim s kasnijim szegedskim (1557. - 1560.) begom. Dakle, nakon 1560. Ivan je nestao iz javnogæivota. (Dávid, 1999a. i Dávid, 1999b. 65.-68.str.). Emilij Laszowski, viπe puta naveden, u svojim izvjeπtajima (popularnogkaraktera) ne daje nam izvore; tako o tome nismo mogli niπta toËno utvrditi.

100 Laszowski, 1898., 140. str.101 Herbersteinovo imenovanje 20. sijeËnja 1564., ÖStA KA HKR Prot. Reg. Bd. 143. fol 9., 17. svibnja - pismena opomena na

posluπnost koprivniËkoj utvrdi: Va. fol. 59, 1. lipnja njegov prethodnik, Kasper Raab, stupio je na sluæbu HerbersteinovaËasnika: Uo. fol. 66., povijest pograniËne utvrde vidi: Horvat R., 1995., poglavito 5. - 8. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

ubrzo, negdje prije kasnog ljeta 1567. godine, kada su tri sandæakbega poπla nanovo pljaËkatiMoslavinu, krenuo u borbu protiv njih zajedno s Petrom Erdodyjem i Matijom KegleviÊem. I premdaje ponovno ranjen u nogu, ipak je uspio ubiti TurËina.102

Vid Budor se gotovo kao 50-godiπnjak povukao iz aktivnog ratovanja, kroËivπi u vlastelinskusluæbu. Od 1567. do oæujka 1569. bio je kaπtelan Thuróczyjeva trakoπÊanskog dvorca (castellanus arcisTrakostyan), sve dok nije zajedno s pisarom Petrom KoπËeviÊem tvravu i vlastelinstvo predaokraljevskom povjereniku Jurju DraπkoviÊu,103 zagrebaËkom biskupu (1568. - 1575.) i hrvatsko-slavonskom banu (1568. - 1575.) koji je postao novi vlasnik. Istodobno sa sluæbom u TrakoπÊanu, i tosamo djelomiËno vojniËkom a viπe posjedniËko-upravljaËkom, poËeo je poveÊavati svoju obitelj.Vjerojatno sredinom 1550. godine104 oæenio se Anom Herkffy/HerkoviÊ105 iz Zajezde, koja potjeËe izstare, poznate hrvatske obitelji, a roakinja je njegova suborca Petra PataËiÊa koji je kod Sigeta(Szigetvára) poginuo junaËkom smrÊu.106

Brak je Budorima donio mnogo koristi. HerkoviÊi su spadali u otmjenije niæe plemstvo nego Budori(viπe Ëlanova njihove obitelji bilo je vicebanovima u kasnom srednjem vijeku) pa su ih takvi roaci, kaoi prijaπnji PataËiÊi, samo joπ viπe jaËali.107 Posredstvom obitelji HerkoviÊ u Varaædinskoj su æupanijisudjelovali u obrani tvrava u zaleu, prije svega na Zajezdi i Vidovcu,108 te nekadaπnjega grebenskogavlastelinskog posjeda u Szentillyju (Obresu, danas Obreæ) itd.109 Doπli su do manjih posjeda koji sudijelom nadoknadili gubitak posjeda u KriæevaËkoj æupaniji, a nalazili su se na mirnijem teritoriju.DapaËe, vidoveËka je kurija do izumiranja obitelji imala funkciju srediπta posjeda. Primjerice, 11.listopada 1573. godine ovdje se odræalo vjenËanje Magdalene Budor i Grgura LackoviÊa, tajnika grofaZrinskog (“secretarius dominorum comitum de Zrynyo”),110 πto je ujedno znaËilo da je Vid Budor inakon junaËke sigetske pogibije ostao usko povezan s meimurskim visokim dræavnim gospodarom.

Brak je ujedno pridonio i izvjeπtavanju o Vidovoj uspjeπnoj vojniËkoj karijeri. On je, sliËno kao injegov otac, stekao veliko poπtovanje u slavonskim krugovima. Na to upuÊuje i jedan kasniji spomen(1579.) kada je u sporu obitelji Petho u jednoj parnici dobio ulogu sasluπavanja svjedoka jer je biobanski podanik (homo banalis).111

U danima oko 15. svibnja 1592. umrla je112 Ana HerkoviÊ, koja je cijelo desetljeÊe æivjela bez muæajer je Vid umro oko 1581. godine.113 U Varaædinskoj je æupaniji ta niæa plemkinja najzad s troje muπkedjece (Ivan, Mihael i Matija) i πestero æenske (Magdalena, Barbara, Suzana, Katarina, Margareta i

102 Laszowski, 1898., 140. str.103 ©iπiÊ III., 240. str.; Br. 179 i HBL 3., 443. str.104 Zasigurno prije 1561. navodi da je “Vidovec, u mojoj domovini”, a u pismu na maarskom jeziku Kristófu Batthyányiju,

kojemu je na posjed doπla æena. MOLP 1314, arhiv obitelji Batthyányi, Iványi - Jegyzék (naæalost, pismo je vjerojatno prijeII. svjetskog rata - nestalo).

105 O Anni HerkoviÊ vidi: HDA arhiv Budor, kut 1. passim, odnosno Gulin, 1995., 73. str.; Br. 52.106 Petho, 1753., 121. str., BojniËiÊ, 1908., 89. str., i MatasoviÊ, 1930., 111. str.107 Rodoslovlje obitelji, vidi: MatasoviÊ, 1930.108 Odlomak dokumenta obiteljskog arhiva (HDA, arhiv Budor, kut 1. passim), uz to vidi i: AdamËek - Kampuπ, 1974., 194. i 196.

str. i Br. 63 (1566.), 203.-204. str; Br. 66 (1567.), 219.-220. str.; Br. 72 (1568.), 236. str.; Br. 78 (1570.), 291.-292. str. Br.78(1570.), 291.-292. str.; Br. 96 (1576.), 323. - 324. str., Br. 105 (1582.). I Zajezda i Vidovec

109 O tome vidi: Ivan Budor i Suzana - izdano preko Nikole Istvánffyja, palatinskog namjesnika - povelja iz sredine 1590. godine.O HerkoviÊevoj baπtini. HDA arhiv Budor, izmeu 1590. i 1600. (godina se otkinula s dokumenta) 10. rujna, Vinice

110 MOL E 185 MKA, obiteljski arhiv Nádasdy, pozivnica za vjenËanje Vida Budora Franji Nádasdyju, 6. rujna 1573., Vidovec111 MOL P 235 arhiv obitelji Petho, Com. Varasd., FASC. 2 Br. 102 (21. veljaËe, 1579. Zagreb) i u ovom istom dopisu Uo. No.

116.112 HDA Arhiv Budor, bez datuma, iz 90-ih godina 16. stoljeÊa: Ëlanovi obitelji Budor dali su pripremiti iskaz o zajmu na

maarskom jeziku.113 HDA, zbirke, zbirka rodoslovlja, Kut 1. Budor, odnosno usporedi: 1582. godine u popisu poreza veÊ se spominje njegova

udovica. AdamËek - Kampuπ, 1973., 323. str., No. 105


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Izabela) razveselila svog supruænika (vidi 2. rodoslovno stablo). ©to se sinova tiËe, Mihael 1576. viπenije bio æiv, a Matija, prema naπim saznanjima, nije imao potomaka.114 ©est se kÊeri relativno uspjeπnoudalo, s dobrim mirazom. Sve su se udale uglavnom za pripadnike slojeva sliËnih njihovu, a neke odnjih su za muæeve dobile pripadnike otmjenijeg slavonsko-hrvatskog niæeg plemstva. Dok je MagdalenauËvrstila obiteljsku vezu sa Zrinskim udajom za Grgura LackoviÊa, Katarinu je oæenio StjepanBedekoviÊ Komora, Suzanu Grgur Gubasóczy, Margaretu Gaπpar RadoviÊ, Izabelu Stjepan Balog i, naposljetku, Barbaru Jeronim Akách, Ëime je uËvrπÊena pozicija obitelji u Varaædinskoj æupaniji. »lanovitih niæih plemiÊkih obitelji u 16. i 17. stoljeÊu dali su nekoliko podæupana i sluæbenika toj najzapadnijojslavonskoj æupaniji.115

Od muπkih potomaka Vida Budora najotmjeniju je æenu dobio Ivan. Dobitkom ruke Elizabete GerseiPetho, Ivan je uπao u usku vezu s obitelji koja je u Slavoniji, a posebno u Varaædinskoj æupaniji, uvrijeme ranog novog vijeka imala veliku ulogu, a istodobno se πirila na maarske posjede sjeverno odDrave kojima je upravljala njihova barunska obitelj.116 Posredstvom njegove punice FruzsineKerecsényi iz Kányafπlda (vidi 2. rodoslovno stablo), Ivan je stekao roake koji su imali dobre veze uMaarskoj.117 Jedan brat Fruzsinina oca Andrije bio je slavni Ladislav koji je bio sigetski (szigetvárski)zapovjednik (1554. - 1556.), a potom gyulski zapovjednik (1561. - 1566.). Drugi je pak brat bio ranijihrvatsko-slavonski viceban (1557. - 1558.), zatim, uz Tomu Nádasdyja, vicepalatin118 Ëija je sluæba bilapriznata na beËkom dvoru. Sve to odliËno pokazuje kako je obitelj Kerecsényi dobila barunski grb odkralja Ferdinanda u rujnu 1561. godine.119 Meutim, i Ivanova je karijera bila dostojna njegovihotmjenih roaka.

5. Obitelj u sluæbi oruæja “dviju domovina”: vojniËka karijera Ivana Budora

5.1. “©kola za vitezove” u Slavoniji i Maarskoj

Ivan Budor se vjerojatno rodio oko 1565. godine, a na temelju onoga πto stoji u povelji,120 oko 1580.godine “izrastao je” iz djeËjeg u mladenaËko doba (“adolescentiae annos excedens”; Dodaci fol. 2v.).

Joπ nije posve ni odrastao kada je poπao oËevim i djedovim stopama. Pokraj granice je poËeousvajati vjeπtinu ratovanja. Iako o njegovu odgoju nemamo konkretnih informacija, o kasnijem æivotupretpostavljamo da je bio na ËakoveËkom dvoru kod Jurja Zrinskog (1549. - 1603.)121 ili je vojnu sluæbupostupno obavljao na mjestu dogaaja (primjerice, Kaniæi). Tu je, raniju oËevu vezu, kasnije uËvrstila

114 “Nobilis quondam Michael”, HDA, Arhiv Budor, 16. rujna 1576., Varaædin (1570. joπ je bio æiv. Uo)115 Na kraju studije detaljno su navedeni podaci o izvorima publikacija, a uz obitelj BedekoviÊ vidi joπ: NorπiÊ, 1931., i novije:

HBL. 1., 576. - 577. str., i viπe podataka o obiteljima BedekoviÊ i Gubasóczy i dr. MOL P 235, Arhiv obitelji Petho Com.Varasd. Fasc. 1-4 (Csomó 1-2) passim, odnosno vidi i u historiografskom uvodu u spomenutim obiteljskim arhivima (Erdody,Nádasdy, Batthyányi i dr.). Od ostale literature: BojniËiÊ, 1899., i novije: viπe zanimljivih podataka LonËariÊ, 1996.,Varaædinska æupanija: Strohal, 1932., 178. - 179. str.

116 Nagy I., 257. - 266. str., i BojniËiÊ, 1899., 145. str.117 Zanimljivo je primijetiti da su posredstvom Andrije Kerecsényija Budori uπli u rodbinstvo s Illyevπlgyskom (Illyavπlgy) obitelji,

od kojih je Katalin († 29. travnja 1589.) bila æena Ambrusa Miskolczyja, diósgyorskog velikaπa; njegov se nadgrobnispomenik moæe vidjeti u Miskolclavaskoj crkvi. Gyulai, 1994., 189. - 194. str., usporedi joπ: HDA, Arhiv Kerecsenyi, 13.oæujka 1576. i MOL E 201 MK Coll. KukuljeviÊ Fasc. VII. No. 53 (1584.)

118 Lászlóva biografska studija: Ákosfy, 1937.; o vicebanstvu Mihályja: KlaiÊ V., 1982. 600. str., o vicepalatinstvu vidispomenutu barunsku diplomu

119 Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXVII: A 10, 15. rujna 1561., BeË, originalan primjerak120 “Sicuti in serie genealogiae tuae manifeste liquet”, Budor - Armales, fol. 2v.121 Nedavno izaπla biografija: ©tefanec, 2001.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

njegova sestra Magdalena udajom za Grgura LackoviÊa, tajnika Jurja Zrinskog, koji ga je mogaopreporuËiti svom gospodaru. Budor je opravdao tu preporuku poznavanjem specijalnog umijeÊaratovanja, istaknuvπi se u prvoj viteπkoj borbi u jesen 1580. godine, kada Juraj Zrinski prestaje djelovatikao vojnik.

Iako se Ivan Budor 1610. tek sjeÊao da se prva znaËajnija bitka u kojoj je sudjelovao dogodila oko1580. (“circa annum millesimum quingentesimum octuagesimum”), vidimo da ga memorija nijeprevarila, kao ni kod brojnih drugih dogaaja.122 U plemiÊkoj je povelji opisan sukob Jurja Zrinskog,Franje Nádasdyja,123 Baltazara Batthyányija te slavonskog pograniËnog zapovjednika Veita vonHallegga (1568. - 1583.), koji je vodio krπÊanske Ëete protiv poæeπkog bega Skendera. Sukob sedogodio 28./29. rujna 1580., πto znamo na osnovi opisa dvojice povjesniËara koji su te dogaajenajvjeπtije opisali: viniËki posjednik, Nikola (Miklós) Istvánffy (1538. - 1615.) iz Kisasszonyfalve, nalatinskom jeziku, i Grgur (Gergely) Petho iz Gerséja (oko 1570. - 1629.), viceban i varaædinskiæupan,124 koji je napisao kroniku na latinskom i maarskom jeziku o najezdi Osmanlija. osim u timkronikama, ta je najezda navedena i u suvremenim spisima.125 Tada su na Poæeπko polje (“in agrumPoseganum”) stigle hrvatske, maarske i njemaËke Ëete (otprilike 2500 vojnika) i temeljito potuklepoæeπkog bega koji je uniπtavao okolicu Varaædina. Posjekli su oko 250 Osmanlija (meu njima i samogbega), 430 su ih zarobili i k tomu zaplijenili 20 zastava.126 U toj je bitki sudjelovao Ivan Budor. Tijekomborbe je kopljem je oborio jednog Osmanliju, a viπe je njih pak maËem poslao na drugi svijet (Dodacifol. 2v-3r). Vijest o tom dogaaju stigla je u Prag veÊ krajem listopada, odakle je venecijanski izaslaniko tome detaljno obavijestio voe Venecije.127

Budor je 1583. sluæbovao priliËno daleko od svog zaviËaja. Kao i njegov otac, krenuo je sjeverno odDrave i pokraj rudarskoga grada Garama, πtiteÊi liniju njegova srediπta, a na Lévu (danas Levice uSlovaËkoj) preuzeo je sluæbu (Dodaci fol. 3r.). Njegov je put iz viπe razloga vodio u sjediπte FerencaDobóa128 iz Ruszke, koji je bio glavni zapovjednik pograniËne utvrde i kapetan Dunáninnenskog okruga(1582. - 1589.). To je mjesto gdje ga je general lako mogao uzeti u tzv. popisane vojnike koji su odkralja dobivali plaÊu. Razlog je djelomice bilo to πto je junaËko dijete Egrija oæenilo Juditu Kerecsényi,mladu Budorovu roakinju, to jest sestriËnu njegove punice Fruzsine Kerecsényi. Dvije su se obiteljidruæile joπ 90-ih godina 16. stoljeÊa, usprkos udaljenosti od viπe stotina kilometara.129 Osim toga,zapovjednik Dobó bio je u prijateljskoj vezi s Budorovim gospodarom Jurjem Zrinskim koji ga jepreporuËio kao povjerenika svojem suborcu generalu.130

Ta vojna sluæba daleko od rodnog kraja bila je odliËna πkola Budoru jer je sa suborcima mogaoratovati s jaËim osmanskim (budimskim, ostrogonskim/esztergomskim, nógrádskim, szécsényskim i

122 Problem je bio u spomenutoj dopuni teksta plemiÊke povelje (listopad/studeni 1610.), kraljevski tajnik Lorinc Ferenczffypojedine dogaaje nije prikladno kronoloπki prilagodio. Razumljivo, za neke se bitke vjerojatno ni sam Budor nije mogaosjetiti.

123 Biografija Fekete bég: Nagy L.,1987.124 Biografija Petho i procjena njegove kronike: Morvai, 1912.125 Istvánffy, 1622., 555. - 557. str., Petho, 1753., 127. str., odnosno ÖStA KA HKR Akten Exp. 1589. kolovoz No. 88 fol 26. i

ÖStA HHStA Turcica Kart. 43. Konv. 1. fol. 31, odnosno od literature usporedi joπ: Gruber, 1879., 28. - 29. str., novije:Cvekan, 1990. 37. str., PetriÊ, 2000.,70. str.; ©tefanec, 2001., 102.-103. str., PavliËeviÊ, 2000., 89. str.

126 Prema plemiÊkoj povelji, sukob se odigrao na nekadaπnjim posjedima Budorovih predaka, u blizini razorenoga gorbonoπkogdvorca (“infra dirutum castellum Grabrounicza vocatum”; usp. Heller, 1978., 80. - 81. str.). To isto potkrepljuje i Istvánffyjevainformacija (“ultra Gorbonocum castrum iam olim dirutum”), Istvánffy, 1622., 556. str.

127 Kárpáti -Kravjánszky, 1993., 242. str., No. 93, i KlaiÊ V., 1982., 432. str.128 Dobóva biografija. Takáts, 1928a.129 Povezano s ovim, vidi primjerice Dobóvo pismo Budorovoj punici, Fruzsini Kerecsényi, 4. studenoga 1594., vidi joπ: HDA,

zbirke, zbirka rodoslovlja, Kut 1., Kerecheni fol. 3-4130 O prijateljstvu Doba i Zrinskog: Takáts, 1928a., 382. i 401. str.

Grb obitelji Budor iz 1610. godine(Arhiv HAZU, Zagreb)


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

füleskim) postrojbama. Njegov izravni zapov-jednik bio je Dobóv zamjenik, dozapovjedniklévajske utvrde, András Forgács iz Ghymesa,131

uz kojega je Budor stjecao vojniËko iskustvo.Redovito je sudjelovao u akcijama protiv osman-skih tvrava (Ostrogon/Esztergom, Párkány,Nógrád, Szécsény, Drégely itd.) s ciljem obraneod protivniËkih napada.

PlemiÊka povelja posebno istiËe junaπtvo uborbi pokraj Verebélyja (danas Vráble u Slova-Ëkoj) gdje su osloboeni mnogi krπÊanskizarobljenici. Tada su slijedile joπ dvije borbe sostrogonskim (esztergomskim) Osmanlijama.Raniji pohod s nesretnim zavrπetkom 1584., ukojem je u osmansku zasjedu upao slavonskiprotonotar Imre Pethe iz Hethesa132 (1578. -1586.), sin poznatog Lászla (umro 17. studenoga1617.), i tako zavrπio u zarobljeniπtvu.133 Kasnijesu pak izveli uspjeπan protuudar te protjerali neprijatelja i ponovno oslobodili mnoge zarobljenike(Dodaci for.3.r.).134

Budor se izmeu 1584./85. ponovno vraÊa u svoju domovinu, to jest u Slavoniju (“in Patriamdehinc tuam, in regnum videlicet nostum Sclavoniae”, Dodaci fol. 3r.). Dakako, i dalje je ostao u sluæbioruæja, vjerojatno u sluæbi povjerenika Jurja Zrinskog, dijelom po nalogu, a dijelom i svojom voljom.Tijekom sljedeÊih godina sudjelovao je u viπe znaËajnih borbi protiv Osmanlija. Godine 1585.,primjerice, sudjelovao je u jednom od najveÊih pohoda kada je u lipnju ban Tomo Erdody (1584. -1595.)135 s postrojbama preπao Unu kod Kostajnice i prodro u Bosnu.136 I premda su ih kod tvrave naobali Une Osmanlije doËekali s velikom snagom i topovskom paljbom, Budor je joπ jednom pokazaoda se, poput svog djeda, dobro snalazi s kopljem te je u sukobu ubio jednog Osmanliju, a zatim jedrugom maËem odsjekao glavu. Tada je poËinio manje junaËko djelo: uzeo je zastavu koja je pala iz rukebarjaktaru kojeg su ubili jednim metkom te je taj simbol zadræao tijekom cijele bitke (Dodaci fol. 3v.).

131 Do tog vremena jedva poznati zamjenik podunavskog zapovjednika (1582. - 1584.) i lévajski dozapovjednik. Jedlicska,1897., 409. str., No. 686 i Bártfai Szabó, 1910., 299. - 300. str.

132 KlaiÊ V., 1982., 633. str. Vidi najnovije (gdje je 1601. postavljen njegov poæunski nadgrobni spomenik): Mikó-Pálffy, 2002.133 László Pethe o osmanskom zarobljeniπtvu (1584. - 1586.), odakle su njegova brata oslobodili Márton, vácski biskup (1582.

- 1587.), i Miklós Pálffy, komáromski zapovjednik (1584. - 1589.): Jedlicska, 1897., 190.-191. str., No. 218, i Szarka, 1947.,56. str.; 85. biljeπka

134 O Budorovoj levajskoj sluæbi Ëlanovi su obitelji od razliËitih zajmova izdali iskaz na maarskom jeziku. HDA, bez datuma,90-ih godina 16. stoljeÊa

135 Æivot i banovanje, vidi prvenstveno Horvat K., 1900., i novije: HBL 1, 70. - 72. str.136 O dogaaju Petho, 1753., 928. str.; Gruber, 1879., 34. str., Horvat K., 1900., 13.str. i Kárpáti-Kravjánszky, 1933., 260 str.

No. 202.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Budor i njegovi suborci zbog aktivnih Osmanlija su sljedeÊe godine nisu mogli besposliËariti.Primjerice, 5. i 6. prosinca 1586., kada je poæeπki beg Ali s otprilike 3500 konjanika i 500 pjeπakaopljaËkao okolicu IvaniÊ Grada i stekao bogat plijen u Slavoniji, ban Erdody, njegov mlai brat islavonski general Hallegg su ga protjerali.137 U bitki koja je trajala nekoliko dana sudjelovao je i Budor.U to teπko zimsko doba, “boduÊi maËeve u tursku krv”, nekoliko je neprijatelja raskomadao, a druge jepak odveo u zarobljeniπtvo (Dodaci fol. 3r.v.). U toj bitki pao je i sam Ali-beg, Ëiju su glavu poslali uGraz nadvojvodi Károlyju Erdodyju.

U kasnijim pothvatima Budor je najvjerojatnije ratovao veÊ kao kaniπki vojnik. Na prijelazu 1585. i1586. na otprilike Ëetiri godine preuzeo je sluæbu kod pograniËne utvrde u juænom Podunavlju. Kao πtoje Vida Budora poveo Nikola Zrinski, tako je njegov sin Juraj, dijete szigetvárskog junaka, poveo IvanaBudora ovaj put u Kaniæu gdje je Juraj Zrinski veÊ drugi put bio zapovjednik (1582. - 1590.).138

Razumije se, naπ je junak bio sve aktivniji sudionik u ratnim pothvatima. Prema njegovu vlastitupriËanju, krajem kolovoza 1586. veÊ je bio primoran na ozbiljno prihvaÊanje odgovornosti jer je TirjakiHasan, szigetvárski beg (1585. - 1587.),139 s golemom snagom provalio na meimurske posjede JurjaZrinskog i zarobio brojne kmetove i stoku.

Za njima su Zrinski kaniπki vitezovi poπli pokraj granice te su Turke iznenada na jednom dijelu kodmoËvare oko potoka Kaniæe, kod sela Palin, snaæno napali i dijelom oslobodili zarobljenike.140 Budorse u toj bitki prvenstveno borio kopljem pa nije sluËajno πto je ono na tako vidljivu mjestu u njegovugrbu. UnatoË znatnoj nadmoÊi, na posljetku je Budor jedva uspio saËuvati æivot (Dodaci fol. 3v.). Zanekoliko je dana (poËetkom rujna) veÊ ponovno bio u borbi jer su kaniπki konjanici napali turske Ëetekoje su pljaËkale oko Csesztrega te su pobili gotovo sve do jednog. Robovi su bili osloboeni, a Budorpak nije pustio da pobjegne osmanski Ëasnik, poznati Mustafa, koji je na rijeci Muri pokuπao kriπompobjeÊi Ëamcem od koæe (Dodaci fol. 3v-4r.). Na kraju rujna veÊ su na praπkom dvoru tuæno odjekivaliuspjesi Osmanlija koje su donijeli dogaaji kasnog ljeta,141 a o tome je najviπe znao jedan odnajpoznatijih πpijuna drugog dijela 16. stoljeÊa János Trombitás,142 koji je poËetkom listopada 1586.sljedeÊim rijeËima podnio izvjeπtaj svome nadreenom, Miklósu Pálffyju, komaromπkom zapovjedniku(1584. - 1589.): “Turcima, tim psima, ne valja vjerovati, jer oni zasigurno kaæu da su tamo pokrajBalatona, prema Komáru (Kiskomárom, danas Zalakomár) zauzeli tri dvorca, i kako su sada tamo(Ferenc) Nádasdy, moj gospodar Boldizsár/Baltazar Batthyányi i Juraj Zrinski, moj gospodar, svojskom”.143

Godine 1587. kod Kaniæe se okrenula ratna sreÊa, Ëije je plodove Budor takoer obilno uæivao. NaVeliki Ëetvrtak (13. travnja) Juraj Zrinski i Franjo Nádasdy vodili su postrojbe u Ëijim je redovima bioi naπ junak, uspjeπno udarivπi na Kálmáncsehsko (æupanija Somogy), imuÊno trgoviπte (Dodaci fol. 3r-4v.).144 Joπ je veÊi plijen dospio Budoru krajem 16. stoljeÊa u jednoj od najznamenitijih hrvatsko-

137 O novijim krπÊanskim uspjesima: Petho, 1753., 129. str., Gruber, 1879., 34. str. LopaπiÊ, 1887., 51. - 52. str., Horvat K.,1900., 19. - 21. str., IviÊ, 1916., 339. str. No. XXVI/II; Kárpáti-Kravjánszky, 1933., 264. str. No. 229; KlaiÊ V., 1982., 452. -454. str., vidi joπ ©iπiÊ IV. 202. str., No.81.

138 Vándor, 1994., 323. - 324. str.; Pálffy, 1997a., 279. str. i ©tefanec, 2001., 88. str.139 O kasnijem budimskom paπi i rumelijskom beglebegu Tirjaki Hasanu te szigetvárskom bijegu (izmeu 1583. i 1596.) Dávid,

1993., 169. - 174. str.140 Takáts, 1915., usp. joπ novije Gecsényi, 1994.141 Kárpáti-Kravjánszky, 1993., 263. str.: No. 223. (30. rujna 1586. Prag). O toj provali Osmanlija vidi, pored Istvánffyjeve studije

(Isvánffy, 1622., 564. str.), zanimljivu tvrdnju Pethoja Gergelyja: “Prva takva pljaËka u Meimurju - prije nje nikada takoOsmanlije nisu uniπtili”. Petho, 1753., 128. - 129. str., kao i podatak jednog suvremenog rukopisa: IviÊ, 1916., 339. str.: No.XXVI/II., te joπ na temeljima spomenutih izvora: Gruber, 1879., 33. - 34. str. i novije ©tefanec, 2001., 103. i 188. str.

142 Vjeπto napisana biografija: Szakály, 1995.143 János Trombitás Miklósu Pálffy, 2. listopad 1586., Komárom; Jedlicska, 1897., 280. str. No. 402144 O tom dogaaju izvjeπtava kronika Grgura Pethoa: Petho, 1753., 129. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

maarskih bitaka protiv Turaka,145 koja se dogodila 9./10. kolovoza 1587. sjeverno od Kaniæe, pokrajKacorlak-Sárkányszigeta.146 Ujedinjene pograniËne utvrde Kaniæa i Varaædin, kao i Ëete privatnihposjednika, temeljito su pokraj granice Korszak potukle osmanskog “mangupa” Sehszüvára (namaarskom Sásvár), szigetvárskog bega.147 Vojska se kuÊi vraÊala u velikom broju i s golemimplijenom. Uspjeh je bio doista velik, a od Ëetiri sandæaËka bega koja su sudjelovala u bitki, u sukobu supala dva, turska je pljaËka u potpunosti propala i Sehszüvár beg je jedva uspio umaknuti. S punimpravom Budor spominje u svojoj povelji tu bitku “memorabilis victoriosa pugna Sarkanyzigethana”(Dodaci fol. 4r.). »ak i Gábor Bethlen, knez iz Erdelja (1613. - 1629.), govori o njezinoj vaænosti 20-ih godina 17. stoljeÊa.148

Iako je Juraj Zrinski u cijelosti do proljeÊa 1590. ostao zapovjednik u Kanizsi, Budor ga je,pretpostavljamo, na poËetku 1589. ostavio i vratio se u Slavoniju. Ovaj put nije napustio pograniËnusluæbu, nego je, kao i nekoÊ njegov otac, pristupio koprivniËkim husarima. U redovima tih husarasudjelovao je i slavni slavonski zapovjednik prije svoje smrti 15. travnja 1589.149 Veit von Halleg(Dodaci fol 4r.). Vodio je pohod na virovitiËku utvrdu, muæevno se boreÊi protiv Osmanlija. Budorovizapovjednici nalazili su se u blizini Drave (Ivan Globizer i Stjepan Grasswein),150 a njegovpretpostavljeni, konjaniËki poruËnik (ductor), bio je kasniji hrvatski ban Benedikt Thuróczy (1615. -1616.).

Dvije godine prije, pokraj Globizera (koprivniËkoga kapetana), B. Thuróczy je sudjelovao usárkányszigetskoj bitki, o Ëemu Grgur Petho izvjeπtava u svojoj kronici: “U ovoj bitki su krπÊaninuBenediktu Thuróczyju (koji je kasnije postao banom) odsjekli desnu ruku”.151

Ivan Budor je do 1593. ostao vojnik koprivniËke utvrde (“miles praesidii Caproncensis SacraeCaesareae Regiaeque Maiestatis”). Bio je zapovjednik nad nekoliko konjanika i veÊ je proπlodesetljeÊe otkako je za svoje viteπtvo izborio gospodarevo priznanje. Zacijelo je intervencijom JurjaZrinskog kod kraljevskog namjesnika Istvána Fejérkπvyja (1587. - 1596.) u jesen 1591. Budor dobiomali posjed Gertltovec (moæda Gerletinec, u blizini Zajezde), u Varaædinskoj æupaniji, s plemiÊkomkurijom pokojnih Andrije i Barbare BoziÊ (curia nobilitaris).152 Kao i njegovi djed i otac, i Ivan jepostao sve poznatiji u cijeloj zemlji. To potvruje i podatak da ga je 1588. povjesniËar Nikola (Miklós)Istvánffy, pri navoenju jednog posjeda u Varaædinskoj æupaniji, spomenuo kao kraljeva podanika(homo regius).153 Krajem svibnja 1589. godine na hrvatsko-slavonskom saboru u jednoj je odlucipismeno spomenuto njegovo ime. Naime, tad se odvijao posao utvrenja –urevca, o Ëijem je izvrπenju

145 O tome najnovije: Pálffy, 2000., 114. str., usp. joπ brojne odliËne podatke navedene u spisu i kod povjesniËara, kao i Budaibasák levelezése, 1915., Kárpáti-Kravjánszky, 1933. i iz hrvatske literature, dobro upotrebljiv (iako poglavito na temeljupovjesniËara) Gruber, 1879., vidi joπ ma. Nagy L., 1987. passim.

146 O sárkányszigetskoj bitci vidi joπ arhivsku grau ÖStA HHStA Hungarica AA Fasc. 119-120.fol.passim, najtemeljitiji:Istvánffy, 1622., 576.-580. str., usp. joπ. Gruber, 1879., 34.-36. str.; Takáts, III. 171.-173., Vándor, 1994., 324. str., nadaljeviπe novijih podataka od Fridericusa Latomusa koji je o bitki pisao stihove na latinskom jeziku (1594.), moderno izdanje©tefanec, 2001., 104., 227. - 228. i 261. - 293. str.

147 Biografija Sehszüvára RMKT XVI/11., 431. - 433. str., i novije: Ács, 2002., vidi joπ Dávid, 1993., 170. - 171.148 Gábor Bethlen Imri Thurzó, 13. veljaËe 1621., Velika subota: Szilágyi, 1879., 250. str.: No. CCXXXVI149 LopaπiÊ, 1887., 54. str., i LopaπiÊ, 1889., 471. str.150 BrliÊ, 1946. - 1953a., 57.-58. str. i BrliÊ, 1946. - 1953c., 84.-85. str.151 Petho, 1753., 130 str.152 Darovnica, naæalost, tek uobiËajenom formulacijom opisuje Budorovu sluæbu: “ipse Sacrae primum regni Coronae et deinde

Sacratissimae Caesareae Regiaeque Maiestati, domino nostro clementissimo, pro locorum et temporum varietate iuxtasuae possibilitatis exigentiam fideliter exhibuisse ac impendisse dicitur”: HDA, Arhiv Budor, 17. rujna 1591., Pozsony/Poæun(darovnica), odnosno pismeno registrirana kod zagrebaËkog Kaptola

153 HDA, Arhiv DraπkoviÊ, Archivum Maius Fasc. 40. No. 21 (21. oæujka 1588.)


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Budor trebao dati potvrdu (schedas).154 To ovlaπtenje ujedno je nagovijestilo znatno napredovanje IvanaBudora.

5.2. Dugi turski rat na kraju stoljeÊa (1591. - 1606.)

Iako je Budorov æivot, kao i æivot brojnih pograniËnih sluæbenika, i dotad bio buran, 1591. uhrvatsko-slavenskim krajevima razbuktao se novi turski rat koji Êe dugo trajati i joπ poveÊati njihovepustolovine i nedaÊe.155

Tijekom sljedeÊe godine je Juraj Zrinski, prije vojnik u sluæbi koprivniËke pograniËne utvrde, a sadanjezin gospodar i podunavski okruæni zapovjednik (kapitan) (1582. - 1598.), sudjelovao u svakomvaænijem ratnom dogaaju koji se odigravao na podruËju Ugarskog i Hrvatsko-Slavonskog Kraljevstva.PoËetkom kolovoza 1591. u vojsci bana Tome Erdodyja je sudjelovao i Budor sa skupinom konjanikaiz Koprivnice, i to u osloboenju opkoljene sisaËke utvrde koju je zauzeo bosanski paπa Hasan (Dodacifol. 4.r.). Tako su banove Ëete, nakon protjerivanja beglerbega, 15. kolovoza 1591. ponovno zaposjele,potom digle u zrak, joπ 1545. godine palu Moslavinu.156 U tom je uspjehu, pod vodstvom StjepanaGrassweina,157 prvog Ëovjeka koprivniËke utvrde, Budor ponovno aktivno sudjelovao (Dodaci fol. 4.r.).

PoËetkom listopada 1591. godine Budorov je æivot ponovno izloæen velikoj opasnosti. Tada je,naime, velik bosanski paπa, s otprilike Ëetiri-pet tisuÊa vojnika i sa πest topova, nanovo krenuo upohode, ovaj put u Slavoniju. ObilazeÊi IvaniÊ, kao juæni kljuË slavonskog zapovjedniπtva, osmanskesu postrojbe 5. listopada zauzele i razorile Boæjakovinu (ZagrebaËka æupanija) i lupoglavski(KriæevaËka æupanija) dvorac (castellum), smanjivπi tako krπÊansku vlast nad tim podruËjima. Iako jeosmansko lako konjaniπtvo sljedeÊa tri dana vatrom i æeljezom zasipalo okolicu, Budorovi su sepretpostavljeni uzdali u njegovu sposobnost. Zasigurno nije sluËajnost πto su baπ njega poslali dapotakne vojniËke sluæbenike na izvianje osmanskih postrojbi.

Budor se i tom prilikom dokazao kao dobar vojnik. U povelji je, kao u romanu, detaljno opisanokako jednog dana kreÊe na pustolovni put. Tako je stigao do Kloπtra IvaniÊa i slavonskih Ëeta koje jevodio Mihael Sekelj (Székely), potom je izvidio Gradec i dospio u smrtnu opasnost, dolazeÊi do samogosmanskog tabora, izmeu Szentlorinca i LovreËine (danas Velika LovreËina). Meutim, kako su gaotkrili, bio je prisiljen na brz bijeg, ali su slavonske Ëete ubrzo ipak protjerale paπu koji je ostaviotopove. Na posljetku se Budor, nakon πto je u utvrdi Gradec zamijenio svog konja, uputio sa 25 husaraza bjeæeÊim Osmanlijama i vratio se treÊi dan s viπe robova (Dodaci fol. 4v-5r).158 KrπÊanske Ëete,naprotiv, nisu uspjele sprijeËiti beglerbega Hasana koji je, usprkos porazu, ostao aktivan i 6. studenogazauzeo utvrdu RipaË na obali Une.159

154 ZakljuËak Hrvatsko-slavonskog sabora, 29. svibnja 1589., Zagreb: “Huic labori advigilabit dominus capitaneusKapronczensis, cui adiunctus est egregius Joannes Bwdor, qui schedas dabit colonis”; ©iπiÊ IV., 247. str., No. 94., i 254. str.No. 95., povijest –urevca i njegova uloga u sustavu nove graniËne obrane, vidi Horvat R., 1940., 7. - 21. str., i Kruhek,1982./83.

155 O ratu, kao i o razlozima njegova izbijanja, novije vidi: Niederkorn, 1993.; Fodor, 1997. i Tóth S.l., 2000., od starije literaturena hrvatskom jeziku vidi joπ Gruber, 1879., 39. - 230. str. i Horvat K., 1910.

156 O dogaajima opπirno KolanoviÊ, 1993., 24., 310. - 340. i 388. - 410. str., i Kruhek, 1994., 38. - 40. str., od starije literaturevidi joπ Gruber, 1875., 43. - 45. str. i Horvat K., 1900., 32. str.

157 U povelji se viπe puta navodi i Ivan Grasswein. Stjepan Grasswein i njegovo zapovjedniπtvo (1589. - 1597.); BrliÊ, 1946. -1953c., 84.-85. str.

158 O dogaaju znamo jedino iz Budorove povelje.159 LopaπiÊ, 1890., 268. str. i IviÊ, 1916., 337. str., No. XXVI/I


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Bosanski paπa ni sljedeÊe godine nije dopustio naπem junaku da miruje. Od 12. travnja 1592. nadaljekod uπÊa rijeka Kupe i PetrinjËice otprilike su 6 tjedana gradili ogradu petrinjskoj utvrdi. Ban Erdody iAndreas Freiherr von Auersperg, ËakoveËki zapovjednik (1539. - 1593.), vodili su krπÊanske Ëete. Usrpnju su pokuπali zauzeti novu tvravu Brest zbog brzog kretanja Hasan-paπe. Sukob je zavrπioneuspjehom. Premda je u taborovanju i manjim te veÊim sukobima Budor veÊ dobro upoznao svojekoprivniËke pretpostavljene (Stjepan Grasswein i Benedikt Thuroczy), ustrajno je 6 tjedana sudjelovaou izvrπavanju njihovih naredbi (Dodaci fol. 4v-5r.). Sve to, dakako, nije moglo utjecati na dogaaje kojisu krenuli tuænim tokom. Povrh toga, izmeu veljaËe i srpnja 1591. bosanske su turske Ëete zauzelevaænu bihaÊku utvrdu, brojne okolne manje tvrave (Hrastovicu, Goru, Sokolovac, Dreænik, IzaËiÊ itd.)i time dovele hrvatske pograniËne krajeve u iznimno teæak poloæaj.160 U cijeloj su nesreÊi bile tri dobrestvari: s jedne strane, sisaËki su se branitelji uspjeπno oduprli kada je iz Bresta, 22. srpnja, ponovno nanjih krenuo Hasan-paπa. S druge strane, kod sutoka rijeka Korane i Kupe 1579. dijelom je novomgradnjom utvrena karlovaËka utvrda.161 Na posljetku su, 22. lipnja 1593. godine, zapovjednik vojskeRuprecht von Eggenberg, hrvatski zapovjednik Andreas von Auersperg i ban Tomo Erdody vodilikrπÊanske postrojbe u SisaËkoj bitki i temeljito potukli Osmanlije.162 U velikoj i nezaboravnoj pobjedi(“magna et memorabilis victoria”) sudjelovao je i Budor, boreÊi se junaËki (Dodaci fol. 5.r.). U jednomod najveÊih uspjeha petnaestogodiπnjeg rata slavonski plemiÊ viπe nije bio pod zapovjedniπtvomkoprivniËkoga kapetana Grassweina,163 nego je zacijelo Juraj Zrinski u sluæbi u Bajcsaváru preuzeozapovjedniπtvo nad Budorom, premda sam hrvatsko-maarski velikaπ nije sudjelovao u bitki kodSiska.164 Uskoro je, meutim, stigao podunavski zapovjednik pa je Budor veÊ pod njegovim vodstvomposlan u opsadu Petrinje sredinom kolovoza (Dodaci fol. 6v.),165 πto je na posljetku, unatoË znatnombroju krπÊanske vojske, zavrπilo porazom. Povrh toga, s vojskom je stigao Mehmed rumelijskibeglerbeg i 30. kolovoza zauzeo sisaËku tvravu. Tako je oko sutoka rijeka Kupe i Save i dalje bilokljuËajuÊe bojiπte.166

Ivan Budor je, prije nego πto je napustio Koprivnicu, poπao u pohode u okolicu Save. Dakako,nastavio je uobiËajen, oËito i najdraæi naËin æivota. Dræao je vaænim da u plemiÊkoj povelji naknadnododa dva dogaaja koja su se vjerojatno dogodila 1592. godine. Prva priËa govori o tome kako se naπjunak posluæio naËinom borbe protunapada lakih konjanika, πto se pokazalo odliËnim izborom. Jednomprilikom u zimsko doba (vjerojatno na kraju 1592.), kada su Osmanlije iskoristili teπku hladnoÊu,raπirivπi se po zaleenim krajevima Mure i Drave (njemu je πpijuniranje veÊ preπlo u naviku), Ivan jesvoj æivot doveo u veliku opasnost. Ipak je natjerao neprijatelje u bijeg (Dodaci fol. 5r-v). Dogodilo seistodobno i to da je sa suborcima naletio na tursku zasjedu, kao jednom kod Újvára (“penes Dravumapud castellum Vijwar vocatum”). Tada je doista imao sreÊu πto nije proπao tuæno kao njegov suboracIvan Suhodolski (Szuhodoly) koji je umro junaËkom smrÊu (Dodaci fol. 5v.).

160 O spomenutom dogaaju u odjeljku: Gruber, 1879., 51. - 78. str.; Horvat R., 1903., 22. - 39. str.; Horvat K.,1900., 39. - 53.str. i noviji brojni, ranije nepoznati izvori: KolanoviÊ, 1993., 24. i 348 - 374. str., odnosno, vidi joπ novu monografiju Petrinje:Golec, 1993., 55. - 60. str. i Kruhek, 1994., 40. - 47. str.

161 Monografija povijesti glavnoga grada; Kruhek, 1995a.162 O sisaËkoj bitki (dalje obilnom literaturom). Gömöry, 1894.; BarbariÊ; 1993.; KolanoviÊ, 1993.; Goldstein - Kruhek, 1994. i

najnoviji Tóth S. L., 2000., 79. - 81. str.163 Grasswein je iz tvrave u blizini Drave vodio 100 vojnika pod carsko-kraljevskom zastavom. Gruber, 1879., 86. str., Gömöry,

1894., 632. str. i Goldstein-Kruhek, 1994. 97. str. (s Ëlankom Ante Nazora)164 ©tefanec, 2001., 106. str.: 107. biljeπka, usporedi joπ Tóth S. L. 2000., 78. - 79. str.165 Istvánffy, 1622., 607. str.; Gruber, 1879., 105. - 106. str.; Horvat R., 1903., 67. - 71. str.; Golec, 1993., 62. - 63. str. i Kruhek,

1994., 56. - 58. str. (spomenuto i sudjelovanje Zrinskoga)166 KolanoviÊ, 1993., 26. i 532. - 537. str. i Kruhek, 1994., 58. - 60. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Vjerojatno na poËetku 1593. godine Budor je, uz pomoÊ svoga gospodara, ponovno doπao sjevernood Drave, toËnije u Bajcsavár (njemaËki Weitschawar). Tu je bio pod zapovjedniπtvom KristoforaAllyja, zapovjednika Bajcsavára (1562. - 1600.), koji je preuzeo sluæbu konjaniËkog zapovjednikaπtajerskih redova (Dodaci fol. 6v.). Nova mijena cijele karijere naπeg junaka bila je simboliËna.Bajcsavár je, naime, 1578. bio juæno od Kaniæe, u moËvari potoka Kaniænice, kao πto je u poveljineobiËno saæeto: “ad aquas palustres Canisianas”. Tu je bila sagraena utvrda Bajcsavár. Iako senalazio u neposrednoj blizini Kaniæe kao kljuËa jugozapadnog Podunavlja, u æelji da obrane svojekrajeve πtajerski su redovi financirali njezinu gradnju. S vojno-zapovjedniËkog glediπta, to je bio dioslavonskog zapovjedniπtva. Ratno stanje se i dalje pogorπavalo pa su utvrda i s njom manje straæarnice(Fityeháza/FiÊehaza i Murakeresztúr/Murski Krstur ili Murski Kriæevci) u tom vojnom podruËju stvorilizasebno zajedniπtvo (zajedniËka oblast: bajcsavárska granica / weitchawarischeGrenzhauptmannschaft), kojemu je prvi voa 1578. bio nitko drugi veÊ Juraj Zrinski, Budorov patron.©toviπe, on je dræao nenjemaËke konjanike i pjeπake u tvrave Bajcsavár koja je bila u obliku peterokutate sagraena od cigle i drveta. Te vojnike su otpoËetka dali njihovi hrvatski i maarski plemiÊi, iako jeutvrda 90-ih godina 16. stoljeÊa izgubila mnogo od svog znaËaja. Strateπki je bila na vaænoj lokaciji, alije zbog pjeπËanih temelja utonula u moËvaru. Usprkos tome, u obrani meimurskih posjeda Zrinskih iπtajerskih teritorija tvrava je neosporivo dobro ispunila svoju zadaÊu.167

Svakodnevni æivot bajcsavárskih vojnika jedva se razlikovao od æivota njihovih vojniËkih kolegakoji su se nalazili 25 kilometara juænije, preko Drave, u Koprivnici. Budor je ovdje bio Ëesto prisiljeniÊi u obranu od osmanskih postrojbi. Primjerice, 16. travnja 1593.168 istaknuo se u obrani fiÊehaskogstraæarskog mjesta juæno od Bajcsavára. Naime, dogodilo se to da su boboveËki (baboËki), segedski ibreæniËki Osmanlije “fiÊehaski dvorac” (“fortalitium Fittiehaza vocatum”) napali tijekom noÊi. No, onjihovu su planu veÊ ranije doznali krπÊani, zbog Ëega su Budor i Nikola Malakóczy, bajcsavárskizapovjednik,169 zapovijedili Ëvrstu obranu toga straæarskog mjesta. Tako je s nekoliko vojnika tamootiπao i Budor koji je nadolazeÊe Osmanlije potisnuo sa svojim bajcsavárskim i legradskimvojnicima.170 Iako su opsjedatelji tri puta pokuπavali provaliti vrata straæarnice, branitelji su svaki putpruæili otpor i napokon napadaËe prisilili na bijeg. Tako je veÊi dio Osmanlija zavrπio u obliænjojmoËvari (Dodaci fol. 5v-6r.)

Tijekom bajcsavárskog sluæbovanja Budor se, nakon SisaËke bitke, sjeverno od Drave s velikomvojnom silom viπe puta odazvao na mjesta usplamtjelog ratovanja. Njegov gospodar, Juraj Zrinski, sveje ËeπÊe zvao na oruæanu sluæbu jer je dobro znao da se samo uz pomoÊ tako Ëvrstih ratnika kao πto jeBudor moæe zaπtititi. Time se moæe objasniti πto se 3. studenoga 1593. Budor, uz vodstvo svojegagospodara (“sub ductu comitis a Zrinio”), borio u Székesfehérvárskoj (Stolni Biogradskoj) bitki(Dodaci fol. 7r.) u kojoj su, prema jednom iskazu, Zrinski i Franjo Nádasdy sudjelovali s otprilike 7000æupanijskih vojnika.171

167 Roth, 1970., 151. - 214. str. i novija viπegodiπnja arheoloπka i arhivska istraæivanja, Kovács, 2002., usp. joπ. Kovács-Pálffy-Vándor, 2000., 85.-102. str.; o obrani Meimurja, poglavito sa 17. st., MZ II. i Kiss I., 1993.

168 Dogaaj se nesumnjivo baπ tada dogodio, a na taj isti je dan spomenut i u jednom ondaπnjem rukopisu (IviÊ, 1916., 341.str. No. XXVI/II). Navedena kronika Grgura Pethoa (Petho, 1753., 133. str., usp. joπ. Bozsóky, 1993., 287. str. i Toifl, 2002.,33. str. U Budorovoj povelji, vjerojatno zbog naknadnog umetanja, nije se nalazilo na kronoloπki odgovarajuÊem mjestu.Pethova kronika nije izvjeπtavala o tom dogaaju kao πto je to stavljeno u povelji. O 1578. sagraenoj, ali veÊ 1588. viπeputa napadanoj straæarskoj utvrdi: Vándor, 1994., 345. str. i Kelenik, 1995b., 167 str.

169 O smrti Malakóczyja 10. veljaËe 1603. i o njegovu spomeniku: Kalπan, 1999., 44. str.; Lπvei, 2000., 81. - 82. str.; ©tefanec,2001., 86., 98. - 99. str., usp. joπ. Kovács, 2002., 36. str.

170 U Pethovu izvjeπtaju, vjerojatno je pokrenuo Malakóczy171 Gömöry, 1896b., 520. str., usporedi joπ ©tefanec, 2001., 84. str. Székesfehérvárska (prema starijim pretpostavkama

Pákozdska) bitka; vidi joπ Gömöry, 1896.a; Ákosfy, 1939.; Nagy L, 1987., 172. - 175. str.; Veress-©iklosi, 1990., 109. - 118.str. i najnovije Tóth S. L., 2000., 140. - 143. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Vojsku je u bitku poveo Ferdinand grof Hardegg, zapovjednik (1592. - 1594.)172 iz Gyora (–ura), idonio pobjedu koja je Podunavlju bila prijeko potrebna. Veliki vezir Sinan-paπa (1593. - 1595.) 6.listopada zauzeo je Veszprém, zatim 11. listopada utvrdu Palota.173 Zrinski je pobijedio viπe Ëeta:Sokollupasazade Hasana, budimskog beglerbega (1593. - 1594.), ali to je bila samo polovina uspjehajer 1593. godine pali Székesfehérvár (Stolni Biograd) nisu mogli ponovno zauzeti. Povrh svega, u tojje bitki bio ranjen Juraj Zrinski dok je u jednom sukobu pao s konja.174

Tijeom privremenog zatiπja na ratiπtu Budor je imao vremena stjecati iskustvo upravljanja. Nasamom poËetku sijeËnja 1594. godine, primjerice, u utvrdi Ivanec sudjelovao je kao sudac (electusarbiter) u parnici gerseiskog Gabora Pethoa i povjesniËara Grgura, koji su se zavadili. Tu je oËito dobiopoziv175 zahvaljujuÊi svojoj æeni Elizabeti Petho, ali i tomu πto je bio sve poznatiji. Takve naloge,meutim, nije dugo ispunjavao jer se u proljeÊe 1594. obnovio veliki rat koji je velikom snagomnastavio Budorov gospodar Juraj Zrinski.

Naπ je junak u borbenim akcijama, naravno, Ëvrsto pratio svoga gospodara Zrinskog - nije iskljuËenoda je on sam bio Ëlan “tjelohraniteljskog vojniπtva”, to jest osobne zaπtite meimurskog velikaπa. Nakraju oæujka 1594. pod zapovjedniπtvom Zrinskog Budor je krenuo u pohod na obale Drave, prije uponovnom zaposjedanju Berzencze (Breænice) (22. - 23. oæujka), zatim u zauzimanju napuπtenihCsurga (»orga) i Segesda (24. oæujka, Dodaci fol. 7.v.). Istodobno Babócsu (Bobovec) zbog nabujalerijeke Rinyje nisu mogli ponovno zauzeti.176 Dok si je Budor kao bajcsavárski vojnik osiguravaoredovitu pograniËnu plaÊu, njegova su se dobra i dalje poveÊavala. Uskoro su se u tome otvarale novemoguÊnosti. Od svibnja do lipnja 1594. godine ratovao je, uz svoga gospodara, u prvoj opsadiOstrogona (Esztergoma, 4. svibnja - 29. lipnja), gdje je carsko-kraljevsko ratovanje vodio zapovjednikMatija.177 Budor je sudjelovao u viπe navala, valjano se boreÊi (Dodaci fol. 7.r.), a bio je i moguÊioËevidac smrti Bálinta Balassija (30. svibnja). Pribliæavale su se vijesti o Sinanu, velikom veziru kojije vodio vojsku za suzbijanje opsade. Meutim, opsjedatelji su na posljetku kod Dunava natjeralikrπÊane da se povuku prema Komárom - Gyoru (–uru). Veliki vezir, iskoristivπi to 23. srpnja, nakonnekoliko dana blokade zauzeo je Tatu,178 a zatim je krenuo na opsadu Gyora (–ura).

BuduÊi da je Zrinski iπao dalje s postrojbama, zapovjednik Matija je ostao u taboru. Ivan Budor jeæalosno “mogao gledati kraj” jedne od najvaænijih ugarskih pograniËnih utvrda (kao πto je u plemiÊkojpovelji rekao: “totius Christianitatis propugnaculum” - duga njezina opsada, zatim pad).179 Otprilikedva mjeseca prije toga Budor je sudjelovao u borbi kada su maarski husari upali u turski tabor (Dodacifol. 7.r.). Velik zadatak pao je na njega i kada su 8. rujna, na zapovijed velikog vezira, osmanskepostrojbe preπle s Mosona na Dunav i s velikom snagom napale krπÊanski tabor (bitka kod Szigetkπza).Budor se i tada borio na strani Zrinskoga, ali kad su Osmanlije napali, u borbi su mu pogodili konja. Uvelikoj zbrci ipak je uspio nabaviti novog konja, zatim se sukobio s Osmanlijama koji su odsplavarili iTatarima koji su konjima preπli preko vode. Usprkos junaËkoj borbi, sljedeÊi dan (9. rujna) zbog

172 Biografska studija: Pálffy, 1999a., 247. - 248. str173 O tim dogaanjima Gömöry, 1895., odnosno novije Veress, 1983., 137. - 141. str. i Veress, 1998., 42. - 48. str.174 Gömöry, 1986.a, 463. str. i Petho, 1753., 135. str.175 Sudski sluæbenik Gaπpar PetriËeviÊ, slavonski viceprotonotar (viceprothonotarius regni), Josip Rattkay, Ivan PataËiÊ, Juraj

Fodróczy i njegovi roaci Adam i Juraj HerkoviÊ. MOL P 235, Arhiv obitelji Petho, Com. Varasd., Fasc 2. No. 137. (3. sijeËnja1594.)

176 O ovim dogaanjima Petho, 1753., 136. str., Gruber, 1879., 117. - 118. str., Antonitsch, 1975., 87. - 88. str.; Maar 1988., 9.str.; Bozsóky, 1993., 288. str. i novije Tóth S. L. 2000., 150. str.

177 O tom dogaaju Csorba, 1978., 137. - 143. str., i novije Tóth S. L., 2000., 152. - 153. str.178 Tóth S. L., 1998., 27. - 28. str.179 O opsadi Gyora (–ura) Kozics, 1891.; Mohl, 1913., 18. - 30. str.; Lengyez, 1959., 169. - 212. str. i novije Veress, 1993., 65.

- 84. str., odnosno Tóth S. L., 2000., 154. - 163. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

pritisaka Osmanlija na krπÊanski tabor krπÊanska se vojska morala povuÊi, ali su Budor i njegovisuborci ostali na bojiπtu.180 Tako su s velikim teπkoÊama dospjeli do Magyaróvára, odakle se osam danakasnije tabor povukao u Bruck na Leithi. Kako su osmanske i tatarske konjice prelazeÊi tamoπnjemoËvare progonile i Ëesto napadale tabor, bilo je iznimno vaæno da Budor i sliËni u borbi iskusnipograniËni ratnici do kraja brane oslabjelu vojsku (Dodaci fol. 7. r-v.).

SlijedeÊi tu Ëinjenicu, Budor se ipak sigurno vratio u Bajcsavár. U pismu Zrinskog od 20. rujnanaveden je i Budor kao zapovjednik husara u Bajcsaváru. Zrinski je poæurivao zaostalu vojniËkunajamninu, naglaπavajuÊi da je Budor Ëestit i dobar vitez koji to s pravom zasluæuje.181 Meutim,krajem srpnja i poËetkom kolovoza 1595. ponovno ga nalazimo kao gospodara tabora (Dodaci fol. 7.v.).Juraj Zrinski tada je ponovno pokuπao zauzeti Babócsu (Bobovec) i susjedne tvrave (Barcs/BarË iDrávaszentmárton/Dravski Sveti Martin) te je njegove pokuπaje tada okrunio uspjehom - kako je i samo tome podnio izvjeπÊe kasnijem palatinu (1609. - 1616.) Györgyju/Jurju Thurzóu: “Ovih dana iπli smotamo i Gospodin je bez naπe pomoÊi, prestraπivπi pogane protjerao iz tri mjesta: Babócse (30. srpnja),Barcsa/BarËa i Szentmártona! Svetog Martina (na samom poËetku kolovoza)”.182 Tada se razmiπljalo omoguÊoj opsadi Sigeta (Szigetvára), ali za to Zrinski ni zajedno sa slavonskom vojskom nije raspolagaoodgovarajuÊom vojnom silom. Tako je Babócsu (Bobovec) opskrbio straæom i uËvrstio jer je vjerovaoda tvrava moæe biti veoma korisna: “To je mjesto samo po sebi snaæno i kad bi se moglo izgraditi, iMaarima i Slavoncima i ©tajercima bilo bi na veliku pomoÊ i korist.”183

BuduÊi da se tijekom sljedeÊih godina glavno bojiπte velikog turskog rata preselilo prema istokuzemlje, Zrinski i njegovi vojnici mogli su se malo odmoriti. VeÊ u ljeto 1597. godine doπlo je vrijemeza novu mobilizaciju. Na nagovor Franje Nádasdyja, postrojbe je predvodio nadvojvoda Nikπa.KrπÊanski vojnici krenuli su u ponovno zauzimanje Pápe, jednog od vaænih uporiπta sjevernogPodunavlja, izgubljenog 3. listopada 1594. godine. U opsadi koja je trajala od 13. do 20. kolovoza 1597.Budor je sudjelovao na strani Zrinskoga (Dodaci fol. 5v.).184 Okolnim zapovjednicima nije bilo lakovrbovati vojsku iz tvrava u okolici Rábe te kasnije voditi direktno pod Pápu.185 Pretpostavlja se da jeBudor, nakon uspjeπne ekspedicije, ostao u sluæbi Zrinskoga i nije se viπe vraÊao u Bajcsavár.

U kasno ljeto 1600. cjelokupno puËanstvo juænog Podunavlja i uzduæ Drave moglo je iskusiti πtoznaËi kad cijela osmanska vojska, a ne “samo” postrojbe nekoliko sandæak-begova, krene protiv jednogdijela zemlje. Ustvari, sablasno su se ponavljali dogaaji iz sigetskog vojnog pohoda 1566., samo ovajput 100 kilometara zapadnije. Ivan Budor time je stekao isto iskustvo kao i njegov otac Vid u gorkimdoæivljajima 1566. tijekom obrane Varaædinske æupanije. Meutim, suprotno od svog oca, Ivan je bioprimoran na otpor na sjeveru, a ne juæno od Drave. Nakon πto je veliki vezir Ibrahim-paπa (1599. -1600.) zauzeo 4. rujna 1600. Babócsu (Bobovec),186 gotovo nezadræivo je prodro na zapad u osvajanjeKaniæe. Budorov je zadatak tada bio u prvom redu obrana posjeda Zrinskih u Meimurju. To je doistabilo potrebno jer su ti turski pohodi voeni iskljuËivo s namjerom pljaËke na podruËjima poznatima poplodnoj zemlji. Budor je s njemaËkim teπkim konjanicima i pjeπadijom, koji su sluæili u Slavoniji,

180 To u potpunosti potvruju i drugi izvori iz tog vremena; vidi pr. Lengyel, 1959., 182. - 184. str.181 Takáts, 1929., 255. str. (pogreπno umetnuto ime János Báthor)182 Juraj Zrinski Györgyu/Jurju Thurzóu, u ostrogonski/esztergomski tabor. 12. kolovoza 1595., »akovec: MOLE 196 MKA,

Arhiv obitelji Thurzó, Fasc. 43. No. 1. O tim dogaajima usp. joπ Petho, 1753., 138. - 139. str.; Kerecsényi, 1992., 30. - 32.str., Tóth S. L., 2000., 177. - 178. str.

183 Vidi u prethodnoj biljeπci spomenuto pismo184 U plemiÊkoj povelji dogaaj je zbog jednoznaËne naknadne prilagodbe naznaËen u pogreπno vrijeme185 O monografijskom otkrivanju ekspedicije: Pálffy, 1997b., o Zrinskom i njegovim novim problemima, 59. i 65. str.186 Pálffy, 1997c., 199. - 201. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

preuzeo obranu u okolici Letenyja. Jednom je prilikom, meutim, ponovno loπe proπao. Naime,kopljem se toliko smiono borio da je zajedno s konjem pao u jarak te je zamalo umro, no prijatelji suga spasili (Dodaci fol. 7v-8r.). Budor je, usprkos svemu tome, nastavio borbu. Pod vodstvom vrhovnogzapovjednika Philippea Emmanuela de Mercoeura poËetkom listopada 1600. do Kaniæe je stiglaposebna vojska kojoj su se pridruæile i Ëete Jurja Zrinskog (s oko 2000 pjeπaka i 1000 konjanika).

U tzv. viπednevnoj kaniπko-πormaπkoj bitki (7. - 13. listopada 1600.) krπÊanske Ëete nisu mogle izaÊina kraj s vojskom velikog vezira Ibrahima187 pa nisu mogle sprijeËiti pad kljuËne utvrde jugozapadnogPodunavlja u turske ruke (22. listopada). Budor je pod zastavom Jurja Zrinskog (“signa dicti comitis aZrinio secutus”) doæivio poraz kada su Turci iznenadili njihove topove s vojnicima (Dodaci fol. 8.r.).

Osloboenje Kaniæe, gdje je vojska stavljena pod zapovjedniπtvo Székhelyja, nije uspjelo nisljedeÊe godine, iako je nadvojvoda unutarnje Austrije, Ferdinand, uz znatnu potporu vojske papeKlementa VII. (1592. - 1605.), od 10. rujna do 16. studenoga vodio borbe za tvravu.188 Budor, kojegje tada ponovno pokrenuo Juraj Zrinski iz murskih Ëeta, ni tada nije izostao (Dodaci fol. 8r.). PadKaniæe znaËio je temeljnu prekretnicu u æivotu cijele regije uz Dravu i Muru. Velikom dijelu Zaladskeæupanije, murskim posjedima Zrinskih, ali i ©tajerskoj prijetila je neposredna opasnost. Slavonskikrajevi dospjeli su u joπ teæu situaciju, a –urevac i Koprivnicu bilo je veÊ i sa sjevera lako napasti.Stoga je sasvim logiËno Ratno vijeÊe unutarnje Austrije uredilo stacionar velikog dijela vojske u–urevcu, umjesto kao dotad u Bajcsaváru, gdje ga je i godinama zadræao tijekom dugog rata koji jeuslijedilo.189 Zbog svega toga, Dvorsko ratno vijeÊe je nakon vojnih savjetovanja odræanih u BeËu,Schottwienu, Grazu i Pozsonyu/Poæunu,190 poËelo izgradnju sasvim nove uprave, zapoËevπi uz rijekeZale i Rábe, nasuprot tzv. krajevima Kaniæe (gegenüber von Kanischa liegende Grenze), a koja je naposljetku nastala 1620. godine.191 U organizaciji te nove uprave koristili su i miπljenja najsposobnijihveleposjednika i muæeva najviËnijih voenju ratova, meu kojima su bili Nádasdy i Franjo Batthyányite dakako Juraj Zrinski.192

SljedeÊih godina okolno je stanovniπtvo stalno æivjelo u strahu jer tu su bili kaniπki Osmanlije, ali injemaËki te lokalni vojnici koji su Ëesto Ëinili prekrπaje.193 Stigli su i novi neprijatelji - Tatari. S obziromna to da je Tatare sultanovo odugovlaËenje u ratovanju nakon 1594. Ëesto ostavilo da zimuju uUgarskoj, nastojali su se opskrbljivati iz krajeva na bojiπnici i krπÊanskog zalea. Sve je to prouzroËilogolemo pustoπenje naπih podruËja. Gazi Giraj II., tatarski kan (1596. - 1607.), posljednji je put boravios vojskom u Ugarskoj na prijelazu iz 1602. u 1603. godinu. U zimskim mjesecima logorovao je ukrajevima oko Kaniæe, PeËuha, Koppányja, Szekszárda i Simontornyja. Glavni zadaci Tatara bili su

187 O opsadi Kaniæe i πormaπkoj postrojbi: Cerwinka, 1968.; Tóth S. L., 1982. (O sudjelovanju Zrinskog i njegovih postrojbi 261.i 268. str., usporedi joπ Petho, 1753., 148. str. i ©tefanec, 2001., 106. - 108. str.); Molnár,1987., 78. - 81. str.; Ivanics, 1992.,45. - 47. str.; Vándor, 1994., 330. - 335. str. i novije Kelenik, 1997., odnosno Tóth S. L., 2000., 314. - 323. str., iz starijehrvatske literature usporedi joπ: Gruber, 1987., 175.-180. str.

188 Gruber, 1879., 181. - 188. str.; Stauffer, 1886.; Horvat K., 1910., 149. - 207. str.; Horvat R., 1917., 166. str., odnosno novijeMolnár, 1987., 84. - 91. str.; Vándor, 1994., 356. - 359. str.; Krenn, 1998., i Tóth S. L., 2000., 342. - 344. str.

189 “Verczaichnuß der Besterkhung, welche Herr Obrist in Windischland [Johann Sigmund Freiherr von Herberstein] indenselben Gräniczheüsern zuthun begert “, ÖStA KA IHKR Akten Croatica 1600. Nov. No. 1. fol. 6-8. (1600. nov. 14.) i Toifl,2000., 38. - 39. str.

190 Vidi iz znaËajnog izvornog materijala pl. ÖStA KA HKR Akten Exp. 1601. oæujak No. 187., Uo..Exp. 1601. lipanj No.1.,Uo.Exp. 1601. kolovoz No. 1. i Uo. 1602. svibanj No. 1.

191 Iz knjiæevnosti prije svega: Müller, 1976.; Müller, 1978.; Vándor, 1994., 359. - 362. str., i Kelenik, 1995a.192 Simon, 1997., odnosno projekt Zrinskoga Uo. 67. str.193 1602. u studenome, naprimjer, Budor i plemiÊi Varaædinske æupanije æalili su se na Hrvatsko-slavonskom saboru Hansu

Siegmundu Freiherru von Herbersteinu, slavonskom zapovjedniku (1594. - 1603.), zbog pustoπenja,. ©iπiÊ IV. 434.: No. 195.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

osiguranje i opskrba hranom tvrava Kaniæe koja je leæala na rubu bojiπnice, a to im je dalo odrijeπeneruke za pljaËkanje cijelog jugozapadnog Podunavlja.194

VeÊ krajem 1602. vodili su Tatari po dva veÊa pohoda u krajeve Meimurja i okolicu Rábe, a krajemsijeËnja i poËetkom veljaËe iduÊe godine, proπavπi sa oko 12.000 konjanika, opljaËkali su posjedeZrinskih, Nádasdyja i Batthyányija u zapadnom Podunavlju, otjeravπi golem broj sluga i stoke.195

Tatarska napast, na posljetku, naæalost nije zaobiπla ni Budorovu uæu domovinu, Slavoniju.Gazi Giraj kan i sigetski (szigetvárski) beg Tirjaki Hasan, tada kaniπki paπa (1601. - 1604.),

pokrenuvπi golemu silu i opremivπi se topovima, provalili su 13. travnja 1603. u krajeve oko –urevcai Koprivnice. Kao πto je Budorova plemiÊka povelja detaljno zabiljeæila, osmansko-tatarske postrojbeprvo su zauzele tvravu Prodaviz (ProdaviÊ, Virje), a zaobiπavπi Koprivnicu spalile su i Rasinju.

Nakon toga Tatari su se podijelili u dvije skupine. Jedna je dalje pustoπila oko Kriæevaca i spalilaTopolovac, a druga je s oko 6000 ljudi “provihorila” preko Varaædina, pa Ëak i Vinice. Obavijeπtena otome, slavonska pograniËna vojska, a meu njima i Budor, nije ostala besposlena. Osim Ëasne obrane,nije baπ bilo moguÊnosti za neπto viπe protiv velike neprijateljske sile. Preko noÊi je Budor jurio izMeimurja u Ludbreg gdje je, skupivπi straæu, protjerao neprijatelja. U okolici Varaædinskih Toplicauspio je potuÊi i pobiti tri tatarske postrojbe, a nakon toga su teπki konjanici i meimurski vojnici biliprisiljeni povuÊi se u sigurniju tvravu Varaædin. Tom akcijom, u kojoj se i vremeπni Budor junaËkiborio, osloboeno je mnogo zarobljenika (Dodaci fol. 8r-v.).196 Usprkos tome, tursko-tatarski plijen bioje golem pa se tatarski kan s pravom hvalio ekspedicijom samom sultanu Mehmedu II. (1596. - 1603.):“Tako smo sjajna djela uËinili, kako veÊ odavno nismo. Sluga tvog VeliËanstva stigao je na takva mjesta,na kakva nitko joπ nije”.197

Obitelj Zrinski je nakon teπke tatarske pljaËke njihovih posjeda u Varaædinskoj æupaniji snaπao joπjedan teæak udarac. Naime, 4. svibnja 1603. u Vépu (æupanija Vas) umro je Juraj Zrinski. Slavonskoniæe plemstvo ni sljedeÊig godina nije promijenilo gospodara (u to doba nije to bila rijetkost duæ cijeledræave),198 nego je odmah potpalo pod sluæbu sina bivπega gospodara, Nikole Zrinskog mlaeg (umro24. oæujka 1625.).

U svojoj plemiÊkoj povelji Budor, na æalost, nije detaljno naveo svoje zasluge, samo je spomenuoda je zaista u mnogim mjestima i dugo sluæio domovini (Dodaci fol. 8v.). Sigurno je da je doZsitvatorskog mira 11. studenoga 1606. (mir na Æitvi), koji je okonËao dugi turski rat, Budor slijediosvoga mladoga gospodara u joπ mnoge vojne pothvate. To potvruje jedna darovnica Zrinskoga iz ljeta1611. u kojoj “svom glavnom starom poboænom sluzi” i njegovim roditeljima, kojima je on veÊ osamgodina u ratovima i u ostalim stvarima na sluæbi, uz ostale prihode (800 forinti), darovao umeimurskom selu Nagymihalóc (danas Gornji Mihaljevec) jednu kuÊu s dvoriπtem.199

U te velike pothvate spada i znaËajan pohod 12. listopada 1603. tijekom kojeg su Sigmund FriedrichFreiherr von Trauttmansdorff, slavonski general (1603. - 1630.), i mladi Zrinski vodili Ëete na dvautvrena poloæaja na mostobranima blizu Drave. Napali su utvrde kod Drávatamásija, juæno odBarcsa/BarËa, most spalili, a osmanske straæare sasjekli.200 SljedeÊe godine naπ je junak mogao

194 Ivanics, 1992., 168.-169. str.195 Istvánffy, 1622., 793. str.; Petho, 1753.; Molnár, 1987., 93. - 94. str. i Ivanics, 1992., 169. str.196 Istvánffy, 1622., 793. - 794. str.; Petho, 1753., 153. - 154. str. i detaljno (uglavnom na prijaπnju osnovu) Gruber, 1879., 196.

- 197. str., usporedi joπ Horvat R., 1993., 65. str.197 Dávid - Fodor, 1983., 454. str. i Ivanics, 1992., 169. str.198 U vezi s Katalfi Falussyma (od Bánffyja do Batthyányija pa do Csákyaka): Gecsényi, 199., 239.-240. str. i u vezi sa Zekeima

(od Erdodyja do Nádasdyja): DominikoviÊ, 2000., 42. str.199 HDA, Arhiv Budor, 1. lipnja 1611., Monyorókerék200 O dogaaju znamo iz kronike Grgura Pethoa. Posebana je zanimljivost da je nedavno restaurator Márton Rózsás uspio

pronaÊi i procijeniti jedno straæarsko mjesto na tadaπnjoj sjevernoj obali korita Drave. Rózsás, 2002., 137. - 142. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

sudjelovati u uspjeπnoj akciji u kojoj je Juraj Prasóczy, kapetan Nikole Zrinskog, vodio vojsku izMeimurja u spaπavanje tvrave Lendave u danaπnjoj Sloveniji, koju su kaniπki Osmanlije dræali podopsadom.201 Na posljetku, Budor je sluæio u postrojbi Zrinskoga joπ 1605., kad su zapovjednikTrauttmannsdorf, Ivan DraπkoviÊ II., Franjo Batthyányi, hrvatsko-slavonski ban (1595. - 1608.),zapovjednik Podunavlja (1604. - 1609.) i Zrinski, kao zapovjednik kneza Stjepana Bocskaja, siπli uokolicu Rábe u borbu protiv Grgura Németha gdje je Nemeth sramotno pobjegao pred njima.202 Izmeutravnja i srpnja 1608. grof Zrinski je veÊ u vrijeme konflikta u Prag otpratio nadvojvodu Matiju istarijeg mu brata, cara Rudolfa,203 a Budor veÊ tada sigurno nije nosio oruæje. Naime, 4. lipnja 1608. uZagrebu ga hrvatsko-slavonski sabor veÊ spominje kao æupanijskog suca Varaædinske æupanije (iudexnobilium comitatus Varasdiensis204). Nova sluæba najavila je da je poËelo mirnije razdoblje u æivotu“istaknutog junaËkog Ëovjeka”.205

6. U vlastelinskoj, æupanijskoj i staleπkoj sluæbi:uredska karijera Ivana Budora

Iako se ne moæe poreÊi da je Ivan Budor u desetljeÊima nakon petnaestogodiπnjeg rata sudjelovao unekoliko protuosmanskih akcija, o Ëemu svjedoËe i raspoloæivi podaci, dugo “mirno razdoblje” (1606.- 1660.) donijelo je temeljnu promjenu u njegovu æivotu. To je vrijeme veÊinom provodio u skladu sveÊ uobiËajenim obiteljskim æivotom. Kao πto su prije uËinili njegov djed Andrija i otac Vid, Ivan seveÊ nakon 40. godine odmarao i zamijenio viteπtvo mirnijom upravno-uredskom sluæbom. Od svojih sepredaka razlikovao zato πto nije samo preuzeo vlastelinsku sluæbu uz jednoga gospodara (NikolaZrinski), nego se sve aktivnije ukljuËio u upravu Varaædinske æupanije te u upravu i javni æivotHrvatsko-Slavonskoga Kraljevstva. »ak je i dovrπio oËevo uspjeπno stjecanje posjeda u mirnijojpozadini i njihovo trajno zadræavanje. U mnogim dijelovima dræave pismeni i vjeπti Ëasnici pograniËnihpostrojba preuzimanje æupanijske sluæbe nisu smatrali rijetkoπÊu. Naime, to se moglo uoËiti na gotovosvim podruËjima Ugarskoga Kraljevstva bliskim bojiπnici, tako i susjednoj Zali, ili Gyoru i Veszprému,kao i udaljenijem Nógrádu, pa Ëak i Peπtanskoj æupaniji.206

Viπegodiπnje zajedniËko ratovanje i joπ tjeπnja veza s Jurjem Zrinskim i njegovim sinom gotovo supredodredili Ivana Budora da nakon vojne sluæbe stupi meu stolne “glavne smjerne sluge” ilipovjerenike (primarii familiares207). Prema pronaenim podacima, od 1615. pa sve do smrti Budor jebio ravnatelj meimurskih posjeda (“comitis Nicolai a Zrinio bonorum gubernator”, odnosno “naπgubernator”),208 πto svjedoËi o njegovoj izgraenoj povjerljivoj vezi sa Zrinskim. Isto to Ëesto navodiBudorov armalis. U stjecanju plemiÊke snage najvaæniji Budorov povjerenik bio je onaj grof Zrinski s

201 Petho, 1753., 156. str.202 Uo. 168. str.203 Uo. 176. str.204 ©iπiÊ IV. 507. str.: No. 234. i usporedi joπ Uo. 517. str.: No. 238. (3. rujna 1608.)205 Tako je Budora nazvao Petho Gergely, Budorov suvremenik.206 Mnogi primjeri iz Zale: ZMA, 2000., posebno 252., 263. - 264. str.; iz Gyora (–ura): Gecsényi, 1984.; 1988.; iz Nógráda:

Pálmány, 1982. i Iványi E., 1984.; iz Peπte, 2001., 443. str., novije s viπe podataka Pálffy, 1995., 159. - 166. str.207 3. rujna 1608.: “familiares spectabilis ac magnifici domini Nicolai comitis perpetui a Zrinio”, ©iπiÊ IV. 519. str.: No. 238. i ©iπiÊ

V. 650. - 651. str.: No. 401.; 20. oæujka 1610.: AdamËek, 1987., 88. str.; 24. veljaËe 1615.: “primarius familiaris” Laszowski,1941., 367. - 368. str.: No. 289.; 3. oæujka 1615.: “naπ veran sluga”, Laszowski, 1950., 50. str.: No.71. i prije 1622., “familiarissuus”, ©iπiÊ V. 348. str. No. 204. O familiji Nikole i Jurja Zrinskog: Horvat R.,1993., 65. str.; o pojmu smjerni sluga ili slugapoglavar sa zapadnog Podunavlja (obitelj Batthyányi), usporedi Varga J., 1981., 12, - 14. str.

208 24. veljaËe 1615.: Laszowski, 1941., 367. - 368. str.: No. 289. i prije 1622. Laszowski, 1951., 61. str.: No. 81.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

kojim je od ratovanja pod Pragom (1608.) s nadvojvodom Matijom, kasnijim ugarskim kraljem (1608.- 1619.), joπ u ËvrπÊoj vezi. Na kraju, upravo nas u to uvjeravaju i mnoge zadaÊe koje je obavio u imesvoga gospodara.

U rujnu 1608. godine Ivan Budor je sa svojim πogorom Grgurom LackoviÊem, kojemu je Zrinskitakoer bio povjerenik, zastupao interese svoga gospodara na hrvatsko-slavonskom staleπkomdræavnom saboru u Zagrebu, osobito u razbuktaloj svai meimurskog vlastelina i gomirskih Vlaha.Dvije godine kasnije bio je kod palatina Györgyja/Jurja Thurzóa (1609. - 1616.), i to u vezi srjeπavanjem jednog novog dogaaja. Njegov zadatak sastojao se od toga da izvuËe od palatina naknaduπtete koju je Grgur Petho, ondaπnji zapovjednik u Babócsi (Bobovcu, 1599. - 1600.), prouzroËioZrinskima preko tamoπnjih njemaËkih vojnika. U veljaËi 1615. sa svojom prvom æenom (AnomNádasdy) iπao je kao opunomoÊeni predstavnik na zagrebaËki Kaptol u vezi s jednim sporazumom okobespravno prisvojene pokretnine u meimurskom NedeliπÊu. Na posljetku, oko 1610. viπe je putarjeπavao parnice i prodaju posjeda svoga gospodara.209

Ivan Budor je sudjelovao u sliËnim aktivnostima i upravljanju te u javnom æivotu Varaædinskeæupanije. Iako o njegovoj sudskoj sluæbi, u nedostatku uvelike opustjele æupanijske dokumentacije,znamo samo iz podataka za 1608. godinu, ipak je nedvojbeno da je u prvim desetljeÊima 17. stoljeÊaimao vaænu ulogu u funkcioniranju æupanije. ToËnije, naπao je svoje mjesto u drugoj liniji æupanijskogplemstva gdje je sluæio domovini. Dobar je primjer tome πto je 11. studenoga 1607. János (Ivan) Pethoiz redova niæeg plemstva hrvatsko-slavonske politiËke elite nakon podæupana i suca potpisao potvrdukojom æupanija potvruje Budora kao ondaπnjeg “kapetana ratovanja” (1585. - 1586.), nakon TomeErdodyja (velikog æupana Varaædinske æupanije i bana).210

Iako su Budorova æupanijska ovlaπtenja bila raznovrsna, njihov je karakter veÊim dijelom odgovaraosluæbi æupanijskog suca ili assessora. Neki podaci o upravljanju æupanijom upuÊuju na Budorovuradinost.211 U ljeto 1617. Budor je, zajedno s podæupanom Grgurom Pethom i sucem IvanomVragoviÊem, sudjelovao s viπe prijatelja iz niæeg plemstva u popisu one pokretne imovine pokojnogaGábora/Gavra Pethoa i æene mu (Suzana Révay), koja je bila pod nadzorom Petra DraπkoviÊeva utvravi Klenovnik. Iste te godine ujesen raspravljao je na glavnoj skupπtini Varaædinske æupanije spodæupanom Pethom o jednoj molbi podunavskoga gospodara Franje Batthyányija. Odmah nakondugog turskog rata, krajem prosinca 1606., bio je jedan od povjerenika pozvanih na sasluπanje svjedokau dvorcu Ivanec na temelju odluke æupanijskog suda, a u vezi s jednim sjenikom.212

Na æupanijskom sudu Budor je Ëesto sudjelovao i u ostalim raznolikim sudskim poslovima. To jepotpuno razumljivo jer je takve ovlasti izvrπavao joπ 1594. godine. ZahvaljujuÊi tome, stekao je veÊepraktiËno pravno iskustvo. U prosincu 1617. bio je Ëak zamjenski sudac (substitutus iudex) suda nakojem je pod vodstvom suca Ivana VragoviÊa Grgur Petho raspravljao tuæbu svoga brata Krste u Beliprotiv straæara, a u vezi s izvjesnom izdajom (“ratione certae infidelitatis”). Nekoliko mjeseci kasnije

209 Po redu navoenja: ©iπiÊ IV., 519. str.: No. 238. i ©iπiÊ V. 650. - 651.: No. 401. (3. rujna 1608.); HDA, Arhiv Budor, 18.studenoga 1610., Pozsony/Poæun; Laszowski, 1941., 367. - 368. str., No. 289. (24. veljaËe 1615.); Uo. 50. str.: No. 71. (3.oæujak 1615.) i MOL P 1314 Batthyányi cs. Vidi: Missiles No. 7780. (u viπe parnica Ivana Budora - Ferencu Batthyányiju,25. rujna 1617., Vidovec)

210 MOL A 57 Lib. Reg.Vol. 19. pp. 208. - 209. Za imenovanje Erdodyja usporedi joπ: NSK Zagreb R 6475/2.; Horvat K., 1900.,90. - 91. str. i Teæak-©imek-Lipljin, 1999., 20. - 21. str.

211 U zadnja dva desetljeÊa izaπao je, uz znaËajnije radove, i dobar broj æupanijskih zapisnika - vidi Gyor (–ur): Gecsényi,1988.; Zala: Turbuly, 1994. i ZMA, 2000., 23. - 46.; Sopron: Dominkovits, 2000.; Turbuly, 2000. i Dominkovits, 2002b.; Pest-Pilis-Solt: Szakály, 2001. itd., na hrvatskom usporedi: Goldstein, 1996., posebno 39. - 55. str.

212 Po redoslijedu spominjanja: MOL P 235 Petho cs. Com. Varasd, Fasc. 3. No. 228. (7. lipnja 1617.; popis je traæioFerenc/Franjo Petho); MOL P 1314 Batthyányi cs., Missiles No. 7780.; MOL P 235 Petho cs., Com. Varasd., Fasc. 3. No.166. (30. prosinca 1606).


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

sudjelovao je na Pethovu sudu, i to u prisutnosti brojnih sudaca i pravno obrazovanih osoba gdje su,kao i inaËe, presude donosili na hrvatskom jeziku.213 U listopadu 1615. i u sijeËnju 1619. bio je izabranza porotnika Hrvatsko-slavonskog sabora i Banskog stola niæeg plemstva (assessor tabulae banalis)zbog Ëega je, prema tadaπnjim obiËajima (uz polaganje zakletve pod rukovodstvom svagdaπnjegvicebana i slavonskog suca, prothonotarius regni), sudjelovao u prvostupanjskim ili æalbenimraspravama.214

Budor, kao nekadaπnji vitez pograniËnih utvrda u sluæbi “dviju domovina”, nije preuzeo samo ulogusudskog porotnika. Njegovo vojno iskustvo i poznavanje kraja rezultirali su time da su mu staleæi utravnju 1610. povjerili nadzor nad 50 slavonskih pjeπaka (haramiarum superintendens), Ëiji je zadatakbio hvatati i banu izruËivati pljaËkaπe koji su harali duæ Drave te pustoπili plemstvo i siromaπnostanovniπtvo. Budorovo mjesto sluæbovanja bio je –elekovec (juæno od Legrada)215 u KriæevaËkojæupaniji. PoËetkom iduÊe godine staleæi su ga poslali u odbor koji je istraæivao seljaËki ustanak uBrezovici (KriæevaËka æupanija), vlastelinstvo Veliki Kalnik, ali 1610. i 1611. godine Sabor ga je viπeputa poslao i u kontrolu spisa Franja Medosóczyja.216 Na posljetku je poËetkom 1619. godine, premanalogu staleπkog sabora, putovao (zajedno sa Stjepanom Geréczyjem) k ponovno zavaenoj braÊi Pethou vezi s popravkom puta, mosta i nasipa. Budor je postigao dogovor meu braÊom sastavljanjemugovora na maarskom jeziku o podjeli zavrπnih radova u selima Bela i Ivanec.217

U sluËaju potrebe, naravno, zauzimao se na saboru za svoje roake, kao primjerice 1618. u obraniudovice nedavno preminulog Stjepana RadoviÊa protiv Grada Varaædina.218

Budorovo odliËno poznavanje slavonskih krajeva i dræavnih poslova nagovjeπtavalo je da Êe staleæi,kad se pruæi prilika, na temelju njegova izvjeπtaja informirati nadvojvodu Ferdinanda o raznovrsnimstvarima koje se tiËu posjeda.219 Budor je potkraj æivota jednom bio i sudac KriæevaËke æupanije (iudexnobilium comitatus Crisiensis).220 U ljeto 1610. godine u vezi s brezovaËkim seljaËkim ustankom, prinastavljenom sasluπavanju svjedoka, spominje se kao moguÊi kraljevski Ëovjek (homo regius), ajednom prilikom (1612.), sliËno kao i njegov djed, djelovao je i kao odvjetnik (procurator), i to nazagrebaËkom Kaptolu.221 Taj posljednji sluËaj oËito dokazuje njegovu iskuπanu uËenost i izvjeæbanupismenost (na hrvatskom, maarskom i latinskom jezuku) te ujedno osnaæuje prijaπnji dojam222 dapismenost niæih slojeva druπtva i pograniËnih vojnika nikako nije bila na tako niskom stupnju kao πtoto tvrde pojedina istraæivanja.223

213 Dokumentacija dviju parnica: Uo. Fasc. 3. No. 234. (18. prosinca 1617. “in domo parochiali apud ecclesiam SanctaeMargarethae sub castro Bela” i No. 235. (26. veljaËe 1618., “in domo et curia nobilitari generosi domini Gregorii Petheπ deGersse sub Bela”)

214 ©iπiÊ V., 130. str., No. 79. (12. listopada 1615.) i Uo. 196. - 197. str.: No. 121. (4. - 5. sijeËnja 1619.). O djelovanju banskogstola: KlaiÊ V., 1982., 630. - 634. str. i Bónis-Degré-Varga, 1996., 138. str., odnosno zakletvi prisjednika, Deák, 1868., 242.str.

215 ©iπiÊ V., 37. - 38. str.: No. 18. (20. travnja 1610.)216 Uo. 57. str. i AdamËek, 1985., 10. - 11. str.: No. 5. (11. sijeËnja 1611.); odnosno ©iπiÊ V., 51. str., No. 23. (23. rujna 1610.) i

Uo. 62. str.: No. 29. (25. listopada 1611.)217 “Az utak csinálásáról való végezés [O obavljanju izgradnje putova]”: MOL P 235 Petho cs., Com. Varasd., Fasc. 3. No. 238.

(21. sijeËnja 1619.)218 ToËnije o razgovoru iz 1617. i uz to vezanim problemima s obraËunom: ©iπiÊ V., 182. str., No. 113. (16. kolovoza 1618.)219 Vidi o obitelji i tvravi Kerecsényi (KriæevaËka æupanija) i njihovim kmetovima: Uo. 39. str.: No. 18. i Uo. 42. str.: No. 18. (20.

travnja 1610.)220 Uo. 160. str.: No. 98. (6. prosinca 1617.)221 Naredba Matije II. zagrebaËkom Kaptolu, 20. kolovoza 1610., Pozsony/Poæun: AdamËek, 1985., 7. - 8. str., No. 2., i

Laszowski, 1941., 325. str., No. 241. (21. rujna 1612.)222 Pálffy, 1995., 159.-166. str.: poglavlje “Inteligencija pograniËnog pravnika”, usporedi novije: Dominikovits, 2002a., kao i stariji

primjer: Iványi E., 1984.223 U prvom redu na temelju teπko prihvatljiva modela æupanije Vas: Tóth I. Gy., 1996.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Preuzimanje upravne uloge te uloge u javnom æivotu pripomoglo je Budoru da, napredujuÊi tragomsvog oca, proπiruje posjede u mirnijem zaleu. Prema plemiÊkom pismu, Ivan Budor raspolagao je1610. godine manjim i veÊim dijelovima posjeda u Varaædinskoj, ZagrebaËkoj i KriæevaËkoj æupaniji(Dodaci fol. 10.r.). Ni u tom sluËaju njegova plemiÊka povelja ne grijeπi. Posjedi su mu se u to dobazaista prostirali preko tri æupanije.

U Varaædinskoj æupaniji su posredstvom HerkoviÊa steËeni dvorac (kurija, lat. curia) Vidovec, kaoi zajezdski i szentillyeiski (joπ i obreπki) posjedi.224 Osim toga, zajedno s Ivanovom suprugomElizabetom Petho na kraju stoljeÊa posjedovao je u trgoviπtu Vinici 15 kuÊa,225 1597. stekao je zemljiπtei vrt u Varaædinu.226 Time se Ivan mogao, barem djelomiËno, potvrditi i u slobodnom kraljevskom graduVaraædinu (gdje ga joπ 1617. spominju kao zemljoposjednika).227 Sve to nije bilo niπta posebno jer jestjecanje povlaπtenih posjeda (Kaniæa, Gyor/–ur), kuÊa, prava na vlasniπtvo u slobodnim kraljevskimgradovima ili naseljavanje istoka u to vrijeme bila poznata pojava.228 U Varaædinskoj æupaniji IvanuBudoru pripadala je joπ 1591. dobivena gertloveËka kurija za koju je kasnije György/Juraj Thurzó odpalatina dobio noviju potvrdu.229 Tu je i nekoliko manjih dijelova posjeda »elinec.230 Imao je nekemanje rascjepkane posjede u KriæevaËkoj æupaniji, to jest Vrπak na sjeverozapadu, iza graniËnihtvrava, kao i u Otoku (danas Veliki Otok), Bolfanu (“Bollffangh aliter Ebres sive Jaksincz / Ebresaliter Jakssincz Sz. Bollffangh”), Gervaπovcu (danas Grbaπevec u okolici Kuzminca), Szentmihályju,Martinovcu (oko nekadaπnjeg Jakupovca Kapelskog) itd.231

Ti su posjedi obitelji Budor Ëesto donosili viπe problema nego koristi. Oko jednog dijela stalno suse parniËili s obitelji Sekelj (Székely), a veÊinu drugog dijela - sliËno kao ostala naselja pod navalomdoseljenika232 nakon petnaestogodiπnjeg rata - koju je djelomiËno sagradila obitelj Sekelj (Székely),zaposjeli su Vlasi.233 BogaËevo, u podruËju smjeπtenom na jugozapadu æupanije koje je posjedovaozajedno sa suprugom, i Orehovec smatrani su mirnim posjedima.234

U Budorovim prihodima vaæniju su ulogu mogli igrati neπto “mirniji” posjedi u ZagrebaËkojæupaniji. ZahvaljujuÊi gospoi Elizabeti, na prijelazu iz 16. u 17. stoljeÊe pojavio se Ivan kao jedan od

224 AdamËek-Kampuπ, 1976., 350. - 351. str., No. 115. (Zajezda i Vidovec: 1588.), 359. - 360. str., No. 118. (Zajezda i Vidovec:1596.), 543. str.: No. 123. i 565. str.: No. 124. (Vidovec: 1598., itd.) i HDA, Arhiv Budor, 12. oæujka 1609., Pozsony/Poæun

225 AdamËek-Kampuπ,1976., 536. str., No. 123. i 564. str.: No. 124. (Vinica, 15. kuÊa: 1598.) 581. str., No. 125. (Vinica, 15 kuÊa:1600.) i Ivan Budor kod Franje Batthyányja, 2. kolovoza 1617., “Vinicze” MOL P 1314 Batthyányi cs., Iványi biljeπke(naæalost, pismo je vjerojatno tijekom 2. svjetskog rata izgubljeno); u 17. st. tu æivi viπe Ëlanova obitelji, vidi npr. HDA, ArhivBudor, 2. studenoga 1655., 2. travnja 1661. i 31. kolovoza 1662., Vinica

226 “Quendam hortulum suum civilem haereditarum intra moenia civitatis...” BarbariÊ-KolanoviÊ, III., 115. str., No. 29. (4. oæujka1597., izdanje za 10 forinti)

227 BarbariÊ-KolariÊ, IV., 258. str., No. 215. (16. lipnja 1617.)228 O Gyoru (–uru): Gecsényi, 1984. i Gecsényi, 1986.; odnosno o Koπicama: Németh, 2001.229 O tome znamo iz 1626.: HDA, Arhiv Budor, 28. kolovoza 1626., Vidovec230 AdamËek-Kampuπ, 1976., 540. str., No. 123231 Atakra: Uo. 366. str. No. 119. (1596. Otok), 446. str., No. 121. (1598., Veliki Otok), 575.: No. 125. (1600., Veliki Otok); “Zent

Bollffangh aliter Ebres sive Jaksincz, Zent Myhalij alias Miholijzko polie circa fluvium et praesidium Caproncza”: Arhiv Budor,18. veljaËe 1625. Vidovec, odnosno AdamËek, 1987., 20. i 29. - 30. str.

232 Za ovo uglavnom Kaser, 1997., 118. - 133. str.233 Za parniËenje: Uo. 1602., 1609., 1613., 1616., 1617., i ©iπiÊ IV. 520.: No.238.; za Vlahe: ZakljuËci I. 8. (27. svibnja 1631.) i

LopaπiÊ, 1885a. 152.:No. XCVI. (19. prosinca 1628.).234 AdamËek-Kampuπ, 1796., 455. str.: No. 121. (1598., BogaËevo), 575. str.: No. 125 i 575. str.: No. 125. (1600., BogaËevo i

Sv. Petar Orehovec) usporedi jo HDA, Arhiv Budor, 9. lipnja 1629., BogaËevo


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

posjednika Glavnice, a dopalo ga je nekoliko veÊih dijelova posjeda grada Zeline, zbog rodbinskih vezas Kerecsényima, te iz zaloga Jurja Zrinskoga (Donja Zelina).235 Na posljetku je i u NovakovcuBisaπkom sa suprugom 1600. godine posjedovao 11 kuÊa.236 Vaænim moæemo smatrati i to πto je Budorod Nikole Zrinskog 1611. godine u meimurskom Velikom Mihaljevcu dobio jednu kuÊu s dvoriπtem,pa makar samo u zalog.237 To je jednim dijelom otvorilo put obitelji k stjecanju posjeda u okolici»akovca, a drugim dijelom Budori su tom “svojom domovinom” smjeπtenom sjeverno od Drave postaliposjednici i u Zaladskoj æupaniji. Pokraj svega toga, Ivan Budor je, sliËno svojim precima, imao ipovjerenike.238

Ivan Budor je izmeu sijeËnja 1619. i oæujka 1622. godine preminuo,239 a moæe se reÊi da jenedvojbeno uspjeπno æivio. Nakon πto je 30 godina kao konjanik igrao vaænu ulogu u obrani hrvatske,slavonske i maarske domovine, u drugoj polovici æivota s uspjehom je nastavio djelovati te sebi iobitelji osigurao buduÊnost kako u vlastelinskoj sluæbi grofa Zrinskog, tako i u upravi Varaædinskeæupanije i javnom æivotu Hrvatsko-slavonskog kraljevstva. NapredujuÊi utrtom stazom svog djeda ioca, Ivan je u pogledu svake svoje sluæbe, imovine i druπtvenog priznanja bio uspjeπan Ëlanslavonskoga niæeg plemstva. Pitanje je bilo samo kako Êe njegovi potomci raspolagati baπtinom kojuim je ostavio.

7. Potomci Ivana Budora: sudbina obitelji do izumiranja sredinom 18. stoljeÊa

Potomci Ivana Budora samo su djelomiËno, jednostavno podijelivπi posjede, nastavili obiteljskutradiciju. Njih je pratilo niz nepovoljnih okolnosti i sluËajnosti. Ivan i njegova supruga imali su ËetiridjeËaka (Ivan, Gaπpar, Stjepan, Franjo) i Ëetiri djevojËice (Eva, Ana, Izabela, Suzana) koji su doæivjelilijepu dob, a ocu je povrh toga uspjelo bogato ih poæeniti (vidi 2. rodoslovno stablo).

Njihovi braËni drugovi, kao u sluËaju Ivana i njegovih sestara, dolazili su iz takvih plemiÊkih obiteljiVaraædinske æupanije koje su sve redom (Ëak i usprkos porastu prestiæa naπeg junaka) smatrane mnogouglednijima od Budora. Gaπparova prva supruga Barbara bila je bliska roakinja (moæda neÊakinja)Stjepana Geréczyja, banskog prisjednika njezina oca, dok je Suzanu oæenio Gaπpar, takoer sin jednogsuca Banskog stola i kapetana, zagrebaËkog podæupana, poznatog Ivana PetriËeviÊa († 1625.).240 MlaiIvan je suprugu izabrao iz stare i otmjene hrvatske obitelji BedekoviÊ (Magdolnu); Annu je pred oltarodveo pisar Sebastijan Szerdahelyski, Izabelu je oæenio Mihael Kaniæaj/Kanizsay241 koji je, sliËnoBudorima, bio obrazovan u hrvatskom, maarskom i latinskom jeziku.242

235 AdamËek-Kampuπ, 1976., 399. str.: No. 121. (Glavnica “Velizlavia”, 1598.) i 570. str.: No. 125. (1600., Glavnica“Wenczezlawya”), AdamËek-Kampuπ, 1796., 432. str.: No. 121. (1598., Zelina), usporedi joπ: ©iπiÊ IV., 412. str.: No 179. (25.sijeËnja 1601.), ©iπiÊ V., 321. str.: No.190. (14. oæujka 1622.) i 348. str.: No. 204. (24. svibnja 1623.), poneπto LopaπiÊ, 1894.,180. str. (10. studenoga 1630.)

236 AdamËek-Kampuπ, 1976., 571. str.: No. 125;237 HDA, Arhiv Budor, 1. lipnja 1611., Monyorókerék238 “Nobilis Benedictus Jwssich familiaris egregii Joannis Budor de Budrocz”, HDA, Arhiv Budor, 28. veljaËe 1614., Zagreb; u

vezi s ovim dogaajima vidi: Varga J., 1981., 50. - 51. str.239 Posljednji spomen (21. sijeËnja 1619.): MOL P 235 Pethocs.,Com. Varasd., Fasc. 3. No. 238.; veÊ nekoliko puta igra ulogu

(14. oæujka 1622.): ©iπiÊ V. 321. str.: No. 190., usporedi joπ Laszowski, 1951., 61. str.: No. 81. (9. lipnja 1622.)240 Petrichevich - obiteljsko stablo i Kempelen, Pótlék. 521. str., poneπto Petrichevich, 1942., posebno 186. - 193. str.241 HDA, Arhiv DraπkoviÊ, Archivum maius Fasc. 86. No. 7. (14. lipnja 1641.)242 Za ove obitelji, uz veÊ navedene izvore, vidi joπ: BojniËiÊ, 1899., Strohal, 1932., 165. - 168. str. i LonËariÊ, 1996.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Iako je uspjeπno sklapanje brakova brojne djece Ivana Budora svjedoËilo o njegovu druπtvenomusponu i poznatosti, s glediπta kasnijeg razvoja obitelji nikako nije bilo u svemu povoljno. Naime,ionako neveliki i na Ëetiri æupanije rascjepani posjedi dodatno su se usitnili na brojne nasljednike, a ioËeve duænosti su se podijelile meu sinovima. Sluæbu pograniËnih tvrava (barem prema naπimdosadaπnjim saznanjima) nijedan od njih nije nastavio ni juæno ni sjeverno od Drave, mada je za to bilomoguÊnosti kako u banskim i slavonskim, tako i u krajevima nasuprot Kaniæe. To potvruju zvanja bana(1598. - 1626.) i glavnog kapetana nasuprot Kaniæe (1622. - 1626.) Juraja Zrinskog mlaeg;berkiπevinskog kapetana (prije 1639.) i egerszegskog vicegenerala (1641. - 1656.) Petra KegleviÊa,zatim Jurja Gregoróczyja pokupskog (oko 1639. - 1642.), pa egerszegskog (1642. - 1648.) te naposljetku srediËkog kapetana (1649. - 1652.).243 Ivan mlai Budor († 1663. god.) ipak je na jednompodruËju slijedio oËev, pa Ëak i djedov vojniËki put, toËnije u sluæbi u inozemstvu kao πto je u to vrijemeËinilo mnogo drugih hrvatskih niæih plemiÊa. Viπe je puta 20-ih i 30-ih godina 17. stoljeÊa ratovao u 30-godiπnjem ratu (1618. - 1648.), prvo vjerojatno u pukovniji Jurja Zrinskog mlaeg, a kasnije u drugimhrvatskim regimentama.244 Vid je odlazio u rat, a uglavnom je bratu Gaπparu povjerio upravljanjesvojim posjedima (davπi mu ih u zalog), kao i obavljanje nekih drugih poslova.245

UopÊe nije sluËajno πto je Vid to prenio baπ Gaπparu. U sluæbi povjerenika u prvom je redu slijediooca, iako je gotovo sigurno da je Ivan mlai sa Zrinskim dospio na bojiπte 30-godiπnjeg rata. Samomje Gaπparu uspjelo oËuvati otmjeno oËevo mjesto u Meimurju, poglavito na dvoru pjesnika ivojskovoe Nikole Zrinskoga (1620. - 1644.) gdje je bio otmjeni sluga i jedan od kapetana meimurskeËete246 te mu je Ëak uspjelo u odreenom pogledu i nadvisiti poloæaj koji je imao otac. U istraæivanju oZrinskima jedva da mu se spominje ime.247 Gaπpar je isto tako zahvaljujuÊi povjereniËkoj sluæbi dospioi do zastupniπtva u maarskom saboru. U jesen 1638. godine on je veÊ (kao joπ vrlo mlad) zastupao naglavnoj skupπtini u Kπrmendu u Zaladskoj æupaniji,248 a onda su 40-ih i 50-ih godina 17. stoljeÊauslijedila sve ozbiljnija ovlaπtenja. U oæujku 1649. godine, kad se zbog svog banskog dostojanstva iobrane pokupskih krajeva Zrinski nije mogao pojaviti na poæunskom saboru, kao vlastite zastupnike uzMartina LipiÊa i Jurja Sámbára,249 poslao je i Budora na sabor u glavni grad Pozsony/Poæun (ablegatusad dietam Posoniensen nuncius).250

243 O Zrinskom: Horvat R., 1993., 68. - 70. str., o KegleviÊu kao berkiπevinskom kapetanu (prije 8. svibnja 1639.): ÖStA KA HKRProt,Exp. Bd. 280. fol. 384., odnosno kao o vicegeneralu nasuprot Kaniæi: Deak, 1868., 244. str., i Pálffy, 1997a., 280. str.;o Gregoróczyju: Tusor, 1999., usporedi joπ poneπto o ranijem hrvatsko-slavonskom vicebanu (1598.), pa veszprémskomzapovjedniku (1609. - 1615.) o Jurju KegleviÊu Pálffy, 1998., 148. str.

244 O 30-godiπnjem ratu u hrvatskoj i maarskoj povijesti pogledati s obzirom na Zrinske: Ballagi, 1882., 23. - 25. str., 113. -167. str.; Bauer, 1941., 48. - 49. str. i novije Várkonyi, 1992., 149. - 151. str., usporedi joπ poneπto o Petru KegleviÊu naosnovi vlastita dnevnika: Deák, 1868., 241. - 242. str., odnosno Gömöry, 1888.

245 “Ipse superioribus annis et temporibus ad bellum imperiale discendens universa et quaelibet bona ac jura suapossessionaria, paterna et materna, avitica...egregio Caspari Budor fratri suo carnali et uterino ex certo censu sive arendahactenus possidendan tradidisset...”, o vjeri Ivana Budora mlaeg prije zagrebaËkog Kaptola: HDA, Arhiv Budor, 12. oæujka1637., Zagreb, odnosno o potpunoj punomoÊi Ivana Budora za Gaπpara Budora u rjeπavanju svake stvari pred zagrebaËkimKaptolom, Uo.

246 Vidi 1657.: “meus servitor, meus capitaneus unius turmae”, Csapodi-Klaniczay, 1958., 495. str.: No. 237. (23. srpnja 1657.,»akovec; na taj mi je podatak obratio pozornost Gábor Hausner, na Ëemu mu ovim putem zahvaljujem. Gaπpar Budor jejoπ 1644. sudjelovao u sjeverno-maarskim ratnim operacijama protiv ©veana i Jurja I. Rákóczija.

247 Iako je istraæivanje o Zrinskome gotovo opsega jedne knjiænice, u otkrivanju familijarnih odnosa veÊim dijelom je manjkavo.248 Kolega zastupnik bio mu je Juraj StepkoviÊ, Turbuly, 1996., 76. str.: No. 1355. (6. svibnja 1638.)249 Izdanje pismenog naloga: Bene-Hausner, 1997., 48. str.: No. 48. (6. oæujka 1649.). Budor se spominje i u Poæunu.

Zsilinszky, 1893., 17. str.250 Poimence zajedno sa zagrebaËkim kanonikom Jurjem Ratkayem i slavonskim sucem Ivanom Zakmardijem. Vrativπi se sa

sabora 30. svibnja u Zagreb, staleæi su podnijeli izvjeπtaj sa sjednice o svojim nalozima: ZakljuËci I. 147. str.: No. XXXII.: 1Ëlan i usporedi joπ: Bene, 2000., 18. str.: 31. biljeπka i 89. str.: 208. biljeπka, pa Bene, 2001. 10. str.: 31. biljeπka i 51. str.:75 biljeπka; dalje iz starije literature Horvat K., 1905., 81. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Na ugarski su sabor 1655. godine hrvatsko-slavonski staleæi ponovno poslali Gaπpara Budora kaojednog od svojih zastupnika,251 a on je uspjeπno obavio posao. Sabor je, na poæurivanje Ugarskekomore, izaslao komisije u ispitivanje nepravilnosti u ubiranju tridesetina zbog kojih su se prihodivladara iz dana u dan smanjivali. Prema veÊ ustaljenoj praksi, posebne komisije poslali su u gornjuUgarsku, u dijelove oko Podunavlja te u Hrvatsku i Slavoniju. Na posljednje spomenuto podruËjestaleæi su odabrali i poslali, uz Petra PetretiÊa, zagrebaËkog biskupa (1667. - 1669.),252 ÆigmundaKegleviÊa, Jurja MaleniÊa, Tomu IvanoviÊa i Gaπpara Budora.253 Ti zadaci su, sliËno oËevim, svjedoËilio njegovoj struËnosti i iskustvu, priznatosti te o poznavanju krajeva s obje obale Drave. U veljaËi 1658.Sabor ga nije sluËajno poslao s vojnim savjetom unutarnje Austrije iz Graza u voenje pregovora u vezis ispaπom konja pograniËnih vojnika, a viπe je puta zastupao i Grad Zagreb u razliËitim stvarima.254 »akje u jesen 1659. godine Gaπpar vodio istragu u vezi s prodajom pokretne imovine obitelji MikuliÊ, gdjeje ponovno djelovao kao povjerenik i veÊ se pojavio kao vitez sa zlatnom mamuzom (eques auratus).255

Tu titulu je moæda mogao dobiti od svoga gospodara Nikole Zrinskog zbog zagovorniπtva,256 a ona muje i osigurala uspon u karijeri.

Grofovi Zrinski (Nikola i Petar) su, kao i ostale svoje povjerenike, Gaπpara Budora u brojnimsluËajevima zaposlili u izvrπavanju privatnih poslova, posebno u Varaædinskoj i ZagrebaËkoj æupaniji.To je istina iako je Gaπpar (prema primjedbi Nikole Zrinskog) “uvijek bio nemiran Ëovjek”. Ako su gainteresi tako usmjeravali, bio je spreman i sa svojim gospodarom uÊi u ozbiljniji konflikt ili ga Ëakoptuæiti kao jednom prilikom 1657. godine.257 »ini se da je Gaπpar od oca naslijedio izvanrednusamosvijest, ali kod njega je samopouzdanje ponekad prelazilo u tvrdoglavost. Zrinski se, usprkosËestim sukobima, nisu odrekli njegove usluge, πto pak dobro potvruje njegovu primjenjivost ipriznatost. Uz sve nabrojene sluËajeve, u jesen 1656. nastupao je i u ime Petra Zrinskog u jednompostupku u vezi s posjedom Anne Sankó u StanËiÊu, u ZagrebaËkoj æupaniji, koji je zajedno stamoπnjom kurijom dala grofu Zsigmundu Szántóházyju.258 Uz to je Gaπpar, poput oca, uvijek biospreman zastupati podunavsku i slavonsku veliku gospodu, kao poËetkom 1639. kada je, poæurujuÊiisplatu jednog duga i zastupajuÊi interese udovice Franje Batthyányija, Éve Poppel Lobkowitz, iπao kobitelj Malakóczy te kasnije preporuËio svoju pomoÊ u kupnji odreenih slavonskih posjeda.259 Kad bimu se pruæala prilika, naravno, preuzimao je ovlaπtenje i u drugim sluËajevima, kao u prosincu 1658.godine kada je zajedno s Petrom Fodróczyjem zastupao interese kmetova s vlastelinstva Moslavine unjihovoj svai s varaædinskim æupanom Emerikom Erdodyjem.260

Iako pronaeni podaci πute o njegovim æupanijskim sluæbama, ne bi uopÊe bilo iznenaujuÊe da setu i tamo pojavi kao sudac u Varaædinskoj ili eventualno u ZagrebaËkoj ili KriæevaËkoj æupaniji, kao injegov otac.

251 Put zajedno s Jurjem MaleniÊem i Nikolom PataËiÊem: ZakljuËci I. 197. - 202. str.: No. XLI.; Zsilinszky, 1893., 97. str. i HorvatR., 1993., 81. str.

252 O njegovu æivotu i djelatnosti: ZagrebaËki biskupi, 1995., 333. - 339. str.253 1665.: 100. tc.5:CJH, 1608. - 1657., 642. - 645. str.254 ZakljuËci I. 226. str., No. XLVI. (4. veljaËe 1658.); odnosno DobroniÊ, 1953., 175. str., 185. i 189. str. (1656.)255 HDA, Arhiv Budor, 16. listopada 1659., Pozsony/Poæun. O nasljedstvu MikuliÊa vidi joπ Uo. 1650. i 1659., odnosno ÖStA

HKA HFU rote Nr. 204. 1659. fol. 145.-159. (na posljednji spis skrenuo mi je pozornost István Németh iz Budimpeπte, naËemu mu i sada zahvaljujem)

256 O daljnjem zastupanju za Zrinskoga usporedi joπ pr. iz 1658.: AdamËek, 1987., 237. p257 “Semper turbulentus est”, Csapodi-Klaniczay, 1958., 495. str.: No. 237. (23. srpnja 1657., »akovec)258 MOL A 57 Lib. Reg. Vol.15. pp. 442.-443. (1. listopada 1656.)259 O Évi Poppel, 8. veljaËe 1639., Vidovec: MOL P 1314 Batthyányi cs., Missiles No. 7779.260 MOL A 57 Lib. reg. Vol. 15. p. 369 i AdamËek, 1985., 458.: No. 225


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Gaπpara Budora veÊ poËetkom 1661. spominju kao pokojnog.261 Druga dva brata, Franjo i Stjepan,umrla su prije njega. Franjo, koji je odabrao crkveni æivot i napisao oporuku u proljeÊe 1642., umro jeu varaædinskom franjevaËkom samostanu prije 1649. godine.262 O Stjepanu, koji je preminuo prije1650. godine,263 znamo joπ manje. Moæda je preuzeo manju ulogu u upravljanju Varaædinskom iliZagrebaËkom æupanijom kao njegov sin, Stjepan mlai, koji je 1699. bio pomoÊni sudac u ZagrebaËkojæupaniji.264 Brakovi njegovih dviju kÊeri (vidi 2. rodoslovno stablo) Doroteje i Barbare nagovijestili suda potomci Stjepana Budora teπko mogu nastaviti obiteljsku tradiciju. SliËno su proπli uvojniËeni sinoviIvana mlaeg, Franjo i Ivan,265 koji su nastradali u ponovnom ratu protiv Osmanlija. O Franjinimpotomcima niπta ne znamo, a o Ivanovu (to je ime, evo, veÊ treÊi put u obitelji) sinu Stjepanu i kÊeriMagdaleni, koja je bila supruga Kristofora MikuliÊa, suca u KriæevaËkoj æupaniji, na posljetku smopronaπli podatke iz 1700. godine.266 Odræanje obitelji preπlo je na Gaπparovu granu s obzirom na to daje Stjepan sigurno umro bez muπkog nasljednika.

Iako se Gaπpar tri puta æenio, obitelj je s muπke strane krajem 14. stoljeÊa gotovo izumrla. Za razlikuod oca, njega blagoslov djetetom nije usreÊio. Od prve æene Barbare Geréczy nije ostalo potomaka, adruga supruga Barbara MamiÊ, podrijetlom iz mnogo skromnije obitelji, uz tri djevojËice (Barbara,Elizabeta i Magdalena), podarila mu je samo jednog sina Jurja (vidi 2. rodoslovno stablo). No, treÊaæena, Ëudnog imena Ana Marija Rosaur, rodila mu je samo jednu kÊer (Juditu). Ni sklapanje brakovanjegove djece nije bilo toliko uspjeπno kao u sluËaju njegova oca ili djeda, a zbog njegovih supruga ikÊeri obiteljski posjedi su se postupno i dalje usitnjavali. Iako su braËni drugovi Gaπparove djece sviredom potekli iz poznatih hrvatskih ili slavonskih niæeplemiÊkih obitelji (Juraj je oæenio BarbaruDvorniËiÊ, Elizabeta se udala za Gaπpara JankoviÊa mlaeg, Barbara za Stjepana Bednyeyja, aMagdalena za poznatog zapisniËara, pisca i genealoga Varaædinske æupanije Franju Ladányija),267

znaËaj i uloga njihovih obitelji nisu se mogli usporediti s gerseskim Pethovima, PetriËeviÊima iliBedekoviÊima. Sve to znaËilo je da ni preostala Gaπparova grana kasnije nije znala naslijediti i oËuvatidruπtveni uspon svojih predaka.

Gaπparov jedini sin, Juraj, prema oskudnim podacima, ne samo da nije mogao nastaviti djedovu,nego ni oËevu ulogu. Situaciju je, naravno, znatno oteæalo to πto su veliki patroni obitelji, Zrinski, nakonWesselényi-Zrinsko-Frankopanske urote (1670. - 1671.) izgubili uloge, a na samom poËetku 18.stoljeÊa obje su grane izumrle. Iako se Juraj 1683. i 1684. godine pojavio kao sudac Varaædinskeæupanije, a 1697. kao zagrebaËki pomoÊni sudac,268 u javnom æivotu æupanija i Hrvatsko-slavonskoga

261 HDA, Arhiv Busor, 3. sijeËnja 1661., KlokoË262 “Admodum reverendus Franciscus Budor praesbiter”, oporuËio je 5. travnja 1642., u kuriji roaka Mihálya Kanizsaya: HDA,

Arhiv Budor, 5. travnja 1642., odnosno prije smrti 1649.: Uo. 25. sijeËnja 1649., Varaædin (æelio bih napomenuti da u BologniuËeni zagrebaËki kanonik s kraja 16. st., suprotno dosadaπnjem vjerovanju, nije potekao iz Budorove obitelji, HBL 2. 444.str.)

263 MOL E 201 MKA Coll., KukuljeviÊ Fasc. I. No. 95. (22. svibnja 1650.)264 HBL 2., 44. str.265 Brizzi- Accorsi, 1988., 190. str.266 “Egregius Stephanus et nobilis domina Magdalena alias Cristophori Mikulich judlium comitatus Crisiensis consors, filius vero

et filia Joannis olim filii alteris Joannis tertii Joannis filii Viti condamBudor”, HDA, Arhiv MikuliÊ, 26. travnja 1700., Zagreb,usporedi joπ: HDA, Zbirka rodoslovlja, Kut. 1. Kerecheni fol. 2; Vidi BojniËiÊ. 1899., 101. str. i Bene, 2000., 34. str.: 73biljeπka, Bene, 2001., 20. str.: 73. biljeπka

267 11. kolovoza 1683.: “judex nobilium comitatus Varasdiensis”, ZakljuËci I. 441. str.: No. XCIX.: 8. Ëlan, usporedi joπ BrliÊ,1946. - 1953b., 110. str.: No. XVI.: 17. veljaËe 1684.: “judlium comitatus Varasdiensis” MOL P 235 Petho cs., Com. Varaædin,Fasc.4. No. 357.; 15. travnja 1697.: “vicejudex nobilium comitatus Zagrabiensis”

268 Uz podatke u prethodnoj biljeπci, vidi joπ MOL E 201 MKA Coll. KukuljeviÊ, Fasc. I. No. 136. (bez 1668.) i Uo. Fasc. III. No.97. (9. lipnja 1671.)


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

kraljevstva nikad se nije mogao ni pribliæiti poziciji svoga djeda. Njegovi svakodnevni æupanijskiupravni poslovi nisu dosezali dalje od parniËenja oko postupno usitnjenog obiteljskog imetka izastupanja ili mirenja svadljivih nasljednika.269

Iako mu je jedini sin Nikola (1682. - 1739.) pohaao i beËki hrvatski kolegij (1699. - 1700.)270,nastavivπi usvajati viπi poloæaj prema staroj obiteljskoj tradiciji, njegov æivotni put svejedno nije imaouzlaznu putanju - ni pri sluæbi zamjenskog suca u Varaædinu (1706.), ni kao glavni sudac umeimurskom kotaru (1716. - 1717.) u Zaladskoj æupaniji, gdje je nosio niæe Ëinove.271 U nedostatkuozbiljnije sposobnosti i patrona (u Slavoniji koju su ponovno bili zauzeli Turci), nije uspio vratiti niπtaod nekadaπnjih obiteljskih posjeda. Samo je bio sposoban poveÊati dobra u Meimurju (jednom kurijomu Zebancu, ©trukovcu i Pleπkovcu) i posjede istoËno od njih (Borsfa i Tótszentmárton).272

NajveÊi je problem bio πto Nikola nakon smrti 1739. godine nije ostavio nijedno muπko dijete sKlarom Pekler273 (podrijetlom iz jedne manje poznate slavonske obitelji). Time je muπka grana jednejunaËke slavonske obitelji,274 koja se borila i ustajala protiv svake teπkoÊe, prisile i izazova od kraja 15.do poËetka 17. stoljeÊa, nakon polustoljetnog postupnog propadanja odvedena u grob.

Time je povijest obitelji Budor, koja je æivjela na granici dviju dræava, sredinom 18. stoljeÊa doπlado svoga kraja. SliËna je sudbina stigla i mnoge druge maarske obitelji: Falussyjeve, Zekeove ihrvatske niæeplemiÊke obitelji VragoviÊe i druge.

8. Pouke biografije obitelji Budor za suæivot na Dravi

Iako ova studija, u prvom redu zahvaljujuÊi Ivanovu osobnom armalu, uvodi Ëitatelja u viπestoljetniæivotni put jedne slabo poznate slavonske niæeplemiÊke obitelji, koja nikad nije igrala znaËajniju uloguu dræavi, svejedno je vrlo prikladna da nam svrati pozornost na brojne politiËke, vojne i druπtveno-povijesne probleme dviju dræava, naglaπavajuÊi potrebu za daljnjim istraæivanjima. Za to postojiposebno velika potreba. Kako smo veÊ i naveli u uvodu, historiografija Maarske i Hrvatske u proπlimje desetljeÊima priliËno slabo zajedniËki funkcionirala, a na podruËju znanosti uz Dravu je povuËenakruta granica, πto je predstavljalo znaËajnu prepreku zajedniËkom povijesnom istraæivanju irazumijevanju. Meutim, kako i dokazuje sudbina Budorovih, Drava nikad nije znaËila Ëvrstu granicu,Ëak je i povezala i skovala sudbinu Ugarskoga Kraljevstva i hrvatsko-slavonskih krajeva, kao πto ih jei rastavljala.

U odnosima dviju dræava najosnovniju promjenu donio je prodor Osmanlija u Primorsku Hrvatsku,tako i u Slavoniju, koja je od srednjeg vijeka dio Ugarskoga Kraljevstva, iako je (sliËno Erdelju) imalaposebnu pokrajinsku upravu.275 Tijekom turskih vojnih pohoda dobar dio istoËnog teritorijasrednjovjekovne Hrvatske potpao je pod stranu okupaciju ili vojnu upravu, a sredinom 50-ih godina 16.stoljeÊa Slavonija se izmeu Drave i planine Gvozd suzila na samo jedan uski zapadni pojas - toËnijena krajeve ZagrebaËke æupanije i zapadni dio nekad velike æupanije Kriæevci, kao i na Varaædinsku

269 DoËkal, 1996., 233. str.270 12. travnja 1706.: ZakljuËci II., 309. - 310. str.: 5 Ëlan i 1716. - 1717.: ZMA, 2000., 391. str. A HKK I. - II. - u svesku, naprotiv,

nije se pojavio, πto dobro potvruje da nije mogao igrati nikakvu ozbiljniju ulogu u javnom æivotu Hrvatske i Slavonije271 O Meimurju: MZ II. 448., 453. str. i Kalπan, 1999., 23. str.; O Borsfráru i Szentmártonu: MOL A 57 Lib. Reg. Vol. 31. p. 371.

(1717) i Uo. Vol. 38. pp. 301.-305. (1740.)272 MOL A 57 Lib. Reg. Vo. 31. p. 371.273 Iz te je obitelji i Franjo Pekler koji je 1700., meu ostalim, bio odvjetnik Stjepana Budora i njegove sestre Magdalene. HDA,

Arhiv MikuliÊ, 26. travnja 1700., Zagreb274 Zsoldos, 2001., 275. - 280. str.; o kasnijem srednjem vijeku: Kubinyi, 1998., 353. - 356. str.275 Engel, 1996., I. 223. str.; Teæak-©imek-Lipljin, 1999., 9. str.; Zsoldos, 2001., 279. str.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

æupaniju.276 Sve to pratile su korjenite promjene srednjovjekovnih politiËkih i zemljopisnih prilika.Prestankom postojanja Primorske Hrvatske pojam “Hrvatska” poËeo se ËeπÊe koristiti i za juæniji, akasnije i sjeverni dio smanjene Slavonije.

Proces integracije Hrvatske i Slavonije potvrdio je i proces udruæivanja Hrvatskog sabora tepostupno razvijenog pokrajinskog sabora slavonskih staleæa (conventus/diaeta statuum regniSclavoniae) 1558. godine. Taj je proces iznimno vaæan, a zajedniËki Hrvatsko-slavonski sabor uvelikeje ovisio o teritorijalnom preureenju hrvatskih podruËja. Srednjovjekovna slavonska glavna sudskaskupπtina (generalis congregatio), uz posredstvo bana, u poËetku je uglavnom rjeπavala problemeobrane od Osmanlija.277 Isto tako, ujedinjenje je oznaËilo djelomiËno ispreplitanje sudbina ZagrebaËkei KriæevaËke æupanije, kao i pojavljivanje naslova rex regni Sclavoniae u naslovima habsburπkihkraljeva koji su vladali i Ugarskom. Na kraju, ali nikako manje vaæno, taj je proces u 17. stoljeÊutemeljito pripomogao sve intenzivnijem stapanju hrvatskog i slavonskog plemiÊkog druπtva tenastanjivanju na sjever i zapad hrvatskog teritorija. RijeË je o masovnim razmjenama ljudi, neovisno otome govore li i dopisuju li se na hrvatskom, maarskom, latinskom ili njemaËkom jeziku.

Usprkos tome, pojam Slavonija nije nestao. Gotovo polutisuÊljetni obiËaji stanovnika uz Dravu iSavu, a pogotovo meu plemstvom koje je veÊ u srednjem vijeku veÊinom govorilo hrvatski (samomalen dio maarskim jezikom), zaista su snaæno dalje æivjeli. RijeË je, dakle, bila o tome da su latinskiSclavonia, njemaËki Windischland, a maarski Tótország,278 zajedno s nazivom Hrvatska, u prvom redupodrazumijevali podruËje Varaædinske i KriæevaËke æupanije, odnosno podruËje juæno od Drave. ToshvaÊanje odliËno odraæava i plemiÊko pismo Ivana Budora koji se sredinom 80-ih godina 16. stoljeÊaovako izrazio o svojoj domovini Slavoniji u koju se vraÊao iz sjeverne Maarske: “In Patriam dehinctuam, in regnum videlicet Sclavoniae” (Dodaci fol. 3.r.). Kod banskog stola (tabula banalis) ostala je iduænost slavonskog suca (prothonotarius regni Sclavoniae) koja je joπ u kasnom srednjem vijeku igralavaænu ulogu, a koji je joπ u 17. stoljeÊu koristio (1496. god. obnovljeni) slavonski grb i peËat.279

S obzirom na utemeljenost toponima Slavonija, ne treba Ëuditi πto su se brojne istinske slavonskeniæeplemiÊke obitelji, koje su govorile ili znale hrvatski (primjerice: Alapy/AlapiÊ, Fodróczy, Geréczy,Gotal, Gregoriánczy/Gregorijanec, Gubasóczy, Hásságyi, Herkffy/HerkoviÊ, Kasztellánffy/Kaπtelano-viÊ, Kerecsényi, Konszky/Konjski, Ladányi/Ladanjski, Miletinczy/MiletineËki, Orahóczy/OrahoveËki,Petho, Ravenni, Szemcsey/SvetaËki, Szerdahelyi, Tahy, Thuróczy/Turoci, Urnóczy, Zabóky/ZaboËki),joπ jedno znaËajno vrijeme smatrale Slavoncima, a ne Hrvatima. To je joπ razumljivije ako znamo da jeslavonsko plemstvo veÊ od kasnog srednjeg vijeka raspolagalo posebnim (pecularis) “slobodama,obiËajima i pravima” (libertates, consuetudines et iura), kao πto su plaÊanje poreza, pravosue, biranjedræavnoga kapetana, imenovanje vicebana, upravljanje æupanijom, trgovina solju, selidba kmetova kojesu maarski vladari iznova potvrivali itd.280

276 O kasnosrednjovjekovnim opÊim æupanijskim skupπtinama: Tringli, 1998., posebno 293. - 307. str., i Sabol, 1995., 15. - 23.str. (poglavlje je rad Josipa KolanoviÊa)

277 To su u poËetku uglavnom nazivali generalis congregatio, kasnije conventus diaeta, πto omoguÊava razlikovanje od glavnesudske skupπtine. Nekoliko primjera iz 70-ih godina 15. stoljeÊa: KukuljeviÊ, I. 213. - 217.str. No. CXLVI-CXLVII. (1477. -1478.) i 272. - 273. str.: No. CLXXXVI (1525.), kao i novije: Pálosfalvi, 2000., 66. str. (1443.), 90. str. (1446.) i 96. str. (1447.)

278 O njemaËkim izrazima vidi: Petar KegleviÊ, travanj 1534., “Waan in Khrabaten und Windischenland” (ÖStA HKA Fam.-AktenD-T 138. fol.18-19.), viπe primjera maarske upotrebe rijeËi: Petho, 1753., 127., 132., 134. str. (“Thót és Horvát Ország”)

279 Nekoliko primjera odluka hrvatsko-slavonskog staleπkog sabora: “Lecta per me magistrum Joannem Zakmardy deDiankoucz prothonotarium regni” (natpis njegova peËata: “† SIGILLVM NOBIL[I]VM REGNI SCLAVONIE 149V [sic! =1497.]”), MOL P 235 Petho cs. Com. Varasd, Fasc. 4. No. 306.(4. svibnja 1645.) i Uo. No. 325. (17. svibnja 1650.); o obnovigrba 1496.: KukuljeviÊ, I. 234. - 235. str.: No. CLVIII.; o peËatu: BojniËiÊ, 1901., 69. str. o radu sudaca (s listom): KlaiÊ V.,1982., 632. - 634. str.; æivotopis suca Zakmardija: Horvat K., 1905.

280 Brojni dobri primjeri: KukuljeviÊ, I. 179. - 277. str., i III. 3. - 20. str., izmeu njih povlastice slavonskog plemstva dodanemaarskim zakonskim Ëlancima (Articuli nobilium regni Sclavoniae, Uo. 11. - 13. str.)


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

O vaænosti i sreenosti maarskog prava te uporabi hrvatskog jezika govori i Ëinjenica da je uz potporuJurja Zrinskog 1574. u NedeliπÊu - u radionici Rudolfa Hoffhaltera i u hrvatskom prijevodu IvanaPergoπiÊa, varaædinskog biljeænika - svjetlo dana ugledalo poznato djelo “Hármaskönyv”(Tripartitum).Istvána Werboczyja281 Taj je maarski zbornik obiËajnog prava veÊ u prvom izdanju 1517.uËvrstio najvaænije karakteristike slavonskog plemiÊkog obiËajnog prava. Na grbu armalisa Ivana Budoraupravo zbog tih plemiÊkih sloboda i privræenosti korijenima slavonski je grb mogao prethoditihrvatskome. Usprkos ujedinjenju dviju pokrajina, oko Save i Drave ostale su karakteristiËne ugarske(kraljevske) mjesne uprave, institucije i æupanije koje su na podruËju Primorske Hrvatske u srednjemvijeku izostale.282 Hrvatskim plemiÊima koji su se selili na sjever nije bilo ni na kraj pameti odreÊi se svegatoga jer je taj ustroj dobro funkcionirao, a i naπli su se u veÊ djelomiËno poznatoj strukturi iz srednjegvijeka283 (uglavnom zahvaljujuÊi posjedima u ZagrebaËkoj æupaniji, sluæbama i srodstvima). Povrh toga,nudila se odliËna moguÊnost za napredovanje i gradnju karijere. Time je jedna znaËajna grupa hrvatskogplemstva od sredine 16. stoljeÊa ugodnije æivjela, primjerice novi Budorovi roaci i æupanijski zastupnici,pa i BedekoviÊi, DvorniËiÊi, MeleniÊi, PataËiÊi, PetriËeviÊi, RadoviÊi i VragoviÊi ili njegovi vicebanski isudaËki drugovi, kao i pomoÊni suci Ëiju su duænost sve viπe obnaπali BerislaviÊi, KegleviÊi, MrnjavËiÊi,MikuliÊi, PataËiÊi i PetriËeviÊi.284 Tek je na podruËju nekadaπnjeg hrvatskog pravnog i obiËajnog poretkamoglo biti potrebe za odreenim promjenama te prilagodbom slavonskim navadama i propisima. BuduÊida izbjeglom hrvatskom plemstvu (FranËiÊi, KruæiÊi, Horváth-StanËiÊi itd.), znatno sjevernije, uudaljenijim æupanijama Ugarskoga kraljevstva (Zala, Somogy, Vas, Sopron, ali i joπ dalji Szepes)prilagodba nije prouzroËila ozbiljnije teπkoÊe, mnogo lakπe se mogla provesti u bliæim krajevima u uæojdomovini Ivana Budora - u Varaædinskoj, ZagrebaËkoj i preostaloj KriæevaËkoj æupaniji.

Zbog toga, kao πto i moæemo pratiti prema kasnijem uredskom æivotu Ivana Budora, organizacija,uprava, djelatnost i sudstvo Varaædinske, ZagrebaËke ili KriæevaËke æupanije nalikovali sufunkcioniranju maarskih æupanija sjeverno od Drave, npr. Zale, Soprona, Gyora (–ura) ili izbjeglePeπte.285 Znatne razlike postojale su, uz veÊ spomenuti dræavni porez i plemiÊko pravo, i u æupanijskojjavnoj upravi. Ban je, naime, sam imenovao zajedniËkog æupana ZagrebaËke i KriæevaËke æupanijeizmeu vlastitih ljudi kojima je vjerovao, a to je uglavnom bio njegov zamjenik, viceban. Iako ta pitanjaËekaju daljnje istraæivanje, Ëini se da æupani, suci i porotnici ZagrebaËke i KriæevaËke æupanije nisuigrali tako veliku ulogu u æupanijskom upravljanju i pravosuu kao njihovi maarski kolege te da subili pod snaænim utjecajem bana, odnosno njegova zamjenika. Ta situacija u mnogome je nalikovalaodnosima erdeljskih æupanija.286 To uopÊe nije iznenaujuÊe. Naime, te su razlike i u Slavoniji287 i u

281 O PergoπiÊevu radu, Ëije se istraæivanje kajkavske hrvatske knjiæevnosti smatra prvim tiskanim spomenikom, vidi novije:©tefanec, 2001., 229. - 233. str., usporedi joπ: Strohal, 1932., 180 str., te Z. BartoliÊ, Ivanuπ PergoπiÊ: Decretum, 1574.,»akovec, 2003.

282 Zsoldos, 2001., 274. - 275. str., usporedi: Goldstein, 1996., 21. - 38. (poglavlje je napisao Borislav Grgin)283 U vezi s tim, kao primjer ukorjenjivanja u Ugarskoj Damjana Horvata i njegov æivot kao hrvatskog bana (1471. - 1475.):

KarbiÊ, 2002.284 Uz podatke iz navedenih izvornih izdanja vidi: Strohal,1932., 178. - 179. str.; KlaiÊ V., 1982., 600. i 634. str., neπto novije:

LonËariÊ, 1996.285 Uz velik broj objavljenih æupanijskih regesta svezaka iz novije produkcije bez zahtjeva za cjelovitoπÊu, vidi o Zali: ZMA,

2000., 23. - 46; o Sopronu: Turbuly, 2000.; o Gyoru (–uru): Gecsényi,1988. i o Peπti: Szakály, 2001., 439. - 462. str.,usporedi joπ Bónis-Degré-Varga, 1996., 137. str. i Goldstein, 1996., posebno 39. - 55. str.

286 Bónis-Degré-Varga, 1996., 125. str. i Mályusz, 1988., 32. - 33. str.287 U srednjem vijeku veÊina slavonskih banova imala je dva vicebana koji su uglavnom (ali ne uvijek) bili æupani KriæevaËke i

ZagrebaËke æupanije. Engel,1996., I. 16., 252. str.; Kubinyi, 1998., 353. - 354. str. i Tringli, 1998., 299. str., usp. joπ:KukuljeviÊ, I., 213. - 277.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Erdelju veÊim dijelom postojale veÊ i u 14. i 15. stoljeÊu288 i u prvom su redu bile u meusobnojovisnosti s posebnom upravom dviju pokrajina.

Sve to u cjelini znaËilo je da su se ugarske i hrvatske stoljetne tradicionalne pravne institucije ikasnosrednjovjekovni obiËaji, usprkos ujedinjenju dviju dræava i dvaju plemstava, odræali na cijelompodruËju snaæno sve do danas. Dakle, usprkos ujedinjenju Hrvatske i Slavonije, veze nisu oslabjele, Ëak suse odræale sliËne pojave meu podruËjima juæno i sjeverno od Drave. To je dobro pokazao i tijek Budorovavojnog æivota pri obrani od Osmanlija, koji je branio krajeve u Hrvatskoj i Maarskoj. Novija istraæivanjaotkrivaju da je sustav izgradnje obrane sjeverno i juæno od Drave bio sliËan, to jest podjednako su se gradiligeneralati (Grenzgeneralat) koji su upravljali pograniËnim tvravama. To se odnosi i na okruæne uprave(Kreisgeneralati) koje su vodile æupanijske i plemiÊke vojne poslove, a koji su odgovarali kasnijemhrvatsko-slavonsko banskom ustroju juæno od Drave, uz funkciju upravitelja banskih krajeva(Banalgrenze).289 Iako se nakon postavljanja vojnog vijeÊa unutarnje Austrije 1578. hrvatskim i slavonskimkrajevima centralno veÊ upravljalo iz Graza,290 to nije znaËilo da je prestala suradnja s maarskimobrambenim zonama. ©toviπe, upravo je nastojanje bajcsavárskog kapetanskog podruËja (1578.) dokazaloda i dalje postoji prijeka potreba za tijesnom suradnjom izmeu slavonske i kaniπke uprave, kao i izmeumaarskih, hrvatsko-slavonskih i πtajerskih staleæa. Sve to Ëesto predstavlja problem samo povjesniËarimakoji razmiπljaju u okvirima danaπnjih samostalnih dræava. VodeÊim hrvatskim i maarskim politiËarima,kapetanima ili obiËnim pograniËnim konjanicima onoga doba (kakav je desetljeÊima bio i glavni junak ovestudije), to nije prouzroËilo nikakve teπkoÊe. Usprkos ujedinjenju Hrvatske i Slavonije, to nije imalonikakvo znaËenje za granicu na Dravi, koja nije imala pravo graniËno znaËenje.

To sve dobro predoËava vojniËki æivot Vida i Ivana Budora koji su stalno putovali i djelovali izmeuSigeta (Szigetvára) i Koprivnice ili Kaniæe i Varaædina. U tome se nisu od njih razlikovala ni velikamoÊna gospoda - negdaπnji ban, szigetvárski junak Nikola Zrinski i njegovi potomci (Juraj ili pjesnik ivojskovoa Nikola Zrinski). No, nisu samo meimurska gospoda i njihovi sluæbenici iz æupanije Zalaiπli amo-tamo izmeu svoje hrvatsko-slavonske i maarske domovine. Ugarsko kraljevstvo iSlavonsko-hrvatska dræava imali su jednu politiËku elitu, neovisno o tome govore li njihove obitelji ipodanici maarskim, hrvatskim ili njemaËkim jezikom. ZahvaljujuÊi tome su se Alapy/AlapiÊi,Bánffyji, DraπkoviÊi, Erdodyji, KegleviÊi, Pethoi i Tahiji i kao politiËari i kao pograniËni Ëasnici bezproblema kretali sjeverno i juæno od Drave, a u obje su dræave raspolagali posjedima, obnaπali tijekomæivota razne duænosti i govorili oba jezika. Ni meu niæim plemstvom (Geréczy, Gregoróczy,Konszky/Konjski, Malakóczy, PataËiÊi) nije bilo neobiËno ako je netko sudjelovao u borbi protivTuraka u Podunavlju ili u slavonskim ili banskim krajevima.

Moæemo spomenuti i jedan upeËatljiv konkretan primjer tijesne suradnje vojnika u Podravini, kojinam je ostavio Grgur Petho (vrπnjak i suradnik Ivana Budora), kao raniji viceban, a kasnije baboËkiglavni kapetan i na kraju varaædinski podæupan, koji je iπao amo-tamo za poslovima. On 1579. u kronicina maarskom jeziku istiËe: “Nikola Malakóczy, natporuËnik Nikole Zrinskog u Slavoniji, pored Dravekraj Drnja dobro je potukao breæniËke Osmanlije, gdje ih je mnogo vaænih palo u boju”.291 Ovi redoviodliËno opisuju gotovo “zajedniËko disanje” susjednih krajeva. I glavni kapetan Bajcsavára, Ëija seutvrda nalazi sjeverno od Mure, u slavonskoj pograniËnoj pokrajini, potukao je breæniËke Turke pokraj

288 Janits, 1940., 13. - 15. str. (u 14. st. su podvojvode bili æupani Fehér æupanije) i 26. - 29. str.; Mályusz 1988., 31. - 33. str.,Engel, 1996., I. 11. i 246. str. i Zsoldos, 2001., 279. - 280. str.

289 Pálffy, 1996., 192. - 199. str., o banskim krajevima osnovno: Kruhek, 1984., 1994. i 1995., 303. - 323. str., neπto Kaser,1997., 278. - 281. str.

290 O tome (s daljnjom literaturom) u 76. biljeπci291 Petho, 1753., 127. str.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Drnja, na juænoj obali rijeke.292 No, ne zaboravimo ni to da su se Nikola Malakóczy i ostali vojnicipograniËnih pokrajina nenjemaËkog materinskog jezika slavonske i hrvatske glavne kapetanije u tovrijeme zaklinjali na hrvatsku verziju vojnog statuta donesenog 1578. godine, koji je joπ 1566. u gornjojMaarskoj sastavljen za maarske konjanike i pjeπake generalskog tabora Lazarusa Freiherra vonSchwendija, kao i za vojnike ponovno zauzetih tvrava oduzetih Ivanu Æigmundu, erdeljskom knezu.Na taj naËin najraniji hrvatski vojni pravilnici svjedoËe o uskoj povezanosti dviju dræava.293

Uz civilnu i vojnu upravu, mnogo se sliËnosti moæe uoËiti i u sastavu, æivotu i moguÊnostima izgradnjekarijere plemiÊa.294 Srednjovjekovni obiËaji naπli su se jednim dijelom i u organizaciji æupanija, ali i uæivotu pristiæuÊeg izbjeglog plemstva. Kao πto moæemo doznati iz Budorove sudbine, u naseljima u mirnijojpozadini dræave otvarale su se moguÊnosti za stjecanje posjeda, uspjeπnu pograniËnu vojnu sluæbu, zasluæbu povjerenika kod jednog ili viπe velikih gospodara, za aktivno sudjelovanje u upravljanju æupanijamablizu bojiπta ili duæ cijele dræave, za sklapanje povoljnih brakova, uËenje, stjecanje iskustva u pravnoj struciili uËenju prava. U tom pogledu hrvatske i slavonske plemiÊe Ëekali su isti izazovi i teπkoÊe kao i njihovedrugove iz sjevernog Podunavlja ili æupanije Nógrád,295 iako su jamaËno postojale i mjesne posebnosti, kaoπto otkrivaju novije studije.

Æelio bih naglasiti da je razliËita jeziËnost ili makar razliËita (hrvatska, slavonska i maarska) plemiÊkasvijest o vlastitu identitetu samo rijetko prouzroËila teπkoÊe u zajedniËkom æivotu. Naime, rani novi vijektek je upoznao zametke problema πto izviru iz konflikata etniËkoga karaktera. Plemstvo je u veÊem dijelubilo viπejeziËno, iako je neosporno da je velika veÊina pristiæuÊih izbjeglih hrvatskih plemiÊa i JuænihSlavena te Vlaha nedvojbeno govorila nekim dijalektom hrvatskoga jezika (kajkavski, πtokavski, Ëakavski).Kao odliËan primjer toj viπejeziËnosti sluæi ugovor iz travnja 1626. godine Franje Budora i njegova brataIvana mlaeg o jednom njihovu podaniku. Taj je ugovor u cijelosti napisan hrvatskim jezikom i poËinjerijeËima “Ja Budor Ferencz”, a potpis na dnu je u latinskom obliku - “Franciscus Budor”.296 Prije negoπto bismo, meutim, pomislili da imamo posla s nekakvim kuriozitetom, potrebno je napomenuti da se i uarhivima drugih obitelji, primjerice gerπejskih Pethoa, nalazi dosta vaænih potvrda u sliËnom obliku.297

Dakle, ujedinjenje i zajedniËki æivot Hrvatske i Slavonije u 16. i 17. stoljeÊu uglavnom su uspjeπnozavrπeni, usprkos svim teπkoÊama i nedaÊama. To, naravno, ne znaËi da se, usprkos bliskom hrvatsko-maarskom suæivotu, nisu veÊ u to doba pojavili korijeni odreenih politiËkih, dræavnopravnih icrkvenih suprotnosti i nepravdi (iniuria - tako su ih zvali u ono doba) ili pak kulturno-jeziËnihkonflikata koji su se u kasnijim stoljeÊima pojaËavali, sluæeÊi kao temelj æestokih politiËkih,nacionalnih i povijesnih svaa.298 O teænjama za odcjepljenje od Ugarskoga Kraljevstva nismo naπlipodatke, iako je u tim okvirima od sredine 17. stoljeÊa bilo sve viπe pristaπa autonomije πireg politiËkogkruga, samostalnog staleπkog zastupanja i ravnopravnosti, kao i programa prosvjete na hrvatskomjeziku.299 Za zajedniπtvo protiv velikog osmanlijskog neprijatelja u to je vrijeme postojala joπ veÊa

292 Nova monografija od 70-ih godina 16. stoljeÊa o naselju koje je sluæilo i kao pograniËna tvrava: PetriÊ, 2000., posebno 68.- 71. str.

293 Pálffy, 1995., 72. - 77. str. i novije: Pálffy, 2003.294 Iz dosadaπnjih hrvatskih istraæivanja uglavnom radovi Josipa AdamËeka i KlaiÊ V., 1982., 625. - 628., 296.295 Vidi navedene naslove u uvodu historiografije Iványi E., 1984.,Gecsényi, 1993.; Dominikovits, 1995., 2000., 2002a. i 2002b.296 HDA, Arhiv Budor, 7. travnja 1626., usporedi joπ: Strohal, 1932., 183. - 184. str.297 Primjer: “Jaz Plenar Mihály, Vicezudacz Varasdynzke Graczke megye” ili garantno pismo: “Idem, qui supra Michal Prenar

vicejudlium comitatus Varasdiensis manu propria”. MOL O 235 Arhiv obitelji Petho, Com. Varasd., Fasc.4: No.281 (23.svibnja 1626.), odn. Uo.

298 Precizno, neutralno otkrivanje ovih konflikata zadatak je kasnijih istraæivanja; novije u prvom redu Bene, 2000., 127. - 128.,i 177. - 179. str., neπto Várkonyi, 2002., kao i u vezi sa svaom povjesniËara oko urote zrinsko-frankopanske koja senastavlja u 2. pol. 19. st. (pr. Kálmán Thaly, Gyula Pauler, odn. Franjo RaËki)

299 Novije u vezi s Jurjem Rattkayem i palatinom Ivanom DraπkoviÊem (1646. - 1648.): Bene, 2000., 12., 121. - 123., 128., 139.- 141. i 166. - 180. str. Ovdje ujedno æelim zahvaliti kolegi Sándoru Benu na njegovim savjetima koji su obogatili ovu studiju.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

potreba nego u srednjem vijeku. Kao πto vidimo u sluËaju obitelji Budor, za mnoge se tada isamoodræanje pretvorilo u pitanje. »ini se da je toga bilo svjesno i stanovniπtvo svih slojeva koje jeostalo u toj “zajedniËkoj dræavi i domovini” hrvatskog i slavonskog plemstva te je bilo sposobno dræatise starih obiËaja i mirnog suæivota, kao i prilagoditi se nametnutim pritiscima i moguÊnostima koje suse Ëesto Ëinile bezizlaznima. Zbog svega toga, dijelom pod vodstvom velike gospode, a dijelom putemvlastitih veza, mogli su zajedno funkcionirati i na podruËjima sjeverno od Drave. Sluæbe Ivana Budoraobavljene u obje domovine i njegova cijela karijera to savrπeno dokazuju.

9. Dodaci

Darovnica (armalis) plemstva Ivanu Budoru 1610. godine

BeË, 1. prosinca 1610.

II. Mátyás magyar király nemesség-megerosíto oklevele (armálisa)budróci Budor János és családja számára(Ugarski kralj Matija II. daje plemstvo (armalis) Ivanu Budoru i njegovoj obitelji)

Eredetije: Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44, fol. 1-12. Függopecsétes, eredeti példány,pergamenen, kπnyvalakban avagy füzetformátumban.

Egykorú másolata: ÖStA HKA Fam.-Akt. B-P 318. fol. 1-10.Késobbi másolata: Arhiv HAZU, Armales, D CLXXXIX: A 44. Az eredetivel 1747. május 10-én Derg

Dávid varasdi alispán által turniscsei (Varasd megye) kúriájában πsszehasonlított és arról GallánPál vármegyei jegyzo által készített másolat.

Kivonatolt, népszerusíto formában tπrtént rπvid ismertetése egy 19. századi hetilapban (számosazonosítási hibával, mindenféle kritikai kommentár nélkül): Laszowski, 1899. 336-338. o., vπ. mégemlítésszeruen BojniËiÊ, 1899. 23. o.

Az oklevél elso — utóbb jelentosen kiegészített és nyelvileg gondosan átstilizált — változata 1610.szeptember 30-ról a Magyar Udvari Kancellária 1610. évi “stíluskπnyvében” (“Stylus MaiorisCancellariae inclyti regni Hungariae millesimi sexcentesimi decimi etc.”): OSzK Kt. Fol. Lat. 1818.fol. 97-101. Ez utóbbi példány címerleírásának és narratiójának kiadása: Áldásy III. 60-65.: No. 115.

Az armális december 1-én kelt eredeti példányának a szeptember 30-án szerkesztett változattól valószπvegeltéréseit az alábbiakban kurzívan jelπljük; a kisebb stilisztikai javítások és finomításokjelzésétol viszont eltekintünk. A nemeslevél kπzzétételekor mindenben a bevett humanista helyesírási-átírási gyakorlatot kπvettük.

[fol. 1r.: színes, festett címerkép, fol. 1v.: üres][fol. 2r.:]Matthias secundus divina fa-[fol. 2v.:]vente clementia Hungariae, Dalma-[fol. 3r.:]tiae,

Croatiae, Sclavoniae, Ramae, Serviae, Gallitiae, Lodomeriae, Cumaniae Bulgariaeque etc. rex,designatus in regem Bohemiae, archidux Austriae, dux Burgundiae, Styriae, Carinthiae, Carniolae etWierthembergae, marchio Moraviae, comes Habspurgi, Tyrolis et Goritiae, tibi fideli nostro generosoIoanni Bvdor de Budrocz, filio egregii quondam Viti, filii Andreae, filii Nicolai, filii Adami, filii Iacobi,filii Stephani, filii Bodor, filii olim comitis Sagud, nobilis de Gorbonuk, salutem et gratiae acclementiae nostrae regiae erga te continuum incrementum.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Multa sunt, quae illustrium virorum memoriam aeternitati consecrare ac perpetuam conservaresolent, sed cum iis, quae ad regna et imperia vel rite gubernanda, vel latioribus terminis propagandaspectant, nulla res maiorem vim habere posse intelligitur virtute militari, in eaque fortiter aeditis aquopiam facinoribus illos vel comprimis omni liberalitatis et munificentiae genere prae coeterisexornandos ducimus, quos egregia in plenis periculorum rebus gesta atque facinora coeteris ampliuscommendarint. Tanto libentius uberioreque voluntate eius instituti nostri signa aedimus, quanto gravioridigniorique obiecta ratione ad perficiendum illud invitamur, dupplicem hinc fructum experti et quod is,[fol. 3v.:] qui se recte ac fortiter gessit, virtutis proemium auferat, et caeteri hoc exemplo, ad quaevispericula virtutis et honoris gratia obeunda facilius accendantur.

Quod ipsum in te quoque Ioanne Bvdor de Budrocz postulantibus ita et jure quodam propriovirtutibus tuis ac insignibus in Sacram regni nostri Hungariae Coronam et consequenter Maiestatemquoque Nostram meritis exigentibus libenter facimus. Quandoquidem te intelligimus, sicuti in seriegenealogiae tuae manifeste liquet, antiqua et celebri regni nostri Hungaria ante quadringentos annos exnobilibus parentibus comitatus Vesprimiensis oriundum in dicto regno nostro Sclavoniae sedes fixisseet bona haereditaria acquisivisse, te quoque virtute et armis semper clarorum vestigia viriliter secutum,ut a primis adolescentiae tuae annis, spretis cunctis vitiorum illecebris, quibus aetas illa plerunqueirretiri et corrumpi consuevit, duram virtutis viam tibi terendam proponendo, militari disciplinae teaddixisse, in eaque non vulgari operae praetio facto, durante praesertim illo aperto quindecennali belloTurcico diversis expeditionibus generalibus et particularibus interfuisse.

[1580. szept. 28.] Atque inprimis circa annum millesimum quingentesimum octuagesimum,adolescentiae annos excedens, prima militaria specimina tunc edidisse, cum scilicet ductoribusspectabilibus et magnificis quondam Georgio de Zrinio et Francisco de Nadasd comitibus, itemBalthasare de Batthian et Vito ab Halekar generali Sclavoniae ac aliis capitaneis validus exercitus regiuscontra Turcas, in agrum Poseganum populabundos irrumpere volentes, te quoque in eo praelio cumPossegano Skander bege forte, infra dirutum castellum Grabrounicza vocatum, obvio et in agroWarasdiensi excurrere volenti acriter commisso interfuisse et spectantibus iisdem [fol. 4r.:] belliducibus Turcam hasta deiecisse ac stricto ense, sanguine tincto plurimos sauciasse et prostrasse.

[1583-1584] Post hanc vero pugnam te in praesidium Leua conferendo, sub ductu et auspiciismagnifici quondam Francisci Dobo de Ruzka, eotunc generalis capitanei partium regni nostri HungariaeUltradanubianarum per biennium militando, cum Turcis sub idem praesidium soepe discursantibusmanus conservisse, nonnunquam ad praesidia Turcica, Strigonium, Palank, Parkanij, Nograd, Széchénet Drégel vocata, per nostratos irruptionibus et excursionibus factis, continue interfuisse.

[1583] Sub idemque tempus, dum Turcae versus Nitriam depopulationem fecissent, circa oppidumVerebél ipsi milites praesidii Leua, ductore egregio quondam Andrea Forgach de Ghijmesvicecapitaneo, Turcis occurrissent et eosdem memorabili coede prostrassent, ei conflictui te quoqueinterfuisse, et non segnem operam navasse, ubi multi quoque captivi Christiani sunt eliberati.

[1584] Praeterea cum Strigonienses Turcae eosdem milites Leuenses ad pugnam provocassent etnonnullos falcatores abduxissent, iidem Leuenses ad insidias Turcicas haudprocul positas delapsi, etcum eisdem congressi, a Turcis fugati essent, ubi magnificus Ladislaus Pethe in captivitatem quoqueincidisset, ei quoque fortunae ludibrio praesentibus Francisco et Iacobo Dobo interfuisse. Insuper cumTurcae Strigonienses et alii confiniarii versus montanas civitates populandi excurrissent, ipsiqueLeuenses talione reddita eosdem Turcas fudissent et fugassent, ac e manibus eorum multos captivosliberassent, hic quoque non solum interfuisse, sed et boni militis ac virtutis officia praestitisse, ductoredicto Andrea Forgach existente.

Expleto biennio in Patriam dehinc tuam, in regnum videlicet nostrum Sclavoniae reversus, ubi[1586. dec. 5-6.] sub idem tempus Alibegus Poseganus in finibus Sclavoniae circa praesidium Iuanichadepopulatus et praeda onustus ovans pedem referre voluisset, supradicti Thomas Erdeodij banus et


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

frater eius Pe-[fol. 4v.:]trus ac dictus Vitus Halikar hostem ipsum insecuti fuissent, commissa in mediohyemis rigore egregia pugna ipsum debellassent et spoliis exuissent, tunc te quoque ensem Turcicosanguine respersisse, aliquot hostium detruncasse et nonnullos in servitutem abduxisse.

[1585. jún.] Item sub ductu et tempore banatus praefati comitis Thomae Erdeodij, dum idem unacumfratre Petro et Gabriele Tahij ultra fluvium Vnn vocatum, sub castrum Turcicum Kosztaniczaexcursionem exercendae virtutis militaris causa fecissent, eosdemque Turcae displosione machinarumdestinato excepissent, et stragem ducentorum hominum et amplius commisissent, te hastam inTurcicum latus confregisse, alterius caput amputasse, et vexillum e manibus vexilliferi Christianisclopeto icti, in terra deiectum, strenue elevasse et durante pugna tenuisse et viriliter reduxisse.

[1586-1589] Posthaec sub generali capitaneatu dicti comitis quondam Georgii a Zrinio perquadriennium Canisae stipendium merens, [1587. ápr. 13.] cum eodem comite a Zrinio, ductoreFrancisco de Nadasd et aliis belliducibus ad nundinas Turcicas in oppido Kalmanchehij celebrandascursio dacta a nostratibus fuisset, ibidem quoque hastam confregisse viriliter, hunc decolasse, alterumvero Turcam captivum coepisse.

[1586. aug. 30.] Item cum Haszan Passa, Zigethanus praefectus trans Muram fluvium, in InsulamMurakeπz irruptionem fecisset et praedam hominum et pecorum ingentem copiam abegisset, pernemusque Canisiense apud desertam possessionem Palin vocatam revertendo transire voluisset,Canisiensesque milites cum eo aperto Marte conflixissent, ei quoque conflictu interfuisse, hasta Turcamtransverberasse, ubi commilitones aliquot liberando vix ipsam mortem evasisse Ex eadem Turcicacohorte turma quaedam versus oppidum Cheztregh iisdem diebus [1586. szept. eleje] cum excurrissetet multos agricolas, utriusque sexus homines in captivitatem redigendo reverse fuisset, quam insecutimilites Canisiani prope Berzencze impetu facto usque ad unum internecioni dederunt, captivosqueChristicolas eliberarunt, inter illos [fol. 5r.:] te etiam non postremum fuisse et antesignarium TurcicumMuztaficza vocatum, qui fluvium Mura cymba ex corio facta occulte tranare solebat, vivum coepisse.

[1587. aug. 9-10.] In anno Domini millesimo quingentesimo octuagesimo septimo in memorabilivictoriosa pugna Sarkanij Zigethana, cum Saaswar Bassa, ductoribus quondam comitibus Georgio aZrinio, Francisco de Nadasd, Balthasare de Batthian ac Ioanne Adamo Trautmansdorffero et aliislaudabiliter commissa, interfuisse, hasta Turcam quendam strinxisse, hunc decolasse, alium inservitutem abduxisse.

[1589. ápr. elott] Tandem relicta Canisa in praesidium nostrum Caproncza te contulisse et ibidemstipendium merens, sub Ioanne Glubiczar et Stephano Graizwein capitaneis Caproncensibus et VitoHalekar generali Sclavoniensi existentibus, cum magnificus quondam Michael Zékel de Keuend, quemsecuta est phalanx utriusque ordinis Sclavonica, et magnificus Benedictus Thuroczij equitatumCaproncensem ductitavit, et sic sub praesidium Turcicum Verocze excursionem fecissent, tu quoqueillum ductorem secutus, viriliter militando ad cancellos portarum ipsius praesidii Turcas interfecisse,sauciasse et retrocedere coegisse, ac in agro eiusdem singulare certamen commisisse.

[1591. aug. eleje] Cumque in subsidium praesidii Zizegh dictus comes Thomas Erdeodij banuscontra Haszon Bassam Bosznensem, postea vezirium profectus fuisset, valido cum exercitu, ipsumquepraesidium liberasset, et Turcam obsidionem solvere coegisset, illi quoque expeditioni interfuisse.

[1591. aug. 15.] Similiter cum in initio rupti foederis idem banus castellum Monoszlo coepisset,praesente Albano Greizuein Iuanicziensi, quem sequenbantur dictus Albanus et Ioannes GreizueinCapronczensis capitanei cum exercitibus suis, te quoque ei bello interfuisse et strenui militis officiaimpigre praestitisse.

[1592. ápr. 12. után] Cumque non multo post tempore dictus Haszon Bassa vezirius Turcicuspraesidium Petrinia ex congesta terra et trabibus quadratis in spa-[fol. 5v.:]cio sex hebdomadarumexaedificasset, [1592. jún.] cumque iidem Thomas Erdeodij banus, Andreas Augsperger generalisCarolostadiensis, necnon Ioannes Greiszuein et Benedictus Thuroczij ductoribus et primipilares, ab


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

incoepto opere frustra repellere voluissent, ac e regione in citeriori ripa fluvii Colapis apud castellumBrezt vocatum castrametati fuissent, te quoque in iisdem castris interfuisse, ac per sex hebdomadasplures noctes insomnes duxisse vigilias agendo, necnon multos labores militares exantlasse, in diversisvelitationibus et levibus pugnis utrinque illatis.

[1591. okt. 5. és a kπvetkezo napok] Praeterea sub idem tempus ipse Haszon Bassa penes praesidiumIwanch proficiscens, castella Bosiako et Lupoglaua vocata, in Sclavonia habita, cum ingenti exercituexpugnata, demolitus fuisset et magnam circumiacenti regioni igne et ferro vastitatem per triduuminferens, hominum utriusque sexus innumerabilem praedam abegisset, hic tu ab ipsis Ioanni Greizueinet Benedicto Thuroczij Iuanicham praemissus ad confortandos anomis eorum militum et Turcicaagmina exploranda, quod iter octo milliarium uno die conficiens, exercitum Sclavonicum, quemMichael Zékel ductitavit, in loco Kloszter vocato invenisse, et de adventu auxiliarium copiarumCaproncensium eidem nuncium attulisse, quem cognito Turcae ibidem prope esse, altero die versuscastrum Lorechina deflectens, per aliam, quam veneras, viam reverti voluisses, ipseque exercitusChristianus, cui te ibi interfuisse, a latere Turcam insequens, eam noctem in castello Gradecz propedictum castrum Lorechina, ubi Turcae erant castrametati, peregerunt, illinc te quoque cum tribusequitibus res et molitiones Turcicas exploratum nostri praemisissent, qui jussa peragens, cum Turcamversus nostrates et castellum Gradecz recta aciem dirigere vidisse et nunciasse, a Turcis exceptus, celerifuga repulsum esse, et ibi penes ipsum Gradecz Turcae iter facientes, selectos nostris obiecerunt,quibus cum donec per proximum amnem transissent, nostris satis negotii erat datum fudendo Turcarumpostrema agimina, nonnunquam repulsam passi sunt, praesertim ad ipsum amnem, Turcarum agminaerant [fol. 6r.:] disposita, cum aliquot maioribus falconetis ipse quoque Haszon Passa reversus, cumsuos videret retundi, acriter cum nostris pugnasset, tandem nostri superiores evadentes, ipsum in fugamconvertissent, ac instando illis vexilla triginta, falconetas aliquot, tubicines et timpanistas ademerunt.His tu omnibus non otiosus spectator hic interfuisse, et virilis pugnantis officia rite praestitisse. Hacpugna finita, te ad Gradecz reversum esse, ubi novo equo et armis instructus, cum viginti quinqueequitibus vestigiis Turcicis insistens, tertio die aliquot Turcas captivos coepisse et adduxisse.

[1593. jún. 22.] Praeterea cum idem Haszon Passa secundo praesidium Zizek arctissima obsidionecinxisset, ac ponte navale fluvium Colapim stravisset, penes alterum fluvium Odra, ibi videns nostros,ductore Ioanne Ruperto ab Eckenpergh, comite Thoma Erdeodij, Andrea Ausperger at aliis adventare,obviam nostris procedens, magnam et memorabilem suo casu victoriam Deo propitio praebuit, namterga vertens, cum in pontem ipsum acrius insilvissent, fracto ponte in fluvium submersi, alii a tergoinsecuti in ipsum flumen praecipitati sunt. Cui quidem praeclarae victoriae te interfuisse, et rei benegerendae occasioni plurimis spectantibus non defuisse. [erosen átstilizálva]

[1592 vége?] Cum taliter in praesidio ipso Caproncza merens Patriae foris bonam operampraestare, non minus etiam in praesidio ipso, tanquam domi existens, militaria exercitia habuisse, namcum Turcae limitanei virtutis experiundae causa, praesertim frigore congelatis fluminibus Drava etMura, sub praesidium ipsum Kaproncza discursassent, aut econtra iidem milites nostrates Turcis inditione ipsorum similem molestiam creassent, hic quoque tam sustinendis, quam inferendis injuriis illismilitaribus participem te praebuisse, praesertim autem in indagatione insidiarum, ubi soepius magnavitae discrimina adire coactus es, sic etiam in persecutione similium excursantium Turcarum nonminorem laborem perpessum esse.

[1592 táján] In eo exercitio quodam tempore cum quatuor commilitonibus in Turcicas insidiasprolabens penes [fol. 6v.:] Dravum apud castellum Vijwar vocatum, in Turcas mille quingentos equitessimul et pedites incidisse, amisso uno commilitone, Ioanne nempe Zuhodolij, vix aegre te revertipotuisse, ubi hastae quoque ipsius vexilla seu insigna per Turcam a tergo fugienti erepta esse; hastanihilominus permanente et equo suo quoque sauciato ac indispositum ibidem exercitum nostrum, cui


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Glubiczer et Trautmansdorfer praefuerant, incolumen reversum esse, ubi alterum nactus equum iterumTurcam insecutum fuisse.

[1593. ápr. elott] His itaque peractis et aliis plurimis fortiter rebus gestis, cum relicto praesidioCaproncza in aliud praesidium Baicha vocatum, ad aquas palustres Canisianas extructum te conferens,sub capitaneatu egregii olim Christophori Alija ductuque et auspiciis dicti quondam comitis Georgii deZrinio in stipendio Styriacorum procerum militasse, ibi quoque Turcis inferentibus injuriam et soepiusulciscendis semper te praesentem exhibuisse.

[1593. aug. kπzepe] Tandem cum ductoribis belli praefati Eckenbergero, comite de Zrinio et aliisdum nostri praesidium Petrinija obsidere voluissent, iamque ad Colapim pervenissent, caesarisTurcarum ingens exercitus eius praesidii defensioni destinatus, de repente adventans ipsis bellumintulisse, ubi commissae acriter pugnae, illic interfuisse, et pro virili sua diimicasse, tandem illinc cumeodem exercitu nostrate impari longe Turcarum numero pugnando retrocedente, hic cum sui similibus,postremum agmen exercitus strenue ab insultu hostili per duo fere milliaria tutatum esse.

[1597. aug. 13-20.] Expugnationi nostra praesidii Papensis, in castris serenissimi archiducisMaximiliani, domini et fratris nostri observandissimi, cum ipso comite a Zrinio interfuisse, et honestaminter milites operam et reipublicae Christianae impendisse.

[1593. ápr. 16.] Item cum Turcae Babolchenses et Segesdienses ac Berzencenses conjunctis viribusfortalitium nostrum Fittiehaza vocatum noctis in silentio clandestine intercipere voluissent, quorumpraemissa astucia milites nostri limitanei celeriter advolassent, te quoque cum ipsis in illud fortalitiumingressum fuisse, Turcasque adve-[fol. 7r.:]nientes fortiterque insultum facientes ac portam terna viceoccupantes, iterumque repulsam facientes, praesentem fuisse hic quoque inter eosdem milites inclusos,quid pietatis Patriae debebatur, masculo pectore imbutus, non obscure impendisse, et Turcas in fugamconversos et in nemus proximum diffugientes cum coeteris gutturetenus aquam intrando Turcarumaliquot captivos ad suos reduxisse.

[1593. okt.] Posteaquam autem Sinan Bassa vezirius Vesprimium et Palatam expugnasset, eaminiuriam nostri ferre nolentes, ductoribus comitibus ab Hardeck, Zrinio et Nadasd, necnon Palffij etaliis, levatis Cis- et Ultradanubianorum comitatuum gentibus, [1593. nov. 3.] in agro Albae Regalisconsedissent, ubi Ali Passa Budensis cum ingenti exercitu Turcarum cum nostris acri pugna commissaaperto Marte conflixit, et in primo conflictu statim amissis aeneis machinis et Ianicharorum cohortibus,cum equitatu terga dedit et in fugam conversus est, quem tota die nostri insecuti, aliquot milliaTurcarum trucidassent. Isti ergo pugna te quoque interfuisse, hasta Turcam confodisse, et plurimosdecolasse, sauciasse, nec nonnullos coepisse, et te inter alios militares viros sub ductu eiusdem comitisa Zrinio non postremum exhibuisse. [ill. erosen átstilizálva]

[1594. máj.-jún.] Item tempore primariae obsidionis Strigoniensis Majestate nostra Regiapraesente, cum annexa propugnacula Vgrijwar et Vijzwar appellata nostri invasissent, ei impetui te ibiquoque interfuisse, coesis utrinque magna hominum multitudine, [1594. júl. 19-23.] interim SinanPassa cum totius Orientalis Imperii viribus adveniens, Tatam praesidium deditione coepit, illinc [1594.aug.-okt.] recta progressus Iaurinum, totius Christianitatis propugnaculum, validissima obsidione etincredibili apparatu cinxit, qua obsidione durante, cum irruptio in Turcas facta fuisset, ibi quoqueviriliter interfuisse. Ad ultimum nostris imperante et praesente nostra Majestate ultra Danubium eregione castrametantibus, cum Turcae superato Danubio et ponte strato, in ulteriori ripa vallum etfossas nostris eripuissent, et ibi agminatim [fol. 7v.:] confertissime sese contra nostrates parassent,nostri econtra intentes eosdem eiicere vallo et repellere magna clade affectos esse, ubi quoque hic latericomitis a Zrinio adhaerendo equum sclopeto ictum amisisse, cum Turcas in Danubium et pontempropulsassent et pedes armis instructus stricto et tincto ense sanguine ad suos reversum esse. Cumautem taliter amisso equo in castra longo intervallo dissita te receptum esse, et novum equum nactumfuisse, cumque iterum Turcae per pontem praefatum et Tartaris per aquam natantibus vallum recipere


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

voluissent, nostrique eosdem hostes egregie excepissent, ibi quoque acceptam superioris conflictusinjuriam egregio commisso duello honorifice ultum fuisse; altero die exercitus noster undiquaquecimcumsoeptus per Turcam, cum retrocedere et Danubium transire coactus fuisset, ibi indesinenterpugnatum est, ubi ultimum agmen illic quoque tenens, strenue sese in eo periculo gessisse, et sic usquead Owar magna cum difficultate perventum est, et ibi octo dies cum toto exercitu transegerunt. Cumquepost octiduum ex Owar castra versus civitatem Pruck mota fuissent, statim Turcae simul et Tartarinostros adorti, loca inaccessibilia et palustria transeuntes ab oppido Moson conspecti nostros nonlevibus pugnis provocasse et infestasse, tunc quoque extremum agmen cum aliis strenue tutatum esse.

His peractis, [1594. márc.] expugnationibus castrorum Turcicorum, Segesd, Berzence, [1595. aug.eleje] Bars et Babolcha non solum interfuisse, sed etiam inter primi agminis milites praecurrendo Turcisipsis, quantum in se erat, incommodasse, et aliis quoque particularibus expeditionibus sese nonsubduxisse.

[1600. szept.-okt.] Procedente tempore, cum Ibrahim Passa Turcarum vezirius praesidium Canisaobsedisset, et copias suas ad convehenda alimenta et excubias agendas versus oppidum Letenievocatum emisisset, militesque dicti comitis a Zrinio cum cataphractis Sclavonicis et peditibus transMuram fluvium in eosdem [fol. 8r.:] Turcas excubitores impetum fecissent, te quoque prae caeterisomnibus praecurrentibus in hostium confertissimum cuneum irrumpendo, hasta Turcam equodeturbasse, ubi quoque cum equo in quandam fossam praecipitem dedisse, et jamjam obrutum fuisse,nisi a commilitionibus sublevatus, iterum stricto ense hostem insecutum fuisse.

[1600. okt. eleje] Sub iisdem diebus, cum illustrissimus princeps Philippus Emanuel DuxLotharingiae in subsidium Canisianorum militum venisset, ibi quoque in ejusdem exercitu, signa dicticomitis a Zrinio secutus, in spacioque aliquot dierum in conspectu Turcarum positis in castrisperseverasset, praesertim vero ad dispositas machinas aeneas Turcarum factae irruptionis etquotidianae pugnae viriliter praesentem fuisse.

[1601. szept-nov.] Sic etiam cum serenissimo archiduce Ferdinando eadem Canisa sequenti annoper pontificium exercitum obsessa fuisset, eiusdem obsidioni interfuisse, et Patriae servitia praestitisse.

[1603. ápr.] Item cum post biennium Turcae et Tartari, ductoribus Tartarorum chano Murzan dicto etHazon Bassa Zigethano penes praesidium Zenth Georgijwara, valido cum exercitu, in regnum nostrumSclavoniae irrupissent et castellum Prodauiz coepissent, indeque ad Capronczam iter facientes castrumRaszinia combussissent, ibi diviso ad duas partes exercitu, pars una versus Crisium, altera nempe sexmillium Tartarorum in agrum Varasdiensem populabunda ultra castrum Vinicze irruissent, quo cognitote de nocte consurgentem ad praesidium Ludbregh et eiusdem loci militibus se coniunxisse, et a latereTurcica agmina praementes iverunt versus Thermas Varasdienses, ibique consistentes tria agminaTartarorum fudisse, et usque ad internecionem delevisse. Quibus fusis et delectis, cum aliis Turcis etTartaris obviis et palantibus pugnam leviter committendo Varasdinum reversisse cum cataphractis etmilitibus insulae Murakeπz. Quo tempore multos Christianos de manibus hostium liberasse, inter quospraefatos milites ibi te quoque optime versando, sanguine Turcico manus et gladium [fol. 8v.:] imbuisse;sic etiam non minori fide et constantia ad latus moderni comitis Nicolai a Zrinio adhaerendo, prolocorum et temporum diversitate plurima praestitisse Patriae servitia et impendisse.

Quae vero in militaribus tuis functionibus triginta et eo amplius annis diversis locis et excursionibusexpeditonibusque particularibus et generalibus per te gesta cum laude actaque sunt, illa recensere nimislongum foret.

Haec autem a nobis tanquam memoratu digna ideo fusius explicata sunt, ut posteritas tua rerumfortiter per te gestarum celebris nostro testimonio, tanquam calcari quodam admonita tuis vestigiisdiligenter insistat, virtutesque tuas aemulando et sequendo, se principibus suis fidelitatis et constantiaestudis optimisque meritis gratam et acceptam exhibere quovis tempore studeat, te itaque Ioannem Bvdorde Budrocz, ut meritus es, ac tui causa generosam dominam Elizabetham Petheo, consortem, necnon


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Stephanum, Franciscum et Gasparum, filios, ac Annam et Evam filias tuos, in coetum, numerum etordinem verorum, antiquorum et indubitatorum, a quatuor avis, paternis et maternis natorum dicti regninostri Hungariae regnorumque et partium ei subiectarum nobilium adscribimus, assumimus, cooptamuset annumeramus, atque arma seu nobilitatis tuae insignia antiqua, quo ea tanquam virtutum etmeritorum tuorum lucidum argumentum ad gratam posteritatem transmittere ac per manus traderepossis, ex speciali nostra gratia tibi tuisque coniugi, filiis et filiabus praedictis [fol. 9r.:] vestrisquehaeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis, jam natis et nascituris denuo clementerconcedimus et elargimur:

Scutum nimirum militare erectum linea perpendiculari a summo per medium ducta, hinc in album,illinc in rubrum campos divisumm, cuius fundum viridis campus obsidet, in qua quidem rubra scuti areaduo Angeli, candida veste amicti, alis aureis expansis, vultibus serenis et capillis sparsis, sibique invicem oppositi erecti stare, ac Coronam Regiam cristis ardearum nigris in fasciculo erecte assurgentibusdecoratam elevasse. In alba porro scuti parte ex viridi monticulo brachium humanum cataphractumprominere, ac strictum ensem, cum infixo cuspidi illius, absecto capite Turcico, galea plumis strutionumornata tecto, ac fragmine hastae per medium traiecto, capulotenus tenere conscipiuntur. Scutoincumbunt duae galeae seu cassides clatratae sive apertae vetustae nobilitatis decora regiis coronisornatae, ex quarum illa inferiori per omnia conformis, fasciculus cristarum ardearum, hac autembrachium humanum cum absecto capite Turcico, priori similem prominere cernuntur. A cono autem sivesummitate galerum laciniis seu lemniscis, hinc argenteis et nigris, illinc vero aureis et rubris, in scutioram defluentibus, illudque ambiendo apprime adornantibus, prout haec omnia in capite seu principioprae-[fol. 9v.:]sentis nostri privilegii manu et artificio pictoris propriis suis coloribus lucide ob oculosposta visuntur.

Decernentes et ex nostra scientia animoque deliberato concedentes, ut tu Ioannes Bvdor ac per tedicti coniunx, filii et filiae tui, eadem arma sive nobilitatis insignia ubique in praeliis, seriis vel ludicris,certaminibus, hastiludiis, torneamentis, duellis, monomachiis, aliisque omnibus et quibusvis actionibusexercitiisque militaribus et nobilitaribus, necnon sigillis, velis, cortinis, aulaeis, annulis, vexillis,clypeis, tentoriis, vasis, tabulis, picturis, domibus, sepulchris, generaliter vero in quamlibet rerum etexpeditionum generibus sub merae, vetustae ac syncerae nobilitatis titulo, quo vos haeredesque etposteritates vestras utriusque sexus universas ab omnibus cuiuscunque nationis, status, dignitatis,conditionis et praeeminentiae homines existant, denuo insignitos et exornatos dici, nominari haberiqueet reputari volumus ac mandamus ferre, gestare illisque uti, ac insuper omnibus et singulis honoribus,gratiis, privilegiis, indultis, libertatibus, juribus, praerogativis et immunitatibus, quibus coeteri aquatuor avis, paternis et maternis nati, veri ac indubitati soepefati regni nostri Hungariae partiumque eisubiectarum nobiles, de jure vel consuetudine usi sunt hactenus et gavisi, utunturque et gaudent ubiquelocorum et terrarum, tam intra, quam extra iudicia et comitia, sicuti antea, ita a modo deinceps,perpetuis semper temporibus [fol. 10r.:] frui et gaudere possitis et valeatis, haeredesque et posteritatesvestrae utriusque sexus universae valeant atque possint.

Praeterea quo in regnis et provinciis nostris, quibus divinitus praefecti sumus, pax, securitas interfideles subditos nostros ubique servetur, ac malefactorum et nocivorum hominum temeritas et malitiadebita adnimadversione compescatur, justi vero et innocentes, commoda atque grata fruantur quiete ettranquillitate.

Id etiam tibi Ioanni Bvdor pro recensitis fidelibus servitiis tuis ac per te praescriptis filiis et filiabusvestrisque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis ex speciali nostra gratia et de regiaenostrae potestatis plenitudine annuendum et concredendum, in eoque plenam ac omnimodamfacultatem vobis dandam et attribuendam duximus, ut vos in territoriis bonorum vestrorum incomitatibus Zagrabiensi, Crisiensi et Varasdiensi passim existentium habitorum pertinentiarumqueearundem quarumlibet patibula, rotas, palos ac aliorum tormentorum genera erigere, universosque fures


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

et latrones, plagiarios, veneficos, incendiarios, intoxicatotes, incantatores et incantatrices, homicidas etalios quoscunque malefactores, intra verias metas et territoria bonorum vestrorum praefatorumpertinentiarumque earundem universarum, quocunque nomine vocatarum, publice et manifestedeprehensos ac detentos, prout justicia ipsa et communis consue-[fol. 10v.:]tudo legesque dicti regninostri Hungariae partiumque ei subiectarum requirunt, secundum eorum excessus et demerita condignispoenis afficere, omniaque et singula, quae in praemissis juxta dicti regni nostri, uti praemissum est,leges et consuetudinem fieri consueverunt, facere et expedire possitis et valeatis, haeredesque etposteritates vestrae utriusque sexus universae valeant atque possint; imo assumimus, cooptamusdenuoque elargimur, concedimus et annuimus praesentium per vigorem.

In cuius rei memoriam firmitatemque perpetuam praesentes literas nostras privilegiales secretosigillo nostro, quo tanquam rex Hungariae utimur impendenti communitas, tibi Ioanni Bvdor ac dictisconsorti, necnon filiis et filiabus tuis vestrisque haeredibus et posteritatibus utriusque sexus universis,jam natis et nascituris clementer duximus dandas et concedendas.

Datum per manus fidelis nostris nobis dilecti, reverendi Valentini Léépes episcopi ecclesiaeNittriensis locique ejusdem comitis perpetui, consiliarii et per Hungariam aulae nostrae cancellarii, incivitate nostra Vienna, prima die mensis Decembris, anno Domini millesimo sexcentesimo decimo,regnorum nostrorurm Hungariae et reliquorum anno tertio, reverendissimis ac venerabilibus in Christopatribus dominis, Francisco Forgach de Ghimes Sanctae Romanae Ecclesiae [fol. 11r.:] presbyterocardinale, Strigoniensi et Demetrio Napragi Colocensis et Bachiensis ecclesiarum canonice unitarumarchiepiscopis, fratre simone Brattvlith Zagrabiensis, Nicolao Micatio Varadiensis, Petro Domitrovithelecto Quinqueecclesiensis, Francisco Ergelio Vespremiensis, eodem Demetrio Napragi administratoreIauriensis, Paulo Almassi electo Vaciensis, dicto Valentino Léépes Nittriensis, Matthia Herovitio electoChanadiensis, Ladislao Maitini electo Sirmiensis, Georgio Mathessi electo Tininiensis et IoanneThelegdino electo Bozniensis ecclesiarum episcopis ecclesias Dei foeliciter gubernantibus, Agriensis,Transsylvaniensis, item Segniensis et Modrvsiensis cathedralibus sedibus vacantibus; itemspectabilibus et magnificis comite Georgio Thvrzo de Bethlemfalva regni nostri Hungariae palatino,comite Sigismundo Forgach de Ghimes iudice curiae nostrae [fol. 11v.:], comite Thoma Erdeodij deMoniorokerék regnorum nostrorum Dalmatiae, Croatiae et Sclavoniae bano, Ioanne Draskowijth deTrakostian tavernicorum, Francisco de Batthian agazonum, Andrea Doczy de Nagyluchecubiculariorum, Thoma Zechij de Rhimazech dapiferorum, Georgio Drugeth de Homonnapincernarum, Petro de Reua curia nostrae et Nicolao Istuanffij de Kisazzonijffalua ianitorumnostrorum regalium magistris, Stephano Palffij de Erdeod comite Posoniensi coeterisque quamplurimisdicti regni nostri comitatus et honores.

MatthiasValentinus Léepesepiscopus Nittriensismanu propria

Laurentius Ferenczffijmanu propria

[a pergamenlap legalján:] Renovatio armorum egregii Joannis Budor de Budrocz.[fol. 12r-v.: üres]


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

10. Izvori i literatura

10.1. Arhivsko gradivo (neobjavljeno)

Dræavni arhivi

Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti, Zagreb (Arhiv HAZU), Armales

Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb (HDA)

Obiteljski i osobni arhivski fondovi

Obiteljski arhivski fondovi

Arhiv Budor, [703.] Arhiv Budor - Budrovac 1529. - 1744.

Arhiv DraπkoviÊ, [711.] DraπkoviÊ - Boæjakovina, TrakoπÊan, Varaædin, Bukovec 1249. - 1854.

Arhiv Kerecheni, [727.] Arhiv Kerecheni - Zelina 1533. - 1644.

Arhiv MikuliÊ, [748.] MikuliÊ - Belec, Martijanec 1527. - 1739.

Zbirke

[884.] Mape plemstva

[888.] Zbirka rodoslovlja

Magyar Országos Levéltár, Budapest (MOL)

A szekció: Magyar Kancelláriai Levéltár

A 57 - Libri regii (Lib. reg.)

E szekció: Magyar kincstári levéltárak

Magyar Kamara Archívuma (MKA)

E 185 - Archivum familiae Nádasdy (Nádasdy cs. lt.)

E 196 - Archivum familiae Thurzó (Thurzó cs. lt.)

E 201 - Collectio Kukuljevicsiana (Coll. Kukuljevics)

E 211 - Lymbus

P szekció: Családi levéltárak

P 108 - Esterházy család hercegi ágának levéltára, Repositoriumok (Esterházy cs. lt.)

P 1313 - A herceg Batthyány család levéltára (Batthyány cs. lt.), A Batthyány család tπrzslevéltára

P 1314 - A herceg Batthyány család levéltára (Batthyány cs. lt.), Missiles

P 1314, Iványi-jegyzék - A herceg Batthyány család levéltára (Batthyány cs. lt.), Iványi Béla még Kπrmenden

készült gépiratos jegyzéke az egykori hercegi levéltár missiliseirol

P 1342 - A herceg Batthyány család levéltára, A Lippay család levéltára (Lippay cs. lt.)

P 235 Com. Varasd. - Festetics család keszthelyi levéltára, Gersei Petho család (Petho cs. lt.), Comitatus

Varasdiensis

U szekció: Oklevélgyujtemények

Dl. - Diplomatikai levéltár

Df. - Diplomatikai fényképgyujtemény

Y szekció: A Magyar Országos Levéltár levéltára

Y 1 - Általános iratok

Nacionalna i sveuËiliπna knjiænica, Zagreb (NSK Zagreb)

Rukopisi (R)

Országos Széchényi Kπnyvtár, Budapest (OSZK)

Kézirattár (Kt.)

Fol. Lat. - Folia Latina


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Österreichisches Staatsarchiv, Wien (ÖStA)

Haus-, Hof- und Staatsarchiv (HHStA)

Hungarica AA - Ungarische Akten (Hungarica), Allgemeine Akten

Turcica - Türkei I. (Turcica)

Archiv Erdody - Familienarchiv Erdody (Depositum)

Hofkammerarchiv (HKA)

Fam.-Akt. - Familienakten

HFU - Hoffinanz Ungarn

Kriegsarchiv (KA)

Best. - Sonderreihe des Wiener Hofkriegsrates, Bestallungen

HKR Akten - Akten des Wiener Hofkriegsrates

HKR Prot. - Protokolle des Wiener Hofkriegsrates

IHKR Akten - Akten des Innerπsterreichischen Hofkriegsrates

Slovensky národny archív, Bratislava (SNA)

Archívy rodu Erdody

Ústredny archív rodu Erdody (ÚAE)

10.2. Objavljeni izvori

AdamËek-Kampuπ, AdamËek, Josip - Kampuπ, Ivan: Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV. i XVI. stoljeÊu.1976. (SveuËiliπte u Zagrebu, Institut za hrvatsku povijest, Izvori za hrvatsku povijest, 3.) Zagreb, 1976.

Áldásy III. A Magyar Nemzeti Múzeum könyvtárának címereslevelei. 3. köt. 1601. - 1657. Leírta Áldásy Antal.Sajtó alá rend.: Czobor Alfréd. (A Magyar Nemzeti Múzeum könyvtárának címjegyzéke II.:Címereslevelek, 3.) Budapest, 1937.

Arhivski fondovi, Arhivski fondovi i zbirke u arhivima i arhivskim odjelima u SFRJ. SR Hrvatska. Glavni i odgovorni 1984. urednik: Sredoje LaliÊ. Redaktor toma za SR Hrvatsku: Josip KolanoviÊ. Beograd, 1984.

Barabás, I-II. Zrínyi Miklós a szigetvári hos életére vonatkozó levelek és okiratok. Közrebocsátja Barabás Samu. I.köt. Levelek. 1535. - 1565., II. köt. Levelek. 1566. - 1574., Oklevelek. 1534. - 1602. és Pótlék. 1535. -1567. (MHH I.: Diplomataria, XXIX-XXX.) Budapest, 1898. - 1899.

BarbariÊ, 1993. Dokumenti o sisaËkoj bitki 1592. - 1598. Uredio Josip BarbariÊ. Sisak, 1993.

BarbariÊ-KolanoviÊ, III. BarbariÊ, Josip - KolanoviÊ, Josip: Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaædina /Protocolla magistratus liberae et regiae civitatis Varasdini. Svezak III. 1597. - 1602. Varaædin, 1992.

BarbariÊ-KolanoviÊ, IV. BarbariÊ, Josip - KolanoviÊ, Josip: Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaædina /Protocolla magistratus liberae et regiae civitatis Varasdini. Svezak IV. 1606. - 1621. Varaædin, 1993.

BartoliÊ, 2003. BartoliÊ, Zvonimir: Ivanuπ PergoπiÊ - Tripartitum 1574., Matica hrvatska, »akovec 2003.

Bene-Hausner, 1997. Zrínyi Miklós válogatott levelei. Válogatta, a szöveget gondozta és a jegyzeteket írt Bene Sándor-Hausner Gábor. (Régi Magyar Könyvtár, Források, 6.) Budapest, 1997.

Brizzi-Accorsi, 1988. Brizzi, Gian Paolo - Accorsi, Maria Luisa (cur.): Annali del Collegio Ungaro-Illirico di Bologna 1553. -1764. Bologna, 1988.

BojniËiÊ, 1908. BojniËiÊ, [Ivan]: Zanimivo pismo iz Sigeta od god. 1566. U: Vjesnik Kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskoga zemaljskoga arkiva 10. (1908.) 89.

Budai basák A budai basák magyar nyelvúlevelezése. I. köt. 1553. - 1589. Szerk.: Takáts Sándor-Eckhart Ferenc-levelezése, 1915. Szekfú Gyula. Budapest, 1915.

Buturac, 1991. Buturac, Josip: Regesta za spomenke Kriæevaca i okolice 1134. - 1940. Kriæevci, 1991.

CJH, 1526. - 1608. Magyar törvénytár / Corpus Juris Hungarici. 1526. - 1608. évi törvényczikkek. Magyarázó jegyzetekkelkíséri Márkus Dezso. Budapest, 1899.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

CJH, 1608. - 1657. Magyar törvénytár / Corpus Juris Hungarici. 1608. - 1657. évi törvényczikkek. Magyarázó jegyzetekkelkíséri Márkus Dezso. Budapest, 1900.

Csapodi-Klaniczay, Zrínyi Miklós összes múvei. II. köt. Levelek. Kiad.: Csapodi Csaba-Klaniczay Tibor.1958. Budapest, 1958.

Dávid-Fodor, 1983. Dávid Géza-Fodor Pál: Magyar vonatkozású török államiratok a tizenötéves háború korából. I-II. U:Hadtörténelmi Közlemények 30:2. (1983.) 278.-296. o. és 30:3. (1983.) 451.-467. o.

Deák, 1868. Deák Farkas: Keglevich Péter naplója. U: Magyar Történelmi Tár 13. (1868.) 238.-249. o.

DobroniÊ, 1953. DobroniÊ, Lelja: Povijesni spomenici grada Zagreba / Monumenta historica civitatis Zagrabiae. Svezakdevetnaesti: Spisi o gradskim kmetovima 1615. - 1665. Knijge gradskih prihoda i rashoda 1614. -1669. Zagreb, 1953.

FilipoviÊ, FilipoviÊ, Ivan: Ispisi iz Srediπnjeg arhiva obitelji Erdody u Srediπnjem dræavnom arhivu SlovaËke u 1978. - 1979. Bratislavi. U: Arhivski vjesnik 21.-22. (1978. - 1979.) 181. - 200. o.

Gulin, 1995. Gulin, Ante: Povijest obitelji Rattkay. Genealoπka studija i izvori (1400. - 1793.). (Djela Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti, Razred za druπtvene znanosti; Knjiga 72.) Zagreb, 1995.

HKK I. - III. Hrvatske kraljevinske konferencije / Conferentiae regnorum Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. SvezakI. 1689. - 1716. Za tisak priredili: Josip BarbariÊ, Josip KolanoviÊ, Andrija LukinoviÊ i Vesna ©ojat.Zagreb, 1985. Svezak II. 1717. - 1728. Za tisak priredili: Josip KolanoviÊ, Andrija LukinoviÊ i Vesna©ojat. Zagreb, 1987., Svezak III. 1728. - 1741. Za tisak priredili: Josip KolanoviÊ, Andrija LukinoviÊ iVesna ©ojat. Zagreb, 1988.

Istvánffy, 1622. Isthvanfi, Nicolaus: Historiarum de rebus Ungaricis libri XXXIV. Colonia Agrippina, 1622.

IviÊ, 1916. IviÊ, Aleksa: Prilozi za povijest Hrvatske i Slavonije u XVI. i XVII. vijeku. U: Starine 35. (1916.) 295 .-374. o.

Jedlicska, 1897. Jedlicska Pál: Adatok erdodi báró Pálffy Miklós a gyori hosnek életrajza és korához 1552. - 1600.(Eredeti történeti forrásmunka) Eger, 1897.

Károlyi, 1880a. Károlyi Árpád: Kiadatlan levelek a német birodalom magyarországi nagy hadivállalatánaktörténetéhez 1542. U: Történelmi Tár 1880. 490-540. o.

Kárpáti-Kravjánszky, Kárpáti-Kravjánszky Mór: Rudolf uralkodásának elso tíz éve (1576. - 1586). A velencei kir. állami 1933. levéltár császári udvarból való követjelentései alapján. Budapest, 1933.

KolanoviÊ, 1993. Sisak u obrani od Turaka. Izbor grae 1543. - 1597. / De Sisciae arcis a Turcis defensione.Documenta selecta ab a. 1543. usque ad a. 1597. Za tisak priredili Jozo IvanoviÊ, Josip KolanoviÊ,Andrija LukinoviÊ, Fedor MoaËanin i Ivan Pomper. Uredio Josip KolanoviÊ. (Monumenta historica, 2.)Zagreb, 1993.

Krompotic, 1997. Krompotic, Louis: Relationen über Fortifikation der Südgrenze des Habsburgerreiches von 16. bis 18.Jahrhundert. Hannover, 1997.

KukuljeviÊ, I. - III. KukuljeviÊ aliter Bassani de Sacchi, Johannes: Jura regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae. Pars I. -III. Zagreb, 1862.

Laszowski, 1906. Laszowski, Emilij: Povijesni spomenici plem. opÊine Turopolja nekoÊ “ZagrebaËko polje” zvane /Monumenta historica nob. communitatis Turopolje olim “campus Zagrabiensis” dictae. Svezak treÊi:1527. - 1560. s nadopunjkom k sv. I. i II. 1347. - 1525. Zagreb, 1906.

Laszowski, 1929. Laszowski, Emilij: Povijesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba prijestolnice kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske / Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae metripolis regniDalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak dvanaesti: Isprave godine 1526. - 1564. Zagreb, 1929.

Laszowski, 1934. Laszowski, E[milij]: Oporuka Andrije Budora od Budrovca g. 1529. U: Vjesnik kr. dræavnog arkiva uZagrebu 6. (1934.) 50. - 57. o.

Laszowski, 1941. Laszowski, Emilij: Povijesni spomenici slob. kralj. grada Zagreba prijestolnice kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske / Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae metripolis regniDalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak sedamnaesti: Isprave godine 1601. - 1617. Zagreb, 1941.

Laszowski, 1951. Laszowski, Emil: Graa za gospodarsku povijest Hrvatske u XVI. i XVII. stoljeÊu. Izbor isprava velikihfeuda Zrinskih i Frankopana. (Graa za gospodarsku povijest Hrvatske, Knjiga 1.) Zagreb, 1951.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

LopaπiÊ, 1885a. LopaπiÊ, Radoslav: Spomenici hrvatske krajine / Acta historiam confinii militaris Croatici illustrancia.Knjiga II. Od godine 1610. do 1693. (MSHSM, XVI.) Zagreb, 1885.

LopaπiÊ, LopaπiÊ, Radoslav: Prilozi za poviest Hrvatske XVI. i XVII. vieka iz πtajerskoga zemaljskoga archiva u 1885b. - 1887. Gradcu. U: Starine 17. (1885.) 151. - 231. és 19. (1887.) 1. - 80. o.

LopaπiÊ, 1889. LopaπiÊ, Radoslav: Spomenici hrvatske krajine / Acta historiam confinii militaris Croatici illustrancia.Knjiga III. Od godine 1693. do 1780. i u dodatku od g. 1531. do 1730. (MSHSM, XX.) Zagreb, 1889.

LopaπiÊ, 1894. LopaπiÊ, Radoslav: Hrvatski urbari / Urbaria lingua Croatica conscripta. (MHJSM, V.) Zagreb, 1894.

MH I. Laszowski, Emilij: Habsburπki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije / MonumentaHabsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Kniga I.: Od godine 1526. do godine 1530.(MSHSM, XXXV.) Zagreb, 1914.

MH III. Laszowski, Emilij: Habsburπki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije / MonumentaHabsburgica regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Kniga III.: Od 1544. godine do godine 1554.(MSHSM, XL.) Zagreb, 1917.

MHH Monumenta Hungariae Historica/Magyar trténelmi emlékek

MHJSM Monumenta historico-juridica Slavorum Meridionalium

MSHSM Monumenta spectantia historiam Slavorum Meridionalium

MZ I. Monumenta Zrínyiana. Pars oeconomica. Tomus I. Bona Maritima (1627. - 1685.). Digessit,introductione Germanica et indice instruxit Vera Zimányi. Operis socius in revisione philologicatextuum Gyozo Kenéz. Budapest, 1991.

MZ II. Monumenta Zrínyiana. Pars oeconomica. Tomus II. Insula Muraköz (1635. - 1720.). Digessit,introductione Germanica et indice instruxit István N. Kiss. Operis socius in revisione philologicatextuum Gyozo Kenéz. Budapest, 1991.

NorπiÊ, 1931. NorπiÊ, Vjekoslav: Regesta arkiva obitelji pl. BedekoviÊ-Komorski. 1267. - 1600. U: Vjesnik kr.dræavnog arkiva u Zagrebu 5 (1931.) 143. - 162. o.

Pálffy-PandæiÊ-Tobler, Pálffy, Géza - PandæiÊ, Miljenko - Tobler, Felix: Ausgewählte Dokumente zur Migration der 1999. Burgenländischen Kroaten im 16. Jahrhundert / Odabrani dokumenti o seobi gradiπÊanskih Hrvata u

16. stoljeÊu. Eisenstadt/Æeljezno, 1999.

Petho, 1753. Rövid magyar kronika sok rend-béli fo historiás Könyvekbol nagy szorgalmatossággal egybeszedettetett és irattatott Pettho Gergelytúl. Kassa, 1753. (Budapest, 1993. Reprint kiadás a DharmaKiadó gondozásában.)

Petrichevich, 1942. Petrichevich Horváth Emil, báró: A Petrichevich család történetének regesztái. Elso rész. II. köt. 1069.- 1942. (A Mogorovich nemzetségbeli Petrichevich család története és oklevéltára, I/1.) Pécs, 1942.

RMKT XVI/11. Régi Magyar Költok Tára. XVI. századbeli magyar költok múvei. XI. köt. Az 1580-as évek költészete(1579. - 1588.). Kozárvári Mátyás, Decsi Gáspár, Decsi Mihály, Tolnai Fabricius Bálint, Pécsi János,Murád Dragomán (Somlyai Balázs), Szepesi György, Vajdakamarási Lorinc, Skaricza Máté, ZomboriAntal, Tardi György, Tasnádi Péter, Hegedús Márton, Moldovai Mihály és ismeretlen szerzok énekei.1579. - 1588. Sajtó alá rend.: Ács Pál. Budapest, 1999.

StipiπiÊ-©amπaloviÊ, StipiπiÊ, J. - ©amπaloviÊ, M.: Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije. U: Zbornik1959. - 1963. Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 2. (1959.) 289. - 379., 3. (1960.)

563. - 643., 4. (1961.) 465. - 554. és 5. (1963.) 533. - 578. o.

©iπiÊ I. ©iπiÊ, Ferdo: Hrvatski saborski spisi / Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Knjigaprva: Od godine 1526. do godine 1536. (MSHSM, XXXI.) Zagreb, 1912.

©iπiÊ III. ©iπiÊ, Ferdo: Hrvatski saborski spisi / Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. KnjigatreÊa: Od godine 1557. do godine 1577. (MSHSM, XXXIX.) Zagreb, 1916.

©iπiÊ IV. ©iπiÊ, Ferdo: Hrvatski saborski spisi / Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. KnjigaËetvrta: Od godine 1578. do godine 1608. Dodatak od 1573. do 1605. (MSHSM, XLI.) Zagreb, 1917.

©iπiÊ V. ©iπiÊ, Ferdo: Hrvatski saborski spisi / Acta comitialia regni Croatiae, Dalmatiae, Slavoniae. Knjigapeta: Od godine 1609. do 1630. godine. S dodatkom od god. 157. do god. 1628. (MSHSM, XLIII.)Zagreb, 1918.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Szakály, 1987. Szakály, Ferenc: Egy végvári kapitány hétköznapjai. (Horváth Márk szigetvári kapitány levelezéseNádasdy Tamás nádorral és szervitoraival, 1556. - 1561.) U: Somogy Megye Múltjából: LevéltáriÉvkönyv 18. (1987.) 45. - 126. o.

Szalay, 1861. Szalay, Ágoston: Négyszáz magyar levél a XVI. századból. 1504. - 1560. (Magyar Leveles Tár, I.)Pest, 1861.

Szilágyi, 1879. Bethlen Gábor fejedelem kiadatlan politikai levelei. Kiadta Szilágyi Sándor. Budapest, 1879.

Timár, 1989. Timár György: Királyi Sziget. Szigetvár várgazdaságának iratai 1546. - 1565. (Baranya török koriforrásai, I.) Pécs, 1989.

Tinódi, 1984. Tinódi Sebestyén: Krónika Sajtó alá rendezte Sugár István. A bevezetot Szakály Ferenc írta.(Bibliotheca Historica) Budapest, 1984.

TkalËiÊ, 1896. TkalËiÊ, Ivan Krst.: Povjestni spomenici slob. kralj. grada Zagreba priestolnice kraljevine dalmatinsko-hrvatsko-slavonske / Monumenta historica liberae regiae civitatis Zagrabiae metripolis regniDalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak treÊi: Isprave 1500. - 1526. Zagreb, 1896.

Turbuly, 1996. Turbuly, Éva: Zala vármegye közgyúlési jegyzokönyveinek regesztái. II. 1611. - 1655. (ZalaiGyújtemény, 39.) Zalaegerszeg, 1996.

ZakljuËci I. ZakljuËci hrvatskog sabora / Prothocolla generalium congregationum Statuum et Ordinum regnorumDalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak I. 1631. - 1693. Pripremili: Josip Buturac, MirkoStanisavljeviÊ, Ranko SuËiÊ, Vesna ©ojat, Bartol ZmajiÊ. Zagreb, 1958.

ZakljuËci II. ZakljuËci hrvatskog sabora / Prothocolla generalium congregationum Statuum et Ordinum regnorumDalmatiae, Croatiae et Slavoniae. Svezak II. 1693. - 1713. Pripremili: Josip Buturac, MirkoStanisavljeviÊ, Ranko SuËiÊ, Vesna ©ojat, Bartol ZmajiÊ. Zagreb, 1958.

Zsilinszky, 1893. Zsilinszky Mihály: A magyar országgyúlések vallásügyi tárgyalásai a reformátiótól kezdve. III. köt.1647. - 1687. Budapest, 1893.

10.3. Literatura

Ács, 2002. Ács Pál: Sásvár bég históriája. Historia cladis Turcicae ad Naduduar, 1580. U: HadtörténelmiKözlemények 115:2. (2002.) 381. - 388. o.

AdamËek, 1968. AdamËek, Josip: SeljaËka buna 1573. Zagreb, 1968.

AdamËek, 1980. AdamËek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa. (Graa zagospodarsku povijest Hrvatske, Knjiga 18.; Odjel za hrvatsku povijest, Centar za povijesne znanostiSveuËiliπta u Zagrebu, Monografije, Knjiga 8.) Zagreb, 1980.

AdamËek, 1981a. AdamËek, Josip: Ekonomsko-druπtveni razvoj u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u 16. i 17. stoljeÊu. U:Druπtveni razvoj u Hrvatskoj (od 16. stoljeÊa do poËetka 20. stoljeÊa). Ured.: Mirjana Gross. Zagreb,1981. 15. - 40. o.

AdamËek, 1981b. AdamËek, Josip: Povijest vlastelinstva Boæjakovina i okolice. Zagreb, 1981.

AdamËek, 1985. AdamËek, Josip [u suradnji s Josipom BarbariÊem, Josipom KolanoviÊem, Andrijem LukinoviÊem,Vesnom ©ojat]: SeljaËke bune u Hrvatskoj u XVII. stoljeÊu. Graa. (Centar za povijesne znanostisveuËiliπta u Zagrebu, Odjel za hrvatsku povijest, Izvori za hrvatsku povijest, 6.; Historijski arhiv Sisak,Graa, Svezak 2.; Arhiv Hrvatske, Posebna izdanja “Arhivskog vjesnika”, Svezak 3.) Zagreb, 1985.

AdamËek, 1987. AdamËek, Josip: Bune i otpori. SeljaËke bune u Hrvatskoj u XVII. stoljeÊu. Zagreb, 1987.

Ákosfy, 1937. Ákosfy Barna: Kányaföldi báró Kerechény László, az alföldi fokapitány. U: HadtörténelmiKözlemények 38. (1937.) 184. - 204. o.

Ákosfy, 1939. Ákosfy, Barna: A pákozdi ütközet 1593-ban. U: Magyar Katonai Szemle 5. (1939.) 207. - 216. o.

Antonitsch, 1975. Antonitsch, Evelyne: Die Wehrmaßnahmen der innerösterreichischen Länder im dreizehnjährigenTürkenkrieg 1593. - 1606. (unter besonderer Berücksichtigung Steiermark). Bd. I-II. Ungedr. phil.Diss. Graz, 1975.

Bak, 1997. Bak, Borbála: Magyarország történeti topográfiája. A honfoglalástól 1950-ig. (História könyvtár:Monográfiák, 9/I.) Budapest, 1997.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Ballagi, 1882. Ballagi, Aladár: Wallenstein horvát karabélyosai 1623. - 1626. Budapest, 1882.

Bánkúti, 1973. Bánkúti, Imre: Két katonáskodó nemes a XVII. században: Kisfaludy László és Miskey István (Adatokegy társadalmi réteg jellemzéséhez) U: Arrabona. A Gyori Múzeum Évkönyve 15. (1973.) 257. - 271. o.

Barta, 1995. Barta, Gábor: Az elfelejtett hadszíntér 1526. - 1528. (Megjegyzések a török-magyar szövetségelotörténetéhez) U: Történelmi Szemle 37:1. (1995.) 1. - 34. o.

Bártfai Szabó, 1910. Bártfai Szabó, László: A Hunt-Pazman nemzetségbeli Forgách család története. Esztergom, 1910.

Bauer, 1941. Bauer, Ernest: Hrvati u tridesetogodiπnjem ratu. (Redovno izdanje Matice hrvatske) Zagreb, 1941.

Bende, 1968. Bende Lajos: Sziget 1556. évi ostroma. U: Hadtörténelmi Közleményyek 15:2. (1968.) 281. - 310.

Bene, 2000. Bene, Sándor: Egy kanonok három királysága. Ráttkay György horvát históriája. (Irodalomtörténetifüzetek, 148.) Budapest, 2000.

Bene, 2001. Bene, Sándor: Ideoloπke koncepcije o staleπkoj dræavi zagrebaËkoga kanonika. U: Rattkay, Juraj:Spomen na kraljeve i banove Kraljevstva Dalmacije, Hrvatske i Slavonije. Glavni urednik: ValentiÊ,Mirko. (Biblioteka Hrvatska povjesnica; Hrvatska latinistiËka historiografija, Knjiga 4.) Zagreb, 2001. 4.- 103. (uvodna studija)

Bessenyei, 1999. Bessenyei József: Nádasdy Tamás a politikus és államférfi. U: Nádasdy Tamás (1498. - 1562).Tudományos emlékülés: Sárvár, 1998. szeptember 10. - 11. Szerk.: Söptei István. (A Nádasdy FerencMúzeum kiadványai, 3.) Sárvár, 1999. 9. - 27. o.

Bilkei, 1993. Bilkei, Irén: Csányi Ákos — Egy zalai köznemes pályája a XVI. században. U: Zalai Gyújtemény 34.(1993.) 7. - 16. o.

Bilkei, 1997. Bilkei, Irén: Zala megye nemessége a Mohács utáni két évtizedben. U: Zalai történeti tanulmányok.Szerk.: Káli Csaba. (Zalai Gyújtemény, 42.) Zalaegerszeg, 1997. 21. - 60. o.

BlaæeviÊ, 1999. BlaæeviÊ, Zrinka: Primjerak VitezoviÊeva djela ‘Oæivljena Hrvatska’ iz ostavπtine grofa L. F. Marsiglija.U: Senjski zbornik 26. (1999.) 197. - 228. o.

BojniËiÊ, 1899. BojniËiÊ, Ivan von: J. Siebmacher’s grosses und allgemeines Wappenbuch in einer neuen, vollständiggeordneten und reich vermehrten Auflage mit heraldischen und historisch-genealogischenErläuterungen. IV. Bd. 13. Abt. Der Adel von Kroatien und Slavonien. Nürnberg, 1899. (Reprint:Zagreb, 1999.)

BojniËiÊ, 1901. BojniËiÊ, Ivan: PeËat kraljevine od godine 1497. U: Vjesnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskogazemaljskog arkiva 3. (1901.) 69. o.

Bónis-Degré-Varga, Bónis György - Degré Alajos - Varga Endre: A magyar bírósági szervezet és perjog története. 2. bov. 1996. kiad. Zalaegerszeg, 1996.

Bozsóky, 1993. Bozsóky, Pál Gero: Segesdi krónika. (A Veszprémi Egyházmegye Múltjából, 15.) Szeged, 1993.

Breu, 1970. Breu, Josef: Die Kroatensiedlung im Burgenland und in den anschließenden Gebieten. Wien, 1970.

BrliÊ, 1946. - 1953a. B[rliÊ], A. E.: Ivan Globiczer, veliki kapetan koprivniËki (1572. - 1581.). U: Zbornik Muzeja gradaKoprivnice 4. (1946. - 1953.) 57. - 58. o.

BrliÊ, 1946. - 1953b. BrliÊ, A. E.: Prilozi za povijest obitelji Natulia. U: Zbornik Muzeja grada Koprivnice 4. (1946. - 1953.)108. - 112. o.

BrliÊ, 1946. - 1953c. BrliÊ, A. E.: Tri Grasweina, vel. kapetani KoprivniËki. U: Zbornik Muzeja grada Koprivnice 4. (1946. -1953.) 84. - 86. o.

Buturac, 1989. Buturac, Josip: Feudalna gospoπtija i plemiÊki rod Budor. U: Podravski zbornik 15. (1989.) 99. - 102. o.

Búæek et alii, 2002. B˘æek, Václav - HrdliËka, Josef - Král, Pavel - Vybíral, ZdenÏk: VÏk urozenych. ©lechta v Ëeskychzemích na prahu novovÏku. Praha-Litomyöl, 2002.

Cerwinka, 1968. Cerwinka, Günther: Die Eroberung der Festung Kanizsa durch die Türken im Jahre 1600. U:Innerösterreich 1564. - 1619. Im Auftrag der Steiermärkischen Landesregierung herausgegeben imZusammenhang mit der Ausstellung “Graz als Residenz-Innerösterreich 1564. - 1619”. Hrsg.:Alexander Novotny-Berthold Sutter. (Joannea. Publikationen des Steiermärkischen Landesmuseumsund der Steiermärkischen Landesbibliothek Bd. III) Graz, [1968.] 409. - 511. p

Cvekan, 1990. Cvekan, Paπkal: Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog. Povijesno-kulturni prikaz prigodom 700godina dolaska franjevaca u Gorbonuk (1292. - 1992.). Slavonski Brod, 1990.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Csorba, 1978. Csorba Csaba: Esztergom hadi krónikája. Budapest, 1978.

Dávid, 1993. Dávid Géza: Szigetvár 16. századi bégjei. U: Tanulmányok a török hódoltság és a felszabadítóháborúk történetébol. A szigetvári történész konferencia eloadásai a város és a vár felszabadításának300. évfordulóján. Szerk.: Szita László. Pécs, 1993. 159. - 191. o.

Dávid, 1999a. Dávid, Géza: Az elso szegedi bég, Dervis életpályája. U: Aetas 1999./4. 5. - 18. o.

Dávid, 1999b. Dávid, Géza: Mohács-Pécs 16. századi bégjei. U: Pécs a törökkorban. Szerk.: Szakály, Ferenc. Aszerkesztésben közremúködött: Vonyó József. (Tanulmányok Pécs történetébol, 7.) Pécs, 1999. 51.-88. o.

DoËkal, 1956. DoËkal, Kamilo: Srednjovjekovna naselja oka Streze. Prilog naπoj srednjovjekovnoj topografiji. U:Starine 46. (1956.) 145. - 202. o.

DoËkal, 1996. DoËkal, Kamilo: Hrvatski kolegij u BeËu / Collegium Croaticum Viennense 1624. - 1784. (Hrvatskipovijesni institut u BeËu, Dissertationes et subsidia, I.) Wien - Zagreb, 1996.

Dominikovits, 1995. Dominikovits, Péter: A petoházi Zeke család a 16.-18. században (Vázlat). U: Vera (nem csak) avárosban. Tanulmányok a 65 éves Bácskai Vera tiszteletére. Szerk.: Á. Varga László. (Renditársadalom — polgári társadalom: Supplementum) Budapest-Salgótarján, 1995. 15. - 21. o.

Dominkovits, 1999. Dominkovits, Péter: Sopron vármegye XVI. század végi birtokos társadalma. U: Soproni Szemle 53:2.(1999.) 99. - 122. o.

Dominkovits, 2000. Dominikovits, Péter: Közigazgatástörténet - családtörténet. Egy 16.-18. századi Sopron vármegyeihivatalviselo család, a petoházi Zekék. U: Fejezetek Gyor, Moson és Sopron vármegyékközigazgatásának történetébol. Szerk.: Horváth, József. Gyor, 2000. 39. - 67. o.

Dominkovits, 2001. Dominkovits, Péter: Moson vármegye birtokos társadalma a 16. század végén. U: Arrabona. A GyoriMúzeum Évkönyve 39. (2001.) 299. - 328. o.

Dominkovits, 2002a. Dominkovits, Péter: Egy kora újkori ügyvéd pályaképe — Szepsy (Zepsy) János. U: Aetas 2002/2-3.sz. 32 - 54. o.

Dominkovits, 2002b. Dominkovits, Péter: Familiárisi szolgálat — vármegyei hivatalviselés. Egy 17. századi Sopronvármegyei alispán, gálosházi Récsey (Rechey) Bálint. U: Korall 9. sz. (2002. szept.) 32. - 54. o.

–uriÊ-Feletar, 1997. –uriÊ, Tomislav - Feletar, Dragutin: Navik on æivi ki zgine poπteno: kratka povjesnica Zrinskih iFrankopana deset povijesnih gradova. (Biblioteka Historia Croatica, Knjiga 14.) Zagreb, 1997.

Engel, 1996. Engel, Pál: Magyarország világi archontológiája 1301. - 1457. I. - II. (História könyvtár: Kronológiák,adattárak, 5.) Budapest, 1996.

Engel, 2001. Magyarország a középkor végén. Digitális térkép és adatbázis. CD-ROM. Szerk.: Engel, Pál.Térinformatika: Kollányi, László - Sallay, Ágnes. Budapest, 2001.

Feletar, 1988. Feletar, Dragutin: Podravina. OpÊine –urevac, Koprivnica i Ludbreg u proπlosti i sadaπnjosti. Knjiga1. Povijesno-geografski pregled od paleolita do 1945. godine. Koprivnica, 1988.

Fodor, 1997. Fodor, Pál: Egy nagy háború elojátéka. (Megjegyzések az 1591. - 1593. közötti oszmán politikáról) U:Híd a századok felett. Tanulmányok Katus László 70. születésnapjára. Foszerk.: Hanák, Péter. Szerk.:Nagy, Mariann. Pécs, 1997. 77. - 82. o.

Gecsényi, 1984. Gecsényi, Lajos: Katonák és polgárok a gyori végvárban a XVI-XVII. században. U: HadtörténelmiKözlemények 31:4. (1984.) 664. - 686. o.

Gecsényi, 1986. Gecsényi, Lajos: Városi önkormányzat Gyorött a XVII. században. U: Arrabona. A Gyori MúzeumÉvkönyve 22-23. (1986.) 99. - 127. o.

Gecsényi, 1988. Gecsényi, Lajos: Gyor megye közigazgatása és tisztikara a XVII. században. U: Levéltári Szemle38:3. (1988.) 14. - 34. o.

Gecsényi, 1993. Gecsényi, Lajos: Egy köznemesi család a 17. században (A Falussyak). U: Házi Jeno Emlékkönyv.Emlékkönyv Házi Jeno Sopron város folevéltárosa születésének 100. évfordulója tiszteletére. Szerk.:Dominkovits, Péter - Turbuly, Éva. Sopron, 1993. 237.-253. o.

Gecsényi, 1994. Gecsényi, Lajos: A végvári harcok taktikája. (Török lesvetés Gyor alatt 1577-ben) U: Scripta manent.‹nnepi tanulmányok a 60. életévét betöltött Gerics József professzor tiszteletére. Szerk.: Draskóczy,István. Budapest, 1994. 165 - 175. o.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Goldstein, 1996. Hrvatske æupanije kroz stoljeÊa. Ured.: Ivo Goldstein et alii. Zagreb, 1996.

Goldstein-Kruhek, SisaËka bitka 1593. Ured.: Ivo Goldstein - Milan Kruhek.1994. Zagreb - Sisak, 1994.

Golec, 1993. Golec, Ivica: Povijest grada Petrinje (1240. - 1592. - 1992.). Zagreb, 1993.

Gömöry, 1888. Gömöry, Gusztáv: Eltünt magyar ezredek. Adalékok a XVII. századbeli magyar hadügy történetéhez.U: Hadtörténelmi Közlemények 1. (1888.) 527. - 537. o.

Gömöry, 1895. G[ömöry], G[usztáv]: Veszprém és Várpalota eleste 1593-ban. U: Hadtörténelmi Közlemények 8.(1895.) 254. - 259. o.

Gömöry, 1894. Gömöry Gusztáv: A sziszeki csata 1593-ban. U: Hadtörténelmi Közlemények 7. (1894.) 613. - 634. o.

Gömöry, 1896a. Gömöry, Gusztáv: A pákozdi csata 1593. november 3. U: Hadtörténelmi Közlemények 9. (1896,) 453.- 464. o.

Gömöry, 1896b. Gömöry, Gusztáv]: A császári és magyar sereg hadereje a pákozdi csatában. U: HadtörténelmiKözlemények 9. (1896.) 519. - 520. o.

Gruber, 1879. Gruber, Dane: Borba Hrvata sa Turci od pada Sigeta do mira Æitva-Doroækoga (1566. - 1606.).Zagreb, 1879.

Gulin, 1995. Gulin, Ante: Povijest obitelji Rattkay. Genealoπka studija i izvori (1400. - 1793.). (Djela Hrvatskeakademije znanosti i umjetnosti, Razred za druπtvene znanosti; Knjiga 72.) Zagreb, 1995.

Gyulai, 1994. Gyulai, Éva: A miskolci Avasi templom 16. századi sírkövei. U: A Herann Ottó Múzeum Évkönyve 32.(1994.) 185. - 206. o.

HBL 1 - 4. Hrvatski biografski leksikon. 1. A - Bi. Zagreb, 1983., 2. Bj - C. Zagreb, 1989., 3. » - –. Zagreb, 1993.,4. E - Gm. Zagreb, 1998.

Heller, 1977. Heller, Georg: Comitatus Varasdiensis. (Veröffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an derUniversität München Series A, Bd. 8.) München, 1977.

Heller, 1978. Heller, Georg: Comitatus Crisiensis. (Veröffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars an derUniversität München Series A, Bd. 10.) München, 1978.

Heller, 1980a. Heller, Georg: Comitatus Zagrabiensis A-L. (Veröffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars ander Universität München Series A, Bd. 11/1.) München, 1980.

Heller, 1980b. Heller, Georg: Comitatus Zagrabiensis M-Z. (Veröffentlichungen des Finnisch-Ugrischen Seminars ander Universität München Series A, Bd. 11/2.) München, 1980.

Hiller, 2000. Hiller, István: Politikai környezetváltozás és alkalmazkodóképesség. Eörsy Zsigmond különösalispánsága Sopron vármegyében. U: Soproni Szemle 54:1. (2000.) 5. - 18. o.

Horvat, K., 1900. Horvat, Karlo: Toma Erdedi - BakaË ban hrvatski. Zagreb, 1900.

Horvat, K., 1905. Horvat, Karlo: Ivan Zakmardi protonotar kraljevstva hrvatskoga. Zagreb, 1905.

Horvat, K., 1910. Horvat, Karlo: Vojne ekspedicije Klementa VIII. u Ugarsku i Hrvatsku. Zagreb, 1910.

Horvat, R., 1903. Horvat, Rudolf: Borba Hrvata s Turcima za Petrinju. Petrinja, 1903.

Horvat, R., 1917. Horvat, Rudolf: Prilog za opsadu Kaniæe god. 1601. U: Vjesnik Kr. Hrvatsko-slavonsko-dalmatinskogazemaljskog arkiva 19. (1917.) 166. - 167. o.

Horvat, R., 1940. Horvat, Rudolf: Povijest Gjurgjevca. Zagreb, 1940.

Horvat, R., 1942. Horvat, Rudolf: Stari hrvatski sabori. Zagreb, 1942.

Horvat, R., 1993. Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja. Predgovor: Zvonimir BartoliÊ. Bibliografija: Dragutin Toma.(Knjiænica Matice hrvatske, »akovec, Knjiga 3.) »akovec, 1993. [Az 1944. évi zágrábi kiadás reprintje,bevezetovel és a Muraköz bibliográfiájával.]

Horvat, R., 1995. Horvat, Rudolf: Poviest slob. i kr. grada Koprivnice. Zagreb, 1995. [Az 1943. évi zágrábi kiadásreprintje bevezetovel és Horvat bibliográfiájával.]

Horváth, 2001. Horváth, Richárd: A Chernelházi Chernelek a középkorban. U: Soproni Szemle 55:4. (2001.) 369. -382. o.

Holl, 1980. Holl, Béla: Ferenczffy Lorinc: Egy magyar könyvkiadó a XVII. században. Budapest, 1980.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Ivanics, 1992. Ivanics, Mária: A császári felmento sereg útja Kanizsára egykorú ábrázolások tükrében (1600.szeptember 16-október 13.) U: Zalai Múzeum 4. (1992.) 45. - 53.

Iványi, B., 1918. Iványi, Béla: A Grádeczi Horváth-Stansith család történetéhez. U: Közlemények Szepes vármegyemúltjából 10:2-4. (1918.) 102. - 143. o.

Iványi, E., 1983. Iványi, Emma: Gyöngyösi Nagy Ferenc vicegenerális. U: Zalai Gyújtemény 18. (1983.) 115. - 130. o.

Iványi, E., 1984. Iványi, Emma: Egy XVII. századi várkapitány (Libercsey Mihály, 1612. - 1670.). U: Mályusz ElemérEmlékkönyv. Szerk.: H. Balázs, Éva - Fügedi, Erik - Maksay, Ferenc. (Társadalom- ésmúvelodéstörténeti tanulmányok) Budapest, 1984. 173. - 187. o.

Iványi, E., 1991. Iványi, Emma: Esterházy Pál nádor közigazgatási tevékenysége (1681. - 1713.). (A Magyar OrszágosLevéltár kiadványai III. Hatóság- és hivataltörténet, 10.) Budapest, 1991.

Izsépy, 1983. Izsépy, Edit: Ibrányi Mihály váradi vicekapitány. U: Hadtörténelmi Közlemények 30:2. (1983.) 171. -196. o.

Janits, 1940. Janits [Borsa] Iván: Az erdélyi vajdák igazságszolgáltatási és oklevéladó múködése 1526-ig.Budapest, 1940.

Jedlicska, 1897. Jedlicska Pál: Adatok erdodi báró Pálffy Miklós a gyori hosnek életrajza és korához 1552. - 1600.(Eredeti történeti forrásmunka) Eger, 1897.

Kalπan, 1999. Kalπan, Vladimir: Meimursko plemstvo (XVII. - XIX. st.) Katalog izloæbe. »akovec, 1999.

Kampuπ, 1995. Povijest i kultura gradiπÊanskih Hrvata. Ured.: Kampuπ, Ivan. Zagreb, 1995.

KarbiÊ, 2002. KarbiÊ, Marija: Od hrvatskoga sitnog plemiÊa do ugarskoga velikaπa i hrvatskog bana: Damjan Horvatod Litve i njegova obitelj. U: Croato-Hungarica: uz 900 godina hrvatsko-maarskih povijesnih veza / ahorvát-magyar történelmi kapcsolatok 900 éve alkalmából. Ured./szerk.: Jauk-Pinhak, Milka - Kiss Gy.Csaba - Nyomárkay, István. (Biblioteka Hungarologica Zagrabiensis, 1.) Zagreb/Zágráb, 2002. 119. -125. o.

Károlyi, 1877. Károlyi Árpád: Magyar huszárok a schmalkaldi háborúban. U: Századok 11. (1877.) 642.-654. és 841.- 854. o.

Károlyi, 1880b. Károlyi, Árpád: A német birodalom nagy hadi vállalata 1542-ben. Új adalék külviszonyainktörténetéhez. Kiadatlan levéltári anyag alapján. Budapest, 1880.

Kárpáti-Kravjánszky, Kárpáti-Kravjánszky, Mór: Rudolf uralkodásának elso tíz éve (1576. - 1586). A velencei kir. állami 1933. levéltár császári udvarból való követjelentései alapján. Budapest, 1933.

Kaser, 1997. Kaser, Karl: Freier Bauer und Soldat. Die Militarisierung der agrarischen Gesellschaft an derkroatisch-slawonischen Milit(rgrenze (1535. - 1881.). (Zur Kunde Südosteuropas, II/22.) Wien-Köln-Weimar, 1997. és ugyanez horvátul Uo.:, Slobodan seljak i vojnik. PovojaËenje agrarnog druπtva uHrvatsko-slavonskoj Vojnoj krajini (1535. - 1881.) Tom I. Rana krajiπka druπtva (1545. - 1754.), Tom II.PovojaËeno druπtvo (1754. - 1881.) (Povijest i historija sorozat) Zagreb, 1997.

Kelenik, 1995a. Kelenik, József: A Kanizsa elleni végvidék katonai erejének változásai 1633. - 1638. U: Hadtörténelmitanulmányok. (Zalai Gyújtemény, 36/I.) Zalaegerszeg, 1995. 5. - 51. o.

Kelenik, 1995b. Kelenik, József: A kanizsai védelmi övezet és természetföldrajzi adottságai a XVI. század 70-eséveinek végén. U: Végvár és környezet. Szerk.: Petercsák, Tivadar - Petho, Erno. (Studia Agriensia,15.) Eger, 1995. 163. - 174. o.

Kelenik, 1997. Kelenik, József: A kanizsai-sormási ütközet 1600. október 7.-13. U: Zalai Múzeum 7. (1997.) 37. - 43. o.

Kempelen, I. - XI. Kempelen Béla: Magyar nemesi családok. I-XI. köt. Budapest 1911. - 1932.

Kerecsényi, 1992. Kerecsényi Edit: A Kanizsa környéki végházak helyzete a vár 1594-96 közötti protokollumai tükrében.In Zalai Múzeum 4. (1992.) 29. - 34. o.

Kiss, Á., 1975. Kiss, Ákos: A XVII. századi Miskeyek kérdéséhez. U: Arrabona. A Gyori Múzeum Évkönyve 17.(1975.) 363. - 366. o.

Kiss, I., 1993. Kiss, István.: A muraközi régió kettos katonai szerepe a 17. században. (Végvárak éskatonaparasztok) U: Végvárak és régiók a XVI. - XVII. században. (Studia Agriensia, 14.) Eger, 1993.123. - 144. o.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

KlaiÊ, N., 1973. KlaiÊ, Nada: “Ostaci ostataka” Hrvatske i Slavonije u XVI. st. (od mohaËke bitke do seljaËke bune1573. g.) U: Arhivski vjesnik 16. (1973.) 253. - 325. o.

KlaiÊ, N., 1976. KlaiÊ, Nada: Druπtvena previranja i bune u Hrvatskoj u XVI. i XVII. stoljeÊu. (Biblioteka Istorija)Beograd, 1976.

KlaiÊ, V., 1982. KlaiÊ, Vjekoslav: Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svrπetka XIX. stoljeÊa. Knjiga 5. »etvrtodoba: Vladanje kraljeva iz porodice Habsburga (1527. - 1740.). Za tisak prired.: Trpimir Macan.Zagreb, 1982.

KMTL Korai magyar történeti lexikon (9.-14. század) Foszerk.: Kristó Gyula. Szerk.: Engel Pál-Makk Ferenc.Budapest, 1994.

Kolar, 2002. Kolar, Mira: Plemstvo Hrvatske i Slavonije prema Maarskoj. U: Croato-Hungarica: uz 900 godinahrvatsko-maarskih povijesnih veza / a horvát-magyar történelmi kapcsolatok 900 éve alkalmából.Ured./szerk.: Jauk-Pinhak, Milka-Kiss Gy. Csaba-Nyomárkay István. (Biblioteka HungarologicaZagrabiensis, 1.) Zagreb/Zágráb, 2002. 51. - 66. o.

Koppány, 1999. Koppány, Tibor: A középkori Magyarország kastélyai. (Múvészettörténeti füzetek, 26.) Budapest, 1999.

Kovács-Pálffy-Vándor, Kovács, Gyöngyi - Pálffy, Géza - Vándor, László: A régészeti és az írott források összevetésének 2000. lehetoségeirol: A bajcsai vár (1578. - 1600.) kutatásának újabb eredményei / Archäologische und

schriftliche Quellen im Vergleich: Neuere Ergebnisse der Erforschung der Grenzburg Weitschawar(Bajcsavár) (1578. - 1600.). U: Archaeológiai Értesíto 125. (1998. - 2000.) [2002.] 85. - 119. o.

Kovács, 2002. Weitschawar / Bajcsa-Vár. Egy stájer erodítmény Magyarországon a 16. század második felében.Kiállítás a zalaegerszegi Göcseji Múzeumban 2002. május 31. - 2002. október 31. Kiállítás abudapesti Hadtörténeti Múzeumban 2002. november 21. - 2004. január 31. Szerk.: Kovács Gyöngyi.A szerk. munkatársa: Kofalvi Csilla. Zalaegerszeg, 2002.

Kozics, 1891. Kozics, László: Gyor vár 1594-tol 1598-ig. U: Hadtörténelmi Közlemények 4. (1891.) 489. - 508. és683. - 702. o.

Krenn, 1998. Krenn, Peter: Die gescheiterte Rückeroberung von Kanischa 1601 und ihre Auswirkungen auf dasLandeszeughaus in Graz. U: A Nagykanizsán 1997. május 15-17. között megrendezett nemzetközikonferencia eloadásai. Szerk.: H. Simon Katalin. (Népek a Mura mentén/Völker an der Mur/Ljudi uzMuru/Ljudje ob Muri, 2.) Zalaegerszeg, 1998. 197. - 202. o.

Kruhek, 1982. - 1983. Kruhek, Milan: Stari urevaËki grad u sistemu graniËne obrane od 16. do 19. stoljeÊa. Godiπnjakzaπtite spomenika kulture Hrvatske 8 - 9. (1982. - 1983.) 85. - 105. o.

Kruhek, 1984. Kruhek, Milan: Stvaranje i utvrivanje obrambene granice na Kupi u toku XVI. i XVII. stoljeÊa. U:Vojna krajina. Povijesni pregled — historiografija — rasprave. Ured.: Dragutin PavliËeviÊ. Zagreb,1984. 215. - 257. o.

Kruhek, 1992. Kruhek, Milan: Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljeÊa. U: Povijesniprilozi 11. (1992.) 3. - 38. o.

Kruhek, 1994. Kruhek, Milan: Rat za opstojnost Hrvatskog kraljevstva na kupskoj granici. Borbe za kaptolski kaπtel uSisku i druge utvrde na Kupi 1591. - 1595. godine. U: SisaËka bitka 1593. Ured.: Ivo Goldstein - MilanKruhek. Zagreb - Sisak, 1994. 33. - 66. o.

Kruhek, 1995a. Kruhek, Milan: Karlovac: utvrde, granice i ljudi. Karlovac, 1995.

Kruhek, 1995b. Kruhek, Milan: Krajiπke utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeÊa. (BibliotekaHrvatska povjesnica. Monografije i studije; Knjiga 1.) Zagreb, 1995.

Kruhek, 1997. Kruhek, Milan: Cetin: grad izbornog sabora Kraljevine Hrvatske 1527. (Biblioteka Povijesno-turistiËkihvodiËa; Knjiga 1.) Karlovac, 1997.

Kruhek, 1999. Kruhek, Milan: Posjedi i gradovi obitelji Zrinskih i Frankopana / Die Herrschaften und Schlösser deradeligen Familien Zrinski und Frankopan. Katalog izloæbe. Zagreb, 1999.

Kruhek, 2000. Kruhek, Milan: KriæevaËka tvrava i utvrde KriæevaËke kapetanije. U: Povijesni prilozi 20. (2000.) 87. -130. o.

Kruhek, 2001. Kruhek, Milan: Kostajnica u protuturskoj obrani Hrvatskoga kraljevstva. U: Povijesni prilozi 21. (2001.)71. - 97. o.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Kubinyi, 1984. Kubinyi, András: A középbirtokos nemesség Mohács eloestéjén. U: Magyarország társadalma a törökkiúzésének idején. Szécsény, 1983. április 6-8. Szerk.: Szvircsek, Ferenc. (DiscussionesNeogradienses, 1.) Salgótarján, 1984. 5. - 24. o.

Kubinyi, 1994. Kubinyi, András: A Jagelló-kori Magyarország történetének vázlata. U: Századok 128:2. (1994.) 288. -319. o.

Kubinyi, 1998. Kubinyi, András: Erdély és a melléktartományok a Jagelló-korban. U: Engel Pál-Kristó Gyula-KubinyiAndrás: Magyarország története 1301. - 1526. (Osiris tankönyvek) Budapest, 1998. 353. - 356. o.

Laszowski, 1898. L. [=Laszowski, Emilij]: Ratne zgode Vida Budora. U: Prosvjeta [Zagreb] 6. (1898.) br. 4. 140. o.

Laszowski, 1899. Laszowski, Emilij: Hrvatski junak Ivan Budor. U: Prosvjeta [Zagreb] 7. (1899.) br. 11. 336. - 338. o.

Lengyel, 1959. Lengyel, Alfréd: Gyor eleste és visszavétele a valóság tükrében. U: Hadtörténelmi Közlemények 6:2.(1959.) 167. - 221. o.

Liepold, 1998. Liepold, Antonio: Wider den Erbfeind christlichen Glaubens. Die Rolle des niederen Adels in denTürkenkriegen des 16. Jahrhunderts. (Europ(ische Hochschulschriften, Reihe 3.: Geschichte und ihreHilfswissenschaften, Bd. 767.) Frankfurt am Main - Berlin - Bern - New York - Paris - Wien, 1998.

LonËariÊ, 1996. LonËariÊ, Magdalena: Plemstvo Æupanije varaædinske portreti, grbovi, grbovnice, rodoslovlja / DerAdel des Komitats Varaædin: Bildnisse, Wappen, Wappenbriefe, Stammbäume. Katalog izloæbe.Varaædin, 1996.

LopaπiÊ, 1890. LopaπiÊ, Radoslav: BihaÊ i bihaÊka krajina. Zagreb, 1890. (Reprint, BihaÊ, 1991.)

Lovei, 2000. Lovei, Pál: Középkori sírkövek a történeti Zala megye területén. U: Zala megye ezer éve.Tanulmánykötet a magyar államalapítás millenniumának tiszteletére Foszerk.: Vándor László. Szerk.:Kostyál László. Zalaegerszeg, [2000.] 74.-82. o.

Magyar, 1988. Magyar, Kálmán: A középkori Segesd város és megye története, régészeti kutatása. (Egy királynéiközpont a X-XVIII. században) (Somogyi almanach, 45-49. sz.) Kaposvár, 1988.

Maksay, 1984. Maksay, Ferenc: “A sok nemes országa”. U: Mályusz Elemér Emlékkönyv. Szerk.: H. Balázs, Éva -Fügedi, Erik - Maksay, Ferenc. (Társadalom- és múvelodéstörténeti tanulmányok) Budapest, 1984.277. - 295. o.

Maksay, 1991. Magyarország birtokviszonyai a 16. század közepén. 1-2. köt. Szerkesztette és a bevezetotanulmányt írta: Maksay Ferenc. (A Magyar Országos Levéltár kiadványai II. Forráskiadványok, 16.)Budapest, 1991.

Martian, 1910. Martian, Julián: Magyarok V. Károly császár udvartartásában. (1546./47.) U: Erdélyi Múzeum 27.(1910.) 53. - 54.

Mályusz, 1988. Mályusz, Elemér: Az erdélyi magyar társadalom a középkorban. (Társadalom- és múvelodéstörténetitanulmányok, 2.) Budapest, 1988.

Matunák, 1901. Matunák, Mihály: Korpona várkapitányai. Korpona, 1901.

MatasoviÊ, 1930. MatasoviÊ, Josip: Prilog genealogiji PataËiÊa. U: Narodna starina: »asopis za historiju i etnografijuJuænih Slovjena 9. (1930.) 409. - 448. o.

Maæuran, 1958. Maæuran, Ive: Turska osvajanja u Slavoniji (1526. - 1552.) U: OsjeËki zbornik 6. (1958.) 93. - 134. o.

Maæuran, 1991. Maæuran, Ive: Turske provale i osvajanja u Slavoniji od kraja 14. do sredine 16. stoljeÊa. U: Petiznanstveni sabor Slavonije i Baranje. Zbornik radova. Osijek, 1991. 17. - 64. o.

Maæuran, 1998. Maæuran, Ive: Hrvati i Osmansko Carstvo. Zagreb, 1998.

MCSI, 1984. Magyar családtörténeti és címertani irodalom 1561. - 1944. Baán Kálmán gyújtését javította éskiegészítette Kóczy T. László és Gazda István. (Tudománytár) Budapest, 1984.

Meyer, 1879. Meyer, Christian: Die Feldhauptmannschaft Joachims II. im Türkenkriege von 1542. U: Zeitschrift fürPreu(ische Geschichte und Landeskunde 16. (1879.) 480. - 538. o.

MijatoviÊ, MijatoviÊ, Anelko: Zrinsko-Frankopanska urota. 1992. és 1999. Zagreb, 1992., 2. izd. Zagreb, 1999.

Mikó-Pálffy, 2002. Mikó, Árpád - Pálffy, Géza: A pozsonyi Szent Márton-templom késo reneszánsz és kora barokksíremlékei (16-17. század). U: Múvészettörténeti Értesíto 50. (2002.) 1.-2. sz. 107. - 172. o.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Mikó-Sinkó, 2000. Történelem - kép. Szemelvények múlt és múvészet kapcsolatáról Magyarországon. Kiállítás a MagyarNemzeti Galériában 2000. március 17-szeptember 24. Szerk.: Mikó, Árpád és Sinkó, Katalin.Budapest, 2000.

MoaËanin, 2001. MoaËanin, Nenad: Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. (Bibliotheca Croatica:Slavonica, Sirmiensiaa et Baranyensia; Studije; Knjiga 3.) Slavonski Brod, 2001.

Mohl, 1913. Mohl, Antal: Gyor eleste és visszavétele. 1594. - 1598. Gyor, 1913.

Molnár, 1987. Molnár, László, V.: Kanizsa vára. Budapest, 1987.

Morvai, 1912, Morvai, István: Gersei Petho Gergely élete és krónikája. Budapest, 1912.

Müller, 1976. Müller, Veronika: Az egerszegi vár a XVII. században. (Zalaegerszegi füzetek, II.) Zalaegerszeg, 1976.

Müller, 1978. Müller, Veronika: A zalai végek mindennapi problémái a XVII. század elso felében. U: ZalaiGyújtemény 8. (1978.) 81. - 94. o.

Nagy I., I - XII. Nagy, Iván: Magyarország családai czímerekkel és nemzékrendi táblákkal. I-XII. köt. Pest, 1857. - 1868.

Nagy L., 1987. Nagy, László: Az eros fekete bég. Nádasdy Ferenc. (Korok és emberek sorozat) H. n., 1987.

Németh, 2001. Németh, István, H.: Várospolitika és gazdaságpolitika a 16-17. századi Magyarországon. (A felso-magyarországi városszövetség). Doktori disszertáció. Eötvös Loránd Tudományegyetem,Bölcsészettudományi Kar, Budapest, 2001.

Niederkorn, 1993. Niederkorn, Jan Paul: Die europ(ischen M(chte und der “Lange Türkenkrieg” Kaiser Rudolfs II. (1593.- 1606.). Wien, 1993. (Archiv für österreichische Geschichte, Bd. 135.)

Pálffy, 1995. Pálffy, Géza: Katonai igazságszolgáltatás a királyi Magyarországon a XVI. - XVII. században. Gyor, 1995.

Pálffy, 1996. Pálffy, Géza: A török elleni védelmi rendszer története a kezdetektol a 18. század elejéig. (Vázlat egykészülo nagyobb összefoglaláshoz) U: Történelmi Szemle 38:2-3. (1996.) 163. - 217. o.

Pálffy, 1997a. Pálffy, Géza: Kerületi és végvidéki fokapitányok és fokapitány-helyettesek Magyarországon a 16-17.században. (Minta egy készülo fokapitányi archontológiai és “életrajzi lexikonból”) U: TörténelmiSzemle 39:2. (1997.) 257. - 288. o.

Pálffy, 1997b. A pápai vár felszabadításának négyszázéves emlékezete 1597. - 1997. A bevezeto tanulmányt írta ésaz okmánytárat összeállította: Pálffy Géza. (Szerk.: Hermann István) Pápa, 1997.

Pálffy, 1997c. Pálffy, Géza: Várfeladók feletti ítélkezés a XVI. - XVII. századi Magyarországon (A magyar rendekhadügyi jogkörének kérdéséhez) U: Levéltári Közlemények 68:1-2. (1997.) 199. - 221. o.

Pálffy, 1998. Pálffy, Géza: A veszprémi végvár fo- és vicekapitányainak életrajzi adattára (16-17. század) U:Veszprém a török korban. Felolvasóülés Veszprém török kori emlékeirol. Szerk.: Tóth G. Péter.(Veszprémi Múzeumi Konferenciák, 9.) Veszprém, 1998. 91. - 188. o.

Pálffy, 1999a. Pálffy, Géza: A császárváros védelmében. A gyori fokapitányság története 1526. - 1598. (A gyorifokapitányság története a 16-17. században, 1.) Gyor, 1999.

Pálffy, 1999b. Pálffy, Géza: Nádasdy Tamás, a Dunántúl fokapitánya (1542. - 1546. és 1548. - 1552.) U: NádasdyTamás (1498. - 1562.). Tudományos emlékülés: Sárvár, 1998. szeptember 10 - 11. Szerk.: SöpteiIstván. (A Nádasdy Ferenc Múzeum kiadványai, 3.) Sárvár, 1999. 29. - 54. o.

Pálffy, 2000. Pálffy, Géza: Az új védelmi rendszer kiépítése. U: Nagy képes millenniumi hadtörténet. 1000 év ahadak útján. Szerk.: Rácz Árpád. Budapest, 2000. 104. - 114. o.

Pálffy, 2003. Pálffy, Géza: Die Herkunft der ersten kroatischen Kriegsreglements für die Soldaten der Windischenund Kroatischen Grenze (1578.). U: Etnokonfesionalne promjene u KriæevaËkoj æupaniji iVaraædinskom generalatu u ranom novom vijeku (cca 1450. - 1800.) Ured.: Hrvoje PetriÊ. Zagreb,2003. (megjelenés alatt)

Pálmány, 1982. Pálmány, Béla: Köznemesek a szécsényi Forgách uradalomban 1542. - 1848. U: TanulmányokSzécsény múltjából 5. (1982.) 5. - 93. o.

Pálosfalvi, 2000. Pálosfalvi, Tamás: Cilleiek és Tallóciak: Küzdelem Szlavóniáért (1440. - 1448.). U: Századok 134:1.(2000.) 45. - 98. o.

Pauler, 1876. Pauler, Gyula: Wesselényi Ferenc nádor és társainak összeesküvése 1664-1671. I. - II. Budapest, 1876.

PavliËeviÊ, 2002. PavliËeviÊ, Dragutin: OpÊe politiËke i vojniËke prilike u Podravini (1527. - 1765.). U: Podravina:»asopis za multidisciplinarna istraæivanja 1. (2002.) 83. - 98. o.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

PerojeviÊ, 1931. PerojeviÊ, Marko: Petar KruæiÊ kapetan i knez grada Klisa. Zagreb, 1931.

Petrichevich, 1934. Petrichevich, Horváth Emil, báró: A Petrichevich család általános története. Elso rész. I. köt. 1069. -1526. (A Mogorovich nemzetségbeli Petrichevich család története és oklevéltára, I/1.) Budapest, 1934.

Petrichevich-családfa A Mogorovich nemzetség és a Petrichevich család leszármazása. Külön melléklet Báró PetrichevichHorváth Emil A Petrichevich család általános története címú múvéhez. (A Mogorovich nemzetségbeliPetrichevich család története és oklevéltára, Melléklet.)

PetriÊ, 2000. PetriÊ, Hrvoje: OpÊina i æupa Drnje. Povijesno-geografska monografija. (Bibliotheca historica Croatica,Knjiga 24.) Drnje, 2000.

PetriÊ-Feletar D.- PetriÊ, Hrvoje - Feletar, Dragutin - Feletar, Petar: Novi Zrin. Zrinska utvrda na Muri (1661. - 1664.). U Feletar P., 2001. povodu 330. obljetnice urote Zrinsko-frankopanske. Donja Dubrava - Zagreb, 2001.

Reiszig, 1900. Reiszig, Ede, ifj.: A Geregye nemzetség. U: Turul 18. (1900.) 52. - 65. és 117. - 133. o.

Romhányi, 2000. Romhányi, Beatrix, F.: Kolostorok és társaskáptalanok a középkori Magyarországon. Katalógus.Budapest, 2000.

Roth, 1969. - 1970. Roth, Franz Otto: Wihitsch und Weitschawar. Zum Verantwortungsbewußtsein der adeligenLandstände Innerösterreichs in Gesinnung und Tat im türkischen (Friedensjahr’ 1578. Teil I-II. U:Zeitschrift des Historischen Vereines für Steiermark 60. (1969.) 199. - 275. és 61. (1970.) 151. - 214. o.

Rothenberg, 1970. Rothenberg, Gunther E[rich]: Die österreichische Militärgrenze in Kroatien 1522. bis 1881. Wien -München, 1970.

Rózsás, 2002. Rózsás Márton: Török kori orhely Drávatamási határában. U: A hódoltság régészeti kutatása. AMagyar Nemzeti Múzeumban 2000. május 24.-26. között megtartott konferencia eloadásai. Szerk.:Gerelyes Iblya-Koovács Gyöngyi. Budapest, 2002. 137. - 142. o.

Sabol, 1995. Hrvatski sabor. 2. dopunjeno izd. Ured.: Æeljko Sabol. Zagreb, 1995.

Simon, 1997. Simon, Éva: Magyar nagybirtokosok tervezetei a Kanizsával szembeni végvidék kiépítésérol. U: Zalaitörténeti tanulmányok. Szerk.: Káli Csaba. (Zalai Gyújtemény, 42.) Zalaegerszeg, 1997. 61. - 86. o.

Simoniti, 1991. Simoniti, Vasko: Vojaπka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju. Ljubljana, 1991.

Strohal, 1932. Strohal, Rudolf: Varaædinska æupanija od g. 1550. - 1660. U: Zbornik za narodni æivot i obiËaje JuænihSlavena 28:2. (1932.) 159. - 192. o.

Stauffer, 1886. Stauffer, Albrecht: Die Belagerung von Kanizsa durch die christlichen Truppen im Jahr 1601. U:Mitteilungen des Instituts für österreichische Geschichtsforschung 7. (1886.) 265. - 313. o.

©idak, 1974. ©idak, Jaroslav: Hrvatsko druπtvo u KriæaniÊevo doba. U: Æivot i djelo Jurja KriæaniÊa. Zbornik radova.(Biblioteka PolitiËka misao) Zagreb, 1974. 15. - 34. o.

©tefanec, 2001. ©tefanec, Nataπa: Heretik Njegova VeliËanstva: povijest o Jurju IV. Zrinskom i njegovu rodu.(Homines, tempore, loci sorozat) Zagreb, 2001.

Szakály, 1995. Szakály, Ferenc: Egy hódoltsági parasztpolgár, aki beavatkozott a nagypolitikába. Nagymarosi, majdnagyszombati Trombitás János, 1559. - 1592. U: Uo.: Mezováros és reformáció. Tanulmányok a koraimagyar polgárosodás kérdéséhez. (Humanizmus és reformáció, 23.) Budapest, 1995. 219. - 387. o.

Szakály, 2001. Szakály, Ferenc: A hódolt megye története. U: Pest megye monográfiája. I/2. köt. A honfoglalástól1686-ig. Szerk.: Torma István közremúködésével Zsoldos Attila. Budapest, 2001. 329. - 543. o.

Szarka, 1947. Szarka, Gyula: A váci egyházmegye és püspökei a török hódítás korában. (Vácegyházmegyemultjából, IV.) Vác, 1947.

Takáts, I. - III. Takáts Sándor: Rajzok a török világból. I. - III. köt. Budapest, 1915. - 1917.

Takáts, 1928a. Takáts Sándor: Dobó Ferenc generális. U: Uo.: Régi magyar kapitányok és generálisok. 2. bov. kiad.Budapest, [1928.] 377. - 432. o.

Takáts, 1928b. Takáts Sándor: Thengöldi Bornemissza János. Milyen volt az élete egy végbeli kapitánynak? U: Uo.:A török hódoltság korából. (Rajzok a török világból IV., bef. köt.) Budapest, [1928.] 343. - 489. o.

Takáts, 1929. Takáts Sándor: Steierország magyar huszárjai. U: Uo.: Emlékezzünk eleinkrol. I. köt. Budapest [1929.]233. - 258. o.

Teæak-©imek-Lipljin, Teæak, Spomenka - ©imek, Marina - Lipljin, Tomislav: Æupanija varaædinska u srednjem vijeku / Die 1999. Gespanschaft Varaædin im Mittelalter. Katalog izloæbe. Varaædin, 1999.


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

Toifl, 2002. Toifl, Leopold: Bajcsavár története stájer levéltári források alapján. U: Weitschawar / Bajcsa-Vár. Egystájer erodítmény Magyarországon a 16. század második felében. Kiállítás a zalaegerszegi GöcsejiMúzeumban 2002. május 31. - 2002. október 31. Kiállítás a budapesti Hadtörténeti Múzeumban 2002.november 21. - 2004. január 31. Szerk.: Kovács Gyöngyi. A szerk. munkatársa: Kofalvi Csilla.Zalaegerszeg, 2002. 27. - 40. o.

Tóth, I. Gy., 1996. Tóth, István György: Mivelhogy magad írást nem tudsz ... Az írás térhódítása a múvelodésben a koraújkori Magyarországon. (Társadalom- és múvelodéstörténeti tanulmányok, 17.) Budapest, 1996.

Tóth, S. L., 1986. Tóth, Sándor László: A kanizsai csata, 1600. október 7-13. U: Hadtörténelmi Közlemények 33:2(1986.) 253. - 271.

Tóth, S. L., 1998. Tóth, Sándor László: A tatai vár ostromainak szerepe a 15 éves háborúban. U: Tata a tizenötévesháborúban. (Tatán 1997. május 23-án megtartott tudományos ülésszakon elhangzott eloadások anyaga.)Szerk.: Fatuska János-Fülöp Éva Mária-Gyüszi László. (Annales Tataienses, I.) Tata, 1998. 19. - 44. o.

Tóth, S. L., 2000. Tóth, Sándor László: A mezokeresztesi csata és a tizenöt éves háború. Szeged, 2000.

Traut, 1892. Kurfürst Joachim II. von Brandenburg und der Türkenfeldzug vom Jahre. Nach archivalischen Quellenbearbeitet von Dr. Hermann Traut. Gummersbach, 1892.

Tringli, 1998. Tringli, István: Az 1481. évi szlavóniai közgyúlés. U: Tanulmányok Borsa Iván tiszteletére. Szerk.:Csukovits Eniko. Budapest, 1998. 291. - 318. o.

Turbuly, 1994. Turbuly, Éva: Adatok a megyei közigazgatás és tisztikar történetéhez Nyugat-Magyarországon a 16.század végén és a 17. század elso évtizedeiben. U: Levéltári Szemle 44:3. (1994.) 23. - 34. o.

Turbuly, 2000. Turbuly, Éva: Megyei közigazgatás Sopron vármegyében a statútumok (szabályrendeletek) tükrében(1589-1771).: U: Fejezetek Gyor, Moson és Sopron vármegyék közigazgatásának történetébol.Szerk.: Horváth József. Gyor, 2000. 21. - 37. o.

Tusor, 1999. Tusor Péter: Zrínyi Miklós ismeretlen levele egy gyilkosság ügyében. Gregoróczy György szredicskóikapitány élete és halála. U: Hadtörténelmi Közlemények 112:3. (1999.) 582. - 601. o.

ÚMIL I. Új Magyar Irodalmi Lexikon. I. A-Gy. Budapest, 1994.

Vándor, 1994. Vándor, László: Kanizsa története a honfoglalástól a város török alóli felszabadulásáig. U:Nagykanizsa. Városi monográfia. I. köt. Nagykanizsa, 1994. 215. - 424. o.

Varga, 1981. Varga, J. János: Szervitorok katonai szolgálata a XVI-XVII. századi dunántúli nagybirtokon.(Értekezések a történeti tudományok körébol, Új sorozat 94.) Bp, 1981.

Várkonyi, 1992. Várkonyi, Gábor: Magyar katonák a harmincéves háború európai hadszínterein. U: HadtörténelmiKözlemények 105:2. (1992.) 149. - 151. o.; Jegyzetek nélkül megjelent még: U: Politikai portrék,jogalkotások, intézmények a 17-19. századból. Szerk.: Szabolcs Ottó. (A TörténelemtanáriTovábbképzés Kiskönyvtára, IV.) Bp, 1995. 36. - 40. o.

Várkonyi, 2002. R. Várkonyi Ágnes: A Wessselényi szervezkedés történetéhez 1664-1671. U: Tanulmányok SzakályFerenc emlékére. Szerk.: Fodor, Pál - Pálffy, Géza - Tóth, István György. (Gazdaság- éstársadalomtörténeti kötetek, 2.) Bp., 2002. 423. - 460. o.

Veress, 1983. Veress, D. Csaba: Várak a Bakonyban. A veszprémi, pápai és palotai vár hadtörténete. Budapest, 1983.

Veress, 1993. Veress, D. Csaba: A gyori vár. Budapest, 1993.

Veress, 1999. Veress, D. Csaba: Veszprém a tizenötéves háborúban (1593. - 1606.). U: Veszprém a török korban.Felolvasóülés Veszprém török kori emlékeirol. Szerk.: Tóth G. Péter. (Veszprémi MúzeumiKonferenciák, 9.) Veszprém, 1998. 42. - 54.

Veress-Siklósi, 1990. Veress, D. Csaba - Siklósi, Gyula: Székesfehérvár, a királyok városa. Budapest, 1990.

Vojna krajina, 1984. Vojna krajina. Povijesni pregled - historiografija - rasprave. Ured.: Dragutin PavliËeviÊ. Zagreb, 1984.

ZagrebaËki biskupi, ZagrebaËki biskupi i nadbiskupi. Autori: Juraj Batelja et alii. 1995. Zagreb, 1995.

ZMA, 2000. Zala megye archontológiája 1138. - 2000. Szerk.: Molnár András. (Zalai Gyújtemény, 50.)Zalaegerszeg, 2000.

Zsoldos, 2001. Zsoldos, Attila: Egész Szlavónia bánja. U: Tanulmányok a középkorról. Szerk.: Neumann Tibor.(Analecta mediaevalia, I.) Budapest, 2001. 269. - 281. o. és közel azonos horvát változata: Hrvatska iSlavonija u kraljevstvu ArpadoviÊa. U: Povijesni prilozi 17. (1998.) 287. - 296. o.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Zusammenfassung

Die Studie ist bestrebt, am Beispiel einer bis jetzt kaum bekannten slawonischen kleinadeligenFamilie, der Familie Budor von Budróc/Budrovec, auf einige bisher fast unerforschte Probleme derungarischen und kroatischen Geschichtsschreibung aufmerksam zu machen. Einerseits versucht sie dieHauptmerkmale und Eigenheiten darzustellen, die für die Karrieremöglichkeiten und das Alltagslebendes auf dem Gebiet Slawoniens zwischen der Drau und der Save lebenden Adels im 16. und 17.Jahrhundert charakteristisch waren. Andererseits untersucht sie all das innerhalb des Rahmens dergrundlegenden Veränderungen, infolge deren während des Vordringens der Osmanen dasspätmittelalterliche Slawonien (die Komitate Agram/Zagreb, Kreuz und Warasdin) - das bis 1526 einorganischer Teil des Ungarischen Königreiches war, obwohl es (ähnlich wie Siebenbürgen) oft eineeigene Verwaltung hatte - allmählich mit Kroatien vereinigt wurde, dessen Territorium die Türken fastzur Gänze besetzten. Abschließend legt die aufgrund von Budapester, Zagreber und WienerArchivforschungen geschriebene Zusammenfassung besonderes Augenmerk auf die sehr engenKontakte zwischen den südlich und nördlich der Drau gelegenen Gebieten bzw. auf die aus demgemeinsamen Schicksal entspringende sehr effektive Zusammenarbeit zwischen dem kroatisch-slawonischen und dem ungarischen Adel.

Dem am 1. Dezember 1610 vom ungarischen König Matthias II. ausgestellten Adelsbrief (sieheBeilage) für das bedeutendste Familienmitglied, Johann (um 1565 bis vor 1622), den man gleichzeitigauch als dessen ausgesprochen wertvolle, 21 Seiten umfassende “Biographie” bezeichnen kann,übersiedelte die Familie Budor ursprünglich irgendwann im 13. Jahrhundert aus dem KomitatVeszprém nach Slawonien, wo sie im Mittelalter im Komitat Kreuz Güter erwarb. Der Ahnherr war dermit dem Prädikat de Gorbonok erwähnte Sagud († 1284). Sein Sohn war Budor (auch Bodor, † 1326),dessen Urenkel, Adam († 1448), und seine Nachfolger bis zum Aussterben der Familie im Jahre 1739schon über ihr neues Landgut das Prädikat de Budróc(z) (heute Budrovac in Kroatien, südlich von–urevac) erwarben. Die Familie Budor war im 15. Jahrhundert eine der sog. “bene possessionati”Familien, die die zahlenmäßig stärkste, aber nicht die ärmste Schicht des slawonischen Kleinadelsbildeten. Obwohl die Familienmitglieder weder im Leben des Landesteils noch im Leben des KomitatsKreuz eine bedeutende Rolle spielten, nahmen ihre Landgüter in geringem Ausmaß ständig zu. Daserste, schon bekanntere Mitglied der Familie, Andreas († 1533), der Enkel von Adam, kämpfte in seinerJugend gegen die Osmanen, später diente er dank seiner örtlichen und praktischen Erfahrungen bzw.seiner Bildung mit seiner Ortskenntnis, seinem Wissen und seinen wirtschaftlichen Fachkenntnissenden jeweiligen kroatisch-slawonischen Banen als Diener (familiaris).

Nach der Schlacht bei Mohács im Jahre 1526 geriet die Familie Budor in eine sehr schwierigeSituation. Während der Bürgerkrieg zwischen den zwei ungarischen Königen, Ferdinand I. und JohannSzapolyai, auch das Gebiet zwischen der Drau und der Save nicht verschonte, drängten auch dieOsmanen allmählich vorwärts, sowohl in Kroatien als auch in Slawonien. Infolge dessen begannen sichallmählich gegen die 1550er Jahre die zwei Gebiete zu vereinigen. Das Territorium des einstigenmittelalterlichen Kroatischen Königreiches ging fast völlig verloren (vgl. den Ausdruck derzeitgenössischen Quellen: Croatia ist reliquiae reliquiarum). Die kroatischen Adeligen zogen in großerZahl nach Norden (nämlich insbesondere nach Slawonien, dann nicht selten weiter nach Westungarnund in die Steiermark), so daß man immer häufiger dazu überging, die Bezeichnung Croatia zuerst aufdie südlichen Gebiete des slawonischen Komitats Agram (südlich vom Fluß Kulpa), danach auch aufdie nördlicheren Territorien zwischen der Drau und der Save auszudehnen. In der zweiten Hälfte des16. Jahrhunderts wurde also das reduzierte Gebiet Slawoniens mit dem darauf “geschobenen”Kroatischen Königreich vereinigt. Infolge der osmanischen Eroberung wurde also auf den Gebietenzwischen der Drau und der Save die zwei regna (Kroatien und Slawonien) zu einem, d.h. zur


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

gemeinsamen Heimat der kroatischen und der slawonischen Adeligen. Diese besondere Situation wirdgut veranschaulicht durch die endgültige Vereinigung der Versammlungen bzw. Landtage Kroatiens undSlawoniens (sabor, conventus, dieata regni Croatiae/Sclavoniae) im Jahre 1558, das Aufkommen desTitels rex regni Sclavoniae in der Titulatur der ungarischen Könige aus der Familie Habsburg, dieVerknüpfung der Schicksale der Komitate Agram und Kreuz und schließlich, aber nicht in letzter Linie,die beginnende Vereinigung des kroatischen und des slawonischen Adels.

Die Familie Budor suchte in diesen schweren Jahrzehnten mittels zweier verschiedener Strategieneinen Ausweg. Andreas’ Sohn Sixtus († nach 1551) übersiedelte - ähnlich vielen kroatischen undslawonischen Adeligen (vgl. die heutigen burgenländischen Kroaten) - gegen Ende der 1530er Jahrenach Westungarn, sein anderer Sohn Veit (lat. Vitus, ung. Vid, 1515/20-1581) hingegen blieb trotz allerSchwierigkeiten in seiner Heimat. Die Suche nach einem Ausweg gelang letzterem, trotz der türkischenEroberung der alten Familiengüter im Komitat Kreuz, besser. Sixtus hatte nämlich keine Nachfolger,Veit hingegen gelang es, im Komitat Warasdin und in den sichereren Teilen der Gespanschaft Kreuz, dievon den türkischen Streifzügen weniger betroffen waren, Wurzeln zu schlagen. Darin spielte seinlangjähriger Militärdienst eine bedeutende Rolle; er war seit den 1530er Jahren fast an allenwichtigen, an der Grenze gegen die Osmanen geführten Kämpfen beteiligt, die sich in Südwestungarnund in Slawonien abspielten. Zuerst diente er dem Ban Thomas Nádasdy (1537-1539), dann nahm erim Jahre 1542 an dem großen, aber gescheiterten Kriegsunternehmen der Truppen des HeiligenRömischen Reiches und der Österreichischen und ungarischen Einheiten für die Befreiung der imVorjahr gefallenen Städte Pest und Ofen (Buda) teil. Er kämpfte sogar 1546-1547 unter demKommando des späteren Bans (1556-1567) Peter Erdody als Husar auch im Schmalkaldischen Krieg.Anschließend nahm er bald am nördlichen Ufer der Drau (z.B. in der wichtigen GrenzfestungSzigetvár), bald am südlichen Ufer (z.B. in der Grenzburg Kopreinitz) militärische Dienste.

Eine bedeutende Veränderung im Leben Veits bewirkte, daß er gegen 1560 in der Person des Heldenvon Szigetvár 1566, Nikolaus von Zrin (ung. Zrínyi, kroat. Zrinski), einen neuen Herrn fand. Von da anverband sich auf ca. ein Jahrhundert das Schicksal der Familie Budor mit dem der kroatisch-ungarischen hochadeligen Familie. Am Ende seines Lebens, als Veit schon zu alt zum Militärdienst war,diente er in der Herrschaftsverwaltung: Er wurde Kastellan der Burg TrakoπÊán (castellanus arcisTrakostyan), und in der Zwischenzeit heiratete er seinem Stande gemäß eine vornehmere Frau, AnnaHerkffy (HerkoviÊ) von Zajezda († 1592). Die Vorteile des langen Militärdienstes, der Verbindung zurFamilie Zrínyi, des Dienstes in der Verwaltung der Burg TrakoπÊán und der günstigen Heirat zusammenermöglichten seiner Familie die Verankerung im Hinterland des Komitats Warasdin bzw. dieVerheiratung seiner sechs Töchter.

Die Geschichte der Familie erreichte durch den Sohn von Veit, Johann (um 1565 bis vor 1622), ihrenHöhepunkt, der sich aus der vornehmsten Schicht des slawonischen Adels seine Ehefrau wählte,nämlich Elisabeth Petho von Gerse († nach 1618). Die erste Hälfte seines Lebens, d.h. seinemilitärische Karriere, kann man dank seines erwähnten wertvollen Adelsbriefes aus dem Jahr 1610 fastvon Jahr zu Jahr genau folgen:- vor 1580 wurde Johann vermutlich am Hof des Georg Zrínyi (1549-1603), des Sohnes von Nikolaus

Zrínyi, in Csáktornya auf der Murinsel oder am Ort des Militärdienstes seines Herrn (z.B. inKanischa) erzogen;

- 1580-1583 diente er in Slawonien (28./29. September 1580: Teilnahme am Sieg über den Beg vonPozsega/Poæega);

- 1583-1584 diente er in Lewenz (ung. Léva, heute Levice in der Slowakei) unter dem Kommando desbergstädtischen Grenzobersten (1582-1589) Franz Dobó, des Freundes von Georg Zrínyi und desHusarenkapitäns Andreas Forgách;


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

- ab 1585 war er weiterhin der Diener (familiaris) von Georg Zrínyi - er nahm an zahlreichen Aktionengegen die Osmanen unter dem Kommando des Bans Thomas Erdody (1584-1595) teil (z.B. im Juni1585 bei Kostajnica, 5./6. Dezember 1586 bei IvaniÊ);

- 1585/86-1589 diente er neben Georg Zrínyi in der Festung Kanischa - er nahm an allen wichtigerenKämpfen an der Grenze teil, nämlich Ende August 1586 an der Verteidigung der Murinsel gegen dieTürken, am 13. April 1587 am Raubüberfall auf dem Markt von Kálmáncsehi im Komitat Somogy, am9./10. August an der berühmten Schlacht bei Sárkánysziget, nördlich von Kanischa;

- 1589-1593: Johann Budor war Husar in der Grenzfestung Kopreinitz (in Slawonien) in derReitertruppe des späteren Bans (1615-1616) Benedikt Thuróczy - er kämpfte weiterhin fast jeden Tagmit den Türken, z.B. Anfang August 1591 Befreiung von Sisek, 15. August Zurückeroberung vonMoslavina, im Oktober Kämpfe in der Nahe von Gradec und LovreËina, an der Grenze des KomitatsAgram und Kreuz; Juli 1592 erfolgloser Angriff gegen Petrinja und Kämpfe neben der kleinen Burgder Banalgrenze Brest;

- 1593-1597: offiziell war er Grenzsoldat in Weitschawar (Bajcsavár, südlich von Kanischa) unterGeorg Zrínyi (also wieder nördlich der Drau) - trotzdem zeichnet er sich in zahlreichen militärischenAktionen und Expeditionen gegen die Osmanen aus, vor allem unter den Fahnen seines Herrn: April1593 Verteidigung des Wachthauses zu Fityeháza neben Weitschawar, 22. Juni die berühmte Schlachtbei Sisek, August wieder eine erfolglose Belagerung von Petrinja, 3. November Schlacht beiStuhlweißenburg; 22./23. März 1594 Rückeroberung von Berzence in Südtransdanubien, 24. MärzEroberung der Burgen Csurgó und Segesd daselbst, Mai/Juni erste Belagerung von Gran,Juli/September Ereignisse um Raab, erfolgloser Entsatzversuch von der türkischen Belagerung, dannFlucht; Ende Juli/Anfang August 1595 Eroberung der Grenzburgen entlang der Drau (Babócsa,Barcs und Drávaszentmárton); 13.-20. August 1597 Rückeroberung von Pápa an der Raaber Grenze;

- 1597-1603: Budor war Soldat der eigenen Reitertruppe von Georg Zrínyi - Oktober 1600 nach demFall von Kanischa Verteidigung der Murinsel, 7.-13. Oktober Schlacht bei Kanischa und Sormás;September-November 1601 erfolgloser Versuch der Rückeroberung von Kanischa; April 1603 Kampfmit den nach Slawonien einbrechenden Tataren.

Nach dem Tod seines Herrn im Jahre 1603 stellte sich Johann Budor in den Dienst von dessen SohnNikolaus Zrínyi († 1625). Bald verließ er aber wegen seinem hohen Lebensalter den Militärdienst, under nahm in den letzten anderthalb Jahrzehnten seines Lebens Dienste in der Verwaltung derHerrschaften der Familie Zrínyi und des Komitats Warasdin bzw. des vereinigten Kroatiens undSlawoniens auf. In diesem Punkt vervollkommnete er die erfolgreiche Auswegsuche seines Vaters,nämlich den Besitzerwerb im friedlicheren Hinterland und die dauerhafte Verwurzelung. Johann warnämlich vom ersten bis ins dritte Jahrzehnt des 17. Jahrhunderts zur gleichen Zeit einer dervornehmsten Diener der Familie Zrínyi (primarius familiaris), sogar seit 1615 ihrHerrschaftsverwalter auf der Murinsel, und Stuhlrichter (judex nobilium) im Komitat Warasdin (1608)und im Komitat Kreuz (1617), ein wichtiger Gestalter des Lebens der Gespanschaft Warasdin alsMitglied der zweiten Linie des Komitatsadels, Mitglied zahlreicher Gerichte (unter anderen derBanaltafel [tabula banalis]), sogar in verschiedenen Angelegenheiten ein anerkannter Experte derkroatisch-slawonischen Stände. Seine mit dem früheren Militärdienst zusammenhängenden gründlichenOrtskenntnisse, seine Bildung, seine kroatischen, ungarischen und lateinischen Sprachkenntnisse, seineErfahrungen in der praktischen Justiz und seine vornehme Verwandtschaft spielten eine sehr großeRolle bei seiner Anerkennung und bei der weiteren, obwohl bescheidenen Zunahme seiner Güter (unteranderem im Komitat Agram und auf der Murinsel, d.h. schon in der Gespanschaft Zala).

Johann Budor machte eine für die Verhältnisse des Ungarischen Königreiches typische, aberzweifellos sehr erfolgreiche Karriere. Nachdem er ca. 30 Jahre lang in der Verteidigung seiner


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

kroatischen, slawonischen und ungarischen Heimat als Husarenoffizier eine wichtige Rolle gespielthatte, ließ er sich in der zweiten Hälfte seines Lebens erfolgreich nieder und versicherte seine Zukunftdurch Dienste in der Herrschaftsverwaltung der Grafen Zrínyi und in der Verwaltung des KomitatsWarasdin bzw. im öffentlichen Leben des vereinigten Kroatien-Slawonien. Dem ausgetretenen “Pfad”seines Vaters und Großvaters folgend, machte Johann sowohl in bezug auf seine ƒmter und seinVermögen als auch auf seine gesellschaftliche Anerkennung unter den Adeligen in Slawonien einengewaltigen Schritt vorwärts.

Die Nachfolger Johanns konnten das von ihrem Vater hinterlassene Erbe leider nicht mehr soerfolgreich bewirtschaften. Obwohl seine Söhne seine Aufgaben geteilt noch weiter versahen (Kasparwar der vornehme Diener des berühmten Dichters und Feldherren Nikolaus Zrínyi, Johann d.J. [† vor1663] wurde Soldat im Dreißigjährigen Krieg), verkleinerte sich das Vermögen unter seinen vierSöhnen und seinen vier Töchtern sehr schnell. Das größte Problem bestand - neben der reduziertenBedeutung der Familie und neben dem Treubruch der Familie Zrínyi im Jahre 1671 - darin, daß derZweig der drei Söhne Johanns (Johann d.J., Franz und Stefan) innerhalb einer Generation ausstarb.Die familiäre Tragödie stellte sich dann beim Enkelkind von Kaspar [† 1660], Nikolaus, ein. Obwohler, den Traditionen der früheren Familienmitglieder folgend, noch kleinere ƒmter im Komitat Warasdin(1706) und im Komitat Zala (1716-1717) bekleidete, war er unfähig, ohne ernstere Begabung und ohnedas Patronat eines Großgrundbesitzers in dem von den Türken befreiten Komitat Kreuz von denehemaligen mittelalterlichen Gütern der Familie irgend etwas zurückzubekommen. Mit seinem Tod imJahre 1739 verschwand eine uralte slawonische Familie von der Bühne der ungarisch-kroatischenGeschichte.

Die Geschichte der Familie Budor liefert der kroatisch-ungarischen Frühneuzeit- undAdelsforschung zahlreiche allgemeine Lehren. Einerseits bezeugt sie ausgezeichnet, daß diekroatischen, slawonischen und ungarischen Adeligen wegen des durch die türkischen Angriffeerzeugten gemeinsamen Schicksals zu einer sehr engen Zusammenarbeit fähig waren. Für sie bedeutetedie Drau noch keine stabile Grenzlinie; der Fluß verband das Schicksal des Ungarischen Königreichesund der vereinigten kroatisch-slawonischen Gebiete eher, als daß er es getrennt hätte. Ein bedeutenderTeil des kroatisch-slawonischen Adels bewegte sich problemlos sowohl nördlich als auch südlich derDrau als Politiker, als Grenzsoldaten, als Komitatsbeamte oder sogar als Diener einer hochadeligenFamilie, während sie in beiden Ländern Güter besaßen, verschiedene ƒmter bekleideten und dieSprachen beider Länder beherrschten. Andererseits nannten sich die eingewurzelten, aber größtenteilsbereits auch im Spätmittelalter kroatischsprachigen slawonischen (klein)adeligen Familien (z.B. dieAlapy, Fodróczy, Geréczy, Gotal, Gregoriánczy, Gubasóczy, Hásságyi, Herkffy, Kasztellánffy,Kerecsényi, Konszky, Ladányi, Miletinczy, Orahóczy, Petho, Raveni, Szemcsey, Szerdahelyi, Tahy,Thuróczy, Urnóczy, Zabóky usw.) im 16. und 17. Jahrhundert noch längere Zeit vor allem slawonischund nicht kroatisch. Die Vereinigung der zwei Gebiete und die allmähliche Verschmelzung mit dem vonSüden her übersiedelnden kroatischen Adel bedeuteten gegen Mitte und Ende des 17. Jahrhundertsschon die Anfänge eines neuen, größtenteils ein kroatisches Selbstbewußtsein besitzenden Adels.

Schließlich kann man trotz der allmählichen Verschmelzung des kroatischen und des slawonischenAdels sehr viele verwandte Züge und Eigenheiten zwischen der Zusammensetzung, dem Alltagslebenund den Karrieremöglichkeiten der kroatisch-slawonischen und der ungarischen Adelsgesellschaftenfeststellen. Mit dem starken Weiterleben der spätmittelalterlichen Traditionen und dem ähnlichenAufbau und der Funktion der Komitate hing eng zusammen, daß man sowohl nördlich als auch südlichder Drau durch erfolgreichen Grenzsoldatendienst, einen längeren, einem oder mehrerenGroßgrundbesitzern geleisteten Familiaris-Dienst, aktive Teilnahme an der Komitatsverwaltung,günstige Eheschließungen, Bildung, juristische Kenntnissen oder praktische Justizerfahrungen dieMöglichkeit haben konnte, sich im friedlicheren Hinterland anzusiedeln und Güter zu erwerben.


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

Obendrein verursachten die unterschiedliche Sprache oder das unterschiedliche (kroatische,slawonische und ungarische) adelige Selbstbewußtsein (zu dieser Zeit noch nicht Nationalbewußtsein)fast keine Probleme im Zusammenleben der Adeligen. Die Vereinigung, dann das ZusammenlebenKroatiens und Slawoniens im 16. und 17. Jahrhundert vollzogen sich unter anderem deshalb trotz allerSchwierigkeiten und Leiden erfolgreich und harmonisch.

Die Studie bringt die mittelalterliche Genealogie (Tafel I) und die Genealogie der Familie Budorvom 16. bis zum 18. Jahrhundert (Tafel II) in zwei Tafeln, und in der Beilage wird die mehrmalserwähnte lateinische Adelsbesserung und Wappenvermehrung von Johann Budor von Budróc (KönigMatthias II., Wien, 1. Dezember 1610) veröffentlicht.

Rezümé

A tanulmány egy ez ideig alig ismert szlavóniai köznemesi família, a budróci Budorok példáján, amagyar és a horvát történetírás által ez ideig alig kutatott problémákra igyekszik felhívni a figyelmet.Egyrészt megkísérli bemutatni azokat a legfıbb jellegzetességeket, amelyek a 16-17. században aDráva-Száva közötti Szlavónia területén élı nemesség karrierlehetıségeit és mindennapjait jellemezték.Másrészt: mindezt azon alapvetı változások keretében vizsgálja, amelyek során az oszmánok jelentıselırenyomulásának köszönhetıen a késıközépkori Szlavónia (Zágráb, Kırös és Varasd megye) — amely1526-ig a Magyar Királyság szerves része volt, bár (Erdélyhez hasonlóan) gyakran különkormányzattalbírt — fokozatosan egyesült Horvátországgal, amelynek csaknem teljes tengermelléki területét atörökök szállták meg. Végül a budapesti, zágrábi és bécsi levéltári kutatások alapján készültösszefoglalás külön figyelmet fordít a Drávától északra és délre fekvı területek továbbra is fennmaradó,igen szoros kapcsolataira és a horvát-magyar nemességnek a sorsközösségbıl eredı hatékonyegyüttmuködésére.

A Budor család legjelentısebb tagja, János (1565 k.-1622 e.) 1610. december 1-én kelt nemesleveleszerint — amely egyúttal páratlanul értékes, 21 oldal terjedelmu “életrajza” — eredetileg valamikor a13. század elsı felében Veszprém megyébıl telepedett át Szlavóniába, ahol a középkorban Kırösmegyében szerzett birtokokat. ’sük a gorboniki elınévvel említett Sagud († 1284) volt. Az ı fia volt Budor(másként Bodor, Ü1326), akinek dédunokája, Ádám (Ü1448) és utódai azután a család 1739. évikihaltáig már új birtokukról kapták a budróci elınevet (ma Budrovac Horvátországban, –urevactóldélkeletre). A Budor család a 15. században egyike volt a szlavóniai köznemesség legnépesebb rétegétalkotó, bár nem a legszegényebb sorba tartozó, ún. “bene possessionati” famíliáinak. Bár a családtagjai igazán jelentıs szerepet sem az országrész, sem Kırös vármegye életében nem töltöttek be,birtokaik csekély mértékben folyvást gyarapodtak. A család elsı már ismertebb tagja, Ádám unokája,András (Ü1533) fiatalabb korában fegyverével a törökök ellen, késıbb helyi, gyakorlati tapasztalatánakés tanultságának köszönhetıen pedig helyismeretével, tudásával és gazdasági szakértelmévelfamiliarisként általában az aktuális horvát-szlavón bánokat szolgálta.

Az 1526. évi mohácsi vereség után a Budor család igen nehéz helyzetbe került. Miközben a két király,I. Ferdinánd és Szapolyai János közötti polgárháború a Dráva-Száva közét sem kerülte el, a törökök isfokozatosan nyomultak elıre, mind a tengermelléki Horvátországban, mind Szlavóniában. Ennekkövetkeztében az 1550-es évekre fokozatosan megindult a két terület egyesülése. Az egykori HorvátKirályság területe csaknem teljesen elveszett (reliquiae reliquiarum), nemessége tekintélyes számúészakabbra húzódásával viszont a Croatia elnevezést egyre gyakrabban kezdték használni elıbb aszlavóniai Zágráb megye déli (Kulpán túli) területeire, majd utóbb a Dráva-Száva köze északabbirészeire is. A 16. század második felében tehát Szlavónia megfogyatkozott területe egyesült a rá“feltolódott” Horvát Királyságéval. Azaz a török hódítás következtében a Drávától a Száváig terjedı


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

területeken két regnum vált eggyé, azaz a horvátországi és szlavóniai nemesség “közös hazájává”. Ezta különleges helyzetet jól szemléltette a két terület gyulésének (sabor, conventus, dieata regniCroatiae/Sclavoniae) 1558. évi végleges egyesülése, a magyar királyok címei között a rex regniSclavoniae megjelenése, Zágráb és Kırös vármegye sorsának részleges egybefonódása is, végül, de nemutolsósorban a horvát és szlavón nemesség megkezdıdı egybeolvadása.

A Budor család ezekben a nehéz évtizedekben két módon kereset kiutat. Míg András fia, Sixtus(Ü1551 u.) — sok horvát és szlavón nemestársához hasonlóan — az 1530-as évek végén Nyugat-Magyarországra telepedett át, másik fia, Vid (1515/20-1581) minden nehézség ellenére szülıföldjénmaradt. A kiútkeresés a Kırös megyei ısi birtokok török megszállása ellenére az utóbbinak sikerültjobban. Sixtusnak ugyanis nem maradtak utódai, Vidnek viszont sikerült megkapaszkodnia a törökportyák által még kevésbé érintett Varasd megyében és Kırös védettebb részein. Ebben alapvetı szerepetjátszott hosszú katonáskodása, hiszen az 1530-as évektıl majd minden olyan fontos határ mentitörökellenes akciónak részese volt, amely Délnyugat-Magyarországon és Szlavóniában zajlott. ElıbbNádasdy Tamás bán (1537-1539) mellett szolgált, majd 1542-ben részt vett az elızı esztendıben elesettBuda és Pest felszabadítására indított nagy, de csúfos kudarcba fulladt német birodalmihadivállalkozásban. Sıt 1546-1547-ben Erdıdy Péter, a késıbbi bán (1556-1567) kapitánysága alatthuszárként még a schmalkaldeni háborúban is megfordult, majd ezt követıen hol a Dráva északipartvidékén (pl. Szigetváron), hol attól délre (pl. Kaproncán) vállalt katonai szolgálatot.

Fontos változást jelentett Vid életében, hogy 1560 táján új urat talált magának, a szigetvári hısZrínyi Miklós személyében. Ettıl kezdve családja sorsa egy évszázadra összeforrott a horvát-magyarfıúri famíliáéval. Végül a katonáskodásból kiöregedvén élete végén Vid uradalmi szolgálatba lépett:Trakostyán várnagya (castellanus arcis Trakostyan) lett, miközben származásához mérve elıkelıházasságot kötött zajezdai Herkffy (Herkovich) Annával (Ü1592). A hosszú katonáskodásból, aZrínyiekhez való kötıdésbıl, a trakostyáni szolgálatból és a kedvezı házasságból származó elınyökösszességében lehetıvé tették családja számára a Varasd megyei hátországi területen valómegkapaszkodást, sıt hat leánya sikeres kiházasítását is.

A család története Vid fiával, Jánossal (1565 k.-1622 e.) ért csúcsára, aki a szlavón nemességlegelelıkelıbb rétegébıl választott magának feleséget gersei Pethı Erzsébet (Ü1618 u.) személyében.Élete elsı felét, azaz ıseihez hasonló katonai pályáját szinte évrıl évre pontosan nyomon követhetjükemlített egyedülálló nemeslevele alapján:- 1580 elıtt feltételezhetıen Zrínyi Miklós fia, György (1549-1603) csáktornyai udvarában vagy katonai

szolgálatai színhelyén (pl. Kanizsán) nevelkedett- 1580-1583: Szlavóniában szolgált, (1580. szept. 28-29. a pozsegai bég megverése)- 1583-1584: Léván (ma Levice Szlovákiában) katonáskodott Zrínyi György barátja, Dobó Ferenc és

Forgách András parancsnoksága alatt- 1585-tıl továbbra is Zrínyi György familiárisa volt; számos törökellenes akcióban vett részt Erdıdy

Tamás bán (1584-1595) vezetésével (1585. jún.: Kosztajnicánál, 1586. dec. 5-6.: Ivanicsnál)- 1585/85-1589 Zrínyi György mellett szolgált Kanizsa várában (minden nagyobb határ menti

összecsapásban részt vett, 1586 aug. vége: a Muraköz védelme, 1587. ápr. 13.: Kálmáncsehivásárának kirablása, aug. 9-10.: sárkányszigeti csata)

- 1589-1593 Kapronca várának huszára volt a késıbbi bán (1615-1616), Thuróczy Benedeklovashadnagy csapatában (továbbra is naponta verekedett a törökökkel, pl. 1591. aug. eleje Sziszekfelmentése, aug. 15. Monoszló visszavétele, okt. harcok Gradec és Lovrecsina közelében, 1592. júl.Petrinja elleni sikertelen támadás és Breszt melletti csatározás)

- 1593-1597 hivatalosan Zrínyi György végvári katonája Bajcsaváron (ismét a Drávától északra),ennek ellenére továbbra is számos fontos háborús eseményben vitézkedett, elsısorban ura zászlajaalatt: 1593. ápr. a Bajcsa melletti fityeházi ırhely védelme, jún. 22. sziszeki csata, aug. Petrinja újabb


dr.

sc.

Géz

a P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITEL

JB

UD

OR

sikertelen ostroma, nov. 3. székesfehérvári csata; 1594. márc. 22-23. Berzence visszavétele, márc. 24.Csurgó és Segesd elfoglalása, máj.-jún. Esztergom elsı ostroma, júl.-szept. Gyır körüli események, atörök ostrom sikertelen felmentése, menekülés; 1595. júl. vége-aug. eleje Babócsa, Barcs ésDrávaszentmárton elfoglalása; 1597. aug. 13-20. Pápa visszavétele)

- 1597-1603 Zrínyi György saját lovascsapatának katonája (1600. okt. Kanizsa eleste idején a Muraközvédelme, okt. 7-13. kanizsa-sormási csata; 1601. szept.-nov. Kanizsa sikertelen visszafoglalása; 1603.ápr. harc a Szlavóniába betörı tatárokkal)

Budor János ura 1603. évi halála után annak fia, Miklós (Ü1625) szolgálatába állt. Hamarosanazonban gyarapodó évei miatt otthagyta a katonáskodást, s élete utolsó másfél évtizedében uradalmi,vármegyei és rendi szolgálatot vállalt. Azaz e tekintetben kiteljesítette apja sikeres kiútkeresését, abékésebb hátországban való birtokszerzést és a tartós megkapaszkodást. János az 1606-1620-asévekben egyszerre volt ugyanis a Zrínyiek egyik legelıkelıbb familiárisa (primarius familiaris), sıt 1615-tıl muraközi jószágigazgatója, Varasd (1608) és Kırös vármegye szolgabírája (1617), a megyeinemesség második vonalában Varasd vármegye életének fontos alakítója, számos bírósság (többekközött a báni tábla) tagja, sıt különféle ügyekben a horvát-szlavón rendek biztosa és szakértıje. Katonaiszolgálatával összefüggı alapos helyismerete, iskolázottsága, horvát, magyar és latin nyelvtudása,gyakorlati jogi tapasztalatai és elıkelı rokonsága mind-mind szerepet játszottak elismertségében ésbirtokai további, bár szerény gyarapodásában (többek között Zágráb megyében és a Zala megyeiMuraközben) is.

Budor János országos viszonylatban sok szempontból ugyan tipikus, de kétségkívül igen sikerespályát mondhatott magáénak. Miután elıbb harminc esztendın át huszártisztként fontos szerepet játszotthorvát, szlavón és magyar hazája védelmében, élete második felében sikerrel “telepedett meg” ésbiztosította családja jövıjét a Zrínyi grófoknak tett uradalmi, valamint Varasd megye igazgatásában ésHorvátország-Szlavónia közéletében vállalt szolgálataival. A nagyapja és apja által “kitaposott”ösvényen haladva tehát János mind tisztségeit, mind vagyonát, mind társadalmi elismertségét tekintvejelentıset lépett a szlavóniai köznemességen belül elıre.

Az apjuk által rájuk hagyott örökséggel azonban az utódok sajnos már korántsem sáfárkodtakhasonló sikerrel. Bár fiai megosztva még továbbvitték egykori feladatait (Gáspár [Ü1660] a költı éshadvezér Zrínyi Miklós elıkelı szolgálója, ifj. János [Ü1663 e.] pedig a harmincéves háború katonájalett), János négy fia és négy leánya között a vagyon gyorsan szétaprózódott. A család megkezdıdıeljelentéktelenedése és a Zrínyiek hutlenségbe esése mellett a legnagyobb problémát az jelentette, hogyGáspárt kivéve a másik három fiú (János, Ferenc és István) ága két generáción belül kihalt. A családitragédia Gáspár unokája, Miklós esetében azután be is következett. Noha ı a hagyományokat folytatvaVarasd (1706) és Zala megyében (1716-1717) még viselt alacsonyabb tisztséget, komolyabb tehetség éspatrónus hiányában a töröktıl visszafoglalt Kırös megyében semmit sem tudott egykori családibirtokaiból visszaszerezni. 1739. évi halálával pedig egy ısi szlavóniai család tunt el a történelemszínpadáról.

A Budor család története számos általános tanulsággal szolgál a horvát-magyar kora újkor- ésnemességkutatás számára. Egyrészt: kiválóan bizonyítja, hogy a horvát, szlavón és magyar nemesség atörök támadások kiváltotta sorsközösségben mindvégig igen szoros együttmuködésre volt képes.Számukra a Dráva még nem jelentett merev határvonalat, sıt inkább összekötötte a Magyar Királyságés a horvát-szlavón területek sorsát, mint elválasztotta azokét. A horvát-szlavón nemesség egy jelentısrésze akár politikusként, akár végvári katonaként, akár vármegyei tisztviselıként, akár nagyúrifamiliárisként problémamentesen mozgott a Drávától északra és délre egyaránt; miközben gyakortamindkét országban rendelkezett birtokokkal, viselt azokban különféle tisztségeket és beszélte azoknyelvét. Másrészt: a tısgyökeres, bár nem csekély részben már a középkorban is horvátul beszélı


dr. sc. Géza P

ÁLF

FY

PLE

MIΔ

KA

OB

ITE

LJB

UD

OR

szlavóniai köznemesi családok (pl. Alapy, Fodróczy, Geréczy, Gotal, Gregoriánczy, Gubasóczy,Hásságyi, Herkffy, Kasztellánffy, Kerecsényi, Konszky, Ladányi, Miletinczy, Orahóczy, Pethı, Raveni,Szemchey, Szerdahelyi, Tahy, Thuróczy, Urnóczy, Zabóky stb.) a 16-17. században egy jelentıs ideigtovábbra is elsısorban szlavóniainak és nem horvátországinak tartották magukat. A két területegyesülése és a délrıl betelepülı horvát nemességgel való fokozatos egybeolvadás azonban a 17. századvége felére egy új, már nagyobb részben horvát öntudatú nemesség kialakulásának kezdeteit jelentette.

Végül: a horvát és a szlavón nemesség egyesülésének ellenére igen sok rokon vonás figyelhetı mega horvát-szlavón és a magyar nemesi társadalmak összetételében, életében és karrierlehetıségeiben. Aközépkori hagyományok erıteljes továbbélésével és a vármegyék hasonló szervezetével szorosanösszefüggött, hogy a békésebb hátországban való megtelepedéshez és birtokszerzéshez mind a Drávátólészakra, mind délre lehetıség nyílhatott sikeres végvári katonáskodással, egy vagy több nagyúr melletthosszabb idın át végzett familiárisi szolgálattal, a frontvonal vidéki megyék igazgatásában való aktívrészvétellel, kedvezı házasságkötésekkel, tanulással, jogismerettel vagy gyakorlati jogitapasztalatokkal. Ráadásul az eltérı nyelvuség vagy akár az eltérı (horvát, szlavón és magyar) nemesi— és nem nemzeti — identitástudat szinte semmiféle nehézséget nem okozott a nemesség együttélésében.Horvátország és Szlavónia egyesülése, majd együttélése a 16-17. században többek között éppen emiattment minden nehézség és megpróbáltatás ellenére nagyjából sikeresen és harmonikusan végbe.

A tanulmány két táblán közli a család középkori és 16-17. századi genealógiáját, Függelékébenpedig Budor János többször említett 1610. évi latin nyelvu nemességmegerısítı oklevelét is.

(»lanak s maarskog na hrvatski prevela Jelena KneæeviÊ)


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

Povzetek

Regionalni razvoj je odvisen od dinamiziranja gospodarstva ob upoπtevanju socialnih,kulturnih, politiËnih in okoljskih danosti. Usklajeno delovanje gospodarstva innegospodarstva vpliva na razvojno uspeπnost in produktivno moË doloËene regije terzagotavlja njen trajnostni razvoj.

KljuËna naloga v procesu evropske integracije je oblikovanje ustrezne geografskedistribucije najboljπih raziskovalno tehnoloπkih ustanov po razliËnih mestih in regijahEvropske unije. Namen razvoja teh centrov je hitrejπi gospodarski razvoj za zagotavljanjeuravnoteæenega regionalnega razvoja. Pogoj za uspeπno prestrukturiranje gospodarstva intransformacijo prostora je spodbujanje sodelovanja podjetji z raziskovalnimi centri inuniverzami z namenom, da bi se poveËala znanstvena in tehnoloπka baza v industriji inposredno njena konkurenËnost na svetovnem trgu.

KljuËne besede: gospodarski razvoj, integracija znanosti in proizvodnje, prenos znanja in tehnologij,transformacija prostora, regionalni razvoj.

Key words: economic development, integration of know-how and production, transfer of know-howand technology, space transformation, regional development.

Evropska dimenzija regionalnega razvoja v postindustrijskem obdobju

Oblikovanje svetovnega gospodarstva je vse pomembnejπi proces dinamiziranja gospodarstva, kivpliva na fiziognomijo, funkcijo in transformacijo geografskega prostora. V razvitih okoljih je v2.pol.20.stol. priπlo do integracije znanosti in tehnologije, ki je vplivala na strukturne spremembeindustrije. Nova industrija je nosilka druæbenih in civilizacijskih sprememb v postindustrijskemobdobju.

Prepletanje procesov, ki jih narekuje globalizacija sveta posegajo v vso sfero Ëlovekovega æivljenjain ustvarjajo nove odnose med prostorskimi enotami. Gospodarska razvitost omogoËa vkljuËevanje v

PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJKOT SPODBUJEVALEC REGIONALNEGA RAZVOJATRANSFER OF KNOW-HOW AND TECHNOLOGYAS STIMULATION FOR REGIONAL DEVELOPMENT

Doc. dr. LuËka Lorber

Univerza v Mariboru

Pedagoπka fakulteta

Oddelek za geografijo

Maribor

Primljeno: 3. 4. 2003.



UDK/UDC 332.1 (4)




doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

sodobne integracijske procese in razvoj posameznih regij. Globalne gospodarske povezave, tehnoloπkirazvoj in politiËne spremembe zadnjih let so sproæile spremembe tudi v evropski prostorski strukturi.Vse moËnejπa evropska integracija je narekovala oblikovanje vizije o evropskem celostnem prostoru.Kot nasprotje tendencam centralizma se je razvila potreba po regionalni prostorski organiziranostiEvrope kot modelu decentralizacije oz. policentriËnega razvojnega vzorca. Poudarjanje regionalneraznolikosti, zavest o nezamenljivi identiteti kulture, ljudi in prostora ter socioekonomskih posebnostije postal pozitivna usmeritev za novo oblikovanje prostorskih struktur.

Strategija evropske prostorske razvojneperspektive je definirala tri kljuËne cilje prostor-skega razvoja:• Gospodarska in socialna kohezija.• Ohranjanje naravnih virov in kulturne dediπËine.• Uravnoteæena konkurenËnost evropskega ozemlja.

Zastavljene cilje, ki bi naj zagotavljaliuravnoteæen razvoj, je potrebno spremljatiistoËasno v vseh regijah EU na dræavni, regionalniin lokalni ravni in so tako tudi za Slovenijo kotpridruæeno Ëlanico EU obvezujoËi.

Na dolgoroËne prostorske razvojne teænje vEU vplivajo predvsem naslednji dejavniki:• progresivna gospodarska integracija in s tem

povezano vse veËje sodelovanje med dræavamiËlanicami,

• naraπËajoË pomen lokalnih in regionalnih skupnosti ter njihove vloge v prostorskem razvoju in • priËakovana πiritev EU in razvoj tesnejπih odnosov z njenimi sosedami.

Slika 1: Evropska dimenzija prostorskega razvoja: lokalno -regionalno - nacionalno - mednarodno povezovanje.

EUCEFTA

Slovenija

Hrvaπka

ZNANOSTIN

TEHNIKA

ideja tehnoloπkaizvedljivost

iznajdba izvedba

prototip razvojproizvoda

poskusnaproizvodnja KOMERCI-

ALIZACIJA

MARKETING

izvedljivost

træniR & D

okvirniposlovni naËrt

træno in poslovno naËrtovanje

uporabnemoænosti

marketinπkastrategija

poslovninaËrt

OSVA-JANJETRGA

FINANCE razvojna sredstva, krediti... DOBI»EKrazvojni fondi

lastna razvojnasredstva

KREATIVNA REGIJA

Dvig kakovosti æivljenja:- izobraæevanje,- R & R,- kultura,- socialno varstvo.

Reinvestiranje v:- nova delovna mesta,- terciarizacijo gospodarstva,- ekologizacijo proizvodnje,- infrastrukturo.

Slika 2: Prenos tehnologije kot element procesa oblikovanja kreativne regije.


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

Te tri razvojne dejavnike je potrebno postaviti na ozadje globalnega gospodarskega in tehnoloπkegarazvoja. »e bodo pravilno uporabljeni, bo s tem zagotovljen okvir za veËjo kohezijo evropskegaozemlja.

Slovenija se je opredelila za ustanovitev pokrajin in s tem se je sproæil zaËetek procesa decentraliza-cije in policentriËnega uravnoteæenega regionalnega razvoja.1 Iskanje optimalne teritorialne ËlenitveSlovenije na pokrajine pomeni istoËasno tudi doloËanje pristojnosti ekonomsko - materialnih vpraπanj,ki pomenijo tudi osnovo za odloËanje o regionalnem razvoju.

Integracijski procesi evropskega prostora pomenijo istoËasno tudi oblikovanje modelov decentrali-zacije moËi in oblikovanje razvojnih polov. PrikljuËitev na infrastrukturne koridorje in informacijskemreæe predstavlja vkljuËitev na evropske razvojne osi.

Spremenjen geografsko - prometni poloæaj Slovenije omogoËa gospodarsko sodelovanje zekonomsko najrazvitejπimi dræavami, sodelovanje z najzahtevnejπim trgom blaga, delovne sile inkapitala. Krepi se sodelovanje s post socialistiËnimi (tranzicijskimi) dræavami vzhodne Evrope in vednobolj se odpira trg juæne Evrope. KljuËna razvojna naloga je poiskati vse regionalne resurse, ki jihSlovenija premore za vzpodbujanje Ëim viπje stopnje konkurenËnosti slovenskega gospodarstva namednarodnem trgu in ob tem zagotoviti varovanje prostora.

Neuravnoteæeni regionalni razvoj v Sloveniji predstavlja ovirov procesu evropske integracije

Temeljni cilj slovenske regionalne politike je doseËi uravnoteæeni gospodarski, socialni in okoljskirazvoj slovenskega prostora. Ta je pogoj za enakopravno vkljuËitev Slovenije v Evropsko unijo. Sam

14.000

12.000

10.000

8.000

6.000

4.000

2.000

0

BD

P v

$ na

pre

biva

lca

115,0

113,0

111,0

109,0

107,0

105,0

103,0

101,0

inde

ks s

prem

embe

BD

P 19

99/1

997

Pomurs

ka

Podrav

ska

Koroπk

a

Savinj

ska

Zasav

ska

Spodn

jepos

avsk

a

Jugo

vzho

dna S

lov.

Osredn

jeslov

ensk

a

Gorenjs

ka

Notran

sko-k

raπka

Goriπk

a

Obalno

-kraπ

ka

BDP v $ na prebivalca I. 1997 BDP v $ na prebivalca I. 1999 indeks spremembe BDP 1999/1997

Diagram 1: BDP na prebivalca v $ slovenskih statistiËnih regij l.1997 in 1999.

1 Zakon o pokrajinah, delovno gradivo, vlada RS, december,2001.


doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

proces globalizacije zmanjπuje nacionalne disparitete v konkurenËnosti in postavlja vlogo regije venakovreden poloæaj z dræavo.

Razlike v gospodarskem razvoju slovenskih pokrajin so obËutne in se πe poglabljajo. Najrazvitejπa je Osrednjeslovenska (Ljubljanska) regija, ki je po letu 1991 πe okrepila svoj poloæaj.

Razvojne trende, ki so znaËilni za postindustrijsko druæbo zasledimo samo v Osrednje - slovenski inObalno-kraπki regiji. Za slovenskim povpreËjem najbolj zaostajajo Podravska, Pomurska in Spodnje -posavska regija.

Podravska regija izkazuje najveËje negativne odklone od slovenskega povpreËja in je gledegospodarskih kazalcev na predzadnjem mestu, najveËji negativni odkloni so vidni pri socialnihrazmerah. Visoka stopnja brezposelnosti v Podravski regiji je posledica razvojnih napak mariborskeindustrije, ki je bila usmerjena v proizvodnjo investicijske opreme vezane na jugoslovanski trg inposredno na trge dræav v razvoju.

Maribor, ki je predstavljal enega najmoËnejπih industrijskih centrov v slovenskem in bivπemjugoslovanskem prostoru, z moËnim gravitacijskim zaledjem, je zaπel v gospodarsko krizo, ki πe vednotraja. Struktura mariborske industrije je temeljila na kapitalno dragi in dohodkovno skromni strukturi.Prehod na træno gospodarstvo, razvoj znanosti in tehnoloπki napredek ter oblikovanje svetovnega trgaso terjali prestrukturiranje industrijske dejavnosti, ki pa ni bilo pravoËasno izpeljano.

V gospodarstvu Podravja je velik deleæ podjetij in zaposlenih v tradicionalnih panogah z nizkododano vrednostjo (tekstilna, kovinska industrija).Te panoge ustvarjajo najveËje izgube in poslujejo zdo 80% odpisano opremo. V Podravju je premalo novih podjetij, zlasti v dejavnosti z visoko dodanovrednostjo. PrepoËasna je tudi rast malih podjetij, ki so pod kapitalizirana, primanjkuje jim lastnih virovza razvoj, kar je eden od razlogov tudi za teæji dostop do tujih virov.Velika veËina podjetij posluje nalokalnem oz. nacionalnem nivoju. Hitrejπe nastajanje malih podjetij in njihovo rast zavira pomanjkanje

< 10

10 - 11

11 - 12

12 - 14

14 - 16

16 - 20

20 <

Deleæ brezposelnih v %:

StatistiËne regije RS1 - Pomurska2 - Podravska3 - Koroπka4 - Savinjska

5 - Zasavska6 - Spodnjeposavska7 - Jugovzhodna Slov.8 - Osrednjeslovenska

9 - Gorenjska10 - Notranjsko-kraπka11 - Goriπka12 - Obalno-kraπka

Slika 3: Deleæi brezposelnih po statistiËnih regijah l.2000.


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

srednje velikih in velikih podjetij. Pomanjkanjeznanja in neustrezen odnos do znanja sta oviri zahitrejπo rast podjetij. Izobrazbena strukturapodjetnikov, ki ustanavljajo nova podjetja, jeneustrezna. ZnaËilno je, da se usmerjajo vdejavnosti z nizko dodano vrednostjo, v storitve,ki se plasirajo na lokalni trg in imajo negativniodnos do pridobivanja dodatnega znanja, do rastiin internacionalizacije.2

Za uspeπno prestrukturiranje gospodarstva jepotrebno vzpodbuditi sinergijo med znanjem,proizvodnjo in trgom. VkljuËitev na svetovni trgbo uspeπna z rastjo podjetij s tehnoloπkozahtevnejπimi produkti in postopki v proizvodnihin storitvenih dejavnostih.Vlaganja v raziskave inrazvoj so primarni pogoj za gospodarski razvojtudi Podravske regije.

Za uspeπni razvoj gospodarstva je potrebnokreativno okolje, ki se odraæa v novi podobiregionalnega okolja, procesa sprejemanjapolitiËnih odloËitev in novih oblik organiziranosti.

Z drugimi besedami gre za elemente, ki kvalitativno opredeljujejo regionalne lokacijske dejavnike, vliteraturi poznane kot podporno okolje (‘suporting space’ , Ratti 1991), ki povezuje med seboj proizvodnoin træno okolje. Prav tako vsebuje strateπko povezavo z regionalnimi oblastmi, institucijami in moænostmi.

V tem kontekstu je zanimiva povezava med inovativnim vedenjem in strateπkimi podjetniπkimipodroËji. Za porast inovacij in izboljπav je primarnega pomena lokalno sodelovanje in kreativno okolje.Proizvodna sfera vzpodbuja temeljne inovacije in izboljπave tehnologij in proizvodnih postopkov.Træna sfera pa nenehno vpliva na inovacije in izboljπave proizvodov.

Univerza je s svojimi raziskovalnimi institucijami in kadri potencialni vir novih tehnologij ininovacij. Prenos tehnologij vkljuËuje vsakrπno znanje koristno pri ustvarjanju novih proizvodov aliprocesov, tehnologij, organizacije, upravljanja in porabe.3

Dinamiziranje gospodarstva zagotavlja regionalni razvoj

Konkurenca na enotnem evropskem trgu je ena od gonilnih sil prostorskega razvoja v Evropskeunije. »eprav so regije, mesta in lokalne skupnosti æe priËeli sodelovati na razliËnih podroËjih,tekmujejo med seboj za gospodarske dejavnosti, delovna mesta in infrastrukturo. Vendar v tem Ëasunimajo vse evropske regije podobnih izhodiπËnih toËk. Zaradi tega se zapleta pri krepitvi gospodarskegain druæbenega povezovanja Evropske unije. Zato je tudi pomembno, da bi poskusili postopoma doseËiprostorsko ravnoteæje z namenom zagotoviti bolj enakomerno geografsko porazdelitev rasti nacelotnem ozemlju Evropske unije (stremljenje h kohezivnosti).

2 Regionalni razvojni program statistiËne regije Podravje. Predlog strateπkega dela RRP za Podravje. Ekonomski center,Maribor, 2002.

3 United states Small Business Administration (1995), Technology transfer to Small Manufacturers: A Literature Review, 284p. Mt Auburn Associates, Inc., and Regional Technology Strategies, Inc., Somerville, Massachusetts.

Proizvodnookolje

Podporno okolje

Pisarna za prenos tehnologij

Trænookolje

Osnovne prvine Strateπke prvine

Slika 4: Vloga pisarne za prenos tehnologij pri povezovanjuproizvodnega okolja s trænim.


doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

Ustvariti je potrebno pogoje za viπjo gospodarsko rast, ki bi nas pribliæala ravni ekonomskerazvitosti Evrope. To pomeni, da mora Slovenija pospeπeno obvladovati notranji trg Evropske unije inistoËasno trajno razvijati potenciale naπih podjetij na ravni sploπnih razvojnih tendenc, ki potekajo vdeæelah Evropske unije, naπih glavnih zunanje trgovinskih partnerjev. Gre predvsem za krepitevinvesticij v sodobno opremo in tehnologijo, vlaganja v Ëloveπki kapital, obvladovanje mikro razvojnihpotencialov, tehnoloπko zahtevnejπih programov in ustvarjanje viπje dodane vrednosti na zaposlenega.

Pomen procesov prestrukturiranja industrije je v prilagajanju razmeram na svetovnem trgu, ki izhajaiz ekonomskega cilja dolgoroËne rast produktivnosti in bi naj zagotavljal sploπni razvoj regije.Uspeπnost tega cilja je odvisna predvsem od moænosti industrijskega razvoja, ki je tesno povezan zrazvojem ostalih gospodarskih panog. »eprav so se storitvene dejavnosti æe oblikovale, so πe vednopredvsem povezane s proizvodnjo, pri Ëemer deleæ storitev v vrednosti produkta naraπËa.

Oblikovanje evropskega integriranega prostora se izraæa v spremembah funkcionalnih obmoËij ingravitacijske moËi zaposlitvenih srediπË. Zlasti razvojni potenciali posameznih regij odloËajo onjihovem interesnem povezovanju in oblikovanju kreativne regije.

Procesi prestrukturiranja gospodarstva znaËilni za post industrijsko obdobje vplivajo natransformacijo prostora in nove razvojne paradigme.4 Spreminja se razumevanje geografskega prostorain elementov, ki opredeljujejo regijo, kot prostorsko enoto. Poleg klasiËnih kazalcev razvitosti postajajovedno pomembnejπi sintezni kazalci: bruto domaËi proizvod na prebivalca po kupni moËi, indeksËlovekovega razvoja, indeks uravnoteæenosti razvoja, indeks nacionalne konkurenËnosti in indeksregionalnega razvoja.

Slovenija se s temeljnimi kazalci razvitosti vse bolj izenaËuje z dræavami Ëlanicami EU. Ima stabilnogospodarsko rast, sorazmerno uravnoteæene javne finance, odprto gospodarstvo, uspeπno monetarnopolitiko, padajoËo brezposelnost ter predvsem vse moænosti, da svoj razvoj πe bolj pospeπi. Kljubpomembnim strukturnim spremembam in pozitivnim trendom rasti pa ostajajo nekateri pomembnistrukturni problemi.• Gospodarstvo je πe vedno preveË odvisno od tradicionalnih industrijskih panog.• Nova zasebna podjetja so veËinoma zelo majhna, rast veËine le-teh je razmeroma poËasna, poleg tega

je deleæ malih podjetij z novimi tehnologijami zanemarljiv.• Produktivnost slovenske industrije zaostaja za produktivnostjo v razvitih gospodarstvih. Bruto dodana

vrednost na zaposlenega je πe vedno skoraj trikrat niæja kot v primerljivih industrijah EU.• Mednarodne primerjave glede na povpreËje EU in OECD kaæejo na prenizko vlaganje v raziskave in

razvoj, pri tem Slovenija zaostaja predvsem pri deleæu za uporabne in razvojne raziskave.5

Cilji razvojne politike so poveËanje gospodarske uËinkovitosti in mednarodne konkurenËnostislovenskega gospodarstva, ki se kaæejo v:• doseganju strukture gospodarstva, primerljive s strukturo EU; to zahteva hitrejπo rast in poveËanje

deleæa dejavnosti z visoko dodano vrednostjo,• izboljπanju pretoka in uporabe novega znanja ter rezultatov raziskav,• izboljπanju konkurenËni sposobnosti podjetij; to pomeni zlasti zmanjπevanja zaostanka v tehnoloπki

zahtevnosti proizvodov in storitev ter v produktivnosti, merjeno v bruto dodani vrednosti nazaposlenega v primerjavi s povpreËjem EU,

• hitrejπa gospodarska rast na konceptu trajnostnega razvoja,• uravnoteæen razvoj posameznih ekonomsko - geografskih obmoËij dræave.

4 Lorber L. (1999): Procesi prestrukturiranja mariborske industrije in njihov vpliv na transformacijo prostora, doktorska naloga,PMF, Zagreb.

5 MiheliË A., 2002: Znanje za razvoj - dræava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

Sodobne faza v razvoju tehnologije oziroma “nova ekonomija”, daje regijam posebno priloænost, kijo tradicionalni industrijski razvoj ni poznal. NamreË, nova ekonomija odpira vrata v novi svet, kispreminja naravo in organizacijo poslovanja, naËin vodenja in upravljanja, vzorce ekonomske politikein sistem vrednot.

Sodobne oblike elektronskega poslovanja ustvarjajo nova delovna mesta in razmerja na trgu, ki soneodvisna od Ëasa in geografskega prostora. Tradicionalni dejavniki proizvodnje - kapital, delo, zemlja-so relativno vse manj pomembni v primerjavi z znanjem, ki postaja kljuËni vir ekonomskega razvoja.

V Sloveniji je izredno neugodno razmerje med vlaganji v infrastrukturo “standardno” opremo,gradbeniπtvo, razne socialne projekte in subvencije ter vlaganji v sofisticirano tehnologijo ter krepitevznanja in razπiritev produktivnih zmogljivosti Ëloveπkega kapitala.Slovenija πe vedno namenja velikdeleæ investicij projektom, ki neposredno ne poveËujejo njene konkurenËne sposobnosti in ne krepijorazvojne potenciale dræave. Tako npr. industrija zagotavlja okrog 80% izvoza, pripada pa ji samo 20%celotnih naloæb.Takπna naloæbena dejavnost ne more zagotoviti prenavljanja proizvodnih programov terpoveËanja dodane vrednosti na zaposlenega, kar je osnovni kriterij konkurenËne sposobnosti majhnegaodprtega gospodarstva.6

Po podatkih World Bank, ima v strukturi celotnega kapitala, definiranega kot proizvodni kapital,najveËji deleæ Ëloveπki kapital (Human Capital): okrog 64%, naravna bogastva 20% in finanËni kapital16%. »loveπki kapital, tj. znanje in usposobljenost upravljanja s produkcijskimi procesi, je dosegel takovelik deleæ zahvaljujoË konstantnemu vlaganju v to obliko kapitala. Ta dosega v visoko razvitih druæbahveË kot 10% BDP, v zmerno razvitih druæbah pa med 6% in 10% BDP (v Sloveniji 8,5%). Mednarodneinstitucije postavljajo prav vlaganja v razvoj Ëloveπkega kapitala za primarni dejavnik regionalnegarazvoja v svetu, tako razvitem, kakor tudi v nerazvitem.

Danes predstavlja enega kljuËnih kriterijev gospodarske razvitosti znanstveni in tehnoloπki razvojdruæbe, ki pomeni tudi kriterij za vstop v svetovne integracije. Prehod Slovenije v postindustrijskodruæbo je druæbeni napredek, ki zahteva modernizacijo industrije. Modernizacija ne pomeni samotehnoloπkih sprememb, zamenjavo dotrajanih osnovnih sredstev in spremembe v naloæbeni politiki,temveË zlasti prenos znanja v industrijo. Vlaganja v raziskave in razvoj so primarni pogoj zagospodarski razvoj in konkurenËni nastop na mednarodnem trgu.

Integracija znanosti in proizvodnje

Integracija znanosti in proizvodnje je kljuËni proces dinamiziranja gospodarstva in spodbujanjaregionalnega razvoja. Pojem tehnoloπki transfer se je zaËel πiroko uporabljati v zaËetku 60.let in je bilpovezan s prizadevanji zahodnoevropskih industrializiranih dræav, da doseæejo enako stopnjo razvitostikot Zdruæene dræave Amerike. Vse pogosteje se za odnose med razvitimi in nerazvitimi deæelami svetauveljavlja pojem t.i. znanstveni transfer. Pri prenosu znanstvenih spoznanj v prakso je potrebno izhajatiiz celotnega kompleksa ekonomskih, druæbenih in ekoloπkih razmer razvoja. V novih oblikahproizvodnje (znanstvenega vedenja) ki se je v devetdesetih letih uveljavil v znanstveno in tehnoloπkorazvitih deæelah, je kljuËnega pomena ravno aplikativno - razvojna vloga znanosti.7 Prenos vedenja(knowledge transfer) se iz akademskih oziroma drugih neindustrijskih institucij prenaπa v industrijskisektor kot model omreæij. Na ta naËin ne gre veË za enosmerni potek od temeljnega k uporabnemuznanju, od raziskovanja k razvoju, temveË za vsakokratno prepletanje razliËnih dejavnikov.

6 Savin D. (2001): Dinamiziranje gospodarstva Slovenije v procesu prilagajanja EU s poudarkom na regionalnem razvoju,CIMRS - ZIRRUM, Maribor.

7 Mali F. (1995): Aplikacija znanosti in prenos znanja v industrijo, Raziskovalec, πt. 3, letnik XXV, Ljubljana.


doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

Iz primerjalnih podatkov OECD in Slovenijo ugotavljamo, da je zaostajanje slovenske industrijeprecejπnje, tako na podroËju visokih kot srednjih in nizkih tehnologij. Z neopredmeteno tehnologijo jeprecej manj udeleæena v mednarodni menjavi, kot bi lahko bila glede na usmerjenost na tuje trge.

Slovenija z izdvajanjem 1,52 % BDP za raziskovanje in razvoj sodi v spodnjo skupino dræav ËlanicEU, ki v povpreËju odvajajo za raziskave in razvoj 2% BDP. V svojem razvojnem programu se je

3,5

3

2,5

2

1,5

1

0,5

0

dele

æ R

&D

v %

BD

P

35.000

30.000

25.000

20.000

15.000

10.000

5.000

0

brut

o do

maË

i pro

izvo

d po

kup

ni m

oËi v

$

4

Avstrij

a»eπ

kaFins

kaGrËk

aIta

lijaMad

æarsk

aNem

ËijaPolj

ska

Sloven

ijaSpa

nija

©veds

ka©vic

aV.

Britanij

aKan

ada

ZDAJa

pons

kaAvs

tralija

40.000

deleæ R&D v % BDP bruto domaËi proizvod po kupni moËi v $

Diagram 2: Deleæ sredstev za R&D v % BDP l.2000 in BDP po kupni moËi l.2001

105

90

75

60

45

30

15

0

πt. r

azis

kova

lec

/ 10.

000

zapo

slen

ih

3,5

3

2,5

2

1,5

1

0,5

0

dele

æ R

&D

v %

BD

P

120

Avstrij

a»eπ

kaFins

kaGrËk

aIta

lijaMad

æarsk

aNem

ËijaPolj

ska

Sloven

ijaSpa

nija

©veds

ka©vic

aV.

Britanij

aKan

ada

ZDAJa

pons

kaAvs

tralija

4

deleæ R&D v % BDPπt. raziskovalec / 10.000 zaposlenih

Diagram 3: ©tevilo raziskovalcev na 10.000 zaposlenih za l. 2000.


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

Slovenija opredelila za odvajanje veËjega deleæa sredstev za raziskave in razvoj.8 za nujnostpovezovanja raziskovalnih potencialov univerz in inπtitutov s podjetji. Na ta naËin bi okrepili razvojgospodarstva, vzpodbudili inovativnost in oblikovali kreativno okolje.

V Sloveniji je l.2000 delalo 46 raziskovalcev s polnim delovnim Ëasom na deset tisoË zaposlenih. »eprav je skoraj polovica zaposlenih s podroËja raziskovalno razvojne dejavnosti v poslovnem

sektorju, je deleæ zaposlenih raziskovalcev le 32 %, mladih raziskovalcev pa je le 5 % od vseh.

8 Dræavni razvojni program R Slovenije 2001 - 2006, predlog, december 2001, Ljubljana.

poslovnisektor

vsi zaposleni

raziskovalci

mladi raziskovalci

4110

1380

51

2565

1495

363

1746

1340

519

147

121

8

vladnisektor

visokoπkolskisektor

zasebninepridobitni

5000

4000

3000

2000

1000

0

Diagram 4: Zaposleni v raziskovalno razvojni dejavnosti po sektorjih

poslovnisektor

2029

69

420

1540

5593

4928

544

121

4725

4102

478

145

70

42

25

3

vladnisektor

visokoπkolskisektor

zasebninepridobitni

5000

4000

3000

2000

1000

0

6000

RR programi

temeljne raziskave

aplikativne raziskave

eksperimentalni razvoj

pror

aËun

ska

sred

stva

v m

io S

IT

Diagram 5: Dræavna proraËunska sredstva za raziskovalno razvojno dejavnost po vrsti transferja in sektorja, l.2000.


doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

NaËrtovanje tehnoloπkega razvoja v okviru nacionalne - tehnoloπke strategije vzpodbuja tudiustanavljanje tehnoloπkih centrov razdeljenih v centre znanja, razvojna jedra in centre za prenostehnologij.9 Namen ustanavljanja teh centrov je povezovanje raziskovalne in razvojne aktivnosti inomogoËiti nastajanje in skupno delovanje podjetij visokih tehnologij, raziskovalnih projektov inraziskovalnih skupin, ki se loËijo po svoji organiziranosti.10

Tudi sama industrijska obmoËja spreminjajo svojo fiziognomijo.V razvitih dræavah postajajoindustrijske cone multiplikatorji razvoja, povezujejo se z raziskovalnimi in z ekonomsko - poslovnimidejavnostmi. Predstavljajo centre moËi, usmerjajo druæbeno - gospodarski razvoj in oblikujejo svojagravitacijska obmoËja. V stagnantnih okoljih pa so industrijske cone postale degradirana in ekoloπkouniËena obmoËja, ki onemogoËajo razvoj.

V Dræavnem razvojnem programu za obdobje 2002 - 2006 so definirani cilji politike pospeπevanjapodjetniπtva in konkurenËnosti. Vizija je uËinkovito spreminjanje strukture slovenskega gospodarstva vstrukturo, Ëim bolj prilagojeno zahtevam nove ekonomije. To pomeni poveËanje deleæa podjetniπkihvlaganj v razvojno - raziskovalno dejavnost in tehnoloπki razvoj, uËinkovit prenos znanja vproizvodnjo, storitve in proizvodne procese, zagotoviti veËjo funkcionalnost znanj zaposlenih invzpostaviti partnerstvo med raziskovalnimi institucijami in gospodarstvom.

Razmeroma neugodna struktura vlaganj in premalo razvita sposobnost inoviranja nakazujeta, da jenajveËji razvojni izziv Slovenije oblikovanje take politike, ki bo prispevala k izboljπanju potencialapodjetij za rast. Pospeπevanje podjetniπkega sektorja in konkurenËnosti je zato usmerjena h krepitvikljuËnih faktorjev uspeha podjetij v razmerah nove ekonomije (tehnologija, inovativnost, fleksibilnostin podjetniπtvo).

Pomembna nova usmeritev za doseganje dolgoroËne dinamiËne rasti slovenskega gospodarstva jerazvoj tehnoloπkih mreæ. Njihov namen je identificirati in podpreti vlaganja v razvoj novega znanja intehnologij na tistih podroËjih, kjer v Sloveniji æe obstaja kritiËna masa znanja in interes za uporabo tegaznanja v produktivne namene, ob soËasnem razπirjanju uporabnosti in dostopnosti novih tehnologij navsa druga podroËja, ki te tehnologije æe potrebujejo ali jih bodo v prihodnosti.11

9 Lorber L. (1997): ZnaËenje integracije znanosti i tehnologije (tehnoloπkih parkova) u prestrukturiranju gospodarstva (naprimjeru Slovenije), Acta Geographica Croatica, PMF, Zagreb.

10 Pravilnik o infrastrukturnih raziskovalnih centrih, MZT, Ur.l. RS, πt. 68, 1994.11 MiheliË A., 2002: Znanje za razvoj - dræava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.

30

25

20

15

10

5

0

odst

otki

BD

P

1995. 1996. 1997. 1998. 1999. 2000. 2001. 2002.

investicije u osnovna sredstva

Diagram 6: Investicije v osnovna sredstva (za l.2001 in 2002 ocena)


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

Oblikovanje tehnoloπkih centrov, tehnoloπkih mreæ in grozdov ter permanentna skrb zainformacijske baze za potrebe podjetij12 predstavlja prioriteto v politiki pospeπevanja podjetniπtva inkonkurenËnost.

Vloga univerze pri transferju znanja v gospodarstvo

Znanstveno raziskovalna dejavnost univerze lahko predstavlja uËinkovit instrument v lokalnemekonomskem razvoju za premostitev ovir med ekonomijo, zunanjo tehnologijo in drugimi razvojnimidejavniki, ki vplivajo na ekonomsko vrednost proizvodov in procesov. Za dosego tega cilja je potrebnouresniËiti strategijo univerze, ki je tehnoloπko usmerjena, aplikativno razvojno naravnana in moËnointegrirana v razvoj gospodarstva in regije.

Univerza naj bi skupaj z gospodarstvom oblikovala inovativna in visoko tehnoloπka podjetja, zauvajanje novih tehnologij in proizvodov ter prevzela skrb za transfer znanja v okolje.

Izobraæevalni sistem vpliva na strukturo delovne sile in je predpogoj za razvoj regije. Zaposlovanjevisokokvalificirane delovne sile, ki je sposobna inovativnega ustvarjanja in kreativnega razmiπljanja boob permanentnem usposabljanju kos zahtevam svetovnega trga. Tudi moænost zaposlovanjabrezposelne delovne sile je odvisna od strukture njihovega znanja oziroma od moænostiprestrukturiranja njihovih znanj.13

Nova prioriteta mora postati izboljπanje πtudijskih programov na dodiplomski in podiplomski ravniter prilagoditev teh programov potrebam sodobnega gospodarstva. Zlasti podiplomski πtudij naj bi biloblikovan tako, da bi omogoËil mladim raziskovalcem zaposlitev v gospodarskih druæbah oz.tehnoloπkih in razvojnih centrih v dogovoru z univerzo.Na ta naËin bi se krepila tudi razvojna jedra vpodjetjih.

Podjetniπki inkubatorji predstavljajo dobro moænost zaposlovanja univerzitetno izobraæenihstrokovnjakov, ki se jim omogoËi razvoj njihovih lastnih podjetniπkih idej ob organiziranju strokovnepodpore, da ustvarjeni produkt plasirajo na trg. Na ta naËin se zagotovi prenos znanja iz univerze nanovoustanovljena mala podjetja. Doseæe se komercializacija aplikativnih raziskav univerzitetnihraziskovalnih organizacij. IstoËasno se vzpodbuja mlade diplomante pri samozaposlovanju in razvija sepodjetniπka kultura, kot pozitivna vrednota.

Univerza v Mariboru se je odloËila za razvoj podjetniπkih inkubatorjev. Vzpostavlja pogoje zapodporo preizkuπanju novega znanja in idej, ki nastajajo v okviru visokoπolskega πtudija kotpotencialne podjetniπke priloænosti za realizacijo v obstojeËih podjetjih ali novih, na znanju temeljeËihenotah malega gospodarstva. Podjetniπki ( Spin - Off ) inkubator na univerzah je pomemben instrumentspodbujanja hitrejπe aplikacije znanja in nastajanja novih, tehnoloπko zahtevnih produktov ali storitevv πtevilnih razvitih gospodarstvih, ki ponuja πtudentom, profesorjem in tudi drugim strokovnjakomprostorske, materialne (raziskovalno - tehnoloπka oprema) moænosti in ustrezno strokovno podporo(tehnoloπko razvojne in poslovne storitve) za preverjanje njihove ideje pred komercializacijo.14

12 Pisarna za prenos tehnologij Instituta Jozef Stefan vodi EU projekt “Innovation Relay Center Slovenia” (IRC Slovenia),katerega namen je izmenjava informacij o potrebah po znanju in novih tehnologijah v mreæi IRC centrov v evropskemprostoru ter pomoË pri uvajanju le-teh v lokalno - poslovno in raziskovalno okolje.

13 Lorber L. (2001): The Importance of Inter University Links in the Process of Formation and Development of EuropeanRegions, MER, Maribor.

14 MiheliË A., 2002: Znanje za razvoj - dræava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.


doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

Cilj ustanavljanja univerzitetnih podjetniπkih inkubatorjev je podpreti ustanavljanje podjetij, ki:• temeljijo na novih tehnologijah,• izhajajo iz univerzitetnih raziskovalnih projektov,• pospeπujejo ekonomsko rast, • ustvarjajo novo zaposlovanje z visoko dodano vrednostjo ter• omogoËa kapitalizacijo vlaganj v R&R.

Novoustanovljena pisarna za prenos tehnologij in ustanovitve podjetniπkih inkubatorjev na Univerziv Mariboru bo oblikovala mreæo partnerskega sodelovanja na regionalnem in nacionalnem nivoju ter vmednarodnem prostoru. KljuËni cilj povezovanja pisarne s partnerji v prostoru je prenos znanja intehnologij iz raziskovalnih okolij v gospodarstvo in regije.Namen je vzpostavitev pogojev, ki bodoomogoËili slovenskemu gospodarstvu konkurenËni nastop na globalnem trgu in omogoËiti regijamlasten razvoj.

Univerza v Mariboru je ustanovila Znanstveni inπtitut za regionalni razvoj (ZIRRUM) kotinstrument regionalnega razvoja in regionalne politike, posebej πe v podporo razvoju strukturno πibkihregij. Ob upoπtevanju deleæa πtudentov, πtevila zaposlenih na univerzi, obËutnega deleæa dohodka primestnih storitvah, deleæa v celotnem dohodku lokalnega gospodarstva, investicijska vlaganja, prenosznanja in informacij lahko reËemo, da je univerza prevzela aktivno vlogo partnerja v regionalnemrazvoju.15

Osnovni cilj inπtituta je oblikovati regionalne zasnove, ki bodo omogoËile posameznim slovenskimregijam, ki so obremenjene s svojimi specifiËnimi potenciali in problemi, doseËi lasten regionalni

Spin off podjetja

Podjetja z velikim potencialom rasti:Gazele, inovativna invisokotehnoloπka podjetja

Univerza: temeljne raziskave

Inπtituti: aplikativne raziskave

Tehnoloπki centri uvajanje novihtehnologij in proizvodov, izdelavaprototipov, poizkusna proizvodnja

Tehnoloπkicentri

Univerza Inπtituti

Gospodarstvo

Slika 5: Povezava znanja, raziskav in razvoja rojeva podjetja z velikim potencialom rasti - spin off podjetja.

15 Razvojni program Univerze v Mariboru 1998 - 2003, Univerzitetne novice, Maribor, 1999.


doc.

dr.

LuËk

a LO

RB

ER

PR

ENO

SZ

NA

NJA

INTE

HN

OLO

GIJ

razvoj. Tako æelimo v ZIRRUM oblikovati kot samostojno organizacijsko enoto Pisarno za prenostehnologij, v kateri bo tekla dvosmerna komunikacija med podjetniki in raziskovalci na Univerzi vMariboru.

Z interdisciplinarnim pristopom k znanstveno- raziskovalnemu delu bo omogoËeno sodelovanje inpovezovanje raziskovalcev razliËnih znanstvenih podroËij in gospodarstva. PoveËanje sodelovanja medraziskovalnimi institucijami na nacionalni in mednarodni ravni bo zagotavljalo veËje uËinke za dosegouravnoteæenega in trajnostnega razvoja.

V veliki meri je uspeh regionalnega razvoja odvisen od regionalne zavesti oz. regionalne pripadnostiprebivalcev in od oblikovanja pozitivne podobe regije. Sodelovanje gospodarskih podjetij, mestnihinstitucij, politikov in drugih regionalnih akterjev odloËilno vpliva na regionalni razvoj. Ob sodelovanjujavnega sektorja, privatnega kapitala kot tudi raziskovalnih in razvojnih ustanov bo pospeπeno nastajalokreativno okolje, ki bo omogoËalo uravnoteæeni in trajnostni razvoj slovenskih regij v povezanemevropskem prostoru.

PISARNA ZA PRENOS ZNANJA IN TEHNOLOGIJ

REGIJA

EU - Evropa regij• Ëezmejno sodelovanje,• transnacionalno sodelovanje,• urbana obmoËja,• panevropska infrastrukturna

omreæja.

Republika Slovenija• statistiËne regije,• obËine,• urbana in

podeæelska obmoËja,• obmejna obmoËja.

StatistiËna regija Podravje• πtiriintrideset obËin,• Maribor - centralno naselje,• srednje velika in mala

reg. srediπËa,• podeæelje.

TRG

• gospodarski subjekti,• industrijske in ekonomske

cone,• logistiËni centri,• mreæe odliËnosti,• tehnoloπki parki.

PARTNERJI

Ministrstva• Ministrstvo za gospodarstvo,• Ministrstvo

za regionalni razvoj,• Ministrstvo za πolstvo,

znanost in πport.

• Agencije za reginalni razvoj,• Gospodarska zbornica

Slovenije,• Obrtna zbornica Slovenije,• podjetniπki centri.

Univerze• Inπtituti, laboratoriji,

tehnoloπki centri• raziskovalci,• diplomanti.

Slika 6: Pisarna za prenos tehnologij in ustanovitve podjetniπkih inkubatorjev kot dejavnik regionalnega razvoja.


doc. dr. LuËka LOR

BE

R P

REN

OS

ZN

AN

JAIN

TEHN

OLO

GIJ

Viri in literatura:

1. Dræavni razvojni program R Slovenije 2001 - 2006 (predlog), Ministrstvo za gospodarstvo, Ljubljana, 2001.

2. European Spatial development Perspective, European Commission, Potsdam,1999.

3. Lorber L. (1999): Procesi prestrukturiranja mariborske industrije in njihov vpliv na transformacijo prostora, doktorska

naloga, PMF, Zagreb.

4. Lorber L. (1997): ZnaËenje integracije znanosti i tehnologije (tehnoloπkih parkova) u prestrukturiranju gospodarstva (na

primjeru Slovenije), Acta Geographica Croatica, PMF, Zagreb.

5. Lorber L. (2001): The Importance of Inter University Links in the Process of Formation and Development of European

Regions, MER, Maribor.

6. Lorber L., PaπiË Z. (2000): Znanstveni inπtitut za regionalni inπtitut pri Univerzi v Mariboru, elaborat, Maribor.

7. Mali F. (1995): Aplikacija znanosti in prenos znanja v industrijo, Raziskovalec, πt. 3, letnik XXV, Ljubljana.

8. MiheliË A., 2002: Znanje za razvoj - dræava, univerze, gospodarstvo. Univerza v Mariboru, Maribor.

9. Pravilnik o infrastrukturnih raziskovalnih centrih, MZT, Ur.l. RS, πt. 68,1994.

10. Razvojni program Univerze v Mariboru 1998 - 2003, Univerzitetne novice, Maribor, 1999.

11. Savin D. (2001): Dinamiziranje gospodarstva Slovenije v procesu prilagajanja EU s poudarkom na regionalnem razvoju,

CIMRS - ZIRRUM, Maribor.

12. Regionalni razvojni program statistiËne regije Podravje. Predlog strateπkega dela RRP za Podravje. Ekonomski center,

Maribor, 2002.

13. Spletne strani in publikacije StatistiËnega urada R Slovenije.

14. Zakon o pokrajinah, delovno gradivo, vlada RS, december, 2001.


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Saæetak

Temeljem istraæivanja izvorne arhivske grae, prvi su put identificirani svi relevantnikartografski izvori za rekonstrukciju i praÊenje razvoja –urevca. Njihovom kronoloπkomanalizom omoguÊene su nove spoznaje o povijesti naselja i utvrde –urevca, kao isagledavanje njihovih specifiËnih historijsko-geografskih uvjeta razvoja.

Stari ureveËki grad jedinstven je na viπe naËina. Smjeπten nedaleko od Drave,izmeu mnogo veÊih srednjovjekovnih utvrda Koprivnice i Virovitice, imao je viπe strategijskonego gospodarsko ili prometno znaËenje. Rijeka Drava podjednako ga je πtitila i plavila,dijelila i povezivala. Istodobno nam rano utvrivanje potvruje njegov velik znaËaj. Jedinstvenpoligonalni tlocrt jedne od rijetkih saËuvanih nizinskih utvrda kontinentalne Hrvatske svjedoËinam o njegovoj burnoj proπlosti. –urevec je kao neposredna pograniËna utvrda od prvihprodora Turaka u te krajeve pa sve do 1699. godine stajao direktno na braniku “ostatkaostataka” Hrvatskog Kraljevstva. GraniËni poloæaj –urevca u najveÊoj je moguÊoj mjeriodreivao njegov razvoj sve do druge polovice 19. stoljeÊa. Strategijski poloæaj u sustavupograniËne obrane uvrstio je tu utvrdu u brojne kartografske izvore koji nam zornoprezentiraju razvoj grada i utvrde –urevca. Preteæno vojno-strategijski karakterkartografskih izvora nastalih izmeu 1528. i 1871. godine ujedno jasno oslikava jedinstvenehistorijsko-geografske uvjete razvoja –urevca.

Integracijom –urevca u gospodarski i prometni sustav graanske Hrvatske poËinje novodoba u njegovu razvoju, obiljeæeno borbom s ograniËavajuÊim prirodnim Ëimbenicima razvojai teænjom za valorizacijom gospodarskih potencijala. Ta je ideja snaæno izraæena upravo uprojektu njegove regulacije kojom se –urevec promovira u idealni agrarni centar buduÊnostii ogledni model svim buduÊim regulacijama naselja s velikim neiskoriπtenim agrarnimpotencijalom. Taj projekt, iako nikad realiziran, svojim idealizmom otvara nova vienjamoguÊeg razvoja i perspektive –urevca.

KljuËne rijeËi: povijest, kartografski izvori, –urevec, Podravina

Key words: history, cartographical sources, –urevec, Podravina

KARTOGRAFSKI IZVORI ZA POVIJEST –UR–EVCAOD SREDNJOVJEKOVNE UTVRDE DO IDEALNOGA GRADACARTOGRAPHIC SOURCES FOR THE HISTORY OF –UR–EVECFROM A MEDIAEVAL FORTRESS TILL AN IDEAL CITY

Dr. sc. Mirela Slukan-AltiÊ

Hrvatski dræavni arhiv

Zavod za arhivistiku

i pomoÊne povijesne znanosti

Zagreb

Primljeno: 25. 7. 2002.



UDK/UDC 94 (497.5 –urevac) (084.3)




dr. sc. Mirela S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Prvi kartografski spomenik

Grad –urevec jedno je od najstarijih naselja toga dijela Podravine. Prvi njegov spomen nalazimo1270. godine, a kao samostalna æupa Sv. Jurja spominje se veÊ 1334. godine u popisu æupa ZagrebaËkebiskupije.1 Vrijeme utvrivanja samog naselja do danas nije pouzdano utvreno. Iako neki autorispominju 1326. godinu,2 za to nema sigurnih dokaza. Uzrok tome leæi i u Ëestom poistovjeÊivanjustarije utvrde u Suπici s utvrdom koja je sagraena u –urevcu. Prvi sigurni spomen ureveËke utvrdenalazimo u spisu jednog sudskog spora iz 1408. godine, koji izriËito spominje –urevec kao“castrum”.3 Dakako, to ne iskljuËuje moguÊnost da je utvrda nastala i prije.

Istodobno, naselje –urevec imalo je status trgoviπta veÊ u 13. stoljeÊu, a u 15. stoljeÊu su gasmatrali gradskim naseljem jer mu je 1520. godine pripadalo Ëak 31 seliπte.4 Naselje se razvilo namjestu zvanom Za turnom ili Pri turnu, juæno od danaπnjega –urevca, s desne strane ceste koja skreÊeprema selu MiËetinec. Feudalna utvrda i posjed –urevec, koji je tijekom 15. stoljeÊa promijenio veÊibroj vlasnika, svoju novu funkciju dobiva u 16. stoljeÊu u vrijeme prodora Osmanlija, pa od 1546.godine u utvrdi boravi stalna vojna posada. VeÊ 1552. Osmanlije dolaze gotovo do –urevca. Nakonosmanskog povlaËenja iz »azme i uspostavljanja nove crte razgraniËenja granica se ipak maloodmaknula od –urevca, no to u sigurnosnom smislu nije imalo veÊi znaËaj jer je cijelo podruËjeizmeu osmanske Virovitice i sada veÊ krajiπke utvrde u –urevcu bilo prava “terra deserta”, pa je–urevec uz Kloπtar ostao najistoËnija utvrda Hrvatskog Kraljevstva. U sklopu organizacije slavonskeVojne krajine, –urevec zajedno s obliænjim ProdaviÊem postaje vaæna utvrda KoprivniËke kapetanije.

Neposredno nakon MohaËke bitke javlja se i prvi kartografski spomen –urevca. Prvi ga putnalazimo na Lazarusovoj karti Ugarske iz 1528. godine, nastaloj upravo u jeku prodora Osmanlija unaπe krajeve. Pri tome valja naglasiti da je Lazarusova monumentalna karta Ugarske prva takva detaljnakarta te su na njoj prvi put oznaËene sve vaænije hrvatske utvrde, meu kojima i one podravske. Otadutvrdu –urevec redovito nalazimo u gotovo svim kartografskim izvorima 16. i 17. stoljeÊa.

Vojni planovi utvrde i naselja –urevec

Prvu detaljniju informaciju o izgledu i æivotu samoga –urevca tijekom 16. stoljeÊa saznajemo iznajstarijeg pronaenog vojnog izvjeπtaja o stanju ureveËke utvrde, koji potjeËe iz 1549. godine.Naime, 1548. godine kralj Ferdinand imenovao je Luku Sekelja kapetanom kraljevskih vojnih posadau graniËnim utvrdama u Koprivnici, –urevcu i ProdaviÊu.5 Godinu dana nakon imenovanja Sekeljkralju πalje izvjeπtaj o zabrinjavajuÊem stanju utvrda, pa utvrde joπ iste godine obilaze graditelj ivrhovni nadzornik slavonskih utvrda u sluæbi gradaËkog Ratnog vijeÊa, Dominik dell’ Allio, te AdamTrautmannsdorf. U svom izvjeπtaju obavjeπtavaju nas o loπem stanju utvrde –urevec i potrebnimhitnim zahvatima.6 U svom detaljnom izvjeπtaju oni opisuju teπko stanje utvrde, osobito srediπnje kulekoja je ostala bez krova. BoËno od kule dva su krilna zida koja joπ nisu bila posve dovrπena, a koja

1 Josip BUTURAC, Popis æupa zagrebaËke biskupije od godine 1334. Kulturno prosvjetni zbornik ZagrebaËke nadbiskupije uspomen 850-e godiπnjice osnutka, svezak I., Zagreb, 1944., str. 434.

2 Rudolf HORVAT, Povijest –urevca. Zagreb, 1949. Nada KLAIΔ, Ostaci ostataka Hrvatske i Slavonije u XVI. stoljeÊu,Arhivski vjesnik 16, Zagreb, 1973., str. 253 - 325.

3 Milan KRUHEK, Stari urevaËki grad u sistemu graniËne obrane od 16. do 19. stoljeÊa. Godiπnjak zaπtite spomenika kultureHrvatske 8 - 9. Zagreb, 1983., str. 86.

4 Vladimir MIHOLEK, Stari sajmovi i trgovine u –urevcu, Podravski zbornik, Koprivnica, 2000./2001., str. 105.5 Rudolf HORVAT, Povijest –urevca.., str. 18 - 19.6 Tekst izvjeπtaja u prijevodu donosi Milan KRUHEK, Stari urevaËki grad..., str. 89 - 90.


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

zavrπavaju s dvije okrugle kule bez ikakvih otvora za puπke. Cijela utvrda bila je okruæena grabama naËijim je nasipima nekada bila drvena ograda. I naselje –urevec po tom opisu bilo je u vrlo teπkomstanju pa se zbog njegove potpune nezaπtiÊenosti predlaæe hitna gradnja zaπtitne grabe i palisada.Drveni most, koji je spajao naselje s utvrdom, bio je u tako loπem stanju da se njime moglo prolazitisamo pjeπice. To je prvi detaljniji pisani opis utvrde i naselja. Iako je vrlo vjerojatno opis sadræavaobarem skice onoga πto se u izvjeπtaju opisuje, one do danas nisu pronaene. Desetak godina kasnije,toËnije nakon 1556., nastaje i prvi kartografski prikaz utvrde –urevec s naseljem. Izradio ga jetalijanski carski inæenjer i kartograf Nicolo Angielini. Zbog pripremanja obrane i ojaËavanja utvrda1566., taj je talijanski majstor carskim nalogom dobio zadaÊu da obie i kartira utvrene gradove premaosmanskoj granici. Angielinijev tlocrt ureveËkoga grada ima iznimnu vaænost jer je stanje kojeprikazuje vrlo blizu onom koje detaljno opisuje Dominik dell’Allio 1549. godine, odnosno usporedbompodataka iz dell’ Allijeva opisa i Angielinijeva plana moæemo pratiti πto se zbivalo s ureveËkomutvrdom tijekom druge polovice 16. stoljeÊa. Kao i u sluËajevima drugih utvrda, Angielini je svojeplanove umnoæio u viπe primjeraka, pa je danas poznato nekoliko njegovih gotovo identiËnih planova–urevca.7

Kakve podatke sadræe Angielinijevi planovi o izgledu naselja i utvrde –urevec u 16. stoljeÊu?Moæemo vidjeti da je utvrda u tlocrtu nepravilni sedmerostraniËni poligon koji zatvara malo unutarnjedvoriπte. Cijeli je objekt izvana poduprt kontaforima koje su sagraene nakon del’Alijeva opisa iz 1549.godine. Sada vidimo da je unutarnji i vanjski dio obrambenog sustava pod krovom. Utvrda ima ivanjsko dvoriπte zatvoreno zidovima i kulama. Taj je dio rezultat krajiπke nadogradnje feudalne utvrde.Naime, stara utvrda viπe nije mogla biti dovoljna za smjeπtaj vojske te, po potrebi, i stanovniπtva izobliænjeg naselja. Sada je tu trebala biti smjeπtena vojna posada od 150 do 300 vojnika, a nekada su uutvrdi boravili samo vratar i gradska straæa. Ugaone kule na novom dijelu utvrde okrenute su premanaselju. Pod kroviπtem jugoistoËne kule nalazila se otvorena galerija koja je sluæila kao promatraËnica,kao i za smjeπtaj vatrenog oruæja i branitelja. Obje kule, kao i stari dio utvrde, imale su visokopostavljene puπkarnice (jugoistoËna kula imala je Ëak dva reda puπkarnica). Do ulaza u utvrdu dolazilose drvenim mostom koji je vodio preko moËvarnog terena i spajao utvrdu s naseljem. Sam prikaznaselja vrlo je shematiziran. No, jasno nam otkriva da je od nekadaπnje snage trgoviπta –urevec maloπto saËuvano. Naime, tijekom 16. stoljeÊa zbog stalnih osmanskih prodora stanovniπtvo se raselilo, anekadaπnje trgoviπte sasvim je izgubilo svoju funkciju. Vidimo da je naselje sada smjeπteno napoviπenijem terenu. KuÊe su sagraene u tri reda u smjeru sjever - jug. Od naselja preko manjeg mostiÊadolazi se do joπ jednog manjeg dijela naselja u kojem su smjeπtene staje, spremiπta i sjenici.

Zahvati na ureveËkoj utvrdi nisu mogli biti dugoga vijeka. Koliko su izlijevanje Drave i moËvarniteren pridonosili obrani –urevca, toliko su mu i πtetili. Vlaæan teren i Ëeste poplave pogodovali subrzom propadanju i Ëestom uruπavanju potpornja i zidova, osobito drvenih dijelova. Niti klima zastanovnike nije bila niπta pogodnija. Zbog teπkih æivotnih uvjeta i Ëestih bolesti viπe je puta bilopredloæeno preseljenje vojne posade u obliænji ProdaviÊ. No, –urevec je izdræao sve prirodne i ratnenedaÊe. Prirodne zapreke ipak su bile i vaæan strategijski Ëimbenik njegove obrane.

Nakon 1606. godine, stabilizacijom granice uspostavljene mirom u Æitvi, situacija postaje manjenapeta. Sedamnaesto stoljeÊe, osobito njegova druga polovica, vrijeme je zatiπja, smanjivanja snage iobrambene moÊi ureveËke utvrde. Manji radovi na utvrdi i njezinu odræavanju ipak su nastavljeni.

7 Svakako najljepπe izraen je onaj koji se Ëuva u Karlsruheu (Generallandesarchiv) pod signaturom Hfk/Bd XV/28, gdje senalazi najveÊa zbirka Angielinijevih planova. Joπ dva manje atraktivna tlocrta ureveËke utvrde Ëuvaju se u Saskom arhivuu Dresdenu (Sächsisches Hauptstaatarchiv) pod signaturom SächSta, Sch. XXVI. F. 96, N. 6 i 11. Dva primjerka nalaze sei u Nacionalnoj biblioteci u BeËu (Österreichische National Bibliothek) u sklopu Codexa 8607 i 1609 te jedan u Kartografskojzbirci Württemberπke zemaljske biblioteke u Stuttgartu pod oznakom Sammelband Nr. 35/1-100.


dr. sc. Mirela S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

©ezdesetih godina 17. stoljeÊa habsburπki struËnjak za utvrde i vojni topograf Martin Stier obiπao je–urevec. Stier je u sklopu svoga izvjeπtaja “Graz und Grenzfestungen gegen die Türken” izradio planureveËke utvrde, kao i plan s prijedlozima njezine modernizacije.8

Stierov plan jasno ilustrira promjene koje su na utvrdi u meuvremenu nastale. Stari dio utvrde sadaima 13 kontrafora, dakle viπe nego danas. Ulazna kula sada je onakva kakva je i danas te predstavljaulaz u unutarnje dvoriπte utvrde s ulazom na istoËnoj strani. Ta ulazna kula, oËito dograena na staru,najveÊa je novost u odnosu na prethodno stanje. Na taj naËin potpuno je zatvoren unutarnji sklop stareutvrde kako bi u sluËaju prodora neprijatelja u vanjsko dvoriπte omoguÊila obranu unutarnjeg dvoriπta.

Posebno je zanimljiv Stierov plan s prijedlogom modernizacije utvrde u –urevcu. Oko utvrde Stierpredlaæe gradnju vanjskog obrambenog zida uz Ëiji bi se vanjski rub iskopale grabe i podigli zaπtitninasipi. Taj novi zid pratio bi oblik stare utvrde. Stier predvia i utvrivanje samog naselja. Tako bi onodobilo novu utvrdu od zemlje i drveta u obliku paralelograma s Ëetiri nova bastiona na uglovima.Povezanost naselja i utvrde i dalje bi odræavao drveni most s tim da bi na dva mjesta bio pokretan pa bise, po potrebi, mogao dizati i spuπtati. Stierov projekt temeljite rekonstrukcije naselja i utvrde –urevecnikada nije proveden.

Novi habsburπko-osmanski rat, kojim je osloboena Slavonija, te mir u Srijemskim Karlovcima1699. godine, nakon kojeg je utvrena nova crta razgraniËenja na rijeci Savi, jamËili su znatno veÊusigurnost cijelom Varaædinskom generalatu. Nakon reorganizacije Varaædinskoga generalata 1746.godine –urevec postaje sjediπte –ureveËke pukovnije. UoËi reorganizacije Krajine, toËnije 1730.godine, nastao je joπ jedan plan utvrde nepoznatog autora.9 Taj rukopisni list donosi boËni pogled nautvrdu u obliku vedute i tlocrt utvrde po etaæama koji ima karakter nacrta. Tlocrt nam tako prvi putdetaljno prikazuje unutarnju strukturu utvrde, i to njezina prvog i drugog kata s vrlo opπirnomlegendom.

Iz tlocrta utvrde moæemo vidjeti da u dvoriπnom prostoru, uz unutarnju stranu obrambenih zidova,postoji viπe dozidanih objekata za potrebe vojske: spremiπta, stanovi, staje, straæarnice i sl. Iz vanjskogdvoriπta u stari dio utvrde ulazi se kroz ulaznu kulu koja je sluæila za Ëuvanje baruta. U legendi plananalazimo i opasku o kontraforima utvrde koji su u vrlo loπem stanju te gube vezu sa samim objektom.Na veduti koja prikazuje utvrdu u profilu vidimo da ulazna kula tek malo nadvisuje ostale objekteutvrde. Vanjske obrambene kule na istoËnoj strani utvrde pokrivene su drvenim kroviπtem ispod kojegse nalazi otvorena galerija. Tako je izgledala utvrda –urevec sredinom 18. stoljeÊa.

Prvi detaljni prikazi ureveËkog naselja

Kako se sigurnost utvrda Varaædinskoga generalata poveÊavala, tako se smanjivao i brojnovonastalih utvrdbenih planova utvrda. Nakon PoæarevaËkog mira 1718. godine te joπ viπe 1791.godine nakon Sviπtovskog mira s Turcima, koji su oznaËili poËetak definitivne teritorijalne regresijeOsmanskog Carstva, krajiπke utvrde Varaædinskoga generalata gube svoj nekadaπnji strategijski znaËaj.No, to nije oznaËilo stagnaciju –urevca. Upravo suprotno. Nakon πto 1746. godine postaje sjediπte–ureveËke pukovnije, nova upravna funkcija te stabilizacija granica omoguÊile su jaËanje prometa itrgovine, pa se –urevec, iako joπ u sastavu Vojne krajine, veÊ od kraja 18. stoljeÊa poËinje razvijati

8 Stierov izvjeπtaj zajedno s kartografskim prilogom Ëuva se u Nacionalnoj biblioteci u BeËu (Österreichische NationalBibliothek) u rukopisu 9225, kao i u Karlsruheu (Generallandesarchiv) pod signaturom Hfk/Bd XII/42.

9 Ratni arhiv (Kriegsarchiv) u BeËu, sign. Inl. C. VII, No 2. Plan nosi naslov “Detaiplan des befestigten Schlosses sammt einerAnsicht und einer Beschreibung”.


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

kao srediπnje trgoviπte ureveËke Podravine. –urevec je kao stoæerno mjesto pukovnije bio najveÊetrgoviπte na njezinu podruËju. Primjerice, buduÊe sjediπte Varaædinskoga generalata, Bjelovar, u tovrijeme joπ nije niti postojao. Zbog svega toga otad i u kartografskom smislu pozornost kartografa nijeograniËena samo na fortifikacije, nego se sve viπe bave i samim naseljem. Tako je godine 1780. u svrhuregulacije rijeke Drave provedena opseæna hidrografska izmjera rijeke s njezinom πirom okolicom. Kaorezultat izmjere nastala je karta u 5 listova “Nacrt Podravlja od Hlebina do medje virovitiËke uz oznakuvodogradnja” u mjerilu 1: 28 800.10 Ta nam karta prvi put detaljnije prikazuje i tlocrt samogureveËkog naselja.

–urevec se u meuvremenu razvio u jedno od veÊih podravskih naselja te je izaπao iz svojih okvirauske povijesne jezgre koju smo vidjeli na planovima 16. i 17. stoljeÊa. Ta karta moæda najbolje dosadprikazuje ovisnost –urevca o vodama koje ga okruæuju. »este poplave Drave, kao i zaobalne vode oko–urevca, Ëine cijeli teren izrazito vlaænim, a mjestimiËno i moËvarnim. Raspored i smjer pruæanjaputeva, kao i ukupna morfoloπka struktura naselja, u potpunosti su odreeni konfiguracijom terena ihidrografskim odnosima. Niæe poplavne zone u srediπtu naselja ostale su neizgraene. Njihovavalorizacija bit Êe omoguÊena regulacijom Drave te joπ viπe njezinih zaobalnih voda koje Êe poËeti uprvoj polovici 19. stoljeÊa. Prema Horvatu, –urevec je 1787. godine imao 373 kuÊe u kojima je æivjelo2370 stanovnika.11 Zanimljivo je da na tom planu moæemo joπ vidjeti staru æupnu crkvu BlaæeneDjevice Marije s novosagraenim tornjem 1774. godine. Moæemo vidjeti da se tijekom druge polovice18. stoljeÊa osobito sagradio njegov juæni dio te istoËni prema Kalinovcu. To su bili topografski viπipredjeli naselja i time najpogodnije zone za gradnju.

Prvi potpun uvid u strukturu naselja pruæa nam katastarski plan, nastao franciskanskom katastarskomizmjerom 1868. godine. Plan su izradili geometri natporuËnik Johann Sperro i poruËnik Markus PauliÊ, doksu proraËune povrπina izvrπili geometri Carlo von Bohn i poruËnik Anton »aniÊ.12 Spomenuti katastarskiplan prikazuje –urevec zajedno sa starom utvrdom neposredno uoËi razvojaËenja Varaædinskoga generalatai ukljuËivanja –urevca u æivot graanske Hrvatske. Moæemo vidjeti da se najveÊi dio gradnje odvija urubnim dijelovima naselja, dok zbog joπ uvijek uglavnom nereguliranih zaobalnih voda srediπnji teren juænood utvrde ostaje prazan. NajveÊi dio izgradnje sada se odvija duæ glavnih prometnih smjerova prema Virjute u sjeverozapadnom, topografski najviπem dijelu naselja. Novu gradnju odaju nam i poloæaji kuÊa teveliËina i oblik parcela koji su vrlo ujednaËeni i “uredno” poloæeni uz prometnice. “Tvrda” cesta joπ je samoglavna ureveËka prometnica prema Virju, a svi ostali putevi iskljuËivo su zemljani. Takoer je uoËljivo dasu gotovo sve kuÊe drvene (nekoliko zidanica u posjedu vojske nalazimo samo u najstroæem centru tenekoliko njih na perifernim dijelovima naselja). U srediπtu –urevca prvi je put ucrtana nova æupna crkvaSv. Jurja Ëija je gradnja otpoËela 1824., a zavrπena veÊ 1824. godine. Crkvu je 31. listopada 1824. godineblagoslovio podarhiakon Ignjat Uzorinac, æupnik iz Virja.13 Zemljiπni posjed –urevËana u pravilu sesastojao od kuÊne Ëestice s dvoriπtem u Ëijem se zaleu nalaze gospodarski objekti. Uz kuÊu je redovitosmjeπten tzv. kuhinjski vrt, odnosno povrtnjak te poneki voÊnjak. Po naËinu koriπtenja povrπina izmeu kuÊai okuÊnica, koje se uglavnom ograniËava na livade i tek poneku oranicu, vidimo da je intenzivnija agrarnavalorizacija zemljiπta joπ uvelike ograniËena nepovoljnim hidrografskim odnosima zaobalnih dravskih voda.U prostornoj organizaciji posjeda jasno se razlikuju stari zapadni i juæni dio naselja od onog novijeg nazapadu. U starom dijelu –urevca posjedi su manji, a parcele usitnjenije. KuÊe, iako poloæene tik uz

10 Naslov karte je naknadno nalijepljen. Hrvatski dræavni arhiv, Kartografska zbirka, sign. E.IX.39.11 Rudolf HORVAT, Hrvatska Podravina (pretisak): Hrvatska proπlost. Biblioteka Historia Croatica, knjiga 13. Koprivnica, 1997.,

str. 17.12 Hrvatski dræavni arhiv, fond Dræavne geodetske uprave, katastarska opÊina –urevec.13 Rudolf HORVAT, Povijest –urevca ..., str. 57.


dr. sc. Mirela S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

prometnice, proËeljem su uglavnom okrenute boËno na prema unutraπnjem dvoriπtu. Takva struktura posjedajasno upuÊuje na tradicionalno agrarno druπtvo u kojemu je dominantan Ëimbenik organizacije prostoraagrarna proizvodnja i njezine potrebe. Noviji dio naselja odlikuje se veÊim zemljiπnim posjedima, krupnijimparcelama ukljuËujuÊi i one kuÊne. Dvoriπta su prostranija, kuÊe veÊe, u pravilu proËeljem okrenute premaprometnici. Potreba za prometnom povezanoπÊu mnogo je naglaπenija. Promet je uz trgovinu postajaodominantnim Ëimbenikom razvoja –urevca.

–urevec nakon razvojaËenja

Nakon razvojaËenja Varaædinskoga generalata te, na kraju, i potpunog ukidanja Krajine 1871. godinejavlja se potreba snaænijeg uklapanja bivπeg krajiπkog podruËja u gospodarski æivot Hrvatske. Jedan odpreduvjeta boljeg povezivanja i ukljuËivanja bivπih krajiπkih podruËja svakako je bilo i njihovo boljeprometno povezivanje. PoËetkom 20. stoljeÊa, nakon gradnje magistralnih æeljezniËkih pravaca premaBudimpeπti, Rijeci i Zemunu, poËinje gradnja Podravske pruge. Tako je 1909. godine sagraena prugaod Virovitice do Kloπtra, 4. prosinca 1909. godine od Kloπtra preko –urevca do Virja, a 9. studenoga1912. godine od Virja do Koprivnice.14

RazvojaËenje Varaædinskoga generalata i gradnja æeljezniËke mreæe najavit Êe novo razdoblje urazvoju –urevca. Situaciju –urevca upravo u vrijeme njegova povezivanja u sustav æeljezniËkemreæe poËetkom 20. stoljeÊa prikazuje nam francjozefska topografska karta u mjerilu 1:75 000, list“Berzence und St. Gerogen” iz 1914. godine.15

Bolja prometna dostupnost i barem donekle kanalizirane zaobalne vode u okolici omoguÊili sudaljnji razvoj i gradnju –urevca. No, najintenzivnija gradnja nije se odvijala u blizini æeljezniËkepruge kako bismo to oËekivali (iako je donekle izraæena i u toj zoni), nego u topografski najviπem dijelunaselja, dakle onom najzapadnijem. Tada je prvi put oznaËena æeljezniËka postaja –urevec, na njezinojprvotnoj lokaciji uz cestu prema ©emovcu. UkljuËivanje –urevca u sustav Podravske æeljeznice znaËioje izniman gospodarski napredak i omoguÊio daljnji prostorni i demografski rast. Tako je od 1857.godine, kada je imao 4781 stanovnika, nakon razvojaËenja Vojne krajine i njegova ukljuËivanja ugospodarski i prometni sustav graanske Hrvatske 1910. godine –urevec imao 6910 stanovnika.16

Bolja prometna dostupnost osiguravala je i razvoj centralnih funkcija, osobito onih vezanih uz trgovinui obrt, pa –urevec krajem 19. stoljeÊa postaje jedno od najjaËih obrtniËkih srediπta Podravine. Tako1899. godine obitelj Braunn ovdje gradi paromlin, a godinu dana nakon toga u –urevcu je otvorena iciglana.17 Mali obrti i manufakturne radionice oznaËit Êe zaËetak industrijskog razvoja ureveËkePodravine.

No, utjecaj ograniËavajuÊih prirodnih Ëimbenika na gradnju naselja joπ je bio znatan. Usprkosureenju kanala »iËevica, Komarnica, Bistra i Zdela, zbog njihova loπeg odræavanja, kao i zbogpoviπenog korita Drave i lako propusne πljunkovite podloge, Ëeste poplave i dalje su bile dioureveËke svakodnevice. OgraniËavajuÊe prirodne uvjete razvoja ureveËke Podravine iznimnodobro ilustrira karta “Pregledna situacija nizine i pijesaka ureveËko-koprivniËke Podravine”, koja je30-ih godina 20. stoljeÊa nastala u podruËnom HidrotehniËkom odjeljku u Koprivnici.18 –urevec je

14 Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ, Gradnja podravske pruge. Podravski zbornik 21, Koprivnica, 1995., str. 45 - 55.15 Primjerak ove karte Ëuva se u Kartografskoj zbirci Hrvatskog dræavnog arhiva, sign. E. II. 149.16 Mirko KOREN»IΔ, Naselja i stanovniπtvo SR Hrvatske 1857 - 1971, RepubliËki zavod za statistiku SRH, JAZU, knjiga 54,

Zagreb, 1979, str. 259.17 Dragutin FELETAR: Industrija Podravine, Zagreb, 1984., str. 48, 52.18 Hrvatski dræavni arhiv, Zbirka planova, inv. br. 536


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

naznaËen u svom osnovnom tlocrtu s “vodenim otokom u sredini”. Sa sjevera i zapada okruæuje gaπiroka poplavna zona (plava boja) izmeu koje se proteæu ureveËki pijesci (zelena boja). Oskudnepoljoprivredne povrπine smjestile (æuta boja) su se u rubnoj zoni pijesaka, sjeveroistoËno od samognaselja. Tako stijeπnjen izmeu pijesaka, moËvarnih i poplavnih zona, –urevec ne samo da se viπe nijemogao znatnije prostorno πiriti, nego nije mogao niti adekvatno valorizirati svoju prometnu igospodarsku osnovu.

Jedan neostvareni prijedlog regulacije –urevca - –urevec kao idealni grad?

Meuratno razdoblje, obiljeæeno velikom gospodarskom krizom te osobito zaoπtrenim problemomsiromaπnih ruralnih krajeva Hrvatske, potaknut Êe val migracija prema plodnim nizinama Slavonije,Srijema, Posavine i Podravine. U tim gospodarski i demografski turbulentnim vremenima javila se idejao planskoj regulaciji –urevca u svrhu poveÊanju njegova agrarnog i demografskog kapaciteta. Tako je1939. godine izraena opseæna studija s prijedlogom regulacije –urevca.19 Ona je obuhvaÊala ureenjeπire zone naselja, ukljuËujuÊi opseæne komasacije zemljiπta, regulacije voda, ureenje putova, gradnjujavnih ustanova (bolnica, higijenski zavod, burza, banka), zelenih povrπina, sajmiπta, zemljiπne zadrugete sustav planski parceliranih zemljiπnih gospodarstava koja bi Ëinila veÊi dio naselja.

Tako regulirani –urevec imao bi tri srediπnje zone: na srediπnjem trgu u perivoju, uz postojeÊuπkolu, opÊinu, sud, crkvu i æupni ured, bili bi sagraeni bolnica, higijenski zavod, burza i banka. Namelioriranom srediπnjem dijelu –urevca (Travniki), koji smo na prethodnoj karti vidjeli kao vodeniotok, bilo bi ureeno gospodarsko srediπte sa zadruænim zgradama, vrtovima i staklenicima za selekcijusjemena. Zadruæni centar bio bi opskrbljen ureajima za “umjetnu kiπu” i strojevima za dobivanjepodzemne vode s pogonom na vjetar. TrgovaËku zonu, smjeπtenu uz æeljezniËku prugu, Ëinilo binovoureeno i proπireno sajmiπte sa skladiπtima i silosima uz koje bi se sagradio novi kolosijekæeljezniËke pruge s industrijskom æeljezniËkom postajom. Gradnjom nove prometne mreæe uz vanjskirub naselja sam tranzitni promet bio bi premjeπten iz srediπta u rubne zone naselja, πto bi –urevcuosiguralo dobru prometnu dostupnost uz smanjenje zagaenja i podizanja praπine s joπ uvijekneasfaltiranih puteva u srediπtu naselja. Gradnja naselja ukljuËuje stambene jedinice i okupljenapoljoprivredna gospodarstva, smjeπtena neposredno uz kuÊe. Ta graevna zona obuhvaÊa podruËjeizmeu stare utvrde na sjeveru, pijesaka na istoku, na jug prema Kloπtru, dok bi njegova zapadna strana,omeena æeljezniËkom prugom, ostala u tadaπnjim granicama gradnje. NajveÊi dio gradnje planiran jeu smjeru pijesaka zbog najniæe cijene zemljiπta. Parcelacija zemljiπta provodila bi se istodobno skomasacijom, a gradnji bi prethodila i melioracija.

Plan bi se realizirao u razdoblju od 97 godina, s tim da bi se svakih 10 godina provela revizijapostignutog te unosile nove dopune s obzirom na novonastale potrebe. Planiranom regulacijom gradnjeteæilo se racionalnom koriπtenju izgradivih povrπina, a nove tehnologije omoguÊavale bi intenziviranjepoljoprivredne proizvodnje s maksimalnim usjevima. Ideja projekta bila je prometnuti –urevec uidealni agrarni centar buduÊnosti, koji Êe posluæiti kao ogledni model svim buduÊim regulacijamanaselja s velikim agrarnim potencijalom. Taj projekt, iako nikad nije realiziran, svojim idealizmomotvara nova vienja moguÊeg razvoja i perspektive –urevca.

19 Marko VIDAKOVIΔ, Analiza strukture i predlog za regulaciju podravskog –urevca, Zagreb, 1939., Ëuva se u Hrvatskomdræavnom arhivu, Kartografska zbirka, sign. E.V.149


dr. sc. Mirela S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Povijest ide dalje...

Tek sustavnije regulacije Drave i zaobalnih voda, do kojih je doπlo sredinom 20. stoljeÊa, omoguÊilesu valorizaciju ureveËke Podravine, a –urevcu daljnji rast i razvijanje novih centralnih funkcija.Danas reguliran TurniËki potok te juæni krak »iËevca i Hotove omoguÊili su valorizaciju juænog dijela–urevca i razvoj trgovaËko-industrijske zone uz æeljezniËku prugu. Razvoj industrijskih funkcija napodruËju starog sajmiπta prenio je teæiπte razvoja u juæni dio naselja. Odraz takvih trendova je ipremjeπtanje æeljezniËke postaje iz zone nekadaπnjih mlinova i manufakturnih radionica usjeverozapadnom dijelu –urevca u trgovaËko-industrijsku zonu na njegovu juænom rubu.Kanalizacijski sustav voda omoguÊio je i uspjeπnije nadziranje pijesaka, pa je drugo æariπte gradnjenastalo izmeu kanala »iËevac i pijesaka, u predjelu Berek. Hidroregulacije voda omoguÊile su iadekvatnu valorizaciju okolnog poljoprivrednog zemljiπta te intenzifikaciju agrarne proizvodnje.Prometno æeljezniËko i cestovno povezivanje (osobito ureenje tzv. Podravske magistrale) i regulacijazaobalnih voda omoguÊili su razvoj novih centralnih funkcija –urevca koji se izdigao u srediπnjenaselje toga dijela Podravine. Agrarna proizvodnja, industrija i prometne funkcije danas Ëine osnovnepoticajne Ëimbenike razvoja –urevca, grada u kojemu, po posljednjem popisu stanovniπtva, æive 6703stanovnika.20 Danas joπ samo stara utvrda svjedoËi o burnoj krajiπkoj povijesti –urevca dok nasnjegovi kartografski izvori podsjeÊaju na potrebu obnove i zaπtite bogate kulturne baπtine toga pitomogi slikovitog podravskog naselja.

Summary

Based on the research into the authentic archival materials, all relevant cartographic sources in thereconstruction and development of –urevec have been identified for the very first time. Theirchronological analysis has enabled a new insight into the history of the settlement and fortress of–urevec as well as the specific historical and geographical conditions of their development.

The old town of –urevec is unique in many ways. Situated near the Drava between much largermediaeval fortifications of Koprivnica and Virovitica, it had a more important strategic than economicor traffic importance. The river Drava equally protected and flooded it, severed and connected it. Itsearly fortification concurrently confirms its great significance. The unique polygonal ground-plan ofone of the rare preserved low-lying fortifications in the continental Croatia gives evidence of itsturbulent past. As the nearest bordering fortress, from the first Turkish overrunning of these parts up to1699, –urevec had stood directly in defence of “the remnants of the remnants” of the CroatianKingdom. This borderline location of –urevec determined its development to the highest degree all upto the second half of the 19th century. Its strategic position in the system of frontier defence has includedthis fortress into numerous cartographic sources which clearly present the development of the town andfortress of –urevec. The predominant military and strategic character of the cartographic sourcesdating from between 1528 and 1871 clearly illustrates the unique historical and geographicalconditions in the development of –urevec.

20 Dragutin FELETAR, Promjene u prostornom rasporedu naseljenosti KoprivniËko-kriæevaËke æupanije s osobitim osvrtom narazdoblje od 1991. do 2001. godine, Podravina, br. 1, Koprivnica, 2002., str. 5 - 30.


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

By the integration of –urevec into the economic and traffic system of civil Croatia, a new era inthe development of –urevec begins, characterised by the struggle with the limitations of the naturalfactors in its development and the aspiration after valorisation of its economic potentials. This idea isclearly articulated in the project of its regulation, through which –urevec has been promoted to anideal agrarian centre of the future and a model for all future regulations of settlements with a largeunder-utilized agrarian potential. This project, though never effectuated, gives a new perspective on thepossible development and prospects of –urevec.

Slika 1: Najstariji kartografski spomen –urevca na Lazarusovoj karti iz 1528. godine.


dr. sc. Mirela S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Slika 2: Angielinijev plan –urevca, oko 1556. (Karlsruhe)

Slika 3: Stierov plan utvrde –urevca, oko 1660.


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Slika 4: Stierov prijedlog dogradnje ureveËke utvrde

Slika 6: Diohidrografskekarte Drave sprikazom–urevca iz1780. godine

Slika 5: Prirodnogeografskiuvjeti razvoja –urevca nahidroloπkoj karti,oko 1930.


dr. sc. Mirela S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Slika 7: Srediπnji dio–urevca nakatastarskom planu iz1868.

Slika 8: –urevec na franc-jozefskoj topografskoj karti iz

1914.


dr.

sc.

Mire

la S

LUK

AN

-ALT

IΔ K

AR

TOG

RA

FSK

IIZ

VO

RI

Slika 10: –urevec na suvremenoj topografskoj karti(stanje 1997.)

Slika 9: Prijedlog regulacije–urevca iz 1939.


prof. dr. sc. Mira K

OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

Saæetak

Oko 1370. godine osnovan je pavlin-ski samostan u Strezi. Kraljevom donaci-jom, a i kasnijim darivanjima i legatimauglednih ljudi, taj je samostan postaosrediπte velikog crkvenog posjeda.ZahvaljujuÊi odredbi priora Pavla,1477. godine izraen je urbar kojiodreuje gotovo sve odnose izmeusamostanskih podanika i uprave samo-stana. Taj je urbar najdragocjeniji takavizvor za sjevernu Hrvatsku iz drugepolovice 15. stoljeÊa. Kroz urbar seuoËavaju, meu ostalima, i odnosi kojiproistjeËu od nemirnih vremena kadaosmanlijska opasnost ugroæava mirnuobradu zemlje.

KljuËne rijeËi: pavlini, Streza, crkveni velepo-sjed, Podravina.

URBAR PAVLINSKOGA SAMOSTANAU STREZI 1477. GODINETHE URBAR (FEUDAL LAW REGULATION ON SERFDOM DUTIESAND OBLIGATIONS) OF THE PAULINE CONVENT STREZA IN 1477

Prof dr. sc. Mira Kolar-DimitrijeviÊ

Odsjek za povijest

Dept.of History

Filozofski fakultet u Zagrebu

University of Zagreb Liberal Arts

Primljeno / Received: 20. 2. 2003.

PrihvaÊeno / Accepted: 23. 5. 2003.


This paper has two positive reviews

UDK/UDC 34 (497.5 Streza) “14”



Summary

Around the year 1370, a Pauline con-vent was established in Streza. Startingoff at first as a king’s donation, and lateron supported by legates from well -established citizens and other legacies,this convent became a center of a hugechurch estate. Thanks to a decree of itsprior Paul in 1477, an urbar (feudal lawregulation on serfdom duties and oblig-ations) was drafted, which regulatedalmost all relations between the con-vent’s inhabitants and the convent’sleaders. This regulation is the mostimportant and precious source of his-toric data for northern Croatia from thesecond half of 15th century. This regula-tion helps us learn of other relationsfrom those unsettling times, when theOttomans endangered peaceful landfarming of the region.

Key words: Pauline order, Streza, church estate,Podravina.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

Uvod

Osmanlije su prvi put provalili u naπe krajevevjerojatno veÊ 1396. kada su poslije porazakrπÊanske vojske kod Nikopolja provalili sve do©tajerske. Njihovi povremeni upadi remetili sumirni æivot, ali je stanovniπtvo ipak ustrajalo uæivljenju, sklanjajuÊi se u zbjegove ili u utvrde iponovno nastavljajuÊi æivot nakon odlaskaupadaËa. Tek poslije MohaËke bitke 1526., a oso-bito poslije prolaska sultanove vojske nakonopsade Kisega 1532., cijeli je kraj, osim kopriv-niËke i urevaËke utvrde te utvrene crkveProdaviÊa (Virja), ostao bez stanovniπtva, s timeda je neπto starog stanovniπtva preæivjelo umoËvarama uz Dravu ËekajuÊi bolja vremena.

Danas u Podravini nema drugih samostanaosim franjevaËkih.

No, nije uvijek bilo tako. ObrovaËki kastelanIvan Bissen osnovao je 1374.1 samostan hrvatskihpavlina u Strezi (danas Pavlin Kloπtar u æupiKapeli) i bogato ga nadario veÊ u poËetku.Ludovik I. je 9. travnja 1379. potvrdio tudarovnicu, spominjuÊi da je Ivan Bissen sagradiocrkvu Svih Svetih i samostan za spas svoje duπe ida je posjed bogato nadario odmah, a darivao gaje i kasnije. U drugoj listini od 5. veljaËe 1381.navedeno je da je taj samostan veÊ posjedovao do300 jutara oranica. Posjed samostana darivao je i

Introduction

The Ottomans probably broke in for the firsttime in these regions as early as 1396, when theyhad defeated the Christian armies near Nikopolj,invading the regions all up to the today’sSteyermark. Their occasional breaking entries dis-turbed the quiet life of population, yet the localinhabitants persevered and remained in theseregions. They had fled as refugees to other areasor would seek shelter inside fortifications, butnevertheless returned to their homes after theinvasion was over, continuing with life in thesame areas. Only after the Mohacs battle in 1526,and in particular after the sultan’s armies trampledover the Kiseg fortification in 1532, did the localpopulation (all but Koprivnica and –urevac for-tifications and ProdaviÊi/Virje church) gave in,leaving the area depopulated. Still, some of theold population survived in the swamps nearbyDrava river, waiting for better times to come.

Today, Podravina has no convents but theFranciscans’.

But, it was not always so. Obrovac fortifica-tion commander Ivan Bissen established in 13741

a convent of Croatian Pauline order in Streza(today’s Pavlin Kloπtar, Kapela parish). He gavedonations and legacies to the convent, right fromthe start. On 9 April, 1379 the king Ludovicus I.confirmed this legate, stating that Ivan Bissenbuilt a church of All Saints and a convent to savehis soul, bestowing upon it legates right from thestart and continuing with donations and legacies.The second document to prove this was dated 5February, 1381 where it was established that theconvent had already owned some 300 acres ofplough fields. The convent received a donation

1 Ivan Krstitelj TKAL»IΔ, “Urbar bivπega hrvatskog pavlin-skog samostana u Strezi”, Vjesnik hrvatskog zemaljskogarhiva, V, Zagreb, 1903., 201. Prema Nadi KlaiÊ samostanje nastao oko 1370. (Nada KLAIΔ, “O razvitku feudalnerente u Hrvatskoj i Slavoniji u XV. i XVI. st., RadoviOdsjeka za povijest Filozofskog fakulteta, 3, Zagreb 1960.,45.; Ista, “Koprivnica u srednjem vijeku,” Koprivnica 1987,96 i d.).

1 Ivan Krstitelj TKAL»IΔ “Streza Pauline convent’s urbar”,Vjesnik hrvatskog zemaljskog arhiva (Croatian statearchives), V, Zagreb, 1903, 201. According to Nada KlaiÊ,the convent had been founded around 1370 (Nada KLAIΔ:“On feudal rent development in Croatia and Slavonnia in15th and 16th century, Papers submitted at history depart-ment of University of Zagreb school of liberal arts, 3,Zagreb, 1960, 45; the same author, “Koprivnica in middleages”, Koprivnica, 1987, 96 et al.)



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

Bissenov sin Petar 1398., a to je potvrdio kraljSigismund 1412. odredivπi da od svih njimadarovanih posjeda i naseljenih kmetova ubirupavlini cijelu desetinu: æitnu, vinsku, prinos odsvinja te da su im kmetovi duæni darovane posjedeo svom troπku obraivati.2 I kasnije je samostandarivan posjedima. Tako se 1418. spominje nekiTomo, sin Mihaljev, koji je oporuËno ostaviosamostanu zemlju meu potocima Konjskom iPlavnicom, tj. posjed Plavnicu, Sv. Benedik,Domjanovec, Duπkovec, Bikalju i KaËinec.Godine 1422. Stjepan, sin Ivanov, ostavio jesamostanu πest kmetskih seliπta u KlokoËevcu iliPodbukovinji, a taj klokoËevaËki posjed uveÊalaje Jaga, kÊi Stjepana GuliÊa, ostavivπi oporuËnosamostanu i svoj posjed MikËevac koji se nasta-vljao na KlokoËevec. Godine 1439. plemiÊ Brcko,sin topolovaËkoga kastelana Andrije, oporuËno jeostavio samostanu posjed Jakopovec. Godine1449. plemkinja Ana, kÊi Ilke KlokoËevaËke,darovala je samostanu djedovinu leæeÊu uMikËevcu. Godine 1451. Ilka, udovica NikoleKonjskoga, darovala je samostanu svojih petzemljiπta. Magdalena, udovica Hansa i kasnijeLuke kastelana Kamengradskoga, oporuËno je 6.oæujka 1458. ostavila samostanu deset kmetskihseliπta u Kamenom (Kuwar), s vinogradom, daklesvakako u varoπi koja se nalazila negdje izmeudanaπnjih sela Reke i Starigrada.3 Malo zatimdobili su pavlini kao zaduæbinu i mlin na potokuKoprivnici.4 Darovanja su slijedila i kasnije.Godine 1461. plemiÊ Ladislav, sin Antuna Korenadarovao je samostanu tri kmetska seliπta u Bikalji,a iste su godine Jelena, kÊi Tome, i Dora, kÊi Grge

from Bissen’s son Petar in 1398, which was laterconfirmed by the king Sigismund in 1412, whoordered that the Pauline order be awarded one-tenth of all crops from serfs who settled on givenlands. This one-tenth tax included wheat crops,vineyard crops and pork meat as well, plus theserfs’ free work and cultivation of land.2

Later period also documents new donationsand legates to the convent. There is a document,dating 1418, in which an individual named Tomo,son of Mihalj, willed his lands (a plot of landbetween the creeks Konjska and Plavnica;Plavnica estate; St. Benedict, Domjanovec;Duπkovec; Bikalja; KaËinec) to the convent in hislast will and testament. In 1422; Stjepan (son ofIvan) willed his six serfs’ homesteads inKlokoËevac or Podbukovinja; the sameKlokoËevac estate was later on enlarged andwilled by Jaga (daughter of Stjepan GuliÊ), whowilled in her testament the lands of MikËevacestate, that were bordering on KlokoËevac. In1439, a nobleman Brcko, son of Topolovac castlegovernor Andrija, willed his estate Jakopovec tothe convent. In 1449, a noblewoman Ana (daugh-ter of Ilka KlokoËevaËka) willed to the conventher inherited lands in MikËevac, left to her by hergrandfather. In 1451, Ilka, widow of NikolaKonjski, donated her five lands to the convent. On6 March, 1458 Magdalena, widow of Hans, andlater of Luka (castle governor of Kamengrad)willed her ten serfs’ homesteads in Kameno(Kuwar) with vineyards, somewhere betweentoday’s villages Reka and Starigrad.3 Later on, thesame Paulines were endowed a water-mill onKoprivnica creek too.4 More legates were tocome: in 1461 a nobleman Ladislav, son of AntunKoren, donated to the convent his three serfs’homesteads in Bikalja; the same year Jelena,(daughter of Tomo), and Dora (daughter of Grga,

2 I. K. TKAL»IΔ, 201.3 Ranko PAVLE©, “KoprivniËko i ureveËko vlastelinstvo.

Povijest, topografija, organizacija”, Koprivnica, 2001., 86.4 I. K. TKAL»IΔ, 202. Usp. i R. PAVLE©, 81 i 84. Oko ovog

darivanja vodila se duga parnica jer ga je trebalo izdvojiti izsastava koprivniËkog vlastelinstva, te je spor rijeπennagodbom æupe Sv. Emerike i samostana 11. rujna 1459.

2 I.K.TKAL»IΔ, 201.3 Ranko PAVLE©, “Koprivnica and –urevac nobility, history,

topography, organization”, Koprivnica, 2014 I.K. TKAL»IΔ, 202 and R.PAVLE©, 81, 84 A long dispute

was held about this particular legate, as it had to be sepa-rated from Koprivnica nobility; the dispute was resolved bya settlement between St. Emerich parish and the convent,on 11 September, 1459.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

plemiÊa PlavniËkih, darovale samostanu petkmetskih seliπta, πumu, mlin i jedan dio svogplemiÊkog dvora u HorvatovËini. Te je godineMijoj sin Gjure Kandala, ostavio samostanu dvaseliπta u Kandalovcu, a plemiÊ Ladislav, sin TomeMora, darovao im je dio svog posjeda uMateπevËini, dajuÊi im na samrti 1468. i cijeli tajposjed te πumu Dijankovec s jednim seliπtem.Katarina, kÊi Elizabete, i Barbara, kÊi Stjepana,darovale su samostanu u Strezi Ëetvrtinu mlina.5

Osim darovanjima, bijeli fratri u Strezi su posjeduveÊavali i kupnjom, te su tako 1467. kupili drugidio posjeda KlokoËevca za 218 forinti.6

Darivanjima i kupnjama nastao je vrlo velikcrkveni posjed koji je trebalo obraivati, aHrvatski sabor, odræan 1475. u RoviπÊu, oslobo-dio ga je od svake daÊe i dræavnih tereta.Samostan je, dakle, stekao sve uvjete da se razvi-je u snaæno samostansko i kulturno srediπte togadijela Hrvatske.

Meutim, od samostana danas nije ostalo niπta,osim imena Pavlin Kloπtar za kraj Bjelovara, pa ito pogreπno, jer je pavline narod na tim prostori-ma nazivao remetama.7 Pred osmanlijskimnapadima pavlini su se povukli u druge svojesamostane, ustupivπi cijeli posjed Varaædinskojkrajini i vojsci. Prava je sreÊa πto su pri tom poni-jeli, osim dragocjenosti i crkvenog ruha, i svojespise, koji su danas neprocjenjivo blago zaprouËavanje Podravine, iako su joπ neistraæeni inedovoljno znanstveno eksploatirani.

Uloga hrvatskih pavlina, nakon πto su tijekom13. stoljeÊa preπli iz pustinjaËkog reda usamostanski, iznimno je vaæna za sveukupnirazvitak druπtvenih odnosa. Umjesto siromaπtva,oni su poËeli djelovati pragmatiËno, baveÊi se

of the PlavniËki nobility) donated five serfs’homesteads, a forest, a water-mill and a part oftheir HorvatovπÊina manor; the same year Mijo(son of Gjuro Kandal) donated two serfs’ home-steads in Kandalovec to the convent; a noblemanLadislav (son of Tomo Mora) donated a part of hisestate in MateπevËina; on his deathbed, he gaveaway the entire estate to the same convent, plus aDijankovec forest with one homestead; Katarina(daughter of Elizabeta) and Barbara (daughter ofStjepan) donated to the convent in Streza a quar-ter of a water-mill.5

Beside legates and donations, the white-robedfriars in Streza enlarged their estate by furtherpurchases of land (in 1467 they bought theremaining part of KlokoËevac manor for the priceof 218 forint.6

In time, legates and purchases provided the fri-ars with a very large church estate, which neededfarmhands; luckily, Croatian parliament session,held in RoviπÊe in 1475, released the conventfrom any tax obligations and made them exemptfrom any other toll. This enabled the convent todevelop, not only as a church organization, but asa strong cultural institution of this part of Croatiatoo.

However, nothing remains of it now, exceptthe name Pavlin Kloπtar (Pauline Cloister). Eventhat name is wrong, as Pauline order members inthis region were called different - “remete”.7

Retreating from the Ottoman attacks, the Paulineflew to their other locations and convents, leavingtheir entire estate to Varaædin captaincy and themilitary. It was fortunate that they managed totake with them all their treasures, canonic robesand their records. Today, these are invaluable arti-facts to help us study Podravina. Yet, all this isstill largely unexplored, with insufficient scientif-ic research of these treasures.

After they had made a transition in 13th centu-ry, from a hermit order into a convent order, theCroatian Paulines became very important foroverall social development and progress. Instead

5 R. PAVLE©, 81.6 I. K. TKAL»IΔ, 202.7 R. PAVLE©, 86.

5 R. PAVLE©, 81.6 I. K. TKAL»IΔ, 2027 R. PAVLE©, 86.



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

unapreivanjem gospodarstva, prosvjete, znanostii umjetnosti. Njihovi samostani postaju vaæansudionik feudalizacije druπtveno-ekonomskihodnosa u hrvatskom etniËkom prostoru, a pavlin-ski je red ne samo u Ugarskoj i Poljskoj nego i uHrvatskoj prvorazredni politiËki subjekt, znaËajanza borbu s patarenima u Bosni, ali i s Osman-lijama.8

Razvoj pavlinskog samostana nasilno je pre-kinut te on nije mogao izvrπiti onaj utjecaj koji jevrπio u Lepoglavi i njezinoj okolici, niti se mogaorazviti u vaæan kulturni i πkolski centar. Njegovadjelatnost ima ponajviπe gospodarsko obiljeæje idalje se nije razvio. Da je bila rijeË o vaænomgospodarskom centru, znamo na osnovi oËuvanearhivske grae samostana u Strezi, koja nam iomoguÊava spoznaju da je domet njegova djelo-vanja obuhvaÊao bjelovarsko, koprivniËko iurevaËko podruËje.

Iako je samostan u Strezi bepovratno iπËezao,ipak nam je ostavio neπto iznimno vrijedno, Ëegasu povjesniËari postali svjesni veÊ poËetkom 20.stoljeÊa. To je njegov urbar, nastao u osnovi oko1477. godine po nalogu priora samostana SvijuSvetih u Strezi, Pavla, na Ëetrdesetnicu.9 Taj urbarje svakako jedan od najdragocjenijih dokumenatasjeverozapadne Hrvatske.10 Neπto sliËno imamosamo u urbaru benediktinskog samostana uGornjem gradu u Ljubljani, Ëiji je urbar iz 1426.godine temeljito obraen i detaljno analiziran.11

Urbar iz Streze privukao je pozornostpovjesniËara. PovjesniËar Ivan Krstitelj TkalËiÊobjavio je dvije godine prije smrti, tj. 1903., urbarpavlinskog samostana na jeziku originala (latinski)s kraÊim predgovorom i bez komentara.12 I KamiloDoËkal odræavao je svojim pisanjem interes za

of sticking to poverty vows, they started off witha more pragmatic approach, managing land andestates, taking acting part in education, scienceand arts. Their convents became important factorsin feudalisation of socio - economic relations inCroatian ethnic areas, and Pauline order itself aprimary political subject not only in Hungary andPoland, but in Croatia too. This helped them fightthe Patarenes in Bosnia, as well as the Ottomans.8

Further growth and development of thePauline convent here was forcefully interrupted inthe end, and it could not provide as great influenceas it did in Lepoglava and its greater area. Neitherit developed further into an important cultural andeducational center. Its activity was mostly restrict-ed to economic activities and kept within thoselimits. Based on preserved archive records ofStreza convent, however, we have evidence thatthe convent’s activities widely covered the areasof Bjelovar, Koprivnica and –urevac.

Although Streza convent is irreversibly gone,it still left something outstandingly valuable andextraordinary, which historians already realized inearly 20th century. This is an urbar dating fromaround 1477, when the All Saints convent’s priorPaul of Streza, during lent ordered a feudal legis-lation document to be drafted.9 This urbar is cer-tainly one of the most valuable documents ofnorthwestern Croatia.10 We have a similar docu-ment in 1426 urbar of a Benedictine convent ofLjubljana’s Gornji grad, and this urbar was well-analyzed and processed in detail.11 Yet, Strezaurbar has intrigued historians too. In 1903, a his-torian Ivan Krstitelj TkalËiÊ, just 2 years before hedied, had published the urbar with a brief fore-word and no further comments in Latin, the origi-nal language it had been drafted on.12 Another

8 Vladimir MALEKOVIΔ, “Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244. -1786.”. U katalogu Kultura pavlina u Hrvatskoj 1244 -1786., Zagreb 1989., 13.

9 Fran HRN»IΔ, “Urbar pavlinskog samostana u Strezi iz g.1477.”, Hrvatska proπlost, 2, Zagreb, 1940., 171.

10 R. PAVLE©, 85.11 Ferdo GESTRIN, “Gospodarska in socialna struktura

gornjegrajske posesti po urbarju leta 1426., ZgodovinskiËasopis (Kosov zbornik), VI - VII, Ljubljana, 1952. - 1953.,473 - 513.

12 I. K. TKAL»IΔ, str. 203 - 219.

8 Vladimir MALEKOVIΔ, “Pauline culture in Croatia 1244`-1786”, Catalog “Pauline culture in Croatia 1244 - 1786”,Zagreb, 1989, 13.

9 Fran HRN»IΔ, “Streza Pauline convent’s urbar of 1477”,Croatian past, 2, Zagreb, 1940, 171.

10 R. PAVLE©, 85.11 Ferdo GESTRIN, “Economic and social structure in 1477

urbar”, Zgodovinski Ëasopis magazine, (Kos collection), VI- VII, Ljubljana, 1952 - 1953, 473 - 513.

12 I. K. TKAL»IΔ, 203 - 219.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

utjecaj tog samostana na bilogorsko-podravskompodruËju te se gotovo sva povijest toga kraja u vri-jeme djelovanja ovog samostana zasniva na nje-govoj oËuvanoj grai.13

Samostan u Strezi je nastao na feudalnomveleposjedu velikom donacijom, ali se i proπirivao- kako smo vidjeli - legatima poboænih plemiÊa,pa su davanja njegovih podloænika samostanuneujednaËena jer su se zadræale i obaveze pod-loænika prijaπnjih vlasnika. Od skromnog posjeda,samostan u Strezi se poveÊavao legatima, ali ikupnjom, pa je zapravo bio konglomeratzemljiπnih parcela od razliËitih nadarbina i kupnji.Tako je rastao i broj kmetova. Godine 1420. biloih je samo 20, 1446. godine ih je 29, a 1461. veÊ71 bez kmetova u Kamenom.14

Urbari su najvredniji i najpouzdaniji izvor zaupoznavanje odnosa izmeu vlastele i seljakakmetova. Urbari su se odræali sve do 18. stoljeÊakada su car Karlo i carica Marija Terezija naredilida se urbari unificiraju na razini kraljevina, pa sutada izraeni hrvatski i slavonski urar, odnosnounificirani hrvatski urbar Marije Terezije.

Urbari nam daju objaπnjenje kako je gospo-darski i socijalno funkcioniralo feudalno druπtvoËija je baza bila poljoprivreda. Usporedbomurbara moæemo doÊi do zanimljivih zakljuËakazaπto je na nekom veleposjedu bilo mnogonapuπtenih seliπta, a na drugom ih nije bilo.OdluËujuÊu ulogu u tome igraju ne samo subjek-tivne nego i objektivne okolnosti, ratne prilike,bolesti, druπtveni odnosi i sl.

one, Kamilo BoËkal, showed interest in this urbarand its influence on Bilogora/Podravina region;almost entire history data of the region are basedon this historian’s archives.13

Streza convent has originally emerged as alarge feudal estate legate, but it was being expand-ed by donations of God-fearful nobility. This iswhy taxes and contributions from different estateportions were uneven, as the estate serfs and sub-jects were kept in the form and quantity their pre-vious owners had been given right to. The originalsmall and humble convent in Streza throughoutyears did not only expand from legates and dona-tions - the Paulines also purchased lands, too. Iteventually became a conglomerate of land plots,acquired through legates and purchases. The sameway its number of serfs increased.

In 1420, there had been only 20, in 1446 29serfs, and in 1461 there were 71 serfs (not includ-ing serfs in Kamen.14

So far, the urbar documents have been the mostvaluable and reliable source in determining rela-tions between nobility and their serfs and peas-ants. As feudal law regulations, urbars managed toremain in use all the way up to 18th century, whenthe king Karlo and the empress Marija Terezijaordered that urbars be unified throughout thekingdom, which led to Croatian and Slavonnianurbar drafting, or rather, an unified Croatian urbarof Marija Terezija.

Urbars do not explain how this feudal society,based on agriculture, functioned in economic andsocial ways. By comparing various urbars, we cancome up to interesting conclusions, i.e. why cer-tain estates had lots of deserted homesteads, whileothers did not. Determining roles in this processwere subjective, but with some objective circum-stances, like ongoing wars, diseases, social rela-tions, etc.

13 Kamilo DO»KAL, “Srednjovjekovna naselja oko Streze”,Starine JAZU, 46, Zagreb 1958. Svakako treba spomenutii veÊ viπe puta citiranu knjigu R. Pavleπa.

14 Josip ADAM»EK, “Pavlini i njihovi feudalni posjedi”, Ukatalogu Kultura pavlina, n. dj., 44 - 45, 48.

13 Kamilo DO»KAL, “Medieval settlements around Streza”,Starine JAZU (Old volumes, Yugoslav academy of sci-ences and arts), 46, Zagreb, 1958. Already quoted book byR. Pavleπ should be mentioned in this context too.

14 Josip ADAM»EK, “Paulines and their feudal estates”,Catalog “Culture of Pauline order”, 44 - 45, 48.



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

Urbar u Strezi, naæalost, nije prouËen onakokako zasluæuje. Trebalo bi istodobno u cijelostiobjaviti latinsko izdanje i hrvatski prijevod jer jerijeË o najstarijem gospodarskom dokumentu oodnosima vlastelina i podloænika u sjevernojHrvatskoj. Dakako, on nije bio dugo u upotrebi paje i izmakao pozornosti kasnijih vjekova kada jetaj teritorij potpadao pod Varaædinski generalat,jer nije viπe imao praktiËne vrijednosti, kao πto tonije imao ni IloËki statut, buduÊi da su pavlini s tihprostora nestali tijekom osmanlijskih osvajanja, au vrijeme Josipa II. nestali su i pavlini izLepoglave. To je razlika izmeu ovog urbara iistarskih urbara koji su se dugo koristili, jer turs-ka osvajanja gotovo da i nisu poremetila æivot nanjihovu prostoru, iako su bolesti, a osobito kuga,decimirale viπe puta i stanovniπtvo Istre.

Urbar u Strezi potjeËe iz 1477. godine i starijije od modruπkog urbara iz 1486., ali neπto mlaiod brubanskog urbara iz 1453. godine.15 Vrijedanje zbog joπ jednog razloga. Naime, on je jediniurbar za posjed koji su vodili pavlini po uzoru nasvjetovni veleposjed, te su se tako i ponaπali, kaoveleposjednici, a prior je bio onaj koji je o svemuodluËivao i moæemo ga izjednaËiti s vlastelinom.

Naπ urbar pod nazivom “Registrum super pri-vilegiarum omnium possessionus claustri fratrumheremitarum de Streza” Ëuva se u ArhivuHrvatske akademije znanosti i umjetnosti u oblikumale, oËito naknadno uvezane, knjiæice, pa suprvo objavljeni posjedi, a onda urbar.16

Knjiæica se, naime, sastoji od dva dijela:urbara i popisa posjeda.

Situation with Streza urbar is unclear.Unfortunately, the urbar is yet to be treated withimportance it deserves. There is still no publica-tion with parallel Latin original and its Croatiantranslation. It is, after all, the oldest document ofeconomic relevance, describing the feudal rela-tions of serfs and nobility in northern Croatia. Ofcourse, it was not in use for a long period, andthus escaped the attention in later periods, whenthis territory was a part of Varaædin military order.It was then of no practical value, just as Ilokstatutes lacked, since the local Pauline order dis-appeared from this region, fleeing the Ottomans,and the Paulines from Lepoglava did the sameduring the reign of Josip II.

This makes the difference from this urbar toIstria peninsula urbars, which were being used fora much longer period, as Turks’ conquests virtual-ly left them unharmed (while diseases, plague inparticular, cut down the population of Istria manytimes).

Streza urbar dates back to 1477 and is olderthan Modruπki urbar of 1486, yet a bit youngerBrubanski urbar of 1453.15 Still, Streza urbar hasanother value for us. This is the only urbar for achurch, Pauline order estate, drafted in a secularwording and manner; the Paulines treated itaccordingly, acting as nobility to their serfs; theirprior was the one to make all decisions, whichequals him to a landlord of a secular estate.

Our urbar is titled “Registrum super privilegia-rum omnium possessionus claustri fratrumheremitarum de Streza”. It is being kept atCroatian academy of sciences and arts, as a small(bound in a book at a later stage) booklet, listingthe land plots first, and then the actual urbar regu-lations.16

The booklet is comprised of 2 parts: the actualurbar regulations and the land plots listings.

15 N. KLAIΔ, O razvitku..., 40 i 43.16 Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu,

sig. II b. 8. Privilegia claustri de Streza.

15 N. KLAIΔ, On development..., 40 and 43.16 Archives of Croatian academy of sciences and arts in

Zagreb, sig. II b.8, Privilegia claustri de Sreza


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

Urbar se dijeli na πest odsjeka:I. O prihodima imanja uopÊe

(De proventibus in communi);II. O selima i kmetskim seliπtima, koja spadaju

pod vlast samostana(De villis et sessionibus, earumque serviciis);

III. O gornici ili vinskoj devetini(De montanis sive terragiis vinearum);

IV. O samostanskim πumamai njihovim prihodima(De silvis et proventibus earum);

V. O oranicama, livadama i vinogradima koji seobrauju u vlastitoj reæiji samostana, tj. otakozvanom alodiju(De vineis, terris et pratisad claustrum pertinentibus);

VI. O sloboπtinama koje uæivaju pojedinipodanici, te o ugovorima koji su sklopljeniza uæivanje zemlje sa strancima koji su doπliizvana(De libertatibus et composicionibus factiscum colonis qui de novo venerunt adpossessiones nostras).

1. Prihodi samostanaod podloænika

Samostan u Strezi bio je osloboen plaÊanjadræavnog poreza “dimnice.” No, kako se ne bipoloæaj kmeta u Strezi razlikovao od kmeta nadrugim veleposjedima, pavlini su prisiljavalisvoje podloænike da plaÊaju dimnicu, te su jekoristili za korist samostana, a urbar spominje dasu tako Ëinili i drugi samostani.

Tlaka (Gospodchyna)

Svaki korisnik seliπta bio je obavezan na tlakuo svojoj hrani. Jedno seliπte Streze, prema urbaru,ima od 14 do 24 jutara, prema kvaliteti zemlje.

1. Za takvo seliπte kmet je morao svakegodine, svih 12 mjeseci, davati po dva teæaka. U

The urbar is divided into 6 chapters:

I. Review of all estate revenues(De proventibus in communi);

II. Review of hamlets and homesteads under theconvent’s authority(De villis et sessionibus, earumque serviciis);

III. Review of hills and wine one-ninthcontributions(De montanis sive terragiis viearum);

IV. Review of convent’s forests andwoods contributions and revenues(De silvis et proventibus earum);

V. Review of plough - fields, meadows andvineyards being farmed by the convent itself,so - called alodium(De vineis, terris et pratisad claustrum pertinentibus);

VI. Review of liberties bestowed upon certainsubjects, and of land sub-lease contracts withstrangers coming from outside(De libertatibus et compositionibus factiscum colonis qui de novo venerunt adpossessiones nostras);

1. Revenues madefrom the convent’s subjects

Streza convent itself was exempt from statetaxes “dimnica” (chimney stacks excise).However, the Pauline order forced its subjects topay this tax, in order to keep the same level oftaxes with other serfs on other estates, who werepaying the same tax. Paulines used this revenuefor the convent’s benefit, as the urbar advisesother convents did.

Labor obligation(so-called “Gospodchyna”)

Each homestead serf had a duty of labor, pro-viding his own food. A typical Streza homesteadwas 14 - 24 acres, depending on land quality.

1. Each year a homestead like this was boundto provide 2 laborers throughout the year. Both



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

vrijeme æetve ili koπnje koncentrirala se tlaka, pabi tada seliπte davalo i 4-5 teæaka tjedno, ali sogradom da nitko ne moæe tjedno raditi viπe od tridana kako bi imali dovoljno snage i vremenaobraditi i svoju zemlju. SiroËad i udovice te posveosiromaπeni kmetovi bili su osloboeni tlake.

2. Osim dva teæaka, seliπte je moralo izorati ipovlaËiti 3 jutra oranica, i to u proljeÊe jedno jutroza jare usjeve, ljeti izmeu Male Gospe i berbemoralo je uzorati drugo jutro, a u jesen je trebaloobraditi joπ jednoÊ isto zemljiπte kada su ga teæacizasijavali i sjemenjem pπenice koji je davaosamostan. Za takvo oranje podloænici su se oslo-baali pola dana tlake u jednom tjednu.

3. Kmetovi su morali obaviti i æetvu te jespremiti u samostanska skladiπta. ObiËno su tadai noÊivali u polju dok ne obave posao.

4. Seliπte je moralo davati jednog kosca zakoπnju. Morali su i spremiti sijeno i dovoziti usamostan dva voza sijena dnevno u vrijemekoπnje. Iz urbara vidimo da se tijekom godinekosilo samo jednom, i to izmeu Sv. Lovrinca iSv. Stjepana Kralja, dakle izmeu 10. i 20.kolovoza. U urbaru se naglaπava kako se trebapaziti da kmetovi ilegalno ne napasaju svoju stokuna samostanskim livadama.

5. Kmetovi su morali obraditi samostanskevinograde u potpunosti. U vrijeme berbe morali suu vinogradima i pudariti, tj. noÊiti. Rad u timalodijalnim vinogradima uraËunavao se u tlaku.

6. Samostanski podloænici morali su na naloguprave samostana biti nosioci vijesti, odnosnomorali su pratiti redovnike na njihovu putovanju,πto upuÊuje na zakljuËak da je putovanje bilo vrlonesigurno, a vrijeme nemirno.

Naturalna davanja i primanja

Podloænici Streze morali su plaÊati munera(Ëasti). To su bili toËno utvreni darovi koje supodloænici morali davati u odreeno vrijeme, aponajviπe o crkvenim svetkovinama.

harvest and haymaking works were the busiesttime of year, so a homestead would provide up to4 - 5 laborers per week, but with a limit for eachlaborer of maximum 3-day labor a week (in orderto have time and strength to work their ownlands). Orphans, widows and completely impov-erished serfs were exempt from labor obligation.

2. Beside 2 laborers, a homestead had a duty towork (plough and harrow) 3 acres of land eachyear; 1 acre was to be ploughed for early crops inSpring, another in Summer (between harvest timeand Virgin Mary’s Nativity day in September),and the last one in Autumn, sowing with wheatprovided by the convent. Such a harvest carried abonus of half-day release per week from laborobligation.

3. Serfs had to complete the harvest and storethe crops in the convent’s barns and storagerooms. They used to spend nights in the open untilall work was done.

4. A homestead provided one hay-maker too.They had to reap, stack and transport 2 cartloadsof hay per day during haymaking. The urbarshows, that there was only 1 haymaking activityper year, around 10-20 August (between 2 catholicholidays St. Lovrinca and St. Stjepana Kralja). Italso warns that serfs should refrain from feedingtheir cattle off the convent’s pastures and mead-ows.

5. Serfs had to undertake the complete tendingof the convent’s vineyards and during grape-pick-ing, they also had to keep watch and guard theharvest. This alodial vineyard labor countedtoward labor obligation too.

6. Convent’s subjects had to provide service oftravelling companions to monks and friars, carry-ing news too. This indicates that travel in thosetroubled times was dangerous and uncertain.

Obligations and receivables in nature(giving food, commodities)

Streza subjects were obliged to pay so-called“respects” (munera). These were strictly listedgifts that the convent was entitled to, mostly dur-ing church holidays and celebrations.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

Prema strezinskom urbaru, darovi su se nosiliredovito tri puta godiπnje:

1. O BoæiÊu kada je trebalo donijeti tri dobrakruha “bez mane”, jednog kopuna i jednu svinjskulopaticu, ako je podloænik imao svinju. PodloæniciKamena plaÊali su 6 kruhova i 1 kopuna, dakleviπe od drugih podloænika, πto je vjerojatnonaslijeeno iz vremena kada su im gospodari bilivlasnici koprivniËkog vlastelinstva, pa pavlininisu htjeli niπta mijenjati.

2. O Uskrsu podloænik opet daje tri kruha te 12jaja ili jedan sir. Podloænici Kamena opet daju 6kruhova i 12 jaja.

3. O Velikoj Gospi podloænici su morali datiponovno tri kruha i 1 pile. Podloænici Kamenadaju 6 kruhova.

Izvanredno su se nosili darovi:4. Tijekom koπnje svako je seliπte moralo dati

jedan kruh, jedno pile i jedan denar. Ta je hrana idenar iπao koscu, koji je obiËno iz seliπta. TakvimnaËinom se izjednaËilo naturalno davanje iprimanje, a stanovnicima seliπta je bilo u interesuda sudjeluju u koπnji livada.

5. Tijekom vizitacije oca generala pavlinskogreda (patris generalis) svako je seliπte moralo datijedan kruh, jedno pile i jednu mjeru zobi, a isto jebilo i u sluËaju dolaska njegova zamjenika.17

6. Kada je kmet æenio sina, morao je datisamostanu jedan ruËnik i jednu dobru pogaËu, alise mogao otkupiti i novcem. MoguÊnost takvezamjene nije se spominjala kod drugih darova.

7. Svako kmetsko seliπte davalo je godiπnjemjeru pπenice i dvije mjere zobi.

8. Podloænici koji su imali vinograd, koji jeobiËno nastajao krËenjem πuma, 22 godine bili suosloboeni davanja. Nakon toga, ili u sluËaju dasu preuzeli veÊ ureeni vinograd, morali su davati

According to Streza urbar, these gifts werebeing given three times a year on regular basis:

1. Around Christmas, 3 ‘good’ loaves of bread,1 rooster and 1 pork shoulder butt (if subjects hadpigs). Kamen serfs had to pay 6 breads and 1rooster, thus paying more than other serfs, proba-bly due to regulations inherited from previousland owners, which Paulines did not want tochange.

2. Around Easter, a subject was obligated againto provide 3 loaves of bread, 12 eggs and 1cheese. Again Kamen serfs pay more - 6 breadsand 12 eggs.

3. Around Virgin Mary’s Nativity day, serfsprovided 3 breads and 1 chicken. Kamen serfsprovided the same, but double quantities of bread(6 loaves) instead.

Extraordinary events, that also required foodobligation, were:

4. During haymaking, each homestead had togive away 1 bread, 1 chicken and money (1denar). It was a receivable bestowed upon a hay-making laborer, who usually originated from thisparticular homestead. This was a way to make abalance between giving and receiving in nature, ashomestead serfs were eager to participate in hay-making of meadows.

5. During canonic visitations by Pauline ordergeneral (the order superior, patris generalis), eachhomestead had to give 1 bread, 1 chicken and 1measuring cup of oats; the same rule applied whenthe order general’s deputy was visiting.17

6. When a serf was marrying a son, he had togive to the convent 1 towel, and 1 ‘good’ breadpie. However, this natural obligation was‘redeemable’ or transferable into money. No suchpossibility was being mentioned for other naturalgifts.

7. Each serfs’ homestead had to provide a mea-suring cup of wheat, and 2 cups of oats.

8. Subjects with vineyards (usually clearing ofwoods, newly cultivated land) on that land had a22-year moratorium of tax non-payment. Afterthat period, or in case they took over a cultivatedvineyard, they were obliged to contribute with

17 F. HRN»IΔ, 173; I. K. TKAL»IΔ, 204. 17 F. HRN»IΔ,173; I. K. TKAL»IΔ, 204.



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

vinsku daÊu (Gornicu) koja je obiËno bila svakodeveto vedro moπta. U urbaru se istiËe da je dobroda se treÊi dan nakon berbe kmetskih vinogradasakupi moπt kako podloænici ne bi pokvarili vinomijeπajuÊi u njega vodu. Od svakog vinogradamorali su davati i jednog kopuna, i prema urbarutaj se morao dati prije berbe kako dar ne bi bioizbjegnut. Svakako je zanimljiva i odredba dasamostan daje dozvolu za poËetak berbe, ali tonije bilo stoga πto se pazilo da groæe bude zrelo,nego zato πto se kroz tlaku tako ubrao prvosamostanski vinograd s trijeznim beraËima.

Ako je vinograd pripadao strancu, nepod-loæniku, tada je morao, osim gornice, platitisamostanu i pet “beËa” (viennenses), dva kruha ilidva solida, jednog kopuna i mjeru zobi, πto se svemoglo pretvoriti i u novac.

Dakle, u urbaru je bio predvien cijeli nizodredaba za vinograd, πto znaËi da sevinogradarstvu u tom kraju posveÊivala velikapozornost.

9. Morala se davati i desetina od svinja (deci-ma porcorum) kao odπteta za æirenje u samostan-skim alodijalnim πumama. Ako je kmet imaomanje od deset svinja, tada je morao za svakogkrmka godiπnjaka platiti dva denara, a za svakogkrmka starijeg od dvije godine Ëetiri denara. Priorsamostana odreivao je u kojim Êe se πumamadopustiti æirenje.

10. Onaj tko je imao deset koza ili ovaca,morao je dati jednu kozu ili ovcu. Ako je imaostado manje od deset grla, tada je plaÊao u imepaπarine po glavi koze ili ovce jedan denar.

Darovi su se donosili po nekom redoslijedukoji je odreivao seoski starjeπina (villicus, knez).

NovËana davanja i primanja

Seliπta su bila obavezna i na plaÊanje novcem.RijeË je bila o raznim iznosima, najvjerojatnijeprema veliËini i vrijednosti zemljiπta. Godiπnje seplaÊalo od 12 do 15 denara18 po seliπtu, polovina

wine tax (so-called ‘gornica’), usually every ninthbucket of unfermented grape juice; the urbar itselfsuggests, that on third day following a serf’s vine-yard harvest, it is wise to collect grape juice tax,in order to prevent spoiling wine with water lateron. Additionally, prior to vineyard harvest, eachhad to provide 1 rooster, in order to eliminate apossibility of this tax avoidance. An interestingobservation here is, that the convent gives the per-mit to start a harvest, not controlling the ripenessof grapes, but sobriety of grape pickers, as theconvent’s vineyard was to be harvested first,before harvesters got drunk.

If a vineyard was owned by a ‘foreigner’, non-subject, it had to pay a so-called ‘Viennese’ tax(vienneses), 2 loaves of bread, 1 rooster and 1measuring cup of oats, all transferable into moneypayment.

The urbar, therefore, collected a variety of def-initions and regulations for a vineyard, which allindicates that wine-growing was treated withgreat respect.

9. A pork meat tax (decima porcorum) wasanother tax, as a one-tenth tax to cover for hogfeeding with acorn in the convent’s alodial forests.If a serf had less than 10 pigs, then for each year-old hog he had to pay 2 denari tax, while eachhog, older than 2 years, carried a tax of 4 denariworth. The convent’s prior decided which acornforests would be allowed for pigs’ feeding.

10. Owners of 10 goats or sheep had to giveaway one (either goat or a sheep). If a serf owneda herd with less than 10, then he had to pay a pas-ture tax of 1 denar tax per goat/sheep.

All gifts (taxes) in nature were to be deliveredin some sort of a schedule, decided by villageheadman (villicus).

Money obligations and receivables

Homesteads were also obliged to pay moneytax too. It was paid in different amounts, probablydepending on size and value of land. Annual taxranged from 12 to 15 denari18 per homestead, half

18 Jedna ugarska forinta imala je 100 denara. 18 One Hungarian forint had 100 denari.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

se plaÊala o Jurjevu, a druga polovica o Miholju.Jedini izuzetak bili su kmetovi sela Kamena kojisu plaÊali drugu polovicu o Martinju. To plaÊanjenovcem moæemo smatrati svojevrsnom ze-mljarinom.19

Prihodi samostanaod nepodloænika

Zbog postojanja brojnih napuπtenih seliπtaprior i uprava samostana morali su davati takvazemljiπta u zakup svojim podloænicima po poseb-nom ugovoru. Napuπtene oranice davale su se naobraivanje za sedminu koju je dotiËni moraovlastitim dovozom dopremiti u samostan. Livadase davala kositi “s polu”, a bio je moguÊ i otkup unovcu od 12 denara.

U urbaru je bilo naglaπeno da se zemlja nesmije dati u obraivanje bez “protuËinidbe” jer bito izazivalo veliku zavist onih koji su biliobavezni na davanja, pri Ëemu vjerojatno sasta-vljaË urbara misli i na moguÊnost izbijanja bune.

Gospodarenje

Samostan je veÊ 1477. imao poteπkoÊa sobradom alodija zbog nedostatka radnih ruku.Stoga je morao plaÊati i teæake koji su mu bilipotrebni. Ljeti je takav teæak, nadniËar, dobivaonadnicu od Ëetiri solida (oko 2 denara), a zimi trisolida, dakako u oba sluËaja bez hrane. Oranje seljeti plaÊalo 6 denara. Ako je samostan davaonadniËarima hranu, tada se zarada umanjivala zajedan denar.

Samostan je bio opasan zidovima (fortalitio).Oni su se odræavali iz “dimπÊine”, (dimnice, dræ.poreza), a u tom su poslu sudjelovali i susjedniplemiÊi jer je oËito blizina Osmanlija tjeralastanovnike cijeloga podruËja da poËinju po-miπljati na obranu i da se radi toga udruæuju.

payable around church festivities Jurjevo(Spring), and the other half around Miholje(Autumn). The only exempt from the rule wereKamen serfs, who paid the second half aroundMartinje (November). This money tax could beconsidered as land tax.19

Convent’s incomefrom non-subjects

Due to a number of deserted homesteads, theprior and other heads of the convent had to leasesuch homesteads and land, giving it to those inter-ested, under a special lease contract. Desertedplough fields were leased for a one-seventh tax,and this one-seventh was to be delivered into theconvent. Meadows were leased for one-half (ofhay), also redeemable in money, and amounting to12 denari tax.

The urbar stated that no land was leased with-out “counter-payment”, as this would cause envyfrom those forced to pay taxes in nature, and pos-sibly a riot.

Organizationof convent’s economy

As early as 1477, the convent had difficultiesin alodium land cultivation, as they were lackinglabor hands. This was why the convent had to hirelaborers and pay them. During summertime, sucha day-laborer made a wage of 4 solids (around 2denari); in wintertime, a day’s pay was about 3solids, without food in both cases. Land ploughpaid 6 denari (in summertime). If the convent pro-vided food, then 1 denar would be deducted.

The convent was fortified with outer walls(fortalitio). Walls were rebuilt and kept in shapefrom income earned from ‘dimnica’ (chimneystacks excise) state tax, but others, like next-doornobility also contributed, as the Ottomans’ close-ness kept the entire population joined in defensepreparations.

19 F. HRN»IΔ, 172 - 173. 19 F. HRN»IΔ, 172 - 173.



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

Zbog straha od Osmanlija æivot se poËeomijenjati i na samostanskom imanju te u urbarunalazimo odredbu da stranci, ako se nastane ugradu, moraju svoju imovinu Ëuvati u posebnimspremiπtima, ali moraju odræavati i dio samostan-skog zida (fortalicii) u blizini svojih spremiπta. Pritome je bilo posebno napomenuto kako treba paz-iti da stranci ne pretvaraju spomenuta spremiπta ugostionice te su oni morali obeÊavati da to neÊeËiniti.

Kontrolu nad kmetovima i uopÊe poslovimasamostan je obavljao preko posebnih sluæbenikakoji su vrπili naplatu i u svemu pomagali prioru.

U urbaru u Strezi iz 1477. nalazimo dvije vrstetakvih sluæbenika:

- seoski knezovi (villici)- lugari.Seoski knezovi bili su spona izmeu samostan-

skog priora i podloænika. Knez se obiËno birao nadan Sv. Jurja, i to izmeu boljih i uglednijih ljudi.Prior bi izabrao kneza iz redova onih koji su seponudili za tu sluæbu, birajuÊi najboljeg. Ako jeknez bio vjeran samostanu i briæan s teæacima,mogao je sluæbu dulje obavljati, ali je svakegodine o Jurjevu prior morao sasluπati prituæbe narad kneza te bi ih ili uvaæio ili odbacio kaoneosnovane.

Knez je imao dosta posla. Morao je kontroliratiteæake na polju. Trebao je paziti i na njihovodoliËno ponaπanje, tj. da se ne koriste ruænimrijeËima. Upotreba ruænih rijeËi plaÊala se jednumarku, tj. 60 denara, πto je bila ogromna svota, aako to osueni ne bi htio platiti, stavljali bi ga ukladu, πto je bilo vrlo opasno po zdravlje. Prematome, uzreËica “ne psuj” nije u Podravini novijegdatuma.

Dakako da je seoskom knezu bilo u interesu daprior bude zadovoljan njegovim radom jer je tajpoloæaj donosio odreene prednosti. Na dan Sv.Margarete, kada se odræavao godiπnji sajam predsamostanom, dobivao je od svakih kola nato-varenih lonËarijom jedan lonac. U urbaru se nas-toji pokazati da je i to pravo samostansko, pa jeknez morao ubrane lonce dati prvo samostanu koji

Due to fears from the Ottomans, life changedin the convent’s estate too. The urbar decreed, thatoutsiders and foreigners who established localresidence, had to keep their valuables in separatestorage, and to participate in maintenance of theconvent’s outer walls (fortalicii), close to theirstorage. The urbar prohibits that these storagefacilities are turned into inns or alehouses, andsuch foreigners had to promise to honor this pro-vision.

The convent conducted a control of its serfs,and all affairs were supervised by their hiredclerks, bailiffs, who collected taxes and helped theprior.

In 1477 Streza urbar we find 2 types of bailiffshere:

- village headmen (villici)- foresters and game-keepers.Village headmen were liaisons between the

convent’s prior and convent’s subjects. Villageheads were usually appointed on St. George’s day,among better-off, or more prominent inhabitants.The prior would appoint a headman from thoseapplying for the position, usually nominating thebest candidate. If the appointee was devoted to theconvent and his service, yet caring for the serfsunder him, he could stay in service for a longerperiod. Still, each year the convent’s prior wouldlisten to complaints about his work, either accept-ing or refusing complaints as groundless.

A headman usually had plenty of work. He hadto perform supervision and control of fieldwork.He also watched serfs’ behavior as their foul lan-guage was fined with 1 mark (60 denari) penaltyfor swearing and cursing. This was a huge fine,and if the convicted could not pay, he was put inthe stocks, which endangered his health verymuch. This is why the proverb “ne psuj!” (don’tcurse!) is well-grounded in Podravina region, dat-ing a way back.

Of course, a village headman tried to make theprior happy with his work, as the job carried cer-tain privileges. On St. Margaret’s day, during theannual fair outside the convent, he was entitled 1jug from each pottery wagon. This proved theconvent’s right on proceeds from trade too: vil-lage headman was bound to gather all the pottery


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

bi ih onda vraÊao knezu, probravπi si eventualnokoji potreban komad. Dakle, pokazuje se “principvlasti” na sve naËine.

Lugari potvruju da se velika pozornostposveÊivala samostanskim πumama. Oni su svakitjedan morali obiÊi samostanske πume, a ujednosu morali Ëuvati oranice i livade, te su dakle bili ipoljari. Zauzvrat su bili osloboeni davanjajednog teæaka na tjedan, a nisu trebali davati nidaÊe u novcu niti u naturi. Bilo im je oproπteno idavanje dræavnog poreza.

U samostanskim πumama steta se posebnonaplaÊivala. Za posjeËeni hrast plaÊalo se polaforinte (50 denara). TreÊina te svote iπla je kaonagrada lugaru.

Urbar iz 1477. sadræi niz odredbi koje su vaæneza naπu spoznaju o tome kako je samostanfunkcionirao. Meu njima je i odredba da se usluËaju kmeta koji dugo nije platio svoje obvezeuzme u obzir njegovo siromaπtvo i postupa milo-srdno, a najbolje je da se uzme u raËun vino u vri-jeme berbe. Dakle, oËito je da je bilo dosta onihkoji nisu davali vlastelinstvu u Strezi sve πto sumorali, a vino je ipak bilo ono Ëega se podloænikmogao lakπe odreÊi nego kruha ili mesa.

Urbar ima aneks, pripis koji poËinje u vrijemepisanja urbara i nastavlja se sve do pribliæno 1538.godine. Tu su navedena sela i seliπta te imena pod-loænika i zakupnika, kao i pojedinaËni odnosi.OËuvan je i jedan posebni popis u ispravi od 29.VIII. 1495., koji R. Pavleπ datira u 1477. godinu,20

te jedan popis iz 1439. sa 130 imena naselja.Mislim da je postojala kraljevska naredba da sepopiπu mjesta tog podruËja, jer bez evidencije

he collected and submit it to the convent; aftersome pots and jugs were chosen and kept for theconvent use, the remaining ones were returned tothe headman, who profited in the end, too. Thisreaffirms the principle of ‘governing powers’ inseveral ways.

Existence of foresters (game keepers) showsthat convent took great care of its forests andwoods. These foresters had to walk every woodand forest each week, keeping plough - fields andmeadows from unauthorized use, thus serving asfield keepers too. In return, they were exemptfrom giving labor obligation per week, they didnot have to pay money or natural taxes either, plusthey were exempt from state tax.

The convent charged everyone for forest dam-ages. For each oak tree, that was cut down, a per-son had to pay half a forint (50 denari). A third ofthis sum went to the forester as his reward.

1477 urbar has a number or regulations ofimportance and relevance, that helps us under-stand the way this convent functioned. One ofthem is a regulation, that if a certain serf failed topay his duties and taxes for a longer period, thenhis poverty status had to be taken into considera-tion, and that he was treated with mercy duringtax collection (suggested collection to suit himbest was wine tax during grape harvest).Therefore, it is obvious that there were a numberof subjects, unable to pay taxes in Streza.However, taking away wine from them was thebest way, as subjects could live more easily with-out wine than food or meat.

This urbar has an annex, an amendment thathad started off at the time of urbar drafting untilaround 1538. This annex lists all villages andhomesteads, with all the names of subjects, ten-ants and lease - holders, listing also their individ-ual relations. A listing, dating 29 August,1495 hasbeen saved too /R.Pavleπ dates this to 1477,20 aswell as a listing from 1439, with names of 130 vil-lages and settlements. Presumably, there was aroyal edict to record and list names of all settle-

20 Pavleπ 10. Ovaj popis nalazi se u Arhivu HAZU pod sig. D-X-76.

20 Pavleπ 10. This list is archived with Croatian academy ofsciences and arts in Zagreb, sig.D-X-76.



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

mjesta vladala je u posjedovnim odnosima preve-lika anarhija koja je obezvreivala i kraljevskuvlast. U spomenutom aneksu se poimence spo-minju seliπta i podloænici te zakupnici do pribli-æno 1538. godine. Iz aneksa se s obzirom da bi-ljeæi promjene, moæe nazrijeti i kako je dobrofunkcioniralo. U vrijeme nastanka ovog aneksamnoga su veÊ seliπta bila napuπtena i upravo upotvrdi katastrofalnog poloæaja crkvenog velepo-sjeda na poËetku 16. stoljeÊa donosimo samo nekepodatke, koji govore o premalom broju obra-ivaËa i zemlje i vinograda da bi se crkveni vele-posjed mogao odræati.21

U Jakopovczu je bilo 13 seliπta, ali ih je petbilo napuπteno. Kao podloænici ili zakupnicispominju se Mahtesich, Gvrychin, Jarenych,Thoma Sependio, Stefanych, Popsich, Bachavecz,Glagyno i Clementis.

U Hrovathschini su postojala tri seliπta i Ëetirikurije i sve je bilo napuπteno.

U Rometynczu su postojala 24 seliπta, a neko-liko ih je veÊ bilo napuπteno. Podloænici su biliMrakoichi, sinovi Fabiana Elie, seliπte BlasaHodchecza, Gyvronycha (Gwrenycha), Ztanko-nisa, Martina Kolovoza, Nicolaia Napekoza,seliπte Capistranovih sinova, seliπte MatheiaHorvata, Valentina Capistranycha, seliπte kojedræe Dionisije i Antonio Gyvren, seliπte KelekaCapistrana, seliπte Naplata, seliπte StephanaMolendinatorija, seliπte Blasia Kohnasa, seliπteMarca Czala, seliπte Stephana Mahtesicha, seliπteDionisija, seliπte Bertola, seliπte DemetrijaCapistrana, seliπte Haracha i seliπte Georgii kojesada dræe sinovi Harachovi.

U Bukoyni je bilo devet seliπta, ali veÊina jenapuπtena dok neki dræe dva seliπta. Spominju seimena Zmokoichi, kovaË Blasius, Mathei Biscup iBenedict Vrasich.

Mykchevsyna je bila alodij sa sedam seliπta iosam kurija u kojoj obitava Michael Chronchich.

U Ilyneczu je bilo osam seliπta i devet kurija, aveÊina seliπta imala je zakupnika. Spominju seseliπta Elije Kovacha, Michaelis Prehoricha,

ments in this region, as lack of records encour-aged anarchy and diminished the royal rule. Theabove mentioned annex listed individually all thehomesteads, serfs, subjects, tenants and lease -holders all the way up to 1538. As the annex wasrecording changes and amendments, now it’s auseful tool and insight into organization and evi-dence how it all worked well. At the time thisannex was drafted, many homesteads had alreadybeen deserted. As a proof of disastrous situationthis church estate fell in the beginning of 16thcentury, the following data will show too small anumber of laborers in fields and in vineyards, sothe estate was barely sustaining itself.21

In the village of Jakopovecz, 5 homesteads outof 13 were abandoned. Listed subjects or lease -tenants are families of Mahtesich, Jarenych, ofThoma Sependio, Stefanych, Popsich, Bachavecz,Glagyno, Clementis.

In Hrovathschina, there were 3 homesteadsand 4 manors - all deserted.

In Rometyncz, out of 24 homesteads, severalalready deserted, the following subjects were list-ed: Mrakoich, sons of Fabian Elia, homestead ofBlas Hodchecz, Gyvronych (Gwrenych),Ztankonis, Martin Kolovoz, Nicolai Napekoz,homestead of Capistran’s sons, homestead ofMathei Horvat, Valentin Capistranych, homesteadheld by Dionisije and Antonio Gyvren, homesteadof Kelek Capistran, Naplata homestead, StephanMolendinatoria, homestead of Blas Kohnas,Marco Czal, Stephan Mahtesich, Dionisio’shomestead, homestead of Bertol, of DemetrioCapistran, Harach, Georgii (held by Harach).

In Bukovina, out of 9 homesteads most ofthem were abandoned, while some held two at atime. Names mentioned here include Zmokoich,Blasius, the blacksmith, Mathei Biscup, BenedictVrasich.

Mykchevsyna was alodium with 7 homesteadsand 8 manors, held by Michael Chronchich

Ilynecz had 8 homesteads and 9 manors, butmost homesteads had lease - holders. Names men-tioned here included Elia Kovach, Michaelis

21 I. K. TKAL»IΔ, 207 - 219. 21 I. K. TKAL»IΔ, 207 - 219.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

Valentina Seselicha, Andreija Jahchenaka, TomeSulka, seliπte Testamentovo; seliπta Santechi-czama.

U Kamenom je bilo osam seliπta i samo su dvanapuπtena, πto je dokaz da je to podruËje bilo si-gurnije od drugih. Prvo seliπte dræao je GregoriusCzal, drugo je obraivao Paulynzki, treÊeEmricus, Ëetvrto Nicolai, peto Johannis Haznos.©esto seliπte Paulynzkija je napuπteno, kao isedmo Figkovskija, dok su osmo dræali Rigynzkii Ivka Pvchavzka.

U selu Torynczi bilo je Ëetrnaest sesija, a pos-tojala je i jedna πuma. Polovica je sesija bilanapuπtena. Seliπte su napustili Mathei Krohen,Thomas Hraga, Vidvzko, Georgius Hrovah,Matey Gona, Matey Ragunych, Antonius Krohen,Johannis Lysko, Nicolai Sczamar i PetrusNalepek, ali se kao zakupnici spominjuFerenchich, Stepahnus Maydich, Andreas, IvanPagina i Munak.

Vinograde na brdu Jakopovczu obraivali suAntonius Plantich, Philippus Gallus, GeorgiusKronewsecz, Vrbanus, Blasius Croatus, Petrus iJeronimo Filipoich, Petrus Filipoich i ValentinoCroato, Martinus Kolovoz, Marcus Czal, BlasiusKvhnas, Thomas Sependia, Elias Fabiani,Demetrius Napokoz, Stephanus Mathesich,Blasek, Tomas Godecz, (nije morao niπta plaÊatido 1503. godine) i Antonius Gvren. Dakle, pona-vljaju se veÊ spomenuta prezimena, πto znaËi dasu neke osobe bile Ëvrsto vezane uz samostan.

Na brdu Heremiti ili Remetynzke goryczeobavezu davanja vina imali su ValentinusCarystranich, Emericus i Joannes, Elias Mahte-sych s majkom, Margareta sa Stefanom, MarcusGuren, Benedictus Mrakoich, Antonius Turk, ple-banus Ztrezetynch, Martinus Capystranych,Thoma Godecz, Bertola, sinovi Haracha iNicolaus Napokoz.

Na brdu Svetog Benedikta ili BedenychkeGorycze na davanje vina bili su obavezni Stefanusmolendinator, Petrus Vrassich i Johann Horvat,Johannes Turk, Demetrius Peuchecz, StefanusPrelich, Thomas Benoich, Blasius Hilchich, ple-banuπ s. Benedicta, Stefanus Prelich i Tomas

Prehoricha, Valentin Seselich, Andrei Jahchenak,Tomo Sulk, homestead of Testament, and ofSantechiczam.

Kamenno had 8 homesteads but only 2 weredeserted, which proves this area was more securethan others. The first homestead was held byGregorius Czal, second by Paulynzki, third byEmricus, fourth by Nicolai, fifth by JohannisHaznos, sixth by Paulynzki (abandoned), seventhby Figkovski (abandoned), eighth was held byRigynski and Ivka Pvchavzka.

Torynczi village had 14 homesteads (half ofthem deserted) and 1 forest. The following fami-lies abandoned their homesteads: Mathei Krohen,Thomas Hraga, Vidvzko, Georgius Hrovah,Matey Gona, Matey Ragunych, Antonius Krohen,Johannis Lysko, Nicolai Sczamar, Petrus Nalepek.However, the list contains the names of new lease- owners: Ferenchich, Stepahnus Maydich,Andreas, Ivan Pagina and Munak.

Vineyards on Jakopovcz hill were worked bythe following families: Antonius Plantich,Philippus Gallus, Georgius Kronewsecz, Vrbanus,Blasius Croatus, Petrus and Jeronimo Filipoich,Petrus Filipoich and Valentino Croato, MartinusKolovoz, Marcus Czal, Blasius Kyhnas, ThomasSependia, Elias Fabiani, Demetrius Napokoz,Stephanus Mathesich, Blasek, Tomas Godecz(who was exempt from taxes until 1503), andAntonius Gvren. However, some family namesare repeated, which indicates that some individu-als were closely tied to the convent.

The hills of Heremiti and Remetynzke goryczehad vineyards with the following individuals whohad wine tax obligation: Valentinus Carystranich,Emericus and Joannes, Elias Mahtesych with hismother, Margareta with Stefan, Marcus Guren,Benedictus Mrakoich, Antonius Turk, PlebanusZtrezetynch, Martinus Capystranych, Thomagodecz, sons of Harach, Nicolaus Napokoz.

The hills of St. Benedict or BedenychkeGorycze had vineyards with the following indi-viduals who had wine tax obligation: StefanusMolendinator, Petrus Vrassich and Johann Horvat,Johannes Turk, Demetrius Peuchecz, StefanusPrelich, Thomas Benoich, Blasius Hilchich,Plebanuπ St. Benedict, Stefanus Prelich and



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

Benoich, Matez Tykocih, Joannes Wgrin, BlasiusKohnas (1500. dobio je vinograd i trebao bitiosloboen 12 godina, ali vinograd je bionapuπten), Georgius Horvatich, Gregorius deSuyztavecz, Stefanus Horvat, Dionisius, MichaelNabit, Stefanus Naplat i Martinus Capistranich.

Na brdu Torynzka vinograde su obraivaliMichael Hanza, Stephanus Magdych, ValentinusFerenchych, Michael Bukovecz i StephanusHrosych.

Samostanski posjed u Strezi imao je desetπuma: Hraztyna, Jakopowchyna, Gora,Jankovecz, Hrovatchyna, Candolovchyna,Dyczchyna, s. Benedictum, Ilynecz te malu πumupokraj alodiuma.

Taj aneks sadræi i imena onih koji su doπli naposjed i pod kojim uvjetima, kao i popis pavlina ipriora. To je, dakle, svojevrsna kratka kronika ra-da tog pavlinskog samostana do njegova raspusta.

ZakljuËak

1. Urbar Streze iz 1477. Ëuva se u ArhivuHrvatske akademije znanosti i umjetnosti uZagrebu. RijeË je o prvorazrednom dokumentu zapoznavanje posjedovnih odnosa, koji je ujedno iinventar pavlinskog crkvenog veleposjeda, a vri-jednost mu je prevelika i stoga πto se sadræaj moæeupotpuniti oËuvanim dokumentima iz arhivapavlinskog samostana Streze, koji su zavrπili uarhivi lepoglavskog samostana u komorskojarhivi.

Prvo objavljivanje urbara Streze iz 1477.izvrπio je Ivan TkalËiÊ Krstitelj joπ 1903. godine,dakako bez prijevoda na hrvatski jezik. S obziromna to kako su Gorani i Primorci ponosni na svojModruπki urbar i Vinodolski zakonik, mislim dabismo i mi ovom najstarijem dokumentu koji go-vori o zemljiπnim odnosima u sjevernoj Hrvatskojmorali posvetiti veÊu pozornost i prirediti njegovozadovoljavajuÊe objavljivanje.

2. Poloæaj podloænika prema upravi samostanase veoma razlikovao, πto je posljedica uveÊanjasamostanske zemlje tijekom duljeg vremena sobavezom preuzimanja i danih sloboπtina iliprava, pa i obaveza. Samostan se uveÊavao pros-

Tomas Benoich, Matez Tykocih, Joannes Wgrin,Blasius Kohnas (was given the vineyard, exemptfrom wine tax for duration of 12 years, yet heabandoned it), Georgius Horvatich, Gregorius deSuyztavecz, Stefanus Horvat, Dionisius, MichaelNabit, Stefanus Naplat, Martinus Capistranich.

The hill of Torynzka with the following indi-viduals who had wine tax obligation: MichaelHanza, Stephanus Magdych, ValentinusFerenchych, Michael Bukovecz, StephanusHrosych.

The Streza convent owned 10 forests:Hraztyna, Jakopowchyna, Gora, Jankovecz,Hrovatchyna, Candolovchyna, Dyczchyna,S.Benedictum, Ilynecz, and some small woodsnear the alodium land.

Conclusion

1. Streza urbar of 1477 is kept at the Croatianacademy of sciences and arts archives in Zagreb.This is a document of utmost importance andvalue to distinguish land ownership of that time,serving at the same time as an inventory ofPauline order church estate. Its value is also enor-mous to the fact, that it can be matched with aux-iliary documents from the convent’s archives, thatwere moved and kept at Lepoglava convent. Thefirst-ever publication of 1477 Streza urbar wasmade by Ivan TkalËiÊ Krstitelj in 1903 in Latin(naturally, without Croatian translation. If we con-sider that some other parts of Croatia (Primorjeand Gorski kotar regions) take pride in their ownmedieval documents, like Morduπki urbar and theStatute of Vinodol, I believe we should properlyevaluate our oldest document that regulated landregistry and ownership in northern Croatia, pro-viding more attention and a proper publication.

2. Convent’s subjects differed greatly in viewof their respective relations with the convent. Thiscame as a result from various purchases or acquir-ing through legates, where the convent took overlands together with their serfs and tenants, theirdifferent individual rights, duties and obligations.The convent enlarged its estate with various landplots, scattered around the Koprivnica and


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

torno zemljom dosta razasutom na podruËjukoprivniËkog i urevaËkog vlastelinstva. »estota darovana zemljiπta nije bilo moguÊe povezati,pa je i gospodarenje njima bilo neracionalno, vrlooteæano i radi toga je trebalo davati posebneustupke da zemlja ne ostane neobraena.

3. Seliπta su u treÊini veÊ u vrijeme formuli-ranja urbara iz 1477. bila napuπtena, πto znaËi dase preferirala obrada alodijuma, tj. zemlje koja seobraivala direktno pod upravom i u reæijisamostana. Na taj naËin dakako da je bilo moguÊeobraivati samo zemlju u blizini samostana, dokje ona udaljenija jedva bila pod nekakvom kon-trolom samostana i s njom je prior imao mnogopoteπkoÊa ako je æelio da mu bude korisna.

4. Teπka i nesigurna vremena omoguÊila sunajhrabrijim podloænicima da zaposjednu praznaseliπta i obrauju ih uz manje obaveze, nadajuÊi seod toga vjerojatno odreenoj koristi.

5. Na osnovi istraæivanja samostana u Streziruski povjesniËar J. V. Bromlej zakljuËio je da jeradna renta na tom posjedu poËetkom 15. stoljeÊapredstavljala osnovnu formu feudalne eksploa-tacije te da se ona smanjuje do potkraj XV. sto-ljeÊa kako bi se uveÊala “proizvodnost seljaËkograda”. Mislim da to njegovo glediπte nije uvjerlji-vo.22 Smanjivanje rente bilo je prouzroËeno nuæ-dom. Rentu su pavlini smanjivali kako zemlja nebi ostajala pusta, a ne zbog prijelaza na novËanurentu. Svakako da taj fenomen upozorava naposebne prilike na podravskom prostoru gdjedolazi do velikog napuπtanja seliπne zemlje, kojase onda daje u zakup za jednu sedminu, πto je tre-balo biti vrlo privlaËno, ali ipak nije bilo. Zaπto?Vijesti o osmanlijskim osvajanjima svakako suveÊ stizale i do ravnica, ali i breæuljkastih dijelovastrezanskog samostana. Zbog traæenja sigurnijihkrajeva za æivot i rad uËestalo je bjeæanjestanovniπtva na zapad i sjever. Maarski povje-

–urevac area and nobility who lived there. Veryoften so donated lands were impossible to inter-connect, and management of scattered lands washard, often irrational and required giving conces-sions in order to keep the lands cultivated.

3. At the time of urbar drafting in 1477, onethird of all homesteads were being abandoned,which means that villagers preferred alodiumlands to homestead farming. This meant a directlease from the convent and their organization ofland work. But this was possible only on landsaround the convent, while the more distant plotsof land had been under loose supervision by theconvent, and the prior had difficulties makingthose lands useful.

4. Hard and uncertain times enabled those sub-jects with enough courage to occupy abandoned,now vacant homesteads, farming them with lesstaxes and lesser lease rent, in hope of certaingains.

5. A Russian historian J. V. Bromlej undertooka research of Streza convent and came to a con-clusion, that their labor obligation represented thebasic form of feudal exploitation, which by theend of 15th century decreased, promoting in thisway “improved productivity of peasant’s work”. Ifind this conclusion unconvincing.22

Decrease of lease rent and taxes was, in fact,forced. The Pauline order decreased lease rent inorder to keep lands cultivated, saved from deser-tion, not because of switching from rent in natureto rent in money. Indeed this phenomenon indi-cated special circumstances in Podravina region(serfs abandoning their homesteads in great num-bers); such deserted land was afterwards given fora one-seventh lease, which was supposed toattract new tenants, but it did not. Why? News offurther Ottoman conquests were reaching low-lands and foothills of Streza convent. In search ofmore secure and safer areas to live and work, pop-ulation fled the region more frequently further up

22 J. V. BROMLEJ, “Krestjanskoje vosstanie 1573. g. vHorvatii”, izd. Akademia nauk SSSR, Moskva 1959., 141,143. Citirano prema: N. KLAIΔ, O razvitku, n.dj., 44.

22 J. V. BROMLEJ, Krestjanskoje vosstanie 1573 v Horvatii”(Christian uprising in 1573 in Croatia), issue USSRAcademy of sciences, Moscow, 1959, 141, 143, quotedaccording to N. KLAIΔ, on development, 44.



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

sniËar. J. Pach misli da su seljaci napuπtali seliπtazbog razvijanja robne proizvodnje.23 Mislim da seto ne moæe odnositi na Strezu, nego da razlog leæiu predznacima rata, iako su neki dijelovisamostanskog posjeda joπ pruæali veliku sigur-nost. Vijesti o osmanlijskim osvajanjima stizale sui do ravnica i do breæuljkastih i πumama zaraslihdijelova tog posjeda. Neki doπljaci koji su sesklanjali na samostansko dobro, pa su uπli i uurbar, oËito su veÊ imali bliski susret s nasilnimneprijateljem. UËestalo je bjeæanje stanovniπtva izravnica na zapad i sjever, a moæda bi daljnjaistraæivanja arhivske dokumentacije arhivepavlinskih samostana potvrdila da je upravo uokolici Bjelovara poËeo proces koji je kasnijezahvatio cijelu Banovinu gdje je stanovniπtvo,predvoeno Zrinskima, otiπlo u Meimurje iGradiπte. Socijalna nesigurnost postajala je svakidan sve veÊa i ona je uvjetovala ponaπanje onihkoji su se bavili poljoprivredom jer u vrijeme ratau krajevima kroz koji prolaze vojske ostaje samopustoπ.

Rezime

Oko 1370. osnovan je pavlinski samostan uStrezi sjeverno od Bjelovara. Kraljevom potvr-dom, a i kasnijim darivanjima i legatima uglednihljudi, taj je samostan postao srediπte velikogcrkvenog posjeda, ali zbog posebnih okolnosti,izazvanih pribliæavanjem osmanlijske opasnosti,nikad nije razvio onaj kulturni utjecaj koji je ost-varila Lepoglava.

Meutim, zahvaljujuÊi odredbi priora Pavla,1477. godine izraen je urbar koji odreuje goto-vo sve odnose izmeu samostanskih podanika iuprave samostana.

north and west. A Hungarian historian J.Pachthinks, that serfs and peasants were leaving theirhomesteads due to increased manufacture andtrading of goods.23 I believe this cannot apply toStreza estate, as reasons lie in signs and portentsof an upcoming war, even though some lands ofthe convent still provided safety to their inhabi-tants. Some newcomers to the estate, fleeing theviolent Ottomans from other regions (now regis-tered by the urbar as new tenants) obviously hadprevious bad experiences with the enemy. Fleeingof population further west and north was more fre-quent now; possible new research of Pauline con-vents’ archives might prove that indeed it was thearea of Bjelovar where this process had been ini-tiated; later on, depopulation process engulfed thewhole Banovina, where the entire population, ledby Zrinski nobility, left for Meimurje andGradiπte. Social instability increased by day, andinfluenced the behavior of farming population, asongoing war activities left devastation whereverarmies marched.

Summary

Around 1370, a Pauline order convent hadbeen established in Streza (between Koprivnicaand Bjelovar). Initially through a royal charter,and later on by legates and donations of estab-lished individuals, the convent became a center ofa large church estate. Due to specific circum-stances, the Ottoman threat and upcoming war, itfailed to develop a cultural influence in society, asit happened around other Pauline convent inLepoglava.

However, under a decree by convent’s priorPaul, in 1477 an urbar (feudal law regulations)was drafted, which defined and specified almostevery single relation between the convent and itssubjects.

23 J. PACH, Das Entwicklungsniveau der feudalen Agrar-verhaltnisse in Ungarn in der zweiten Halfte des Sv.Jahrhuhderts, Etude historique, I, Izd. Ugarske akademije,Budimpeπta 1960., 420.

23 J. PACH, Das entwicklungsniveau der feudalenAgrarverhaltnisse in Ungarn in der zweiten Halfte des Sv.Jahrhuderts”, Etude historque, I, issue HungarianAcademy, Budapest, 1960, 420.


prof

. dr

. sc

. M

ira K

OLA

R-D

IMIT

RIJ

EV

IΔ U

RB

AR

SA

MO

STA

NA

Taj je urbar veoma dragocjen povijesni izvorza sjevernu Hrvatsku i vrijedan je posebnepozornosti. U urbaru se veÊ naziru neke odredbekoje najavljuju odlazak obraivaËa zemlje, asvakako pod utjecajem ratnih zbivanja na istoku.

Veoma je zanimljivo da u Strezi nisu svi pod-loænici bili obavezni na ista davanja te da su

This urbar is a rich and valuable historicsource on northern Croatia and deserves our fullattention. The urbar already specifies some provi-sions, that indicate land desertion and lack of cul-tivation labor, primarily due to upcomingOttoman invasion from the east.

It is an interesting fact, that not all Streza sub-jects were paying the same level of taxes and con-

Slika 1: Prva stranica Registra samostana u Strezi u kojem se nalazi i urbar iz 1477. godine. (Arhiv HAZU)Picture 1: Front page of Streza convent register, that contained the urbar from 1477 (Croatian academy of sciences and arts,archive)



OLA

R-D

IMIT

RIJE

VIΔ

UR

BA

RSA

MO

STA

NA

posebno mala bila davanja onih koji su se naselilina prazna seliπta. Vodstvo samostana uvijek jeimalo socijalnog obzira prema siromaπnima, ali jei traæilo da se obaveze ispunjavaju toËno i na vri-jeme.

tributions. Particularly small taxes were imposedon those tenants, who moved in to previouslyabandoned homesteads.

The convent and its prior were always sociallysensible to poverty and impoverished serfs.

However, he and the convent always insistedon due tax payments and fulfilling obligationspunctually, on time and in proper amounts.

Slika 2: PoËetak urbara iz 1477. godine (Arhiv HAZU).Picture 2: Initial page of 1477 urbar (Croatian academy of sciences and arts, archive).


doc.

dr.

sc.

Bor

isla

v G

RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE

VLA

STI

IK

OP

RIV

NIC

E

SAÆETAK

Odnos srediπnje vlasti i grada Koprivnice za vladavine Matijaπa Korvina, premasaËuvanim izvornim podacima, u najveÊem dijelu odgovara u historiografiji veÊapostrofiranim odnosima kralja prema gradovima i njihovim stanovnicima. U poËetku je kralj,motiviran traæenjem saveznika krune, potaknuo emancipaciju grada od velikaπkih vlastiCeljskih i njihovih nasljednika. Kasnije, u veÊ promijenjenim okolnostima, kralj je dao potporususjednom plemstvu u interesnom sporu s graanima Koprivnice (primjer Turnera i posjedaMogovine). KonaËno je Korvin, nedovoljno zainteresiran za njegovu druπtvenu promociju idoæivljavajuÊi ga prema svemu sudeÊi nedovoljno vaænim u sklopu vlastite unutarnje i vanjskepolitike, grad Koprivnicu prepustio novoj velikaπkoj eliti, sinovima bana Ernuszta. Kaovelikaπki grad, Koprivnica je i uπla i iziπla iz Korvinova doba. Jedina promjena bila je ta πtoje nakon starih etabliranih velikaπa doπla u ruke novih kraljevih miljenika niæega podrijetla.Prema svemu sudeÊi, Koprivnica nije tijekom Korvinove vladavine, bilo pod kraljevom ili podvlaπÊu Ernuszta, doæivjela znaËajnije druπtvene i gospodarske promjene niti je njen statusunutar Slavonije i cjeline kraljevstva poboljπan. ©to zbog objektivnih ograniËenja dostignutogstupnja druπtvenog razvoja u Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu, πto zbog kraljeve subjektivneinertnosti, i na primjeru Koprivnice vidi se da gradovi za Korvina veÊinom nisu uspjeliprevladati nametnuta im ograniËenja. To Êe, u koprivniËkom sluËaju, ostati zadatak za dalekubuduÊnost. Korvinovo doba moæemo stoga zakljuËno oznaËiti razdobljem neiskoriπtenihkoprivniËkih moguÊnosti.

KljuËne rijeËi: Srednji vijek, Matijaπ Korvin, Koprivnica, vlast, uprava

Key words: Middle Ages, Mathias Korvin, Koprivnica, rule, government.

ODNOS SREDI©NJE VLASTI I GRADA KOPRIVNICEZA VLADAVINE UGARSKO-HRVATSKOGA KRALJAMATIJA©A KORVINA (1458. - 1490.)KOPRIVNICA’S POSITION AND TREATMENTBY CENTRAL GOVERNMENT DURING THE REIGN OF KINGMATHIAS KORVIN (1458. - 1490.)

Doc. dr. sc. Borislav Grgin

Odsjek za povijest

Filozofski fakultet u Zagrebu

Primljeno: 28. 4. 2003.




UDK/UDC 94 (497.5 Koprivnica) “14”




doc. dr. sc. Borislav G

RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE V

LASTI

IK

OP

RIV

NIC

E

U viπestoljetnom razvoju grada Koprivnice tijekom srednjega vijeka jednu od zanimljivijih etapapredstavlja druga polovica 15. stoljeÊa kada je grad, nepuna dva desetljeÊa, bio pod izravnomkraljevskom vlaπÊu. Interpretacija navedene etape povijesti Koprivnice, za ugarsko-hrvatskog kraljaMatijaπa Korvina (1458. - 1490.), moguÊa je s razliËitih motriπta. Izvorna graa i literatura nisu osobitoopseæne, no ipak omoguÊavaju rekonstrukciju osnovnih zbivanja. Najdalje je u takvim pokuπajimaotiπla Nada KlaiÊ u monografiji o koprivniËkoj srednjovjekovnoj povijesti.1 Na ovome mjestu potrebnoje ukratko ponoviti uporiπne toËke povijesti onovremene Koprivnice.

Nestankom dotadaπnjih gospodara grada, velikaπke obitelji grofova Celjskih 1456. te dolaskommladog Matijaπa Korvina dvije godine kasnije na ugarsko-hrvatsko prijestolje, Koprivnica se naπla,poput veÊine gradova srednjovjekovne Slavonije, u novoj situaciji. Kralj je 1459. zapovijediotadaπnjem slavonskom banu Janu Vitovcu da vrati u kraljevske ruke sve slavonske slobodne kraljevskegradove.2 Stoga nije sluËajno da su veÊ u veljaËi iste godine predstavnici koprivniËkih graana zatraæilii dobili od kralja potvrdu povlastica slobodnoga kraljevskoga grada iz 1356. godine koje im je umeuvremenu potvrdio i ugarsko-hrvatski kralj Æigmund Luksemburgovac (1387. - 1437.).3 Iz vremenaizravne kraljevske uprave nad gradom saËuvan je dokument iz 1466. o sukobu koprivniËkih graana ivaraædinskog kaπtelana Ivana Turnera oko njegovih posjeda na podruËju koprivniËke opÊine.4 Ukraljevskim je rukama grad, prema svemu sudeÊi, ostao do svibnja 1477. Tada ga je Korvin, zajedno s–urevcem i ProdaviÊem te meimurskim utvrdama »akovcem i ©trigovom, ustupio braÊi Ernusztima,Ivanu mlaem i peËujskom biskupu Æigmundu, sinovima, te Katarini, udovici bivπeg slavonskog banaIvana Ernuszta starijeg (1473. - 1476.).5 Sve navedeno ustupljeno je banskoj obitelji za 20000 florenauz predaju utvrde i vlastelinstva Dobra KuÊa u kraljeve ruke. Darovani posjedi osloboeni su na rok odtri godine svih poreza.

Za uvoenje braÊe Ernuszta u nove posjede kralj Matijaπ odredio je stolnobiogradski kaptol. UnatoËtome, vjerojatno zbog otpora novih podloænika, meu ostalim i graana Koprivnice, do uvoenja braÊeErnuszt u navedene posjede u potpunosti je doπlo tek 24. svibnja 1478.6 VeÊ u lipnju iste godine kraljMatijaπ zapovijedio je slavonskim banovima da franjevce samostana Svete Marije u gradu Koprivnicii njihov posjed Mogovinu πtite od presizanja suvlasnika Koprivnice, peËujskog biskupa ÆigmundaErnuszta, zatim gradskog æupnika Jurja te neimenovanog kaπtelana koprivniËke utvrde. Togaposljednjeg je, prema svemu sudeÊi, upravo biskup Æigmund postavio.7 U travnju 1486. kralj Matijaπizdao je Ernusztima potvrdnicu za povlastice iz 1477. i uvoenje u posjed 1478. godine.8 Sve u svemu,od 1477. pa do Matijaπeve smrti 1490. grad je neprekinuto bio u posjedu braÊe Ernuszta, a to je, baremu vlasniËkom smislu, ostao i za kraljeva iz dinastije JageloviÊa.9

Rekonstrukcija glavnih dogaaja vezanih za Koprivnicu u Korvinovo doba jednostavniji je dioistraæivanja. Zbog nedovoljnih izvora znatno sloæeniji zadatak predstavlja rekonstrukcija odnosapojedinih gradskih druπtvenih slojeva u promatranom razdoblju. Stoga Êe takva analiza na ovomemjestu izostati jer zasluæuje posebnu raspravu. Nasuprot tome, u srediπtu pozornosti bit Êe odnosi i vezekraljevske vlasti i grada Koprivnice od 1458. do 1490., koji se mogu promatrati s razliËitih strana.

1 KlaiÊ 1987.2 KlaiÊ 1980., 33, 40; KlaiÊ 1987., 126.3 Laszowski 1900., 224 - 225; KlaiÊ 1987., 126.4 N. dj., 126 - 127; StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 603, dok. br. 2602.5 N. dj., 620, dok. 2841; KlaiÊ 1987., 130.6 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 620, dok. 2842, 2843; 622, dok. 2870; KlaiÊ 1987., 130.7 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 622, dok. 2873; KlaiÊ 1987., 130; Pavleπ 2001., 87.8 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 635, dok. 3044; KlaiÊ 1987., 130.9 N. dj., 130 - 137.


doc.

dr.

sc.

Bor

isla

v G

RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE

VLA

STI

IK

OP

RIV

NIC

E

Pokuπat Êe se problematizirati odnos Korvina i Koprivnice u sklopu kraljeva odnosa prema razliËitimdruπtvenim slojevima, srednjovjekovnoj Slavoniji i gradovima kraljevstva u cjelini. Donekle Êe sedotaknuti i pitanje uloge Koprivnice u obrani jugoistoËnih granica Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva odOsmanlija.

U historiografiji prevladava miπljenje da je kralj Matijaπ Korvin teæio centralizaciji i izgradnjisnaæne srediπnje vlasti, a prema nekim starijim autorima, moglo bi se govoriti Ëak o apsolutizmu.10 Otome ipak ne moæe biti rijeËi jer je dræavna organizacija u cjelini bila daleko od razine koju Êe dosegnutiu 18. stoljeÊu. VeÊina autora slaæe se da su Korvinu u pokuπajima centralizacije najveÊu preprekupredstavljali velikaπi diljem kraljevstva. Stoga se nuæno oslanjao na sitno i srednje plemstvo testanovnike naselja gradskog tipa, posebice slobodnih kraljevskih gradova, kao svoje prirodnesaveznike.11 Slaganje postoji oko Ëinjenice da ugarsko-hrvatski kraljevi sve do MohaËa nisu uspjelistvoriti novu osnovicu moÊi izvan velikaπkog kruga. U novije vrijeme pojavila su se u literaturidisonantna miπljenja koja dovode u pitanje namjeru i stvarni doseg mjera centralizacije, kao i razinu dokoje se Korvin zaista oslanjao na alternativne druπtvene slojeve.12 Urbana populacija bila je u cjeliniznatno malobrojnija nego u zemljama zapadnog i sjevernog susjedstva Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva.Navedena Ëinjenica nije trebala predstavljati znaËajniju prepreku za urbani razvoj, pod uvjetom da jekralj vodio politiku poveÊanja uloge gradova. »ini se da Korvin ipak nije bio voljan pomoÊi urbani rasti razvoj onoliko koliko su druπtveni i gospodarski uvjeti veÊ tada dopuπtali. U tome Korvin nije bioiznimka meu ugarsko-hrvatskim kasnosrednjovjekovnim vladarima.13

VeÊina gradova kraljevstva u Korvinovo vrijeme joπ je imala skromnu gospodarsku i politiËkuulogu. Bilo je meu njima i onih sa znaËajnijom ulogom u staleπkim skupπtinama, donoπenju vaænihpolitiËkih odluka, financiranju dræavnih troπkova i davanju ljudstva za ratove. Gradovi su poglavito bilivladarima zanimljivi kao izdaπni izvori prihoda dræavne blagajne.14 Krajem 15. stoljeÊa (1495.)Ugarska je, zajedno sa Slavonijom, prema najnovijim istraæivanjima imala izmeu dva milijuna i 910tisuÊa te tri milijuna i 305 tisuÊa stanovnika.15 Oko 850 od ukupno dvadesetak tisuÊa naselja steklo jepovlastice grada ili neke njihove elemente. U izvorima se navode kao civitates ili oppida, iako je meunjima bilo malo gradova u pravom smislu te rijeËi. Od sredine 15. stoljeÊa i predstavnici gradovadolazili su na staleπke skupπtine.16 Status slobodnih kraljevskih gradova imalo je samo njih tridesetak,a ostali su bili trgoviπta.

U naseljima gradskog tipa glavna djelatnost bila je agrarna proizvodnja, osim u rudarskimsrediπtima. Razvoj manufaktura i trgovine tada je dobrim dijelom zakoËen zahvaljujuÊi sve veÊojkonkurenciji jeftinih, uvoznih manufakturnih proizvoda, poglavito s njemaËkog podruËja. Stoga jekrajem 15. stoljeÊa primjetno opadanje broja i financijskog statusa gradskog stanovniπtva dok jeistovremeno u gradskim naseljima rastao broj sudionika u poljoprivrednoj proizvodnji. Pokuπajicentralizacije u Korvinovo doba nisu uspjeli utjecati na promjenu navedenih tendencija. JaËanjemgospodarskih veza Ugarske sa zapadom u osnovi se stvarao poseban tip gradova, razliËit od zapadnih,a rijeË je o takozvanim agrarnim gradovima.17

10 Npr. Fraknói 1891., passim.11 NajznaËajniji radovi o druπtvenoj ulozi gradova u Korvinovo vrijeme su: Bak 1973., 1990., 1994.; Elekes 1960., 1963., 1965.;

Kubinyi 1998a, 1998b, 1998c, 1999a, 1999b; Makkai 1963.; Raukar 1985.; Szabó 1960.; Szucs 1963.12 Vidi npr. Bak 1994.13 N. dj, 44 - 45.14 Elekes 1960., 455 - 457.15 Kubinyi 1998d, 178.16 Kubinyi 1998b, 1999a, 1999b.17 Szabó 1960., 361 - 362; Makkai 1963., 30 - 35; Szucs 1963., 102 - 129.



RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE V

LASTI

IK

OP

RIV

NIC

E

Opisana proturjeËja urbanog razvoja u Korvinovo doba mogu se manjim dijelom pratiti i na primjeruKoprivnice. U doba borbe za osiguranje prijestolja (1459. - 1463.) Matijaπ je posvuda po kraljevstvutraæio saveznike. Na prostoru srednjovjekovne Slavonije imao je problema s brojnim velikaπima,primjerice Martinom Frankapanom i slavonskim banom do 1459. Nikolom IloËkim, voama strankeprotukandidata za prijestolje cara Fridrika III. Habsburgovca (1452. - 1493.). Nakon πto se IloËkipomirio s kraljem nevolje mu je poËeo zadavati njegov prijaπnji pouzdanik, novi slavonski ban JanVitovec koji je Ëesto mijenjao strane, kao uostalom i IloËki, sve do 1463. godine kada se VitoveckonaËno priklonio kralju.18 U takvim se okolnostima potvrda povlastica graanima Koprivnice u veljaËi1459. moæe iπËitavati i kao interesni savez dviju strana. Kralju je svaki saveznik u Slavoniji dobro doπaote je spremno i brzo reagirao na molbu za izdavanje potvrdnice magistra Blaæa, suca Stanislava iplemiÊa Emerika BrestoveËkog, ciues et inhabitatores ciuitatis nostre Kaproncza, u ime cijele gradskezajednice.19 Graanima je s njihove strane vjerojatno trebao moÊan oslonac i u borbi za emancipacijuod Katarine BrankoviÊ Celjske, udovice Ulrika II., prethodnog vlasnika utvrde i grada Koprivnice. Daje 1458. - 1461. Katarina i dalje polagala prava na utvrdu te moæda i grad Koprivnicu, svjedoËi i ugovorkoji je 1461. sklopila s banom Janom Vitovcem i braÊom Weyspriach o prodaji svih svojih nekretninapo Slavoniji, meu ostalim i koprivniËke utvrde.20

Izravna kraljevska vlast, prema poznatim podacima, zadræala se nad gradom Koprivnicom do 1477.godine. Kakav je znaËaj imala te koliko je i kako utjecala na jaËanje politiËkog poloæaja grada unutarsrednjovjekovne Slavonije i cjeline kraljevstva te razvoj njegova gospodarstva i druπtva? Na navedenakljuËna pitanja o odnosu kraljeve vlasti i grada Koprivnice izvori gotovo uopÊe ne daju odgovore. Krozpromatrano razdoblje od gotovo dva desetljeÊa u kraljevstvu su se dogodile krupne promjene: oduspjeπnog zavrπetka Matijaπeve borbe za uËvrπÊenje na prijestolju krunidbom u Stolnom Biogradu,pohoda na Bosnu protiv Osmanlija, promjene fokusa kraljeve vanjskopolitiËke orijentacije s jugoistokana srednjoeuropski prostor i posljediËne neuspjeπne urote ugarskih i slavonskih velikaπa predvoenihIvanom Vitezom i Janusom Pannoniusom, zatim uzdizanja novih kraljevih pouzdanika te konaËnoæenidbe s napuljskom princezom Beatricom Aragonskom.21 Iz tog cijelog razdoblja poznata je samo veÊnavedena epizoda iz 1466. godine kada je Korvin zabranio koprivniËkim kaπtelanima i gradskim sucimaometati varaædinskog kaπtelana Ivana Turnera i æenu mu Urπulu u njihovim posjedima. Joπ iste godineTurner je oporuËno ostavio franjevaËkom samostanu Svete Marije u Koprivnici svoj posjedMogovinu.22

Iako je rijeË tek o epizodi, ona je znakovita. Naime, kralj je u meuvremenu od 1459. do 1466.uËvrstio poloæaj u kraljevstvu, krunio se, rijeπio se protukandidata i stabilizirao unutarnjopolitiËkusituaciju te se nakon bosanskog pohoda okrenuo srednjoeuropskoj politici. U takvim okolnostimainteresi maloga slavonskoga grada poput Koprivnice znaËili su mu mnogo manje nego 1459. godine.Stoga se u ovom sluËaju bez ustruËavanja stavio na plemiÊku stranu. RijeË je o izoliranom primjeru zaKoprivnicu, ali tek jednom u nizu sliËnih u kraljevstvu za Korvinove vladavine. I taj primjer poveÊavavjerojatnost pretpostavke novije historiografije o izostanku bitne kraljeve potpore druπtvenoj afirmacijigradova, sa svrhom promjene unutarnjih odnosa u kraljevstvu. »im mu vlast niËim bitnim nije bilaugroæena, kralj se priklanjao veÊ etabliranoj druπtvenoj eliti. Nedovoljan broj izvora prijeËi boljepoznavanje osamnaest godina kraljeve izravne uprave nad gradom i njenih posljedica. No, sudeÊi prema

18 KlaiÊ 1980., 30 - 40; KlaiÊ 1987., 126.19 Laszowski 1900., 224 - 225.20 ... Item castrum Kaprinitza unacum proventibus et pertinenciis castri Kybar aboliti ad id spectantibus. KukuljeviÊ 1854., 99;

KlaiÊ 1987a, 152, bilj. 106.21 O svemu navedenome vidi detaljnije u: Fraknói 1891., passim; KlaiÊ 1980., passim.22 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 603, dok. br. 2602; 604, dok. br. 2613; KlaiÊ 1987., 126 - 127: Pavleπ 2001., 87.


doc.

dr.

sc.

Bor

isla

v G

RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE

VLA

STI

IK

OP

RIV

NIC

E

ranijem i kasnijem razvoju, odgovor na poËetna pitanja redom je negativan. Niti se u bilo Ëemu bitnompoboljπao politiËki poloæaj grada unutar Slavonije i cjeline kraljevstva, niti je koprivniËko gospodarstvoi druπtvo pod utjecajem izravne kraljeve uprave gradom doæivjelo pozornosti vrijedne promjene.

Godine 1477., nakon πto im je Korvin ustupio grad, u posjed Koprivnice doπla je plemiÊka obiteljErnuszta.23 Oni su bili æidovskog podrijetla a doπli su u Ugarsku iz ©vedske ili Austrije.24 U drugojpolovici 15. i prvoj polovici 16. stoljeÊa uæivali su brojne posjede u Ugarskoj i srednjovjekovnojSlavoniji. Prvi iz obitelji koji se doselio u Ugarsku sredinom 15. stoljeÊa i tamo se pokrstio bio je kasnijislavonski ban Ivan. U Budimu je kao sposoban trgovac i novËar postao glavni logistiËar Korvinovadvora. Od 1461. godine obnaπao je javne duænosti, najprije poæunskog, zatim vrhovnog tridesetniËarate konaËno od 1467. do smrti 1476. godine i vrhovnog blagajnika u kraljevstvu.25 Godine 1470. nazvanje u jednoj ispravi vitezom kraljevstva i kraljevim kumom.26 Joπ u svibnju 1469. Ivan Ernuszt, kaobudimski graanin, posudio je kralju 6000 zlatnih florena za oËuvanje pograniËnih utvrda. Kaokompenzaciju, kralj mu je ustupio prihode iz sjevernougarskih rudnika u Banskoj Bistrici (danas uSlovaËkoj).27 U veljaËi 1470. Ivan je polovicu steËenih prihoda, zajedno s joπ nekim sjevernougarskimselima, za 2000 zlatnih florena prodao tadaπnjem slavonskom banu Ivanu Tuzu od Laka.28 U studenome1473. Matijaπ Korvin odluËio je smijeniti Nikolu IloËkog i Damjana Horvata s duænosti slavonskihbanova te na njihovo mjesto imenovati Ivana Ernuszta, vjerojatno da bi mu se oduæio za sve dotadaπnjeusluge kruni. Uz novu duænost, kralj je ostavio Ivana na poloæaju vrhovnog blagajnika kraljevstva ibansko-bistriËkog æupana.29 Kao Ëovjek od posebnog povjerenja, Ivan je u svibnju 1475., zajedno svesprimskim biskupom, u kraljevo ime u Napulju zaprosio princezu Beatricu Aragonsku.30 Ban IvanErnuszt umro je 3. oæujka 1476. godine.31

Nakon πto im je ustupio Koprivnicu i druge posjede, kralj Matijaπ je u listopadu 1477. Ivanovesinove, Ivana mlaeg i peËujskog biskupa Æigmunda, oslobodio duga od 20.000 florena koliko su,prema oËevoj oporuci, trebali vratiti kralju.32 Kraljeva intervencija u lipnju 1478., kojom je stao nastranu koprivniËkih franjevaca Svete Marije u sporu s koprivniËkim kaπtelanom (Ëovjekom braÊeErnuszta) i koprivniËkim æupnikom oko posjeda Mogovina,33 prema svemu sudeÊi, predstavlja nastavakprijaπnjih prijepora KoprivniËana s varaædinskim kaπtelanom Turnerom oko istog posjeda koji je TurneroporuËno ostavio navedenim franjevcima. No, kao i u prethodnom sluËaju, kralj je stao na stranusuprotnu interesima graana. »ini se da je od 1482. godine druπtveni status braÊe Ernuszt u kraljevstvupostupno poËeo opadati, unatoË kraljevoj potvrdnici iz 1486. za darovane posjede. Naime, otad su braÊaErnuszt pozivana na odgovornost, a to se nastavilo i nakon Korvinove smrti, zbog duga koji su stvoriliza Matijaπeve potrebe kod budimskog i ostrogonskog kaptola u znaËajnom iznosu od 4400 florena.34

Ustupanje Koprivnice Ernusztima indikativno je za drugi dio Korvinove vladavine. Do uroteugarskih i slavonskih velikaπa 1471./72. kralj se preteæno oslanjao na stare i etablirane velikaπke

23 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 620, dok. 2841, 2842; KlaiÊ 1987., 130.24 HBL, 79.25 Wagner 1802., 20 - 24; Nagy 1858., 73 - 75, BojniËiÊ 1899., 45.26 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 610, dok. 2697; KlaiÊ 1987., 130.27 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 608, dok. 2677; KlaiÊ 1987., 130.28 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 610, dok. 2692; KlaiÊ 1987., 130.29 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 615, dok. 2768; KlaiÊ 1980., 118; KlaiÊ 1987., 130.30 KlaiÊ 1980., 124; KlaiÊ 1987., 130.31 KlaiÊ 1980., 128; KlaiÊ 1987., 130.32 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 621, dok. 2847; KlaiÊ 1987., 130.33 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 622, dok. 2873; KlaiÊ 1987., 130: Pavleπ 2001., 87.34 StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960., 631, dok. 2983, 2984; 632, dok. 2991; KlaiÊ 1987., 130.



RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE V

LASTI

IK

OP

RIV

NIC

E

obitelji. PouËen negativnim iskustvom s domaÊim velikaπima, od 1472. poËeo se okruæivati strancima,preteæno Talijanima, plaÊenim dvorskim sluæbenicima i umjetnicima, bogatim trgovcima i novËarima.35

Neke od njih, poput Ernuszta darovanjima je posjeda, ustupanjima prava i postavljanjem na visokepolitiËke poloæaje pretvorio u zamjenu za eliminirani dio elite. No, znaËajna je Ëinjenica da se i daljejedino dobivanjem krupnih zemljiπnih posjeda i visokih dræavnih duænosti moglo steÊi stvarnu moÊ. Teksu tim putem Ernuszti dospjeli u redove stvarne druπtvene elite, iako su i prije bili financijski moÊni.Drugim rijeËima, kralj se dijelom oslanjao na pripadnike novih druπtvenih slojeva. No, to nije Ëinioputem jaËanja njihova druπtvenog poloæaja kao trgovaca i obrtnika, nego pretvaranjem u dio postojeÊefeudalne elite. Primjer Ernuszta u tom je smislu paradigmatiËan i najbolje oslikava nedostatakdruπtvenih uvjeta te nepostojanje vladareve svjesne aktivnosti, koji bi omoguÊili bitnije promjene uredovima nositelja druπtvene, politiËke i gospodarske moÊi u kasnosrednjovjekovnom Ugarsko-Hrvatskom Kraljevstvu.

Grada Koprivnicu je kralj dræao pod izravnom upravom, poput mnogih drugih gradova kraljevstva,kao svojevrsnu strateπku priËuvu za vlastite unutarnjopolitiËke potrebe. No, temeljem saËuvane graevidi se da u razdoblju od 1459. do 1472. Korvin nije niπta bitno uËinio za druπtvenu ili gospodarskuafirmaciju Koprivnice. Nakon 1472., kada je praktiËki eliminirana svaka ozbiljnija politiËka opozicijau kraljevstvu, Koprivnica je u kraljevim unutarnjopolitiËkim planovima, prema svemu sudeÊi, izgubilai onu skromnu ulogu i vaænost koju je dotad uæivala. Stoga ju je bez oklijevanja mogao 1477. prepustitiErnusztima, Ëime je grad vraÊen pod vlast jedne velikaπke obitelji. »injenica da viπe nije bila rijeË ostarom velikaπkom rodu poput grofova Celjskih u 15. stoljeÊu, nego o strancima i doseljenicima,pokrπtenim Æidovima, prije trgovcima i novËarima, za druπtveni poloæaj grada kao ni za odnose moÊi ukraljevstvu nije niπta znaËila. Sve se promijenilo da bi konaËno, de facto, sve bilo vraÊeno na isto. Nikraljevska vlast niti vlast Ernuszta nisu, prema saËuvanim podacima, bitnije zasijecale u druπtvenotkivo grada Koprivnice te nisu dovele do znaËajnijih promjena.

Grad Koprivnica je u vanjskoj politici Matijaπa Korvina mogao neπto znaËiti samo u razdoblju kadaje kralj vodio djelatnu protuosmansku politiku i branio jugoistoËne granice kraljevstva. NavedenaËinjenica, uostalom, vrijedi za cijelu srednjovjekovnu Slavoniju i Hrvatsku. Izuzetak predstavljapoËetno razdoblje Matijaπeve borbe s carem Fridrikom III. za uËvrπÊenje na prijestolju, u kojoj je iKoprivnica imala veÊ opisanu ulogu. Gradovi u hrvatskim zemljama koji su se nalazili izvanobrambenog sustava kraljevstva bili su duæni ,uz ljudske resurse, izdvajati financijska sredstvanamijenjena obrani od Osmanlija te sami organizirati protuosmansku obranu vlastitog prostora. U tomese od slavonskih gradova osobito isticao zagrebaËki Gradec.36 Naæalost, o gradu Koprivnici u kontekstuprotuosmanske obrane za Korvinove vladavine ne postoje saËuvani podaci. Stoga se niπta pobliæe nemoæe reÊi, nego samo pretpostaviti da su i graani Koprivnice, do odreene mjere, na navedene naËinesudjelovali u obrani jugoistoËnih granica kraljevstva.

35 Fraknói 1891., 113, 122 - 126, 159 - 166; KlaiÊ 1980., 106 - 115; Bak 1990., 72.36 Vidi, primjerice, MCZ, 335 - 336, 339 - 340, 341 - 342, 360; TkalËiÊ 1879., 54.


doc.

dr.

sc.

Bor

isla

v G

RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE

VLA

STI

IK

OP

RIV

NIC

E

SUMMARY

According to the preserved original historiography sources, the central government’s attitude andtreatment of Koprivnica was in major part similar to the overall king’s treatment of burgs and theirinhabitants.

In the beginning, the king, being motivated to seek allies for the crown, had encouragedemancipation and independence of burgs and towns from the nobility of Celje and their successors.

Later on, in already changed circumstances, the king supported local nobility in their interestdispute with Koprivnica citizens (for example, Turner and Mogrovina estates). Finally the king Korvinleft Koprivnica in the hands of newly emerging nobility, the sons of vice-roy Ernuszt, as he was lackinginterest in Koprivnica’ establishment and considered the town unimportant to his own interior andexterior policies.

Even after the reign of King Korvin had passed, Koprivnica still remained in the hands of nobility.The only change was that after a period of being governed by the old established nobility, it now endedup in the hands of the the king’s new favourites of lesser heritage. Judging by all available data,Koprivnica was not better off, nor it underwent any significant social or economic growth during thereigns of king Mathias Korvin and Ernuszt nobility. Neither the town’s own status was improved a bitwithin the kingdom, or the province of Slavonnia.

Due to some objective facts, like already reached limits in social development within Croato-Hungarian kingdom, and king’s own subjective lack of enthusiasm and inertia, Koprivnica was anexample of burgs and towns suffering under the imposed limits and restrictions under the reign ofMathias Korvin, failing to overcome them.

In Koprivnica’s case, it was a task, yet to be achieved, in a distant future. This is why we can, inconclusion, name the Korvin’s era as one of unused opportunities and potentials for Koprivnica.

IZVORI

Laszowski 1900. - E. Laszowski, Podatci o Koprivnici u srednjem vijeku, Vjestnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog

zemaljskog arkiva god. II, sv. 4, 1900., 224 - 225.

MCZ - I. K. TkalËiÊ, Povjestni spomenici slobodnog kraljevskog grada Zagreba [Monumenta historica liberae regiae civitatis

Zagrabiae] 2, 1894.

StipiπiÊ-©amπaloviÊ 1960. - J. StipiπiÊ - M. ©amπaloviÊ, Isprave u arhivu Jugoslavenske akademije (Nastavak - do smrti kralja

Matije Korvina), Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti 3, 1960., 563 - 643.

TkalËiÊ 1879. - I. K. TkalËiÊ, Izprave XV. vieka iz “crvene knjige” zagrebaËkoga kaptola, Starine Jugoslavenske akademije

znanosti i umjetnosti 11, 1879., 17 - 95.



RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE V

LASTI

IK

OP

RIV

NIC

E

LITERATURA

Bak 1973. - J. M. Bak, Königtum und Stände in Ungarn in 14-16. Jahrhundert, Wiesbaden 1973.

Bak 1990. - J. M. Bak, “The Late Medieval Period 1382-1526” u: History of Hungary (P. D. F. Sugar, P. Hanák, T. Frank eds.),

London-New York 1990, 70 - 76.

Bak 1994. - J. M. Bak, “The Kingship of Matthias Corvinus: A Renaissance State?” u: Matthias Corvinus and the Humanism

in Central Europe, eds. T. Klaniczay - J. Jankovics, Studia humanitatis 10, Budapest 1994, 37 - 47.

BojniËiÊ 1899. - I. BojniËiÊ, Der Adel von Kroatien und Slavonien, Nürnberg 1899.

Elekes 1960. - L. Elekes, “Essai de centralisation de l’état hongrois dans la seconde moitié du XVe siècle” u: Études

historiques 1, Budapest 1960, 437 - 467.

Elekes 1963. - L. Elekes, “Système diétal des Ordres et centralisation dans les etat féodaux” u: La Renaissance et la

Réformation en Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum Hungaricae 53, Budapest 1963,

331 - 395.

Elekes 1965. - L. Elekes, “Désaccord entre les États et Ordres dans la Hongrie du XVe siècle et les problèmes de recherche

y relatifs” u: Nouvelles études historiques 1, Budapest 1965, 105 - 131.

Fraknói 1891. - W. Fraknói, Matthias Corvinus, König von Ungarn 1458-1490, Freiburg im Breisgau 1891.

HBL - Hrvatski biografski leksikon 4, Zagreb 1998.

Kardos 1963. - T. Kardos, “Zentralisation und Humanismus im Ungarn des 15. und 16. Jahrhunderts” u: La Renaissance et la

Réformation en Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum hungaricae 53, Budapest 1963,

397 - 414.

KlaiÊ 1980. - V. KlaiÊ, Povijest Hrvata 4, Zagreb 1980.

KlaiÊ 1987. - N. KlaiÊ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.

KlaiÊ 1987a - N. KlaiÊ, Medvedgrad i njegovi gospodari, Zagreb 1987.

Kubinyi 1998a - A. Kubinyi, “Zur Frage der Vertretung der Städte im ungarischen Reichstag bis 1526” u: isti, König und Volk

im spätmittelalterlichen Ungarn. Städteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Königreich Ungarn, Herne

1998, 65 - 102.

Kubinyi 1998b - A. Kubinyi, “Die Zusammensetzung des st‰dtischen Rates im mittelalterlichen Königreich Ungarn” u: isti,

König und Volk im spätmittelalterlichen Ungarn. Städteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen

Königreich Ungarn, Herne 1998, 103 - 123.

Kubinyi 1998c - A. Kubinyi, “Einige Fragen zur Entwicklung des Städtenetzes Ungarns im 14-15. Jahrhundert” u: isti, König

und Volk im spätmittelalterlichen Ungarn. Städteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Königreich

Ungarn, Herne 1998, 124 - 145.

Kubinyi 1998d - A. Kubinyi, “Die Bevölkerung des Königreichs Ungarn am Ende des 15. Jahrhunderts” u: isti, König und Volk

im spätmittelalterlichen Ungarn. Städteentwicklung, Alltagsleben und Regierung im mittelalterlichen Königreich Ungarn, Herne

1998, 148 - 183.

Kubinyi 1999a - A. Kubinyi, “Die Staatsorganisation der Matthiaszeit” u: isti, Matthias Corvinus. Die Regierung eines

Königreichs im Ostmitteleuropa 1458-1490, Herne 1999, 5 - 96.

Kubinyi 1999b - A. Kubinyi, “Königtum, Stände und Regierungen am Ende des Mittelalters in Ungarn” u: isti, Matthias

Corvinus. Die Regierung eines Königreichs im Ostmitteleuropa 1458-1490, Herne 1999, 216 - 237.


doc.

dr.

sc.

Bor

isla

v G

RG

IN O

DN

OS

SR

EDI©

NJE

VLA

STI

IK

OP

RIV

NIC

E

KukuljeviÊ 1854. - I. KukuljeviÊ Sakcinski, Dogaaji Medvedgrada, Arkiv za povjestnicu jugoslovensku III, Zagreb 1854.

Makkai 1963. - L. Makkai, “Die Hauptzüge der wirtschaftlich-sozialen Entwicklung Ungarns im 15-17. Jahrhundert” u: La

Renaissance et la Réformation en Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum hungaricae

53, Budapest 1963, 27 - 46.

Nagy 1858. - I. Nagy, Magyarország családai czimerekkel 4, Pest 1858.

Pavleπ 2001. - R. Pavleπ, KoprivniËko i ureveËko vlastelinstvo: povijest, topografija, organizacija i struktura, Koprivnica

2001.

Raukar 1985. - T. Raukar, Druπtveni razvoj u Hrvatskoj u XV. stoljeÊu, Historijski zbornik 38, 1985., 75 - 94.

Szabó 1960. - I. Szabó, “La répartition de la population de Hongrie entre les bourgades et les villages, dans les années

1449-1526” u: Études historiques 1, Budapest 1960, 359 - 385.

Szucs 1963. - J. Szucs, “Das Städtewesen in Ungarn im 15-17. Jahrhundert” u: La Renaissance et la Réformation en

Pologne et en Hongrie [1450-1650], Studia historica Academiae scientiarum hungaricae 53, Budapest 1963, 97 - 164.

Wagner 1802. - Collectanea genealogico-historica illustrium Hungariae familiarum, quae jam interciderunt 2, Posonii-Pestini-

Lipsiae 1802.


mr. sc. R

atko VU

»E

TIΔ

PR

OSTO

RN

IR

AZ

VO

J GR

AD

OVA

UP

OD

RA

VIN

I

SAÆETAK

Prostorni razvoj srednjovjekovnoga grada u Podravini mogao bi se podijeliti u viπe faza:I. FAZA - PREDURBANA

- disperzivna struktura naseljenosti u blizini prometnice sa æariπtem na trænom prostorukoji nije naseljen

II. FAZA - PREDURBANA- naseljavanje uz træni prostor - stvaranje ËvrπÊe prostorne strukture

III. FAZA - URBANA- stjecanje kraljevskih povlastica, gradnja samostana, doseljavanje obrtnika i trgovaca,

formiranje longitudinalne strukture naselja uz trænu ulicu; grad se strukturira izmeuutvrde - rezidencije i æupne crkve

IV. FAZA - URBANAA - nastanak gradskih utvrda, æupna crkva u pravilu ostaje izvan utvrenog prostora, guπÊa

naseljenost unutar utvrenog prostora, cestovna struktura naselja - Kriæevci iKoprivnica, sloæenija struktura s podjelom na insule - Varaædin i Virovitica

B - utvrivanje u 16. stoljeÊu (grad postaje tvrava) - πirenje grada i njegovih utvrda, stva-ranje sloæenije strukture ulica - Varaædin, nastanak sekundarnih ulica, paralelnih sglavnom trænom ulicom (Kriæevci, Koprivnica); ruπenje zgrada u blizini utvrda. ZbogspecifiËne situacije taj proces je drugaËiji u Virovitici - dolazi do zbijanja predgraaunutar zidina i prostornog smanjenja grada.

KljuËne rijeËi: Podravina, grad, podgrae, urbani razvoj, Koprivnica

Key words: Podravina, burg, suburb, urban development, Koprivnica.

PROSTORNI RAZVOJ SREDNJOVJEKOVNIHKRALJEVSKIH GRADOVA U PODRAVINI*SPATIAL DEVELOPMENT OF MEDIEVAL ROYAL BURGSAND TOWNS IN PODRAVINA

Mr. sc. Ratko VuËetiÊ

Institut za povijest umjetnosti

Zagreb

Primljeno: 27. 3. 2003.




UDK/UDC 711.4 (497.5-3 Podravina) (091)



* Shematski prikazi gradova su idealne rekonstrukcije, izraeni na izvornim kartografskim podlogama, na osnovi povijesnihizvora i usporeeni s povijesnim planovima. Prostorni odnosi izvedeni su iz prostorne analize i prikazuju opseg gradova unutarzidina u ujednaËenom mjerilu, πto omoguÊava meusobne usporedbe. Namjera je ovim radom upozoriti na osnovne smjeroverazvoja srednjovjekovnih gradova u Podravini, zbog Ëega nije detaljno razraena problematika nekih spornih elemenataprostorne organizacije. Sve sheme i planove izradila je d.i.a. Ivana HaniËar u Institutu za povijest umjetnosti u Zagrebu.


mr.

sc.

Rat

ko V

U»

ET

IΔ P

RO

STO

RN

IR

AZ

VO

J G

RA

DO

VA

UP

OD

RA

VIN

I

Prvi gradovi kontinentalne Hrvatske nastaju u vrijeme rimske vladavine tim prostorima. Njihov jenastanak povezan uz dva kljuËna magistralna smjera koja slijede tokove Drave i Save te transverzalnekomunikacije koje ih povezuju. Na sjevernom, dravskom smjeru, u antici nastaju vaæni gradovi Ptuj(Poetovio), Ludbreg (Botivio - Iovia), Osijek (Mursa), kao i niz drugih rimskih naseobina. Sustavnaseljenosti vezan je uz komunikacijske pravce, pa je prema tome cesta gravitacijska sila u formiranjunaselja.

Trase magistralnih puteva uz rijeËne tokove mijenjale su svoj poloæaj s obzirom na pomicanjerijeËnih korita, zbog Ëega dolazi do stvaranja dva uglavnom paralelna prometna smjera, prilagoenakonfiguraciji terena.1 Na podruËju Podravine istraæivanjima se pokazao sustav cesta i puteva koji supratili tok Drave te sjeverne ogranke Kalnika i Bilogore, preko kojih je dravski prometni smjerputevima koji su slijedili konfiguraciju terena (prirodne udoline i tokove rjeËica) bio povezan sasavskim magistralnim pravcem. U antiËkom razdoblju podruËje gorskih masiva imalo je veÊu vaænostpovezivanja, a u srednjem vijeku jaËa faktor razdvajanja.2

AntiËki prometni smjerovi zadræali su vaænost te utjecali na nastanak srednjovjekovnih gradova. No,o kontinuitetu urbaniteta teπko moæe biti govora. Na mjestu znaËajnih rimskih gradova na podruËjukontinentalne Hrvatske ne nastaje niti jedan vaæniji srednjovjekovni grad. Razlog tome je promjenavaænosti prometnih pravaca i povijesne okolnosti.

U razdoblju velike seobe naroda, u vremenima opÊe nesigurnosti, napuπtaju se nezaπtiÊeni prostorinaseljavanja u niæim zonama. Stanovniπtvo se povlaËi u podgorja, u refugijalne prostore gorskihmasiva. Na prirodno zaπtiÊenim mjestima nastaju kasnoantiËka utvrena naselja. Svojom povrπinom igustoÊom naseljenosti relativno malena, ona nisu imala urbani karakter. Bez sumnje, antiËkekomunikacije i kasnoantiËke utvrde predstavljaju vezu izmeu antike i srednjeg vijeka.

U razdoblju izmeu 9. i 11. stoljeÊa pojavljuju se prve hrvatske æupe, prostorno i organizacijskivezane uz naslijeeni komunikacijski sustav i visinska gradiπta. Ulaskom Hrvatske u politiËkuzajednicu s Ugarskom u 12. stoljeÊu stvara se upravna organizacija kraljevskih æupanija, utemeljena nasustavu “castra”, kraljevskih utvrda, koji su najveÊim dijelom nastavlja na sustav prijaπnjih æupa, ali igradnju novih utvrda, od kojih neke postaju srediπta kraljevskih æupanija.3 Sustav “castrorum”karakteristiËan je za cijeli srednjoeuropski prostor i uobiËajeno se smatra da prva srednjovjekovnagradska naselja nastaju uz “castrum” ili u njegovoj blizini.

Na prostoru Podravine u srednjem vijeku formirane su tri veÊe æupanije, kojima su s vremenompridruæene i manje, vjerojatno nastale iz plemenskih æupa. Varaædinska æupanija imala je sjediπte unizinskom “castrumu” (postoji veÊ u 12. stoljeÊu), pred kojim se formiralo predgrae.4 SjediπteKriæevaËke æupanije u “castrumu”, Velikom Kalniku, vjerojatno postoji u 12. stoljeÊu i sjediπte jenajveÊe æupanije u “Slavoniji”,5 a zbog udaljenosti nije utjecao na prostorni razvoj Kriæevaca. SliËnasituacija s udaljenim “castrumom” moæe se pretpostaviti i u Virovitici, najmanjoj “slavonskoj”srednjovjekovnoj æupaniji. Visinska utvrda koja prethodi razvoju Virovitice vjerojatno se nalazila naBilogori, moæda negdje kod Lipove, kuda je prolazila glavna komunikacija preko gorskog masiva.6 U

1 B. VikiÊ, M. Gorenc, Prilog istraæivanju antiknih naselja i putova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, Zagreb 1969., str. 4.2 B. VikiÊ, M. Gorenc, nav. dj., str. 25.3 N. KlaiÊ, Prilog postanku slavonskih varoπi, “Zbornik radova Filozofskog fakulteta”, Zagreb III, 1955., str. 48 - 49.4 I. LentiÊ-Kugli, Varaædin - povijesna urbana cjelina grada, Zagreb 1977., str. 15, 16.5 N. Budak, Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci grad i okolica, Zagreb 1999., str. 41. O

problematici “castruma”, æupanijskog srediπta, vidi i: M. Kruhek, KriæevaËka tvrava i utvrde KriæevaËke æupanije, Povijesniprilozi 20/2001., Zagreb 2001., str. 88 - 95., kao i: V. Bedenko, UrbanistiËki razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci- grad i okolica, Zagreb 1993., str. 75 - 92.


mr. sc. R

atko VU

»E

TIΔ

PR

OSTO

RN

IR

AZ

VO

J GR

AD

OVA

UP

OD

RA

VIN

I

Koprivnici, koja jedina od podravskih gradova nije bila i centralno æupanijsko srediπte, “castrum”“Keuproncma” Ëini se da je bio Kamengrad.7 Takvu situaciju potvruje i spominjanje utvrda -rezidencija u gradu koje nisu “castrumi”, nego se u povijesnim izvorima koriste drugi termini. Nastanaksrednjovjekovnoga grada u srednjoj Europi vezan je uz kolonizacijske procese koji kulminiraju u 13.stoljeÊu. Prvi gradovi razvijaju tri osnovne funkcije: obrambenu, trgovaËku i administrativno-crkvenu.8

Gradovi nastaju na mjestima veÊe prometne vaænosti gdje se i prije odræavala trgovina, uzpretpovijesne i antiËke puteve, u blizini gradiπta. Zbog povoljnog poloæaja i tradicije ti “træni prostori”svoju su funkciju zadræali i u kasnijim razdobljima. Zbog povremene trgovine oni nisu bili stalnonaseljeni, no bili su æariπta πireg ruralnog prostora, organiziranog u disperziranim naseobinama. Svremenom ta mjesta postaju srediπta odvijanja stalne trgovine, πto privlaËi nove doseljenike, alinajveÊim dijelom i lokalno stanovniπtvo.

Postojanje viπe æariπta na primjeru gradova u Podravini potvruju arheoloπki nalazi u blizinisrednjovjekovnog trænog prostora i uz glavnu prometnicu u Virovitici u istoËnom dijelu grada, kao i nizmanjih slavenskih naselja.9 Na postojanje viπe æariπta upuÊuje i raπtrkanost osnovnih srednjovjekovnihzgrada uz glavni prometni smjer: æupne crkve, samostani, kurije, burgovi. Promjene u strukturi naseljavezane su uz dobivanje kraljevskih povlastica. Kraljevskim privilegijama dotadaπnje naseobine postajugradovi, tj. dolazi do transformacije iz predurbane u urbanu fazu. Tek od 13. stoljeÊa moæe se govoritio naselju sa svim urbanim funkcijama - o srednjovjekovnom gradu. Nakon dobivanja povlastica ugradove dolaze propovjedniËki redovi i grade samostane, mijenja se struktura stanovniπtva, poveÊavase broj obrtnika i trgovaca, πire se træni prostori, a sve to dovodi i do guπÊeg naseljavanja i stvaranjaËvrπÊe strukturiranih longitudinalnih naselja, formiranih uz trænu ulicu.

Varaædin 1209. godine prvi meu slavonskim gradovima dobiva kraljevsku povlasticu.10 Za razvojgrada vaæan je povoljan prometni poloæaj u blizini rijeËnog prijelaza preko Drave, na magistralnomsmjeru koji slijedi rijeËni tok. Iako na prostoru srednjovjekovnoga grada nije potvreno znaËajnijeantiËko naselje, u πiroj okolici spominju se Petrijanec (Aqua Viva), Ludbreg (Botivio-Iovia),Varaædinske Toplice (Aqua Iassae). Srednjovjekovni grad - smjeπten srediπnje u odnosu na spomenutanaselja - svojim poloæajem sugerira prostorni, ali ne i urbani kontinuitet. Varaædin 13. stoljeÊa izrazitoje izduæeno cestovno naselje koje se pruæa u smjeru sjever - jug, izmeu æupanijskog kastruma i æupnecrkve Sv. Nikole.11 Longitudinalno naselje nastalo je na odvojku dravskog magistralnog smjera. U 13.stoljeÊu, nakon dobivanja povlastica, u gradu se spominje franjevaËki samostan s hospitalom, smjeπtenuz glavnu prometnu os - trænu ulicu i neπto prije palaËa (palacio) 1207. godine,12 Ëiji poloæaj nije poznat.Moæda se nalazila uz put, na mjestu gdje je u 16. stoljeÊu bila gradska vijeÊnica, tj. u 15. stoljeÊu gradskitoranj.13 Varaædin jedini meu podravskim gradovima nastaje kao predgrae kastruma.

Na kriæanju antiËkih puteva 1252. godine privilegirani su Kriæevci (Gornji grad).14 Naselje jeformirano kao izduæeno cestovno, uz trænu ulicu sa æariπtem pred augustinskim samostanom koji se prvi

6 M. MarkoviÊ, Geografski poloæaj i povijesno-geografski prikaz podruËja Virovitice, VirovitiËki zbornik, Virovitica 1986., str. 44.i J. AdamËek, Virovitica i VirovitiËka æupanija u srednjem vijeku, VirovitiËki zbornik, Virovitica 1986., str. 122. Poloæaj jepretpostavljen prema usporedbi prostorne organizacije Kriæevci - Kalnik, OkiÊ - Jastrebarsko, te prostornim odnosimaæupanijski castrum - gradsko naselje na podruËju Zagorja: Grebengrad - HraπËina, Vrbovec - Priπlin.

7 M. Kruhek, Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloπki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986., str. 25.8 N. Budak, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994., str. 42.9 K. Minichreiter, Pregled arheoloπkih nalaza na podruËju opÊine Virovitica, VirovitiËki zbornik 1986., str. 87.10 N. Budak (1994.), nav. dj., str. 45.11 I. LentiÊ-Kugli, nav. dj., str. 16, 17.12 I. LentiÊ-Kugli, nav. dj., str. 18.13 I. LentiÊ-Kugli, nav. dj., str. 26.14 N. Budak (1993.), nav. dj., str. 41.


mr.

sc.

Rat

ko V

U»

ET

IΔ P

RO

STO

RN

IR

AZ

VO

J G

RA

DO

VA

UP

OD

RA

VIN

I

put spominje 1325. godine.15 Gornji grad razvija se longitudinalno izmeu samostana i utvrda - “kurije”(spominje se od 12. st.?), Ëiji je poloæaj pretpostavljen juæno od Gornjeg grada, na raskriæju puteva, predsjevernim vratima Donjeg Kriæevca.16 »ini se da su Donji Kriæevci stariji od Gornjih i nastaju kaocestovno naselje u produæetku komunikacijske osi uz “utvrdu”, a privilegirani su u 15. stoljeÊu. DonjiKriæevci (Donji grad) razvijaju se izmeu “utvrde” i æupne crkve Sv. Kriæa.17

Virovitica je privilegirana 1234. godine,18 a nastaje kao cestovno naselje razvijeno u smjeru sjever -jug, izmeu æupne crkve Sv. Kuzme i Damjana te “kraljevskog dvora”, koji vjerojatno postoji u 13.stoljeÊu.19 U 13. stoljeÊu u gradu se spominju i dva samostana: 1281. godine franjevaËki i 1290.dominikanski.20 Virovitica je jedini podravski grad s dva propovjedniËka samostana, πto govori ovaænosti i razvijenosti naselja.

Najkasnije privilegij dobiva Koprivnica, 1338. godine, a njima se dopuπta gradnja gradskih utvrda21

(πto nije sluËaj s povlasticama drugih podravskih gradova, steËenima u 13. stoljeÊu). Unutar utvrenogprostora nastaje cestovno naselje, razvijeno u smjeru sjever - jug, izmeu franjevaËkog samostana(spominje se od 1399. godine, a pretpostavlja se da su franjevci bili prisutni krajem 13. stoljeÊa)22 i“vlasteoske zgrade” (kurija), spomenute 1353. godine,23 koja se naπla izvan gradskih utvrda. Izvanutvrenoga grada, uz prometnicu, ostala je i æupna crkva Sv. Nikole.

U 15. stoljeÊu utvruju se i ostali podravski gradovi. Gradske utvrde nisu bile zidane, veÊ su sesastojale od zemljanih nasipa, palisada i jaraka.

Varaædin se utvruje izmeu 1446. i 1455. godine.24 Gradske utvrde vezane su uz kastrum usjeverozapadnom kutu. Utvreni gradski prostor bio je kvadratnog oblika, a grad je bio podijeljen naËetiri insule. Æupna crkva ostala je izvan utvrenog prostora.25

KriæevaËki Donji grad dobiva kraljevski privilegij 1405. godine.26 U 15. stoljeÊu longitudinalnonaselje se utvruje, pri Ëemu æupna crkva i “utvrda” - kurija ostaju izvan utvrenog prostora. Donji gradpostupno postaje srediπtem oba Kriæevca. Gradske utvrde vjerojatno su obuhvaÊale samo srediπnjutrænu ulicu, kao i u Koprivnici.

Tijekom 15. stoljeÊa utvruje se i Virovitica, na πto upuÊuje crta potoka, koji je proveden gradskimjarcima. Utvreni prostor imao je oblik kvadrata, sliËno onom u Varaædinu. U gradu se u 15. stoljeÊuspominju palaËa (palatio), te kraljeve i kraljiËine kuÊe (domibus). PalaËa je vjerojatno novi kraljevskidvor, sagraen poËetkom 15. stoljeÊa, uz stariji “dvor” ili na njegovu mjestu. U drugoj polovici 15.stoljeÊa ta je palaËa vjerojatno dodatno utvrena i nadalje se u povijesnim izvorima spominje kao“castrum”.27 Unutar gradskih vrata naπla su se oba samostana, a æupna crkva ostala je izvan njih. U

15 O. Maruπevski, GrkokatoliËka katedrala Svetog Trojstva i biskupski dvor, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 167.16 O kastrumu ili kuriji vidi biljeπku 5. Termin kurija bit Êe obrazloæen u nastavku teksta.17 V. Bedenko, nav. dj., str. 75.18 J. AdamËek, nav. dj., str. 113. Ubikacija sakralnih objekata u Virovitici nije pouzdano potvrena.19 J. AdamËek, nav. dj., str. 114.20 A. Horvat, O spomenicima kulture u virovitiËkom kraju, VirovitiËki zbornik, Virovitica 1986., str. 351.21 I. Karaman, Osnovne socijalno-ekonomske determinante povijesnog razvoja grada Koprivnice i njegove regije, Koprivnica -

grad i spomenici, Zagreb 1986., str. 18.22 D. VukiËeviÊ-Samaræija, Sakralna arhitektura kasnog srednjeg vijeka u Koprivnici, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb

1986., str. 73.23 M. PlaniÊ-LonËariÊ, Izgradnja grada do sredine 19. stoljeÊa, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986., str. 34, 37.24 I. LentiÊ-Kugli, nav. dj., str. 26.25 Crte gradskih utvrda odreene su prema prostornoj analizi. Arheoloπki nalaz kuÊe 15. stoljeÊa pred franjevaËkim

samostanom, na dubini znatno veÊoj od kuÊa graenih u 16. stoljeÊu, potvruje crtu “zidina” uz franjevaËki samostan. Prostorkoji postaje trg 16. stoljeÊa vjerojatno je izravnan nakon ruπenja zemljanih nasipa i urbaniziran u 16. stoljeÊu.

26 V. Bedenko, nav. dj., str. 78.27 J. AdamËek, nav. dj., str. 114.


mr. sc. R

atko VU

»E

TIΔ

PR

OSTO

RN

IR

AZ

VO

J GR

AD

OVA

UP

OD

RA

VIN

I

drugoj polovici 15. stoljeÊa u gradu se spominje i hospital.28 Od tog stoljeÊa hospitali se spominju usvim podravskim gradovima, a imaju funkciju gostinjca, ali i uboænice.29 Izmeu 1507. i 1520.Virovitica je podijeljena izmeu Ëetiri posjednika,30 πto sugerira i Ëetverodijelnu podjelu na insuleunutar utvrenog prostora, kao i u Varaædinu. Oblik kvadrata gradskih utvrda s kastrumom u kutumogao bi potvrditi prostornu podjelu unutarnjega gradskog prostora sliËnu onoj varaædinskoj.

Razvoj grada u 16. stoljeÊu obiljeæava utvrivanje novim renesansnim sustavom utvrda, πto dovodii do promjena u gradskoj strukturi.

Varaædinske zidine u 16. stoljeÊu obuhvaÊaju πiri prostor. Unutar zidina naπla se i æupna crkva.Stvoren je novi træni prostor, sastavljen od dva trga. Na novom trgu, uz crtu zidina iz 15. stoljeÊa,podignuta je gradska vijeÊnica (zgrada je postojala i prije; moæda je to gradski toranj, tj. palaËa iz 13.stoljeÊa?). Uz novi træni prostor grade se zidane renesansne kuÊe trgovaca i obrtnika, kao i kuÊe vojnenamjene. Varaædinske kuÊe iz 16. stoljeÊa najstarije su poznate zidanice u gradovima kontinentalneHrvatske.31 Utvrde Kriæevaca u 16. stoljeÊu obuhvatile su πiri prostor nego u 15. stoljeÊu. Tijekom 16.stoljeÊa Turci su spalili Gornji grad, a augustinski samostan je napuπten.32 Kraljevska “kurija” izvangradskih zidina smeta novim utvrdama, pa je vjerojatno sruπena kao i samostan, jer smeta obranigradske “tvrave”. Zbog straha od Turaka izbjeglice se doseljavaju u zaπtiÊeni prostor gradske tvrave,πto uzrokuje stvaranje dviju sekundarnih ulica, koje naseljava novopridoπlo stanovniπtvo. Zgrade vojneuprave grade se uz glavnu prometnu os - trænu ulicu, πto je sluËaj i u Varaædinu i u Koprivnici.

KoprivniËka utvrda obuhvatila je i prijaπnju “kuriju”, dodatno fortificiranu vjerojatno i prije, zbogËega dolazi do pomaka glavne osi træne ulice i otvaranja novih gradskih vrata u osi krajnje istoËne ulice.Ta ulica, kao i druga paralelna (zapadnija), formiraju se na sliËan naËin i iz istih razloga kao isekundarne ulice Kriæevaca. Zbog novog naËina ratovanja, koji zahtijeva Ëisti prostor ispred utvrda,ruπe se kapele i crkve koje su ostale izvan utvrenoga gradskog prostora.

Virovitica, najizloæenija turskim napadima u 16. stoljeÊu, ima drugaËiji prostorni razvoj od drugihpodravskih gradova. Za razliku od πirenja drugih gradskih tvrava, Virovitica se suæava i utvruje svojezapadno predgrae. Zbog izloæenosti turskoj opasnosti stanovniπtvo se iseljava iz Virovitice, a udrugim gradovima dolazi do useljavanja unutar utvrenog prostora. Izvan utvrda ostali su i franjevaËkii dominikanski samostan, koje su sruπili Turci tijekom opsade Virovitice ili nakon njezina pada 1552.godine. Postojanje utvrenog zapadnog podgraa potvruje crta potoka uz utvrde, koju slijedi i crtaulice koja se ovdje lomi u “tupom” kutu, naznaËavajuÊi obris utvrde. Na postojanje utvrde upuÊuju ineke vedute. Postojanje zapadnog, kasnosrednjovjekovnoga predgraa, bez preciznije datacije,potvreno je i arheoloπkim nalazima.33

Nastanak i razvoj grada ovisi o vaænosti prometnog pravca na kojem se nalazi. Svi gradovi nastajuna odvojcima dravskog prometnog smjera, na putevima koji se pruæaju u pravcu sjever - jug, tj. nakomunikacijama koje su najvaænije u srednjovjekovnom razdoblju, onima koje povezuju panonskuravnicu s jadranskim lukama.

Suprotno uobiËajenom miπljenju, grad ne nastaje kao podgrae ili predgrae kastruma (Varaædin jeizuzetak). U veÊini sluËajeva na gradskom prostoru u povijesnim izvorima spominje se kurija ili palaËa.

28 J. AdamËek, nav. dj., str. 115.29 Za Koprivnicu, u kojoj se spominje viπe hospitala, vidi: D. VukiËeviÊ-Samaræija, nav. dj., str. 73; u Varaædinu hospital je bio

uz franjevaËki samostan. I. LentiÊ-Kugli, nav. dj., str. 23; u Kriæevcima se spominje 1493. g.; vidi i tabelu u: N. Budak (1993.),nav. dj., str. 43.

30 J. AdamËek, nav. dj., str. 115.31 I. LentiÊ-Kugli, nav. dj., str. 27 - 32.32 V. Bedenko, nav. dj., str. 7833 S. SalajiÊ, Katalog izloæbe “Arheologija virovitiËkog kraja”, Virovitica 2001., str. 34, 35.


mr.

sc.

Rat

ko V

U»

ET

IΔ P

RO

STO

RN

IR

AZ

VO

J G

RA

DO

VA

UP

OD

RA

VIN

I

U srednjovjekovnoj Ugarskoj,34 kao i u drugim dijelovima srednje Europe (»eπka), kurije se javljaju u12. i 13. stoljeÊu. Smjeπtene su na niæim, otvorenim poloæajima, obiËno na “ladanju”, a prema funkcijisu rezidencije s fortifikacijskim elementima. Pitanje materijala od kojega su sagraene ostaje otvoreno,no mogu biti i drvene i zidane. Termin palaËa odnosi se vjerojatno na rezidencijalnu zgradu, smjeπtenuu gradu (i Virovitica i Varaædin, u kojima se spominju palaËe, istiËu se kao razvijeniji gradovi u odnosuna Kriæevce i Koprivnicu).

Stav o æupnoj crkvi kao srediπnjem æariπtu naselja takoer se nije pokazao toËnim. Upravo suprotno,æupna crkva smjeπtena je izvan srediπta naselja, πto je tipiËan poloæaj crkve u sjeverozapadnoj Hrvatskoj(Varaædin, Virovitica, Kriæevci, Koprivnica, Krapina, Samobor, Jastrebarsko), a uobiËajen je i naprostoru srednjovjekovne Ugarske. Uz navedeno, elementi urbaniteta srednjovjekovnoga grada srednjeEurope, po Ëemu se razlikuju od ostalih “gradskih naselja”, su hospitali, samostani i gradske utvrde.

Posebno je interesantno usporediti shematske prikaze Varaædina i Virovitice, te Kriæevaca iKoprivnice. UoËljive su meusobne sliËnosti i gotovo identiËne prostorne strukture dva para gradova,no inverzno postavljenih “utvrda - rezidencija” i æupnih crkava. Takvi prostorni odnosi vjerojatno suposljedica lokalnih topografskih uvjeta.

SUMMARY

Stage 1. PRE-URBAN- dispersive structure of population in vicinity of a road, with focus on market place, not inhabited yet;Stage 2. PRE-URBAN- settlement along the market place - creation of a firmer spatial structure;Stage 3. URBAN- royal privileges bestowed on a settlement, building of a church or a convent, settlement of traders

and crafsmen, formation of a longitudinal structure of a settlement alongside marketplace street;a burg is structured as a cross between a residential fortification and a parish church;

Stage 4. URBANA. formation of town’s fortification walls, a parish church, as a rule, remains outside fortified

structures, dense population rate is within fortification, road structure of settlements Kriæevci andKoprivnica more complex structure with partition to insulae - Varaædin and Virovitica;

B. 16th century fortification (a town becomes a fortification) - town’s expansion and its forts, morecomplex structure of streets - Varaædin - emerging of secondary streets, parallel with centralmarketplace street (Kriæevci, Koprivnica); clearing of buildings in immediate vicinity offortification; due to a specific situation, this process is different in Virovitica - within walls thereis a process of suburban buildings moving inside the fortification walls, which leads to spatialshrinking of the town:

34 E. Fügedi, Castle and Society in Medieval Hungary, Budapest 1986, str. 43. O problematici kurija bit Êe viπe rijeËi uposebnom radu koji je u pripremi.


mr. sc. R

atko VU

»E

TIΔ

PR

OSTO

RN

IR

AZ

VO

J GR

AD

OVA

UP

OD

RA

VIN

I

III. FAZA: Formiranje uliËne strukture IV. FAZA: Struktura unutar zidina

Gradskeutvrde

Hospital

Utvrda- Rezidencija

Ulica

Træni prostor

“Staniπta”

Æupna crkva

Samostan

I. FAZA: Disperzna struktura naselja, træni prostornenaseljen

II. FAZA: Naseljavanje uz træni prostor

Slika 1: Shematski prikaz strukture naselja


mr.

sc.

Rat

ko V

U»

ET

IΔ P

RO

STO

RN

IR

AZ

VO

J G

RA

DO

VA

UP

OD

RA

VIN

I

Ulica Træni prostor “Staniπta” Æupna crkva

Samostan Hospital Utvrda- rezidencija

Gradskeutvrde

Varaædin Virovitica

Kriæevci Koprivnica

PalaËa

FranjevaËkisamostan

Æupna crkvaTræni prostor

Æupna crkva


Dominikanskisamostan

Augustinskisamostan

Æupna crkva

Æupna crkva


Slika 2: Idealna rekonstrukcija, 15. stoljeÊe


mr. sc. R

atko VU

»E

TIΔ

PR

OSTO

RN

IR

AZ

VO

J GR

AD

OVA

UP

OD

RA

VIN

I

Ulica Træni prostor “Staniπta” Æupna crkva

Samostan Hospital Utvrda- rezidencija

Gradskeutvrde

Varaædin Virovitica

Kriæevci Koprivnica

Æupna crkva

VijeÊnicaFranjevaËkisamostan

Æupna crkva

Æupna crkva


Dominikanskisamostan


Slika 3: Idealna rekonstrukcija, 16. stoljeÊe


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Saæetak

Prema iznesenim podacima, vidi se da su postojale relativno brojne komunikacijeKoprivniËana do poËetka 17. stoljeÊa kako s okolnim gradskim naseljima, tako i s udaljenijimprostorima. To je do sada slabo istraæivana tema pa ovaj tekst moæemo smatrati samo uvidomu problematiku. Obraena su i doseljavanja na koprivniËko podruËje, a posebna je pozornostposveÊena studentima na europskim sveuËiliπtima, migracijama izazvanim protuosmanskimratovima i strahovima od Osmanlija. Obraena su hodoËaπÊa KoprivniËanaca, ali ihodoËaπÊa iz drugih prostora u Koprivnicu i njenu okolicu. Takoer je dan pokuπaj procjenebroja stanovnika iz koje se vidi da je broj stanovnika grada najvjerojatnije rastao do otprilikesredine 15. stoljeÊa, a nakon toga uslijedilo je razdoblje kada je tekao uglavnom kontinuiranipad broja stanovnika koji je, Ëini se, svoju donju toËku postigao krajem 16. i poËetkom 17.stoljeÊa. To pokazuje da je Koprivnica svoju veÊu i dugotrajniju gospodarsku te druπtvenukrizu poËela proæivljavati joπ u drugoj polovici 15. stoljeÊa, πto znaËi da ona nije bila izazvananeposrednim napadima Osmanlija. Kasnija ratna djelovanja na dodiru dvaju imperija,habsburπkog i osmanskog, imala su dodatne negativne, ali i neke pozitivne efekte zagospodarski i druπtveni razvoj grada Koprivnice, πto je sve utjecalo na gibanje njenihstanovnika. Svi izneseni podaci upuÊuju na relativno veliku mobilnost dijelakasnosrednjovjekovnoga graanstva i crkvenih osoba iz Koprivnice. O stanovniπtvuKoprivnice i njegovoj mobilnosti do poËetka 17. stoljeÊa moguÊe je govoriti samo natrenutaËnom stupnju spoznaja historiografije i dostupnosti izvora.

KljuËne rijeËi: stanovniπtvo, migracije, grad Koprivnica, broj stanovnika, hodoËaπÊa

Key words: population, migrations, town of Koprivnica, number of inhabitants, pilgrimage

PRILOG POZNAVANJU MOBILNOSTI STANOVNI©TVAKOPRIVNICE DO PO»ETKA 17. STOLJEΔAA CONTRIBUTION TO BETTER UNDERSTANDING OF POPULATIONMOBILITY IN EARLY 17TH CENTURY KOPRIVNICA

Hrvoje PetriÊ

Zavod za hrvatsku povijest

Odsjek za povijest

Filozofski fakultet Zagreb

Primljeno: 17. 5. 2003.




UDK/UDC 314 (497.5 Koprivnica) (091)




Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Problematika mobilnosti gradskog stanovniπtva u kasnosrednjovjekovnoj i ranonovovjekovnojSlavoniji (danaπnji prostor sjeverozapadne Hrvatske) nije u historiografiji u dovoljnoj mjeri istraæivana.Zbog toga treba najprije napraviti istraæivanja za pojedina gradska naselja. U ovom tekstu odluËio samse za obradu stanovniπtva slobodnoga i kraljevskoga grada Koprivnice u Podravini, kao prilogpoznavanju mobilnosti stanovniπtva kasnosrednjovjekovnih i ranonovovjekovnih gradova. Za krajistraæivanja uzeo sam poËetak 17. stoljeÊa jer su tada poËele znatnije promjene u stanovniπtvu (Ëijezametke moæemo traæiti joπ krajem 16. stoljeÊa). Istodobno je nastala i promijenjena etnokonfesionalnaslika podravskog kraja, a time i grada Koprivnice. BuduÊi da se ovim radom tek ulazi u problematikukoprivniËkog stanovniπtva i njegove mobilnosti, smatram da ova obrada zahtijeva daljnja istraæivanja idopune te korekcije iznesenih rezultata.

Uvod - o postanku Koprivnice

Nastajanje srednjovjekovnih gradova bio je sloæeni proces u kojem su svakako ulogu imali migranti.Uz koloniste su vaænu ulogu imali stvoreni gospodarski preduvjeti. Kao bitan faktor koji je utjecao napostanak grada javlja se trgovina.1 Prostor na kojem je nastajao grad Koprivnica bio je smjeπten nakriæanju trgovaËkih puteva. Jedan od njih je iπao dolinom rijeke Drave i povezivao je zapadne i istoËneprostore, a s njime se kriæao smjer kojim su komunicirala sjeverna i juæna podruËja.2 »ini se da jeKoprivnica, kao i ostala slavonska gradska naselja, razvijala Ëetiri osnovne funkcije: obrambenu,trgovaËku, administrativnu i crkvenu.3

Postoji moguÊnost da se na podruËju Koprivnice nalazilo slavensko gradiπte iz kojeg je nastalomanje naselje.4 Na maarskom prostoru otkriveni su obrasci koji se vjerojatno mogu primijeniti i nahrvatski prostor. RijeË je o organizaciji malih naselja s malim seoskim kuÊama Ëetvrtastog oblika.5

Kako na koprivniËkom podruËju nemamo vezu antiËkih i kasnijih gradova, moguÊe je da se Koprivnicarazvila iz nedovoljno poznate organizacije seoskih naselja. Joπ nisu dovoljno poznate funkcije gradiπtana prostoru danaπnje sjeverne Hrvatske, a moguÊe je da je Koprivnica imala ishodiπte u starijemgradiπtu, no potvrdu o tome mogla bi nam dati jedino arheoloπka istraæivanja danaπnje uæe jezgreKoprivnice.

Jezgru kasnijega gradskog naselja u Koprivnici najvjerojatnije su Ëinili starosjedilaËko naselje inaseobina kolonista (hospita). Rjeπenje za otkrivanje kolonizacijskog vala mora se potraæiti izvanpisanih dokumenata. Otprije je uoËeno, ponajprije u njemaËkoj historiografiji da su trgovci u svomprodoru prema europskom istoku i jugoistoku osnivali naselja kojima su prvotna srediπta bila æupnecrkve Sv. Nikole. Na takav je pristup u hrvatskoj historiografiji, prvi upozorio Neven Budak. Prikoriπtenju takve metode valja biti oprezan jer sve crkve Sv. Nikole navedene u najranijim izvorima nisubile crkve trgovaca na daleko. Neke su mogle biti crkve lokalnog stanovniπtva ili samostanske crkve.Naravno, bilo je sluËajeva promjene funkcija, pa je æupna crkva mogla postati samostanskom. Upravo

1 D. Feletar, Podravina, knj. I, Koprivnica 1988.; N. KlaiÊ, Kako Koprivnica 1356. godine postaje slobodni kraljevski grad,Izdanja Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 14, Zagreb 1990., 131-132.

2 H. PetriÊ, Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik, 18, Koprivnica 1992., 41 - 42; L. »oraliÊ, Put, putnici,putovanja, Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb 1997., karta br. 2 (Zapadna i srediπnja Slavonija);R. Pavleπ, KoprivniËko i ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 2001.

3 N. Budak, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994., 16.4 M. PlaniÊ-LonËariÊ, Organizacija prostora grada Koprivnice do 19. stoljeÊa, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 8, Zagreb

1984., 8.5 Prema usmenoj informaciji Æeljka Dema iz Arheoloπkog muzeja u Zagrebu.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

to nije rijedak sluËaj kada je rijeË o crkvama Sv. Nikole.6 Æupna crkva Sv. Nikole postojala je i usrednjovjekovnoj Koprivnici. Prva vijest o njoj posredno potjeËe iz druge polovice 13. stoljeÊa. Henrik,ban cijele Slavonije, posjed Jakuπinec, “koji je neki Drusseth predijalac u vrijeme naπega oca blageuspomene na naËin predija dræao”, darovao je æupnoj crkvi Sv. Nikole u Koprivnici “od nas utemeljenoji sagraenoj”. RijeË je o novoj æupnoj crkvi Sv. Nikole, sagraenoj najvjerojatnije kao zamjena zanekadaπnju æupnu crkvu koja je pripala franjevcima. U istoj nedatiranoj darovnici spominje se da je crkva,odnosno samostan Manje braÊe Blaæene Djevice, nekoÊ bio æupna crkva.7 Ovdje je oËito rijeË opretvaranju æupne crkve (najvjerojatnije Sv. Nikole) u samostansku crkvu. Iako su, vjerojatno, neki podacinepouzdani, mogu nam barem pribliæno posluæiti za otkrivanje vremena kada je æupna crkva pretvorenau franjevaËki samostan. Henrik III. (II.), spomenut kao ban u ovoj darovnici, sin je Henrika II. (I.)Gisingovca (1228. - 1274.) koji je od 1267. do 1270. i od 1273.- 1274. godine bio ban cijele Slavonije.Henrik III. (II.) bio je ban cijele Slavonije od 1301. do 1308. godine, ali i prije,8 npr. od 1290. godine.9 Ovaje darovnica mogla nastati u drugoj polovici 13. stoljeÊa, a to nam posredno moæe potvrditi podatak izzapisa Jurja Ratkaja da su banovi Ivan i Henrik u gradu Koprivnici podignuli samostan braÊe franjevaca.10

Postoji saËuvan prijepis darovnice kralja Ludovika I. Anæuvinca od 8. studenoga 1356. godine. Kraljje koprivniËkom æupniku Sv. Nikole izdao povelju za koju Ëazmanski Kaptol tvrdi (kod prepisivanja) daje napisana na pergameni i zapeËaÊena kraljevskim peËatom te da su je u Kaptolu do rijeËi prepisali. Vladarje poniπtio darovnicu kojom su nekoÊ banovi kraljevstva u Slavoniji darovali æupnoj crkvi Sv. Nikole uKoprivnici posjed Jakuπinec, πto bez kraljeva dopuπtenja nisu mogli uËiniti. Kralj je taj posjed svojomvoljom ponovno darovao koprivniËkoj æupnoj crkvi.11 Moæda je posjed Jakuπinec bio u blizini Kaznetinakoje se spominju u kraljevskoj ispravi pisanoj u Poæunu (danas Bratislava) 29. studenoga 1548. godine.12

Iako je u historiografiji dokazano da su dvije prije spomenute darovnice nevjerodostojne, one ipakpokazuju da su franjevci u Koprivnicu doπli u drugoj polovici 13. stoljeÊa. To je potpuno razumljivo jersu franjevci (kao i dominikanci) opÊenito obiËavali osnivati svoje samostane u gradskim naseljima.13

Svi izneseni podaci pokazuju da je kolonizacijski val, kojim je nastala Koprivnica, najvjerojatnijezavrπio do druge polovice 13. stoljeÊa kada ona pokazuje karakteristike gradskog naselja.

Veze s Kriæevcima, Varaædinom, Zagorjem i okolnim prostorima

Osim cestovnih, postojale su i osobne veze izmeu Koprivnice i susjednih gradova, npr. Kriæevaca.Gospodarski kontakti potvreni su 1467. godine kada Antun, kriæevaËki gradski sudac, svjedoËi ojednoj prodaji πuma u Koprivnici,14 a iste veze pokazuje i spis od 12. srpnja 1512. godine.15

6 N. Budak, “BuduÊi da smo htjeli u Zagrebu na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad...”, Zlatna Bula 1242 - 1992, Zagreb1992., 24.

7 Arhiv FranjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda Zagreb, kut. 26.8 M. ©vab, Gisingovci (Güssing), Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb 1998., 687 - 688.9 V. KlaiÊ, Povijest Hrvata, knj. 1, Zagreb 1988., 299.10 J. Rattkay, Spomen na kraljeve i banove, Zagreb 2001., 166.11 Arhiv HAZU, D-V-12; Prijepis od 25. listopada 1614.; V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica

tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5, Budimpeπta 1912., 79 - 80.12 Magyar Országos Levéltár (MOL), Budimpeπta, A 57, Libri regi, knj. 2, f. 310 - 311; Kiráralyi könyvek, knj. 1 - 9. (1527. -

1647), PC CD Rom, Budapest 2001.13 H. PetriÊ, Prilog poznavanju srednjovjekovnih puteva u srediπnjoj Hrvatskoj, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, 26, Zagreb

1993., 22 - 23; H. Wolter, Papinstvo na vrhuncu svoje moÊi (1198-1216.), u: H. Jedin, Velika povijest crkve, III/II, Zagreb1993., 211.

14 Hrvatski dræavni arhiv (HDA), Grad Koprivnica (GK), kut. 3, br. 11.15 Isto, br. 14.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Kao Ëazmanski prepozit se 1332. i 1345. godine (umro je 9. oæujka 1345.) spominje Grgur, sin Jurjaiz Koprivnice.16 On je primjer KoprivniËanca koji se postupno popeo na vrh hijerarhijesrednjovjekovnog Ëazmanskog Kaptola.

Vicegvardijan koprivniËkog franjevaËkog samostana Blaæene Djevice Marije je 1417. godine bioBarnaba iz Gragene kod Kriæevaca.17 Neko vrijeme prije 1455. godine u Koprivnici je boravio Valent,sin Antuna “de Dombro”,18 dakle iz Dubrave kod »azme.19

Zanimljive su veze Koprivnice i Varaædina. KoprivniËanci se u Varaædinu spominju u gradskimzapisnicima za 1454./1455. i 1457./1458. godinu.20

KoprivniËki graanin Pavao je 17. sijeËnja 1499. godine svjedoËio da je varaædinski graaninHanæek kupio pet konja od Kuzme “de Dombro” (iz Dubrave), kmeta Ivana Ernuπta.21 Kada su plemiÊkisuci Varaædinske æupanije, Kristofor Madaraπ i Juraj Heg de Verh, 29. listopada 1509. godine uVaraædinu, izjavili da su na smrt osueni kaπtelan Benedikt (Nagh) i njegov familijar zbog razbojstva ugradu Varaædinu spominju se, izmeu ostalih, svjedoci Nikola »mahar i Ivan (po zanimanju krojaË) izKoprivnice. Oni su bili na πimunskom sajmu u Varaædinu svjedoci krvavih dogaaja u noÊi od 27. na28. listopada.22

U varaædinskoj ulici Brodski konec 1588. godine kuÊu je imala Jelena KoæarËiÊ iz Koprivnice, kÊipokojnog Mihaela KoæarËiÊa. Osim toga, imala je i vinograd u obliænjem Knegincu.23 Iste godine uoæujku su Nikola VukπiÊ i Lovro MarkoviÊ prodali svoju kuÊu u Varaædinu Demetriju Kalmanu izKoprivnice za 29 ugarskih forinti i 60 denara. U travnju je Demetrije Kalman proglaπen graaninomVaraædina.24 Godine 1598. u Varaædinu se spominje Elizabeta BaËiÊna iz Koprivnice.25 Mihael Lossak,graanin i biljeænik grada Koprivnice, 1598. godine sklopio je nagodbu glede polovice kuÊe uVaraædinu.26 Obitelj Lossak se u Varaædinu spominje i 1599. godine u popisu graana koji su primiliposjedovne listove.27 U Varaædinu je jedno vrijeme æivio Matija Swainperger, “magister pixidariusCaproncensis” (puπkar). On je 1617. godine prodao svoju kuÊu Varaædincu Ivanu Czwiklinu za 80ugarskih forinti.28 KoprivniËanci su zabiljeæeni u Varaædinu 1624. godine kada se spominju Matija iAdam Ferliogh protiv kojih je prosvjedovao Juraj Flaisman zbog nepoπtovanja prava prvokupa.29 AdamFerliogh se 1622. godine spominje kao kriæevaËki potkapetan. Te je godine od Jurja Flaismana kupiodva alodija i oranice za 1000 rajnskih forinti.30

Dionizije, æupnik u Krapini, jamËio je Petru Ivanovom iz Koprivnice, æupniku u Oπtrcu, slobodnokretanje po Zagorju i drugdje, πto mu je u razgovoru obeÊao Herman Celjski.31 Petar Ivanov iz

16 Lj. IvanËan, »azmanski kaptol (1232. - 1932.), Croatia sacra, 2, Zagreb 1932., 110.17 A. LukinoviÊ, Povijesni spomenici ZagrebaËke biskupije (dalje: PSZB), knj. V, Zagreb 1992., 528.18 I. TkalËiÊ, Povijesni spomenici grada Zagreba - Monumenta historica civitatis Zagrabiae (dalje: MCZ), knj. VII, 97.19 G. Heller, Comitatus Crisiensis, München 1978., 59 - 60.20 Z. Tanodi, Poviestni spomenici slobodnog kraljevskoga grada Varaædina - Monumenta historica liberae regiae civitatis

Varasdini (dalje: MCV), knj. 2, 20 itd.21 M. AndroiÊ, Neobjavljene isprave grada Varaædina (1390. - 1521.), Arhivski vjesnik, 1, Zagreb 1958., 389 - 340.22 MCV, knj. 1, Varaædin 1942., 266.23 J. BarbariÊ, I. Kolander, A. Wissert, Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaædina (dalje: ZPV), knj. I,

Varaædin 1990., 163, 174.24 ZPV, I, 280, 281, 290.25 ZPV, III, 183.26 ZPV, III, 180.27 ZPV, III, 230.28 ZPV, IV, str. 254.29 ZPV, V, str. 155 - 156.30 ZPV, V, str. 99 - 100.31 PSZB, V, 189 - 190.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Koprivnice je krajem 1403. godine bio æupnik crkve Sv. Marije u Tuhlju, a æalio se Sv. Stolici u Rimuprotiv nekih svjetovnjaka i æupnika iz Krapine, Radoboja, Donje Stubice i ZaËretja koji su ga uhvatiliu Mihovljanu, zatvorili, zlostavljali i prisilili da se odrekne æupa, a zatim mu opljaËkali pokretnuimovinu. Adam Usk, sudac apostolskog sudiπta, presudio je 21. listopada 1403. godine Petru Ivanovomiz Koprivnice i tuheljsku æupu i nadoknadu sve πtete.32

Veze sa Zagrebom i Dalmacijom

Martin iz Koprivnice je od oko 1334. do oko 1340. bio zagrebaËki kanonik.33 On je 1334. uplatiopola marke papinske desetine.34 Kanonik Martin je 1. oæujka 1340. prisustvovao izdavanju kaptolskelistine kojom su buntovniËki voe protiv biskupa Ladislava liπeni posjeda.35

Zanimljiva veza KoprivniËanaca sa Zagrebom zabiljeæena je 1344. godine. Tada je Nikola, ban cijeleSlavonije, dao zagrebaËku kovnicu novca u zakup na godinu dana za 300 maraka novih denara Jakobu,sinu Ulfarda, graaninu Gradeca, ali i Nikoli, sinu Pavla, te Cvetku, sinu Stavljena, graanimaKoprivnice. Zakupnici su morali svaki mjesec platiti banu 25 maraka. Ako nisu na vrijeme uplatiliduæan novËani iznos, bila je odreena kazna od 10 maraka.36

Benedikt iz Koprivnice u Zagrebu se spominje u knjizi sudbenih parnica i presuda 1359. godine.37

Na istome je mjestu 1362. godine zabiljeæen spor izmeu Mikuπa i Pavla iz Koprivnice.38 Da su vezeizmeu Koprivnice i Zagreba bile relativno stalne tijekom 14. stoljeÊa, pokazuje spominjanje joπ nekihKoprivniËanaca u zagrebaËkim gradskim spisima, primjerice Matije 1375.39 i Antuna sina Renisa 1383.godine.40

Veze izmeu stanovnika ta dva slavonska grada nastavljene su i u 15. stoljeÊu. ZnamenitiKoprivniËanec u Zagrebu je bio Ivan ©piter koji je u vrijeme zagrebaËkog biskupa Ivana IV. Albena(1421. - 1433.) bio generalni vikar, a nakon biskupove smrti kapitularni vikar.41 On se od 1422. do 1439.godine spominje kao Ivan iz Koprivnice, a obnaπao je razne visoke duænosti u ZagrebaËkoj biskupiji.42

Dana 8. sijeËnja 1443. godine spominje se da je u Zagrebu æivio Klement, sin Blaæa SolariÊa izKoprivnice,43 a 1451. godine tamo je boravio Grgur literat, takoer iz Koprivnice.44 Uz njih je 1457.godine boravio Toma, sin Benedikta zvanog KoprinπËak (KoprivniËanec ?).45

»ini se da su veze izmeu Zagreba i Koprivnice oslabjele u drugoj polovici 15. i prvoj polovici 16.stoljeÊa. Kada je 1474. rozonski biskup i sufragan zagrebaËke crkve Juraj, po nalogu biskupa Osvalda,sastavio inventar katedralne crkve, u tome mu je pomagao kanonik Franjo iz Koprivnice.46 Godine

32 PSZB, V, 203 - 211.33 Lj. IvanËan, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. dj., str. 79.34 CD X, str. 48.35 CD X, str. 528.36 I. TkalËiÊ, MCZ, knj. I, Zagreb 1889., 174 - 175.37 MCZ, IV, 109.38 MCZ, IV, 229.39 MCZ, V, 6 - 7.40 MCZ, V, 198.41 A. LukinoviÊ, Zagreb - devetstoljetna biskupija, Zagreb 1995., str. 119.42 PSZB, VI, Zagreb 1994., 83, 205, 209, 217, 221, 226, 231, 234 - 235, 240 - 241, 260, 314, 328, 339, 350, 353, 360, 390, 427,

435, 446, 450, 489, 492 - 493, 496 - 497, 499, 501, 503, 508, 519, 531, 537, 540, 545, 558 - 559, 567, 569, 591 - 592, 595.43 MCZ, II, 192.44 MCZ, II, 218.45 MCZ, VII, 135.46 MCZ, XI, 179.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

1478. bio je nazoËan kaptolskoj sjednici, na kojoj se Ëazmanski arhiakon Ivan odrekao prisustvovanjapeËaÊenju listina,47 vjerojatno zato jer je postao generalni vikar biskupa Osvalda.48

Godine 1493. spominje se zagrebaËki prebendar Antun “de Kaproncha”,49 a 1560. i 1564. zagrebaËkikanonik Nikola Kapronczay.50 U Samoboru je 1564. godine boravio Juraj PrevoriÊ, graaninKoprivnice.51 Ivan MartinkoviÊ iz Koprivnice se 1591. godine spominje kao “magistro schole”.52

Njegov prezimenjak literat Martin MartinkoviÊ iz Koprivnice se u drugoj polovici 16. stoljeÊa doseliou Zagreb. Stupio je u sluæbu slobodnoga i kraljevskoga grada Gradeca kao Ëinovnik. Od 1588. do 1596.godine spominje se kao notar, odnosno biljeænik (iuratus notarius). Nakon toga vrlo brzo dolazi na Ëelograda te je 1599. i 1600. godine bio biran za gradskog suca.53

Postojale su veze izmeu grada Koprivnice i Dalmacije, ali pouzdanije podatke imamo tek zapoËetak 17. stoljeÊa. Kao koprivniËki franjevaËki gvardijan od 1603. spominje se Pavao PribojeviÊ,podrijetlom iz Hvara.54

Komunikacije s prostorima izvan hrvatskih zemalja

Na poËetku bih æelio istaknuti da postoji dosta podataka o stanovnicima koji se spominju kao “deKaproncza”, no vjerojatno se svi ne odnose na Koprivnicu u Podravini. Koprivnica je imala kontakte sdaljim prostorima. KoprivniËanec i zagrebaËki kanonik Petar Jurjev je 1331. godine boravio uAvignonu.55 Uz njega je 1332. godine tamo boravio Grgur, sin Jurja iz Koprivnice, prepozit Sv. Lovre“in Hay” (u kaloËkoj dijecezi), oËito njegov brat.56

Zanimljivo je spomenuti koprivniËkog suca Mihaela Gallica iz 1417. godine,57 Ëije bi prezimemoglo upuÊivati na podrijetlo s romanskog prostora. KoprivniËki sudac s najvjerojatnije romanskimprezimenom Gall ponovno se spominje 1446. godine.58 Ti su podaci osobito zanimljivi jer moædagovore da su i do Koprivnice doπla ona migracijska gibanja koja su “latine” dovela u Zagreb, Varaædin,Kriæevce i unutraπnjost Ugarske.59

KoprivniËanaca je bilo i u Rimu. Ivan Nikolin, nasljedni nadarbenik æupne crkve Sv. Nikole uKoprivnici, i Petar Jurjev, transilvanski klerik u Rimu su 1429. godine molili papu Martina V. da imdopusti primiti viπe redove u Rimskoj kuriji izvan zakonskih rokova, na πto je papa pristao. Istodobno

47 Lj. IvanËan, Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu, str. 217,219.

48 K. DoËkal, ZagrebaËki kanonici - iz Koprivnice, rukopis, Kaptolski arhiv Zagreb.49 E. Laszowski, Povijesni spomenici plem. opÊine Turopolje, II, Zagreb 1905., 105.50 Lj. IvanËan, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. dj., str. 368.51 MCZ, XII, 452.52 MCZ, XVI, 291.53 MCZ, XIV, 264, 269, 275, 276 - 277, 376, 421 - 422, 442 - 443; MCZ, XVI, 7, 27, 57, 109 - 110, 133, 162, 263, 300, 306,

308, 310, 312, 327, 329, 660.54 Arhiv franjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda, Zagreb, kut. 26.55 MCZ, I, str. 526.56 A. Theiner, Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Romae 1859, I, str. 548.57 Regesta isprava zanimljivih za ovaj tekst iz Arhiva HAZU objavljena su u: J. StipiπiÊ - M. ©amπaloviÊ, Isprave u Arhivu

Jugoslavenske akademije (dalje: Regesta), Od godine 1438. do smrti kralja Matije Korvina, Zbornik Historijskog institutaJugoslavenske akademije, vol. 3, 563 - 643; isti, Od smrti kralja Matije Korvina do smrti kralja Vladislava II, ZbornikHistorijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465-554; isti, Od smrti kralj Vladislava II., do 1526. godine, ZbornikHistorijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5. Regesta br. 1538, D-VIII-68.

58 Regesta br. 2088, D-XI-87.59 N. Budak, Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, u: Kriæevci, grad i okolica, Kriæevci 1993., str. 42.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

je takoer primitak u viπe redove traæio Martin Ivanov iz Koprivnice, nadarbenik æupe Sv. Marije izZalavara, πto mu je papa Martin V. odobrio.60 Petar iz Koprivnice (Kaproncai) je 27. prosinca 1417.godine boravio u Konstanzi.61

Spomenuti magistar Petar bio je generalni vikar zagrebaËkog biskupa Jakoba I. (1322. - 1326.).Kako biskup Jakob nije boravio u ZagrebaËkoj biskupiji, onda je vrlo vjerojatno da je Petar Jurjev izKoprivnice kao biskupov generalni vikar upravljao biskupijom barem izmeu 1322. i 1324. godine.Petar Jurjev je vjerojatno 1324. godine postao Ëazmanski prepozit, a na toj je duænosti ostao do 1334.godine.62

Nije jasno jesu li Petar Jurjev iz Koprivnice kojega je prema æelji kralja Karla 6. sijeËnja 1331. papaIvan XXII. imenovao zagrebaËkim kanonikom, i prije spomenuti magistar Petar zapravo ista osoba.Dana 7. svibnja 1343. imenovan je transilvanskim kanonikom, a papa Klement VI. dopustio mu je damoæe zadræati zagrebaËki kanonikat i prebendu.63

Grgur Jurjev iz Koprivnice (Grgur KoprivniËanin), prema I. K. TkalËiÊu, 1331. godine poËeo jeobnaπati duænost zagrebaËkog kanonika i bekπinskog arhiakona.64 Godine 1334. postaje Ëazmanskiprepozit, a prepozituru je naslijedio od brata Petra. VeÊ smo spomenuli da je 1332. godine bio prepozitSv. Lovre u mjestu Hay u KaloËkoj nadbiskupiji, kao prva osoba koja je nosila taj naslov. Kada je kaoizaslanik ugarsko-hrvatskog kralja boravio kod pape u Avignonu, 25. travnja 1332. godine papa IvanXXII. mu je sluæbeno podijelio zagrebaËki kanonikat.65 Kralj Karlo Robert poslao je prepozita Grgurakao svoga izaslanika papi Benediktu XII. u Avignon 1338. godine. Na putu je Grgura i njegovu pratnjunapao neki vitez Ivan sa svojom druæinom. Oni su Grgura i njegove pratioce orobili, oduzeli im konje,novac i odijelo te ih zatvorili u tamnicu. Stoga je papa naloæio biskupima u Kostanci, Bazelu i Churuda Ivana i njegove sukrivce izopÊe dok ne oslobode Grgura i pratnju.66 Kralj Karlo Robert je Grgura1340. godine nazivao svojim kapelanom. Kada je imenovanjem biskupa Gebharda za vesprimskogbiskupa ostala prazna »anadska biskupija,67 papa Benedikt XII. je Grgura 9. oæujka 1345. godineimenovao Ëanadskim biskupom.68 Prema navodima jedne papinske isprave, Grgur je prije izbora zabiskupa nosio i naslov ostrogonskog prepozita i prebendara, πto mu je papa Klement VI. oduzeo 9.listopada 1345. godine. Otad se Grgurovo ime Ëesto spominje meu dostojanstvenicima kraljevstva uvladarskim poveljama.69 Biskupsku je sluæbu obavljao do 1350. godine.70

Jedan od ljudi koji su povezivali Koprivnicu s alpskim prostorima bio je Ivan Theutonicus, sinUlrikov. On je 1411. godine obnaπao duænost koprivniËkog gradskog suca.71 U Koprivnici je kasnijezabiljeæen Ivan Pranuch, graanin Salzburga, koji se spominje 1450. godine.72 Uz njega bismospomenuli kaπtelana utvrde Kamengrad (3 - 4 km juæno od Koprivnice) Gaπpara Rattenbergera i

60 PSZB, VI, 276 - 278.61 Iván Borsa i Elemér, Zsigmundkori oklevéltár, knj. VI., (1417-1418), Budapest 1999, dok. br. 1286, str. 363.62 A. LukinoviÊ, Zagreb - devetstoljetna biskupija, n. dj., str. 93; A. Gulin, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i srediπnja

Hrvatska, Zagreb 2001., str. 78 - 79.63 Lj. IvanËan, Podatci o zagrebaËkim kanonicima, n. dj., str. 75.64 P. ΔoπkoviÊ, Grgur KoprivniËanin, Hrvatski biografski leksikon, knj. 5, Zagreb 2002., str. 192.65 MCZ, I, str. 139.66 T. SmiËiklas, Codex diplomaticus regni Croatiae, dalmatiae et Slavoniae (dalje: CD), knj. X, str. 382; A. Gulin, Hrvatski

srednjovjekovni kaptoli, n. dj., str. 79.67 P. ΔoπkoviÊ, Grgur KoprivniËanin, n. dj., str. 192.68 CD, XI, str. 192.69 P. ΔoπkoviÊ, Grgur KoprivniËanin, n. dj., str. 192.70 A. Gulin, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, n. dj., str. 79 - 80.71 E. Laszowski, Podatci o Koprivnici u srednjem vieku, Vjestnik kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arkiva, sv.

II, Zagreb 1900., 217.72 MCZ, II, 206 - 207.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

villicusa (vesnika) Valentina Rotha. Njih biljeæi jedna isprava iz 1414. godine, a prezimena su imsvakako germanska pa najvjerojatnije svjedoËe o kretanju stanovniπtva. Godine 1431. spominje seValentinov brat Emerik Roth. Germansko je i prezime Emerika Plumberka ili Plomberga koji se kaokamengradski kaπtelan spominje 1427. godine. Moæda je istog podrijetla prezime podkamengradskogagraanina Hansa Walpotha kojeg biljeæe vrela iz 1429. godine, iako je najvjerojatnije rijeË o pretvaranjuduænosti valpota (vesnika) u prezime.73 KoprivniËanci su boravili i u BeËu pa je 20. listopada 1545.zabiljeæeno da je u tom gradu boravio Petar KoprivniËki (Kapronczay).74 Nije pouzdano da se podatakodnosi na stanovnika podravske Koprivnice.

Godine 1427. u kamengradskom podgrau se spominje Ivan Kranjec. Njegovo bi prezime moædamoglo govoriti o podrijetlu iz Kranjske, tj. iz slovenskog prostora.75

MoguÊe su i rane veze Koprivnice i ©tajerske ako se podaci odnose na podravsku Koprivnicu. Ulrikiz Koprivnice (Copreunk) se spominje u ispravi pisanoj u Grazu 13. prosinca 1308. godine.76 SpomenutiUlrik (Vlrich von Koprowenich) i njegov sin su zabiljeæeni u dokumentu izdanom 1. svibnja 1312.godine u Schmirnbergu.77 Posljednje spominjanje Ulrika iz Koprivnice (Vlrich von Koprewnich)navodi se u ispravi od 23. svibnja 1315., pisanoj u Bischofeggu.78 Dana 25. sijeËnja 1313. godine, ujednom spisu pisanom u Grazu, spomenuti su “Heinric von Hohenlohe und seine Frau Gfin Elisbethbekunden, daß sie di aygenschaft an der Hube ze Coppernich in der Stowentz” (Stanz).79 Zanimljivo jespomenuti da se u vizitaciji πtajerskih æupa i samostana 1544./1545. godine u æupi Sv. Petra “underReichenburg” (Brestanica) spominje filijala “Unser Lieben Frauen zu Gopreinnez”.80

Postojale su veze izmeu Koprivnice i Budima. One su uglavnom bile vezane uz odnoseKoprivniËana s vladarima. Tako su, primjerice, kralju Matijaπu Korvinu81 u Budim u veljaËi 1459.godine doπli magister Blaæ, sudac Stanislav i plemeniti Emerik “de Brezthowcz”, sva trojica “cives etinhabitatores civitatis nostre Kaproncza”. Cilj njihova posjeta bio je da im Matijaπ potvrdi privilegijekoje im je dao kralj Ludovik, a potvrdio kralj Æigmund.82 Taj se posjet ne smije tumaËiti kao migracija,ali ipak pruæa ilustraciju o KoprivniËancima i njihovu odlasku u Budim.

KoprivniËanci su u raznim dijelovima Ugarske83 obavljali odgovorne sluæbe u KatoliËkoj crkvi.Nikola iz Koprivnice (“de Kaproncza”) je 1542. bio rektor hospitala pri crkvi Blaæene Djevice Marije

73 K. DoËkal, Kamengrad u svijetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 1 (8), Koprivnica 1953., 114 - 117.74 Sándor Eckhardt, Magyar levelek a XVI. sázad elsu felébul, Magyar nyelv, god. 52, br. 2, Budapest 1955, str. 225.75 K. DoËkal, Kamengrad u svijetlu Streze, n. dj., 115.76 Quellen zur Geschishtlichen Landeskunde der Steiermark, VI. Band, Regesten des Herzogtums Steiermark, Erster Band

1308-1319, 1. Lieferung, bearbeitet von Annelies Redik, Graz 1977, br. 44, str. 13. Kod podataka o vezama podravskeKoprivnice i ©tajerske valja biti oprezan jer se u ©tajerskoj kod Celja takoer spominje Koprivnica. Takoer se spominje seloKopreunik kod Eibiswalda. Joseph von Zahn, Ortsnamenbuch der Steiermark im Mittelalter, Wien 1893, str. 104.

77 Regesten des Herzogtums Steiermark, 1, br. 395, str. 110 - 111.78 Regesten des Herzogtums Steiermark, 1, br. 732, str. 197.79 Regesten des Herzogtums Steiermark, 1, br. 484, str. 133.80 Rudolf Karl Höfer, Die landesfürstliche Visitation der Pfarren und Klöster in der Steiermark in den Jahren 1544/1545, Graz

1992, str. 175, 255.81 O Matijaπu Korvinu vidi: B. Grgin, PoËeci rasapa, Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002.82 E. Laszowski, Podatci, n. dj., 224; N. KlaiÊ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987., 126.83 O Ugarskoj i njenoj obrani od Osmanlija u kasnom srednjem i ranom novom vijeku: G. Pálffy, A tizenhatodik század története,

Budapest 2000. Isti, The Origins and Development of the Border Defence System Against the Ottoman Empire in Hungary(Up to the Early Eighteenth Century), u: Ottomans, Hungarians and Habsburgs in Central Europe, Military Confines in theEra of Ottoman Conquest), ur. G. Dávid I P. Fodor, Leiden-Boston-Köln 2000, str. 3-69; isti, Die Entstehung und Entwicklungder Türkenabwehr in Ungarn 1526-1699, u: Kaiser und König, Eine historische Reise: Österreich und Ungar 1526-1918.(Katalog), Wien 2001, 37-46.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

u PeËuhu.84 Petar Pavlin je 1551. postao prepozit egerskog Kaptola, kada se spominje kao “Petri Paulinide Kaproncza prepositi Agriensis”.85

Dva su KoprivniËanaca bila Ëanadski biskupi. Prvi je bio veÊ spomenuti Grgur od 1345. do 1350.godine,86 a drugi, takoer veÊ spominjani Petar Pavlin, koji je zabiljeæen kao biskup 1567. i 1569.godine.87

Spomenuti KoprivniËanec Andrija je zajedno sa svojim neÊakom Mihaelom iz Sv. Jurja (–urevca)1503. godine uzeo ponovno od Ivana Ernuπta grad i utvrdu Koprivnica u zakup.88 Andrija se u izvorimaspominje joπ 1505.89 i 1508. godine kao peËuπki kanonik, zajedno s neÊakom Mihaelom iz Sv. Jurja(–urevca) koji je bio kanonik u PeËuhu i Albi (Stolnom Biogradu).90 Andriju vrela ponovno biljeæe1510. godine kao peËuπkog kanonika i ureveËkog æupnika.91

Papa Martin V. je 1421. godine dao Ivanu Jurjevom iz Koprivnice, zagrebaËkom kantoru koji jeodlazio na njemaËki prostor radi nekih papinih poslova, slobodan prolaz i zaπtitu.92 Albert Albonis,kanonik Ëanadski 1423. godine molio je papu Martina V. da mu uz kanonikat i arhiakonat u »anadskojbiskupiji dodijeli i æupnu crkvu u Koprivnici.93

O doseljavanju iz maarskog prostora govori podatak iz 1455. u kojem se spominje stanovnikKoprivnice Valentin “Ungaro”.94

KoprivniËanci su boravili i na poljskom prostoru. U Lublinu je 12. veljaËe 1579. bio JurajKoprivniËki (Kapronczai).95 U Neweliensiumu i Zawolocziensiumu se 1580., uz spomenutog Jurja,spominje i Ivan KoprivniËki.96 Mala je vjerojatnost da se ti podaci odnose na Koprivnicu kojuobraujemo u ovom tekstu.

U protokolima generalne kongregacije franjevaËke provincije Sv. Spasitelja 1542. spominje seStjepan iz Koprivnice (“de Kaproncza”),97 a u popisu ugarskih franjevaca 1545. Juraj iz Koprivnice(“de Kaproncza in contratis Ozore per latrines”).98

Na ugarskom se prostoru spominje viπe osoba s prezimenom KoprivniËki (Kapronczay). Godine1479. zabiljeæen je Ivan Kapronczay.99 Stjepan (István) Kapronczay bio je predstojnik i provizor

84 V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 4,Budimpeπta 1909, 168 - 169.

85 V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5,Budimpeπta 1912, 631.

86 G. Fejér, Codex diplomaticus Hungariae, knj. IX/1, Budim 1833, 350, 646; A. Gulin, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, n. dj.,str. 79.

87 HDA, Grad Koprivnica, kut. 5 br. 4 i 5; R. Horvat, KoprivniËke listine za XVI. stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. XVI,Zagreb 1914., 289, 292.

88 Regesta br. 3664, D-XXI-64.89 Regesta br. 3775, D-XXII-12.90 Regesta br. 3888, D-XXII-70.91 Regesta, br. 3959, D-XXIII-32.92 PSZB, VI, 32, 33.93 PSZB, VI, 142.94 Regesta br. 2293, D-XII-67.95 Endre Veress - Vilhelmi Fraknói, Monumenta Hungarorum in Polonia (1575-1668), vol. 1, Rationes curiae Stephani Báthory

Regis Poloniae historiam Hungariae et Transylvaniae illustrantes, Budapest 1918, 81.96 Isto, 116.97 V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 2,

Budimpeπta 1904, 494.98 Isto, 533.99 Magyar Országos Levéltár (MOL), Budimpeπta, Diplomatikai Levéveltár (DL), 33135.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

biskupskog vlastelinstva u Szombathelyju 1572. te 1577. - 1579.100 U Novom Selu (Vyffalw) kodSzombathelyja spominje se Nikola Kapronczay kao inkvilin i vojnik (pjeπak) 1592. godine, te 1593. i1594. kao vojnik (hajduk) u sombateljskoj utvrdi.101 Juraj Kapronczai je 8. srpnja 1583. naveden kaosepeπki (Scepusiensis) komorski blagajnik.102 On je i 1599. obnaπao istu duænost, a sluæbu komorskogsavjetnika vrπio je od 1600. do 1602. godine. Ratni blagajnik bio je 1607. i 1608. godine.103 Bilo je joπmoguÊih KoprivniËanaca u sjevernoj Ugarskoj. Imre Kapranczay je zabiljeæen 13. lipnja 1581. godineu Komáromu.104 Thomas Kaprontzai bio je vojnik u Erdelju oko 1598./1599. godine, no mala jevjerojatnost da je bio iz Koprivnice u KriæevaËkoj æupaniji.105 U szászebeskom taboru je 1602.zabiljeæen Toma Kapronczai, u Szebenu (æupanija Bihar) iste se godine spominje Janos Kapronczay, a1604. u Vajasdu (najvjerojatnije u æupaniji Pozsony) bio je Martin Kapronczai.106 U Pápi se 1621.spominje Blaæ Kapronczay. 107

Na prostoru Ugarsko-Hrvatskog Kraljevstva u 16. stoljeÊu postojalo je viπe Koprivnica,108 no samoje ova u KriæevaËkoj æupaniji imala status grada. Zbog toga treba biti vrlo oprezan tijekom istraæivanjajer bi se prezime Kapronczai moglo odnositi na bilo koju Koprivnicu. U kasnom srednjem vijeku naugarsko-hrvatskom prostoru postojalo je pet Koprivnica: u KriæevaËkoj æupaniji te u ugarskimæupanijama Nógrád, Sáros, Arad i Bars. Koprivnica u æupaniji Arad imala je status trgoviπta, a ostale subile sela.109 Godine 1598. na ugarskom teritoriju koji nije bio pod osmanskom vlaπÊu, osim podravskeKoprivnice, spominju se samo dvije, u æupanijama Bars i Sáros.110

Zanimljivo je spomenuti doseljavanje mletaËkog trgovca Leonarda Gofa, sina Petra de Pasariisa, tenjegove supruge Angele. Oni su od prefekta Tulmina 25. rujna 1602. godine dobili svjedodæbu obesprijekornom podrijetlu i æivotu. Ta se svjedodæba saËuvala meu spisima gradskog magistrataKoprivnice.111 SliËnu je svjedodæbu u ime iste opÊine potpisao Ivan Bertotius za Antuna Toniuttija 21.kolovoza 1608. godine.112

Pozornost valja posvetiti koprivniËkim studentima na europskim sveuËiliπtima do poËetka 17.stoljeÊa, no ta problematika zasluæuje poseban Ëlanak. Dok su koprivniËke kolege iz Dalmacije viπeprivlaËila talijanska sveuËiliπta, KoprivniËanci su radije birali BeË kao mjesto stjecanja diplome.113 UItaliji su zabiljeæeni tek iznimno: u Padovi je 1480. godine Petar ParciÊ iz Koprivnice promoviran udoktora kanonskog prava. Na istom je sveuËiliπtu studirao KoprivniËanec Petar Pavlin koji se u raznim

100 XVI. századi uradalmi utasítások, Utasítások a kamarai uradalmak prefektusai, udvarbírái és ellenurei részére, knj. II.(urednik István Kenyeres i dr.), Fons Könyvek, knj. II, Budapest 2002, 677 - 684; Balázs Zágorhidi Czigány, Szombathelyiurbáriumok és inventárimok a 16. századból, Szombathely 2000, 148, 159; Tibor Antal Horváth, Szombathely a XV - XVIII.Században, Szombathely 1993, 83.

101 B. Zágorhidi Czigány, Szombathelyi urbáriumok és inventárimok a 16. századból, Szombathel, n. dj., 77, 103, 104.102 Lajos Kemény, A bortermelés történetéhez, Történelmi tár, Budapest 1895, str. 583 - 584.103 Zoltán Fallenbüchl, ¡llami (királyi és császári) tisztségviseluk a 17. századi Magyarországon, Budapest 2002, 149 - 150.104 Monumenta Hungariae Judaica, knj. VIII. (1264-1760), prir. Alexander Scheiber, Budapest 1965, str. 227.105 Sándor Szilágyi, Szamosközy István történeti maradványai (1566 - 1603.), knj. 2 (1598 - 1599.), Budapest 1876, str. 334.106 E. Veress, Basta György hadvezér levelezése és iratai (1597 - 1607.), Budapest 1913, str. 7, 34, 423.107 Úriszék XVI-XVII. Szádi perszövegek, prir. Endre Varga, Budapest 1958, str. 512.108 Kázmér Miklós - Régi magyar családnevek szótára, XIV-XVII. század, Budapest 1993, 549.109 Pál Engel, Magyarország a középkor végén, (Hungary in the Late Middle Ages, Maarska u kasnom srednjem vijeku),

Térinfo Bt. & MTA Törtenéttudományi Intézet (Institut za povijest Maarske akademije znanosti), PC-CD-Rom, Budapest(Budimpeπta) 2001.

110 Zoltán Dávid, Az 1598. évi házösszeírás, Budapest 2001, str. 71, 329.111 HDA, GK, kut. 5, br. 11.112 HDA, GK, kut. 6, br. 1.113 SliËan je primjer Varaædina prema istraæivanjima N. Budaka, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb -

Koprivnica 1994., 128 - 129.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

dokumentima spominje od 1546. do 1550. godine,114 a 1549. kao padovski student u Bologni.115 On je19. sijeËnja 1547. pisao pismo iz Padove Æigmundu Tordi Gyalui.116 On je, kako smo veÊ spomenuli,1551. postao prepozit kaptola u Egeru.117 Godine 1506. u Padovi je postigao doktorat Stjepan BrodariÊiz Hereπina pokraj Koprivnice.118 U germansko-ugarskom kolegiju u Rimu je 1588. godine zabiljeæenWolffgangus Kapronczay.119

U analima Ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni (zapoËetim 1553.) 1561. godine spominju se Nikolai Ivan Dusnica iz Koprivnice, a 1600. godine Volfgang iz Koprivnice, kanonik nitranski.120 Takoervrijedi spomenuti Nikolu DoniÊa (najvjerojatnije je rijeË o spomenutom Nikoli Dusnici) iz Koprivnice,koji je zabiljeæen kao student beËkog sveuËiliπta 1554. i 1555. godine.121 Kasnije je postao zagrebaËkikanonik, a 1562. godine se spominje kao rektor Ugarsko-ilirskog kolegija u Bologni.122 U bolonjskomkolegiju se 1565. spominje Ivan iz Koprivnice.123

Za studente iz Slavonije postoje podaci za sveuËiliπte u Krakovu od 1413. do 1579. godine. Tamo jezabiljeæeno nekoliko desetaka slavonskih studenata, a jedan od njih je bio podrijetlom iz Koprivnice.124

U Krakovu je 1523. zabiljeæen Stjepan “de Zabroncz”, πto bi moglo biti krivo proËitano od Cabroncz,odnosno iz Koprivnice. Ako se to pokaæe toËnim, ipak je relativno mala vjerojatnost da je taj student bioiz podravske Koprivnice.125 Na praπkom sveuËiliπtu, koliko je istraæeno, nisu zabiljeæeni studenti izKoprivnice i okolice.126 Veliki interes je vladao za sveuËiliπte u BeËu.127 To se vidi iz godina upisa:

1401. 1413. 1431. 1454. 1475. 1490. 1550.1416. 1437. 1455. 1476. 1494. 1550.1416. 1442. 1457. 1478. 1553.1421. 1444. 1466. 1486. 1554.1427. 1447. 1468. 1488. 1555.1428. 1448. 1469. 1488. 1556.1429. 1488. 1557.1429. 1489. 1563.

1489. 1569.

114 Matricula et acta Hungarorum in universitate Patavina, (ed. A. Veress), Budapest 1915, str. 18, 33 - 36, 44, 46.115 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941, str. 93.116 V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 4,

Budimpeπta 1909, 529.117V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 5,

Budimpeπta 1912, 631.118M. D. Grmek, Hrvati i sveuËiliπte u Padovi (Izvjeπtaj o istraæivanjima i bibliotekama u Padovi i Veneciji), Ljetopis JAZU za

1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957., 355, 361.119 Matricula et acta alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex regno Hungariae oriundorum, (ed. A. Veress), Budapest

1917, str. 4. U Rimu se npr. 1454. godine spominje Kliment Mihovilov “de Capransa” koji je bio pobratim Svetojeronimskebratovπtine. L. JeliÊ, Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902., str. 18 - 19; isti, ActaHieronymiana, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902., str. 88.

120 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988.,19, 49.121 Die Matrikel der Universit(t Wien, sv. III. (1518 - 1579.), Wien 1971.122 Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988., 19.123 Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941, str. 102.124 J. Lesny, Studeni z kraj(w balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia, IV,

Poznan 1989, str. 217 - 218.125 V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi, Monumenta ecclesiastica tempora innovatae in Hugaria religionis illustrantia, knj. 1,

Budimpeπta 1912, 535.126 Monumenta historica universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, 1/1-2, Prag 1830-1832.127 I. BojniËiÊ Kninski, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, 23/XI, Zagreb 1879., 368 - 371; F. ©iπiÊ, Hrvati

na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453 - 1630, Vjesnik kr. zemaljskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog arkiva, V, Zagreb1903., 161 - 170; A. Jembrih, Studenti iz sjeverne Hrvatske na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. stoljeÊu, Podravski zbornik,sv. 6, Koprivnica 1980, str. 339 - 343; Die Matrikel der Universität Wien, I. (1377 - 1450.), Wien 1956; II. (1451 - 1517.),Wien 1967; III. (1518 - 1579.), Wien 1971.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

KoprivniËanec M. Valentinus je 1454. godine bio profesor SveuËiliπta u BeËu, a predavao je “Librosde generatione et corruptione”, πto je treÊe po redu Aristotelovo prirodnoznanstveno djelo. On se 1455.godine spominje kao savjetnik Filozofskog fakulteta u BeËu.128 Ovi podaci su takoer prilogpoznavanju kretanja koprivniËkog stanovniπtva do kraja 16. stoljeÊa.

©tajerska je takoer bila zanimljivo odrediπte KoprivniËancima, a pogotovo nakon osnivanjaSveuËiliπta u Grazu 1586. godine.129 Jedini KoprivniËanci koji su tamo studirali do poËetka 17. stoljeÊabili su Blaæ Napoli i Nikola Capronczai 1596. godine.130 Broj koprivniËkih studenata na gradaËkomsveuËiliπtu znatno se poveÊao u 17. stoljeÊu.

Moramo pretpostaviti da je studenata iz Koprivnice bilo i viπe nego πto smo ih registrirali. Podatkeo πkolovanju KoprivniËanaca u srednjim πkolama (gimnazijama) imamo tek u prvoj polovici 17.stoljeÊa za Trnavu (1625.)131 i Gyor (1630.).132

Marginalne skupine

Istraæivanjima gradskih druπtava u srednjovjekovnoj Slavoniji nije bila posveÊena dovoljnapozornost. Komunalna druπtva u Dalmaciji bolje su obraena prije svega zahvaljujuÊi radovima T.Raukara, ali i drugih povjesniËara. Pri tome je posebno zanimljiv svijet marginalnih skupina u vezi smigracijama stanovniπtva. T. Raukar je utvrdio da se u sloj stanovnika dalmatinskoga grada slijevaju istranci i distriktualci kao sudionici migracijskih gibanja prema gradskom srediπtu komune. Prema istomautoru, stanovnik se mogao okomitim pomakom pribliæiti graanstvu, ali je granica izmeu njega inekih oblika marginalnosti (gradska sirotinja, posluga) nejasna, neodreena i lagano se prelazi. TipoviiskljuËivanja iz komunalnog druπtva i uzroci gibanja prema marginalnim skupinama su razliËiti,jednako kao i razine i trajanje iskljuËenosti.133 Uz to valja istaknuti rad D. KarbiÊa o marginalnimgrupama u hrvatskim srednjovjekovnim druπtvima u kojem se, osim pokuπaja definiranja i klasifikacijemarginalnih i iskljuËenih, bavi i institucijama druπtvene prevencije. Tu valja izdvojiti hospitale koji suu srednjem vijeku predstavljali kombinaciju bolnice i uboænice, namijenjenu prihvaÊanju i brizi onapuπtenim i fiziËki krajnje iscrpljenim slojevima sirotinje.134

KoprivniËki hospital s crkvom Sv. Ane je prije 1345. godine utemeljio spomenuti Grgur izKoprivnice, Ëazmanski prepozit i kasniji Ëanadski biskup, te oboje datirao.135 Rektor koprivniËkoghospitala je 1501. godine bio sveÊenik Nikola.136 U drugoj polovici 16. stoljeÊa u Koprivnici je postojao

128 I. BojniËiÊ Kninski, Hrvati na beËkom sveuËiliπtu, n. dj., 369 - 370; Æ. DadiÊ, Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja,Zagreb 1991., 94.

129 F. Fancev, Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586 - 1829, LjetopisJAZU, knj. 48, Zagreb 1936., 170; J. Andritsch, Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenb(rgen an der Universit(t Graz(1586 - 1782), Graz 1965.

130 Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von Johann Andritsch, sv. 1, (1586-1630.), Graz 1977, str. 16, 169; F. Fancev,n. dj., str. 171 - 172, 205.

131 Matricula Gymnasii tum Academiae Tyrnaviensis ab a. 1616 ad a. 1693. Arhiv sveuËiliπta Eπtvös Loránd, Zbirkamikrofilmova, mikrofilm br. M 001; Miklós Kázmér, Régi Magyar családnevek szótára, XIV-XVII. Század, Budapest 1993, str.549.

132 Ferencz Acsay, A gyuri kath. Fugimnázium története 1626-1900, Gyur 1901, str. 94.133 T. Raukar, Komunalna druπtva u Dalmaciji u XIV stoljeÊu, Historijski zbornik, 33 - 34, Zagreb 1980 - 1981, 184 - 186.134 D. KarbiÊ, Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim druπtvima od druge polovine XIII. do poËetka XVI. stoljeÊa

(Postavljanje problema i pokuπaji rjeπavanja), Historijski zbornik, 44, Zagreb 1991., 43, 50, 59, 65.135 CD, knj. XI, str. 240 - 241.136 J. Buturac, Popis æupa ZagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, 59, Zagreb 1984., 74.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

hospital Sv. Matije s kapelom, koji se spominje 1555. i 1557. godine.137 Takoer se spominje hospitals kapelicom Blaæene Djevice Marije 1556. godine. Tada je kralj Ferdinand zapovjedio Luki Sekelju,upravitelju koprivniËke utvrde, da mora vratiti oranice i livade πto ih je oteo koprivniËkom hospitalu ikapeli Blaæene Djevice Marije. Prihod s oduzetih oranica i livada upotrebljavao se za uzdræavanjekoprivniËkih siromaha i rektora spomenute kapelice.138

HodoËasnici i putnici

HodoËasnici (peregrini, romari, palmari) i putnici predstavljaju kategoriju koja je u svim tipovimasrednjovjekovnih druπtava potpuno prolazna. Karakterizira ih postojanje odrediπta putovanja i stalnomjesto boravka. U samim mjestima kroz koja prolaze ne obavljaju nikakvu temeljnu proizvodnu iliusluænu djelatnost, nego su samo njeni korisnici. Druπtvo im pruæa smjeπtaj i zaπtitu na svom terenu ine smatra ih πtetnom i neËasnom pojavom, nego onima koje je duæno podræavati (naroËitohodoËasnike). Njihovo stanje iskljuËivo je rezultat slobodnog izbora. HodoËasnici, za razliku odputnika, pripadaju posebnoj druπtvenoj grupi, kako tijekom samog hodoËaπÊa tako i nakon njegovazavrπetka, kao Ëlanovi internacionalnih i nacionalnih hodoËasniËkih bratovπtina. Od njih valjarazlikovati skitnice kao skupine koje nemaju stalno mjesto boravka niti odreeni cilj putovanja.139

U Koprivnicu je najvjerojatnije hodoËastilo stanovniπtvo okolnih sela i moæda kojeg susjednoggrada ili trgoviπta u vrijeme proπtenja, primjerice na dan zaπtitnika æupe Sv. Nikole.140

Sigurnu potvrdu o hodoËaπÊenju u Koprivnicu imamo u ispravi Grgura koji je kao Ëazmanskiprepozit u gradu sagradio crkvu Sv. Ane i hospital. Kada je Grgur postao Ëanadski biskup, na njegovuje molbu papa Klement VI. podijelio 16. listopada 1345. godine oprost od 100 dana onima koji buduhodoËastili i toj crkvi dali milostinju.141

Uz to je zanimljivo osnivanje prebenda ili davanje crkvi posjeda na uæivanje u ime zavjeta. Joπ je1467. godine grad potvrdio utemeljivanje prebende u crkvi Sv. Nikole.142 OËito je koprivniËka æupamorala biti jaËe srediπte proπteniπta te je najvjerojatnije imala viπe prihode jer je 1501. godine u njojboravilo 11 sveÊenika. KoprivniËka æupa imala je sljedeÊe sveÊenike: æupnika Grgura, dva kapelana,rektora oltara Sv. Mihaela Blaæa, rektora oltara Sv. Kriæa Grgura, upravitelja hospitala Nikolu, tesveÊenike Ivana, Stjepana i Ivana. Posebno je zanimljivo πto se u gradu nalaze dva misionara - Antun iIvan, a buduÊa istraæivanja trebala bi utvrditi koje je bilo njihovo znaËenje te uloga u gradu.143 Pojedinioltari imali su svoje posjede pa je 1504. godine kralj Vladislav potvrdio oltaru Sv. Jakova posjed uGredi koji mu je darovao Ivan Porkolab.144

Najbliæe srediπte hodoËaπÊenja Koprivnici bila je Komarnica (danas Novigrad Podravski).145 OznaËenju crkve Majke Boæje u Komarnici govori isprava od 21. studenoga 1402. godine, koju je u Rimuizdao papa Bonifacije IX. (1389. - 1404.). Papa podjeljuje uobiËajene oproste komarniËkoj æupnoj crkvi

137 Arhiv HAZU, D-XXXIII-30; D-XXXIII-38.138 HDA, GK, kut. 4, br. 5; R. Horvat, KoprivniËke listine za XVI stoljeÊe, n. dj., 267, 272.139 D. KarbiÊ, Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim druπtvima, n. dj., 51.140 H. PetriÊ, Sveti Nikola zaπtitnik Koprivnice, Hrvatska revija, god. III., br. 2., Zagreb 2003., str. 44.141 CD, knj. XI, str. 240 - 241.142 HDA, GK, kut. 3, br. 10.143 J. Buturac, Popis æupa ZagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, n. dj., str. 74.144 HDA, Grad Koprivnica, kut. 3, br. 12.145 H. PetriÊ, Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad Podravski - izabrane

teme, Novigrad Podravski 2001., str. 61.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Majke Boæje u kojoj se nalaze neke svete moÊi te je poznata po Ëudesima, zbog Ëega tamo dolazimnoπtvo vjernika.146 OËito je komarniËka æupna crkva bila jedno od vaænih srednjovjekovnih srediπtahodoËaπÊa u tom dijelu srednjovjekovne Slavonije, o Ëemu Êe, vjerujemo, spoznaje proπiriti daljnjaistraæivanja.

Drugo vaæno srediπte hodoËaπÊenja je bilo u Ludbregu.147 Ono se prvi put spominje 1410. godinekada je osnovana æupa Krvi Kristove. Godine 1510. kardinali su podijelili oproste ludbreπkoj æupnojcrkvi u kojoj se Ëuva Ëudotvorna krv Kristova, a 1512., nakon istrage o ispitivanju Ëudesa, papa JulijeII. podijelio je oproste ludbreπkom proπteniπtu. To je iduÊe godine takoer uËinio papa Leon X. Podatkeo udaljenosti iz koje su dolazili hodoËasnici pribliæno nam moæe otkriti tekst istrage o Ëudesnimusliπanjima na molitve i zavjete uËinjene presvetoj krvi Kristovoj u Ludbregu, pisan 4. travnja 1512.godine. Tada je zabiljeæeno Ëetrnaest Ëudesnih usliπanja, a biljeænici su naveli da su zabiljeæili samo ona“oËevidnija i jedinstvenija Ëudesa”, a ne sva svjedoËanstva koja su taj dan Ëuli. Od spomenutih Ëetrnaestosoba, trinaest ih je bilo iz ZagrebaËke biskupije, a izvan nje je bio Juraj “de Nadasd, Iaurinensisdiaecesis”. Iz ZagrebaËke biskupije se uz devet osoba navode naselja: Dubrava, Sv. Juraj (vjerojatno–urevac), IvaniÊ, Lobor, Sv. Laurencije, Sv. Ivan, Matthaeo, Cerje i drugi Sv. Ivan.148

Postoje podaci o hodoËaπÊenju KoprivniËanaca u znamenita srediπta poput Rima. U Rimu je 20.oæujka 1454. bio zabiljeæen Klement Mihael iz Koprivnice.149 U bratovπtini Sv. Duha u Rimu su 23.svibnja 1493. godine upisani: magister Andrija iz Koprivnice, peËuπki kanonik i æupnik u –urevcu (Sv.Jurju) u ZagrebaËkoj biskupiji,150 kao i njegovi roaci Demetrije i Blaæ “Demetrio et Blasio laicis deeadem Kaproncza”.151 Dana 2. lipnja 1500. u Rimu se u istu bratovπtinu upisao Demetrije “deCapronnicza” koji je tamo hodoËastio sa suprugom Jelenom, kÊeri Dorotejom te neÊacima Stjepanom iAndrijom iz ZagrebaËke biskupije.152

Zanimljivo je spomenuti Ëinjenicu da je Koprivnica bila najzapadnije mjesto πirenja svetaËkih moÊii kulta Sv. Ivana Kapistrana. U Koprivnici se dogodilo Ëudo ozdravljenja, izmeu 1500. i 1521. godine,Ëemu je pomogao Sv. Ivan Kapistran.153

Kretanja na granici s Osmanskim Carstvom

Kako je izgledalo stanje na ugarsko-osmanskoj granici, izazvano pustoπenjem,154 i svakodnevniæivot ljudi na prostoru Podravine 1548. godine, vidi se iz jednog dokumenta koji se Ëuva u Kaptolskomarhivu. Tamo je opisano tragiËno stanje depopulirane Podravine iz koje je dio stanovniπtva emigrirao tekoja je postala svojevrsni most za odlazak na zapad (ili sjever). U trgoviπtu Koprivnica æivjela su 82

146 PSZB, V, 172.147 I. BoËkaj, Postanak Ludbrega i ludbreπkog svetiπta Krvi Isusove, Zavjet Hrvatskog sabora, Sveta zemlja, god. III., br. 1-2.,

Zagreb 1940., str. 14-16.148 A. LukinoviÊ, “Ludbreπko Ëudo” u prvih stotinu godina postojanja, TkalËiÊ, I, Zagreb 1997., 263 - 298.149 I. »rnËiÊ, Prilozi k raspravi: Imena Slovjenin i Ilir u naπem gostinjcu u Rimu poslije 1453, Starine, knj. 18, Zagreb 1886, str. 9.150 I. »rnËiÊ, Nekoliko juænih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u bratovπtinu sv. Duha u Rimu, Starine, knj. 15, Zagreb

1883., 172.151 Liber Confraternitatis Sancti Spiritus de Urbe, Monumenta Vaticana historiam regnum Hungariae illustrantia, Budapest

2000, knj. 5, str. 33.152 Isto, str. 123.153 S. AndriÊ, »udesa Svetog Ivana Kapistrana, Slavonski Brod - Osijek 1999., str. 277, 296, 341.154 Usp. G. Pálffy, The Impact of the Ottoman Rule on Hungary, Hungarian Studies Rewiew, Vol. XXVIII., br. 1 - 2., Toronto

2001., str. 109 - 132.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

graana. Oni su kaπetelu Koprivnici morali plaÊati godiπnje kao redovitu daÊu 80 forinti. Ipak, meunjima su neki bili osloboeni i izuzeti od plaÊanja takve redovite daÊe o Ëemu su posjedovali isprave.Ti graani su bili izuzeti od davanja tlake, kao i od ostalih radova i podvoza; kako je stajalo u njihovimprivilegijima, trgoviπte Koprivnica je moralo biti utvreno i ograeno. U trgoviπtu, u vrtu kaπtela æivjeloje 25 æelira (inkvilina). Neki su od njih bili u vrijeme mira kmetovi kaπtela, a drugi su doπli s raznihstrana kao bjegunci. Nisu posjedovali seliπne zemlje, a ipak su ih primoravali na tlaku za grad. Svizajedno su imali tri pluga, malo sitne stoke, a za redovitu daÊu nisu plaÊali niπta. U trgoviπtu Koprivnicaæivjelo je i sedam kmetova koji su imali seliπta u Cerovici Sv. Ivanu (danaπnjem KoprivniËkom Ivancu).Oni su godiπnje plaÊali po jednom seliπtu 33 denara i 1 beËki denar, πto je Ëinilo godiπnji prihod od 2forinta, 33 denara i 1 beËki denar. Imali su Ëetiri pluga, i prema starom obiËaju, u vrijeme mira nisumorali orati za koprivniËki kaπtel, ali sada su ih tjerali na to, s tim da su takoer morali davati drugu tlaku.

Osim toga, na malom otoku na Dravi, zvanom Drnje, æivjelo je deset ljudi koji su u doba mira bilikmetovi u Proderijancu (ProdaviÊu - kasnijem Virju ili Petereancu). Oni nisu imali seliπta, niti suobraivali oranice na podruËju Koprivnice. Njih su tjerali na tlaku za grad. Zbog toga katkada ponekinisu plaÊali daÊe koprivniËkom kaπtelu, niti su mogli davati podvoz jer nisu imali stoke ni konja. Svadruga sela koja su postojala na podruËju kaπtela Koprivnice posve su opustoπili Turci. Ovdaπnjistanovnici, kao i preostali graani Koprivnice, nisu se osuivali izlaziti iz trgoviπta Koprivnice ni nakakav rad u polja i vinograde zbog straha pred Turcima. Tek kada su najprije konjanici i pjeπacipretraæili polja i vinogradarska pribreæja, odlazili su na tlaku, odasvud zaπtiÊeni i Ëuvani pod dobromvojniËkom straæom. Kaπtel Koprivnica nije imao drugih prihoda od æita, osim na okuÊnici od jednogjutra, a od gornice je imao 172 vedra i to raËunajuÊi vedro po 16 pinta (poliÊa). Od prihoda za prijelazpreko rijeke i maltarine spomenuti kaπtel imao je malo pomoÊi i koristi zbog pustoπenja kraljevstva jertrgovci nisu imali sigurne ceste po kraljevini Slavoniji, a osobito u ovim krajevima, zbog straha predOsmanlijama.155

Kao ilustraciju stanja na prostoru istoËne Podravine u isto vrijeme zanimljivo je prikazati kako se1548. æivjelo u ureveËkom kraju. U utvrdi kod grada –urevca kao u spiljama æivjelo je 36bjegunaca, odnosno inkvilina. Svi su zajedno imali pet volova, a nisu imali pluga, nego su morali oratii kopati zemlju motikama, i to u velikom strahu od vrlo Ëestih pljaËki i pustoπenja turskih razbojniËkihkonjanika i pjeπaka. Tako su odræavali i provodili svoj bijedni æivot. Nitko od tih stanovnika nije dræaoposjed ili kmetsko seliπte, niti je bilo tko od njih plaÊao spomenutom gradu redovite novËane daÊe. Tkoje imao svinje, od svake bilo velike ili male, plaÊao je godiπnje po jedan denar; nitko nije mogao vrπitipodvoz jer ne posjeduje konje ni volove. Nisu morali iÊi na tlaku, osim ako ih za to nije zamoliosluæbenik. Ponekad su iπli na rad motikama i sjekirama. Zbog straha od Turaka nisu se usudili izlazitiiz utvrde ni radi svoga rada ni radi tlake za grad, nego su najprije konjanici i pjeπaci trebali pretraæitipolje, a onda su izlazili pod dobrom straæom koja ih je Ëuvala pa su tako obavljali tlaku pod straæom idobrom vojniËkom zaπtitom. SuËija Pavljanci ili Pavlanci (Zenthpal) pripadala je gradu –urevcu. Utoj su suËiji sva sela potpuno uniπtili Turci pa kmetovi viπe nisu æivjeli na seliπtu, nego su se rasprπili.Mnogi od njih naπli su se po raznim krajevima Ugarske, kao i Moravske, a drugi s nekim bjeguncima,njih 44, smjestili su se na malom otoku uz obalu rijeke Drave. IskrËili su πumu i, kopajuÊi motikama,zasijavali zemlju te tako dobivali hranu uz velik trud i znoj. Ljudi su u pastirskim kolibama æivjeli i naotoku Pod te ispod njega na obali Drave u mjestu Kochyeze. Trgoviπte Prodawycz potpuno su popalili

155 Kaptolski arhiv Zagreb, Acta loci credibilis, series I, Litt. P, br. 504; prijepis u Arhiv HAZU, LopaπiÊeva zbirka; prijevod M.PandæiÊa priredio J. AdamËek u: Opis gospodarskog stanja vlastelinstva –urevca, ProdaviÊa i Koprivnice 1548, Kaj, 6,Zagreb 1969., 25 - 27.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

i opustoπili Turci, a u njemu je postojala crkva, koja je bila utvrena i ograena. U njoj su æivjeli ljudi,kako domaÊi tako i izbjeglice, njih 11, koji su bijedno æiveÊi, pribavljali hranu kopajuÊi zemljumotikama pod zaπtitom vojnika, i to kad su konjanici i straæari pregledali okolicu.

Na malom otoku nazvanom Nart i uz njega na obali Drave u suËiji Struga æivjelo je 20 vrlo bijednihljudi, od kojih su neki bili kmetovi na podruËju koje pripada gradu –urevcu, a drugi su doπli s raznihstrana kao bjegunci. Niti kmetovi, niti inkvilini nisu plaÊali daÊu jer nisu posjedovali seliπne zemlje, nitiih obraivali, nego su za novac iznajmljivali oranice s podruËja grada Brezovice. Za zemlju koju suobraivali nisu plaÊali redovitu daÊu, ali su ih nekad primoravali na tlaku za grad –urevac. Svi zajednoimali su osam plugova i vrlo malo sitne stoke.156

Luka Sekelj, zapovjednik utvrda Koprivnice, ProdaviÊa i –urevca, 6. kolovoza 1552. godine pisaoje da su Turci spalili utvrdicu Gorbonok (izmeu –urevca i Virovitice) te opsjedali ProdaviÊ, “odakle,kao πto je iz –urevca, veÊi dio bijednih æitelja pobjeæe preko Drave. Zbog toga je KoprivniËancima iVaraædincima prevladao tolik strah; da ne bi (kod kuÊe) ostala ni petina njih ako mi ne bi bili ovdje.OdluËili smo braniti grad i utvrdu Koprivnicu ako na njihovu obranu budemo mogli nagovoriti haramijei druge neplaÊene ljude, koje smo uzeli pod uvjetom da im dajemo plaÊu...”.157

Najintenzivnije pustoπenje toga dijela Podravine izvrπeno je 50-ih godina 16. stoljeÊa. Na pustekoprivniËko-urevaËke posjede doseljavali su se i u drugoj polovici 16. stoljeÊa novi stanovnici.Hrvatski je sabor tada tvrdio da koprivniËki kapetani raspolaæu s mnogo kmetova, iako je StjepanPataËiÊ u svom izvjeπÊu Ugarskoj komori 22. travnja 1614. godine smatrao da je Koprivnica viπe vojnatvrava nego grad. Graani su u njoj dræali samo dvadesetak kuÊa.158 KoprivniËki graani su joπ k tomebili tijekom 16. stoljeÊa optereÊeni plaÊanjem desetine u godiπnjem iznosu od 40 forinti.159

Iz nekih naselja koprivniËko-urevaËkog vlastelinstva, primjerice Pavljanaca (blizu danaπnjegFerdinandovca), kmetovi su 40-ih godina 16. stoljeÊa raseljeni po raznim krajevima Ugarske iMoravske.160 Postoje brojni podaci da su seljaci iz okolice Koprivnice naseljeni u juænom GradiπÊu, nasjeveru GradiπÊa na podruËju ©opronske i Bratislavske æupanije te u istoËnoj ©tajerskoj, anajvjerojatnije i u SlovaËkoj.161 U literaturi se ne navodi o okolici koje Koprivnice je rijeË, premdapostoji miπljenje da se radi o Koprivnici kod Poæege.162

Prije 1552. godine su u Koprivnici, izmeu ostalih, bili naseljeni podloænici iz ©tajerske kao diovojne posade. Oni su u jesen 1552. godine pobjegli natrag u ©tajersku.163 U Koprivnici su 1554. godinebila popisana 192 vojnika (82 konjanika i 104 pjeπaka).164 U izvjeπtaju Ferdinandove komisije, koja je1563. godine pregledavala graniËne utvrde, predloæeno je da Koprivnici treba posada od 300 vojnika.165

156 M. PandæiÊ, J. AdamËek, Opis gospodarskog stanja vlastelinstva –urevca, ProdaviÊa i Koprivnice 1548, n. dj., str. 25 - 26.157 R. Horvat, Povijest grada Varaædina, Varaædin 1993., 83.158 HDA, Neoregestrata acta, 632/7; J. AdamËek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeÊa, Zagreb

1980., 244, 402.159 Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Acta decimalia, br. 606.160 J. AdamËek, Opis, n. dj., 25.161 S. PaviËiÊ, O govoru u Slavoniji do ratova s Turcima i velikih seoba u 16. i 17. stoljeÊu, Rad JAZU, 222, Zagreb 1920., 220;

J. Breu, Die Kroatiensiedlung im Burgenland und in den anschliessenden Gebieten, BeË 1970, 16; J. AdamËek, IseljavanjeHrvata u austrijsko-ugarski graniËni prostor u 16. stoljeÊu, Povijest i kultura GradiπÊanskih Hrvata, Zagreb 1995., 20; K.KuËerova, Hrvati u srednjoj Europi, Zagreb 1998., 65,100,104, 107, 180.

162 M. LonËariÊ, Kaj - juËer i danas (ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavπtini), »akovec 1990., 149.163 V. Simoniti, Vojaπka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju, Ljubljana 1991., 102 - 104.164 E. Laszowski, Habsburπki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (dalje: HS), sv. 3, Zagreb 1917., 475 - 476165 M. Kruhek, Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljeÊa, Povijesni prilozi, sv. 11, Zagreb 1992., 29

- 30.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Godine 1577. u koprivniËkoj je utvrdi bilo 530 vojnika.166 Broj vojnika u Koprivnici je 1580. godineiznosio 441.167

U kretanju stanovniπtva prema Koprivnici od sredine 16. stoljeÊa sudjelovali su i graditelji najËeπÊetalijanskog podrijetla, koji su modernizirali koprivniËku protuosmansku utvrdu. U Koprivnicu je 1549.godine doπla carska komisija koju je predvodio jedan od najistaknutijih vojnih arhitekata toga vremena,Domenico De Lalio.168 On je u svom izvjeπtaju ostavio prvi potpuniji opis stanja i izgleda tadaπnjekoprivniËke utvrde.169 Izvjeπtaj je zajedno s njime sastavio Adam Trautmansdorf. Primljeni izvjeπtaj jevladar s popratnim pismom poslao zapovjedniku obrane u Slavoniji i Koprivnici, Luki Sekelju. KraljFerdinand je Sekelja 1554. godine imenovao kapetanom utvrda Koprivnice, –urevca i ProdaviÊa(Virja).170 Godine 1577. u Koprivnicu je doπao graditelj Joseph Vintana.171 Graditelj FrancescoMarmoro (Franz Marbl) je nekoliko godina do 1590. nadzirao poslove oko gradnje nove koprivniËkeutvrde. Iz iste je godine saËuvan njegov izvjeπtaj o stanju utvrda Koprivnice i Kriæevaca, kojemu jepriloæio planove ovih utvrda.172 Na gradnji nove koprivniËke utvrde radili su radnici sa susjednihvlastelinstava, πto takoer spada u jedan oblik migracija.173 Godine 1598. zapovjednik Slavonske vojnekrajine Sigismund Herberstein traæio je kralja neka mu u Koprivnicu poπalje graditelja AleksandraPasqualinija iz Nizozemske, koji je dobro znao probleme nizinskih utvrda.174

Mobilnostima izazvanima ratovima s Osmanlijama treba pribrojiti ustanovljavanje poπtanske sluæbena prostoru Slavonske krajine.175 Prema istraæivanjima A. Hozjana, toËnu godinu utemeljenja vojno-poπtanskih postaja u Varaædinu i Koprivnici nije moguÊe utvrditi, ali se pouzdano zna da su varaædinskai koprivniËka poπtanska postaja postojale 1542. godine. One su djelovale od poËetka oæujka do krajalistopada, a svako proljeÊe su ih iznova ustrojavali. KoprivniËka postaja je ponovno osnovana 1551.godine.176

Pokuπaj procjene broja stanovnika

Demografski razvoj srednjovjekovne Slavonije je slabo poznat. Poznati su neki opÊi tijekovi, a kaogotovo jedini komparativni materijal mogu nam posluæiti istraæivanja S. KrivoπiÊa o Zagrebu (odnosnoo zagrebaËkim gradskim naseljima) i N. Budaka o Varaædinu.177 U svojoj monografiji o gradovima

166 R. LopaπiÊ, Spomenici hrvatske krajine (dalje: SHKR), sv. 1, Zagreb 1884., 34 - 35.167 SHKR, 1, 101.168 Tako ga naziva M. Kruhek, u: Krajiπke utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeÊa, Zagreb 1995., ali i M.

IlijaniÊ, u: Prilog istraæivanju renesansne pregradnje varaædinske tvre u 16. stoljeÊu, Godiπnjak Gradskog muzeja Varaædin,1, Varaædin 1961., 33 - 44; ista, Der Baumeister Dominico de Lalio und sein Kreis an der windischen Grenze, FestschriftFritz Posch, Ver(ffentlichungen des Steiermarkischen Landesarhives, 12, Graz 1981, 369 - 379; N. Budak navodi ime ovogarhitekta kao Domenico del Aglio, n. dj., 112.

169 R. Horvat, Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik kraljevskog Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arhiva, XV, sv.1, Zagreb, 1913., 23 - 24.

170 HS, sv. 2, 482.171 M. Kruhek, Povijest izgradnje koprivniËke utvrde, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica 1986., 200 - 201.172 Isto, 201.173 F. ©iπiÊ, Hrvatski saborski spisi, sv. 4, Zagreb 1917., 297.174 M. Kruhek, Povijest izgradnje koprivniËke utvrde, n. dj., 202 - 203.175 A. Hozjan, Die ersten steirischen Kundshafter und Postbeförderer, Mitteilungen des Steiermärkischen Landesarchiv, sv. 48,

Graz 1997., str. 240 - 241.176 A. Hozjan, Postanak i razvoj poπtanske ustanove i ostalih naËina prijenosa obavijesti u SZ Hrvatskoj od 1500. - 1783., Poπta

sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb - Varaædin 2002., 34 - 35.177 S. KrivoπiÊ, Zagreb i njegovo stanovniπtvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeÊa, Zagreb 1981.; N. Budak, Gradovi

Varaædinske æupanije, n. dj.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Varaædinske æupanije N. Budak je upozorio na rezultate istraæivanja stanovniπtva Firenze, ali i napisanje maarske historiografije te pretpostavio da su demografske pojave u Slavoniji i Maarskojmogle biti sliËne. Isti se autor osvrnuo na rad S. KrivoπiÊa o stanovniπtvu Zagreba te je spomenuo daKrivoπiÊ procjenjuje priliËno proizvoljno, ali s dosta vjerojatnosti. S. KrivoπiÊ je donio procjene da jebroj stanovnika zagrebaËkih gradskih naselja rastao prema kraju 15. stoljeÊa kada je poËelo stagnirati,da bi tijekom sljedeÊeg stoljeÊa naglo padao. Procjenio je da je stanovniπtvo Gradeca 1368. godine, natemelju popisa 897 obveznika, dosezalo brojku od najviπe 3500 ljudi.178 N. KlaiÊ je pretpostavila da jeKoprivnica 1356. godine mogla imati oko 2000 stanovnika.179 Gotovo je nemoguÊe reÊi jesu li teprocjene toËne i mogu li dati barem pribliænu sliku o odnosu stanovnika Zagreba i Koprivnice.

N. Budak je upozorio na istraæivanja engleskog historiËara J. C. Russela te na njegovu formulu zaprocjenjivanje stanovniπtva, koju je izradio na primjerima engleskih kasnosrednjovjekovnih gradova:180

_______C (1 + ( √(r-1)/10)nr=--------------------------

r

pri Ëemu je r relativna veliËina grada u regiji, C broj stanovnika najveÊega grada, a nr traæeni brojstanovnika.

Prema iznesenim podacima, Gradec je kao najveÊi grad u regiji imao, po procjeni S. KrivoπiÊa, oko3500 stanovnika. Pretpostavimo li da je Koprivnica bila Ëetvrti grad po veliËini u regiji (iza Gradeca,Varaædina i Kriæevaca),181 tada iz J. C. Russela dobivamo vrijednost od oko 1400 stanovnika, πto jeznatno niæi broj od pretpostavke N. KlaiÊ za drugu polovicu 14. stoljeÊa.

S. KrivoπiÊ pretpostavlja da je jezgra danaπnjeg Zagreba oko 1400. godine mogla imati oko 4000stanovnika, da bi se broj stanovnika oko 1450. godine popeo na gotovo 4500.182 Po tome bismo, uzprimjenu formule J. C. Russela, mogli pribliæno pretpostaviti broj stanovnika Koprivnice. On je oko1400. godine iznosio pribliæno 1600, a oko 1450. godine je Koprivnica vjerojatno imala oko 1800stanovnika. Pri tome ne treba zaboraviti spomenuti miπljenje N. KlaiÊ, po kojemu je Koprivnica bilaspaljena 1446. godine,183 kada je Ivan Hunjadi ratovao protiv Celjskih,184 no V. KlaiÊ, od kojega je N.KlaiÊ preuzela podatke, izriËito piπe da je Ivan Hunjadi samo zauzeo Koprivnicu.185 Zbog toga tajpodatak neÊu uzeti kao vaæan za korigiranje procjene broja stanovnika Koprivnice sredinom 15. stoljeÊa.

N. Budak je pretpostavio da je 1520. godine Gradec imao oko 3000 stanovnika, a Varaædin oko1700.186 Ako ponovno primijenimo navedenu formulu, moæemo pretpostaviti da je Varaædin imao oko2000 stanovnika, πto je neπto veÊi broj od navedene procjene. Koprivnica je poËetkom 16. stoljeÊa,prema uporabi Russelove formule, imala oko 1200 stanovnika. No, je li tu brojku moguÊe korigirati?

178 N. Budak, n. dj., 156 - 159; S. KrivoπiÊ, n. dj., 55, 69, 123.179 N. KlaiÊ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976., 536.180 N. Budak, n. dj., 159 - 160.181 Npr. jedan od kriterija za procjenu reda veliËine mogu nam biti porezni popisi. PoËetkom 16. stoljeÊa zagrebaËki Gradec je

imao viπe od 400 poreznih dimova, Varaædin je imao od 160 do 300 poreznih dimova, u Kriæevcima je obiËno popisivano od130 do 170, a u Koprivnici oko 65 do 70 poreznih dimova. J. AdamËek, I. Kampuπ, Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj uXV i XVI stoljeÊu, Zagreb 1976.

182 V. StipetiÊ, O istraæivanju povijesti stanovniπtva u gradovima Hrvatske, u: S. KrivoπiÊ, Zagreb, n. dj., 3, 4; S. KrivoπiÊ, n. dj.,69.

183 N. KlaiÊ, Koprivnica u srednjem vijeku, n. dj., str. 93.184 N. KlaiÊ, Zadnji knezi Celjski v deæelah Sv. Krone, Celje 1982., str.81, 96 - 97.185 V. KlaiÊ, Povijest Hrvata, knj. 3, str. 252.186 N. Budak, n. dj., 160; do sliËnih rezultata je doπla i Lj. PerËi, Popis graana Varaædina iz 1520, Radovi Zavoda za znanstveni

rad Varaædin, 1, Varaædin 1986., 270. Ona procjenjuje broj stanovnika Varaædina 1520. godine izmeu 1500 i 1800.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Smanjenje stanovnika je oËito u vezi s kriznim razdobljima, a jedna od uoËljivih kontinuiranih krizaje poËela najvjerojatnije krajem 15. stoljeÊa, πto je dijelom vidljivo po duljem izostanku studenata nabeËkom sveuËiliπtu izmeu 1494. i 1550. godine.

Tome treba dodati pustoπenja koje su Osmanlije izvrπili 70-ih godina 15. stoljeÊa, πto se vremenskipodudara s velikim brojem pustih seliπta na vlastelinstvima srednjovjekovne Slavonije.187 Kako serazabire iz pisma kneza Stjepana II. Frankapana πto ga je 18. srpnja 1474. godine pisao iz ModruπamletaËkom kapetanu Fantinu Marcellu u Raspu, u osmanskoj vojsci je bilo do 8000 ljudi, koji su robilitakoer oko Koprivnice i Varaædina sve do Ptuja i dalje. KroniËar Unrest navodi da je Slavonija nakonte provale ostala opustoπena i “da se Ëesto po deset milja daleko nije vidjelo kuÊe ni Ëovjeka”.188

Frankapanove i Unrestove podatke, a posebno brojeve, trebalo bi uzimati s potrebnom dozom opreza.Teπko je reÊi je li Koprivnica bila poπteena osmanskih provala koje opisuju, no izostanak studenata nasveuËiliπtima upravo izmeu 1469. i 1475. godine mogao bi upuÊivati na manju krizu, a moæda je onposljedica osmanskih pustoπenja.

Krajem 15. i poËetkom 16. stoljeÊa Koprivnica je mogla biti odrediπte naseljavanja prognanika izBosne, Hrvatske, Slavonije i ostalih istoËnih prostora.189 Mogli bismo pretpostaviti porast brojastanovnika useljavanjem, iako o tome poznata vrela πute.

Ako uzmemo vjerojatni pad broja stanovnika zbog osmanskih provala 70-ih godina i vjerojatniporast krajem 15. i poËetkom 16. stoljeÊa kao moguÊu posljedicu useljavanja prognanika, mogli bismopretpostaviti da su do 20-ih godina 16. stoljeÊa ta dva procesa ipak djelovala na to da se broj stanovnikastvarno kretao oko 1200.

U nemirnim vremenima 16. stoljeÊa stanovniπtvo Koprivnice je traæilo sigurnost unutar gradskihbedema, napuπtajuÊi ugroæena predgraa. Prema spomenutom opisu iz 1548. godine vidi se da jeKoprivnica znatno depopulirala te proæivljavala najdublju krizu. Tada je u gradu æivjelo samo 116obitelji (84 graana, 25 inkvilina i 7 kmetova).190 Moæemo nagrublje procijeniti da je tada u graduKoprivnici æivjelo nekoliko stotina civilnih stanovnika. Pretpostavimo li da su u jednoj obitelji uprosjeku æivjele barem 3 osobe, onda je Koprivnica mogla imati oko 350 civilnih stanovnika.Pridodamo li ovoj procjeni spomenuti podatak prema kojem su u Koprivnici 1554. godine bila popisana192 vojnika,191 moæemo dobiti podatak o oko 500 stanovnika (civila i vojnika) sredinom 16. stoljeÊa.Tome bi u prilog mogla iÊi usporedba broja poraznih dimova za 1517. godinu kada su popisana 82porezna dima i 1554. kada je Koprivnica imala 32 dima, dakle, dva i pol manje. Spomenimo da se veÊ1520. mogao vidjeti znak novog poremeÊaja koji je jasni pokazatelj demografske i gospodarske krizejer je za tri godine broj dimova smanjen na 79, od kojih su 4 pripadala siromasima, πto bi najvjerojatnijeznaËilo da su tada siromaπni Ëinili najmanje 5% ukupnog stanovniπtva grada.192 Ako prihvatimo brojkuo otprilike 1200 stanovnika oko 1520., onda bi procjena o oko 500 stanovnika 1554. znaËila daKoprivnica ima dva i pol puta manje stanovnika, πto bi odgovaralo smanjenju broja poreznih dimova.

Potpuno je jasno da je takav naËin procjene podloæan kritici i teπko odræiv. Ipak, neka bude prvipokuπaj procjene i prilog rjeπavanju problema povijesne demografije srednjovjekovnih gradova.

187 J. AdamËek, Agrarni odnosi, n. dj., str. 55, 61.188 V. KlaiÊ, Povijest Hrvata, 4, Zagreb 1988., str. 118 - 119.189 Usp. T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje - prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997., str. 411 - 415.190 M. PandæiÊ, J. AdamËek, Opis gospodarskog stanja, n. dj., 26.191 HS, sv. 3, 475 - 476.192 J. AdamËek, I. Kampuπ, Popisi i obraËuni poreza, n. dj., str. 95, 128, 161.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Osiromaπivanje grada poËelo je vjerojatno krajem 15. i poËetkom 16. stoljeÊa, oËito zbog slabljenjatrgovine na relaciji sjever - jug, kojemu su uzroci bili gospodarska kriza i upadi Osmanlija.193 BuduÊaÊe istraæivanja vjerojatno utvrditi kako je usmjeravanje slavonske trgovine prema austrijskim zemljamautjecalo na grad. Pretpostavljamo da je to usmjeravanje pomoglo Koprivnici u usporavanju iublaæavanju krize. U drugoj polovici 16. stoljeÊa se stanje u Koprivnici bitno izmijenilo. Kao pokazateljstabilizacije od sredine 16. stoljeÊa, mogu se uzeti podaci iz kojih se vidi da se studenti iz Koprivnicena sveuËiliπtima ponovno javljaju 50-ih i 60-ih godina 16. stoljeÊa.194 Drugi pokazatelj stabilizacije (paËak i rasta) istih godina je porast broja poreznih dimova izmeu 1554. i 1573. sa 32 na 45, odnosno zagotovo 50%. Nakon 1573. Koprivnica je ponovno zapala u gospodarsku i demografsku krizu jer su1574. Vlasi opustoπili gotovo treÊinu dimova, a 1576. su svi dimovi bili opustoπeni od Osmanlija, da bi1596. bila popisana samo 4 dima.195 Zbog toga se poveÊava broj vojnika u koprivniËkoj utvrdi, kakosmo veÊ utvrdili, od 1554. do 1577. sa 192 na 530, πto je joπ jedan pokazatelj poveÊanja nesigurnostinakon 1573. godine.

Kao Ëimbenik za demografsku povijest grada vaæno je, prema tome, istaknuti da se Koprivnica udrugoj polovici 16. st. pretvorila u vaæno vojno srediπte,196 pa je broj vojnika i Ëasnika, a ovi suzasigurno imali i obitelji, igrao tada najznaËajniju ulogu u ukupnom broju stanovnika. Sigurnidemografski i gospodarski pad broja civilnog stanovniπtva je djelomiËno ublaæavala nazoËnost vojske,Ëija je brojnost nadoknaivala demografske gubitke i vjerojatno utjecala na stabilizaciju ukupnog brojastanovnika.

Hrvatski je sabor tada tvrdio da koprivniËki kapetani raspolaæu s mnogo kmetova, iako je, kako smospomenuli, Stjepan PataËiÊ u svom izvjeπÊu Ugarskoj komori 22. travnja 1614. godine naveo da jeKoprivnica viπe vojna tvrava nego grad. Graani su u njoj dræali samo dvadesetak kuÊa.197

Graana (civila) nije bilo viπe od 80-ak ako pretpostavimo da su u jednoj kuÊi æivjele do Ëetiri osobe.Nije poznat ukupan broj kuÊa u utvrdi pa je vrlo teπko donositi procjene broja stanovnika. Kao pomoÊza procjenu broja stanovnika utvrde moæe nam posluæiti podatak o vojnoj posadi. Primjerice, 1630.godine u koprivniËkoj je utvrdi bilo 173 njemaËkih vojnika te joπ 8 pripadnika topniπtva, 100 husara i75 haramija.198 Zbrojimo li osamdesetak civilnih stanovnika sa 356 vojnika, dobivamo podatak odnajmanje 400 do 450 stanovnika koprivniËke utvrde. Pretpostavimo li da su popisani vojnici vjerojatnomogli imati obitelji u utvrdi, te da su neke vojne obitelji imale djecu koja su æivjela s njima, procijenjenibroj stanovnika mogli bismo dodatno poveÊati. Takvim postupkom moæemo pretpostaviti da jepoËetkom 17. stoljeÊa u Koprivnici moglo æivjeti oko 600 stanovnika.

NjemaËki geograf F. Auerbach je joπ 1913. godine uoËio da u prostoru postoji odreena zavisnostizmeu veliËine i broja gradova, odnosno da postoji tendencija nastavka pravilnog reda veliËinegradova u prostoru. Ta su zapaæanja kasnije razradili mnogi autori, meu kojima su Zipf, Stewart,Singer, Berry itd., koji su meuzavisnost teoretski formulirali kao pravilo reda veliËine. Prema pravilureda veliËine, moæe se oËekivati da Êe jedan grad u nizu gradova neke zemlje ili regije, poredanih poveliËini, imati onoliko stanovnika koliko ima najveÊi grad, podijeljen s rednim brojem toga grada u nizu

193 N. Budak, Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca, n. dj., str. 43.194 Die Matrikel der Universit(t Wien, III. (1518-1579.), Wien 1971.195 J. AdamËek, I. Kampuπ, Popisi i obraËuni poreza, n. dj., str. 161, 257, 274, 276, 287, 534.196 Usp. Zbornik Die K. K. Militärgrenze, Beiträge zu ihrer Geschichte, Wien 1973; Vojna krajina (povijesni pregled -

historiografija - rasprave), Zagreb 1984.; F. MoaËanin, Druπtveni razvoj u Vojnoj krajini, u: Druπtveni razvoj u Hrvatskoj od16. do poËetka 20. stoljeÊa, Zagreb 1981., str. 84 - 88.

197 HDA, Neoregestrata acta, 632/7; J. AdamËek, Agrarni odnosi , n. dj., str. 244, 402.198 Steiermärkischen Landesarchiv (©tajerski zemaljski arhiv), Graz, Militaria, Sch. 162.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

gradova.199 Ako bismo pravilo reda veliËine primijenili na kasnosrednjovjekovnu Koprivnicu, onda biprocijenjeni broj stanovnika bio znatno niæi od prije iznesenih pretpostavki, πto samo pokazuje kolikoje navedena procjena podloæna kritici i teπko odræiva u buduÊim istraæivanjima.

Na kraju navodimo nekoliko rijeËi o odnosu veliËine gradske urbane povrπine i broja stanovnika. Joπje Stjepan KrivoπiÊ utvrdio vjerojatnost korelacije veliËine urbane povrπine i ukupnog broja stanovnikanekog naselja za hrvatski prostor. Prema njegovim proraËunima, u kasnom srednjem vijeku je najednom hektaru æivjelo pribliæno 170 stanovnika u Zadru, PoreËu 370, a Splitu i Trogiru 600 stanovnika.U sjevernom dijelu Europe je na jednom hektaru æivjelo izmeu 100 stanovnika u Berlinu i 278 uStralsundu.200 Bruno MiliÊ navodi podatak da je srednjovjekovna Koprivnica imala povrπinu od 7,58ha.201 Kod MiliÊeva odreivanja srednjovjekovne povrπine treba biti oprezan. Vjerojatno Êe buduÊaistraæivanja to podvrgnuti kritici i pribliæiti se toËnijoj procjeni srednjovjekovne povrπine. Ako biprihvatili 7,58 ha kako to pretpostavlja B. MiliÊ, naπli bi se u problemu koliko je stanovnika mogloæivjeti na tolikom prostoru u Koprivnici. Uzmemo li u obzir spomenute pokazatelje za sjeverniji dioEurope, gdje je razvoj grada bio sliËniji slavonskom od mediteranskoga, onda bi na jednom hektarumoglo æivjeti izmeu 100 i 280 stanovnika. Na povrπini kasnosrednjovjekovne Koprivnice, po tome,teoretski bi moglo æivjeti izmeu 750 i 2100 stanovnika, πto se poklapa s iznesenim pretpostavkama okretanju broja stanovnika Koprivnice od 14. do 16. stoljeÊa.

ZakljuËak

Kao rezultat istraæivanja o stanovniπtvu Koprivnice moæemo zakljuËiti da su njezini stanovnici biliuglavnom slavenskog podrijetla, a najËeπÊe su odlazili iz grada kao studenti te u crkvene sluæbe.Stanovnici su se iseljavali. Za to su postojali gospodarski razlozi ili zapoπljavanje u svjetovnoj javnojsluæbi izvan Koprivnice. Mobilnost KoprivniËanaca bila je ograniËena na dio zapadne Slavonije,Ugarsku, juænu Francusku, austrijski prostor i Poljsku. Zanimljivo je da se KoprivniËanci do poËetka16. stoljeÊa sele najËeπÊe u veÊe gradske centre, a od poËetka 16. stoljeÊa u sigurnije gradove.

U Koprivnicu su se, osim puËanstva iz KriæevaËke æupanije, doseljavali stanovnici iz njemaËkog iaustrijskog prostora, a napose su vidljive imigracije iz Kranjske i ©tajerske. Razlozi useljavanja bili su:crkvena sluæba, gospodarski razlozi i svjetovna javna sluæba.

Pokuπali smo procijeniti broj stanovnika iz Ëega se vidi da ih je u drugoj polovici 14. stoljeÊa bilooko 1400. Broj stanovnika je najvjerojatnije rastao do otprilike sredine 15. stoljeÊa kada je u Koprivniciæivjelo njih oko 1800. Uslijedilo je razdoblje kada je tekao kontinuirani pad stanovnika, koji je svojudonju toËku postigao u drugoj polovici 16. stoljeÊa i poËetkom 17. stoljeÊa. Pad ukupnog brojastanovnika poËeo je prije provala Osmanlija i oËito je Koprivnica uπla u krizno razdoblje neovisno oneposrednim osmanskim pustoπenjima i osvajanjima u bliæoj okolici. Nadam se da Êe buduÊaistraæivanja dopuniti rezultate ovog teksta.

199 M. Vresk, Osnove urbane geografije, Zagreb 1990., str. 206.200 S. KrivoπiÊ, Stanovniπtvo Dubrovnika i demografske promjene u proπlosti, Dubrovnik 1990., str. 26 - 28.201 B. MiliÊ, Razvoj grada kroz stoljeÊa, Knj. 2 - srednji vijek, Zagreb 1995., str. 155.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Prilozi

Tablica 1: Iseljavanje stanovniπtva Koprivnice po mjestima i godinama(Napomena: postoji moguÊnost da nisu svi iz podravske Koprivnice)

Ime Razlozi Godine Broj iseljenih

mjesta iseljavanja iseljavanja KoprivniËanaca

»azma Crkvena sluæba 1324. - 1334., 1345. 1

Varaædin Gospodarski razlozi 1588., 1598., 1599. 5

Oπtrc Crkvena sluæba 1403. 1

Tuhelj Crkvena sluæba 1403. 1

Zagreb Gospodarski razlozi 1322. - 1324., 1331., 1344. 2Crkvena sluæba 1359., 1362., 1375., 1383. 6Javna sluæba 1422. - 1439., 1443., 1451. 2Ostalo 1457., 1474. - 1478.,1493. 8

1560. - 1564., 1588. - 1596., 1599., 1600. ukupno 18

Samobor Nepoznat razlog 1564. 1

–urevac Crkvena sluæba 1510. 1

Sv. Lovro “in Hay” Crkvena sluæba 1332. 1(KaloËka nadbiskupija)

Avignon Crkvena sluæba 1331., 1332., 1338. 2

»anad Crkvena sluæba 1345. - 1350., 1567. - 1569. 2

Ostrogon Crkvena sluæba 1345. 1

Zalavar Crkvena sluæba 1429. 1

PeËuh Crkvena sluæba 1505., 1508., 1510. 1

Rim Crkvena sluæba 1429. 1

Stolni Biograd Crkvena sluæba 1508. 1

Padova Student 1480., 1506. 2

Szomlothely Vojna sluæba 1592. - 1594. 2

Crkvena sluæba 1571. - 1579. 1Spiπka Javna sluæba 1599., 1600. - 1602., 1670. - 1608. 1

Bologna Crkvena sluæba 1561., 1562., 1600. 4

Nitra Crkvena sluæba 1600. 2

BeË Student 1401., 1413. 41SveuËiliπni profesor 1416., 1421., 1427., 1428., 1- javna sluæba 1429., 1431., 1437., 1442.Nepoznat razlog 1444., 1447., 1448., 1454., 1455., 1

1457., 1466., 1468., 1469.,1475., 1476., 1468., 1486.,1488., 1489., 1490., 1494.,1545., 1550., 1553. - 1557.,

1563., 1569.

Graz Student 1596. 1

Krakov Student 1523. 1


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Ime Razlozi Godine Broj iseljenih

mjesta iseljavanja iseljavanja KoprivniËanaca

Konstanza Nepoznat razlog 1417. 1

Komárom Nepoznati razlog 1581. 1

Ukupno iseljenika 93

Tablica 2: Razlozi iseljavanja koprivniËkog stanovniπtva po mjestima

Razlozi iseljavanja Mjesto Broj

Crkvena sluæba »azma, Oπtrc, Tuhelj, Zagreb, Sv. Lovro “in Hay”, Avignon, 26»anad, Ostrogon, Zalavar, PeËuh, Rim, –urevac,Stolni Biograd, Bologna, Nitra

Javna sluæba Zagreb, BeË 3

Gospodarski razlozi Varaædin, Zagreb 7

Studenti BeË, Graz, Krakov, Padova 45

Nepoznati razlozi Zagreb, Samobor, BeË, Konstanza, Komárom 12

Ukupno 93

Tablica 3: Useljavanje stanovniπtva u Koprivnicu po mjestima i godinama

Ime Razlozi Godina Broj

mjesta useljavanja useljavanja useljenika

Gragena kod Kriæevaca Crkvena sluæba 1417. 1

Dubrava Nepoznato 1455. 1

Salzburg Gospodarski razlog 1450. 1

»anad Crkvena sluæba 1423. 1

NjemaËka Javna sluæba 1411. 1

©tajerska Nepoznato 1308., 1312., 1313., 2 bez vojnika1315., 1544., 1545. u 16. stoljeÊu)

Kranjska Nepoznato 1427. 1

Tulmin Gospodarski razlog 1602., 1608. 2

Hvar Crkvena sluæba 1603. 1

Ugarska Nepoznato 1455. 1

Francuska (?) Javna sluæba 1417., 1446. 2

Ukupno imigranata 14


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Tablica 4: Razlozi useljavanja stanovniπtva u Koprivnicu

Razlozi useljavanja Mjesto Broj

Crkvena sluæba Gragena kod Kriæevaca, »anad, Hvar 3

Gospodarski razlozi Salzburg, Tulmin (Mlet. Republika) 3

Javna sluæba NjemaËka, Francuska (?) 3

Nepoznato Dubrava, ©tajerska, Kranjska, Ugarska 5

Ukupno 14

Tablica 5: Pokuπaj procjene broja stanovnika Koprivnice i obliænjih gradova (od druge polovice 14. do poËetka 17. stoljeÊa)

Grad Druga pol. Oko 1400. Oko 1450. Oko 1520. Oko 1550. PoËetak

14. st. 17. st.

Koprivnica 1400 1600 1800 1200 500 600

Gornji i Donji Kriæevci 1700 1900 2200 1500 400 500

Varaædin 2300 2600 3000 2000 1800 2000

Zagreb i Gradec 3500 4000 4500 3000 2800 3200

Tablica 6: Kretanje broja dimova u Koprivnici kao pokazatelj depopulacije i osiromaπenja

Godina Koprivnica Æupnik Franjevci Ukupno

1507. 67 10 8 85

1513. 68 12 5 85

1517. 65 11 6 82

1520. 64 + 4 siromaha 10 5 79

1554. 32 - - 32

1573. 45 - - 45

1574. 40 (Vlasi su - - 40opustoπili 12 dimova)

1576. 40 (sve opustoπili - - 40Osmanlije)

1596. 4 - - 4

Tablica 7: Kretanje broja vojnika u Koprivnici

Godina Broj vojnika

1554. 192

1577. 530

1581. 441

1630. 356


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

ITALIJA

�VICARSKA

NJEMA�KA

AUSTRIJA

MA�ARSKA

HRVATSKA

BIH

SLOVENIJA

�E�KA

SLOVA�KA

Krakov (1)

Spi�ka (1)

Trnava (1)

Komarno (1)

Budimpe�ta (?)

Sv. Lovro (1)

Ostrogon (1)

Nitra (2)

Gy�r (1)

Papa

Szomlothely (2)

Zalavar (1)

Pe�uh (1)

Graz (1)

Be� (42)

Stolni Biograd (1)

Padova (2)

Avignon (1)

Rim (1)

Naselja SR i SZ Hrvatske

KoprivnicaZagreb (18)

Samobor (1)�azma (1)Vara�din (5)O�trc-Zagorje (1)Tuhelj (1)

Bologna (5)

Konstanz (1)

Karta 1: Prostorni raspored emigracije KoprivniËanaca do kraja 16. stoljeÊa

Grafikon 1: Kretanje broja vojnika u Koprivnici

1554. 1577. 1581. 1630.

0

100

200

300

400

500

600

192

530

441

356


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Summary

According to provided records, we can establish that by 17th century Koprivnica already hadrelatively numerous communications, not only with surrounding urban settlements, but with moredistant regions. Up to now, this topic has been rarely researched. This is why this text here is only asmall contribution and an insight into the subject of research.

The research covers settlement to Koprivnica area, local students studying at various Europeanuniversities, migrations due to anti-Ottoman wars and fears from the Ottomans. Additionally, it coverspilgrimage of local inhabitants, but also the other pilgrims visiting Koprivnica and its greater area aswell.

I also tried to estimate the number of inhabitants of that time, coming to conclusion that most likelypopulation had been growing until the mid-fifteenth century; after that, population was on a continuousdecline, reaching its lowest point by the end of sixteenth and in early seventeenth century.

This indicates that Koprivnica was faced with its long, major economic and social crisis as early asmid-fifteenth century. This means the immediate cause, after all, was not direct attacks by the Ottomans.

Grafikon 2: Pokuπaj procjene broja stanovnika Koprivnice i obliænjih gradova(od druge polovice 14. stoljeÊa do poËetka 17. stoljeÊa)

Koprivnica Gornji i DonjiKri�evci

Vara�din Zagreb i Gradec0

1000

2000

3000

4000Druga polovica 14. st

Oko 1400.

Oko 1450.

Oko 1520.

Oko 1550.

Po�etak 17. st.

Bro

j sta

novn

ika

Grafikon 3: Kretanje broja dimova kao pokazatelj depopulacije i osiromaπenja

Koprivnica

Ukupno

0

20

40

60

80

Bro

j dim

ova

1513.1507.

1517.

1520. 1554. 1573.1574.

1576.

1596.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Being on the borderline between two great empires - the Hapsburg and the Ottoman - Koprivnicawas, in later war activities, both experiencing drawbacks but also the advantages of this position andoverall situation. Economic and social life of Koprivnica inhabitants not only suffered, but in a wayflourished. All data indicate that a relatively great mobility of people existed, especially late MiddleAges urban and clerical population in Koprivnica.

However, we can discuss sixteenth century population of Koprivnica only in terms of currentlyexisting facts and historic comprehension.

Neobjavljeni izvori

Arhiv FranjevaËke provincije Sv. Δirila i Metoda Zagreb, Arhiv samostana Koprivnica.

Arhiv Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU), Zagreb, LopaπiÊeva zbirka.

Arhiv HAZU, Zagreb, Documenta.

Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb, Grad Koprivnica.

Hrvatski dræavni arhiv, Zagreb, Neoregestrata acta.

Kaptolski arhiv, Zagreb, Acta loci credibilis.

Magyar Országos Levéltár, (Maarski dræavni arhiv) Budimpeπta, A 57, Libri regi.

Magyar Országos Levéltár, Budimpeπta, Diplomatikai Levéveltár (DL).

Nadbiskupski arhiv, Zagreb, Acta decimalia.

Steiermärkischen Landesarchiv (©tajerski zemaljski arhiv), Graz, Militaria.

Objavljeni izvori

Acsay, Ferencz - A gyori kath. Fogimnázium története 1626-1900, Gyor 1901.

AdamËek, Josip - Opis gospodarskog stanja vlastelinstva –urevca, ProdaviÊa i Koprivnice 1548, Kaj, 6, Zagreb 1969.

AdamËek, Josip, Kampuπ, Ivan - Popisi i obraËuni poreza u Hrvatskoj u XV i XVI stoljeÊu, Zagreb 1976.

AndriÊ, Stanko - »udesa Svetog Ivana Kapistrana, Slavonski Brod - Osijek 1999.

Andritsch, Johann - Studenten und Lehrer aus Ungarn und Siebenbürgen an der Universität Graz (1586-1782), Graz 1965.

AndroiÊ, Mirko - Neobjavljene isprave grada Varaædina (1390. - 1521.), Arhivski vjesnik, 1, Zagreb 1958.

Annali del Collegio Ungaro-Ilirico di Bologna 1553 - 1764, Bologna 1988.

BarbariÊ, Josip, Kolander, Ivan, Wissert, Adolf - Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaædina (ZPV), knj.

1, Varaædin 1990.

BarbariÊ, Josip, KolanoviÊ Josip - Zapisnici poglavarstva slobodnog i kraljevskog grada Varaædina, knj. 3 - 5, Varaædin 1992 -

1994.

Buturac, Josip - Popis æupa ZagrebaËke biskupije 1334. i 1501. godine, Starine, 59, Zagreb 1984.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

»rnËiÊ, Ivan - Nekoliko juænih Sloviena zapisanih od 1478 do 1520 godine u bratovπtinu sv. Duha u Rimu, Starine, knj. 15,

Zagreb 1883.

Dávid Zoltán - Az 1598. évi házösszeírás, Budapest 2001.

Die Matrikeln der Universität Graz, bearbeitet von Johann Andritsch, sv. 1, (1586-1630.), Graz 1977.

Die Matrikel der Universität Wien, sv. I. (1377-1450.), Wien 1956; sv. II. (1451-1517.), Wien 1967; sv. III. (1518-1579.), Wien 1971.

Eckhardt, Sándor - Magyar levelek a XVI. sázad elso felébol, Magyar nyelv, god. 52, br. 2, Budapest 1955.

Engel, Pál - Magyarország a középkor végén, PC-CD-Rom, Budapest (Budimpeπta) 2001.

Fancev, Franjo - Tragovima hrvatske kajkavske poezije 16 vijeka - Hrvatski aci gradaËkog sveuËiliπta god. 1586 - 1829,

Ljetopis JAZU, knj. 48, Zagreb 1936.

Fallenbüchl, Zoltán - ¡llami (királyi és császári) tisztségviselok a 17. századi Magyarországon, Budapest 2002.

Höfer, Rudolf Karl - Die landesfürstliche Visitation der Pfarren und Klöster in der Steiermark in den Jahren 1544/1545, Graz 1992.

Horvat, Rudolf - KoprivniËke listine za XVI stoljeÊe, Vjesnik zemaljskog arhiva, knj. XVI, Zagreb 1914.

Horvat, Rudolf - Prilozi za povijest Podravine, Vjesnik kraljevskog Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arhiva, XV,

sv. 1, Zagreb, 1913.

IvanËan, Ljudevit - Podatci o zagrebaËkim kanonicima od godine 1193. do 1924., rukopis u Kaptolskom arhivu u Zagrebu.

JeliÊ, Luka - Acta Hieronymiana, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902.

Jembrih, Alojz - Studenti iz sjeverne Hrvatske na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. stoljeÊu, Podravski zbornik, sv. 6, Koprivnica 1980.

Kemény, Lajos - A bortermelés történetéhez, Történelmi tár, Budapest 1895.

Kenyeres, István (ur.) - XVI. századi uradalmi utasítások, Utasítások a kamarai uradalmak prefektusai, udvarbírái és

ellenorei részére, knj. II., Fons Könyvek, knj. II, Budapest 2002.

Kiráralyi könyvek, knj. 1 - 9. (1527. - 1647), PC CD Rom, Budapest 2001.

Laszowski, Emilije - Habsburπki spomenici kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije (HS), sv. 3, Zagreb 1917.

Laszowski, Emilije - Podatci o Koprivnici u srednjem vieku, Vjestnik kr. Hrvatsko-Slavonsko-Dalmatinskog zemaljskog arkiva,

sv. II, Zagreb 1900.

Laszowski, Emilije - Povijesni spomenici plem. opÊine Turopolje, knj. II, Zagreb 1905.

Liber Confraternitatis Sancti Spiritus de Urbe, Monumenta Vaticana historiam regnum Hungariae illustrantia, knj. 5, Budapest 2000.

LopaπiÊ, Radoslav - Spomenici hrvatske krajine (SHKR), sv. 1, Zagreb 1884.

LukinoviÊ, Andrija - “Ludbreπko Ëudo” u prvih stotinu godina postojanja, TkalËiÊ, I, Zagreb 1997.

LukinoviÊ, Andrija - Povijesni spomenici ZagrebaËke biskupije (PSZB), knj. 5, Zagreb 1992.

Matricula et Acta Alumnorum Collegii Germanici et Hungarici ex Regno Hungariae oriundorum, (ed. A. Veress), Budapest 1917.

Matricula et Acta Hungarorum in Universitate Patavina, (ed. A. Veress), Budapest 1915.

Matricula et Acta Hungarorum in Universitatibus Italiae Studentium 1221-1864., (ed. A. Veress) Budapest 1941.

Monumenta Ecclesiastica Tempora Innovatae in Hugaria Religionis Illustrantia, (V. Bunyitay, R. Rapaics, I. Karácsonyi), knj.

1-2, 4-5, Budimpeπta 1904, 1909, 1912.

Monumenta Hungariae Judaica, knj. VIII. (1264-1760), prir. Alexander Scheiber, Budapest 1965.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Monumenta Historica Universitatis Carolo-Ferdinandeae Pragensis, knj. 1, sv. 1-2, Prag 1830-1832.

PerËi, Ljerka - Popis graana Varaædina iz 1520, Radovi Zavoda za znanstveni rad Varaædin, 1, Varaædin 1986.

Quellen zur Geschishtlichen Landeskunde der Steiermark, VI. Band, Regesten des Herzogtums Steiermark, Erster Band

1308-1319, 1. Lieferung, bearbeitet von Annelies Redik, Graz 1977.

Rattkay, Juraj - Spomen na kraljeve i banove, Zagreb 2001.

SmiËiklas, Tade - Codex diplomaticus regni Croatiae, dalmatiae et Slavoniae (CD), Zagreb.

StipiπiÊ, Jakov, ©amπaloviÊ, Miljenko - Isprave u Arhivu Jugoslavenske akademije (Regesta), Od godine 1438. do smrti

kralja Matije Korvina, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 3, 563-643; isti, Od smrti kralja Matije

Korvina do smrti kralja Vladislava II., Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 4, 465 - 554; isti, Od smrti

kralja Vladislava II. do 1526. godine, Zbornik Historijskog instituta Jugoslavenske akademije, vol. 5.

Szilágyi, Sándor - Szamosközy István történeti maradványai (1566-1603.), knj. 2 (1598-1599.), Budapest 1876.

©iπiÊ, Ferdo - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu od god. 1453-1630, Vjesnik kr. zemaljskog hrvatsko-slavonsko-dalmatinskog

arkiva, V, Zagreb 1903.

©iπiÊ, Ferdo - Hrvatski saborski spisi, sv. 4, Zagreb 1917.

Tanodi, Zlatko - Poviestni spomenici slobodnog kraljevskoga grada Varaædina - Monumenta historica liberae regiae civitatis

Varasdini (MCV), knj. 1-2, Varaædin 1942-1944.

Theiner, A. -Vetera monumenta historica Hungariam sacram illustrantia, Romae 1859.

TkalËiÊ, Ivan Krstitelj - Povijesni spomenici grada Zagreba - Monumenta historica civitatis Zagrabiae (MCZ), Zagreb 1889.-.

Varga, Endre - Úriszék XVI-XVII. szádi perszövegek, Budapest 1958.

Veress, Endre - Basta György hadvezér levelezése és iratai (1597-1607.), Budapest 1913.

Veress, Endre - Fraknói, Vilhelmi - Monumenta Hungarorum in Polonia (1575-1668), vol. 1, Rationes curiae Stephani Báthory

Regis Poloniae historiam Hungariae et Transylvaniae illustrantes, Budapest 1918.

Zágorhidi Czigány, Balázs - Szombathelyi urbáriumok és inventárimok a 16. századból, Szombathely 2000.

Literatura

AdamËek, Josip - Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV do kraja XVII stoljeÊa, Zagreb 1980.

AdamËek, Josip - Iseljavanje Hrvata u austrijsko-ugarski graniËni prostor u 16. stoljeÊu, Povijest i kultura GradiπÊanskih

Hrvata, Zagreb 1995.

BoËkaj, Ivan - Postanak Ludbrega i ludbreπkog svetiπta Krvi Isusove, Zavjet Hrvatskog sabora, Sveta zemlja, god. III., br. 1-

2., Zagreb 1940.

BojniËiÊ Kninski, Ivan - Hrvati na beËkom sveuËiliπtu u XIV. i XV. vieku, Vijenac, 23/XI, Zagreb 1879.

Breu, J. - Die Kroatiensiedlung im Burgenland und in den anschliessenden Gebieten, BeË 1970.

Budak, Neven - “BuduÊi da smo htjeli u Zagrebu na brdu Gradecu sagraditi slobodni grad...”, Zlatna Bula 1242-1992, Zagreb 1992.

Budak, Neven - Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, u: Kriæevci, grad i okolica, Kriæevci 1993.

Budak, Neven - Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb-Koprivnica 1994.

»oraliÊ, Lovorka - Put, putnici, putovanja, Ceste i putovi u srednjovjekovnim hrvatskim zemljama, Zagreb 1997.


Hrvoje P

ET

RIΔ

MO

BILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

ΔoπkoviÊ, Pejo - Grgur KoprivniËanin, Hrvatski biografski leksikon, knj. 5, Zagreb 2002.

»rnËiÊ, Ivan - Prilozi k raspravi: Imena Slovjenin i Ilir u naπem gostinjcu u Rimu poslije 1453, Starine, knj. 18, Zagreb 1886.

DadiÊ, Æarko - Egzaktne znanosti hrvatskog srednjovjekovlja, Zagreb 1991.

Die K. K. Militärgrenze, Beiträge zu ihrer Geschichte, Wien 1973.

DoËkal, Kamilo - Kamengrad u svijetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, sv. 1 (8), Koprivnica 1953.

DoËkal, Kamilo - ZagrebaËki kanonici - iz Koprivnice, rukopis, Zagreb 1954., Kaptolski arhiv Zagreb.

Feletar, Dragutin - Podravina, knj. I, Koprivnica 1988.

Grgin, Borislav - PoËeci rasapa, Kralj Matijaπ Korvin i srednjovjekovna Hrvatska, Zagreb 2002.

Grmek, Mirko Draæen - Hrvati i sveuËiliπte u Padovi (Izvjeπtaj o istraæivanjima i bibliotekama u Padovi i Veneciji), Ljetopis

JAZU za 1955. godinu, knj. 62, Zagreb 1957.

Gulin, Ante - Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Sjeverna i srediπnja Hrvatska, Zagreb 2001.

Heller, Georg - Comitatus Crisiensis, München 1978.

Horvat, Rudolf - Povijest grada Varaædina, Varaædin 1993.

Horváth, Tibor Antal - Szombathely a XV-XVIII. Században, Szombathely 1993.

Hozjan, Andrej - Die ersten steirischen Kundshafter und Postbeförderer, Mitteilungen des Steiermärkischen Landesarchiv, sv.

48, Graz 1997.

Hozjan, Andrej - Postanak i razvoj poπtanske ustanove i ostalih naËina prijenosa obavijesti u SZ Hrvatskoj od 1500.-1783.,

Poπta sjeverozapadne Hrvatske, Zagreb-Varaædin 2002.

IlijaniÊ, Mira - Der Baumeister Dominico de Lalio und sein Kreis an der windischen Grenze, Festschrift Fritz Posch,

Ver(ffentlichungen des Steiermarkischen Landesarhives, 12, Graz 1981.

IlijaniÊ, Mira - Prilog istraæivanju renesansne pregradnje varaædinske tvre u 16. stoljeÊu, Godiπnjak gradskog muzeja

Varaædin, 1, Varaædin 1961.

IvanËan, Ljudevit - »azmanski kaptol (1232.-1932.), Croatia sacra, 2, Zagreb 1932.

JeliÊ, Luka - Hrvatski zavod u Rimu, Vjesnik zemaljskog arhiva, sv. 4, Zagreb 1902.

KarbiÊ, Damir - Marginalne grupe u hrvatskim srednjovjekovnim druπtvima od druge polovine XIII. do poËetka XVI. stoljeÊa

(Postavljanje problema i pokuπaji rjeπavanja), Historijski zbornik, 44, Zagreb 1991.

KlaiÊ, Nada - Kako Koprivnica 1356. godine postaje slobodni kraljevski grad, Izdanja Hrvatskog arheoloπkog druπtva, 14,

Zagreb 1990.

KlaiÊ, Nada - Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.

KlaiÊ, Nada - Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb 1976.

KlaiÊ, Nada - Zadnji knezi Celjski v deæelah Sv. Krone, Celje 1982.

KlaiÊ, Vjekoslav - Povijest Hrvata, knj. 1, 3, Zagreb 1988.

KrivoπiÊ, Stjepan - Stanovniπtvo Dubrovnika i demografske promjene u proπlosti, Dubrovnik 1990.

KrivoπiÊ, Stjepan - Zagreb i njegovo stanovniπtvo od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeÊa, Zagreb 1981.

Kruhek, Milan - Izgradnja obrambenog sustava slavonske granice u tijeku 16. stoljeÊa, Povijesni prilozi, sv. 11, Zagreb 1992.

Kruhek, Milan - Krajiπke utvrde i obrana Hrvatskog kraljevstva tijekom 16. stoljeÊa, Zagreb 1995.


Hrv

oje

PE

TR

IΔ M

OB

ILN

OST

STA

NO

VN

I©TV

AK

OP

RIV

NIC

E

Kruhek, Milan - Povijest izgradnje koprivniËke utvrde, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica 1986.

KuËerova, K. - Hrvati u srednjoj Europi, Zagreb 1998.

Lesny, Jan - Studeni z krajów balkanskich na uniwerytecie krakowskim w latach 1413-1579, Balcanica Posnaniensia, IV,

Poznan 1989.

LonËariÊ, Mijo - Kaj - juËer i danas (ogledi o dijalektologiji i hrvatskoj kajkavπtini), »akovec 1990.

LukinoviÊ, Andrija - Zagreb - devetstoljetna biskupija, Zagreb 1995.

Miklós, Kázmér - Régi magyar családnevek szótára, XIV-XVII. Század, Budapest 1993.

MiliÊ, Bruno - Razvoj grada kroz stoljeÊa, Knj. 2 - srednji vijek, Zagreb 1995.

MoaËanin, Fedor - Druπtveni razvoj u Vojnoj krajini, u: Druπtveni razvoj u Hrvatskoj od 16. do poËetka 20. stoljeÊa, Zagreb 1981.

Pálffy, Géza - A tizenhatodik század története, Budapest 2000.

Pálffy, Géza - The Origins and Development of the Border Defence System Against the Ottoman Empire in Hungary (Up to

the Early Eighteenth Century), u: Ottomans, Hungarians and Habsburgs in Central Europe, Military Confines in the Era of

Ottoman Conquest), ur. G. Dávid I P. Fodor, Leiden-Boston-Köln 2000, str. 3 - 69.

Pálffy, Géza - The Impact of the Ottoman Rule on Hungary, Hungarian Studies Rewiew, Vol. XXVIII., br. 1-2., Toronto 2001.

Pálffy, Géza - Die Entstehung und Entwicklung der Türkenabwehr in Ungarn 1526-1699, u: Kaiser und König, Eine

historische Reise: Österreich und Ungar 1526-1918. (Katalog), Wien 2001, 37 - 46.

PaviËiÊ, Stjepan - O govoru u Slavoniji do ratova s Turcima i velikih seoba u 16. i 17. stoljeÊu, Rad JAZU, 222, Zagreb 1920.

Pavleπ, Ranko - KoprivniËko i ureveËko vlastelinstvo, Koprivnica 2001.

PetriÊ, Hrvoje - Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, u: OpÊina Novigrad Podravski -

izabrane teme, Novigrad Podravski 2001.

PetriÊ, Hrvoje - Srednjovjekovni putevi u Podravini, Podravski zbornik, 18, Koprivnica 1992., str. 41 - 46.

PetriÊ, Hrvoje - Sveti Nikola zaπtitnik Koprivnice, Hrvatska revija, god. III., br. 2., Zagreb 2003.

PetriÊ, Hrvoje - Prilog poznavanju srednjovjekovnih puteva u srediπnjoj Hrvatskoj, Radovi, Zavod za hrvatsku povijest, 26,

Zagreb 1993.

PlaniÊ-LonËariÊ - Organizacija prostora grada Koprivnice do 19. stoljeÊa, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 8, Zagreb

1984.

Raukar, Tomislav - Hrvatsko srednjovjekovlje - prostor, ljudi, ideje, Zagreb 1997.

Raukar, Tomislav - Komunalna druπtva u Dalmaciji u XIV stoljeÊu, Historijski zbornik, 33 - 34, Zagreb 1980 - 1981.

Simoniti, Vasko - Vojaπka organizacija na Slovenskem v 16. stoletju, Ljubljana 1991.

StipetiÊ, Vladimir - O istraæivanju povijesti stanovniπtva u gradovima Hrvatske, U: S. KrivoπiÊ, Zagreb i njegovo stanovniπtvo

od najstarijih vremena do sredine XIX. stoljeÊa, Zagreb 1981.

©vab, Mladen - Gisingovci (Güssing), Hrvatski biografski leksikon, 4, Zagreb 1998.

Vojna krajina (povijesni pregled - historiografija - rasprave), Zagreb 1984.

Von Zahn, Joseph - Ortsnamenbuch der Steiermark im Mittelalter, Wien 1893.

Vresk, Milan - Osnove urbane geografije, Zagreb 1990.

Wolter, Hans, Papinstvo na vrhuncu svoje moÊi (1198-1216.), u: Hubert Jedin, Velika povijest crkve, III/II, Zagreb 1993.


prof. dr. sc. Dragutin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

ISaæetak

U zadnjim stoljeÊima srednjega vijeka i na podruËju sjeverozapadne Hrvatske formirana jemreæa centralnih naselja - trgoviπta (oppidum) i gradova (civitas). Ta centralna naseljapruæala su srediπnje, prvenstveno trgovaËke i obrtniËke usluge πiroj okolici. Najvaæniji grad odpoËetaka je bio Varaædin, ali su veliko znaËenje imali i Koprivnica, Prelog, »akovec i Legrad,te neka manja trgoviπta (Ludbreg, Rasinja, Komarnica, ProdaviÊ, –urevac, Gorbonog, Drnjeitd.).

U Ëlanku se temeljito opisuje nastanak, razvoj i prostorni raspored srednjovjekovnihbratovπtina u koje su se, ponajviπe u Varaædinu i Koprivnici, udruæivali graani vezani uzcrkvu i samostane, ali i obrtnici i trgovci. NajveÊi dio Ëlanka odnosi se na razradu osnivanjaprvih obrtniËkih cehova. Razraeni su njihov ustroj, funkcije, razvitak te prostorni raspored usjeverozapadnoj Hrvatskoj. Cehovi su od 16. do 19. stoljeÊa i na podruËju Podravine daliosnovni ton gospodarskom i druπtvenom æivotu gradova i trgoviπta.

KljuËne rijeËi: Bratovπtina, ceh, centralno naselje, obrtnici, trgovci

Key words: guild, fraternities, guild regulations, centralism, craftsmen, artisans’ functions, market-places, towns

Nastanak mreæe gradova i trgoviπta

U kasnom srednjem vijeku, a osobito od 13. do 15. stoljeÊa, sazreli su uvjeti za nastanak mreæegradova (civitas) i trgoviπta (oppidum) i na podruËju sjeverozapadne Hrvatske. Ti su gradovi i trgoviπtazadobili centralne funkcije (trgovaËke, obrtniËke, vjerske, upravne i druge) zahvaljujuÊi tomu πto su bilisjediπta veÊih vlastelinstava, a u pravilu su bili locirani na kriæiπtima vaænijih (karavanskih) puteva i naveÊim rijekama (Muri, Dravi, Bednji).

CEHOVI I BRATOV©TINE U PODRAVINIKRAJEM SREDNJEGA I PO»ETKOM NOVOGA VIJEKAGUILDS AND FRATERNITIES IN PODRAVINAIN THE LATE MIDDLE AGES AND AT DAWN OF THE NEW WORLD

Dr. Dragutin FELETAR

Geografski odsjek

Prirodoslovno-matematiËki fakultet

Zagreb, Hrvatska

Primljeno: 12. 5. 2003.




UDK/UDC 334.72 (497.5-3 Podravina) (091)

255 (497.5-3 Podravina) (091)




prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Za nastanak gradova i trgoviπta vaæna je bila i politika carskih dvorova prema njima. VeÊina kraljevasvojim poveljama i politikom razvoja lokalne uprave nastojala je jaËati gradove i trgoviπta. Tako sudvoru osigurali znatne prihode, a i lakπe su utirali puteve centralne vlasti u uzburkanim interesima veÊihi velikih vlastelinstava. Vaæno je bilo formirati sloj graana, dakle slobodnih ljudi koji su imali slobodukretanja. Temeljem kraljevskih (i drugih) povlastica ti slobodnjaci formirali su samostalne gradske ilitrgoviπne jedinice nad kojima vlastelin najËeπÊe nije imao izravnu vlast.

Da bi se stvorio sloj graana, valjalo je u podgraa (suburbiume) pokraj vlastelinskih utvrda i kaπtelanaseliti seljake slobodnjake, a osobito ljude koji su poznavali neki zanat ili su se bavili trgovinom.Graani (hospites, cives, inhabitatores, populus)1 regrutirali su se uglavnom iz dva izvora: (1) odkmetova koji su nauËili neku vjeπtinu (zanat), πto je u naπim krajevima iπlo vrlo sporo, te (2)naseljavanjem tzv. kraljevskih gostiju ili hospitesa, uglavnom iz srednje Europe. Joπ je ugarski kraljStjepan Sveti (998. - 1035.) u svojim zakonima pozvao hospitese da dou u gradove i trgoviπta uPanonsku nizinu. To je, zapravo, postao vaæan poticaj nastanku mreæe gradova i trgoviπta.2

U taj se proces ukljuËila i Hrvatska nakon stvaranja Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva (1102.). JaËanjemreæe gradova i trgoviπta te formiranje bratovπtina i kasnije cehova na podruËju sjeverozapadneHrvatske nastavljeno je osobito za kraljeva Andrije II. (1205. - 1235.), pa Ludovika I. Velikog (1342. -1382.), Æigmunda Luksemburπkog (1387. - 1437.), Matijaπa Korvina (1458. - 1490.), Ladislava II.JageloviÊa (1490. - 1516.) i Ludovika II. (1516. - 1526.). Razvoj cehova doæivio je svoj vrhunac uvrijeme renesanse i posebice baroka (od 16. do 19. stoljeÊa), dakle u vrijeme vladavine Habsburgovaca(nakon 1527.).3

Nova mreæa centralnih naselja dijelom je slijedila stare rimske, antiËke lokacije. To se osobito odnosina Ludbreg, koji je pod rimskim imenom Ioviae Botivo bilo glavno antiËko naselje u sjeverozapadnojHrvatskoj.4 Prostorni raspored kasnosrednjovjekovnih gradova i ovdje je bio odreen sigurnosnimrazlozima, pa su utvrde traæile lokaciju na istaknutim kotama ili pak u moËvarama uz rijeke. Razvojgradova, pa i vaænijih trgoviπta, tijekom cijeloga kasnog srednjeg vijeka izravno su poticali ipotpomagali hrvatsko-ugarski kraljevi. To su Ëinili osobito davanjem raznih povlastica i sloboπtinagradovima i trgoviπtima, za πto su najËeπÊe izdavali i posebne kraljevske povelje.5

NajveÊe i najvaænije podgrae (suburbium), koje je postalo snaæan civitas (grad) i bilo opasanogradskim zidinama te imalo samostalnu gradsku upravu, razvio je Varaædin. Iz njega su zraËile najjaËecentralne funkcije u πiroku gravitacijsku regiju. U gospodarskom smislu, najvaænije su bile upravotrgovaËke i obrtniËke funkcije. Dakako, tu je svoje sjediπte, u utvrenom kaπtelu uz suburbium, imaloi veliko varaædinsko vlastelinstvo. I funkcioniranje srediπta vlastelinstva svojim je potrebama imalopozitivan utjecaj na razvoj samostalnoga grada Varaædina. Tek nekoliko kilometara juænijesrednjovjekovni kaπtel u Gornjem Knegincu veÊ od 12. stoljeÊa bio je Ëuvar puteva prema Varaædinu.Tu je jedno vrijeme bio zatoËen i (kasniji) hrvatsko-ugarski kralj Andrija II., koji je veÊ 1209. godine,kao prvomu gradu u sjevernoj Hrvatskoj, Varaædinu podario povelju slobodnoga kraljevskoga grada(Libera et regia civitatis Varasdinensis).6

Ovdje, zapadno od Podravine, bilo je vaæno joπ nekoliko trgoviπta, koja su osobito u prvimstoljeÊima novoga vijeka znatno razvila i obrtne funkcije. Vaæan oppidum nalazio se u Varaædinskim

1 Budak Neven: Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Koprivnica - Zagreb 1994., str. 282 AndroiÊ Mirko: Obrtnici i obrt kroz varaædinsku proπlost, rukopis, Dræavni arhiv Varaædin3 KlaiÊ Vjekoslav: Povijest Hrvata III., Zagreb 1911.4 VikiÊ-BelanËiÊ Branka: AntiËko nasljee Ludbrega, Radovi Zavoda HAZU 10 - 11, Varaædin 1998., str. 477 - 495; TomiËiÊ

Æeljko: Arheoloπka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg), Ludbreg - umjetniËka topografija, Zagreb 1997., str. 21 - 425 Feletar Dragutin: Podravina I., Koprivnica 1988., str. 45 - 756 Budak: Gradovi..., o.c., str. 42 - 52; Horvat Rudolf: Povijest grada Varaædina, Varaædin 1993.



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

Toplicama, ali i zapadnije u oppidumima Remetinec (pokraj Novoga Marofa), Maarevo, Bela,

Ivanec, Kamenica, Petrijanec i osobito Vinica. I u veÊini tih trgoviπta postojali su zameci cehovskogorganiziranja obrtnika, a u nekima su djelovali i dobro ustrojeni cehovi.7

Na razvoj mreæe naseljenosti u Podravini utjecali su i drugi srednjovjekovni i ranovjekovni gradovii trgoviπta, koji su se nalazili juænije, sjevernije ili istoËnije od nje. U tom kontekstu vaæan faktor bilisu i civitasi i oppidumi u jugozapadnoj Maarskoj. U mreæi glavnih srednjovjekovnih (karavanskih)puteva posebno mjesto imali su Kriæevci, koji su povelju slobodnoga grada dobili veÊ 1252. godine.Upravo Kriæevci su bili i sjediπte povrπinom najveÊe srednjovjekovne æupanije u tadaπnjoj velikojSlavoniji (do provale Turaka). Tuda je, od »azme, preko Kamengrada (Koprivnice) prema StolnomBiogradu (Szekesfehervaru), vodio okrajak znamenite Kolomanove ili Velike ceste (Via magna).8

Ovdje, juæno od Podravine, na KalniËkom i Bilogorskom prigorju, nalazilo se joπ nekoliko vaænijihi manjih oppiduma. Vezana uz srednjovjekovne plemiÊke utvrde na Kalniku, razvila su se trgovaËko-obrtniËka podgraa Brezovica pod Velikim Kalnikom i Donja Rijeka pod Malim Kalnikom. U vreviplemiÊkih i turskih ratova ta su trgoviπta posve nestala, baπ kao i stari oppidum Sv. Mihalj (danas seloMiholec), zapadno od Kriæevaca. Blizu srednjovjekovne utvrde Topolovac na zapadnoj Bilogori razvila

7 –uriÊ Tomislav, Feletar Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica 1992.; Horvat Rudolf:Povijest trgovine, obrta i industrije Hrvatske, Zagreb 1994.

8 Budak Neven: Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 41-49; Bedenko Vladimir: UrbanistiËki razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993., str. 75-92

Kr i æ

ev

aË

k a æ u p a n i j aGrad / civitas

Trgovi�te / oppidum

Va�nija sela s obrtom

Va�nije dvojne utvrde

Dana�nje va�nije ceste

Pavlinski samostan

Kolomanova cesta(Via magna)Granice �upanija 1500. godine

Dana�nje dr�avne granice

T u m a �

Ormo�

VinicaPetrijanec

Nedeli��e

�AKOVEC

VARA�DIN

�trigova

Rackani�a / Raskri�je

Lendava

Sredi��e

Turni��e (Podturen)

Semenje

Letenje

Bek�in / Be�ehelj

Sepetnek

KotoribaGori�an

Bistrica / D. Vidovec D. Dubrava Novi Zrin

LegradM. Bukovec

elekovec

Kuzminec

IvanecLepoglava

MaarevoM. Kalnik

D. Rijeka

V. Kalnik

BrezovicaGlogovnica

KRI�EVCI Topolovec

Rovi��e

Cirkvena

Sv. Mihalj / Miholec

Po�ino brdo / Srijem

Sv. Kri� / Velika

Streza (Pavlin Klo�tar)

Su�ica

Komarnica /Novigrad

Sv. Ladisalv / Vlaislav

KOPRIVNICA

Kamengrad

Opoj

Rasinja

Ludbreg

V. TopliceRemetinec

G. Kneginec

Pusta Bela

Bela

Kamenica

Prodavi� / Virje

St. Georgen / urevac

D. Bukovica /�pi�i� Bukovica

Bu�evec / Bu�etina

VIROVITICA

Valko

Bobovec

Belavar

Bre�nica

�urgovD. Zakanj

G. Zakanj

KANI�A

Gorbonok /Klo�tar P.

Kopa�evec /Pitoma�a

Prelog

Z a l a d s k a æ u p a n i j a

Va r a æ d i n s k a æ u p a n i j a

Drava

Drava

BednjaBednja

Mura

Mura

�az

ma

Sto

lni B

iog

rad

ZagrebaËkaæupanija

VirovitiËkaæupanija

Sveto RimskoCarstvo

Drnje

Grebengrad

Prostorni raspored gradova itrgoviπta krajem srednjega ipoËetkom novog vijeka usjeverozapadnoj Hrvatskoj

©o

mo

s

ka

æu

p

an

i j a


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

su se joπ dva trgoviπta kojima danas viπe nema traga - Poπino Brdo (kod danaπnjeg sela Srijema) i Sv.

Kriæ (kod danaπnjeg sela Velike).Najvaænije trgoviπte u tom se kraju nalazilo neπto juænije - u RoviπÊu, koje je bilo vezano i uz

Kolomanovu cestu. Neπto zapadnije od RoviπÊa znaËajan oppidum bila je joπ i Cirkvena.9 Utjecaj narazvoj Koprivnice, a osobito srednjovjekovnog Kamengrada, imao je, osobito u 14. i 15. stoljeÊu,pavlinski samostan u Strezi (danas selo Pavlin Kloπtar). Taj je samostan jedno vrijeme u svojemposjedu dræao i predij Kameno (Kamengrad ili Starigrad juæno od Koprivnice).10

Mreæu gradova i trgoviπta u jugozapadnom kutu Panonske nizine upotpunjavala su i srediπnjanaselja sjeverno od Drave, ali i Mure - gdje je takoer æivjelo uglavnom hrvatsko stanovniπtvo. UMeimurju je vaæno zrinsko sijelo »akovec, koji je povelju slobodnog trgoviπta dobio 1579. godine(Zrinski su upravljali Meimurjem od 1546. do 1671., odnosno 1691. godine). Za razvoj obrtniËko-trgovaËkih funkcija osobito je vaæno bilo trgoviπte Prelog, koje su 1264. godine osnovali upravohospitesi (kraljevi gosti).11 U “insuli murodravani” trgoviπta su formirana i u Kotoribi, NedeliπÊu,

©trigovi, Rackaniæi (danas naselje Raskriæje), SrediπÊu (danas Mursko SrediπÊe) i TurniπÊu (danasPodturen). Uz njih, naroËito u vrijeme baroka, obrt i udruæenja obrtnika razvijali su se i u joπ nekolikoveÊih sela - primjerice u Donjoj Dubravi, Donjem Vidovcu i GoriËanu.12

S obzirom na to da granica prema Maarskoj gotovo i nije postojala, na mreæu naseljenostiPodravine znatan utjecaj imali su gradovi i trgoviπta koji su se nalazili sjeverno od Mure i Drave. Tu jenajveÊu vaænost imao grad Kaniæa (Velika Kaniæa, Nagykanisza). TrgovaËko-obrtniËke djelatnosti utim civitasima i oppidumima djeluju i u vrijeme turske okupacije tijekom druge polovice 16. i 17.stoljeÊa. Joπ su vaæna trgoviπta bila u Bekπinu (BeËehelju), Semenju i Sepetneku, a osobito ona uzDravu, poput oppiduma Gornji Zakanj, Donji Zakanj, »urgov, Breænica, Belavar, Valko i posebiceutvrda i trgoviπte Bobovec (Babocsa).13

IstoËno od danaπnje Podravine nalazila se slavonska VirovitiËka æupanija, koja je u srednjem vijekuobuhvaÊala malen prostor oko kraljevskoga grada Virovitice (Wereuce). Zapadno od Virovitice nalaziose veliki plemiÊki posjed Bukovica na kojem se razvilo trgoviπte Donja Bukovica (danas naselje ©piπiÊBukovica). Prema Dravi se joπ nalazilo trgoviπte Buπevec (danas Buπetina).14

Srediπnje mjesto u mreæi gradova i trgoviπta u Podravini veÊ u srednjem vijeku imala jeKoprivnica.15 Njezine juæne “obrambene kule”, Kamengrada (danas Starigrad), doticala se Velika iliKolomanova cesta, a upravo u Koprivnici kriæali su se (karavanski) putevi prema jugu (u smjeruKriæevaca i Zagreba), zapadu (u smjeru Varaædina), istoku (u smjeru Virovitice) i sjeveru (u smjeruKaniæe i Stolnog Biograda).16 Koprivnica je takoer bila sijelo velikoga vlastelinstva, a zemaljskigospodin veÊ rano je izgradio utvreni plemiÊki kaπtel (vjerojatno na lokaciji kasnijeg Dvorskog

9 PetriÊ Hrvoje: Promjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja sjeverozapadne Hrvatske od kraja 16. dopoËetka 19. stoljeÊa, StvaralaËki potencijali u funkciji druπtveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske,HAZU, Varaædin 2002., str. 133 - 152; AdamËek Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa,Zagreb 1980.; Engel Pal: Hungary in the late middle ages, PC-CD, Budapest 2001.

10 DoËkal Kamilo: Kamengrad u svjetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 113 - 12611 Horvat Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb 1944.; Feletar Dragutin: Pola stoljeÊa Ogranka SeljaËke sloge Prelog, Prelog

1978., str. 912 Feletar Dragutin: Pregled povijesti naselja Donji Vidovec, mjesto i æupa Donji Vidovec, Donji Vidovec 1996., str. 9 - 3513 Engel Pal: Hungary..., o.c., karta14 –uriÊ Tomislav, Feletar Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, Zagreb 2002.; Engel

Pal, o.c., karta15 Feletar Dragutin, Turek Zvonimir: UrbanistiËki razvoj Koprivnice, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979., str. 191 - 212; Grupa

autora: Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986.; Kolar-DimitrijeviÊ Mira: Gospodarsko stanje Podravine 1527 - 1699 -1765., Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

16 Demo Æeljko: Castrum Keukaproncha/Kuwar, poËetna istraæivanja, Podravski zbornik 10, Koprivnica 1984., str. 320 - 367



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

bastiona). Od 16. stoljeÊa Koprivnica postaje jedna od najvaænijih toËaka obrane od Turaka (tu je jednovrijeme bilo i sjediπte generalata), pa dobiva velebnu renesansnu nizinsku fortifikaciju.17

U kasnom srednjem vijeku razvijaju se dva podgraa ili suburbiuma: jedan uz plemiÊku utvrdubranjenu moËvarama uz rjeËicu Koprivnicu (civitas nostre Kaproncha), a drugi podno plemiÊke utvrdenastale na istaknutom breæuljku na sjevernom obronku Bilogore, uz Kamengrad (oppidum de sub castroKuwar).18 Dakako, snaæniji suburbium niËe uz nizinsku utvrdu, pa Koprivnica od poËetka postajenajvaænije trgovaËko-obrtniËko naselje u Podravini. BuduÊi da je postajala sve veÊe i vaænije trgoviπte,rano je dobila status grada (civitas), sa svim oznakama slobode i autonomije. U prvoj polovici 14.stoljeÊa dobiva i posebne privilegije hrvatskoga bana i slavonskoga hercega, a 1356. i poveljuslobodnoga kraljevskoga grada od kralja Ludovika I. Velikog.19

PoËetkom 15. stoljeÊa grad je zabiljeæio osobit gospodarski napredak, a istodobno se poËinjerazvijati i suburbium podno kastruma u Kamengradu, sa æupom Sv. Emerika. U doba kralja Æigmunda,1407. godine, u jednom dokumentu se Koprivnica i Kamengrad nazivaju “civitas nostre Kaproncha etcastri Kukaproncha”.20 Za napredak gradova i trgoviπta osobito je vaæno bilo pravo sajmovanja.Slobodu sajmovanja (forum liberum) naroËito je u gradovima afirmirao kralj Æigmund poËetkom 15.stoljeÊa, ali su se tjedni (pa i dnevni) sajmovi u Varaædinu (od 1209.), Koprivnici (od 1337.) i drugimcivitasima odræavali i znatno prije. Pravo sjamovanja imala su uglavnom i trgoviπta, a poznati su (stoËnii drugi) sajmovi u Ludbregu (od 1562.), Legradu, Drnju, ProdaviÊu i drugdje.21 Pravo na sajmovanjeznatno je pridonijelo razvoju obrtniπtva.

Prodorom Turaka u Slavoniju (Virovitica je pala 1552.) i jugozapadnu Ugarsku (Kaniæa je pala1600.) zaustavljen je normalan razvoj gradova i trgoviπta i u Podravini. Utvrda u Koprivnici postala jeglavna toËka u novom sustavu obrane. I na podruËju Podravine formira se sustav vojne granice, ali seunutar njegova funkcioniranja uspjela zadræati autonomnost grada (civitasa) Koprivnice. Godine 1581.poËinje se graditi nova koprivniËka utvrda, a do poËetka 17. stoljeÊa bila je sagraena velebnarenesansna tvrava u koju se kasnije uselio i general. Sustavu koprivniËkog dijela vojne granicepripadaju i tvrice Dernie (Drnje), Jelekovez (–elekovec), Rassiny (Rasinja), Novigrad (NovigradPodravski), St. Georgen (–urevac) i Ludbrich (Ludbreg).22 Tako je ostalo sve do reorganizacije vojnegranice, koju je uglavnom provela Marija Terezija - general se 1765. seli u novosagraeni Bjelovar, aKoprivnica je izuzeta iz Vojne krajine.23 Dakako, cehovske udruge su se zbog vojne vlasti u Koprivnicirazvijale u posve specifiËnim uvjetima.

Od desetak podravskih trgoviπta (oppiduma), najznaËajniji je bio Legrad, smjeπten na vaænomsutoku velikih rijeka, Mure i Drave. Jaka zemljana utvrda tu se spominje joπ 1488. godine kada Legradpostaje trgoviπte (oppidum).24 U jednom drugom navodu se kaæe da je “legradska utvrda izgraenasvakako prije 1526. godine”.25 OËito je veÊ tada razvijeno trgovaËko-obrtniËko podgrae jer imanaznaka da su se u Legradu obrtnici poËeli udruæivati u cehove iznimno rano - na kraju 15. stoljeÊa. O

17 Grupa autora: Koprivnica - grad i spomenici, o.c. 1986.: Feletar - Turek, o.c., str. 191 - 21218 Feletar - Turek, o.c., str. 191 - 212; Feletar: Podravina, o.c., str. 46 - 5619 Laszowski Emilije: Prijevod diplome kralja Ludovika I. iz godine 1356., Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. -

1953., str. 3 - 4; BrozoviÊ Leander: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.20 BrozoviÊ, o.c., str. 163; Kruhek Milan: Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloπki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb

1986., str. 25 - 3321 BrozoviÊ, o.c., str. 29; Budak: Gradovi..., o.c., str. 8622 BrozoviÊ, o.c., str. 53; Feletar: Podravina, o.c., str. 45 - 6423 Feletar: Podravina, o.c., str. 124 - 125; Horvat Rudolf: Poviest sl. i kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943. (reprint 1991.)24 Haller Jenö: Legrad törtenete, Eszek 1912.; Feletar Dragutin: Legrad, »akovec 1971.25 Haller, o.c., str. 24; Feletar: Legrad, o.c., str. 70; Æganec Vinko: SliËice iz proπlosti Legrada, Meimurski kalendar, »akovec

1924.


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

starosti toga oppiduma govori i saËuvani legradski grb na kojemu se nalazi godina 1610. Legrad osobitodobiva na vaænosti (uz gradnju velebne nizinske tvrave) u vrijeme Zrinskih (1546. do 1691.), jer jetada u sustavu obrane od Turaka postao srediπte Meimurske ili Legradske kapetanije. Ta je kapetanijabila u sastavu Kaniπkoga generalata, a pripadalo joj je desetak tvrica uz Muru u Meimurju.26 Legradse u nekim dokumentima spominje i kao grad (primjerice 1650. - civitas Legradiensis), a njegovistanovnici kao graani (cives), te je po broju stanovnika i razvijenosti obrta i trgovine bio tijekom 17.i 18. stoljeÊa u rangu Koprivnice, pa donekle i Varaædina.

Na zapadu Podravine, kao srediπte velikoga vlastelinstva, veliku je lokalnu gospodarsku vaænostimao Ludbreg. Utvrda se ovdje zasigurno spominje 1320., a 1373. kao castrum de Ludbregh. Krajemsrednjega vijeka Ludbreg je zasigurno i trgoviπte (oppidum 1461.), s manjim podgraem (u jednomdokumentu iz 1509. o Ludbregu se govori i kao o gradu - civitas).27 Ludbreg se kasnije nije razvio uvaænije trgoviπte, iako je igrao vrlo vaænu ulogu kao sjediπte velikoga vlastelinstva.

I ostala podravska trgoviπta nastala su uglavnom uz sjediπta veÊih ili velikih vlastelinstava. Rasinja

(s plemiÊkom utvrdom Opoj-gradom) spominje se kao oppidum veÊ u 15. stoljeÊu, ali se razvilo malopodgrae, koje nije imalo veÊe trgovaËko-obrtniËko znaËenje.28 Znatno kasnije, u 18. stoljeÊu, statustrgoviπta dobiva i Mali Bukovec (koji se nalazi pokraj sjediπta velikoga DraπkoviÊeva vlastelinstva uVelikom Bukovcu).29 Neπto veÊe znaËenje imalo je trgoviπte u Drnju, gdje je bio prijelaz preko granicena Dravi (solana, tridesetnica ili tadaπnja carina).30 U nekim dokumentima se kao trgoviπte spominje itvrica –elekovec.31

IstoËno od Koprivnice nalazila su se stara podravska trgoviπta i veÊa sela, a tu su djelovala i velikasrednjovjekovna plemiÊka vlastelinstva. Srednjovjekovna utvrda, koja je odigrala kljuËnu ulogu uobrani od Turaka, oËuvala se u –urevcu (St. Georgen) sve do danas. Staro srednjovjekovno podgrae(i æupa) gotovo je posve nestalo u vrijeme borbi s Turcima. Neπto juænije nalazila se utvrda i trgoviπteSuπica, kojoj se u sukobima s Turcima gubi svaki trag.32 Veliko znaËenje imao je posjed Virje

(ProdaviÊ) i njegovi gospodari. Do prodora Turaka i uz prodaviÊku utvrdu razvilo se oveÊe trgovaËko-obrtniËko podgrae.33 Srednjovjekovno trgoviπte Sv. Ladislav (kod danaπnjeg sela Vlaislav) razvilo seu malen oppidum tijekom 14. i 15. stoljeÊa, ali je nestalo veÊ poËetkom turskih provala u drugojpolovici 16. stoljeÊa.34 Posebno je znaËenje imao Gorbonok (kod danaπnjeg Kloπtra Podravskog)sutvrenim (franjevaËkim) samostanom, plemiÊkom utvrdom i podgraem. Sve je to nestalo u vihoruborbi s Turcima.35

Bez obzira na to πto nije imao formalni status oppiduma, Novigrad ili Komarnica (danas NovigradPodravski) ima posebno znaËenje (po njemu je dobio ime i KomarniËki arhiakonat). I tu je jednovrijeme bilo sjediπte srednjovjekovnog vlastelinstva, postojala je utvrda i podgrae, a Novigrad je igrao

26 Feletar: Legrad, o.c., str. 73; PetriÊ Hrvoje, Feletar Dragutin, Feletar Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica2001.

27 Budak, o.c., str. 86; Ludbreg, monografija, Ludbreg 1984.28 Feletar Dragutin: Stara rasinjska zdanja, Podravski zbornik 2, Koprivnica 1976., str. 153 - 191; DobroniÊ Lelja: Templari i

ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002., str. 10429 Hrupec Vjekoslav: Monografija BukoveËkog kraja, Veliki Bukovec 1996.30 PetriÊ Hrvoje: Drnje, monografija, Koprivnica 2001.31 PetriÊ Hrvoje: –elekovec u srednjem vijeku, Muzejski vjesnik 16, »akovec 1993., str. 90 - 9332 Horvat Rudolf: Poviest Gjurgjevca, Zagreb 1940.: Kruhek Milan: Stari –urevaËki grad u sistemu graniËne obrane od 16. do

19. stoljeÊa, Godiπnjak zaπtite spomenika kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982./83., str. 85 - 10733 Cvekan Paπkal: Virje, Virje 1976.; Virje na razmeu stoljeÊa, zbornik I.-V., Virje 1981., 1984., 1987., 1991., 1993.34 Engel Pal, o.c., karta; PetriÊ Hrvoje: Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, Novigrad

Podravski - izabrane teme, Novigrad Podravski 2001., str. 43 - 8035 Engel Pal, o.c., karta; Cvekan Paπkal: Od Gorbonoka do Kloπtra Podravskog, Kloπtar Podravski 1990.



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

i vaænu ulogu u vrijeme Vojne krajine.36 U zrelom srednjem vijeku se kao znaËajno naselje spominje iPitomaËa (KopaËevec), ali je teπko zakljuËiti je li postojalo i kakvo podgrae.37 Moæe se pretpostavitida je odreeno podgrae postojalo i kod utvrde i kasnosrednjovjekovnog plemiÊkog posjeda uKuzmincu,38 pa moæda u nekim drugim sjediπtima veÊih ili manjih plemiÊkih imanja.

Kao πto vidimo, tijekom kasnoga srednjega vijeka, a pogotovo u prvim stoljeÊima novoga vijeka,mreæa gradova i trgoviπta u Podravini i sjeverozapadnoj Hrvatskoj dosta se zgusnula. Time su stvoreniuvjeti za nastanak i razvitak obrta i trgovine, odnosno za razvoj bratovπtina i cehova. Upravo jestvaranje bratovπtina i cehova predstavljalo prekretnicu u ukupnom gospodarskom razvoju ovoga kraja.

Gradsko-trgoviπni ustroj i nastanak bratovπtina

Gradovi i trgoviπta formirali su se i u sjeverozapadnoj Hrvatskoj uz utvreni zamak (burg) ili utvrdu(castrum).39 Varaπ ili varoπ, odnosno civitas ili libera villa, bilo je naselje izvan zidina, odnosnopodgrae ili suburbium. SliËno znaËenje ima i trgoviπte (oppidum, villa, purga, tergowyschye), ali jeono vezano kao podgrae uz manje plemiÊke utvrde (najËeπÊe zemljanih bedema).40 Neka podgraa,osobito ona veÊa i vaænija, sagradila su vlastite obrambene utvrde i bedeme, poput Varaædina, ali iKriæevaca, a vjerojatno i Legrada.

Ukupno stanovniπtvo grada u dokumentima se spominje najËeπÊe kao populus ili inhabitatores. Bitipravim graanima grada znaËilo je proÊi odreenu proceduru i biti primljen meu graane, purgere(burgere) - odnosno nositi ime cives, hospites.41 Bitna oznaka za purgere (cives, hospites) bila jesloboda kretanja, odnosno oni su bili slobodnjaci koji su se preteæno bavili izvanpoljoprivrednimdjelatnostima. Tako je krajem srednjega vijeka i u podravskim gradovima i trgoviπtima nastajao sveutjecajniji i brojniji sloj trgovaca i osobito obrtnika.42

Struktura stanovniπtava gradova i trgoviπta veÊ je od kraja srednjega vijeka bila vrlo slojevita. Unjima su, dakako, æivjeli i kmetovi, podloænici plemiÊa (koji je najËeπÊe æivio u utvrdi). NajËeπÊe jealodij bio urbarijalni ili seliπni (kuÊa, oranice, vrt, okuÊnica, livade) ili pak izvanseliπni (krËevine,vinogradi). Kmetovi su bili æeliri ili inkvilini, gornjaci (vinogradari), predijalci (privilegirani seljaci nacrkvenim posjedima) ili slobodnjaci (obavljali su poslove na vlastelinstvu). Osim “kraljevih gostiju” ilihospitesa, dio bivπih kmetova, osobito slobodnjaka, regrutirao se s vremenom u sloj graana (obrtnikai trgovaca).43

Uz kmetove (serves), u gradu su preteæno æivjeli graani (cives). Meu njima su na prijelazusrednjeg u novi vijek najbrojniji bili kraljevi vitezovi i gosti (servientes, hospites), koji su u naπe krajeveuglavnom doπli iz srednje Europe. Posebnu je ulogu igrao sloj (staleæ) slobodnjaka (iobagiones castri)predijalaca i crkvenjaka. Tu su, dakako, joπ bili i plemiÊi (nobiles), a nakon formiranja vojne granicebrojni su bili vojnici i njihovi zapovjednici (koji su igrali ulogu zemaljskoga gospodara, a koprivniËkikapetan imao je i posjede u okolnim selima).44

36 Magjer Blaæ: »asti i dobru zaviËaja - Novigrad Podravski, Zagreb 1937.; PetriÊ: Novigradska Podravina..., o.c., str. 43 - 8037 Cvekan Paπkal: Od kopaËevca do PitomaËe, PitomaËa 1978.38 Feletar Dragutin, Feletar Petra: Povijest Kuzminca, Koprivnica 1992.39 Budak, o.c., str. 2040 Budak, o.c., str. 21; AdamËek Josip: Agrarni odnosi..., o.c., str. 16441 KlaiÊ Nada: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982., str. 95; Budak, o.c., str. 2242 KlaiÊ Nada, o.c., str. 98; Budak, o.c., str. 20 - 2443 KlaiÊ, o.c., str. 73 i 95; BrozoviÊ, o.c., str. 2844 KlaiÊ Nada, o.c., str. 95; Herkov Zlatko: Povijest zagrebaËke trgovine, HAZU, Zagreb 1987., str. 5 - 10


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Gradovi, kao i slobodna trgoviπta, imali su veÊ od 13. stoljeÊa veliku samostalnost u upravljanju.Graani (purgeri, hospitesi, cives) svake su godine izravno birali odreen broj priseænika (iurati, iuraticives), te vijeÊnika ili savjetnika (consiliarii), koji su Ëinili gradsko vijeÊe. Birali su i gradskoga suca(iudex, villicus, rihtar), koji je zajedno s priseænicima Ëinio gradsku upravu ili magistrat. Graanima jemogao suditi jedino sudac njihova grada, a neki su suci imali velika ovlaπtenja (mogli su izreÊi i smrtnukaznu, ius gladii). Kod donoπenja vaænih odluka mogla se sazvati i skupπtina svih graana (consiliumgenerale civium). Funkcioniranje gradskoga vijeÊa i magistrata izravno je utjecalo na razvoj obrta itrgovine te drugih funkcija. Meu priseænicima i vijeÊnicima Varaædina, Koprivnice, Kriæevaca i drugihgradova uvijek je bilo najviπe obrtnika (trgovaca i drugih).45 SliËnu strukturu uprave imala su i vaænijatrgoviπta. Primjerice, u tada malom trgoviπtu Ludbregu, koje je 1520. u cijelom vlastelinstvu imalo 210dimova, djelovao je sudac, trgoviπni magistrat, a spominje se veÊi broj obrtnika i trgovaca.46

Za razvoj obrta i trgovine bila je vaæna i veliËina pojedinih gradova i trgoviπta. I prema tompokazatelju, u sjeverozapadnoj Hrvatskoj dominirao je Varaædin. Za razdoblje kasnoga srednjega vijekavrlo je teπko procijeniti broj stanovnika Koprivnice, Legrada, ProdaviÊa, Komarnice, Ludbrega i drugihtrgoviπta u Podravini - za to nema vjerodostojnih podataka. PetriÊ je izvrπio procjenu uglavnom za 17.stoljeÊe, kada se granica s Turcima donekle stabilizirala, a iz toga vremena ima i viπe arhivske grae.47

U Podravini je i po broju stanovnika dominantno znaËenje imao grad Koprivnica. Godine 1659. ukoprivniËkoj tvravi æivjelo je od 500 do 600 stanovnika (uglavnom vojnika), a u suburbiumu (koji jezapravo Ëinio slobodni grad) joπ Ëak 1750 do 1800 ljudi. To ukupno iznosi oko 2250 do 2400stanovnika, πto je u ono vrijeme Koprivnicu svrstavalo meu najveÊe i najvaænije hrvatske gradove.48

Do kraja 17. stoljeÊa osobito je porasla regionalna vaænost Legrada (u dokumentima se spominje kaooppidum, ali je imao briæno organiziranu samostalnu upravu, suca i magistrat). Godine 1693. u Legraduje prebrojano 200 katoliËkih i 500 protestantskih kuÊa. RaËuna se da je tada u Legradu æivjelo gotovo3000 stanovnika.49 Za trgoviπte Ludbreg postoji procjena veÊ za 1598. godinu, kada je tamo mogloæivjeti izmeu 280 i 350 stanovnika.50 Godine 1659. taj se broj vjerojatno poveÊao na 450 do 700stanovnika. Trgoviπte Rasinja imalo je 1570. samo 12 poreznih dimova, a 1598. godine u njemu jeæivjelo 16 obitelji graana (oko 90 stanovnika). U Rasinji su 1659. popisana 143 kuÊegospodara s oko500 stanovnika.51 U Drnju su 1659. godine popisana 143 kuÊegospodara s oko 500 stanovnika.52 Ostalapodravska trgoviπta mogla su krajem 17. stoljeÊa brojati od 200 do 400 stanovnika.53

Koncentracija stanovniπtva i nepoljoprivrednih djelatnosti (obrt, trgovina, uprava, vojska, crkva)potaknula je razvoj specifiËnoga gospodarskog, duhovnog (vjerskog) i druπtvenog æivota iorganiziranja. Oko æupa i samostana stvaraju se zajednice vjernika, koje imaju i gospodarske funkcije.Potom se udruæuju i u strukovnom smislu - obrtnici i trgovci. RijeË je o odreenoj vrsti zaπtite steËenihsloboda, privilegija i poloæaja u druπtvu. Podatke o takvim zajednicama (udrugama) nalazimo ugradovima sjeverozapadne Hrvatske veÊ u 15. stoljeÊu, a najviπe njih odnosi se, dakako, na Varaædin.54

45 Herkov, o.c., str. 1846 Ludbreg - Ludbreπka Podravina, UmjetniËka topografija, Zagreb 1997., str. 213; Ludbreg se kao castrum spominje veÊ 1371.

godine47 PetriÊ Hrvoje: Procjene..., o.c., str. 136 - 14248 PetriÊ, o.c., str. 137; Budak, o.c., str. 172 - 17349 PetriÊ, o.c., str. 139; Feletar: Legrad, o.c., str. 14250 Budak, o.c., str. 169; PetriÊ, o.c., str. 14151 PetriÊ, o.c., str. 141 - 14252 PetriÊ Hrvoje: OpÊina i æupa Drnje, Drnje 2000., str. 38 - 5053 Feletar: Podravina, o.c., str. 142 - 15854 FiliÊ Kreπimir: Varaædinski mesarski ceh, Varaædin 1968.; Budak, o.c., str. 165 - 171



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

Najstarije takve vjerske ili strukovne zajednice bile su bratovπtine. U gradovima sjeverozapadneHrvatske bratovπtine su bile osnivane prema uzoru na takve zajednice u Austriji i NjemaËkoj ili pak uZagrebu (Gradecu i Kaptolu). Primjerice, najstarija obrtniËka bratovπtina spominje se u Zagrebu 1355.godine. Biskup Pavao Horvat osnovao je bratovπtinu ili kalendu Sv. Jeronima u Zagrebu 1380., aposebna sveÊeniËka bratovπtina osnovana je u ovom gradu 1398. godine.55

FiliÊ navodi da obrtnici i trgovci sve do druge polovice 15. stoljeÊa u sjeverozapadnoj Hrvatskoj“nemaju organiziranih cehova po zapadnom uzoru. Obrtnici u to doba nemaju joπ nikakvih kraljevskihpovlastica, kao ni pravila odobrenih od gradskih sudaca.”.56 Ipak, postoji povezanost meu obrtnicima,ali i vjernicima u pojedinim æupama. Oni Ëine bratovπtinu ili confraternitas. U toj se zajednici svinazivaju braÊom ili fratres. Da su bratovπtine odigrale vaænu ulogu u prvotnom organiziranju graana,osobito obrtnika, govori i podatak da se u veÊini obrtniËkih cehovskih pravila i navada sve do drugepolovice 17. stoljeÊa (u Varaædinu do 1662.) spominje usporedo i bratovπtina, a Ëlanovi cehameusobno se zovu braÊom (fratres).57

U Varaædinu su u 15. stoljeÊu postojale tri bratovπtine u kojima je glavnu ulogu igrala Crkva, alitakoer i obrtnici i trgovci. Bratovπtina Sv. Nikole je najstarija, osnovana sredinom 15. stoljeÊa(Confraternitas decanie b. Nicolai episcopi et confesoris). Bratovπtina Blaæene Djevice Marije djelovalaje najvjerojatnije pri franjevaËkom samostanu (confraternitas beate virginis), a bratovπtina TijelaKristova takoer je djelovala pri æupi, ali su u njoj uglavnom bili mesari (Brüderschaft Gotsleichnam).58

S obzirom na to da su u Zagrebu rano osnivane i bratovπtine pojedinih obrtniËkih struka (πto jeprethodilo organiziranju cehova), AndroiÊ zakljuËuje da su obrtniËke bratovπtine vjerojatno postojale iu Varaædinu (ili moæda i u Koprivnici, Kriæevcima i Legradu). On smatra da je veÊ u 15. stoljeÊu uVaraædinu djelovala bratovπtina πoπtarska, koja je uskoro prerasla u ceh.59 U 15. stoljeÊu i trgovci seorganiziraju u svoje strukovne bratovπtine. Oni su sve vaæniji gradski staleæ. Djelovali su sajamskitrgovci (mercator nundinatores), a pod imenom trgovac (mercator) obiËno se smatrao onaj koji jespecijalizirano prodavao jednu vrstu robe (primjerice, platnar, solar itd.). Trgovce koji su prodavalimjeπovitu robu obiËno su zvali kramari. Postojali su, dakako, domaÊi (mercator domesticus) i vrloutjecajni strani trgovci (mercator extraneus, ili quaestores exterorum nationum ili zvunski tergovec).60

Varaædin je u kasnom srednjem vijeku postao jedan od najjaËih trgovaËkih srediπta ovog dijela Europe.Svoju bratovπtinu varaædinski su trgovci osnovali veÊ 1458. godine - Societate in marcanensis. Tada se veÊkuje i hrvatski novac, moneta banalis.61 Kasnije je ta bratovπtina preπla u ceh trgovaca (pravila se spominjui 1683.), te konaËno u jak i utjecajan varaædinski “Graanski trgovaËki gremium”.62

BuduÊi da se prve vijesti o osnivanju obrtniËkih cehova u slobodnom i kraljevskom graduKoprivnici javljaju veÊ u drugoj polovici 15. stoljeÊa, analogijom sa Zagrebom i Varaædinom, moglo bise zakljuËiti da su i u koprivniËkom suburbiumu tada djelovale i bratovπtine. One su djelovale pri æupiSv. Nikole te pri franjevaËkom samostanu (crkvi Sv. Antuna Padovanskoga).63 MoguÊe je da je

55 KlaiÊ Nada, o.c., str. 290 - 29356 FiliÊ, o.c., str. 1557 FiliÊ, o.c., str. 15 - 16; Budak, o.c., str. 9058 Budak, o.c., str. 90; FiliÊ, o.c., str. 15 - 16; AndroiÊ, o.c., str. 1859 AndroiÊ, o.c., str. 18; u Hrvatskoj se koriste i sljedeÊe vrste srednjovjekovnog novca: caicar, denarius, florens auri, funta

denarium, libra denarium, marka denarium, pensa denarium; AndroiÊ, o.c., str. 87; Feletar, Podravina, o.c., str. 4760 Herkov, o.c., str. 5 - 6; Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 10961 AndroiÊ, o.c., str. 18 - 2062 Horvat, o.c., str. 109 i 19263 BrozoviÊ: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.; Cvekan Paπkal: Tri stotine godina samostana i crkve franjevaca u

Koprivnici, Koprivnica 1975.; Feletar Dragutin: ObuÊarstvo i koæarstvo varaædinskog kraja do 1945. godine, Radovi ZavodaHAZU, Varaædin 1989., str. 128


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

bratovπtina postojala i pri æupnoj crkvi u trgoviπtu Legrad gdje se cehovi spominju takoer veÊ od kraja15. stoljeÊa.64 Bratovπtine su bile uvod i prijelazno razdoblje prema osnivanju i djelovanju obrtniËkihudruga - cehova, koji su dali peËat gospodarskom i druπtvenom æivotu podravskih gradova i trgoviπtasve do kraja 19. stoljeÊa.

Stvaranje cehova od kraja 15. stoljeÊa

U 15. stoljeÊu, prvenstveno pod utjecajem iz germanskih zemalja, u gradovima i trgoviπtimasrediπnje i sjeverne Hrvatske poËinje stvaranje posebnih zajednica obrtnika iste ili sliËnih struka -cehova. Cehovi su prerastali iz dotadaπnjih bratovπtina ili su bili izravno osnivani. Cehovske udrugeuvelike su potpomagali svi kraljevi jer su od njih i gradova vidjeli velike prihode i lakπu provedbuvlasti. S obzirom na to da su obrtnici bili najbrojniji i najutjecajniji staleæ u gradovima i trgoviπtima,upravo cehovi uskoro postaju najvaænije udruge, koje su nekoliko sljedeÊih stoljeÊa davale osnovni tongradskom æivotu i razvitku.

Najstariji cehovi (der Zunft) stvarani su u njemaËkim zemljama, i to veÊ od poËetka 12. stoljeÊa.Tako je, primjerice, ceh postolara osnovan u Augsburgu veÊ 1106. godine, kada je svoja pravila dobioi ceh laara u Wormsu; ceh postolara u Würtzburgu postoji od 1128., ceh tkalaca u Kölnu od 1149., cehpostolara u Magdeburgu od 1158. itd. Cehovske navade potom su se πirile u austrijske zemlje, pa i naprostor tadaπnjeg Ugarsko-Hrvatskoga Kraljevstva.65

Potkraj srednjega vijeka cehovske organizacije niËu i na podruËju tadaπnje Slavonije i Hrvatske.Predvodnici u tom procesu bili su slobodni kraljevski gradovi, a u kasnijim stoljeÊima cehovi seosnivaju i u trgoviπtima, pa i u nekim veÊim seoskim naseljima.66 Cehovi uskoro postaju privilegiraneorganizacije struka, kojih se zakonitost garantira silom dræavne (kraljevske) vlasti. Cehovi regulirajuproizvodnju, odreuju kvalitetu robe (standarde), cijenu te kontroliraju cjelokupni posao i æivotobrtnika. »esto organiziraju opskrbu sirovinama, pa i træiπte za gotovu robu (zajedniËki πtandovi nasajmovima, veze s udaljenijim træiπtima i sliËno), a postoje i pogoni za proizvodnju nekoliko obrtniËkihradionica (zajedniËke bojaonice, valjaonice, suπionice, striænice, skuplji strojevi itd.).67

Ceh odreuje cijene proizvoda te tako iskljuËuje nelojalnu konkurenciju. Svojim pravilima odreuje brojπegrta i djetiÊa, njihove nadnice, trajanje radnog vremena, sudjelovanje na crkvenim i drugim obredima isveËanostima, mijeπa se Ëak i u privatni æivot obrtnika. Poglavar ceha, cehmeπter, zajedno s upravom cehaima velika ovlaπtenja i golem utjecaj na æivot obrtnika, kalfi (djetiÊa) i πegrta, a time i na æivot grada ilitrgoviπta. Cehovska organizacija odreena je i omeena Ëvrstom disciplinom i redom, a u svrhu zaπtite iproπirenja steËenih povlastica i prava - za ceh u cjelini i za svakog majstora posebno.68

U Zagrebu (na Gradecu) broj obrtnika raznih struka (osobito koæara, tkalaca, krojaËa, kovaËa i sliËno)polovicom 15. stoljeÊa znatno se poveÊao. GriË je veÊ tada prerastao u najveÊe obrtniËko i trgovaËkosrediπte Slavonije i Hrvatske. I kasnije je broj obrtnika stalno bio u porastu, pa je krajem baroka (1773.)u Zagrebu æivjelo viπe od Ëetiri stotine obrtnika (422 obrtnika, od kojih 222 majstora).69 Vjerojatno suneke cehovske udruge nastale i prije, ali prva saËuvana pravila pripadala su zagrebaËkom cehu krojaËa -

64 Feletar: Podravina, o.c., str. 84 - 85; Feletar D.: Legrad, o.c.65 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 19866 Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 112 - 11467 BiÊaniÊ Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951., str. 51 - 5268 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 192 - 193; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 115; IlijaniÊ Mira, KapustiÊ Slavko: Bratovπtine

i cehovi, meπtri i djetiÊi, Sto godina obrta u Varaædinu, Zanatski list, Zagreb 13. svibnja 1981., str. 469 Herkov, o.c., str. 10



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

njih je 23. lipnja 1447. potpisao gradski sudac Andrija.70 SljedeÊih desetljeÊa osnovano je na Gradecu joπnekoliko cehovskih udruga, a do kraja baroka u Zagrebu je djelovalo viπe od trideset cehova. Spomenimosamo neke najstarije: kralj Matija Korvin potvrdio je 1466. pravila ceha postolara, te iste godine i pravilaceha krznara, uzdara, kovaËa, ostrugara i cestara (maËara).71

Obrtnici iz podravskih gradova i trgoviπta neka su pravila prepisali od zagrebaËkih cehova, alinajizravniji im je uzor bilo cehovsko organiziranje u Varaædinu. Sve razvijeniji varaædinski utvrenisuburbium bio je obeÊana zemlja za obrtnike raznih struka. VeÊ sredinom 15. stoljeÊa u Varaædinu jedjelovalo viπe od 200 obrtnika,72 da bi se taj broj do kraja baroka poveÊao na gotovo 450 zanatlija.73 Postrukama, najviπe je bilo mesara, Ëizmara, kovaËa, postolara, krznara, krojaËa, kramara, mlinara,tkalaca, solara, kupaliπtara, noæara, sedlara, remenara, pojasara, rukaviËara, bravara, zlatara, stolara,oruæara, tesara, vrtlara, brijaËa, puπkara, kamenara itd.74

RaËuna se da su se varaædinski obrtnici organizirali u cehove u drugoj polovici 15. stoljeÊa, ali otomu uglavnom nema dokumenata. Szadeczky navodi da je u Varaædinu 1480. osnovan krznarski ceh,ali to nije pouzdano. Vjerojatnije je da se to odnosi na pravila varaædinskog ceha, ceha krznara, uzdara,sedlara, πtitara, luËara i kopljara iz 1559. godine.75 Tijekom 16. stoljeÊa u gradu se osniva nekolikovaænih cehovskih udruga, koje su cehove definitivno afirmirale kao najvaæniji faktor u razvojuVaraædina. AndroiÊ kronoloπki navodi sljedeÊe najvaænije varaædinske cehove: 1557. ceh kirurga,barbira i kupaliπtara, 1599. ceh uzdara, sedlara, πtitara, izraivaËa lukova i strijela, kopljara i krznara,1559. ceh krojaËa, 1561. ceh tkalaca, 1569. ceh krojaËa i krznara, 1578. ceh postolara, 1589. cehmesara, 1613. ceh zlatara, 1625. ceh kovaËa i kolara, 1637. ceh gumbara, 1655. ceh klobuËara, 1697.ceh pekara, 1706. ceh pojasara i platnara, 1706. vunarski ceh, 1708. veliki (mjeπoviti) ceh, 1717. cehlonËara i peÊara, 1728. ceh zidara, kamenoklesara i tesara, 1763. ujedinjeni bravarski ceh (bravari,limari, noæari, Ëavlari, kotlari, turpijari, zvonoljevci), 1769. ceh mlinara i duhaËa (izraivaËaburmutinca i πnjifanca), 1767. ceh ËohaËa, 1774. ceh klobuËara, 1822. ujedinjeni ceh, 1826. ciglarskiceh i 1877. obnovljeni Ëizmarski ceh.76

Ti cehovi imali su velik utjecaj na razvoj cehova u Koprivnici, Legradu i drugim podravskim trgovi-πtima. Odreen utjecaj na podravske cehove imala su vrlo stara cehovska udruæenja slobodnoga kraljev-skoga grada Kriæevaca. I u tom gradu su prve bratovπtine, a vjerojatno i cehovi, djelovali veÊ u 15. sto-ljeÊu, a oËuvana su pravila ceha bravara i ostrugara, potvrena 10. veljaËe 1510. godine.77 Grad »akovecnije razvio veÊe podgrae, ali Haller spominje da je kralj Matijaπ veÊ 1480. potvrdio pravila ËakoveËkomnoæarskom cehu.78 Dvosmjerni utjecaji u stvaranju cehova bili su prisutni od kraja srednjega vijekaizmeu sjeverozapadne Hrvatske i Prekomurja. U tamoπnjim gradovima i trgoviπtima (Gornja Lendava iliGrad, Murska Sobota, TurniπÊe, Dobrovnik, Beltinci, Bogojina, Donja Lendava) zasigurno su bratovπtine,a i cehovi u zametku, postojali veÊ u 15. stoljeÊu. Tako se u Dobrovniku prvi ceh spominje oko 1480.godine, ali saËuvana cehovska pravila (artikuluπi) potjeËu uglavnom iz prve polovice 17. stoljeÊa.79

70 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 19971 Horvat Rudolf: Proπlost grada Zagreba, Zagreb 1942., str. 417 - 41872 IlijaniÊ-KapustiÊ, o.c., str. 16; Budak, o.c., str. 94 - 10573 Horvat Rudolf: Povijest Varaædina, Varaædin 1993.; IlijaniÊ-KapustiÊ, o.c., str. 674 Budak, o.c., str. 91; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 12175 FiliÊ, o.c., str. 19; Szadeczky Lajos: Iparfejlödes es a czehek törtenete Magyarorszagon (1307.-1848.), Budapest 1913.76 AndroiÊ, o.c., str. 19 - 20; Feletar: ObuÊarstvo, o.c., str. 121 - 123; FiliÊ, o.c., str. 19; Klemm Miroslav: O varaædinskim

cehovima, katalog izloæbe u Muzeju grada, Varaædin 1987.77 Horvat: Povijest trgovine..., o.c., str. 20278 Haller Jenö: Legrad törtenete, Eszek 1912., str. 133; Feletar Dragutin: Iz povijesti Meimurja, »akovec 1968., str. 16079 Konestabo Nataπa: Razvojna pot cehov v Prekmurju, Katalog Stalna razstava, Pokrajinski muzej, Murska Sobota 1997., str.

151-160


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

U hijerarhiji centralnih naselja u Podravini, prema razvijenosti obrta i cehovskih udruga, srediπnjemjesto zauzima Koprivnica. Tu srediπnju funkciju uspjela je zadræati i tijekom 16. i 17. stoljeÊa,usprkos bitnom smanjenju broja stanovnika zbog turske opasnosti. Razvitak cehova znatno je usporilai vojna uprava. UnatoË tomu πto je Koprivnica bila vaæno uporiπte na granici, graani su uspjeli saËuvatii civilnu upravu u suburbiumu, πto je omoguÊilo i razvoj cehova.80 Ta se dvojnost u upravi gradomprotegla sve do izuzeÊa Koprivnice iz vojne granice 1765. godine.

Najstariji saËuvani dokumenti o djelovanju koprivniËkih cehova potjeËu s poËetka 17. stoljeÊa, iakosu oni u ovom gradu zasigurno djelovali i znatno prije. Na to upuÊuje i tvrdnja L. BrozoviÊa da sesaËuvani (lapidarni) peËatnjak koæarskog ceha odnosi na kraj 15. stoljeÊa (kao vjerojatnu spominje1480. godinu).81 U drugoj polovici 16. stoljeÊa u Koprivnici se broj civilnog stanovniπtva smanjio tekna koju stotinu, pa je zastalo i cehovsko udruæivanje.

Prema rezultatima istraæivanja, najstarija koprivniËka cehovska povelja potjeËe iz 1607. godine.Prijepis te povelje Ëuva se u Hrvatskom dræavnom arhivu. Potvrdio ju je kralj Ferdinand III. 16. lipnja1655. godine.82 Iz toga prijepisa vidljivo je da originalni privilegiji potjeËu zapravo iz 1607. kada je (natemelju prijepisa odgovarajuÊih zagrebaËkih privilegija) povelju koprivniËkom cehu potpisao gradskisudac Ivan de Sancta Villa.83 Bio je to zajedniËki ceh viπe obrtniËkih struka: kovaËa, bravara, maËara,sedlara, remenara i zlatara.

Tijekom 17., a posebice u 18. stoljeÊu, cehovski se udruæuju obrtnici gotovo svih vaænijih struka, asvoje cehove organiziraju i djetiÊi (kalfe). Kralj Ferdinand III. potvrdio je 12. rujna 1635. godine ipravila snaænoga koprivniËkoga ceha bravara, kovaËa, krznara i remenara. S obzirom na to da su meukoprivniËkim meπtrima najbrojniji bili postolari, oni dobivaju svoja cehovska pravila veÊ 1673.godine.84 Pravila Ëizmarskog koprivniËkog ceha izdali su 20. veljaËe 1673. godine gradski sudac isenatori (iudex Kaproncensis tada je bio Nicolaus Szaich).85 Ti su arikuluπi (pravila) potvreni i 1681.godine. Potvrdio ih je tadaπnji koprivniËki sudac Antun VeËeti te kasnije, 1698., i kralj Leopold.86

Naslov pravila koprivniËkog Ëizmarskog ceha (koji je u cjelini pisan starim hrvatskim kajkavskimnarjeËjem) glasi: Czeski Artikulussi Plemenitoga Czeha Chizmesinszkoga na Horvatszki jezikpreobernjeni kak znutra.87 Godine 1681. svoja pravila dobiva i zajedniËki ceh koprivniËkih koæara,opanËara i postolara.88 KoprivniËki Ëizmari svoja su pravila priredili po ugledu na varaædinskepostolare, Ëija su pravila zapravo prepisali joπ 1672. godine.89 Potkraj 17. stoljeÊa, 1697. godine, svojapravila dobiva i koprivniËki mesarski ceh. I koprivniËki mesari svoja su pravila prepisali odvaraædinskih kolega.90

Za koprivniËke je cehove u 18. stoljeÊu uslijedilo zlatno doba. U doba kasnoga baroka je svojapravila dobila veÊina koprivniËkih cehova, a i prije osnovane cehovske udruge tada su nanovo

80 Feletar: Podravina, o.c., str. 84 - 8581 BrozoviÊ, o.c., str. 121; BrozoviÊ Leander: Osnutak Ëizmarskog ceha u Koprivnici, Zbornik Muzeja grada Koprivnice,

Koprivnica 1946. - 1953., str. 3182 Bach Ivan: Najstarija koprivniËka cehovska povelja, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 75 - 78;

Laszowski Emilije: Arhiv grada Koprivnice, Vjesnik kr. dræavnog arhiva IV., Zagreb 1929., str. 9183 PetriÊ: Procjene..., str. 144 - 14584 Jurdana Ela: Pravila koprivniËkog Ëizmarskog ceha iz 1673. godine, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1996., str. 75 - 8485 Jurdana, o.c., str. 75; dokument se Ëuva u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu86 BrozoviÊ: Osnutak..., str. 31; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 128; HorvatiÊ Franjo: Iz povijesti koprivniËkih cehova, Podravski

zbornik 11, Koprivnica 1986., str. 135 - 14187 Feletar Dragutin: KoprivniËki Ëizmarski ceh, Podravski zbornik 4, Koprivnica 1979., str. 24288 Feletar: KoprivniËki Ëizmarski..., o.c., str. 242; BrozoviÊ; Graa..., o.c., str. 4789 PetriÊ: Procjene..., o.c., str. 14590 FiliÊ Kreπimir: KoprivniËki mesari prepisuju pravila varaædinskog mesarskog ceha godine 1697., Zbornik Muzeja grada

Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953., str. 13



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

potvrivale svoje artikuluπe. Tako je 1713. godine svoja pravila dobio ceh lonËara i vuzlara (gumbara),a 24. rujna 1724. potvrena su pravila koprivniËkog ceha tkalaca.91 Godinu dana prije toga, 1723.,koprivniËki postolari i πtavljaËi koæa obnavljaju svoja pravila, koja su temeljena na onima iz 1681.godine. Ta su pravila sadræavala 21 Ëlan (artikuluss), a potvrdio ih je grof Adam Erdödy. Naslov imglasi: Articulussi ssostarszki y vargarszki pri varassu nassem koprivnichkom y po blisneh podKoprivniczu pripadajucheh meszter.92 SaËuvana su i pravila koprivniËkoga ceha koæara, opanËara ipostolara, izdana 5. sijeËnja 1786., dok Ëizmari obnavljaju svoja pravila 5. oæujka 1820. godine.93

Od druge polovice 18. stoljeÊa pa sve do donoπenja zakona o slobodi obrta 1872. (Ëime su cehovipraktiËki ukinuti) u Koprivnici djeluje devet velikih cehova, a obrtnika ima viπe od dvije stotine. Takoje svoja pravila 28. lipnja 1763. dobio koprivniËki lonËarski ceh, potom 22. veljaËe 1766. ceh mesara,pekara, licitara i mlinara, 18. veljaËe 1782. ceh krojaËa, 1795. osnovan je veliki Sztari Czeh, a u 19.stoljeÊu svoja pravila dobivaju klobuËari (18. kolovoza 1820.) te ceh kolara, limara, stolara i tesara (19.veljaËe 1872. godine.)94 Obrtnici su gradili svoje kuÊe uglavnom u srediπtu koprivniËkog suburbiuma,dakle na Piazzi (danas Zrinski trg), te na Villa Pique (Pod Pikom, danas NemËiÊeva i Trg mladosti).Meutim, dosta je obrtnika, osobito u 19. stoljeÊu, bilo i u susjednim ulicama i trgovima, kao naFlorijanskom trgu, Jamborici, Dugoj vulici, PijaËnoj, CigleniËnoj, GibaniËnoj i ©poljarskoj vulici.95

O devet aktivnih cehova u Koprivnici poËetkom 19. stoljeÊa dokumentirano govori i red kleËanjavu farnoj cirkvi Sv. Nikole iz 1830. godine: bili su to stari ceh, krojaËki, Ëizmarski, kolarski, ledarski,mesarski, tkalaËki, lonËarski i mjeπoviti. Evo kojim redom su Ëlanovi tih cehova kleËali u æupnoj crkviSv. Nikole: “Red Klechanya vu Farni Czirkvi Szlobodnoga y Kralyevszkoga Varosha Koprivnichkoga3-ga Oktobra obdersavala se bude szledechim nachinom: Od 6-te vure do 7-me Sztari czeh illitiRemenari, Szedlari, Kovachi, Spolyari, Kerznari y Bichari; od 7-me do 8-me Szaboli, Chuhachi yGumbari; od 8-me do 9-te Chizmari; od 9-te do 10-te Kolari, Pintari, Tichlari, Czimmermani, Draxlari,Zteklari y Klobuchari; od 10-te do 11-te Plemeniti magistrat z zebranom Obchinom; od 11-te do 12-teLedari, Shostari, Varge y Opanchari; od 12-te do 13-te Meszari, Mlinari, Peki, Liczitari, Vusari yCheztari; od 1 - 2 Tkalczi y Lonchari; od 2 - 3 Detichi Zstaroga y Szabolszkoga Czeha; od 3 - 4 DetichiChizmarszkoga y Kolarszkoga Czeha; od 4 - 5 Detichi Ledarszkoga y Messarszkoga Czeha y od 5 - 6Detichi Tkaleczkoga y Loncharszkoga Czeha”.96

Svojim obrtniËkim i trgovaËkim centralnim funkcijama, pa i demografskim rastom, najveÊepodravsko trgoviπte tijekom 17. i 18. stoljeÊa bio je Legrad. Moæe se pretpostaviti da su u 15. stoljeÊuu legradskom oppidumu djelovale i bratovπtine, a Haller spominje da je “1480. godine kralj Matijaπpotvrdio πtatute ËakoveËkom i legradskom noæarskom cehu”.97 Legradski kovaËi bili su poznatiizraivaËi noæeva i sablji sve do potkraj 19. stoljeÊa.98 U Legradu je djelovalo dvjestotinjak obrtnika iz

91 BrozoviÊ: Graa..., o.c., str. 47 - 49; Feletar: Podravina, o.c., str. 105 - 10692 Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 128; Feletar Dragutin: Tvornica obuÊe Sloga, Koprivnica 1980., str. 6. U zbirci cehalija Muzeja

grada Koprivnice Ëuvaju se vrijedni zapisnici πoπtarskog ceha od 1774. do 1860. godine, i to uglavnom na njemaËkom jeziku:Protocoll in der König Freistadt Kopreinitz privilegirten Schumacher und Lederer Meister

93 Horvat Rudolf: Poviest sl. i kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943., str. 13 - o tome detaljnije u Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str.128 - 129

94 Zbirka cehalija Muzeja grada Koprivnice; godine 1766. pravila je dobio i ceh kovaËa (i srodnih struka), Ëija je potpisnica bilacarica Marija Terezija; Feletar: Podravina, o.c., str. 157

95 Grupa autora: Koprivnica - grad i spomenici, Zagreb 1986.96 Zbirka cehalija Muzeja grada Koprivnice; Neπto o povijesti koprivniËkih cehova, Podravski glasnik, Koprivnica 7. i 13. oæujka

1921.; Feletar: Podravina, o.c., str. 158 - 15997 Feletar: Legrad, o.c., str. 172 - 174; Feletar: Podravina, o.c., str. 160 - 16198 Haller, o.c., str. 133 - 140; Feletar: Podravina, o.c., str. 161; PetriÊ: Procjene..., o.c., str. 146


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

oko 30 struka, koji su bili organizirani u desetak cehova (naæalost, oËuvana dokumentacija je vrlomanjkava, pogotovo zbog pljaËkanja legradskog muzeja potkraj Prvoga svjetskog rata - muzej jeosnovao uËitelj Haller 1912. godine).

S obzirom na povoljan strateπki i prometni poloæaj na sutoku Mure u Dravu, u Legradu su iznimnovaæni bili obrtnici koji su svojom djelatnoπÊu bili vezani uz rijeku: πajkaπi (prijevoz Ëamcima), mlinari,brodari (skelari), zlatari i drugi. Pravila legradskog mlinarskog ceha potpisala je carica Marija Terezija1768., a potvrena su i 1850. godine. Novi statut mlinarskoga ceha usvojen je 1840., a posljednjicehmeπter –uro LjubiÊ predao je cehovske oznake u legradski zaviËajni muzej 1912. godine.99 Svojposeban ceh osnovali su i legradski πajkaπi (trgovci na Ëamcima) - πajkaπki ceh dobio je svoja pravila1717., a potpisao ih je kralj Karlo III.100 Zanimljivo je da su pravila mlinarskog ceha u Legraduprepisana iz statuta istoimenoga ceha u Donjem Vidovcu. Moæe se s dosta sigurnosti pretpostaviti da jeod zlatara iz Donjeg Vidovca prepisan i statut legradskoga zlatarskoga ceha s kraja 18. stoljeÊa.101

U Legradu je 1747. postojao i tkalaËki ceh (cehmeπtar je tada bio Juraj Ros), a zasigurno i mesarskiceh.102 Kao i u ostalim znaËajnijim gradovima i trgoviπtima u sjeverozapadnoj Hrvatskoj, i u Legraduje djelovao veliki ili stari ceh, koji je objedinjavao obrtnike razliËitih struka. U statutu legradskogstaroga ceha iz 1677. spominju se kovaËi, bravari, kolari i remenari. Haller spominje postojanje peËatastaroga ceha iz 1770. godine. Posebne artikuluπe imali su i djetiÊi u starom cehu, a ta je pravila potvrdio1674. godine grof Adam Zrinski (koji je sve do pogibije 1691. upravljao i Legradom).103 NajoËuvanijaje dokumentacija o djelovanju legradskog πoπtarskog i kuπnjarskog ceha (Sosztarszkii y kusnyarszkiMestrov czeh vu Varassu Legradskom) iz 1697. godine. Ta pravila sadræe 30 punctuma (artikuluπa), aËuvaju se u Arhivu Vojvodine u Sremskim Karlovcima.104 Legradski cehovi djelovali su vrlo aktivnosve do kraja 19. stoljeÊa.

Dokumentacija o osnivanju i djelovanju cehova u ostalim podravskim trgoviπtima vrlo je manjkava- to ne znaËi da cehovi u njima nisu djelovali. Posrednim vijestima i analogijom moæe se s dostasigurnosti tvrditi da su cehovi (osobito u 18. stoljeÊu) djelovali i u Rasinji, Ludbregu, Drnju (ovdjemoæda i ceh laara ili πajkaπa), Virju, –urevcu, te svakako i u Novigradu Podravskom i drugdje.NajËeπÊe je bila rijeË o osnivanju velikih ili starih cehova jer je bilo premalo majstora jedne struke dabi osnovali svoj zasebni ceh. U nekim od navedenih trgoviπta djelovali su i Ëizmarski ili postolarskicehovi, a moæda i neki drugi.105

Vaænost prostorne mreæe obrtniËkih cehova u sjeverozapadnoj Hrvatskoj

Postoji organska veza izmeu geografskog prostora, stanovniπtva i povijesnog razvoja. Upravo jeobrtniπtvo (cehovi) bilo vrlo vaæna kateta toga razvojnoga trokuta na prostoru sjeverozapadne Hrvatskeu razdoblju od 15. do 19. stoljeÊa. Razina razvijenosti, demografska veliËina, pa onda i prostiranjegravitacijske zone pojedinih centralnih naselja ponajviπe su zavisili o kvantiteti i kvaliteti djelovanja

99 Haller, o.c., str. 133 - 140100 Haller, o.c. str. 133101 Ta pravila, naæalost, nisu saËuvana; Feletar: Podravina, o.c., str. 160 - 162102 Liber memorabilium, Æupni ured Legrad; Feletar: Podravina, o.c., str. 161103 Haller, o.c., str. 190104 Feletar Dragutin: Pravila legradskog πoπtarskog i kuπnjarskog ceha iz 1697. godine, Podravski zbornik 1, Koprivnica 1975.,

str. 135105 Feletar: Podravina, o.c., str. 162 - 164; Feletar: ObuÊarstvo..., o.c., str. 125 - 131



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

cehova (obrtnika). Jer, radni rezultati obrtnika bili su najvaæniji faktori rasta i znaËenja pojedinihgradova i trgoviπta i u ovom dijelu Hrvatske. Cehovi su, dakle, bili jedan od osnovnih faktora stvaranjamreæe centralnih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u dugom razdoblju od 15. do 19. stoljeÊa.106

Za sve gradove (civitas) i trgoviπta (oppidum) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj teπko je na temeljuraspoloæive povijesne grae toËno utvrditi sve relevantne elemente i sastavnice, koji su potrebni zaodreivanje mreæe centralnih naselja i dosege njihovih gravitacijskih zona (primjerice, kako je toprimijenio u svojem modelu njemaËki geograf Walter Christaller 1933.). Stoga Êemo ovdje primijenitisamo neke kvantitativne pokazatelje do kojih smo doπli uglavnom procjenama na temelju raspoloæivearhivske dokumentacije i literature.107

Mreæa centralnih naselja (gradova i trgoviπta) u sjeverozapadnoj Hrvatskoj znatno se izmijenila zbogturske opasnosti tijekom 16. i dijelom 17. stoljeÊa. Brojna trgoviπta, koja su bila znaËajna do krajasrednjega vijeka, u drugoj polovici 16. stoljeÊa gube na vaænosti, a neka i gotovo potpuno nestaju sgeografske karte (primjer Gorbonoka, KopaËevca, Suπice, Streze, Sv. Kriæa Velike, Poπina Brda, Sv.

106 Christaller Walter: Die centralen Orte in Süddeutschland, Darmstadt 1933.; MaliÊ Adolf: Centralne funkcije i prometne vezenaselja srediπnje Hrvatske, »akovec 1981.; Budak Neven: Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb -Koprivnica 1994.

107 Ta literatura i izvori uglavnom su veÊ navedeni u biljeπkama ispod teksta u ovom Ëlanku. Treba joπ dodati rezutlate prvogsveobuhvatnog popisa stanovniπtva u Hrvatskoj 1857. godine

Pretpostavljene uæe gravitacijske zone obrtniËke djelatnosti karakteristiËnih naselja sjeverozapadne Hrvatske poËetkom 19.stoljeÊa


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Ladislava, Bele, TurniπÊa itd.). Jedan broj trgoviπta je poveÊao svoje znaËenje (prvenstveno razvojemobrtniπtva) tijekom 18. i dijelom 19. stoljeÊa, ali je u suvremenom razvoju potkraj 19. i osobito u 20.stoljeÊu izgubio srediπnju poziciju (Legrad, Drnje, Virje, Donja Dubrava, Vinica, Mali Bukovec,Maarevo, Remetinec itd.).

VeÊ u 18., a osobito u 19. stoljeÊu dolazi do procesa zguπnjavanja (koncentracije) centralnih funkcijau manji broj naselja, odnosno do jaËanja glavnih gradskih srediπta. Procesima deruralizacije iurbanizacije stvara se nova slika naseljenosti, pa tako i nova mreæa centralnih naselja. Dominantnuulogu preuzimaju gradska srediπta smjeπtena na glavnim cestovnim (i kasnije æeljezniËkim)smjerovima. Srediπnje znaËenje Varaædina dominanta je koja ima kontinuitet od srednjeg vijeka dodanas. U drugoj razini centraliteta odmah su gradovi ili poveljna trgoviπta: Koprivnica, Kriæevci,Virovitica i »akovec. U treÊu razinu centraliteta pripadaju poveljna trgoviπta Legrad, Ludbreg, Prelog,

Tablica 1: Pokuπaj procjene broja obrtnika i stanovnika vaænijih gradova i trgoviπta sjeverozapadne Hrvatske u 18. i 19.stoljeÊu

Grad / Procjena broja Procjena broja

trgoviπte stanovnika obrtnika

1. Varaædin 5500 350

2. Legrad 3000 200

3. Koprivnica 2800 180

4. Kriæevci 1400 120

5. Prelog 1300 120

6. Drnje 1200 80

7. »akovec 1100 100

8. Virje 1000 50

9. –urevac 1000 30

10. Donja Dubrava 800 100

11. Kotoriba 800 50

12. Ludbreg 600 40

13. Novigrad Podravski 600 20

14. Vinica 500 30

15. –elekovec 500 20

16. Varaædinske Toplice 450 30

17. NedeliπÊe 400 30

18. PitomaËa 400 15

19. Rasinja 400 15

20. Petrijanec 400 20

21. Ivanec 300 20

22. SrediπÊe (Mursko SrediπÊe) 300 20

23. TurniπÊe (Podturen) 250 20

24. ©trigova 200 15

Izvor: PetriÊ: Procjena broja..., o.c., str. 134 - 143. Procjenu broja obrtnika, uglavnom na temelju popisnika iz 19. stoljeÊa,izvrπio D. Feletar



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

–urevac, Virje, Novigrad, Varaædinske Toplice i Vinica. KonaËno, Ëetvrtoj razini centraliteta pripadajuostala trgoviπta i veÊa naselja s obrtnim funkcijama. Dakako, mreæa zavisnosti i povezanosti centralnihnaselja πirila je svoje silnice od srediπnjih gradova prema okolici. Najπira gravitacijska zona formiralase oko Varaædina, zatim oko Koprivnice, Kriæevaca i Virovitice, te potom oko Preloga, »akovca,Legrada itd. (vidi priloæeni kartogram mreæe gravitacijskih zona, koji vrijedi za poËetak 19. stoljeÊa). Svremenom su se, gravitacijske zone pojedinih centralnih naselja πirile ili suæavale.

Broj obrtnika u gradovima i trgoviπtima sjeverozapadne Hrvatske se bitnije mijenjao tijekomvremena, a osobito u 18. i 19. stoljeÊu. Na poËetku 18. stoljeÊa kao najznaËajnija srediπta obrtaafirmirali su se gradovi i poveljna trgoviπta: Varaædin (s oko 350 obrtnika Ëetrdesetak struka idvadesetak cehovskih udruga), zatim Legrad (s oko 200 obrtnika i desetak cehova), Koprivnica (s oko120 obrtnika i desetak cehova), Kriæevci (s oko 120 obrtnika), Prelog (oko 120), »akovec (oko 100) iDonja Dubrava (oko 100 obrtnika). Ostala trgoviπta imala su od 15 do 50 obrtnika (osim Drnja u kojemje tada æivjelo oko 80 obrtnika).108 Valja zakljuËiti da se osnovna mreæa razine centraliteta naselja, kojaje u sjeverozapadnoj Hrvatskoj formirana u doba cehova, uglavnom odræala do danas.

108 Na osnovi cehovske dokumentacije (i u usporedbi s popisnicama obrtnika iz 19. stoljeÊa, koje se Ëuvaju u Dræavnom arhivuu Varaædinu), autor ovoga Ëlanka izvrπio je procjenu broja obrtnika i cehova poËetkom 18. stoljeÊa

Broj obrtnika (majstora) krajem 18. i sredinom 19. stoljeÊa u karakteristiËnim naseljima sjeverozapadne Hrvatske


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

Summary

As last centuries of the Middle Ages moved to their end, the northwestern Croatia withessedemerging of a network of centraliyed settlements. These markets (oppidum) and towns (civitas) alsoprovided functions and services in trades and crafts for a greater area. The heart of that area was thetown of Varaædin. But other towns, like Koprivnica, Prelog, »akovec and Legrad, had a greatimportance too, just as some smaller marketplaces like Ludbreg, Rasinja, Komarnica, ProdaviÊ,Gorbonog, –urevac, Drnje etc, were important too.

Craftsmen and artisans were the town’s most dynamic class, as they early had begun to organize andunite in guilds, in order to protect and keep their benefits and privileges.

The earliest forms of this process were newly formed fraternities, in part organized by the churchand citizens (craftsmen) too.

Earliest fraternities had been formed in 15th century in Varaædin, and almost simultaneously inKoprivnica and Legrad too. Emerging of fraternities and town settlements in northern Croatia is tightlyconnected with decrees by the Croat - Hungarian kings, allowing yeomen and freemen from centralEurope to settle freely on Croatian lands. Those new settlers were mostly artisans and craftsmen(hospites).

Broj stanovnika 1857. i cehova u 18. i 19. stoljeÊu u karakteristiËnim naseljima sjeverozapadne Hrvatske



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

In Podravina towns and marketplaces, craftsmen started forming and joining guilds in late 15thcentury (much later than in German towns). The oldest guilds here were started after 1480, in the townsof Varaædin, »akovec, Legrad and Koprivnica.

In the centuries to come, the very craft - guilds were dictating the economy and social life in townsand marketplaces of northwestern Croatia.

The article describes in detail development, spatial disposition and importance of fraternities andguilds.

OSNOVNA LITERATURA

1. AdamËek, Josip: Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine XV. do kraja XVII. stoljeÊa, Zagreb 1980.

2. AndroiÊ, Mirko: Navuka tkalechkoga mestre modussi nauade, red, szloboschine y prauicze, Pravila ceha tkalaca u

Varaædinu iz godine 1561. na hrvatskom jeziku, Arhivski vjesnik 10, Zagreb 1967.

3. AndroiÊ, Mirko: Obrtnici i obrt kroz varaædinsku proπlost, rukopis. Dræavni arhiv Varaædin

4. Bach, Ivan: Najstarija koprivniËka cehovska povelja, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica, 1946. - 1953.

5. Bedenko, Vladimir: Kriæevci - razvoj grada, Glasnik Arhitektonskog fakulteta 3, Zagreb 1975.

6. Bedenko, Vladimir: UrbanistiËki razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993.

7. BiÊaniÊ, Rudolf: Doba manufakture u Hrvatskoj i Slavoniji 1750. - 1860., Zagreb 1951.

8. BrozoviÊ, Leander: Graa za povijest Koprivnice, Koprivnica 1978.

9. BrozoviÊ, Leander: Osnutak Ëizmarskog ceha u Koprivnici, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.

10. Budak, Neven: Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica 1994.

11. Budak, Neven: Druπtveni i privredni razvoj Kriæevaca do sredine 19. stoljeÊa, Kriæevci - grad i okolica, Zagreb 1993.

12. Buturac, Josip: Povijest æupe NedeliπÊe (1226. - 1992.), NedeliπÊe - monografija, NedeliπÊe 1993.

13. Christaller, Walter: Die zentralen Orte in S¸ddeutschland, Darmstadt 1933.

14. Cvekan, Paπkal: Djelovanje franjevaca u Varaædinu, Varaædin 1978.

15. Cvekan, Paπkal: Virje, Virje 1976.

16. Cvekan, Paπkal: Od Gorbonuka do Kloπtra Podravskog, Kloπtar Podravski 1990.

17. Cvekan, Paπkal: Od KopaËevca do PitomaËe, PitomaËa 1978.

18. Cvekan, Paπkal: Tri stotine godina samostana i crkve franjevaca u Koprivnici, Koprivnica 1975.

19. Demo, Æeljko: Castrum Keukaproncha/Kuwar - poËeci istraæivanja, Podravski zbornik 10, Koprivnica 1984.

20. DobroniÊ, Lelja: Templari i ivanovci u Hrvatskoj, Zagreb 2002.

21. DoËkal, Kamilo: Kamengrad u svjetlu Streze, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.

22. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve sjeverozapadne Hrvatske, Koprivnica 1992.

23. –uriÊ, Tomislav, Feletar, Dragutin: Stari gradovi, dvorci i crkve Slavonije, Baranje i Zapadnog Srijema, Zagreb 2002.

24. Engel, Pal: Hungary in the late middle ages, PC-CD, Budapest 2001.

25. Feletar, Dragutin: Legrad - monografija, »akovec 1971.


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

26. Feletar, Dragutin: Podravina I., Koprivnica 1988.

27. Feletar, Dragutin: Pravila legradskog πoπtarskog i kuπnjarskog cena iz 1697. godine, Podravski zbornik 1, Koprivnica 1975.

28. Feletar, Dragutin: Pregled povijesti naselja Donji Vidovec, mjesto i æupa Donji Vidovec, Donji Vidovec 1996.

29. Feletar, Dragutin, Turek, Zvonimir: UrbanistiËki razvoj Koprivnice, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979.

30. Feletar, Dragutin: Stara rasinjska zdanja, Podravski zbornik 2, Koprivnica 1976.

31. Feletar, Dragutin, Feletar, Petra: Povijest Kuzminca, Koprivnica 1992.

32. Feletar, Dragutin: ObuÊarstvo i koæarstvo varaædinskoga kraja do 1945. godine, Radovi HAZU, Varaædin 1989.

33. Feletar, Dragutin: KoprivniËki Ëizmarski ceh, Podravski zbornik 5, Koprivnica 1979.

34. Feletar, Dragutin: Tvornica obuÊe Sloga, monografija, Koprivnica 1980.

35. Feletar, Dragutin: Prilozi za povijest Podravke, Koprivnica 1980.

36. Feletar, Dragutin: Pola stoljeÊa SeljaËke sloge Prelog, Prelog 1978.

37. Feletar, Dragutin: Iz povijesti Meimurja, »akovec 1968.

38. FiliÊ, Kreπimir: Varaædinski mesarski ceh, Varaædin 1968.

39. FiliÊ, Kreπimir: KoprivniËki mesari prepisuju pravila varaædinskog mesarskog ceha godine 1697., Zbornik Muzeja grada

Koprivnice, Koprivnica 1946. - 1953.

40. Haller, Jenö: Legrad törtenete, Eszek 1912.

41. Herkov, Zlatko: Povijest zagrebaËke trgovine, Zagreb 1987.

41. Horvat, Rudolf: Povijest grada Varaædina, Varaædin 1993.

43. Horvat, Rudolf: Povijest trgovine, obrta i industrije u Hrvatskoj, Zagreb 1994.

44. Horvat, Rudolf: Poviest Meimurja, Zagreb 1944.

45. Horvat, Rudolf: Poviest sl. I kr. grada Koprivnice, Zagreb 1943.

46. Horvat, Rudolf: Poviest Gjurgjevca, Zagreb 1940.

47. Horvat, Rudolf: Proπlost grada Zagreba, Zagreb 1942.

48. HorvatiÊ, Franjo: Iz povijesti koprivniËkih cehova, Podravski zbornik 11, Koprivnica 1986.

47. Hrupec, Vjekoslav: Monografija BukoveËkog kraja, Veliki Bukovec 1996.

50. IlijaniÊ, Mira: Prilog historijskoj urbanistiËkoj dokumentaciji Varaædina od postanka do kraja 16. stoljeÊa, Peristil 6-7,

Zagreb 1963. - 1964.

51. IlijaniÊ, Mira, KapustiÊ, Slavko: Prilog istraæivanju stanovniπtva i urbanog razvoja Varaædina do zakljuËno 16. stoljeÊa,

Varaædinski zbornik 1181. - 1981., Varaædin 1983.

52. Jurdana, Ela: Pravila koprivniËkog Ëizmarskog ceha, Podravski zbornik 22, Koprivnica 1966.

53. KlaiÊ, Nada: Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb 1982.

54. KlaiÊ, Nada: Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica 1987.

55. KlaiÊ, Vjekoslav: Povijest Hrvata III., Zagreb 1911.

56. Klemm, Miroslav: Planovi »akovca, Koprivnice i Legrada iz druge polovice XVII. stoljeÊa u beËkom Vojno-povijesnom

muzeju, Radovi HAZU 1, Varaædin 1986.



ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TIN

EU

PO

DR

AVIN

I

57. Klemm, Miroslav: O varaædinskim cehovima, katalog izloæbe, Muzej grada, Varaædin 1987.

58. Kolar-DimitrijeviÊ, Mira: Gospodarsko stanje Podravine od 1527. - 1699. do 1765. godine, Scientia Podraviana 16,

Koprivnica 2002.

59. KolariÊ, Juraj: Povijesni slijed æupa Prelog i Draπkovec, Prelog - monografija, Prelog 1995.

60. KolariÊ, Juraj: Povijest Kotoribe, Zagreb 1992.

61. Konestabo, Nataπa: Razvojna pot cehov v Prekmurju, Katalog Stalna razstava, Pokrajinski muzej, Murska Sobota 1997.

62. Koprivnica - grad i spomenici, grupa autora, Koprivnica - Zagreb 1986.

63. KrivoπiÊ, Stjepan: Stanovniπtvo Podravine 1659. - 1859., Podravski zbornik 9, Koprivnica 1983.

64. KrivoπiÊ, Stjepan: Stanovniπtvo i demografske prilike u sjeverozapadnoj Hrvatskoj u XVIII. i prvoj polovici XIX. stoljeÊa,

Varaædin 1991.

65. Kriæevci - grad i okolica, grupa autora, Zagreb 1993.

66. Kruhek, Milan: Stari –urevaËki grad u sistemu graniËne obrane od 16. do 19. stoljeÊa, Godiπnjak zaπtite spomenika

kulture Hrvatske 8-9, Zagreb 1982./1983.

67. Kruhek, Milan: Tvrava u Koprivnici - povijesni i tipoloπki razvoj, Koprivnica - grad i spomenici, Koprivnica - Zagreb 1986.

68. Laszowski, Emilije: Arhiv grada Koprivnice, Vjesnik kr. dræavnog arkiva u Zagrebu IV., Zagreb 1929.

69. Laszowski, Emilije: Prijevod diplome kralja Ludovika I. iz 1356. godine, Zbornik Muzeja grada Koprivnice, Koprivnica

1946.-1953.

70. LentiÊ-Kugli, Ivy: Varaædin, Zagreb 1977.

71. Ludbreg - Ludbreπka Podravina, grupa autora, Zagreb 1997.

72. Ludbreg - monografija, Ludbreg 1984.

73. Magjer, Blaæ: »asti i dobru zaviËaja - Novigrad Podravski, Zagreb 1937.

74. MaliÊ, Adolf: Centralne funkcije i prometne veze naselja srediπnje Hrvatske, »akovec 1981.

75. Matiπin, Martin: Iz proπlosti virovskih obrtnika, Virje na razmeu stoljeÊa 5, Virje 1993.

76. Pavleπ, Ranko: VlasniËki odnosi oko srednjovjekovnih Bregi, Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

77. PetriÊ, Hrvoje: Druπtveni i gospodarski razvoj od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, Ludbreg - Ludbreπka

Podravina, Zagreb 1997.

78. PetriÊ, Hrvoje: Novigradska Podravina od ranog srednjeg vijeka do poËetka 20. stoljeÊa, OpÊina Novigrad Podravski,

Novigrad Podravski 2001.

79. PetriÊ, Hrvoje: OpÊina i æupa Drnje, Drnje 2000.

80. PetriÊ, Hrvoje: Procjene broja stanovnika i ekonomskog razvoja gradskih naselja u sjeverozapadnoj Hrvatskoj od kraja

16. do poËetka 19. stoljeÊa, stvaralaËki potencijali u funkciji druπtveno-ekonomskog i kulturnog razvoja sjeverozapadne

Hrvatske, HAZU, Varaædin 2002.

81. PetriÊ, Hrvoje: –elekovec u srednjem vijeku, Muzejski vjesnik 16, »akovec 1993.

82. PetriÊ, Hrvoje, Feletar, Dragutin, Feletar, Petar: Novi Zrin - Zrinska utvrda na Muri, Koprivnica 2001.

83. PetriÊ, Hrvoje: Kamengrad u legendi i stvarnosti, Koprivnica - monografija, Koprivnica 1995.

84. PetriÊ, Hrvoje: Srednjovjekovni putovi u Podravini, Podravski zbornik 18, Koprivnica 1992.


prof

. dr

. sc

. D

ragu

tin F

ELE

TAR

CEH

OVIIB

RA

TOV©TI

NE

UP

OD

RA

VIN

I

85. Szabo, Agneza: O istaknutim velikaπkim obiteljima hrvatske Podravine i njihovom doprinosu na podruËju kulture i

prosvjete, Scientia Podraviana 16, Koprivnica 2002.

86. Szadeczky, Lajos: Iparfejlödes es a czehek törtenete Magyarorszakon (1307. - 1848.), Budapest 1913.

87. TomiËiÊ, Æeljko: Arheoloπka topografija i toponimija (Iovia-Botivo-Ludbreg), Ludbreg - umjetniËka topografija, Zagreb

1997.

88. Wissert, Adolf: O sajmovima u sjevernoj Hrvatskoj pod konac srednjega vijeka, Zbornik Muzeja grada Koprivnice,

Koprivnica 1146. - 1953.

89. Winter, Marija: Iz povijesti Ludbrega i okolice, knjige I. - II., Koprivnica 2000.

90. Winter, Marija: Po dragom kraju - Ludbreg i okolica, Kaj 3 - 4, Zagreb 1970.+

91. VikiÊ-BelanËiÊ, Branka: AntiËko nasljee Ludbrega, Radovi HAZU 10 - 11, Varaædin 1998.

92. Æganec, Vinko: Iz proπlosti Legrada, Meimurski kalendar, »akovec 1924.

93. ÆmegaË, Andrej: Bastioni kontinentalne Hrvatske, Zagreb 2000.


Em

il »O

KO

NA

J CIJEN

A K

OP

RIV

NI»

KE

PO

VELJE IZ

1356. G

OD

INE

Saæetak

Na 7.58 hektara gradske povrπine 1350-ih godina æivjelo je oko 1500 stanovnika. Oni sukralju redovito godiπnje plaÊali 8000 denara. Tako je po jednom graaninu godiπnji porezkralju iznosio oko 5 denara, πto i nije bio prevelik namet (pogotovo uzmemo li u obzir da suveÊ tadaπnji kmetovi za jednodnevnu tlaku mogli dobiti pola denara ili da je stanovnik Krapines viπe od tri jutra zemlje godiπnje morao plaÊati kralju 50 denara*).

Ako bismo taj porez æeljeli (ili smjeli!) usporediti s danaπnjim cijenama, moæda bi nam zausporedbu najbolje mogla posluæiti navedena cijena tadaπnje krapinske “uskrsne” ovce (od 60denara). Na temelju cijene danaπnje ovce od kojih 500 do 600 kuna, dolazimo do brojke odotprilike 70.000 kuna godiπnjeg poreza kralju. Dakle, na 1500 graana to bi bilo 47 kunagodiπnjeg poreza po stanovniku! Naravno, ovaj podatak moæda ne bi bilo dobro koristiti baπ uznanstvene svrhe, ali mogao bi se iskoristiti kao odgovor znatiæeljnim uËenicima u πkoli. Usvakom sluËaju, noviji podaci o tadaπnjim cijenama mogli bi nam omoguÊiti toËnije proraËuneove povelje.

KljuËne rijeËi: Slobodni kraljevski grad, povelja, Koprivnica, obraËunska marka, denar

Key words: free royal borough, charter, Koprivnica, exchange rate, denari.

Ovaj je rad nastao zbog potrebe i æelje da se barem pribliæno odredi novËana vrijednost Ludovikovepovelje Koprivnici iz 1356. godine. Kad u πkoli obraujemo doba Ludovika Anæuvinca i njegovupovelju Koprivnici, uËenici redovito pitaju: ”A koliko je to vrijedilo?”. Naravno, u povelji stoji jasanpodatak o cijeni od “40 maraka, samo u uobiËajenoj moneti i tekuÊoj vrijednosti”.1 No, sam za sebe tajnam podatak ne govori mnogo o tadaπnjim cijenama, novËanim vrijednostima i njihovim odnosima.

CIJENA KOPRIVNI»KE POVELJE IZ 1356. GODINETHE PRICE OF KOPRIVNICA’S ROYAL CHARTER(FREE ROYAL BOROUGH) ISSUED IN 1536

Emil »OKONAJ

Srednja πkola

Koprivnica

Prilog

* N. KlaiÊ, Izvori za hrvatsku povijest do 1526. g., Zagreb, 1972., str. 208. N. KlaiÊ sumnja da su takvi graani zapravo bilismatrani kmetovima!

1 Koprivnica - Izabrane teme, H. PetriÊ, Koprivnica - slobodni kraljevski grad, Bjelovar, 1997., str. 54.


Em

il »

OK

ON

AJ

CIJ

ENA

KO

PR

IVN

I»K

EP

OVEL

JE I

Z1356.

GO

DIN

E

ObraËunska marka

Kako bismo dobili vrijednost tih 40 maraka, treba odrediti barem neke tadaπnje cijene. Najlakπe bito bilo uËiniti kad bi nam bili dostupni nekakvi cjenici baπ iz te 1356. godine. Naæalost, u dostupnimizvorima nisam pronaπao takve podatke. No, vjerujem da Êe nam podaci o novËanim vrijednostima do20 godina prije i 20 godina poslije 1356. takoer pruæiti barem pribliæan odgovor na postavljeno pitanje.To viπe πto neke veÊe inflacije nije bilo sve do otkriÊa Novog svijeta.2

Najprije treba objasniti pojam spomenute “marke” u povelji. Iz podataka jasno moæemo vidjeti kakomarka zapravo nije bila neka stvarna i opipljiva metalna moneta, nego obraËunski (raËunski) novac.3

Stvaranjem jedne takve obraËunske monete htjela se oËuvati vrijednost tadaπnjeg plateænog novca.Naime, brojni su srednjovjekovni vladari i velikaπi, koji su imali pravo kovanja novca, namjerno kvarilitaj novac kako bi na taj naËin πto viπe zaradili (npr. prilikom promjene novca).4 Nada KlaiÊ nam na viπemjesta u “Izvorima” donosi podatak da je jedna marka u to vrijeme vrijedila 200 (banskih) denara.5

©toviπe, ona u “Povijesti Hrvata u srednjem vijeku” navodi kako je Koprivnica povelju godiπnje plaÊala8000 denara, πto je navodno bio vrlo velik novac.6 Je li to baπ bio tako velik novac, moÊi Êemo vidjetiiz daljnjih primjera.

Cijene

Prema onovremenim cijenama za 8000 denara moglo se kupiti 40 zemljiπta s vinogradom ispodKalnika,7 20 mlinova,8 133 “uskrsne” ovce...9 Postoji i podatak kako je zagrebaËki biskup 1330-ihgodiπnje plaÊao papinsku desetinu za ZagrebaËku biskupiju u vrijednosti od 141 do 145 maraka.10

Kako je svaki slobodan Ëovjek, s cijelim posjedom i dvorom (kurijom), u Slavoniji Ludoviku plaÊao21 denar poreza, moæemo izraËunati da je kralj od stanovnika Koprivnice dobivao protuvrijednost kaoiz 380 kurija! Taj je podatak Ëak i u skladu s onim Nade KlaiÊ, koja objaπnjava koliko je ovaj porezoptereÊivao koprivniËke graane. Ona prema veliËini ovog poreza zakljuËuje da je Koprivnica tadaimala oko 400 kurija.11

2 U: J. AdamËek, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. st., Zagreb, 1980., str. 296, stoji podatak kakomonetarni poremeÊaji poËinju tek od 1530-ih godina. Krivac tadaπnje inflacije bile su goleme koliËine plemenitih kovina kojesu ©panjolci dopremali iz Amerike u Europu.

3 U djelu B. Mimica, NumizmatiËka povijest Istre i Kvarnera, Rijeka 1997., str. 554., jasno piπe da je marka prvotno bila oznakaza odreenu teæinu, a zatim i za zakonom odreenu vrijednost novca. Vidi i: J. Kulischer, OpÊa ekonomska povijest 1,Zagreb, 1957., str. 177.; Historijski zbornik, I. Kampuπ, Porezni sustav u Slavoniji za vladanja Anæuvinaca, Zagreb, 1993., str.19.

4 J. Kulischer, isto, str. 321.5 N. KlaiÊ, Izvori za hrvatsku povijest do 1526.g., Zagreb, 1972., str. 213. i 244.6 N. KlaiÊ, Povijest Hrvata u srednjem vijeku, Zagreb, 1990., str. 341.7 J. Butorac, Regesta za spomenike Kriæevaca i okolice 1134 - 1940., Kriæevci, 1991., str. 37., navodi kako 1343. g. Grgur i

MalËec prodaju nekom Ivanku zemljiπte s vinogradom pod Kalnikom za 1 marku.8 Isto, str. 14. Neki Nikola iz Ravena 1381. g. kupuje tri mlina za 6 maraka.9 N. KlaiÊ, Izvori, str. 208. U Ludovikovoj povelji Krapini 1347. g. stoji kako su graani Krapine za jedno ugoπÊivanje kralju duæni

dati 1 uskrsnu ovcu vrijednu 60 denara, 100 kruhova, 6 piliÊa...10 Historijski zbornik, I. Kampuπ, Porezni sustav u Slavoniji za vladanja Anæuvinaca, Zagreb, 1993., str. 6.11 N. KlaiÊ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 536.


Em

il »O

KO

NA

J CIJEN

A K

OP

RIV

NI»

KE

PO

VELJE IZ

1356. G

OD

INE

Kaptolski su kanonici sredinom 14. stoljeÊa radnu obvezu (tlaku) svojim kmetovima plaÊali poladenara na dan.12

Prema drugim podacima, moæemo vidjeti kako je brezoviËko-okiÊki knez Ivan 1349. godine zakupiood arhiakona goriËkog Ivana posjede Prevlaku, Otok i Kosnicu za 30 maraka.13 GradeËka je pakopÊina u to vrijeme od 352 stanara sa svoga podruËja dobivala 6215 denara.14

Godine 1344. viπe je graana (neki i iz Koprivnice!) zakupilo zagrebaËku kovnicu na jednu godinuza iznos od 300 maraka (po 25 maraka mjeseËno!).15 Isti su graani te godine zakupili i godiπnje prihodeslavonskog bana Nikole BaniÊa za Ëak 1350 maraka.16

Broj stanovnika

Ostaje nam istraæiti koliko je Koprivnica 1356. godine zapravo imala graana, da je mogla plaÊatitaj porez od 8000 denara. Prema jednom, podatku Koprivnica se u srednjem vijeku unutar zidinaprostirala na 7,58 hektara povrπine.17 Svaki podatak o broju tadaπnjih KoprivniËanaca moæe biti samopretpostavka jer prvi potpuni popis stanovnika s hrvatskog podruËja imamo tek iz 1527. godine za gradZadar.18 Nada KlaiÊ, s obzirom na pretpostavku o 400 koprivniËkih kurija, iznosi podatak o oko 2000stanovnika,19 πto bi donekle bilo u skladu s prosjeËnom veliËinom jednoga tadaπnjega grada. Taj bipodatak bilo dobro usporediti s pretpostavkama Nevena Budaka o veliËini Gradeca (3500 stanovnika)i Varaædina (1600 stanovnika) 1368. godine20 S obzirom na navedene podatke i vodeÊi raËuna omoguÊim posljedicama straπne kuge 1348./49. (koju autori o srednjovjekovnoj Koprivnici, ali iSlavoniji nigdje ne spominju),21 moæemo pretpostaviti da je grad tih godina imao prije 1500 nego 2000stanovnika.

12 N. KlaiÊ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 557.13 N. KlaiÊ, Zagreb u srednjem vijeku, Zagreb, 1982., str. 65.14 Isto, str. 241. Doduπe, nije baπ sasvim jasno kakav je to bio prihod: porez stanodavcima na iznajmljivanje stanova ili gradska

renta?15 N. KlaiÊ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 545.16 N. KlaiÊ, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica, 1987., str. 65.; Historijski zbornik , I. Kampuπ, Porezni sustav u Slavoniji

za vladanja Anæuvinaca, Zagreb, 1993., str. 20. U V. KlaiÊ, Povijest Hrvata, svezak drugi: dio drugi, Zagreb, 1901., str. 26.,stoji “krivi” podatak od 1650 maraka!

17 B. MiliÊ, Razvoj grada kroz stoljeÊa 2 - Srednji vijek, Zagreb, 1995., str. 155. - bez toËne godine navodi prostornu veliËinunekoliko srednjovjekovnih gradova unutar zidina. Za Varaædin iznosi podatak od 17,83 ha, za Split 5,8 ha, Zadar 24,64 ha...

18 T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 169.19 N. KlaiÊ, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 536.20 N. Budak, Gradovi Varaædinske æupanije u srednjem vijeku, Zagreb - Koprivnica, 1994., str. 159 i 162. Za Gradec piπe kako

je tada “najmnogoljudnije naselje Slavonije”. Broj stanovnika Varaædina mu je tek “gola pretpostavka”.21 T. Raukar, Hrvatsko srednjovjekovlje, Zagreb, 1997., str. 173 - 174. - napominje kako “vrelima ne moæemo pratiti slijed i

djelovanje epidemija na kontinentalnom prostoru tako dobro kao na obalnom pojasu”.


Em

il »

OK

ON

AJ

CIJ

ENA

KO

PR

IVN

I»K

EP

OVEL

JE I

Z1356.

GO

DIN

E

SUMMARY

Around the year 1350, Koprivnica had had some 1500 inhabitants, living on 7,58 acres of civic area.These inhabitants were paying 8000 denari of regular annual dues to the king. So the annual royal taxwas about 5 denari per one citizen, which in truth was not a huge burden (especially if we take intoaccount the fact, that serfs of that time earned as much as half a denari wages for a day’s work; or, thata Krapina citizen wih land exceeding 3 acres, had to pay 50 denari23 annual tax to the king).

If we want (or dare!) compare this tax with today’s prices, maybe the best example would be theprice of then Krapina’s “Easter” sheep - 60 denari. Based on today’s price of 500 - 600 kuna for a sheep,we end up with an approximation of 70.000 kuna annual tax to the king. Therefore, divided among thepopulation of 1500 citizens, we get an annual tax of 47 kuna per citizen!

Naturally, these figures might not be useful for scientific puposes, but could be well used asadditional information for curious students in schools.

In any case, new data on prices of that era could provide a more accurate calculation of this charter’sworth and price.


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

PRIKAZI NOVIH KNJIGA I »ASOPISAREVIEWS OF NEW BOOKS, MAGAZINES

IME SVETA MARIJA - IME JE KOJIM SE POIGRALA POVIJESTA. LukinoviÊ, P. MarkaË: Æupa Sveta Marija, Sveta Marija, 2003.

Monografija, kao povijesna vrsta, nije nova stvar, ali je pisanje monografija uzelo maha u Hrvatskojtek nakon stjecanja njezine neovisnosti. Mjesne monografije, a pod tim najËeπÊe podrazumijevamopovjesnice pojedinih gradova i sela, svojevrsni je lakmus-papir demokratskih i opÊeljudskih sloboda ujednom druπtvu, u jednom narodu. Ako usporedimo koliko je monografija objavljeno u komunistiËkomrazdoblju od 1945. do 1990. te 1990. do danas, onda Êe ne samo povjesniËari nego i laici uoËitinerazmjer izmeu broja “mjestopisa” objavljenih u jugokomunistiËko doba i u doba hrvatskeneovisnosti. Samo na meimurskom podruËju u desetak godina objavljeno je desetak monografija. Prijeniti jedna (Donja Dubrava, Kotoriba, GoriËan, Sveti Juraj u Trnju, NedeliπÊe, Prelog, Donji Vidovec,Mala Subotica, Sveti Martin, Æiπkovec). Tim mnoπtvom monografija Meimurje tek sada, simboliËno,izlazi iz pretpovijesti u svoju povijest. Znatan udio u svemu tome imala je Nakladna kuÊa “Dr. Feletar”iz Koprivnice.

ImajuÊi pred sobom ovu lijepu monografiju Svete Marije i razmiπljajuÊi o svemu tomu, pala mi jena pamet monografija jednoga nama dobro poznatoga grada - znaËajnog i za opÊehrvatske razmjere -to je “Povijest grada Varaædina”. Znameniti hrvatski povjesniËar Rudolf Horvat monografiju Varaædinauglavnom je dovrπio veÊ oko godine 1912. To Horvatovo vrlo vrijedno znanstveno djelo u tamianonimnosti odleæalo je osamdesetogodiπnji san, prospavalo je razdoblje dviju Jugoslavija i objavljenoje tek u neovisnoj Hrvatskoj, godine 1993., usred hrvatskog Domovinskog rata, πto samo po sebi govorida je sloboda duha, kao i kruh, nuæna za harmoniËan razvoj Ëovjeka kao jedinke, a isto tako i narodakao kolektiviteta.

ÆiveÊi dugo u neslobodi, hrvatski je Ëovjek nenaviknut na razmiπljanje o sebi i svojoj proπlosti, paguna katkada zato πto mu æupnik dræi duga prodeËtva, a mi uËitelji i profesori duga predavanja, a ondamu joπ zadajemo i mrske domaÊe zadaÊe, odvajajuÊi ga tako od ugodne dangube. Vrlo se Ëesto pritomzaboravlja da je suvremenog Ëovjeka, izloæenog nevoljama i zamkama potroπaËkoga konzumistiËkogdruπtva, i te kako potrebno osposobiti za æivot, probuditi kod njega nadu u buduÊnost i stvoritiobrambene mehanizme, koji Êe mu omoguÊiti samostalno rasuivanje o svemu πto ga okruæuje.

Zato je dobro da Ëovjek pozna svoju vlastitu proπlost, proπlost svojega mjesta i svojega naroda,naravski i proπlost drugih naroda kojima je okruæen. Nije uzalud veÊ bezbroj puta reËeno da onaj kojiiz povijesti niπta nije nauËio, pogreπke povijesti ponavlja. Historia magistra bi nama Hrvatima odistatrebala biti uËiteljica æivota, da nas poduËi da niti sva dobra nisu od danas, a niti sva zla od juËer. Onanam otkriva da je hrvatski Ëovjek, ËuvajuÊi svoju vjeru i svoj nacionalni identitet, u svim teπkimvremenima pronalazio obrambene mehanizme koji su mu omoguÊili da dostojanstveno prevlada sveone bezbrojne povijesne teπkoÊe koje su postojale na ovoj vrlo osjetljivoj geopolitiËkoj vjetrometinigdje su se kriæali i gdje se joπ kriæaju bezbrojni interesi tuina.

Autori monografije “Æupa Sveta Marija”, dr. Andrija LukinoviÊ i vlË. Pavel MarkaË, piπuÊi to djelopreuzeli su nvrlo zahtjevan posao, jer se o Svetoj Mariji sve do novijega doba relativno malo govorilo.Tek je nedavno skrenuta pozornost, kada je Matica hrvatska otkrila spomen-ploËu hrvatskomskladatelju Ivanu MustaËu. Neπto podataka o Svetoj Mariji iznio je Rudolf Horvat u svojoj PoviestiMeimurja, a neke je naveo i Vladimir Kapun u svojoj knjizi “Meimurje 1918”. Vrijedne obavijesti


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

dobili smo od Miroslava Vuka (Skladbe i æivot Ivana MustaËa, 2001.) i Nade Mance (SvetomarskaËipka i Ëipkarstvo u Meimurju, 2000.). Sve su to bili ipak, iako vrijedni, samo djelomiËni podaci oSvetoj Mariji. Ovom monografijom praznina u poznavanju povijesti Svete Marije, a djelomice i πire,kvalitetno je popunjena.

U povijesti se Sveta Marija najËeπÊe spominjala kada se govorilo o velikoj æupi Bistrica (danaπnjiDonji Vidovec), koja je obuhvaÊala sva istoËnomeimurska mjesta, Donji Vidovec, Legrad, DonjuDubravu, Kotoribu, Svetu Mariju, Donji Mihaljevec i »ukovec. Kao πto je poznato, krajem 18. stoljeÊa,za vladavine Marije Terezije, a pogotovo Josipa II., doπlo je u Habsburπkoj Monarhiji do velikihpromjena u æivotu KatoliËke crkve. Najprije su 1773. ukinuti isusovci, a onda 1786. i pavlini. I jedan idrugi red u povijesti hrvatskog naroda, poglavito u povijesti πkolstva, stekli su dotad velike zasluge.Zapravo, njima trebamo zahvaliti πto su postavili temelje hrvatskom πkolstvu i prouËavanju hrvatskogjezika. Sjetimo se samo Bartola KaπiÊa, njegove slovnice Institutiones linguae illiricae, IvanaBelostenca, njegova Gazofilacija i Suπnik-JambreπiÊeva rjeËnika Lexicon latinum. Tih godina krajem18. stoljeÊa poËela je i regulacija æupa u Habsburπkoj Monarhiji. Preustroj æupa obuhvatio je i Hrvatsku,a isto tako i ZagrebaËku (nad)biskupiju koja je u ono doba u Hrvatsko-Ugarskom Kraljevstvu bila poveliËini druga biskupija. Zauzimala je veliki dio sjeverne i srediπnje Hrvatske, kao i podruËje dvadeseti jedne æupe sjeverno od rijeke Mure, a to znaËi istoËni dio Prekomurja i juæni dio Zaladske æupanijesve do Velike Kaniæe.

Vaænu epizodu u hrvatskoj povijesti, a posebice u povijesti Meimurja, predstavljaju Zrinski. Onjima se u monografiji govori viπe s naglaskom na njihovu ulogu u protestantizmu, a manje kaopodupirateljima KatoliËke crkve i kulturnog i knjiæevnog æivota. Sin hrvatskog Leonide (Nikola ZrinskiSigetski) Juraj (III.), kao i Jurjev sin Mikula Zrinski, podupirali su protestantizam. Meutim, Nikolin iPetrov otac Juraj (IV.) vraÊa se katolicizmu (1613.) te njegovi sinovi kod isusovaca dobivaju izrazitokatoliËki odgoj. Nikola u »akovcu utemeljuje franjevaËki samostan, a Petar podupire pavline uSveticama; Katarina podupire objavljivanje molitvenika Dvoji duπni kinË isusovca Boltiæara Milovca,a i sama piπe molitvenik Putni tovaruπ (1661.), dok sin Nikole Zrinskog »akoveËkog, Adam Zrinski,ËakoveËkim franjevcima ostavlja veliku zakladu za gradnju crkve. Treba istaknuti da su i Nikola Zrinski»akoveËki i Petar Zrinski takoer bili i knjiæevnici. Za Jurja Zrinskog III., onog Zrinskog kojega senajËeπÊe spominje kao pristaπu nove vjere, vaænije je πto je utemeljio prvu tiskaru u sjevernoj Hrvatskoji πto je u njoj tiskao prvu hrvatsku kajkavsku knjigu, PergoπiÊev Decretum, u NedeliπÊu 1574. Bio jeveliki promicatelj hrvatskog jezika.

Pitanju Bekπinskog arhiakonata autori monografije s pravom su posvetili pozornost.Rasvijetljavanje tog pitanja zadire ne samo u hrvatsku crkvenu povijest, nego i u hrvatsku nacionalnupovijest jer je Bekπinski arhiakonat od samoga utemeljenja ZagrebaËke (nad)biskupije (1094.) bio smaarske strane na udaru ne samo raznih crkvenih nego i politiËkih osporavanja. Kada nije uspjelaformula da Bekπinski arhiakonat bude prikljuËen Vesprimskoj biskupiji, u doba Marije Terezije - kojaje dopustila brojne kompromise u korist maarske strane - pronaena je formula o utemeljenju novebiskupije, Sombatheljske (Subotiπke), kojoj su dana neka podruËja Vesprimske, Jurske te dvadeset ijedna æupa Bekπinskog arhiakonata ZagrebaËke (nad)biskupije. U tom razgraniËenju nije se gledalo nanarodnosni sastav vjernika i njihov materinski jezik, nego, na æalost, samo na politiËke interese. Takoje istoËno Prekomurje i podruËje juæno od Velike Kaniæe, koje nastanjuju pomurski Hrvati,prikljuËenjem Sombatheljskoj biskupiji prepuπteno denacionalizaciji. Time je hrvatskoj crkvi ihrvatskom narodu nanesena velika nepravda. Poslije iskljuËenja Transmurane iz Bekπinskogarhiakonata nastavljeni su zahtjevi i za iskljuËenje Meimurja iz ZagrebaËke (nad)biskupije. Tizahtjevi trajali su sve do 1918., a obnovljeni su i tijekom maarske okupacije u doba Drugog svjetskograta. Za svojega æivota energiËno se tome suprotstavljao biskup Josip Juraj Strossmayer, a u dobaDrugog svjetskog rata nadbiskup Alojzije Stepinac.


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

U kontekstu rasprave o Bekπinskom arhiakonatu postoji joπ jedno pitanje koje su dotakli piscimonografije. Ono se odnosi na Ëinjenicu utemeljenja ZagrebaËke (nad)biskupije i ukljuËivanjaTransmurane u njezinu jurisdikciju. ObjaπnjavajuÊi stvaranje zapadne granice Ugarske, tim seproblemom bavio maarski povjesniËar János Karachonyi. Njegova objaπnjenja preuzima Ivan ©kafar,koji se koristi i istraæivanjima slovenskog povjesniËara Milka Kosa. Do danas vidljive tragove orasprostiranju zapadne granice ugarske dræave prema njegovim te objaπnjenjima Milka Kosa, kojepreuzima Ivan ©kafar, nalazimo u toponimima: Lövö, Ör, Sütze, Strelec, Stara Straæa, Preseka, Presika,StroËja Ves. ©kafar smatra da je granica Bekπinskoga arhiakonata iπla od Breznice na Dravi i daljecrtom Örtilos, Becsehely (srediπte arhiakonata), Örikozmadombja te gornji tok rijeke Krke. Otuda seta granica ispod Murske Sobote spuπtala na rijeku Muru. U doba ugarskoga kralja Ladislava zapadnagranica Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva izmeu Mure i Drave dopirala je do crte Dobra - Radgona -Ptuj. Zapadno od te crte jurisdikciju je imala Salzburπka nadbiskupija. Uz potporu kriæarskih redova, tase granica do XIV. stoljeÊa pomicala na istok do danaπnje crte, koja je joπ jednom prelomljena 1946.kada je amputirano Raskriæje.

Sveta Marija, kao πto smo veÊ rekli, pripadala je velikoj æupi Bistrica sa sjediπtem u DonjemVidovcu, koja je i za tadaπnje prilike, a bila bi to i za danaπnje, odista velika. Zato novom regulacijomæupa 1789. dolazi na podruËju stare Bistrice do stvaranja triju novih æupa: Donje Dubrave, Kotoribe iSvete Marije. Prvi æupnik novoosnovane æupe bio je bivπi pavlin Placid Kligor, rodom iz Kaniæe.Raskoπno oslikana kasnobarokna crkva, kojom se i danas mjeπtani Svete Marije i Mihaljevca ponose,sagraena je 1784. godine πto nam govori da se i prije osnivanja æupe o tome govorilo.

Monografija akribiËno donosi sve relevantne podatke i o staroj svetomarskoj crkvi UznesenjaBlaæene Djevice Marije, koju je negda hrvatski puk zvao Cirkva vu nebo vzetja Blaæene Device Marije.Niπta manje nisu zanimljivi izneseni podaci i o gradnji crkve Sv. Antuna Padovanskog i Sv. MihovilaArkanela u Donjem Mihaljevcu, sastavnom dijelu svetomarske æupe. Hrvatsko Êe opÊinstvo tek sada,nakon izlaska ove monografije, prvi put doznati kakvu su kalvariju MihaljevËani sa svojim æupnikomLovrom GaliÊem proπli gradeÊi svoju crkvu. Njezina je gradnja paradigma za gradnju brojnih crkava udoba komunistiËke vladavine.

Monografija se u cijelosti odlikuje zasnivanjem na izvorima. Iznesena su imena æupnika, kanonika,biskupa, redovnika, graditelja, uËitelja, orguljaπa. Izneseni su i raËuni o gradnjama i popravcima. Umonografiji je kratko navedena i povijest mlade Varaædinske biskupije. Isto tako, monografija obuhvaÊaimena svih vjernika, kao i ljetopis æupe. Izvori se koriste u svim dijelovima,: i kada se govori o starijimrazdobljima, i kada se govori o novijim razdobljima svetomarske æupe, koja je u svemu dijelila sudbinu- ako je promatramo unutar Meimurja - ostalih meimurskih æupa, posebno mislim na ona najteæarazdoblja od godine 1861. do 1918. i od 1941. do 1945. kada su meimurski Hrvati u svojoj muËnojborbi za opstanak jedini oslonac imali u crkvi. Tadaπnje maarske vlasti to su vrlo dobro znale i zato suatakirale na hrvatsku crkvu, to viπe πto se u crkvenim rukama nalazilo i πkolstvo. Za maarsku stranubilo je najvaænije ili Meimurje odvojiti od ZagrebaËke (nad)biskupije ili slomiti hrvatsko sveÊenstvodo te mjere da Êe dopustiti dominaciju maarskog jezika u crkvi. Niti jedno niti drugo nije se dogodilo.Upravo iz redova hrvatskog sveÊenstva krajem 19. i poËetkom 20. stoljeÊa oblikovalo se jezgroHrvatskog narodnog pokreta meimurskih Hrvata, na Ëelu s mladim sveÊenikom Lukom PuriÊem(1881. - 1914.). Taj pokret je pripremio vojno osloboenje i prikljuËenje Meimurja Hrvatskoj 1918. Unjemu je vrlo djelatan bio svetomarski kapelan Mihovil Lamot. U KatoliËkom listu javljao se podpseudonimom Vagus (LutajuÊi). O tomu vidi: Zvonimir BartoliÊ: Hrvatski narodni pokret meimurskihHrvata (2001.).

Ova monografija sadræi i brojne nepoznate podatke o generalnom vikarijatu za Meimurje u dobaDrugog svjetskog rata. To vrlo vaæno razdoblje u povijesti meimurskih Hrvata u ovoj monografiji prvije put detaljno osvijetljeno. Naravno, ne nedostaju niti podaci iz razdoblja nakon Drugog svjetskog rata


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

kada je Ëitava hrvatska crkva prolazila kroz svoju “krvavu kupelj”. Svoj kriæni put svetomarska æupa,kao i cijela Crkva u Hrvata, prolazila je na isti teæak naËin. U tom razdoblju, pokraj drugih nedaÊa nasocijalnom, gospodarskom i nacionalnom podruËju (to je doba raznih rekvijacija, kolektivizacija,prisilnog rada, uhiÊenja, migracija), Sveta Marija je izgubila i svoje tradicionalno ime.

Pitanje toponima, sanktorema, Sveta Marija toliko je signifikantno da zavreuje posebnu raspravu.S tog podruËja imamo radove maarskoga kroatista Laszla Hadrovicsa (Múraközi helynevei, 1934.),Anele FranËiÊ (Meimurska ojkonimija i knjiæevni jezik, 1988.) i Zvonimira BartoliÊa (Naruπavanjehrvatskih kajkavskih toponima, Toponim Meimurje, 1998.). Na ovome mjestu na njega treba barempodsjetiti. Izvorna hrvatska toponimija na udaru je veÊ od sredine 19. stoljeÊa. Ona je bila ærtva raznihstranih politiËkih pritisaka, ali i zabluda koje su optereÊivale razvoj hrvatskoga knjiæevnog jezika. UMeimurju je denominacija naseljenih toponima, ojkonima, i u doba maarske vladavine i ukomunistiËkom razdoblju provedena iz izrazito politiËkih motiva. Prvi val denominacije hrvatskihojkonima u Meimurju proveden je 1887., prigodom dolaska cara i kralja Franje Josipa I. Njegovom jeprivolom Meimurje 1861. dano Maarskoj. Naπavπi se u velikoj neprilici jer bi monarh mogao zapazitida je doπao u hrvatski kraj, maarska je uprava izvrπila denominaciju dijela hrvatskih ojkonima. DopoËetka 20. stoljeÊa denominacija je u Meimurju provedena u cijelosti. U toj denominaciji ojkonimSveta Marija denominiran je u Mura Szent Marija. InaËe, povijesni izvori govore da su na podrujudanaπnje Svete Marije postojala dva naselja. Josip BedekoviÊ u svojem velikom povijesnom djeluNatale solum (1752.), u topografskoj tabeli, Tabula topographica Insulae Muro-Dravanae, pod brojem5 i 6 posebno biljeæi Druæilovec (Drusilovecz) i Sveta Marija (Sancta Maria). Zanimljivo, on ne biljeæiAltarec, koji biljeæe kanonske vizitacije. Pod brojem 7 BedekoviÊ biljeæi Donji Mihaljevec(Mihalyevecz inferior), a pod brojem 8 »ukovec (Csukovecz). Gotovo stotinu godina prije BedekoviÊatoponim Sveta Marija biljeæi Stjepan GlavaË u najstarijem zemljovidu Hrvatske koji je izradio jedanHrvat (u knjizi priloæen na str. 7.)

Nakon Drugoga svjetskoga rata ojkonimi koji su se razvili od sanktorema diskriminirani su,jednostavno brisani, pa je tako Sveta Marija dobila nakaradno ime Marija na Muri. U svojem neznanjukomunistiËka administracija izvukla je iz naftalina maarski toponim Mura Szent Marija. Prevevπi gana hrvatski, brisala je atribut Sveti i tako je dobila apsurdan naziv Marija na Muri, iako se mjesto nalazigotovo na samoj obali Drave. Trajalo je to do 8. rujna 1990. kada je u prisutnosti brojnih oduπevljenihmjeπtana Svetoj Mariji vraÊeno njezino povijesno ime. Tom sam povijesnom Ëinu, dræeÊi i govor,aktivno bio i nazoËan, u svojstvu predsjednika povjerenstva za renominaciju ulica i mjesta u tadaπnjojopÊini »akovec, koja je obuhvaÊala cijelo Meimurje (svi sanktoreni nisu vraÊeni, Sv. Jelena, Sv. Rok).

Koncepcija ove æupne monografije neπto je drugaËija od nekih objavljenih mjesnih povjesnica.IznoseÊi koncepciju, autori su izriËito otklonili ulazak u opÊepovijesna i opÊenacionalna pitanja.OgraniËili su se “na prikaz æupe, æupne crkve”, prepustivπi svjesno politiËka, gospodarska, socioloπka,etnografska i etnoloπka pitanja struËnjacima tih podruËja. Ipak, valja reÊi, svaki Êe od struËnjakaspomenutih podruËja mnogo podataka pronaÊi upravo u ovoj æupnoj monografiji.

Monografija “Æupa Sveta Marija” prof. Andrije LukinoviÊa (iskusnoga arhivara i pisca brojnihradova i monografija) i vlË. Pavla MarkaËa (pokretaËa i pisca nekoliko monografija), s vrlo detaljnomdeskripcijom tegobne povijesti stanovnika i crkve Svete Marije i Mihaljevca, djelo je nepobitnevrijednosti. Ono Êe kao mala mjesna enciklopedija joπ dugo sluæiti na ponos i pouku sadaπnjim ibuduÊim naraπtajima Svete Marije i Mihaljevca.

Dr. Zvonimir BARTOLIΔ


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

TAJANA SEKELJ IVAN»AN: EARLY MEDIEVAL POTTERY IN NORTHERN CROATIA.TYPOLOGICAL AND CHRONOLOGICAL POTTERY ANALYSES AS INDICATORSOF THE SETTLEMENT OF THE TERRITORY BETWEEN THE RIVERS DRAVA AND SAVAFROM THE 10TH TO 13TH CENTURIES AD(RANOSREDNJOVJEKOVNA KERAMIKA U SJEVERNOJ HRVATSKOJ.TIPOLO©KO-KRONOLO©KA ANALIZA KERAMIKE KAO NASEOBINSKIH POKAZATELJAU ME–URJE»JU DRAVE I SAVE OD 10. DO 13. STOLJEΔA)BAR International Series 914, Oxford, 2001., 335 str.

Knjiga dr. Tajane Sekelj IvanËan, znanstvene suradnice Instituta za arheologiju u Zagrebu, vrijedanje doprinos poznavanju srednjovjekovlja savsko-dravskog meurjeËja. DapaËe, moæemo naglasiti kakoknjiga svojom sveobuhvatnoπÊu, a opet detaljnom razradom zacrtane problematike, predstavlja raritetu arheoloπkoj literaturi koja obrauje ranosrednjovjekovno razdoblje sjeverne Hrvatske od 10. do 13.stoljeÊa. Osnovicu te studije Ëini autoriËin prijaπnji rad Catalogue of Medieval Sites in ContinentalCroatia, BAR S615, Oxford, 1995., koji sadræi katalog srednjovjekovnih arheoloπkih nalaziπtakontinentalne Hrvatske. StatistiËkom analizom srednjovjekovne grae autorica je doπla do jasnespoznaje o nedostatku tipoloπke i kronoloπke analize arheoloπkog materijala koji najveÊim dijelom ËinekeramiËki nalazi. Knjiga je rezultat viπegodiπnjeg prikupljanja podataka i studiranja arheoloπkesrednjovjekovne grae pohranjene u muzejima sjeverne Hrvatske. Ona je rezultat i iscrpnogprouËavanja analiza provedenih na materijalu koji potjeËe iz dobro istraæenih i dokumentiraniheuropskih srednjovjekovnih nalaziπta, a Ëiji se rezultati istraæivanja, na osnovi povijesnih druπtveno-politiËkih znaËajki, mogu primijeniti pri prouËavanju srednjovjekovlja na prostoru danaπnje sjeverneHrvatske. T. Sekelj IvanËan iz opseænog je opusa izdvojila keramiËku grau s arheoloπkih nalaziπtanaseobinskog karaktera koji jednim dijelom pripadaju razdoblju za koje postoje dobro istraæena groblja.Kao gornja vremenska granica uzeta je tatarska provala u ove krajeve 1242. godine koja se oËitovala udosadaπnjim arheoloπkim istraæivanjima zaposjedanih groblja. U promatranom razdoblju dolazi i dogradnje crkava romaniËkog stila te su u obradu uzeti i nalazi keramike pronaeni na tim nalaziπtimasakralnog karaktera.

Knjiga je napisana na engleskom jeziku i objavljena u ediciji engleskog izdavaËa BritishArchaeological Reports Ëija je djelatnost izdavanje iskljuËivo specijaliziranih arheoloπkih studija.Sastoji se od nekoliko tekstualnih cjelina koje obuhvaÊaju autoriËin predgovor (Foreword, str. 1), uvodu problematiku (Introduction, str. 2), pregled povijesnih dogaanja (Summary of principal historicalevents, str. 3 - 5), pregled povijesti istraæivanja naselja (Historical summary of investigations ofsettlements, str. 6 - 9).

Slijedi popis lokaliteta abecednim redom (List of localities by alphabetical order, str. 10 - 64) gdjesu iznesene generalije o nalaziπtima s kojih potjeËe promatrana graa, kao i o grai koja se Ëuva umuzejskim ustanovama bez toËnih podataka o porijeklu. Svako nalaziπte popraÊeno je topografskomkartom u mjerilu 1: 25000 s toËno oznaËenim poloæajem. Za nalaziπta koja su arheoloπki iskopavanaprikazani su situacijski planovi, tlocrti i presjeci relevantnih arheoloπkih struktura i slojeva. S podruËjadanaπnje OsjeËko-baranjske æupanije prikazano je 21 nalaziπte. Razmatran je i materijal koji potjeËe snepoznatih lokaliteta, a Ëuva se u Arheoloπkome muzeju u Zagrebu i u Muzeju Slavonije u Osijeku, kaoi sluËajni nalaz iz Dalja. S podruËja KoprivniËko-kriæevaËke æupanije izdvojeno je 19 nalaziπta,Vukovarsko-srijemske 16, Poæeπko-slavonske sedam, VirovitiËko-podravske πest, Brodsko-posavske trite po dva nalaziπta s podruËja Bjelovarsko-bilogorske, Meimurske, Varaædinske i ZagrebaËkeæupanije. Za pojedina nalaziπta, na kojima su obavljana arheoloπka stratigrafijska iskopavanja, autorica


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

je obradila keramiËke nalaze i dala tabliËne prikaze udjela odreenih oblika posuda, dijelova posuda teukrasa, promatrajuÊi ih kroz arheoloπke kontekste u kojima su pronaeni.

SljedeÊa cjelina bavi se tipoloπkom i kronoloπkom analizom keramike i kompariranjem skeramiËkim nalazima koji potjeËu s nalaziπta izvan savsko-dravskog meurjeËja (Typological andchronological analyses of pottery with analogies from the sites outside the Sava-Drava interfluves, str.65 - 97). Prije nego πto se upustila u klasifikaciju keramike, autorica je odredila neke terminoloπke imetodoloπke smjernice. U dosadaπnjoj znanstvenoj i struËnoj literaturi, koja obrauje naseobinskukeramiËku grau s podruËja Hrvatske, nije bilo pokuπaja ujednaËenog definiranja termina za pojedinevrste posua, definiranja pojedinih grupa, tipova i varijanti posuda, kao niti pokuπaja analiziranjaopseæne keramiËke grae radi dobivanja relativne kronologije. Nalazi su uglavnom opredjeljivani uπiroki vremenski raspon srednjeg vijeka. »ak i obilje keramiËkih nalaza iz nekog istraæivanja ne moæenam pruæiti relevantne podatke bez jasnog metodoloπkog pristupa koji mora poËivati na nekimutvrenim odrednicama. T. Sekelj IvanËan analitiËki obrauje keramiËke nalaze s promatranog podruËjapo uzoru na analize napravljene izvan granica Hrvatske. Podaci o svakom predmetu grupirani su unekoliko skupina: osnovni podaci podijeljeni u opÊe i metriËke; tehnoloπki podaci koji sadræeinformacije o boji posude, fakturi i tehnici izrade; morfoloπki podaci grupirani prema funkcionalnomobliku i tipologizacija pojedinih oblika te podaci o ukraπavanju posuda, pri Ëemu se razluËuju tipoviukrasa i njihov smjeπtaj na posudi te tehnike ukraπavanja. KeramiËki materijal autorica tretira analitiËkii interpretativno. Za svaki predmet predloæeni su u tablicama iscrpni metriËki podaci, a navedeni su istatistiËki grafiËki podaci o udjelu odreenih tipova posuda i njihovih varijanti. Cjelina zavrπavapotpoglavljem o analogijama te kronoloπkim opredjeljenjem keramike.

U sljedeÊem poglavlju obrauje problematiku naseljavanja hrvatskog savsko-dravskog meurjeËjaod 10. do 13. stoljeÊa (Settling of the Croatian Sava-Drava interfluves fom the 10th to the 13thcenturies, str. 98 - 114). Temi je pristupljeno s aspekta promatranja organizacije naselja (na onimnalaziπtima gdje je to bilo moguÊe), postojanja graditeljskih i radioniËkih aktivnosti u naselju,promatranja horizontalne stratigrafije nalaziπta. Priloæene su karte s prikazima rasprostranjenostinalaziπta naseobinskog karaktera, nalaziπta sakralnog karaktera s pojedinaËnim grobovima ili veÊimgrobljima, nalaziπta s tragovima graditeljskih aktivnosti te karta s prikazom rasprostranjenosti maËeva,sluËajnih nalaza i ostava novca iz razdoblja od 10. do 13. stoljeÊa.

ZakljuËnim razmatranjem (Concluding remarks, str. 115 - 116) zavrπava tekstualni dio znanstvenogaparata, a slijede iscrpan popis koriπtene literature (str. 117 - 125), popis kratica, karata, slika, tablica isl.

Drugi dio knjige Ëini katalog nalaza, koji se sastoji od 25 tabli s crteæima i fotografijama keramiËkihposuda i ulomaka posuda te detaljnim kataloπkim opisom svakog predmeta (Catalogue, Plates I-XCV,str. 135 - 335).

Knjiga T. Sekelj IvanËan moæe posluæiti kao svojevrsna sinteza dosadaπnjih saznanja oranosrednjovjekovnim naseljima sjeverne Hrvatske iz razdoblja od 10. do 13. stoljeÊa. S druge strane,iscrpnim analitiËkim pristupom obradi keramiËke grae, knjiga postaje neizostavna literatura uznanstvenim i struËnim krugovima, posebice onima koji se bave razdobljem hrvatskog ranog srednjegvijeka.

Tatjana TKAL»EC


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

ZBORNIK UZ 70. OBLJETNICU DRAGUTINA PAVLI»EVIΔAUr. Ivan »izmiÊ, Institut druπtvenih znanosti “Ivo Pilar”, Zagreb, 2002., 446 str.

Poznati hrvatski povjesniËar Dragutin PavliËeviÊ roen je 15. sijeËnja 1932. u Luci Krmpotskojpokraj Novog Vinodolskog. Odrastao je u Pleternici, u poæeπkom kraju, gdje su se njegovi roditeljinastanili 1935. godine. ©kolovao se u Pleternici, Poæegi, Zagrebu i Beogradu. Na SveuËiliπtu u Zagrebudoktorirao je 1976. povijesne znanosti. Radni vijek poËeo je 1950-ih godina, najprije kao nastavnik aonda i kao ravnatelj osnovne πkole u Pleternici. Poslije je bio profesor na Pedagoπkoj akademiji uPetrinji i ravnatelj tamoπnje gimnazije. PoËetkom 1970-ih godina postaje urednikom povijesti uzagrebaËkoj izdavaËkoj kuÊi “©kolska knjiga”. Zatim je dvadesetak godina radio u Institutu (kasnijeZavodu) za hrvatsku povijest pri Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je na usavrπavanju u Grazu,BeËu, Bratislavi i Marburgu. Posljednjih pet godina bio je zaposlen u Institutu druπtvenih znanosti “IvoPilar” u Zagrebu, odakle je krajem 2002. otiπao u redovnu mirovinu. Uz Podravinu je vezan obiteljski(supruga mu je iz Koprivnice).

Tijekom proteklih 40-ak godina PavliËeviÊeva plodnog znanstvenoga rada nastao je respektabilanopus od gotovo 400 bibliografskih jedinica znanstvenih, preglednih, struËnih i popularnih radova.Napisao i objavio nekoliko monografija i sinteza, viπe udæbenika i priruËnika, uredio i priredio nizzbornika i drugih djela, a njegova su djela prevedena i na strane jezike. Potvrdio se kao znanstvenik,urednik i predavaË. Kao poseban oblik priznanja za njegov viπegodiπnji rad, Institut druπtvenih znanosti“Ivo Pilar” objavio je poËetkom 2003. u ediciji “Pro historia croatica” poseban Zbornik uz 70.obljetnicu Dragutina PavliËeviÊa. Uredio ga je Ivan »izmiÊ, a u njemu je svoje priloge objelodanilo 40suradnika iz Hrvatske i inozemstva.

Zbornik se sastoji od Ëetiri dijela. U prvom su æivotopis i bibliografija profesora PavliËeviÊa. Udrugom su prilozi o pojedinim aspektima njegove plodne i raznovrsne povjesniËarske djelatnosti: osintezama i sintetskim pregledima, agrarnim odnosima i kuÊnim zadrugama, istoËnom pitanju,gradiπÊanskim i drugim Hrvatima u okolnim zemljama, udæbenicima povijesti i dr. TreÊi dio obuhvaÊa27 historiografskih priloga pozvanih suradnika, vrsnih struËnjaka na podruËju povijesne znanosti,preteæno o raznim temama iz hrvatske povijesti od srednjovjekovlja do suvremenosti. »etvrti dio sadræinekoliko priloga iz pera hrvatskih sociologa i demografa.

PiπuÊi o PavliËeviÊevim znanstvenim prilozima te nastavnoj i struËnoj djelatnosti, Mira Kolar istiËeplodnost i raznovrsnost njegova djelovanja. SreÊko LipovËan analizira PavliËeviÊeve sintetske pregledei sinteze, zadræavajuÊi se posebno na njegovoj Povijesti Hrvatske koja je izmeu 1994. i 2002. doæivjelatri izdanja. Agrarnim odnosima i kuÊnim zadrugama, posebnom podruËju PavliËeviÊeva istraæivaËkoginteresa, posveÊen je prilog Kreπimira BuπiÊa. O PavliËeviÊevim radovima o Hrvatima i istoËnompitanju piπe Ljiljana Dobrovπak. Pisac ovih redaka prikazao je njegove radove i djelatnosti na podruËjuistraæivanja povijesti Hrvata u okolnim zemljama. GradiπÊanskohrvatski povjesniËar Robert Hajszanportretira PavliËeviÊa kao “GradiπÊanca”, apostrofirajuÊi njegove odnose i suradnju s GradiπÊem igradiπÊanskim Hrvatima. O PavliËeviÊu kao uredniku i piscu udæbenika piπe Franko MiroπeviÊ.Dragutin PasariÊ, bivπi PavliËeviÊev student, prisjeÊa se slikovitosti i uvjerljivosti njegovih predavanja.

RaspravljajuÊi o pojavi i razvoju glagoljice i staroslavenskog bogosluæja u Hrvatskoj, Mile BogoviÊu svom prilogu s ne baπ neuvjerljivom argumentacijom zastupa stajaliπte kako je pitanje ishodiπtaglagoljice potencijalno znatno slojevitije od uvrijeæenoga vezivanja moguÊe pojave toga pisma uzslavenske apostole Δirila i Metoda. Srednjovjekovna hrvatska loca credibilia - srediπta pismenosti ikulture - predmet su priloga Ante Gulina. Bugarska povjesniËarka Rumjana Boæilova daje prikazhrvatsko-bugarskih odnosa tijekom proteklih 11 i pol stoljeÊa. Miroslav Bertoπa piπe o turskimtrgovcima u luci PoreË i donosi tri dokumentirana fragmenta o tome iz prve polovice 17. stoljeÊa. IveMaæuran iznosi spoznaje o bitci kod Sente i habsburπkom prodoru u Bosnu 1697., promatrajuÊi ih kao


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

uvod u pregovore o miru izmeu Svete lige i Osmanskoga Carstva 1699. godine. IduÊi tragom inventaracrkve Sv. Petra u Supetarskoj Drazi, Lovorka »oraliÊ daje prinos poznavanju crkvene proπlosti otokaRaba. Nenad MoaËanin bavi se u kratkim crtama problematikom “autonomije” osmanske Bosne. Skrajiπkim jelima i piÊima u KarlovaËkom generalatu i Banskoj krajini u 18. i 19. stoljeÊu upoznaje nasIvan JuriπiÊ. Agneza Szabo portretira istaknute æene iz jastrebarske i zagorske grane grofova Erdödy.VukotinoviÊev Ilirisam i kroatisam iz 1842., klasiËno djelo hrvatske publicistike, analizira SreÊkoLipovËan. Na gospodarsko prouËavanje dalmatinskog seljaπtva tijekom 19. stoljeÊa osvrÊe se StijepoObad. Filip Potrebica analizira obrt u Poæeπkoj æupaniji u vrijeme ukidanja cehova u drugoj polovici19. stoljeÊa. O ulozi tajnika TrgovaËko-obrtniËke komore u Zagrebu, Milana KreπiÊa, u hrvatskomgospodarstvu raspravlja Mira Kolar. Ivica Golec piπe o vojnom komunitetu Petrinji u posljednjemdesetljeÊu njegova opstanka, tj. u vremenu izmeu 1861. i 1871. godine. Analiza “Srbobrana”, srpskognarodnog kalendara u vremenu izmeu 1892. i 1903., predmet je priloga Mate ArtukoviÊa. HrvojeMatkoviÊ piπe o ulozi Stjepana RadiÊa u hrvatskoj politici potkraj 19. stoljeÊa. Stjepan MatkoviÊocrtava politiËki profil Eugena KumiËiÊa na prijelazu iz 19. u 20. stoljeÊe. Odjeke skupπtinskogapokreta u Hrvatskoj 1903. meu ameriËkim Hrvatima opisuje Ivan »imiÊ. Ivo PeriÊ portretirazastupnike Hrvatske puËke seljaËke stranke u Hrvatskom saboru od 1908. do 1918. godine. LjubomirAntiÊ analizira tisak kao vrelo za istraæivanje iseljeniËkog fenomena u Dalmaciji do Prvoga svjetskograta. O Hrvatima iz juænougarskih podruËja u godinama od 1918. do 1920. piπe Ante SekuliÊ. ZlatkoMatijeviÊ iznosi spoznaje o nastanku i djelovanju hrvatskih politiËkih stranaka u Bosni i Hercegoviniod prvoprosinaËkog akta 1918. do oæujskih parlamentarnih izbora 1923. godine. Djelatnost krËkogbiskupa J. SrebrniËa/SrebrniÊa u Kraljevini SHS od 1918. do 1929. predmet je priloga Petra StrËiÊa. Osustavu politiËkog terora u Hrvatskoj izmeu dvaju svjetskih ratova raspravlja Bosiljka JanjatoviÊ.Frano Glavina upozorava na neobjavljeni novinski napis Joea MatoπiÊa iz 1941. godine.Revolucionarnu praksu jugoslavenskih komunista 1941./42. raπËlanjuje Josip JurËeviÊ. Na temeljugrae iz ameriËkih arhiva i drugih vrela, Tvrtko Jakovina upozorava da ameriËki predsjednik Nixon,koji je 1970. za posjeta Zagrebu uskliknuo “Æivjela Hrvatska!”, u biti nije podupirao “hrvatskoproljeÊe”.

Ivan RogiÊ u svome socioloπkom prilogu daje obzor razumijevanja uloge elita u hrvatskojmodernizaciji. Drago »engiÊ na primjeru Meimurja raspravlja o lokalnom okruæju i dræavi kaoËiniteljima poduzetniËkog razvoja. O reprodukciji radno-sposobnog stanovniπtva u Hrvatskoj piπe AlicaWertheimer-BaletiÊ. Prisilnim i drugim ratom, prouzroËenim migracijama stanovniπtva Hrvatsketijekom 1990-ih godina, bave se u svome demografskom prilogu Draæen ÆiviÊ i Nenad Pokos.

Zbornik dr. PavliËeviÊa zbir je vrijednih priloga iz pera vrsnih struËnjaka za hrvatsku proπlost isadaπnjost. Osim historiografskih, u zbornik je uvrπteno i nekoliko socioloπkih i demografskih radovakoji mu daju odreenu notu interdisciplinarnosti kakva se u nas joπ dosta rijetko sreÊe u publikacijamaove vrste. Zbornik koji je pred nama nije samo prigodan oblik priznanja zasluænom pojedincu nego jeu mnogoËemu i doprinos hrvatskoj historiografiji. Jednom rijeËju, to je knjiga koju valja imati.

Æeljko HOLJEVAC

KUTINA, POVIJESNO-KULTURNI PREGLED S IDENTITETOM DANA©NJICEMatica hrvatska, Kutina, 2003.

U izdanju Matice hrvatske izlazi 2003. godine dugooËekivana monografija Kutine, “Kutina,povijesno-kulturni pregled s identitetom danaπnjice”. Monografija je plod zajedniËkog rada lokalnihstruËnjaka, struËnjaka SveuËiliπta u Zagrebu, Hrvatskog instituta za povijest i Instituta “Ivo Pilar”. Na


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

560 stranica nudi se ne samo povijesni i kulturni pregled Kutine i kutinske okolice (opÊine PopovaËa iVelika Ludina), veÊ i razmiπljanja KutinËana o trenutaËnoj i buduÊoj situaciji u gradu.

Nakon rijeËi nakladnika (str. 4) i predgovora (str. 5 - 15), tj. literarno inspiriranog sastavka lokalnogpovjesniËara Dragutina PasariÊa o ljepoti Kutine i Moslavine, “Kutino, svijete moj”, slijedi prva cjelina“Geografsko-demografske znaËajke kutinskog kraja” (str. 17 - 61). U prilogu Draæena ÆiviÊa i NenadaPokosa “Geografske znaËajke kutinskog kraja (grad Kutina, opÊine PopovaËa i Velika Ludina)” (str. 19- 34) opisani su prometno-geografski poloæaj, reljef, klima, vode, tla i biljni pokrov te poloæaj usuvremenoj prostorno-geografskoj regionalizaciji Hrvatske. Njihov drugi prilog, “Demografskaobiljeæja kutinskog kraja” (str. 34 - 59), osvrÊe se na popisno i prirodno kretanje stanovniπtva testrukturu stanovniπtva s obzirom na djelatnosti, aktivnost, spol, dob, naobrazbu i narodnost.

Druga, ujedno i najveÊa cjelina, “Povijesni pregled” (str. 61 - 379) poËinje radom poznate kutinskearheologinje Ane Bobovec “Tragom arheoloπkih nalaziπta Moslavine, najstarija svjedoËanstva opostojanju æivota i ljudske djelatnosti na podruËju Moslavine” (str. 63 - 85). Njezin prilog svjedoËi obogatim nalaziπtima iz neolitika, eneolitika, bronËanog i æeljeznog doba te rimskog razdoblja irazvijenog srednjeg vijeka, ali i o potrebi buduÊih sustavnih istraæivanja povijesti Moslavine. MarkoBediÊ posveÊuje svoju pozornost srednjovjekovnoj æupi GraËenica te poloæaju Kutine u kasnomsrednjem vijeku “Kutina - najveÊe mjesto srednjovjekovne æupe GraËenica” (str. 86 - 92).“Srednjovjekovni utvreni gradovi i posjedi u Moslavini” (str. 93 - 125) prilog je Milana Kruheka obrojnim utvrdama i posjedima u Moslavini (Moslavina, GariÊ, Jelen-grad, Koπuta-grad, Brπljanovac,DeËa, Plovdin, Desnica, Kutina, GraËenica), njihovu nastanku, djelovanju i “kraju” u turskimosvajanjima u 16. stoljeÊu. BuduÊi da je podruËje Moslavine bilo rubno podruËje turskih osvajanja, IveMaæuran u svom prilogu “Kutina i okolica u 18. stoljeÊu” (str. 125 - 147) opisuje oslobaanje od turskevladavine te proglaπenje Kutine i njezine okolice komorskim dobrom zbog bogatih prirodnih resursa.O grofovima Erdödy, jednoj od najmoÊnijih velikaπkih obitelji u Hrvatskoj, njihovu dolasku uHrvatsku, obrambenim ratovima s Turcima, djelovanju u doba hrvatskog preporoda i modernizacije teposjedima u Moslavini pisala je Agneza Szabo u prilogu “Istaknuti Ëlanovi obitelji Erdödy s posebnimosvrtom na grad Kutinu” (str. 147 - 171). Ona je ujedno i autorica priloga “Kutina u doba hrvatskognarodnog preporoda i prvih desetljeÊa modernizacije” (str. 215 - 223). Dragutin PavliËeviÊ istraæio jeprilike na kutinskom i moslavaËkom vlastelinstvu poËetkom 19. stoljeÊa te se pozabavio seljaËkimnemirima i bunama, njihovim uzrocima i povodima, kolovoama, tijekom buna te istragom, suenjimai kaænjavanjem pobunjenika u poglavlju “Nemiri i bune na kutinskom i moslavaËkom vlastelinstvu1815. - 1816. i 1837. godine” (str. 172 - 199).

“Trgoviπte Kutina i kutinski kotar u zbivanjima 1848. godine” (str. 199 - 214) Filipa Potrebicepokazuje da ni kutinski kraj nije “mirovao” 1848. godine, dapaËe djelovanje jednog od vodeÊih iliracaLjudevita VukotinoviÊa vezano je uz Moslavinu. ZajedniËki rad Dragutina PavliËeviÊa, Marka BediÊai Maje PasariÊ “Gospodarsko-druπtveni razvoj Kutine i Kutinπtine u drugoj polovici 19. st.” (str. 224 -254) obraÊa najviπe pozornosti na rad podruænica gospodarskog druπtva Hrvatske, gospodarske izloæbe,lonjskopoljsku aferu, hajduËiju Joce UdmaniÊa i gradnju prve æeljezniËke pruge preko Kutine 1897.godine. O upravno-politiËkim i druπtvenim promjenama, æivotu i strukturi stanovniπtva koja se mijenjaraspadom kuÊnih zadruga i doseljavanjem iz krπkih krajeva izvjeπtava Dragutin PavliËeviÊ u prilogu“Dogaajnica ili kronika kutinskog podruËja u prijelaznom razdoblju, 1848. - 1903.” (str. 255 - 261).Prilog Mire Kolar “Kutina i Moslavina na poËetku 20. stoljeÊa, do 1918. g.” (str. 262 - 280) dajecjelokupnu gospodarsko-druπtvenu sliku prijeratne situacije u Moslavini. “Nemiri i politiËka previranjau Kutini potkraj 1918. godine” (str. 281 - 295) prilog je Draæena KovaËeviÊa o nemirima i pljaËkama uKutini, ali i o politiËkim zahtjevima za demokracijom i republiËkim ureenjem dræave. “PolitiËkoopredjeljivanje stanovniπtva kutinskoga kraja izmeu dva svjetska rata” (str. 296 - 312) prilog je HrvojaMatkoviÊa u kojem autor utvrivanjem rezultata skupπtinskih izbora i njihovom analizom za kutinski


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

kraj dolazi do pouzdanih podataka i sigurnih pokazatelja o politiËkom opredjeljivanju stanovniπtva.Franko MiroπeviÊ opisuje razvoj antifaπistiËkog pokreta i partizanskog rata u Moslavini u prilogu“Ratne prilike u Kutinskom kotaru i u Moslavini 1941. - 1945.” (str. 313 - 327). SljedeÊi prilog “Od“preokreta” do demokracije, 1945. - 1990.” (str. 328 - 342) Dragutina PasariÊa svojevrsna jekronologija dogaanja tijekom godina provedenih u SFRJ. Situaciju Kutine u novostvorenoj RH,stvaranje viπestranaËja, teænje za MoslavaËkom æupanijom te djelovanje Stoæera za obranu Petrokemijeopisuje Ivan GraËakoviÊ u radu “Kutina u demokratskoj i samostalnoj Hrvatskoj” (str. 343 - 360).BuduÊi da je kutinski kraj opet bio crta obrane, pozornost zasluæuje i poglavlje “Kutina uDomovinskom ratu” (str. 361 - 372) Dragutina PasariÊa. U povijesnom dijelu nalaze se i sjeÊanja oæivotu, tj. djetinjstvu u Kutini, na mostu uz Kutinicu, 40-ih godina 20. st. roene KutinËanke VlasteTovornik Pazdera “Kutinsko djetinstvo u tri dræave” (str. 373 - 378). Esejom “Stari mlin moga djeda”(str. 378 - 379) uËenice kutinske gimnazije “Tin UjeviÊ” Sanele OrjeviÊ zavrπava povijesni pregledKutine i njezine okolice.

TreÊa cjelina “Kulturna baπtina” (str. 381 - 518) poËinje prilogom Marijane Horvat, Æeljke Brlobaπi Ankice »ilaπ “Kutinski govor” (str. 383 - 398) u kojem autorice analizom govora starih i mladihpokuπavaju odgonetnuti πto je to zapravo kutinski govor. Vanda KaraË u prilogu “Pregled urbanograzvoja i arhitektonske baπtine Kutine” (str. 398 - 429) opisuje Kutinu kao grad velikih kontrasta zbogpostojeÊih razliËitih slojeva spomeniËke baπtine (od antike do suvremenog urbanog razvoja). DorisBariËeviÊ autorica je prvog priloga o baroknoj crkvi Marije Snjeæne u Kutini “Unutarnje ureenje æupnecrkve Majke Boæje Snjeæne u Kutini i kapela na Gojlu” (str. 429 - 435) u kojem najviπe pozornostiposveÊuje oltarima. Analiza slika i pokuπaj odgonetanja njihovih autora srediπnja je tema MarijeMirkoviÊ u prilogu “Zidne i svodne slike u crkvi Marije Snjeæne u Kutini” (str. 436 - 451). “Stilskaobiljeæja i tematika πtafelajnih slika u crkvi Majke Boæje Snjeæne u Kutini” (str. 452 - 460) rad jeMirjane RepaniÊ-Braun o likovnim osobitostima i znaËenju tih slika, koje se skladno uklapaju u barokniinterijer. Zlatko KaraË pozabavio se u radu “Kutinska sinagoga” (str. 461 - 483) sudbinom jedne odvrijednih spomeniËkih graevina nastalih na podruËju Kutine, ali, naæalost, i nepovratno izgubljene.“Galerija Muzeja Moslavine” (str. 484 - 492) rad je Mladena Mitra koji opisuje osnivanje Galerije inastanak njezinih zbirki. Slavica Moslavec daje pregled graditeljske baπtine, narodnih noπnji,manifestacija narodnog stvaralaπtva i narodnih obiËaja u prilogu “PuËka tradicija u pamÊenju isuvremenom æivotu Kutine i jugoistoËne Moslavine” (str. 493 - 509). Posljednji prilog u ovoj cjelini je“PuËko otvoreno uËiliπte” (str. 510 - 518) Ljerke »orak o povijesti i danaπnjem djelovanju te institucije.

Posljednja, Ëetvrta cjelina “Elementi kutinskog æivota” (str. 519 - 554) sastavljena je od samo dvapriloga: “KutinËani o svom gradu” (str. 521 - 539) Ivana RogiÊa, Vlade ©akiÊa, Anke MiπetiÊ i GeranaMarka MiletiÊa te “Ilustracije kutinskog ponosa” (str. 541 - 554) Dragutina PasariÊa, koji se temelje naanketama provedenim meu KutinËanima o poimanju grada i gradskih vrijednosti.

Monografija Kutine zavrπava saæecima na engleskom, njemaËkom i talijanskom jeziku,namijenjenim buduÊim posjetiocima, o povijesti i ljepoti Kutine i okolice s kojima se moram i ja sloæiti.

Come to Kutina! Youll never forget it!Kommen Sie nach Kutina, es wird Ihnen bestimmt in Erinnerung bleiben!Venite a Kutina! Ne serberete un bel ricordo!Monografija Kutine zasluæuje pozornost prvenstveno zbog struËnosti i raznolikosti sadræaja, ali i

zbog brojnih fotografija. Ona je ujedno i poËetak popularizacije istraæivanja bogate, ali zasadneistraæene povijesti i kulturne baπtine Moslavine.

Silvija PISK


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

140 GODINA ÆELJEZNICE U ZAGREBU (1862 - 2002), Zbornik znanstvenog skupaHrvatske æeljeznice d.o.o. i Zavod za arhivistiku, pomoÊne povijesne znanostii filmologiju Hrvatskog dræavnog arhivaSuizdavaËi: Sekcija za ekonomsku i socijalnu povijest Hrvatskog nacionalnog odboraza povijest, Centar za ekonomsku i socijalnu povijest Zavoda za hrvatsku povijestFilozofskog fakulteta u Zagrebu, 120 str., Zagreb, 2003.

U povodu 140. obljetnice otvaranja æeljezniËke pruge Zidani Most - Zagreb - Sisak, odræan je 1.listopada 2002. godine u Zagrebu znanstveni skup “140 godina æeljeznice u Zagrebu (1862 - 2002)”.Skup su zajedniËki organizirali Hrvatske æeljeznice i Zavod za arhivistiku, pomoÊne povijesne znanostii filmologiju Hrvatskog dræavnog arhiva u Zagrebu, te Ëlanovi Sekcije za ekonomsku i socijalnupovijest Hrvatskog nacionalnog odbora za povijest i Centra za ekonomsku i socijalnu povijest Zavodaza hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta. Tom su prilikom Hrvatski dræavni arhiv i HrvatskiæeljezniËki muzej priredili i istoimenu izloæbu, a neposredno nakon skupa tiskan je i zbornik u kojemusu okupljeni svi podneseni referati. Uz priloæene tekstove zastupljen je i velik broj kartografskih islikovnih prikaza.

Urednica zbornika Mirela Slukan AltiÊ istiËe u predgovoru kako gradnja æeljezniËke pruge nijeznaËila prekretnicu samo u prometnom povezivanju Hrvatske, veÊ je daljnji razvoj æeljezniËke mreæe uvelikoj mjeri predstavljao snaæan poticaj gospodarskom razvoju tada tek stasaloj industrijskojproizvodnji u Hrvatskoj.

KonstatirajuÊi iznimnu vaænost Zagreba u rijeËnom, cestovnom i æeljezniËkom prometu, u svomradu “UkljuËivanje Zagreba u europsku æeljezniËku mreæu 1862. godine” Mira Kolar naglaπava kako1862. godina predstavlja ne samo poËetak ukljuËivanja Zagreba u æeljezniËki promet u Europi, nego ipoËetak njegova pretvaranja iz kulturnog i politiËkog srediπta u gospodarsko srediπte πireg podruËja.AnalizirajuÊi razvojni put i teπkoÊe pri gradnji pruge u kontekstu postojanja alternativnih planova kojisu iπli u prilog izoliranja i zaobilaæenja Zagrebu (gradnja pruge od Zemuna do mora), autoricazakljuËuje kako, unatoË nedostatku sveËanog obiljeæavanja otvaranja pruge, dolazak prvog vlaka sasisaËke strane u Zagreb znaËi poËetak novog doba u prometnoj povijesti Hrvatske. Zagreb je na tajnaËin postao kao glavni grad Hrvatske i nezaobilazna spojnica Dalmacije i Slavonije.

Helena Bunijevac u radu “Izgradnja pruge Zidani Most - Zareb - Sisak kao poËetak oblikovanjazagrebaËkog æeljezniËkog Ëvoriπta” analizira nastanak te pruge s pozicija sjeciπta prometnihlongitudinalnih i transverzalnih smjerova kojima se otvaranjem ove pruge 1862. godine ostvarionajkraÊi put izmeu zapadne, srednje i istoËne Europe te Jadrana. Autorica napominje kako su ovakveizravne veze zapadnoeuropskih zemalja s jugoistokom Europe pridonijele ranom ukljuËivanju Zagrebai njegove πire okolice u sustav europske æeljezniËke mreæe.

“Historijsko-geografsko znaËenje pruga u sjeverozapadnoj Hrvatskoj” naslov je rada DragutinaFeletara i u njemu autor analizira sve one Ëimbenike (povijesne, geografske, ekonomske itd.) koji supresudno utjecali na razvoj æeljezniËke mreæe na prostoru sjeverozapadne Hrvatske. Feletar takoeranalizira najvaænije njene smjerove, kao πto su meimurska pruga, zakanjsko-koprivniËki smjer,zagorska pruga, te pakraËke i bjelovarske pruge, da bi na kraju dao jasnu razradu suvremenog razvojai demografsko-ekonomskog znaËenja æeljezniËkih pruga na hrvatskom sjeverozapadu.

Naglasak u radu Mirele Slukan AltiÊ “ÆeljezniËke pruge i kolodvori u regulacijskim osnovama gradaZagreba” jest na utjecaju gradnje æeljezniËke mreæe na svekoliki urbani razvoj grada Zagreba. S jednestrane, istiËe autorica, dolazak æeljeznice za grad Zagreb oznaËava poËetak bræega gospodarskograzvoja (posebice njegove industrije), a s druge strane, æeljeznica i njezini kljuËni objekti (kolodvori)postaju dominantan Ëimbenik buduÊeg urbanistiËkog razvoja Zagreba. U radu se takoer analiziraju


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

planovi i rasprave o smjeπtaju i buduÊnosti pruga i kolodvora te o njihovu utjecaju na daljnji razvojgrada.

U radu “ÆeljezniËko povezivanje grada Zagreba s dolinom rijeke Drave u 19. stoljeÊu” Hrvoje PetriÊanalizira pitanje æeljezniËkog povezivanja grada Zagreba s dolinom rijeke Drave u kontekstu sloæenihprocesa koji su se tijekom 19. stoljeÊa odvijali na panonskom prostoru. Osim πto objaπnjava nizprijedloga vezanih uz gradnju æeljezniËkih veza sa Zagrebom dolinom rijeke Drave, pozornostusmjeruje na planiranje te otvaranje dviju æeljezniËkih veza grada Zagreba s ovim dravskim prostorom1870. i 1886. godine. Te su veze, zakljuËuje PetriÊ, uËinile Zagreb æeljezniËkim Ëvoriπtem u kojem suse stjecale pruge iz panonskog, jadranskog, podunavskog i alpskog prostora.

Æeljko Holjevac u radu “Hrvatski tisak o dolasku æeljeznice u Zagreb 1. listopada 1862. godine”iznosi prve vijesti o tome u hrvatskim novinama te razloge oËite skromnosti u priopÊavanju o prvomdolasku vlaka pronalazi u razliËitim politiËkim i drugim stajaliπtima njihovih urednika.

O nastanku i djelovanju Hrvatskog æeljezniËkog muzeja te o vrijednoj izloæbenoj grai i raritetnimæeljezniËkim vozilima, kao i o nuænoj i hitnoj potrebi zaπtite muzejske grae, piπe u radu “Razvoj idjelovanje Hrvatskog æeljezniËkog muzeja” Helena Bunijevac.

Ivan Mirnik u radu “ÆeljezniËke medalje” prikazuje nekoliko vrijednih austrijskih, bosansko-hercegovaËkih, engleskih, hrvatskih, ruskih i talijanskih medalja i plaketa iz 19. i 20. stoljeÊa koje seodnose na æeljeznice i tunele, a Ëuvaju se u numizmatiËkoj zbirci zagrebaËkog Arheoloπkog muzeja.

AnalizirajuÊi “Perspektive razvoja æeljezniËke pruge dræavna granica - Savski Marof - ZagrebZapadni kolodvor - Sisak”, Damir BrkiÊ zakljuËuje kako u usporedbi s razdobljem prije posljednjeg rata(1991. - 1995.) prijevoz u cijelini na toj pruzi biljeæi pad, dok je jedino iznimka gradsko-prigradskiprijevoz koji se poveÊao nekoliko puta.

U zajedniËkim radovima SreÊka KreËa, Antuna StipetiÊa i Slobodana Kaπtela “Paneuropskiprometni koridori i drugi meunarodni prometni smjerovi u Hrvatskoj (utvrivanje potrebe zaaæuriranjem, dopunom i daljnjim aktivnostima) te Josipa BoæiËeviÊa, SreÊka KreËa i Dragana Bdanjka“Stanje æeljeznica u svijetu i Europi i træiπno usmjereni preustroj æeljeznice”, sa struËnog se aspektapromatraju i analiziraju domaÊi i svjetski trendovi razvoja æeljezniËkog prometa.

Zbornik zavrπava prilogom s okruglog stola o buduÊnosti hrvatskih æeljeznica, koji je odræan 1.listopada 2002. u Hrvatskom dræavnom arhivu u sklopu proslave Dana Hrvatskih æeljeznica.

Ivica ©UTE

GRADSKO KOMUNALNO PODUZEΔE KOMUNALAC 1958. - 2003.- POLA STOLJEΔA U SLUÆBI GRADA KOPRIVNICE,Meridijani, Koprivnica 2003., 147 str.

Povodom obiljeæavanja 45. godiπnjice djelovanja Gradskog komunalnog poduzeÊa Komunalac uKoprivnici, izaπla je u nakladi NakladniËke kuÊe Meridijani poËetkom 2003. godine spomenica“Gradsko stambeno poduzeÊe Komunalac 1958.-2003. - Pola stoljeÊa u sluæbi grada Koprivnice”.Izdavanje ove spomenice potaknulo je samo poduzeÊe Komunalac, knjigu su uredili dr. DragutinFeletar, Krunoslav Godek, Josip Pobi i Nedjeljko Potroπko, a autori teksta su dr. Dragutin Feletar iHrvoje PetriÊ. Spomenica je bogato opremljena fotografijama iz proπlosti i sadaπnjosti Koprivnice idjelovanja komunalne sluæbe u Koprivnici te samog poduzeÊa Komunalac. Osim fotografija objavljenesu i preslike dokumenata vaænih za osnivanje i djelovanje Komunalca u ovih 45 godina postojanja, te12 tablica i nekoliko grafiËkih prikaza. U spomenicu nas uvodi predgovor koji je napisao predsjednik


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

Uprave GKP Komunalca Josip Pobi, u kojem nas ukratko upoznaje s razvojem komunalne sluæbe uKoprivnici, osnivanjem GKP Komunalca i njegovim djelovanjem danas.

Razvoju komunalne sluæbe u Koprivnici do osnivanja Komunalca 1958. godine posveÊeno je cijeloprvo poglavlje spomenice “Povijesni razvitak komunalnih funkcija u Koprivnici do 1958. godine”. Uovome poglavlju autori teksta piπu o razvoju komunalne sluæbe u Koprivnici u vrijeme njezina urbanograzvoja, koji poËinje krajem 18. stoljeÊa i svoju kulminaciju doæivljava u drugoj polovici 19. stoljeÊa,kada se ruπe stari gradski bedemi, a grad se πiri na okolna prigradska naselja koja postaju dio noveurbane cjeline. Uz ruπenje gradskih bedema, kao odluËujuÊi faktor u urbanom razvoju Koprivnice,autori teksta navode gradnju æeljezniËke pruge Zagreb - Budimpeπta 1869. godine, koja je prolazilakroz Koprivnicu i grad ukljuËila u suvremena gospodarska strujanja. Urbani razvoj potaknuo jemodernizaciju komunalne sluæbe, Ëije zaËetke u Koprivnici moæemo pratiti cijelo 19. stoljeÊe, dok svojeprve modernije obrise dobiva u vrijeme gradonaËelnika Josipa VragoviÊa (1906. - 1913.). Grad 1910.godine dobiva plinsku rasvjetu, ureuju se gradska groblja i parkovi, prvi put asfaltiraju se gradskeulice, te se ureuje pitanje gradskog vodovoda i kanalizacije. Autori teksta posvetili su posebnupozornost razvoju svake tih komunalnih funkcija i to od najranijeg spomena u izvorima pa do 1945.godine. U prvim godinama poslije Drugog svjetskog rata komunalna sluæba u Koprivnici bila je loπeorganizirana i na niskom tehnoloπkom stupnju. Osim ekonomske krize koja je pogodila zemlju stradaluu ratu i novog socijalistiËkog modela gospodarenja, glavni uzrok loπoj organiziranosti i tehnoloπkomnazadovanju komunalnih sluæbi bila je rascjepkana organizacijska struktura komunalnih funkcija, oËemu autori piπu na kraju prvog poglavlja ove spomenice.

Gospodarski razvoj, porast stanovniπtva i lagan porast æivotnog standarda graana krajem pedesetihi πezdesetih godina 20. stoljeÊa poveÊali su gradske potrebe za komunalnim uslugama. Dotadaπnjarascjepkana organizacijska struktura komunalnih funkcija viπe nije nikako mogla zadovoljiti gradskepotrebe, stoga se pristupalo osnivanju jednog komunalnog poduzeÊa koje Êe objediniti i rukovoditi svimkomunalnim funkcijama. Rjeπenjem Narodnog odbora opÊine Koprivnica od 26. travnja 1958. godineosnovano je Komunalno poduzeÊe Koprivnica, preteËa danaπnjeg GKP Komunalac. Njegovo osnivanjei prve godine rada autori su opisali u drugome poglavlju ove spomenice “Osnivanje i prve godine radakomunalnog poduzeÊa Koprivnica”. Govore o osnivanju Komunalnog poduzeÊa Koprivnica, o prvimgodinama njegova rada i razvoju komunalnih i obrtniËkih usluga u gradu do 1966. godine, kada mijenjaime u “Komunalac” - zanatsko, graevno i usluæno poduzeÊe Koprivnica. Na kraju ovoga poglavljaautori su se osvrnuli na poËetak plinofikacije koprivniËkog kraja 1968. godine gradnjom plinovodaizmeu Jagnjedovca i Koprivnice.

Dalje autori piπu o razvoju Komunalca u razdoblju od 1970. do 1990. godine, tako da su treÊepoglavlje ove spomenice naslovili “Razvoj GKP Komunalac od 1970. do 1990. godine”. U skladu sreorganizacijom socijalistiËkoga gospodarstva reorganizira se i rad u Komunalcu, porastomstanovniπtva πiri se i grad, a potrebe za komunalnim uslugama postaju sve veÊe i raznovrsnije. PrateÊiovaj trend, broj zaposlenih u Komunalcu se iz godine u godinu sve viπe poveÊava, πto ilustrirajutabelarni prikazi. Osim komunalnih funkcija. Komunalac poveÊava raspon svojih djelatnosti te sepoËinje baviti graevinskom djelatnoπÊu, pruæanjem zanatskih usluga te prodajom na veliko i maloopreme i materijala za graevinsku i zanatsku proizvodnju. Proπirenje djelatnosti i poboljπanje uslugakoje pruæa Komunalac prate modernizacija i poveÊanje tehniËke opreme. Godine 1978. Komunalacnapuπta staro sjediπte na Trgu dr. Tome Baradeka i seli se u novosagraenu zgradu u Mosnoj ulici.Izvanredne rezultate koje je Komunalac postigao u razdoblju do 1990. godine, nastavio je postizati i usamostalnoj Hrvatskoj nakon 1990. godine. Djelovanju Komunalca od osamostaljenja Hrvatske uspomenici su posveÊena dva poglavlja. »etvrto poglavlje “Suvremeni razvoj GKP Komunalac od 1990.do danas” napisali su autori prva tri poglavlja u spomenici, dr. D. Feletar i H. PetriÊ, dok je petopoglavlje, koje je ujedno zavrπno, “Vizija daljnjeg razvoja GKP Komunalac” napisao predsjednik


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

Uprave GKP Komunalac Josip Pobi. U Ëetvrtom poglavlju autori piπu o prestrukturiranju KomunalcapoËetkom devedesetih godina u skladu s novom gospodarskom orijentacijom Republike Hrvatske, kadase iz Komunalca izdvaja graevinska djelatnost i organizira u posebno Montaæno-graevinskopoduzeÊe Koprivnica, koje kasnije mijenja ime u Koming. Od trenutaËne djelatnosti Komunalca, kojaje najbolje iskazana brojnim fotografijama, i o buduÊim planovima i programima koje tek trebaostvariti, govori u zavrπnom tekstu spomenice predsjednik Uprave GKP Komunalac Josip Pobi, koji jeujedno napisao i predgovor spomenice, te je ovim svojim tekstom dao i zakljuËnu rijeË.

Na kraju spomenice nalazi se “Popis svih zaposlenih u Komunalcu od 1959. do 31. 12. 2002.” snjihovim imenima i prezimenima, imenom oca i datumom roenja, kao i popis osnovnih izvora iliterature, koji moæe dobro posluæiti kao polazna toËka svakome tko se æeli baviti povijeπÊu Koprivnicei koprivniËkoga kraja.

Ova spomenica izvrstan je primjer prouËavanja povijesti i vaænosti pojedinih lokalnih gospodarskihi usluænih organizacija i poduzeÊa te ujedno vrijedan prilog prouËavanju gospodarskog i urbanograzvoja grada Koprivnice, a samim time i Hrvatske.

Daniel PATAFTA

IVANU© PERGO©IΔ, DECRETUM 1574, HRVATSKI KAJKAVSKI EDITIO PRINCEPS,za tisak priredio i priloge napisao: Zvonimir BartoliÊ, Matica hrvatska »akoveci Zrinski, »akovec 2003., str. 572.

Za poznavanje pravne povijesti zemalja krune Sv. Stjepana u ranom novom vijeku nezaobilazno jedjelo Ivanuπa PergoπiÊa, Decretum, tiskano u NedeliπÊu 1574. godine, objavljeno ove godine zaslugomZvonimira BartoliÊa iz »akovca. Nakladnici su u predgovoru napisali: “Najstarija hrvatska kajkavskatiskana knjiga - hrvatski kajkavski editio princeps - Decretum Ivanuπa PergoπiÊa, otkako je daleke 1574.u NedeliπÊu, na dohvat turskih topova, tiskan sada se tek nakon punih 429 godina u Hrvatskoj ponovnoobjavljuje... I sama tiskara svjedoËi da je Hrvatska bila Europa. GovoreÊi ovo ipak moramo spomenutijednu obljetnicu: Ëetiristotu obljetnicu smrti Jurja Zrinskog (1549. - 1603.). Tiskaru je utemeljio kad muje bilo neπto viπe od 20 godina. OËito je da bez njegove ne samo ratniËke nego i kulturne hrabrostitiskare u NedeliπÊu, pa niti Decretuma ne bi bilo.”

Decretum Ivanuπa PergoπiÊa je nerazdvojan od plodne kulturne djelatnosti obitelji Zrinski nahrvatskom tlu, a pogotovo od znamenitog Jurja Zrinskog (1549. - 1603.). Puni naslov djela je “Decretumkoteroga je Werbeuczi Istvan diachki popiszal a poterdil ga ie Laszlou koteri e za Matiasem Kral bil zause Gospode i Plemenitih hotieniem koteri pod Wugherske corune ladanie slisse. Od Ivanussa Pergossichana Szloviensski iezik obernien.” Kao πto se vidi iz naslova, Ivanuπ PergoπiÊ je napravio kajkavski prijevod(i prilagodbu) znamenitog pravog djela Tripartitum autora Istvana Werböczyja (Stjepana VrboveËkog) iz1517. godine. Werböczy (VrboveËki) je nakon Doæine bune (1514.) sabrao sve dotadaπnje uobiËajenepravne norme, koje je prihvatio Ugarski sabor, a potvrdio kralj Vladislav II. JageloviÊ. Iako djelo nijedobilo kraljev peËat, ono je 1517. bilo tiskano u BeËu pod naslovom Decretum opus tripartitum iurisconsuetudinarii inclyti regni Hungaria (ili skraÊeno Tripartitum). Zanimljivo je spomenuti da je 1565.Werböczyjevo djelo preveo na maarski jezik Balazs Vörös, biljeænik Biharske æupanije.

Prema BartoliÊevoj studiji, Werböczyjev “Decretum ima tri dijela pa mu odatle i alternativni nazivTripartitum. U literaturi se katkada navodi i pod imenom Tripartit. U prvom dijelu Decretuma govori seo plemstvu, stjecanju plemstva, o plemiÊkim pravima, privilegijama, o crkvenim nadarbinama,kraljevskim darovnicama, nasljeivanju plemiÊkih dobara, o omeivanju plemiÊkih posjeda, o braËnomimovinskom pravu... U drugom dijelu Decretuma govori se o zakonima unutar hrvatsko-ugarske


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

dræave, zatim o statutima, obiËajima, privilegijama. Posebno se govori o peËatima, njihovoj vrijednostii krivotvorinama. Isto tako govori se o sudskim postupcima. U treÊem dijelu Decretuma govori se oposebnim pravima u Hrvatskoj, Slavoniji, Dalmaciji i Erdelju, govori se o homagiju, kaznama zaumorstvo, zloËincima, obiËajima erdeljskih Sikula i o pravnoj regulaciji slobodnih kraljevskih gradova.Na kraju se takoer govor i o zakletvi Æidova...”

Poslije uvodnih tekstova i tumaËa latinskih rijeËi, prije Pervoga tituluπa, objaπnjavajuÊi naslov,PergoπiÊ sam za Decretum veli da su “Na tri strane razdeljene knjige vu koterih su oneh orsagov koteripod vugersku korunu sliπe se pravde od Werböczi Iπtvana na dijaËki popisane, a od iste od IvanuπaPegoπiÊa na slovienski jezik obernjene 1574.” Autor govori i o PergoπiÊevu prijevodu. “PergoπiÊevDecretum se u poneËem razlikuje od Werböczyjevoa. PergoπiÊeva Perva strana, Pars prima, ima dvatituluπa manje. Osim toga, PergoπiÊ je ispustio Ëitav vrlo opπiran Werböczyjev Prologus, Predgovor od16 tituluπa...”

Nakon predgovora slijedi preslik PergoπiÊeva Decretuma, a potom je tiskana vrijedna transkripcijaistog djela koju je naËinio Zvonimir BartoliÊ. Ona Êe zasigurno biti od neprocjenjive vrijednostibuduÊim istraæivaËima hrvatske proπlosti jer na primjeren naËin pribliæava tekst Decretuma Ëitateljima.

Posljednji dio knjige Ëine prilozi kojima je autor Zvonimir BartoliÊ. Prvi od njih je prilog o hrvatskojtiskari u NedeliπÊu u doba Zrinskih. Drugi je opseæna studija o samom djelu Decretum IvanuπaPergoπiÊa. Iza toga su tumaËi manje poznatih rijeËi, izraza i pojmova, PergoπiÊev razlikovni dijalektalnirjeËnik te pribiljeæbe uz Ëitanje PergoπiÊeva Decretuma. Svemu su pridodani popis literature te saæecina hrvatskom, njemaËkom i engleskom jeziku.

U recenziji Stjepka Teæaka piπe, uz ostalo: “Ne treba objaπnjavati koliko je korisno imati danaspreslikani i transkribirani PergoπiÊev prijevod. Vaæno je naglasiti da je to BartoliÊ uËinio na najboljinaËin. PergoπiÊ je svoj prijevod pisao u trima verzijama: u viπe kajkavskoj, kajkavsko-Ëakavsko-πtokavskoj i manje kajkvaskoj verziji... Glede samog prijevoda s latinskoga jezika BartoliÊ na temeljupodataka do kojih su doπli prouËavatelji πto su mu prethodili i vlastitog prouËavanja pokazuje daPergoπiÊ nije doslovno prevodio nego je tekst prilagoavao namjeni. U dijelu koji se odnosi na Ugreponeπto je skraÊivao, a neke je dijelove koji se tiËu Hrvata i nadopunjavao.”

Zanimljiva je recenzija Joæe Skoka u kojoj je, uz ostalo, spomenuo: “Svojom znanstvenomakribnoπÊu koja je u reprintu i kritiËkom izdanju usmjerena, ne samo jeziËnim i “tekstoloπkim”problemima, nego i kulturoloπkim pitanjima, povijesnog i knjiæevnopovijestnog karaktera, ZvonimirBartoliÊ donosi rezultate koji su ilustrativni za genezu samog djela, ali i za njegovo znaËenje u genezikajkavskog jezika i kajkavske knjiæevnosti, ali i za njegovo pravno znaËenje... BartoliÊ nam ovimizdanjem omoguÊuje novi, putniji i sadræajniji susret s PergoπiÊem kojega Êemo Ëitati s radoznaloπÊu ikritiËnoπÊu spram sadræaja njegova Decretuma... no taj Êemo srednjovjekovni pravni kodeks sasocijacijom na njegove norme Ëitati i u prepoznavanju znaËajki njegova, u svakom sluËaju, originalnogkajkavskog jezika.”

Knjizi je logiËno pridodan æivotopis prireivaËa ovog djela i pisca priloga Zvonimira BartoliÊa, kojije najzasluæniji za objavljivanje ovog izdanja Decretuma. Ovo izdanje je tiskano na kvalitetnom papiruuz odliËno otisnute popratne grafiËke priloge. Spomenimo da su urednici knjige Zvonimir BartoliÊ iTomo Blaæeka, a Ëlanovi uredniËkog odbora: Zvonimir BartoliÊ, Drago BiπÊan, Tomo Blaæeka, JosipBratuliÊ, Ernest Fiπer, Dragutin Feletar, Vladimir HaliÊ, Dragutin Horvat, Zlatko Horvat, ZvonkoKovaË, Valentin Putanec, Joæa Skok i Stjepko Teæak. Recenzenti su Valentin Putanec, Joæa Skok iStjepko Teæak, tehniËki urednici Boris Resman i Josip Cvetko, prijepis izvornika je napravio FranjoMarciuπ, raËunalni unos Nevenka ©ardi, prijevod saæetka na engleski i njemaËki jezik Vladimir Legac,a naslovnu stranu dizajnirao je Dragutin-Dado ©tebih.

Preostaje da joπ kaæemo nekoliko rijeËi o Ivanuπu PergoπiÊu, autoru-prevoditelju Decretuma. On serodio najvjerojatnije oko 1521. ili 1522. na moslavaËkom prostoru. Bio je uËitelj (rektor gradske πkole)


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

u Zagrebu, te gradski i æupanijski biljeænik (notar) u Varaædinu. Upravo je posljednji podatak vrlo vaæanza upoznavanje s razlozima iznimno brzog prijevoda Werböczyjeva Tripartituma na kajkavski,objavljenog tiskom Rudolfa Hoffhaltera (rodom iz Donje Lendave u Prekmurju) 10. kolovoza 1574.godine u NedeliπÊu. Osim toga djela, PergoπiÊ je u Varaædinu 1587. objavio spis Erazma Roterdamskog“Praefationes et epistolae” s joπ nekim spisima. Umro je u Varaædinu 1592. godine, a svojim jeprijevodom (i prilagodbom) Decretuma zaduæio kasnije generacije.

Na kraju, moramo odati iskrene Ëestitke na trudu oko prireivanja najnovijeg izdanja PergoπiÊevaDecretuma Zvonimiru BartoliÊu, kojim je najπiroj javnosti pribliæio izvrstan izvor za povijest, pravo,kulturu i svakodnevni æivot, koji je bio u praktiËnoj primjeni od 16. do 19. stoljeÊa.

Hrvoje PETRIΔ

STVARALA»KI POTENCIJALI U FUNKCIJI DRU©TVENO-EKONOMSKOGI KULTURNOG RAZVOJA SJEVEROZAPADNE HRVATSKE,ZBORNIK RADOVA ME–UNARODNOG ZNANSTVENOG SIMPOZIJA,Zagreb - Varaædin 2002., 564 str.

U organizaciji Zavoda za znanstveni rad HAZU u Varaædinu, odræan je 21. i 22. studenoga 2002.godine meunarodni znanstveni skup “StvaralaËki potencijali u funkciji druπtveno-ekonomskog ikulturnog razvoja sjeverozapadne Hrvatske”. VeÊina referata s tog skupa, njih 42, objavljeni su uopseænom zborniku, koji su uredili akademici Andro MohoroviËiÊ i Vladimir StipetiÊ.

Æelja je organizatora simpozija bila da meritoran skup znanstvenika naznaËi glavne prednostisjeverozapadne Hrvatske, koje bi mogle biti izvoriπte potencijala za sadaπnji i buduÊi razvitak. Stoga jei zbornik sastavljen od vrlo razliËitih i raznorodnih tema. Uvrπteni su Ëlanci o vrlo razliËitimznaËajkama sjeverozapadne Hrvatske: geologija, arheologija, povijest, gospodarstvo, demografija,poljoprivreda, πumarstvo, promet i veze, kultura, knjiæevnost, glazba, likovne umjetnosti, urbanizam,arhitektura, graditeljstvo itd.

Da bismo potkrijepili raznovrsnost tema i interesa, ovdje Êemo nabrojati sve autore: Z. Sabati, A.MohoroviËiÊ, V. StipetiÊ, M. ZeliÊ, B. OmrËen, D. MioËev, V. BrkiÊ, B. BojaniÊ Obad ©Ëitaroci, M.Obad ©Ëitaroci, N. BoæiÊ, D. Krajnik, V. Veselica, M. »avlek, M. Cingula, M. KlaËmer, R. JovanËeviÊ,H. PetriÊ, S. Dvorski, R. GotiÊ, I. GotiÊ, D. GregurinËiÊ, R. BrkiÊ, F. Ruæa, S. Pegan, Z. Matotan, M.Kolar, I. Trokter, M. Klemm, A. Jembrih, T. –uriÊ, A. ©imuniÊ, I. HeÊimoviÊ, D. Gran, V. Hudoletnjak,R. LonËariÊ, M. Amadori, M. ©imek, Y. NikolajeviË Aænjuk, M. V. Priymych, D. PeriËiÊ, B. Filipan, S.Hranjec, S. Kopljar, Z. Kopljar, Lj. PerËi, M. Æugaj, K. Kero, B. BojaniÊ Glavica, D. DobriniÊ, T.Hunjak, P. Parat, F. KriæaniÊ, T. Koren, A. Hozjan, S. Ozimec, E. StipetiÊ i M. Tomorad.

Velika veÊina referata odnosi se na povijesne znaËajke sjeverozapadne Hrvatske. Primjerice, dobroje obraena kompleksna tema o demografskom i ekonomskom razvoju gradskih naselja na prijelazu izstaroga u novi vijek, a tek lapidarno uvjeti razvitka industrije u Varaædinu poËetkom 20. stoljeÊa. Iuvodni referat o gospodarskom razvitku Hrvatske tijekom 20. stoljeÊa tek je naznaËio nekedemografske i gospodarske znaËajke, bez naznake utjecaja na buduÊi razvitak. Vrlo dokumentiranoprikazan je razvoj mlinarstva sjeverozapadne Hrvatske od 1941. godine, te spomeniËka baπtina kaofaktor druπtveno-ekonomskog razvitka.

Objavljen je niz tema koje viπe pripadaju kakvom kulturoloπkom simpoziju, jer im nije jasna vezaprema zadacima suvremenoga gospodarskoga razvoja. To se, primjerice, odnosi na naznaku kajkavskesvijesti, tehniËke i sliËne opise spaπavanja starih proËelja zgrada, arheoloπka iskopavanja, buduÊnostkajkavπtine, kraljevske sajamske povlastice Varaædinskim Toplicama, knjiænicu obitelji Bombelles,


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

jozefinske vojne karte, skladateljski opus Ivana Wernera, egipatsku zbirku u Gradskome muzeju uVaraædinu itd.

Poticajnih analiza sadaπnjeg stanja najvaænijih gospodarskih i druπtvenih faktora sjeverozapadneHrvatske u ovom je zborniku zapravo vrlo malo. Doduπe, govori se o procesima globalizacije, turistiËkevalorizacije, Ëimbenicima regionalnoga razvoja, poreznom sustavu, pa djelomiËno i o transformacijiindustrije i poljoprivrede, zatim o ekologiji i otpadu, prirodnim izvorima, edukaciji i sliËno. Meutim,nije postavljen koncept znanstvenog skupa, koji bi sustavno i struËno odgovorio na izazove novogarazvoja na pragu postindustrijskoga doba. U πarenilu tema Ëije su stvarne konotacije tek dotaknute, aveÊina kljuËnih problema razvoja nije ni spomenuta, teπko se snalazi i nije jasno πto se njihovimobjavljivanjem zapravo æeljelo. »ini se stoga da Êe i ovaj znanstveni skup, pa i objavljeni zbornik, ostatitek jedan broj u aktivnosti HAZU, bez veÊih refleksija na traæenje puta prema πto bræem restrukturiranjugospodarskih i druπtvenih znaËajki sjeverozapadne Hrvatske.

Dragutin FELETAR

“SCIENTIA PODRAVINA - glasilo Povijesnog druπtva Koprivnica”,br. 16, Koprivnica 2002., 20. str.

Povijesno druπtvo Koprivnica izdalo je u rujnu 2002. godine 16. broj svoga Ëasopisa ScientiaPodravina, u vlastitoj nakladi. Od 1989. Povijesno druπtvo Koprivnica izdaje svoje glasilo, a urednik jeMirko Lukavski. Glasilo je osnovano na inicijativu Dragutina Feletara. I prije je izlazilo u suradnji sGeografskim druπtvom Koprivnica, te prvenstveno donosi teme vezane uz Podravinu, osvrte na razneznanstvene skupove i izvjeπtaje o raznim aktivnostima Povijesnog druπtva Koprivnica.

U uvodnom dijelu Ëasopisa nalazi se sadræaj i pozdravna rijeË urednika u kojoj se on ukratko osvrÊena odræavanje kulturno-povijesnog simpozija Mogersdorf u Koprivnici i na znaËajnu ulogupredsjednice Povijesnog druπtva Koprivnica Ruæice ©poljar u promicanju povijesnih vrednotapodravskog kraja. Tu se takoer nalazi i popis aktivnosti koje je organiziralo Povijesno druπtvoKoprivnica u 2001. godini i koji moæda najbolje svjedoËi o velikoj aktivnosti. Od tih aktivnosti trebaspomenuti razliËita znanstvena predavanja, znanstveni skup “Podravina i Koprivnica krajem 18. ipoËetkom 19. stoljeÊa”, struËne ekskurzije u Lonjsko polje, Bavarsku i PeËuh, te izloæbu fotografijaBolte ©poljara o Lonjskom polju. Na kraju uvodnog dijela Ëasopisa nalazi se kraÊi tekst u kojem stojida Povijesno druπtvo ima 95 Ëlanova i kolikim financijskim sredstvima raspolaæe, te popis svihznanstvenih skupova koje druπtvo organizira svake godine, od 1996., povodom Dana grada Koprivnicekako bi se potaknulo prouËavanje zaviËajne povijesne grae.

Prvi tekst u Ëasopisu znanstveni je rad dr. sc. Agneze Szabo pod naslovom “O istaknutim velikaπkimobiteljima hrvatske Podravine i njihovim doprinosima na podruËju kulture i prosvjete”. U ovome Ëlankuautorica je dala znanstveni pogled na velikaπke obitelji Erdödy, PejaËeviÊ, PataËiÊ, OæegoviÊ-BalabaπevaËki, ZdenËaj od ZahromiÊ grada i KegleviÊi Buæimski, tj. na one Ëlanove ili grane tih obiteljikoji su imali svoje posjede u Podravini od 13. do polovine 18. stoljeÊa. Autorica je, kao πto se iz samoganaslova vidi, dala pregled tih obitelji koje su svaka u svoje vrijeme dale znaËajan doprinos na podruËjukulture i prosvjete u hrvatskoj Podravini. To autorica posebno naglaπava kako bi se razlikovala od onogdijela Podravine koji se danas nalazi u Republici Maarskoj, gdje su pojedine od ovih velikaπkih obiteljtakoer imale svoje posjede. Ovaj rad takoer je dragocjeni doprinos poznavanju vlasniËkih odnosa uPodravini u duæem povijesnom razdoblju.

SljedeÊi znanstveni rad, “Gospodarsko stanje Podravine od 1527. - 1699. - 1765.”, obraujegospodarsku povijest Podravine a napisala ga je prof. dr. sc. Mira Kolar-DimitrijeviÊ. Tijekom


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

viπegodiπnjeg bavljenja gospodarskom povijeπÊu autorica je izdala veliki broj znanstvenih radova izgospodarske povijesti Hrvatske, a ovaj rad je takoer dio njezina doprinosa prouËavanju gospodarskepovijesti Hrvatske i rodne joj Podravine. Autorica obrauje gospodarstvo Podravine u dva razdobljahrvatske povijesti. Prvo razdoblje od 1527. do 1669. odnosi se na vrijeme osmanlijskih provala uHrvatsku i osvajanje velikog dijela Podravine, postupno oslobaanje hrvatskih krajeva od Osmanlijakoje je potvreno Mirom u Srijemski Karlovcima 1699. godine. U ovome razdoblju gospodarstvoPodravine na najniæem je stupnju, a razlog su osmanlijske provale i pustoπenja koja su rezultiralabjeæanjem seljaËkog stanovniπtva u sigurnije krajeve. Drugo razdoblje obuhvaÊa vrijeme nakon Mira uSrijemskim Karlovcima 1699. do preseljenja sjediπta generala Varaædinske krajine u Bjelovar 1765.godine. U postosmanlijskom razdoblju Koprivnica i veÊi dio Podravine u sastavu su Vojne krajine,ponovno se naseljavaju opustjeli krajevi i obnavlja se gospodarska proizvodnja na selu, a u gradovimase osnivaju cehovi i obnavlja se trgovina.

“VlasniËki odnosi oko srednjovjekovnih Bregi (Mikrotopografija dijela Podravine)” rad je RankaPavleπa, u kojem autor piπe na temelju izvora iz Nadbiskupskog arhiva o posjedu Bregi, u neposrednojokolici Koprivnice, u srednjem vijeku. Pritom autor koristi i novopronaene podatke o Bregima idonosi nove teorije drugih autora, koji su pisali o Bregima i veliËini toga posjeda u srednjem vijeku. Uzovaj rad takoer je priloæena karta posjeda Bregi u srednjem vijeku.

Jakπa Raguæa je u kraÊem radu “Osnovne demogafske promjene u Podravini pod osmanskomvlaπÊu” dao osvrt na promjene u sastavu stanovniπtva Podravine u 16. stoljeÊu kada su zavrπenaosmanlijska osvajanja u Podravini i kada se konstituira osmanska vlast u osvojenim podruËjima. Ovoje ujedno i razdoblje velikih demografskih promjena kada se na podruËje danaπnje Podravine, uzdomaÊe katoliËko i islamizirano stanovniπtvo, doseljava pravoslavno stanovniπtvo, uglavnom vlaπko,muslimansko stanovniπtvo i katoliËko stanovniπtvo iz Bosne, Dalmacije i drugih krajeva koji su potpalipod osmansku vlast.

Æeljko Holjevac autor je “Osvrta na 32. meunarodni kulturno-povijesni simpozij Mogersdorf uKoprivnici od 2. do 9. srpnja 2002. godine”. U osvrtu autor daje pregled dogaanja na simpoziju, donosiimena svih sudionika i naslove njihovih radova na temu “Crkva, dræava i druπtvo u panonskom prostoruu 20. stoljeÊu”. Autor se osvrnuo i na poËetke odræavanja ovoga simpozija od 1969. godine, zemljesudionice, porijeklo njegova imena, prijaπnje simpozije u Hrvatskoj - opÊenito, autor donosi kratakpovijesni pregled od osnivanja simpozija Mogersdorf. Na temu simpozija Mogersdorf takoer jenapisan joπ jedan osvrt u ovom broju. Vedran Vrabec autor je kraÊeg teksta “Mogersdorf 2002. - (Pogleds druge strane)”, u kojem se osvrnuo na odræavanje simpozija Mogersdorf u Koprivnici 2002. godinesa stajaliπta organizatora i domaÊina.

KraÊi rad “GrafiËki izvori 16. i 17. stoljeÊa za poznavanje koprivniËke tvrave” rad je dr. AndrejaÆmegaËa. Autor se kratko osvrnuo na izgled koprivniËke tvrave u 16. i 17. stoljeÊu prema grafiËkimizvorima iz toga vremena, te usporeuje izgled koprivniËkih bedema s bedemima nekih drugihonodobnih tvrava.

S doktoricom povijesti Mirom Kolar-DimitrijeviÊ, redovnom profesoricom na Odsjeku za povijestFilozofskog fakulteta u Zagrebu, roenom KoprivniËankom, razgovarala je I. Dubravec. Dr. Kolar-DimitrijeviÊ odgovorila je na pitanja o svojoj vezi s rodnim gradom i svojim koprivniËkim korijenima,o svome povjesniËarskom radu i znanstvenoj karijeri, kao i na pitanja o svrhi i naËinu prouËavanjapovijesti. Dala je i svoj pohvalni pogled na trenutaËno stanje u prouËavanju povijesti u Koprivnici.Razgovorom s dr. Mirom Kolar-DimitrijeviÊ zavrπava i ovaj Ëasopis. Na samome kraju joπ se nalaziobavijest da je iz tiska izaπla knjiga Ranka Pavleπa “KoprivniËko i urevaËko vlastelinstvo” te tri slikesa struËnih ekskurzija u Lonjsko polje, Bavarsku i PeËuh koje je organiziralo Povijesno druπtvoKoprivnica.


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

Ovaj Ëasopis vjeran je pokazatelj ideja o promicanju prouËavanja povijesti Podravine, koje aktivnoi profesionalno promiËe Povijesno druπtvo Koprivnica.

Danijel PATAFTA

PODRAVSKI ZBORNIK 2002., 28, MUZEJ GRADA KOPRIVNICE,Koprivnica 2002., 1-432.

Vrlo dragocjeno izdanje za grad Koprivnicu i Podravinu je edicija “Podravski zbornik” koji izlazi od1975. godine. Njegova dragocjenost leæi u najπiroj multidisciplinarnosti, u moguÊnosti da se u jednomËasopisu nau razliËiti struËnjaci, ali takoer i pjesnici i knjiæevnici koji se potvruju i traæe svoj put kafirmaciji, svatko tko zavreuje da mu misao i djelo ostanu trajno zabiljeæeni. No, tko je bio jednomurednik ovakvog izdanja, a to je u ovom sluËaju i sada prof. Draæen ErneËiÊ, zna probleme koje donosiupravo karakteristika ovakvog Ëasopisa. Prilozi nisu naruËeni, veÊ pristiæu, Ëesto u zadnji Ëas, pa ih trebasvrstati u rubrike koje mogu biti viπe ili manje sretno izabrane, ali svakako ih uvjetuju Ëlanci u zborniku.Naime, 28. broj je podijeljen, nakon uvodnih rijeËi glavnog urednika koje su i izvod iz izlaganja“Podravski zbornik juËer, danas, sutra” na meunarodnom struËnom skupu “Muzejske publikacije i novimediji” u Zagrebu 12. studenoga 2001. godine, u deset tematskih cjelina: 1. Suvremene teme; 2. Zaπtitaspomenika kulture; 3. Povijest i kulturna povijest; 4. Etnologija i etnografija; 5. Arheologija; 6.Prirodoslovlje; 7. Ogledi i sjeÊanja; 8. KnjiæniËarstvo; 9. Knjiæevni prilozi - esejistika, poezija, proza i10. Bibliografija Podravskog zbornika. Neki radovi nisu baπ najsretnije svrstani u odreenu tematskucjelinu, neke su tematske cjeline preopπirne, a druge preuske, pa bi bilo dobro da se o toj podjeli joπrazmisli i da se ona napokon definira za dulje razdoblje. Smatramo da sve struke trebaju biti ravnopravnozastupljene, a oËito je da je poglavlje Povijest i kulturna povijest preopπirno. U taj blok je stavljena ipovijest zdravstva, i povijest πkolstva, i radovi iz povijesti knjiæevnosti, i radovi iz povijesti vatrogastva,i radovi iz crkvene povijesti, i radovi iz politiËke povijesti, i memoarski radovi iz geografije (V. FuËijaπ),dakle sve πto nije uπlo u druge cjeline. Gdje bi trebalo staviti Ëlanke o povijesti muzike kakav je rad oVladi Dolencu te posebne radove o slikarima Podravine kakav je npr. rad Mladena PavkoviÊa o IvanuGeneraliÊu u ovom Zborniku, jer mislim da oni nikako ne bi trebali biti u tematskoj cjelini Ogledi isjeÊanja. Napokon πto je povijest nego takoer sjeÊanje na proπlost? Dakako, sve to treba promisliti ipronaÊi najbolje rjeπenje kako bi se cjeline Podravskog zbornika ustalile. Trpanje svega u Povijest ikulturna povijest, kao i u Oglede i sjeÊanja, nije dobro. Treba naÊi bolje rjeπenje.

S obzirom na karakter Ëasopisa u kojemu se objavljuje prikaz, osvrnut Êu se samo na demografske,arheoloπke, etnografske i povijesne radove, ukljuËujuÊi i povijest umjetnosti, dakle ono πto danas spadau skupinu “povijest” matiËnog povjerenstva za znanost Republike Hrvatske.

“Demografska obiljeæja Podravine” dr. sc. Draæena ÆiviÊa i dr. sc. Nenada Pokosa iz Institutadruπtvenih znanosti “Ivo Pilar” donose vrijedan prikaz tih obiljeæja na podruËju nekadaπnjih velikihopÊina Ludbreg, Koprivnica i –urevac, koje su egzistirale do 1992. U radu su obraeni svidemografski elementi koji se u demografiji uzimaju kao bitni (kretanje stanovniπtva sa svojimelementima, strukturno-demografska obiljeæja: dobno-spolna struktura, ekonomska struktura,narodnosna struktura), ali nisu svi elementi prikazani za isto razdoblje. Iako je teæiπte rada nanajnovijem popisu, u pojedinim poglavljima se koriste rezultati prijaπnjih popisa, πto stvara izvjesnunedoreËenost, utoliko viπe πto rad nema zakljuËak. U istu skupinu treba ubrojiti rad Mladena Matice“Utjecaj tranzicije na strukturu stanovniπtva grada –urevca”, dok je rad Zdravka ©imuniÊa“Geotermalni potencijali u Podravini” interpretacija iz elaborata “GEOEN-a”, i to onaj koji se odnosina koriπtenje geotermalne energije, odnosno posebno lokacije Lunjkovec-Kutnjak, koji se dijelom veÊ


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

i realizira. Zanimljivo je da ni kod jednog od spomenuta tri rada nema vremenskog okvira,. Mislim kakoje Ëinjenica da su svrstani u skupinu Suvremene teme popriliËno neodreena, jer takve su teme i mnogiostali radovi u ovom zborniku.

U tematskom bloku Zaπtita spomenika kulture Kristina ZlouπiÊ-IakoviÊ iz Konzervatorskog odjelaUprave za zaπtitu kulturne baπtine Ministarstva kulture izvjeπtava o nadopunama provedbenogurbanistiËkog plana povijesne jezgre Koprivnice iz 1978. godine, s naglaπavanjem onoga πto trebaposebno Ëuvati. Vrlo je vrijedan rad Draæenke JalπiÊ-ErneËiÊ iz Muzeja grada Koprivnice i galerije ukojem je elaborirala muzeoloπku koncepciju i stalni postav zbirke dr. Vladimira MalanËeca koja je, sobzirom da je oËuvano jedinstvo nekretnine s pokretninama, jedinstven primjer informacije o æivotuugledne graanske odvjetniËke obitelji u prvim godinama 20. stoljeÊa. Velimir IveziÊ izRestauratorskog centra Ludbreg opisuje golem trud koji je uËinjen kako bi se spasila slika sv. Jeronimaiz 18. st., pronaena u Donjoj Viπnjici, kao i slika sv. Florijana iz 19. stoljeÊa koja je naslikana na istomplatnu. Dr. sc. ©efka Horvat-KurbegoviÊ iz Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu stavila je teæiπtena restauriranje i konzerviranje oltara sv. Josipa u rimokatoliËkoj æupnoj crkvi Presvetog Trojstva uLegradu. Mislim da bi ovdje trebalo uvrstiti i rad Mladena PavkoviÊa o Ivanu GeneraliÊu.

U domeni kartografske povijesti, koja je u novije vrijeme postala najzanimljivija povijesna pomoÊnaznanost, dr. sc. Mirela Slukan-AltiÊ iz Hrvatskog dræavnog arhiva prikazala je na osnovi starih karata 16.do 19. stoljeÊa kako su rijeke Mura i Drava sudbinski utjecale na æivot ovog mjesta, odredivπi njegovprostorni razvoj, fizionomsko-morfoloπku strukturu i funkcionalna obiljeæja i u danaπnjem vremenu,kada je mjesto zahvaÊeno snaænom depopulacijom, izgubivπi prednosti koje su mu donosile bogatstvo.

Povijest Osnovne πkole Andrije PalmoviÊa u Rasinji vrlo je kvalitetno obradio nastavnik te πkoleKrunoslav Belaj, koristeÊi vrijednu Spomenicu πkole pa je razdoblje poslije 1826. opisano mnogodetaljnije nego ono ranije kada se iznose podaci prema kanonskim vizitacijama ili iz radova drugihistraæivaËa. Belaj se potrudio rekonstruirati i rad πkole poslije 1945., kao i rad podruËnih πkola Kutnjak,Kuzminec, IvanËec, Subotica Podravska, Duga Rijeka, Prkos i Veliki Poganac.

Socijalnoj i ekonomskoj povijesti pripada rad Mire Kolar-DimitrijeviÊ o KoprivniËancu dr. Jurju©Êetincu (1898. - 1939.), koji je djelovao praktiËki i teoretski na socijalnom polju, a u svoje je vrijemebio najbolji poznavatelj korporativnog faπistiËkog sustava u Hrvatskoj.

U crkvenu, ali i politiËku povijest trebamo uvrstiti rad mr. sc. Ivice Zvonara iz Odsjeka za povijesneznanosti HAZU iz Zagreba, koji je odliËno obradio sveÊeniËki i politiËki æivot dr. Frana Barca(©emovci, 1872. - Zagreb, 1940.), koji je ostavio snaæan trag u katoliËkom æivotu Poæege gdje je bioprefekt poæeπkog kolegija i kasnije u Zagrebu, njegujuÊi uvijek veze sa zaviËajem. PolitiËki je biopravaπ, pa zajedniËar i konaËno potpredsjednik Hrvatske federalistiËke seljaËke stranke kojoj je dr. AnteTrumbiÊ bio predsjednik. Kvalitetan je i rad dr. med. Milivoja KovaËiÊa, koji je obradio cjelokupniæivot i djelovanje sveÊenika - katehete u koprivniËkim πkolama, Mihovila KolariÊa (Koprivnica, 1880.- KPD Stara Gradiπka, 1948)., a koji je bio prepoznatljiv i u druπtvenom æivotu Koprivnice, osobito upjevaËkim druπtvima “Podravac” i “Domoljub” gdje je bio zborovoa.

Dr. sc. Zdravko Dizdar iz Hrvatskog instituta za povijest u Zagrebu prezentirao je u svom radugodinama stjecane spoznaje o politici ljevice na podruËju Koprivnice od 1929. do 1941. godine. Dizdars posebnom pozornoπÊu obrauje kretanja na lijevom krilu Hrvatske seljaËke stranke, dajuÊi osvrt napodlogu na kojoj se uspjeπno razvijao takav specifiËan pokret.

Dr. M. KovaËiÊ obogatio je kulturnu baπtinu Koprivnice biografijom ljekarnika Josipa Milhofera,koji je roen u Cvetkovcu pokraj Koprivnice te je mladost proveo u Koprivnici. On je autoru daozanimljive podatke o svojem æivotu u Koprivnici kada je bio Ëlan æidovske zajednice u Koprivnici, kaoi o svojem æivotu u dræavi Izrael. Dr. med. Kreπimir ©varc opisao je djelovanje koprivniËkih Æidova od1929. do 1941. godine na svoj poznati naËin, obogaÊujuÊi naπu spoznaju o Æidovima kao nosiocima


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

gospodarskog i druπtvenog æivota u ovom gradu u vrijeme kada se njihov utjecaj najjaËe osjeÊao. Dr.©varc je najbolji poznavatelj te problematike i svaki njegov prilog je hvalevrijedan.

Najnovijoj povijesti pripada rad Martina ©pegelja o Hrvatskoj i Podravini ratne 1991. i 1992. godine.©pegelj se od sredine 1990. do 1993. nalazio u samom vrhu Hrvatske vojske, te je svoja sjeÊanja izloæiou memoarskoj formi u svojoj knjizi, a u saæetoj formi i u ovom radu.

U povijest novinstva treba uvrstiti vrlo kvalitetan prikaz Hrvoja ©labeka iz Podravke d.d. o listuPodravka koji je 2002. proslavio 40. godiπnjicu, ali se ©labek osvrnuo samo na prvih 13 godina kada suurednici bili Stanko Lauπ (1962.), Jovo RojËeviÊ (1964. - 1969.) i Ivo »iËin-Maπansker (od 1969.).

Dr. med. Sanja ©varc-Janjanin iz æupanijske bolnice “Dr. Tomislav Bardek” u Koprivnici osvrnula sena dvadeset godina rada Odjela za fizikalnu medicinu, rehabilitaciju i reumatologiju, posebice na rad dr.Ivana MesiÊa koji je osnovao i vodio taj odjel niz godina. Bolnica je u Domovinskom ratu djelovala kaopozadinska te je u njoj lijeËeno 293 ranjenika, od kojih su mnogi tretirani i fizikalnom medicinom irehabilitacijom.

BuduÊi da postoji cjelina Etnologija i Etnografija, odliËan rad Vladimira Miholeka o pogrebnimobiËajima u –urevcu ne bi trebao biti u skupini Povijest jer se temelji na zapisima i etnografskojmetodologiji, pisan na naËin kako to Ëini Josip LovretiÊ u svojoj uzornoj monografiji “Otok”, koja jebila predloπkom i Antunu RadiÊu prilikom izrade njegove “Osnove za sabiranje i prouËavanje grae onarodnom æivotu” 1897 godine.

SjeÊanja Vladimira FuËijaπa, istaknutog dugogodiπnjeg suradnika Radiotelevizije Zagreb, oFerdinandovcu vrlo su zanimljiva i vrijedna i dobro je da ih je napisao jer Ferdinandovac je uvijek bio“Bogu za leima”, pa se o njemu malo Ëulo i znalo.

Etnografski blok sadræi rad Ane Mlinar o etnografskoj zbirci obitelji »amba i BukovËan. DanijelaVrtiprah napisala je zapis o “Ëehalcu” u Hlebinama. Zanimljiv mi je rad Zlate i Andrije KovaËa o izradiprekrasnih i bogatih narodnih noπnji KoprivniËkog Ivanca. Venija BobnjariÊ-VuËkoviÊ piπe o kovaËima,a Branka MarkulinËiÊ Evers o ruralnoj arhitekturi i obiËajima ludbreπkih vinograda.

Arheoloπki blok sadræi rad dr. sc. Tajane Sekelj IvanËan i Tatjane TkalËec o probnim arheoloπkimistraæivanjima u okolici TorËeca 2002. Igor KulenoviÊ i Miona Muπtra opisuju kruniπte s lavljim paromiz πljunËare Gabajeva greda iz rimskog vremena.

Blok Prirodoslovlje sadræi rad poznatog struËnjaka dr. sc. Radovana KranjËeviÊa koji opisujedanaπnje stanje jezera ©oderice te daje prijedloge za sanaciju i revitalizaciju ovog vaænog turistiËkoglokaliteta, koji je gotovo upropaπten bioloπkom nebrigom i ispuπtanjem otpadnih voda u jezero. Mislimda je KranjËeviÊev poziv vrisak u pomoÊ koji bi svakako trebalo posluπati i pomoÊi jezeru da vrati staruljepotu i ËistoÊu. U istu skupinu spada i rad Krunoslava AraËa koji prati boravak ptica na jezeru©oderica tijekom zime 2001./2002., πto je zapravo dokaz da je jezero izvanredno vrijedno i zapreæivljavanje ptiËjeg svijeta i spaπavanje ugroæenih vrsta.

U Podravskom zborniku postoji mnogo radova koji pripadaju povijesti knjiæevnosti. Tu bih uvrstilarad Branka BegoviÊa o Petru PreradoviÊu, ali i brojne napise posveÊene preminuloj knjiæevnici BoæeniLoborec, o Ëemu neÊu pisati, kao ni o brojnim knjiæevnim prilozima raznih vrsta poznatih i manjepoznatih autora u skupini Knjiæevni prilozi, koje je priredio urednik za knjiæevnost Slavko FijaËko.Svakako ovamo pripada i rad opata Vatroslava Frkina koji govori o knjiænici franjevaËkog samostana uKoprivnici, premda je crkvena povijest zastupana i kroz æivotopise Barca i KolariÊa.

Na kraju treba pohvaliti bibliografiju Podravskog zbornika Boæice AniÊ za razdoblje od 1995. do2001., te vrlo lijepu likovnu opremu koju zahvaljujemo trudu Draæenke JalπiÊ ErneËiÊ, ali i trudu svihdrugih suradnika. Svakako da Ëasopis tako bogatog profila treba i dalje izlaziti jer je identifikacijskakulturna karta grada Koprivnice, odnosno Podravine u hrvatskom prostoru, stoga je vrata kroz koja seulazi u suvremene probleme ovog kraja.

Mira KOLAR-DIMITRIJEVIΔ


PR

IKA

ZI

NO

VIH

KN

JIG

AI»

ASO

PIS

A

CRIS, »ASOPIS POVIJESNOG DRU©TVA KRIÆEVCI,god. IV., br. 1/2002., Kriæevci, 2002., 74. str.

»asopis Povijesnog druπtva Kriæevci, CRIS, pokrenut je 1999. g. i otad izlazi redovito jednomgodiπnje. U njemu se objavljuju tekstovi iz povijesti, zatim etnologije, povijesti umjetnosti, arheologijei ostalih disciplina koje, uz ostalo, pokrivaju i obrauju tematiku o proπlosti Kriæevaca, kriæevaËkogkraja i njegove baπtine te KriæevËana koji su pridonijeli kulturi i znanosti cijele Hrvatske.

Sadræaj ovog broja Crisa Ëini trinaest priloga tematikom vezanih uz povijest i kulturu Kriæevaca.Prilozi nisu recenzirani, ali mogli bismo ih podijeliti u dvije kategorije: prilozi sinteznog, preglednogili analitiËkog karaktera, koji su popraÊeni saæetkom na hrvatskom i engleskom jeziku, te prilozi ukojima se daje prikaz djelatnosti Druπtva, prikaz knjiga i prikaz obljetnica vaænih za KriæevËane, avezanih uz 2002. godinu.

Katarina »avlek daje pregled svih djelatnosti Druπtva u tekstu “Djelatnost Povijesnog druπtvaKriæevci u 2001. godini” (5-6). Uz brojne struËne izlete po Hrvatskoj i izvan nje, kao i posjete raznimizloæbama, Druπtvo je organiziralo javna predavanja povijesne tematike, a stupilo je i u suradnju saZavodom za hrvatsku povijest Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu u vezi sorganiziranjem meunarodnog znanstvenog skupa o etnokonfesionalnim promjenama na podruËjuKriæevaËke æupanije i Varaædinskoga generalata u ranom novom vijeku (1450. - 1800.), koji je odræanu Kriæevcima u lipnju 2002. godine.

Lana Okroπa u Ëlanku “Nastavak arheoloπkog istraæivanja prapovijesnog nalaziπta u Brezovljanima”(7-10, 3 ilustrativnih priloga) donosi rezultate arheoloπkih istraæivanja neolitiËkog naselja, koja jeobavio Gradski muzej Kriæevci pod vodstvom autorice Ëlanka i dr. Zorka MarkoviÊa. Istraæivanja supoËela 1973. godine pod vodstvom dr. S. DimitrijeviÊa iz Arheoloπkog zavoda Filozofskog fakulteta uZagrebu i upozorila su na vrlo znaËajno arheoloπko nalaziπte. Istraæivanjem 2001. obuhvaÊen jestambeni dio radioniËkog dijela naselja istraæivanog 1973. godine. IstiËe se nalaz podnice prvognadzemnog stambenog objekta iz razdoblja neolitika na πirem podruËju srediπnje Hrvatske.

Zdenko Balog autor je Ëlanka “MoguÊi neostvareni projekt crkve Sv. Kriæa u Kriæevcima” (11-17, 5ilustrativnih priloga) u kojem je dao neπto kraÊu inaËicu studije objavljene u Ëasopisu Peristil. Rad jeusredotoËen na kasnogotiËku obnovu svetiπta te na razjaπnjavanje pitanja zaπto je taj zahvat ostao nedoreËeni nespretno zavrπen. Utvrdio je kako je prvobitni projekt obnove planiran od strane radionice vjerojatnoposredno vezane uz difuziju praπke πkole, posebno ptujsko-lepoglavske linije, i to najkasnije polovinom 15.stoljeÊa. Iz nekih je razloga tijekom radova doπlo do promjene projekta i drugaËije konaËne izvedbe.

Tatjana TkalËec u Ëlanku “Stari grad »anjevo” (18-25, 6 ilustrativnih priloga) daje pregled podatakaiz povijesnih izvora o jednom od najslabije oËuvanih srednjovjekovnih tvrdih gradova sjeverozapadneHrvatske, kao i prikaz sadaπnjeg stanja utvrde. »anjevo se u povijesnim izvorima spominje od kraja 13.stoljeÊa kao zemlja (terra), kasnije kao posjed (possesio), a kao castrum Chanyo spominje se tek 1557.godine. Utvrivanje stvarne starosti (je li grad podignut neposredno nakon provale Tatara 1241. ili naizmaku kasnog srednjeg vijeka), kao i slojevitosti ovog tvrdog grada, omoguÊila bi tek arheoloπkaistraæivanja. Prestankom turskih opasnosti u 17. stoljeÊu ËanjevaËka utvrda gubi na vaænosti i napuπtase, a podno nje se gradi barokna kurija.

Hrvoje PetriÊ je priloæio Ëlanak “Prilog poznavanju intelektualnih gibanja u srednjovjekovnojSlavoniji kroz veze s europskim sveuËiliπtima, s posebnim osvrtom na Kriæevce i okolicu” (26-32, 1tablica). Iz priloga je vidljiva relativno velika mobilnost dijela kasnosrednjovjekovnih studenata. Naosnovi dosadaπnjih saznanja, koja Êe se dopuniti buduÊim istraæivanjima, autor zakljuËuje kako sustudenti iz Slavonije najËeπÊe studirali u BeËu ili u talijanskim sveuËiliπnim srediπtima. U zapadnomdijelu KriæevaËke æupanije najpotpuniji su podaci za grad Kriæevce. NajveÊi je broj studenata izkriæevaËkog kraja studirao na beËkom sveuËiliπtu krajem 14. i u prva Ëetiri desetljeÊa 15. stoljeÊa.


PR

IKA

ZI N

OVIH

KN

JIGA

I»

ASO

PIS

A

U Ëlanku “Poljana KriæevaËka” (33-43, 2 tablice) Ivan PekliÊ navodi podatke o naseljavanju ikulturnom æivotu mjesta, od njegova prvog spomena u pisanim povijesnim izvorima 1267. godine pado danaπnjih dana. Daje pregled srednjovjekovnih posjednika, djelovanja Crkve, DVD-a PoljanaKriæevaËka te prosvjetnog rada. Izlaæe popis uËitelja s godinama obavljanja uËiteljske sluæbe u PoljaniKriæevaËkoj te detaljan popis broja polaznika πkole od πkolske godine 1875./76. do 1986./87.

“Obnova izgorjelog sela Kolarec” (44-51, 5 ilustrativnih priloga) rad je Jasenke KranjËeviÊ u kojemautorica predstavlja jedinstven primjer total dizajna planiranog ruralnog naselja na podruËju Hrvatske.Obnova u cijelosti izgorjelog sela trajala je od 1938. do 1941. godine, a organizirala ju je HrvatskaseljaËka stranka. Izradu prostornog plana, projektiranje graevina, gradnju, nadzor i ureenje interijerai eksterijera vodio je graditelj SreÊko Florschütz. Prilikom projektiranja seoskih graevina nastojalo seostvariti idealan tip seljaËke kuÊe s njezinim varijacijama. Autorica ocjenjuje obnovu Kolarca kao uzorkoji se dijelom moæe primijeniti i prilikom oæivljavanja danaπnjih ruralnih prostora.

Slijedi Ëlanak “Nekoliko crtica o boæiÊnim obiËajima kriæevaËkog kraja” (52-56) u kojem MelitaHabdija daje pregled obiËaja vezanih uz boæiÊni ciklus od poËetka doπaπÊa ili adventa, preko dana Sv.Barbare, Sv. Nikole, Badnjaka pa do Bogojavljanja ili Sv. Tri kralja. Opisani obiËaji temelje se naetnoloπkoj usmenoj grai zabiljeæenoj u selima Sv. Ivan Æabno, Sv. Petar Orehovec, Gornja Rijeka, Sv.Petar »vrstec, Veliki Raven, Majurec, Cirkvena i ©opron.

Zoran Homen autor je Ëlanka “PrisjeÊanje na roenu KriæevËanku, slikaricu Jelku Struppi uz 130.obljetnicu roenja” (57-61, 6 slika). Tijekom travnja 2002. mogla se u Gradskom muzeju Kriæevcirazgledati izloæba koja je obiπla viπe muzeja i galerija Hrvatske - “Hrvatske slikarice plemkinje”. Tadasu bili predstavljeni i radovi Jelke Struppi bar. Wolkensperg. Autor daje prikaz njezina podrijetla,djetinjstva i πkolovanja te razvijanja slikarskog talenta. Svoja bogata Ëuvstva gluhonijema je umjetnicaizraæavala vrhunskim slikarskim djelima. Umrla je 1946., a svoje posljednje dane proæivjela je uZagrebu skromno i pomalo zaboravljeno.

U Crisu su nadalje objavljeni kraÊi prikazi: “KriæevaËko nakladniπtvo u 2001. i 2002. godini” (62-65) Marijane Æulj, zatim prikaz knjige “KriæevaËka preparandija (1920. - 1965.)” (66) Terezije Horvat.Objavljen je popis odræanih predavanja na meunarodnom znanstvenom skupu “Etnokonfesionalnepromjene na podruËju KriæevaËke æupanije i Varaædinskoga generalata u ranom novom vijeku (1450. -1800.)” (67-68) koji je odræan u Kriæevcima od 26. do 28. lipnja 2002. u organizaciji Zavoda zahrvatsku povijest, Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu i Povijesnog druπtvaKriæevci. Objavljen je i pregled zanimljivosti iz povijesti i kulture Kriæevaca i okolice, obljetnicevezane uz 2002. godinu (69-71), zatim sjeÊanje na preminulog Ëlana druπtva Emila JeliÊa (72), a Ëasopiszavrπava uputama autorima na hrvatskom (73) i engleskom (74) jeziku.

Tatjana TKAL»EC


UP

UTE

SU

RA

DN

ICIM

A

UPUTE SURADNICIMAA WORD TO ARTICLES’ CONTRIBUTORS

»asopis “Podravina” objavljuje Ëlanke koji se recenziraju i one koji ne podlijeæu recenzentskompostupku. »lanci koji se kategoriziraju kao znanstveni i struËni moraju imati dvije pozitivne recenzije.

Recenzirani radovi kategoriziraju se na sljedeÊi naËin:

1. Izvorni znanstveni Ëlanci, kratka priopÊenja, prethodna priopÊenja i izlaganja sa znanstvenogskupa sadræe neobjavljene rezultate izvornih istraæivanja u potpunom ili preliminarnom obliku. Onimoraju biti izloæeni tako da se moæe provjeriti toËnost rezultata istraæivanja.

2. Pregledni radovi sadræe izvoran, saæet i kritiËki prikaz jednog podruËja ili njegova dijela u kojemuautor i sam aktivno sudjeluje. Mora biti naglaπena uloga autorova izvornog doprinosa u tom podruËjuu odnosu na veÊ objavljene radove, kao i iscrpan pregled tih radova.

3. StruËni rad sadræi korisne priloge iz podruËja struke i za struku, koji ne moraju predstavljatiizvorna istraæivanja. »asopis objavljuje i tekstove koji spadaju u grupu “grada” koja sadræi, premapravilima za objavljivanje, pripremljene izvorne dokumente.

Kategoriju Ëlanak predlaæu dva recenzenta, a u sluËaju njihova neslaganja konaËno miπljenje donosiuredniπtvo. Kategorizacija se navodi i objavljuje u zaglavlju Ëlanka.

Uredniπtvo i urednici pridræavaju pravo na manje izmjene teksta, lekture i grafiËkih priloga, ali takoda to bitno ne utjeËe na sadræaj i smisao Ëlanka.

Uredniπtvo ne odgovara za navode i glediπta iznesena u pojedinim prilozima. »asopis izlazi upravilu dva puta godiπnje, a rukopisi se ne vraÊaju.

Osim recenziranih Ëlanaka, Ëasopis “Podravina” objavljuje recenzije i prikaze knjiga te periodike, aprema potrebi obavijesti, biljeπke, reagiranja i sliËno.

Jednom prihvaÊeni Ëlanak obvezuje autora da ga ne smije objaviti na drugom mjestu bez dozvoleuredniπtva Ëasopisa koje je Ëlanak prihvatilo, a i tada samo uz podatak o tome gdje je Ëlanak objavljenprvi put.

Prilozi za Ëasopis “Podravina” moraju biti pisani na raËunalu, u jednoj od verzija programa MSWord (od 6.0 nadalje) ili iznimno u nekom od programa koji su kompatibilni s MS Word. Svi tekstovimoraju biti snimljeni u formatu MS Word dokumenta (**.doc). Potrebno je koristiti font Times NewRoman. VeliËina slova je 12, a prored 1,5. U biljeπkama je veliËina slova 10, a prored jednostruki(single).

Uredniπtvu je potrebno dostaviti jedan ispis teksta i disketu (ili CD).»lanci se mogu predati osobno uredniku ili se πalju na adrese (s naznakom: Za Ëasopis “Podravina”):- odgovorni urednik prof. dr. sc. Dragutin Feletar, Trg Mladosti 8, 48000 Koprivnica- Meridijani, ObrtniËka 17, 10430 Samobor, [email protected] urednik Hrvoje PetriÊ, Trg kralja Zvonimira 8, 48000 Koprivnica, [email protected]»lanci ne bi smjeli prelaziti opseg od dva arka (32 kartice), a autori dobivaju besplatno primjerak

Ëasopisa “Podravina”, a prema moguÊnostima i do 10 primjeraka separata.Tablice, grafiËki prilozi (crteæi, karte i dr.) i fotografije moraju imati numeraciju i takav raspored u

tekstu da ih je moguÊe uvrstiti paralelno s tekstom. GrafiËki prilozi se prilaæu u originalu, svaki naposebnoj stranici, formata do A4. Naslov tablice (skraÊeno Tab.) se stavlja iznad, a izvor ispod nje.Izvorni znanstveni Ëlanci u pravilu ne smiju koristiti grafiËku dokumentaciju drugih autora. Ako se


UP

UTE S

UR

AD

NIC

IMA

koristi takva dokumentacija, obvezno treba citirati autora. Kod objavljivanja starih karata i grafikapotrebno je navesti autora, izvor ili ustanovu gdje se grafiËki prilog Ëuva te signaturu ako postoji.

Svaki je autor duæan dostaviti sljedeÊe podatke o Ëlanku i sebi:a) naslov Ëlankab) ime(na) autorac) naziv i adresu ustanove u kojoj autor radid) za Ëlanke koji se recenziraju potrebno je priloæiti saæetak, a on treba sadræavati opÊi prikaz teme,

metodologiju rada, rezultate i kratki zakljuËak. Treba ga pisati u treÊem licu i izbjegavati pasivneglagolske oblike, a optimalan opseg saæetka je tekst koji ima oko 250 rijeËi

e) kljuËne rijeËi na jeziku Ëlanka.»lanci se objavljuju u pravilu na hrvatskom, njemaËkom, slovenskom i engleskom jeziku.

CITIRANJE I PISANJE BILJEÆAKA

Prezime autora piπe se velikim tiskanim slovima (verzal), a ime obiËnim slovima (kurent). NaslovËlanka se piπe obiËnim slovima, a naslov djela udesno nagnutim slovima (kurziv). Kod citiranja i Ëlankase moæe, ali i ne mora staviti “str.” ili “s.” Najbolje je samo napisati broj stranice. Kada se isto djeloponovno navodi u Ëlanku na drugome mjestu, treba upotrijebiti skraÊeni naziv, a navodi se samo prvoslovo imena autora i prezime te prvih nekoliko rijeËi djela ili Ëlanka te broj stranica.

Drugi naËin ponovna citiranja sadræi prezime autora, prvo slovo imena verzalom, godina izdanja ibroj stranice. Ako je isti autor iste godine napisao dva ili viπe teksta, onda se citira godina s dodatkommalog slova po abecedi, 1991.a, 1991.b, 1991.c itd.

Na kraju Ëlanka se moæe, ali i ne mora priloæiti popis literature i izvora, i to abecednim redom.

Documents

P O D R A V I N Apodravina.org/datoteke/Podravina03-KB.pdf · 14. Mr. sc. Gordan RAVAN»IΔ, Hrvatski institut za povijest, Zagreb 15. ... ABC CLIO Library Santa Barbara, California