Pokaži mi, Gospodine, stazu života!

Čuvaj me, Bože, jer se tebi utječem. Gospodinu rekoh: »Ti si moj gospodar.«

Gospodin mi je baština i čaša: ti u ruci držiš moju sudbinu.

Blagoslivljam Gospodina koji me svjetuje

te me i noću srce opominje. Gospodin mi je svagda pred očima

jer mi je zdesna da ne posrnem.

Stog mi se raduje srce i kliče duša, pa i tijelo mi spokojno počiva.

Jer mi nećeš ostavit dušu u podzemlju ni dati da pravednik tvoj truleži ugleda.

Pokazat ćeš mi stazu života,

puninu radosti lica svoga, sebi zdesna blaženstvo vječno.

Otpjevni psalam: Ps 16 , 1-2a.5.7-11

Policijska kapelanija

“majka božja kamenitih vrata”

PU zagrebačka

Petrinjska 20

Zagreb

26. travnja 2020.

P R O M I Š L J A N J E Hrvatski katolički radio emitirao je u utorak 21. travnja Misno slavlje šestog utorka u povodu pobožnosti Trinaest utoraka posvećenih sv. Antunu koje je predvodio župnik župe i svetišta Sv. Antuna Pa-dovanskog na Svetom Duhu fra Roko Bedalov. Na početku misnog slavlja fra Roko je naveo kako se u vremenu nakon Uskrsa i Nedjelje Božjeg mi-losrđa budi nada koja je temeljni kršćanski pojam te uz uskrsnuće ima čvrstu poruku. Podsjetio je da, iako se čovjek nalazi u vremenima iskušenja nade i iščekivanja zajedništva, ipak može biti ispunjen radošću Uskrsa i Božjeg milosrđa koje blagoslivlja čak i u kušnjama. “Da bismo izišli iz tog nesklada ljudskih odnosa pozvani smo da svoj sklad ostvarimo na temelju Duha Svetoga koji blago ovoga svijeta, jer nam ga Bog daje da bi nas vodio kao Crkvu, daje također i zato da bi oblikovao vrijeme u kojem živimo. Da Krist danas pono-vno uskrsne ne bi nam govorio ni jednu drugu vijest negoli onu koju je donio na uskrsno jutro kada se prvi put ukazao svojim učenicima i rekao: Mir vama. Kada otkrijemo što je Kristov mir, onda shvaćamo da je to bogatstvo”, naveo je fra Roko. Zaključio je homiliju podsjetivši vjernike da se ugledaju na sv. Antuna koji potiče na strastvenu pobož-nost djetetu Isusu i Presvetoj euharistiji, Bogu koji je dao život svijetu. “Duša puna Duha u životu sv. Antuna odrazila se na način što je bio Božji miljenik i što je znao nositi taj sklad u svome srcu upravo zato što je Bogu predao da oblikuje njegov život. Želi pozvati i nas danas da prepustimo Bogu da nas ispuni Duhom Sve-tim, da oblikuje našu narav, društvo u kojem živimo, obitelji čiji smo članovi, jer jedino takvi postat ćemo bo-gati ljudi”, rekao je fra Roko pozivajući sve da se otvore Duhu Svetome kako bi postali ljudi koji će ovome svije-tu govoriti u miru uz želju da, uz Božje vodstvo, svi nađu izlaz iz ovih nenadanih okolnosti i teške situacije.

ZAGREB (IKA)

zagrebacka.policija.hr

Prepoznaše ga u lomljenju kruha.

Godina 11 ● broj 432 ● 2020. godina

Papa Franju je tijekom jutarnje mise u uto-rak 21. travnja u Domu sv. Marte izrazio na-du da će nam ovo vrijeme pandemije i nove tišine pomoći da rastemo u sposobnosti slušanja. U propovijedi se osvrnuo na sklad koji je vladao u prvoj kršćanskoj zajednici te istaknuo kako je Duh Sveti u stanju činiti čudesne stvari, ako smo poslušni i uspijemo svladati tri kušnje koje dijele zajednicu, a to su novac, taština i ogova-ranje. U posljednje vrijeme posvuda vlada tišina, koju se može čak i čuti, nešto novo u našim običaji-ma, primijetio je Papa i izrazio nadu da će nam to pomoći u razvoju sposobnosti slušanja. U propovijedi se osvrnuo na život članova prve kršćanske zajednice, koji su bili, kako stoji u Djelima apostolskim „jedno srce i jedna duša i nijedan od njih nije svojim zvao ništa od onoga što je imao nego im je sve bilo zajedničko i nit-ko nije bio siromašan“. Duh Sveti, rekao je Pa-pa, čini i takva čudesa. Prva kršćanska zajedni-ca je model, ideal, znak svega što može činiti Duh Sveti, ako ga slušamo. On stvara sklad, a onda dolaze problemi i podjele zbog novca, taštine i ćaskanja. Diskriminira se siromašne. Novac razjedinjuje zajednicu, Crkvu. Često je uzrok i doktrinarnih zastranjivanja. Siromaštvo je majka zajednice. Mnoge se obitelji svađaju zbog nasljedstva. Taština čovjeka uvjerava da je bolji od drugih te se ponaša kao paun. Ogo-varanja, koja đavao stavlja u nas, isto tako dijeli zajednicu. Duh Sveti može nas spasiti od tih mondenih napasti, ako molimo Gospodina za poslušnost Duhu Svetome, kojemu se na kraju Papa obratio molitvom da preobrazi naše zaje-dnice kako bi postale skladne. VATIKAN (IKA)

Policijski kapelan don Marin Drago Kozić (mkozic@mup.hr)

(01) 4563 295 (spec. 25 295)

Pomoćnik kapelana Mišo Josipović (mjosipovic@mup.hr) 099 22 92 432 (85 546)

Telefaks: (01) 45 63 699 (25 699)

Uredio: Pomoćnik kapelana Mišo Josipović

kuću. U toj molbi sadržan je cijeli život. Uvijek kada Isusa pozivamo u našu kuću, tj. u naš život, događa se tajna našega života. Tako kao što Isus u Lukinom pričanju uzima kruh, blagoslivlja ga, lomi i daje, da bi taj trenutak ispunio svojom prisutnošću, tako Isus želi svojom prisutnošću ispuniti naš život, ako ga za to molimo.

Puno toga se može promijeniti u Crkvi i u našem životu ako poput učenika iz Emausa pozove-mo Isusa u naš život. To što se tamo dogodilo, dogo-dit će se i na nama. Ako je Isus tada uzeo kruh i bla-goslovio ga, da bi ga razlomio i podijelio a time se uprisutnio, to se događa sada i nama. Isus bi htio stupiti u dijalog sa svakim čovjekom, ako ga taj pozo-ve, i kazati mu da je prihvaćen i blagoslovljen. Premda čovjek doživi klonulost u životu, to nije kraj, on treba puno više prepoznati početak novoga života.

Na temelju naših iskustava mi kažemo: život i vjera ostaju tajna. Ali tamo, gdje stupimo u dijalog s Bogom, otvara s tajna. To je nova otvorenost koja nam omogućava putove koje još ne poznajemo. Ta nedjeljna ispovijed tajne vjere nalazi svoj izričaj u rije-čima: "Tvoju smrt Gospodine naviještamo, Tvoje u-skrsnuće slavimo, Tvoj slavni dolazak iščekujemo". To nas može podsjetiti i ohrabriti da je Isus stvarno pozvan u naš život. Možda u sebi možemo također moliti: "Gospodine, ostani sada sa mnom. Pozivam te u kuću moga života. Dođi u svaki trenutak moje povi-jesti. Dođi u tamu i skrivenost moga života". Tada bismo mogli biti obdareni slutnjom što slavimo Uskr-som: Krist živi. Gospodin je uistinu uskrsnuo. On nam nije daleko. Ima njegovih tragova u našem životu. Neka ostane s nama i sa svim svojim vjernicima kroz vrijeme i vječnost.

Fra Jozo Župić

Evanđelje Lk 24, 13-35

On zna što nas boli

U jednoj hasidskoj priči prijatelj pita prijatelja:

"Kaži mi, ljubiš li me?" Prijatelj odgovara: "Veoma te lju-bim." Onda prijatelj pita dalje: "Znaš li što me boli?" "Kako mogu znati što te boli?", odgovori prijatelj. "Ako ne znaš što me boli, kako možeš kazati, da me ljubiš?" Ipak shvati: ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."

Ta kratka priča izražava nešto bitno za naš život: "Ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."

To je ujedno mudrost, koja se provlači kroz uskrs-ne priče u evanđelista Ivana. U svim susretima četvrtoga evanđelja Uskrsli pokazuje da on ljubi svoje prijatelje, da on ozbiljno uzima njihove rane i stoga se veže tamo gdje njih nešto boli, i kroz susrete s njim liječi ih. To smo mogli slijediti prošlih uskrsnih nedjelja: tako Uskrsli ozbiljno uzi-ma oproštajnu bol Marije Magdalene koja plače uz prazan grob, jer je očigledno netko uzeo tijelo, a to je ono zad-nje što ostaje od ljubljenog čovjeka i ona tuguje za svojim prijateljem. Nju Isus ozbiljno uzima u njenoj boli.

Krist također ozbiljno uzima nutarnje rane Tome apostola. Taj nije jednostavno sumnjivac, nego očajnik koji je svu nadu stavio u Isusa i stoga ne može shvatiti katas-trofu Velikoga petka. Njemu Uskrsli pokazuje svoje rane. Toma smije "opipati" rane i tako napipati što znači uskrs-nuće. "Ljubiti, istinski ljubiti, znači znati, što drugoga boli."

Također današnje evanđelje po Luki govori o dvo-jici učenika na putu iz Jeruzalema u Emaus, na kojemu susreću Isusa. I taj susret ostaje tajnovit. Učenici ne pre-poznaju Isusa. On je najprije suputnik kojega ne prepoz-naju. Ali se čini da on poznaje njihova pitanja. To što poči-nje tajnovito, i dalje ostaje tajna. Učenici u trenutku spoz-naje ne mogu zadržati Isusa. Oni su najprije s njime na putu. On ih podsjeća što je pisano o Mesiji u pismima. Tada ga oni mole da ostane s njima jer su dirnuti od nje-gove prisutnosti. Isus, koji na njihovu molbu ulazi u kuću, priređuje im večeru i lomi kruh. U tom trenutku u kojemu poput zrake svjetlosti u tami, stranac postaje prijatelj, i oni ga prepoznaju kao Mesiju, Isus ponovno iščezava. Prepo-znavanje i iščeznuće je jedinstven trenutak i jedinstven događaj. I budući da Isus iščezava učenici ne mogu zadr-žati trenutak spoznaje. Sve skupa ostaje tajna.

Ipak se događa ono odlučujuće: učenici imaju iskustvo spoznaje, da im Isus nije više daleko. Taj koji je prije bio njihov suputnik, živi u njima (usp. Gal 2,20). On im je sasvim blizu. I jer oni znaju za tu Isusovu blizinu, mogu krenuti i vratiti se u Jeruzalem. Trenutak njihove spoznaje ostaje tajna. Usred pričanja stoji poziv kojeg obojica učeni-ka upućuju Isusu: "Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!" Oni su ti koji pozivaju stranca u svoju

Onog istog dana – prvog u tjednu – dvojica Isusovih učenika putovala su u selo koje se zove E-maus, udaljeno od Jeruzalema šezdeset stadija. Raz-govarahu međusobno o svemu što se dogodilo. I dok su tako razgovarali i raspravljali, približi im se Isus i pođe s njima. Ali prepoznati ga – bijaše uskraćeno njihovim očima. On ih upita: »Što to putem pretresate među sobom?« Oni se snuždeni zaustave te mu je-dan od njih, imenom Kleofa, odgovori: »Zar si ti jedini stranac u Jeruzalemu te ne znaš što se u njemu do-godilo ovih dana?« A on će: »Što to?« Odgovore mu:

»Pa ono s Isusom Nazarećaninom, koji bijaše prorok – silan na djelu i na riječi pred Bogom i svim narodom: kako su ga glavari svećenički i vijećnici naši predali da bude osuđen na smrt te ga razapeli. A mi se nada-smo da je on onaj koji ima otkupiti Izraela. Ali osim svega toga ovo je već treći dan što se to dogodilo. A zbuniše nas i žene neke od naših: u praskozorje bija-hu na grobu, ali nisu našle njegova tijela pa dođoše te rekoše da su im se ukazali anđeli koji su rekli da je on živ. Odoše nato i neki naši na grob i nađoše kako že-ne rekoše, ali njega ne vidješe.« A on će im: »O bezu-mni i srca spora da vjerujete što god su proroci navije-stili! Nije li trebalo da Krist sve to pretrpi te uđe u svoju slavu?« Počevši tada od Mojsija i svih proroka, protu-mači im što u svim Pismima ima o njemu. Uto se prib-liže selu kamo su išli, a on kao da htjede dalje. No oni navaljivahu: »Ostani s nama jer zamalo će večer i dan je na izmaku!« I uniđe da ostane s njima. Dok bijaše s njima za stolom, uze kruh, izreče blagoslov, razlomi te im davaše. Uto im se otvore oči te ga prepoznaše, a on im iščeznu s očiju. Tada rekoše jedan drugome:

»Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govo-rio, dok nam je otkrivao Pisma?« U isti se čas digoše i vratiše u Jeruzalem. Nađoše okupljenu jedanaestori-cu i one koji bijahu s njima. Oni im rekoše: »Doista uskrsnu Gospodin i ukaza se Šimunu!« Nato oni pri-povjede ono s puta i kako ga prepoznaše u lomljenju kruha.

Misna slavlja putem Hrvatske radiotelevizije 13.04.2020. - 30.04.2020.

U organizaciji Tiskovnog ureda Zagrebačke nadbiskupije i Hrvatske radiotelevizije, HRT od četvrte korizmene nedjelje 22. ožujka, svakoga dana prenosi svetu misu iz župe Tijela Kristova u zagrebačkom na-selju Sopot. Svakodnevnu svetu misu s kratkom homi-lijom i u prisutnosti domaćeg župnika preč. Ivice Repa-rinca te dvoje vjernika laika predvode svećenici Zagre-bačke nadbiskupije. Misu možete pratiti u 18 sati na Trećem programu HTV-a i Trećem programu Hrvat-skoga radija. Prijenose se može pratiti i preko multime-dijske usluge HRTi. https://ika.hkm.hr/