KRITIKE ARISTOTOVOJ TEORIJI DRZAVETotalitaristicki poredak (cilj je opće dobro a ne korupcia prema tome sve je bitno osim pojedica on je nitko i nista)UTOPIJA- platon je svoju drzavu pokusao preslikati na sicilijansko drustvo ali nije uspio)

ARISTOTELRođen u uglednoj obitelji lijecnikaOdgojitelj aleksandru makedonskomOsnovao PARIPATETIČKU ŠKOLU (grč . peripatetos – šetalište)Vrhunski sistematičar koji je prvi određeni problem povijesno i kriticki sagledao pa onda iznio svoje mišljenjePostavio temelje :biologiji kemiji fizici minerologiji botanici sociologiji…Za njega je logika oruđe tj organon filozofije ona je pretpostavka za svaku znanost pa tako i za filozofiju.DJELA : fizika metafizika organon o dusi nikomahova i eudeamova etika poetika retorika i politikaOdgajan u prirodoznanstvenom duhu ; učitelj mu je bio platonPo svom gledištu kaže čovjek je politička životinja.KRITIZIRAO JE PLATONOVO UČENJE O IDEJAMA : prema njemu ne postoji podvojenosti između svjetova i on to ne podrzava pa kaze da svijetom valada jedinstvo općeg i pojedinačnog te biti i pojave kao i događaji od kretanja.Tvrdi da je opće pojedinačnog a pojedinačno pojedinačno neke biti ili pojave te nema druge zbilje. („drag mi je platon ali mi je puno draza istina“)ARISTOTELOVA ETIKa – polazi od pitanja dobra (dobro= sve sto je u sreći ili blaženstvu i čovjek trazi srecu zbog nje samo a ne zbog neceg drugog)Svaki čovjek koji tezi sreci nju ce i ostvariti. Zaključak je da svaki covjek stvara svoju vlastitu sreću(sreća je produkt djelovanja)VRLINE: etičke i dijanoetičkeETIČKE – vrline volje koje naš um oblikuje po principu zlatne sredine tj izbjegavanja dviju krajnosti (pretjerivanje i zaostajanje za necim)U nikomahovoj etici je pokazao etičke vrline – dobrota je sredina između nanošenja i podnošenja zla hrabrost između plašljivosti i neustrašivosti…DIJANOETIČKE ne djeluju po principu slobodne volje obasipaju mudraca u posebnom stanju blaženstva te mu omogućuju da se približi prvim uzrocima i izvorima svegaSmatrao je da je UMJETNOST OPONAŠANJE tj MIMESIS a također je smatrao da je pjesnistvo puno filozofskije od historiografijeTRAGEDIJA- je oponašanje ali ozbiljne i dostojne radnje koja se ističe otmjenošću govorom čiji glumci djeluju ali ne pripovjedaaju te izazivanjem straha ili žaljenja pročisćava afekteKATARZa – ljudi nakon sto uđu u kazaliste biti e drugačiji neg o kad odu bit će bolji nakon odgledane tragedije

ETIČKO RAZDOBLJE HENELISTIČKO RIMSKE FILOZOFIJE

Helenizam je kulutrno pov razdoblje prevladavanja grčkog duha u svijetu.Uza atenu se uspostavljaju i druga sredista poput ALEKSANDRIJE ANTIOHIJE PERGAMA i drugiIdeal mudraca – pojava kod koje je doslo do okreta u prema etičkim pitanjima.Doslo je do smanjenog zanimanja za teorijske probleme.Naglašena je praktična uloga filozofije kao životnog uvjerenja.U

novom nemiru u svijetu prevladava gorčina i nezadovoljstvote zbog propasti polisa građanin gui svoj tradicionalni uobičani način života.Novo temeljno pitanje postaje pitanje sreće pojedinca : kako čovjek ako je mudar moze postici dusevni mir blaženstvo.Ideal mudraca (koji se postize nepomućenosti ataraksijom) postaje nova preokupacija helenisticke individualisticke etike.

STOICIZAMZenon iz kitiona seneka marko aurelije i epiktet – predtsvniciPrema njima svime vlada logos svjetski um stvaralačka vatra.Zagovaraju autarkije – vrlinu samodostatnosti – siromah nije oni koji nema već oni koji teži imati još višeKOZMOPOLITIZAM – ideal da svi ljudi trebaju biti jednaki bez obzira jesu li slobodni ili robovi

EPIKUREJSKA ŠKOLAOsnivač epikur a ostali predstavnici Tit Lukrecije KarFilozofija jača čovjekovu samosvjest te ona pokazuje put ka srećiIdeal mudraca moze se postici bezbrižnošću te tjelesnim zdravljemSpoznaja moguća uz pomoć osjetilaHedonizam – dobro je užitak –(to je odsutnost boli bol je zlo)Spoznajmo i prirodom se odlobađamo straha od smrti i bogova

SKEPTICIZAMOsnivač piron predstavnici sekst empirikUviđanjem relativnosti znanja nas dovodi do skepse (sumnje) a ta nas sumnja dovodi do suzdržavanja od sudaSkepsa – dobra vodi nas optimizmu nije loša poželjna nije nedostatak već prednostMudrac ce ostati neopredjeljen i u pitanjima znanja znanja i prakse.Slijepo ce se pokoriti tradiciji zakonima i običajima bez obzira da ce znati sto je dobro a sto lose.Uviđaju da su teza i antiteza uvijek u ravnoteži