ANATOMIJA I FIZIOLOGIJA PČELE

Pčele med proizvode na isti način najmanje 150 milijuna godina. To je jedini kukac koji proizvodi hranu koju jedu i ljudi.Med im je zaliha u zimskim mjesecima kada cvijeće ne cvjeta i ne proizvodi biljne sokove. Proizvode med, vosak, otrov, propolis, pelud, i matičnu mliječ.

Anatomija i fiziologija pčela

Tijelo pčele, s vanjske strane, prekriveno je pokrovom koji štiti unutrašnje organe, a sastoji se iz tri sloja:- vanjskog ili kutikule- središnjeg ili hipoderma- unutrašnjeg ili bazalne membrane.

Kutikula se sastoji od tri sloja. Površinski sloj ili epikutikula ima zaštitnu ulogu, srednji sloj ili egzokutikula u kojem se nalaze pigmenti od kojih ovisi boja pčele, i unutrašnji sloj ili endokutikula koji je ujedno i najdeblji.Tijelo pčele obraslo je gustim dlačicama, koje imaju različitu ulogu, a najvažnija je u oprašivanju bilja, jer se cvjetni prah (pelud) zadržava na njima i tako ga pčele prenose na druge cvjetove. Osim toga, one ujedno služe i za skupljanje cvjetnog praha. Kod mladih pčela tijelo je gusto obraslo dlačicama, dok ih starije gube tako da su im prsa i trbuh sjajni, bez dlačica. U hipodermu ili srednjem sloju pokrova su stanice od kojih neke luče hitin, neke vosak, a neke učestvuju u građi voskovih i otrovnih žlijezda. Unutrašnji dio ili bazalna membrana obavijaju unutrašnjost hipoderma i organe koji se tu nalaze.Tijelo pčele je građeno iz tri dijela, a to su glava, prsa, i zadak. Na glavi se nalaze oči, ticala i usta. Pčele imaju dva složena oka, sastavljena od više očnih jedinica, odnosno omatida. Prema nekim autorima, broj omatida se kreće od tri do osam tisuća, ovisno da li je u pitanju matica, radilice ili trutovi. Svaka očna jedinica predstavlja zasebno oko, tako da pčela vidi sliku predmeta u obliku mozaika. Na ticalima se nalazi čulo mirisa i dodira. Pčele dobro razlikuju mirise, posebno trut kojemu je čulo mirisa izuzetno razvijeno.Usta pčele sačinjava gornja usna, koja služi kao osnova ostalim dijelovima usta i nepokretna je. Gornje vilice su parne i pokretne u jednom pravcu. Slobodni kraj im služi za uzimanje krute hrane, izgradnju saća, skidanje voštanih poklopaca. Donja vilica i donja usna, odnosno neki njihovi dijelovi, formiraju rilo. Rilo je organ u obliku cijevi u kojem je smješten jezik. Za praktično pčelarstvo važna je dužina rila, a kod pčele radilice se kreće od 6-7 mm.Prsa pčele se sastoje od tri prsna segmenta i prvog trbušnog segmenta. Na prsima se nalaze krila i noge. Pčela ima dva para krila. Prvi par krila je veći, a drugi za jednu trećinu manji. Krila su prozirna i opnaste građe. Zvukom koji krila proizvode u toku leta pčele se sporazumijevaju.Kod pčela razlikujemo tri para nogu smještenih s donje strane prsa. Najrazvijeniji je treći par nogu na kojem se nalaze košarice za smještaj cvjetnog praha.

Građa tijela pčele: 1. glava, 2. prsa, 3. zadak, 4. kolutići zadka spojeni membranom, 5. krila, 6. noge, 7. mirisna žlijezda, 8. voskova žlijezda, 9. jednjak, 10. medni mjehur, 11. srednje crijevo, 12. cjevčice za izlučivanje, 13. zadnje crijevo

Trbuh pčele sastoji se od segmenata. Prvi trbušni segment je srastao s prsima, a posljednji segment je modificiran u analni prsten. Predposljednji segment učestvuje u građi žaoke. Segmenti su međusobno povezani opnom i pomični su, što omogućuje širenje trbuha.Probavni sustav počinje od usta, a završava se analnim otvorom. Hrana koju pčela uzima dospijeva kroz jednjak u medni mjehur, koji služi kao rezervoar. Na medni mjehur se nastavlja međucrijevo koje prelazi u crijevo. Najvažniji dio probavnog sustava je srednje crijevo, koje ima ulogu u resorpciji i probavi hrane.Na prijelazu iz srednjeg u tanko crijevo ulijevaju se sitne cjevčice koje imaju funkciju bubrega. Ostali dio probavnog sustava je naboran i, po potrebi, može se širiti. Na tom mjestu skuplja se izmet u vrijeme kad su pčele spriječene izlijetati iz košnice vani. Organi za disanje kod pčela sastoje se od 10 pari odušaka, koji su smješteni na prstima i zatku. Na njih se nastavljaju dušnici, na koji se nastavljaju dušični kapilari.Hemolimfa ima značajnu ulogu u organizmu pčele, jer preko nje hranjive tvari se raznose po organizmu.Živčani sustav pčele je ganglijskog tipa. Ganglije su povezane komisurama i one upravljaju radom organa kod pčele. Žlijezde voskovnice imaju samo pčele radilice i nalaze se s donje strane, od drugog do petog trbušnog segmenta. Razvijene su kod mladih pčela koje luče vosak. Mirisna ili nosanova žlijezda nalazi se s gornje strane šestog trbušnog prstena. Ova žlijezda luči miris karakterističan za svaku pčelinju zajednicu, a njegova specifičnost se nasljeđuje od matice. Žalac se nalazi na kraju trbuha, a imaju ga pčele radilice i matica. Kod radilica služi za odbranu, a kod matice za polaganje jaja i borbu s drugim maticama. Povezan je s žlijezdom otrovnicom.

Spolni organ truta: 1. sjemenici, Spolni organ matice: 1. jajnici, 2. jajovodi, 2. sjemenovodi, 3. sjemenovod 3. sjemena kesica, 4. dodatna žlijezda, 5. žlijezde

Spolni organ matice nalazi se u trbuhu i sastoji se od razvijenih parnih jajnika ili ovarija. U neoplođene matice su mali, ali nakon oplodnje postaju znatno veći. Jajnici su građeni od jajnih cjevčica ili ovarida u kojima sazrijevaju jajne stanice. Na jajnike se nastavljaju parni jajovodi ili ovidukti, koji se spajaju i čine neparni jajovod ili vaginu. Uz vaginu, odnosno s njene gornje strane, nalazi se sjemena kesica u koju se nastavlja sjemeni kanal ili ductus seminalis, koji se ulijeva u vaginu. U sjemenoj kesici se, prilikom oplodnje, deponiraju muške spolne stanice ili spermatozoidi. S vanjske strane sjemene kesice su dodatne žlijezde, koje su preko kanalića spojene sa sjemenom kesicom.Spolni organi truta smješteni su u trbuhu, a sastoje se od dva sjemenika ili testisa. Sjemenici su građeni od sjemenih cjevčica u kojima se stvaraju muške spolne stanice ili spermatozoidi. Sjemene cjevčice se spajaju u dva sjemenovoda i tvore jedan neparni koji se nastavlja u kopulacionu cijev, a to je ujedno i završni dio spolnog organa truta.

Matica - kraljica pčela, ali se najprije mora izboriti za taj položaj.Nakon 17 dana od položenog jajeta mlada matica izlazi iz matičnjaka i njezin prvi zadatak je da pronađe ostale matičnjake u košnici i ubije matice u njima prije nego što se izlegu. Ukoliko u tome ne uspije dolazi do borbe matica u košnici dok ne ostane samo jedna. No to nije kraj, još mora izletjeti iz košnice na oplodnju s trutovima i sretno se vratiti u košnicu.

Kada matica počne polagati jaja u košnici postaje neosporna vladarica košnice. Uvijek je okružena pčelama pratiljama koje se brinu o svojoj kraljici, čiste ju hrane i štite od opasnosti. Njezin jedini zadatak postaje polaganje jaja o čemu i ovisi opstanak pčelinje zajednice.

Postoji izreka: " Lijen kao trut.". Da li je to zaista tako?Trut - mužjak pčele, ima važnu ulogu u životu pčelinje zajednice. Razvoj ličinke truta je najduži i traje 32 dana. Mladi trutovi izlaze iz ćelija saća koja su šira i veća nego kod pčela radilica, te je i on veći i deblji od ostalih pčela. Trutovi nisu sposobni da se sami hrane već ih hrane pčele, osim što ih hrane vode brigu o njima, čiste ih i paze, a kad postanu spolno zreli izlaze po prvi put iz košnice na tzv. orijentacijski let.Za lijepih toplih i sunčanih dana bez vjetra trutovi izlaze iz košnica i okupljaju se na jednom mjestu u zraku. Na to mjesto dolazi i matica na oplodnju, ali oplodit će ju samo najbrži od njih. Nakon oplodnje trut umire, a matica se vraća u košnicu.Postoji mišljenje da nakon što se oplođena matica vrati u svoju košnicu, pčele izbacuju sve ostale trutove iz košnice, jer im više nisu potrebni. Hoće li pčele izbaciti trutove ili ne ovisi o tome kakva je situacija u pčelinjoj zajednici? Ako je godina loša i nema dovoljno hrane pčele se ponašaju vrlo racionalno i svi koji u zajednici nisu neophodni bit će izbačeni iz nje da bi ostali imali šanse za preživljavanje.U godinama kada ima dovoljno paše i nektara u košnici, te je zajednica jaka, trutovi ostaju u košnici cijele godine. Njihova je uloga tada održavanje topline zajednice, a njihovo prisustvo u košnici djeluje umirujuće na ostale pčele.

Radilica je također ženka, ali njezini su jajnici zakržljali i nije sposobna za reprodukciju.Razvoj matice i pčele je do trećeg dana života ličinke isti. Pčele ličinke do trećeg dana hrane matičnom mliječi (visokovrijedna hrana),a nakon toga odrede 10 - 20 najbolje razvijenih ličinki koje će postati matice. Njih nastavljaju hraniti matičnom mliječi, dok ostale ličinke nadalje hrane nektarom i peludom. Nakon 10-tak dana zatvore poklopce saća sa leglom i nakon 21 dana od jajeta iz ćelije saća izlazi mlada pčela. Odmah po izlasku oko nje se okupljaju starije pčele i čiste ju i hrane.

U košnici svaka pčela prema svojoj starosti obavlja određeni posao, pa tako razlikujemo:

• pčele hraniteljice (0-3 dana starosti) - hrane mlade pčele i leglo• pčele graditeljice (3-10 dana starosti) - grade saće (luče vosak i matičnu mliječ)• pčele čistačice (10-15) čiste košnicu iznoseći trunje i mrtve ličinke ili pčele, te lepećući krilima na

ulazu u košnicu ubacuju zrak u košnicu, i održavaju potrebnu temperaturu (oko 25 °C) u košnici• pčele stražarice (15-20 dana starosti) - čuvaju košnicu od neprijatelja• pčele radilice (20 dana do kraja života) donose u košnicu nektar, propolis i vodu.

Prema potrebi pčele preuzimaju određene poslove i prije tog roka.

Prema Hipokritu “med je hrana bogova”.Med je slatka tvar koju pčele izrađuju tako da skupljaju sokove nektara ili druge slatke sokove koje nađu na dijelovima biljaka, obogate je tvarima svog tijela, u tijelu prerade, spreme u saće i puste da zrije.

Nastajanje meda

Glavna sirovina za proizvodnju meda je nektar. Nektar je slatka tekućina koju izlučuju žlijezde smještene u cvijetu biljke, a ponekad i izvan cvijeta.Izlučivanje nektara nastaje uslijed bubrenja biljnih stanica, na površini staničnih opni izlučuje se nektar u vidu minijaturnih kapljica. Kapljice se spajaju s kapljicama iz susjednih stanica, formirajući veće kapljice.Pod utjecajem vanjskih uvjeta (temperatura) nektar gubi dio vode i sadržaj šećera u njemu se povećava.Udio šećera u nektaru iznosi 20 – 55%.Pčele jezikom uvlače nektar u usni otvor i dalje u “medni želudac”, a kasnije ga prenose u posebne ćelije “saća”. Med zrije u košnici dobivajući specifična svojstva.

Za proizvodnju 1 kg meda potrebno je skupiti 3 puta veću težinu nektara, za što je zaduženo oko 200 000 pčela. Jedna pčela obiđe 150 cvjetova. Pčele sakupljaju nektar u blizini košnica, ali i do kilometar dalje od košnica. Svojstva i vrsta meda ovise o flori u okolici košnica.

Vrste pčelinjaka Seleći Stacionarni

Proizvodnja meda u košnicama

Vrcani med je izuzimanje zrelog meda iz okvira s voštanim saćima, postupkom koji se naziva vrcanje.Med u saću predstavlja med koji ostaje u posebnim sekcijama.

Otvaranje saća

Vrcanje meda

MED I DRUGI PČELINJI PROIZVODI

Vrste meda

Med nije industrijski proizvod. To je prirodni izvor ugljikohidrata.Čist, prirodni pčelinji med je skoro jedina namirnica koja se koristi u potpuno istom obliku u kojem je i proizveden.Med je jedan od rijetkih prehrambenih proizvoda, koji se još uvijek ne može vještački proizvesti, a da mu kvalitet bude ravan čistom prirodnom pčelinjem medu.To je jedina hrana koja ima baktericidno svojstvo i antimikotično djelovanje, što znači, da med ubija različite bakterije i gljivice, ili sprječava njihov rast i razmnožavanje, i na taj način ih inaktivira.Postoji više podjela meda i to prema geografskom i botaničkom porijeklu, ili prema izvornom materijalu od kojeg je dobiven.

Podjela po geografskom porijeklu može biti:• planinski• poljski.

Po botaničkom porijeklu je:• monoflorni• poliflorni.

Prema izvornom materijalu od kojeg je dobiven:• nektarni ili cvjetni med• medljikovac.

Cvjetni medPotječe iz cvjetova različitih biljki, u manjoj količini i izvan cvjetnih nektarija. Ovisno o biljci, razlikuje se po boji, okusu, mirisu i kemijskom sastavu. Miješani med je najčešće slučaj miješane flore i ispaše.Monoflorni medovi su kod nas relativno čisti medovi, kao npr. od bagrema, lipe, kadulje, lavande, suncokreta, ružmarina, pitomog kestena.

Kaduljin medKoristi se protiv prehlada jer omogućuje lakše izbacivanje sluzi iz dušnika i bronhija, pa i iz želuca i jednjaka. Čaj s medom od kadulje ne smije se uzimati vruć, već samo mlak.

Bagremov medBijelo zelenkaste boje, ima blag i prijatan okus. Vrlo sporo kristalizira. Pomaže kod nesanice, smanjuje stres i umiruje.

Lipov medŽute do crvenkaste boje sa karakterističnim mirisom lipe. Vrlo je cijenjen kod pčelara.Izrazito pozitivno djelovanje kod prehlada i upala dišnih puteva. Ne smije se davati osobama koje pate od bolesti srca i krvnih žila.

Med divlje trešnjeMed divlje trešnje je osvježavajućeg mirisa i prepoznatljivog okusa.Sakupljen za prvih toplih proljetnih dana u sebi nosi snagu i svježinu proljetnog sunca.Koristi za osvježavanje i jačanje srca i krvnih žila. Med od voćaka u našim se krajevima obično ne vrca, jer ga pčele gotovo u cijelosti potroše za razvitak legla.

Vrijeskov medŽute do tamnožute boje. Trpkog, ali prijatnog okusa. Brzo kristalizirajuća vrsta meda (2-3 mjeseca).Karakterističan za Gorski Kotar i Liku.

Med od lavandeKarakterističan za Dalmaciju i Primorje. Zlatnožute boje, ima snažno izraženu i prijatnu aromu.Med od lavande u čaju od kamilice, metvice ili pelina smiruje organizam, koristi se protiv nadutosti i pospješuje mokrenje. Dobro djeluje protiv migrene i vrtoglavice i preporučuje se onima koji boluju i od bolesti srca i krvnih žila.

Suncokretov medŽute je boje. Brzo kristalizira u obliku krupnih hrskavih kristala.Prepoznatljivog mirisa i vrlo oštrog okusa, kada se košnice nalaze u blizini nasada suncokreta.Jak med, izrazito baktericidnih osobina, koristan kod viroza i prehlada.Blagotvorno djeluje na dišni sustav, a zbog svojih jedinstvenih sastojaka povoljno utječe na regulaciju razine masnih kiselina u organizmu.

Med od pitomog kestenaTamno crvene, do potpuno tamne boje, karakterističnog, pomalo gorkog okusa.Povoljno djeluje na ukupni probavni sustav, djeluje na rad crijeva, jetre, a preporučuje se i kod oporavka od žutice i operacije žuči.

Repičin medSvijetlo žute boje. Odmah nakon vrcanja kristalizira.

Livadni medVarira u sastavu, boji, okusu i mirisu. Izrazito bogat med, zbog raznolikosti cvjetnih i travnatih livada. Pogodan za djecu u razvoju, starije osobe, nadoknadu energije i bolje psihofizičko stanje. Svojstva u mnogome ovise o čistoći (zagađenosti) okoliša. Razlikuje se nizinski livadni i planinski (pašnjački) livadni med.

Medljikovac (medljika, medena rosa)Ne nastaje od peludi i nektara, nego je proizvod kukaca iz roda jednokrilaca. Pčele najviše skupljaju medljikovac koji daju štitaste i lisne uši. To je med od bjelogorične i crnogorične medljike.Med od bjelogorične medljike je tamnocrvenkast, rastezljiv, slabog mirisa po hrastu, pali u grlu. Uglavnom je hrastov ili bukov medljikovac.Med od crnogorične medljike je jelov med i zelenkaste nijanse, ugodnog okusa i mirisa, spada u najcjenjenije medove u Europi.

Kemijski sastav meda

Glavni sastojci meda su šećer (oko 76%), voda (oko 18%) i ostalo (oko 6%). Osnovnu karakteristiku medu daje šećer, a ostali dijelovi koji se u medu nalaze u manjim količinama i presudni su za razlikovanje između raznih vrsta meda (boja, aroma, ukus).

Šećer u medu sastoji se od tri vrste šećera:o Voćni šećer (fruktoza ili levuloza) kojeg u medu ima najviše, oko 41% o Grožđani šećer (glukoza ili dekstroza), oko 34% i o Obični šećer (trščani ili saharoza) kojeg ima najmanje, 1-2%.

Međusobni omjer raznih vrsta šećera u medu zavisi o izvoru odnosno cvjetnoj paši, a donekle i o enzimu invertazi koja rastavlja obični šećer na grožđani i voćni. Taj se enzim već nalazi u cvijetu iz kojeg pčele sakupljaju nektar, ali je prisutan i u samom organizmu pčele. Zreo med nema više od 2% običnog šećera zato jer enzim invertaza rastavlja obični šećer na jednostavne šećere. Enzim invertaza nastavlja svoje djelovanje u medu i poslije vrcanja ako grijanjem meda ili kakvim drugim postupkom nije bio uništen, tako da stajanjem med zori tj. ima sve manje običnog šećera.Ostali sastojci meda, njih oko 6%, su dekstrini, minerali, proteini, kiseline, vitamini. Njihov je omjer u sastavu meda vrlo različit u pojedinoj vrsti. Minerali su vrlo važni za rast i zdravlje ljudskog tijela. Poznata je vrijednost željeza kod stvaranja krvi ili kalcija za izgradnju kostiju. Med uglavnom sadrži sljedeće minerale: kalij, sumpor, kalcij, natrij, fosfor, magnezij, silicij, željezo, mangan, bakar.Proteini, kao sastavni dijelovi biljaka, u med dolaze iz nektara i peluda.Kiseline u medu uglavnom su jabučna i limunska, a vitamina ima u vrlo malim količinama. U medu su pronađeni: vitamin C i neki vitamini B kompleksa. Količina vitamina u medu ovisi o biljci s koje pčele skupljaju nektar, o zrelosti meda, o peludu u medu, itd. Ali i ta mala količina vitamina dobrodošla je nadopuna unosu vitamina u svakodnevnoj prehrani.Također, u medu su još pronađena i eterična ulja koja mu daju karakterističnu aromu. Međutim, te su tvari vrlo labilne i lako ishlape grijanjem meda. Boja meda prvenstveno ovisi o zastupljenosti pojedinih medonosnih vrsta na paši, ali i o utjecaju sunčeve svjetlosti, manipulaciji medom. Inače, tamnije vrste meda uglavnom su bogatije mineralima.

Osobine meda

Tvar Svojstva koje daju medu

MineraliPovećavaju nutritivnu vrijednost meda, tamnije vrste meda bogatije mineralima

ProteiniDolaze u med iz nektara i peluda, kao mali peptidi ili slobodne aminokiseline; u koloidnom obliku; utječu na pjenjenje i tamnjenje meda, utječu na zamućenje i kristalizaciju

KoloidiČestice voska, peludi i netopljivih tvari iz nektara; na svojstva isto kao i proteini

Organske kiseline

Karakteristične za cvjetni med, utječu na okus i aromu, najčešće jabučna i limunska

Vitamini U vrlo malim udjelima u medu

EnzimiOsim invertaze, dijastaza, katalaza i fosfataza; inhibin u tamnijim vrstama i medljikovcu ima anibakterijsko djelovanje

Eterična ulja Najviše utječu na specifičan okus i aromu meda, lako hlape grijanjem

Tvari bojeProizvodi nastali propadanjem klorofila ili pigmenti (antocijani, karoten, ksantofil, tanin)

Fizikalno-kemijska svojstva meda su:

• Polarizacija svjetlosti• Kristalizacija• Vrenje meda• Higroskopičnost meda i specifična težina• Viskoznost meda• Slatkoća meda• Senzorska svojstva meda.

Polarizacija svjetlosti/Optička aktivnost:• L-ativna fruktoza - zakretanje linearno polarizirane svjetlosti u lijevu stranu (za nektarni med)• Visoki udio D-dekstrina (zakretanje linearno polarizirane svjetlosti u desnu stranu, može pomoći

pri otkrivanje prisutnosti medljike u medu.

Kristalizacija:Nastane kad grožđani šećer ne ostaje više tekući u medu, nego se pretvara u čvrstu tvar, kristale. Kristalizacija zahvaća samo jedan sastavni dio meda, dekstrozu. Drugi dio, levuloza, i dalje ostaje u tekućem stanju i tvori tanki tekući sloj oko kristala dekstroze. Također, takav med mijenja i boju i okus. Kristalizacija ovisi o stupnju koncentracije šećera u medu i omjeru grožđanog i voćnog šećera. Što je više grožđanog šećera, a manje voćnog kristalizacija je brža i jača i obrnuto.Med se u novom, mladom saću sporije kristalizira, a u starom brže. Med spremljen u hladnim prostorijama prije će kristalizirati. Kristalizirani med gubi prozirnost, a i okus mu se mijenja.Sklonost meda kristalizaciji ovisi o omjeru glukoza-fruktoza u medu.Medljikovac podložniji kristalizaciji, zbog visokog udjela grožđanog šećera.Vrste meda s visokim udjelom voćnog šećera (fruktoza) mogu ostati neiskristalizirane i do nekoliko godina. Najpogodnije temperature za kristalizaciju su 10 – 20°C. Iznad 27 °C prestaje kristalizacija.

Naknadno vrenje medaMogućnost kristalizacije je manja, što je sadržaj vode u medu veći. Gušći je med zasićeniji grožđanim šećerom i zato skloniji kristalizaciji. Za vrenje vrijedi upravo suprotno pravilo. Što je med rjeđi, to je skloniji vrenju, ali teže kristalizira. Med I. klase ne smije imati više od 20% vode u sebi. Taj se postotak inače kreće između 13% - 21%, već prema vrsti meda i stadiju zrenja. Zato je važno da se med iz košnica ne vadi prerano, dok nije potpuno poklopljen. Naknadno vrenje meda može biti posljedica prevelike količine vlage u medu ili neadekvatnog čuvanja i skladištenja. Med je potrebno čuvati u suhim prostorijama.Fermentaciju meda uzrokuju kvasci koji mogu podnijeti visoke koncentracije šećera. Rezultat fermentacije je gorak okus meda i pjena na površini.Inače, fermentacija može biti i ciljana u svrhu proizvodnje alkoholnih pića i octa.

Higroskopičnost medaHigroskopičnost je svojstvo tvari da upija vlagu.Med je nakon vrcanja potrebno odlagati u posude s niskom relativnom vlagom i hermetički zatvoriti, jer med u protivnom lako poprima vlagu, ali i strane mirise.Fruktoza je higroskopičnija od glukoze. Med upija vlagu, kada je ona u zraku veća od 60% i temperturi od 20°C. Udio vode u medu i specifična masa mjere se hidrometrom i refraktometrom.

Viskoznost medaKonzistencija i ljepljivost meda ovise o viskoznost meda.Viskoznost ovisi o: - udjelu vode - temperaturi - omjeru grožđani/voćni šećer - udjelu dekstrina i guma.Medljikovac je viskozniji od nektarnog meda.

Slatkoća medaFruktoza je slađa od glukoze i saharoze:

o 173 g saharoze ® 100 g fruktozeo 74 g saharoze ® 100 g glukoze

Odnos slatkoće meda je proporcionalan 75% slatkoće rafiniranog bijelog šećera.

Senzorska svojstva medaSvjetlije boje meda blažeg su okusa i arome, a tamnije su snažnijeg okusa i arome.Svijetle vrste meda su od bagrema, djeteline, lipe, vrbolike i maline. Tamnije vrste meda su: livadni, zlatošipka, metvica, vrijesak.Tamne vrste meda su od: heljde, crnjuše, medljikovca.Pretjeranim grijanjem pokvarit će se i okus i boja meda.Okus i aromu medu daju eterična ulja koja brzo nestaju iz meda, inače najbolji med je tek vrcani med.

PropolisPropolis je pčelinji proizvod koji sadržava smolaste tvari što ih pčele skupljaju s pupoljaka drvenastih biljaka. U prometu propolis mora sadržavati najmanje 35% tvari koje se ekstrahiraju s alkoholom. Ne smije sadržavati više od 30% voska, ne smije sadržavati katran ili njemu slične spojeve, ni više od 5% mehaničkih nečistoća i dijelova pčela. Propolis sadržava više od 300 sastojaka (flavonoidi, fenoli, aromatski spojevi, ugljikohidrati, alkoholi, ketoni, terpeni i dr.), 22 minerala i 7 vitamina (C, E i dr.).Koriste propolis za zaštitu košnice od hladnoće zatvarajući pukotine, učvršćuju okvire, mumificiraju štetnike koje ne mogu iznijeti iz košnice i sprječavaju izvore zaraze u košnici.Pčele koje idu na skupljanje propolisa rijetko idu na skupljanje nektara. Jednokratno donese u košnicu oko 10 mg propolisa, a leti 3-4 puta/dnevno.Propolis ima antibakterijska, antivirusna, antigljivična i antiparazitska svojstva.

Pčelinji vosakPčelinji vosak je proizvod voštanih žlijezda pčela radilica i najpoznatiji je vosak životinjskog porijekla. To je kompleksna smjesa lipida i ugljikohidrata. Pčele izlučuju vosak za vrijeme paše. Vosak je u voštanim žlijezdama u tekućem stanju i bijele je boje, a u dodiru sa zrakom stvrdne se u žute voštane pločice 0,18 do 0,25 mg.Vosak ima ugodan miris, tvrde, čvrste konzistencije i na sobnoj temperaturi lomljiv. Sadržava manje elemenata nego pelud i propolis sa istog ili sličnog geografskog lokaliteta.

Matična mliječ

Matična mliječ je kremasta mliječnobijela i jako kisela tvar specifičnog okusa. Potječe iz mliječne žlijezda mladih pčela radilica starih 5 do 15 dana. Do starosti od 3 dana sve ličinke se hrane matičnom mliječi, a onda samo matice. Količina matične mliječi u matičnjaku kreće se od 200 do 400 mg, a u pčelinjoj stanici 2 do 3 mg. Matična mliječ je najbogatiji proizvod po sadržaju aminokiselina (8 esencijalnih). Ima i vitamina B skupine, E, A, K i C. Iz 1000 matičnjaka može se izvaditi oko 350 g čiste mliječi. Vrlo je osjetljiva pa se brzo treba smrznuti na -18°C ili osušiti liofilizacijom.

PeludPelud je proizvod što ga pčele radilice skupljaju na cvjetovima i oblikuju u grudice. Pelud se sastoji od muških spolnih stanica biljaka. Za život pčele, pored ugljikohidrata iz meda, potrebni su i proteini, masti, vitamini i minerali, koji se nalaze u peludi. Pčele počinju skupljati pelud kada su stare 14 do 17 dana. Tijekom 1 dana pčela prenese prosječno oko 12 mg peludi, a godišnje potrebe pčelinje zajednice su 30 do 40 kg peludi.Prosječno 25% pčela skuplja samo pelud, 17% pored peludi sakupljaju i nektar, a ostale samo nektar.

Pčelinji otrovPčelinji otrov proizvode pčele radilice i matica. Sintetiziraju ga u dvije otrovne žlijezde, a skladište u otrovnom mjehuru, a pri ubodu ubrizgavaju ga kroz žalčani aparat.Biološka namjena pčelinjeg otrova je da zaštiti pčelinju zajednicu od neprijatelja. Pčelinji otrov je gusta opalescirajuća tekućina gorka i kiselkasta okusa i specifična mirisa. Osušen otrov je bijele boje, topljiv u vodi i kiselinama, a nije u alkoholu.