10.11.2014

Izvješće medijskih objava

Press CLIPPING d.o.o., Florijana Andrašeca 14, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel.: +385 1 30 948 04,fax: +385 1 30 10 262, e-mail: press@pressclip.hr, www.pressclip.hr

1

8.11.2014 Novi list Stranica/Termin: Hrvatska

Naslov: JOŠ NISMO NAUČILI VODITI DIJALOG O RATU

Sadržaj: VESNA TERŠELIČ MIROVNA AKTIVISTKINJA I ANTIFAŠISTKINJA, VODITELJICA 'DOCUMENTE'

Autor: Tatjana GROMAČA VADANJEL

Rubrika, Emisija: Žanr: izvješće Naklada: 21.188,00

Ključne riječi: CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE, građanski odgoj

Lista objava

8.11.2014 Stranica/Termi 10

Hrvatska

Naslov:

Autor:

Rubrika/Emisija: Pogled Žanr:

Površina/Trajanje: 2.926,20 Naklada: 21.188,00

Ključne riječi: CENTAR ZA MIROVNE STUDIJE, građanski odgoj

VESNA TERŠELIČ MIROVNA AKTIVISTKINJA I ANTIFAŠISTKINJA, VODITELJI

v. i -r r T?"T f' "s"•f"

Tatjana GROMAČAVADANJEL, snimioNenad REBERŠAK

Vesna

Teršelič, mirovna

aktivistkinjai antifašistkinja,na hrvatskoj

je mirovnoj sceniod početka rata

tijekom devedesetih, gdje senajprije angažirala u osnivanju

i radu hrvatske Antiratne

kampanje. U listopadugodine 2004. iz organizacijaCentar za mir, nenasilje iljudska prava Osijek, Centarza mirovne studije, Građanski

odbor za ljudska prava iHrvatski helsinški odbor osnovana

je Documenta - Centarza suočavanje s prošlošću.

Ovih je dana Centar Documenta

proslavio deset godinasvoga rada, što se poklopilo s

prosvjedima hrvatskih branitelja,

koji su pak kao izraženumetu vlastita neprijateljstvaoznačili »Documentu«, i voditeljicu

Centra, Vesnu Teršelič,inače dobitnicu mnogih visokih,

međunarodnih i domaćihpriznanja i odličja za svoj rad.

Hrvatski su vas branitelji,odnosno, hrvatski ratni invalidi,

prozvali da s udrugom»Documenta«, a u suradnji sVladom, radite na destrukcijidržavnih temelja. Svojevrstanste odgovor kao udruga, zajedno

sa Zoranom Pusićem,predsjednikom upravnog odbora

Documente, dali na vašim

web stranicama, a možeteli ovdje još jednom sumirati

bit?- Najhitnije je da, ako je

afirmiranje prava svih civilnihžrtava rata svih koji su kaodržavljani i državljanke, stanovnici

i stanovnice Hrvatskestradali u vrijeme rata u devedesetima

u Hrvatskoj - neštoštetno, onda mi radimo neštološe. Ja vjerujem da radimo napromicanju prava na pravičnisudski postupak, na istinu,prava na obeštećenje svih kojisu stradali, i čini mi se to jakovažnim. Čini mi se važnim raditi

na utvrđivanju činjenica,kako bi što malobrojniji biliprijepori oko okolnosti stradanja,

jer je to za nas kaodruštvo važno, kako bi se distancirali

od nasilja, kako bi gaosudili, osudili počinitelje zločina

i dali podršku civilnimžrtvama koju do sada nisu dobili,

a na nju imaju pravo i

zaslužuju je.

S imenom i prezimenomOptužuje vas se da ste utjecali

na pripremu novog zakonao braniteljima, koji bi trebao

izjednačiti sve civilne ivojne žrtve rata. Što je u tome

loše, zbog čega to ljuti ivrijeđa dio braniteljske populacije?

- Polazim od ravnopravnostisvih ljudi, poštivanja ljudskih

prava, i poštovanja Ustava

Republike Hrvatske, odnosnosvih vrijednosti koje su u

njega upisane. Ono što namse pripisuje, mislim neopravdano,

je da izjednačavamožrtve i agresore. No treba znatida mi, kada istražujemo činjenice,

uvijek inzistiramo na utvrđivanju

svih okolnosti stradanja,

jer svaki zločin trebasagledati unutar konteksta

počinjenja

tog zločina, kao štotreba sagledati i njegove uzroke.

Mislim da jevrlo važno naprvom mjestu iskazati pošto

2

JOŠ NISMO NAUČILI VODITI DIJALOG O RATU

Tatjana GROMAČA VADANJEL

izvješće

Novi list

8.11.2014 Novi list Stranica/Termi 10

Hrvatska

3

A CENTRA ZA SUOČAVANJE S PROŠLOŠĆU »DOCUMENTA«

Još smo u procesu tranzicije prema demokraciji u kojoj će se moćiposve afirmirati sloboda govora i izražavanja. A to znači izražavanjarazličitih stavova o Domovinskom ratu. Mislim da je taj prostor bitnosužen Deklaracijom o Domovinskom ratuvanje svima koji su stradalitime što se bilježi njihovoime i prezime, sa svim

podacima

koji su poznati o tojosobi, s točnim opisom načina

stradanja. Smatram daim to dugujemo, kako onima

koji su ubijeni, takoonima koji su nestali, mislim

da tu nema nikakveopasnosti od izjednačavanja.

Za nas kao organizacijuza ljudska prava je važno

reći da žrtve pate bezobzira na to na kojoj sustrani rata i ideoloških podjela

stradale, i da zakonodavac,Hrvatski sabor, predlagačjednog budućeg zakona

o civilnim žrtvama rata, kojije različit od zakona o braniteljima,

treba imati na pameti

potrebu za ravnopravnošću,a naravno i osnovna

prava na obeštećenje i priznavanje

patnje svake civilnežrtve. Republika Hrvatskasada ne priznaje kao civilnužrtvu ni Vukovarca srpskenacionalnosti Mladena Mrkića,

inženjera agronomije itada direktora kooperacije uVupiku, koji je u srpnju1991. odveden ispred zgrade

u kojoj je stanovao, a niMiju Radića, invalida u kolicima

s distrofljom mišićahrvatske nacionalnosti, kojije u studenom 1991. odvojen

od obitelji na Veleprometui odveden u Negoslavce.

Nikad se nisu vratili.Imate li vi odgovor na

pitanje koje je na skupuDocumente u Vukovarupostavio savjetnik ministrabranitelja, gospodin BojanGlavašević, zbog čega je irazljutio dio braniteljskepopulacije zbog čega jePTSP prisutniji kod našihljudi nego kod ljudi izSrpske krajine, koji su uzasve i izgubili rat?- Za odgovor na to pitanje

nemamo dovoljno podataka.

Mislim da je važnoda je braniteljima oboljelimod PTSPa priznat status, daje prepoznata ta potreba i

odgovorilo se na nju krozzakonom regulirana rješenja,

a za one s druge strane

rata ta mogućnost nijeniti postojala. Međutim, zacivilne žrtve takva se mogućnost

nije stvorila. Zbogtoga mislim da je sada, toliko

vremena nakon početkarata, krajnje vrijeme da se

stvaraju mogućnosti podrškei obeštećenja za civilne

žrtve rata. Ministarstvo jenapravilo iskorak za žrtveseksualnog zlostavljanja, alise sada treba okrenuti isvim drugima, kako obiteljima

ubijenih, nestalih, žrtvama

granatiranja, roditeljimaubijene djece, mina,

onima koji su preživjeli logore,

zatvore i pritvore i bilisu u njima žrtve mučenja,onima koji su stradali u terorističkim

aktima. Tu su ižrtve deložacija, i mnogihdrugih teških povreda ljudskih

prava, zato je važnovoditi raspravu tko su svecivilne žrtve rata, i postavitipitanje što je sa civilima kojisu stradali u post ratnim

eksplozijama bombi koje su

ostale po kućama, iz vatrenog

oružja koje nije predano,jesu li i oni civilne žrtve

rata? To je rasprava kojukao društvo trebamo voditi.

Ograničavajućinaziv rataNo čini se da je prostor

za raspravu prilično sužen.

- Prostor za raspravu jesužen jer se još nismo naučili

voditi dijalog o ratu, jošsmo u procesu tranzicijeprema demokraciji u kojojće se moći posve afirmiratisloboda govora i izražavanja.

A to znači izražavanja

različitih stavova i interpretacija

o Domovinskomratu. Mislim da je taj

prostor bitno sužen Deklaracijom

o Domovinskomratu, koja s razine Hrvatskog

sabora propisuje samojednu interpretaciju. To jeono na što se i branitelji kojiprosvjeduju pred Ministarstvom

branitelja pozivaju.Mislim da je iznimno

važno za napredak demokracije

moći govoriti o tomešto se dogodilo u Hrvatskojbez takvih ograničenja. Onočemu svjedočimo, posebnozadnjih mjeseci, su hajkena sve one koji imaju različito

mišljenje o ratu.Je li, prema vašem mišljenju,

naziv Domovinskirat najsretniji ili najprecizniji

naziv koji se može koristiti,

postoji li možda neki

bolji?- Naziv je ograničavajući,a zapravo je preuzet iz naziva

Domovinskog rata koji jeu Sovjetskom Savezu koristio

Staljin, a u Hrvatskoj počeo

koristiti tadašnji predsjednik

Franjo Tuđman. Sad

V Žrtve pate bezobzira na to na

kojoj su strani ratai ideoloških podjelastradale

je u širokoj upotrebi, takoda se vrlo teško može afirmirati

neki drugi naziv. Onoo čemu treba voditi računaje da je taj naziv vrlo teškoprihvatljiv, primjerice zaSrbe u Hrvatskoj. Možda bitrebali razmišljati, raspravljati

i o nekom drugomimenu, koje bi uključilo višeinterpretacija rata, a ne samo

ovu jednu, dominantnu,koja je upisana u Deklaraciju

o Domovinskomratu. Recimo naziv »Rat devedesetih

u Hrvatskoj«. UHrvatskoj se, prema mommišljenju vodio obrambenirat, ali s nekim elementimagrađanskog rata. Naziv bitrebao izraziti kompleksankarakter rata. Bilo bi se važno

sjetiti i da u Hrvatskojtrebamo govoriti ne samo oratu na tlu Hrvatske, nego i0 ratu u Bosni i Hercegovini,

unutar kojega je ratovao1 HVO, ali i pripadnici jedinica

Hrvatske vojske. Tu jevažno pogledati kakva je bila

Tuđmanova i Šuškovapolitika prema BiH, što je to

5CUOC1G

racije

Isnm

m.

V Nacionalnoststradalih ne bi

smjela biti bitna

značilo za rat u BiH, a svese to gubi kada interpretacija

postaje pojednostavljena.

Kojim mehanizmimapotaknuti kod ljudi svijesti sposobnost većeg međusobnog

razumijevanja? Činili se vama, koji toliko

dugo radite na pitanjimaljudskih prava, da nismoišli naprijed, nego unazadkao društvo?- Ja vidim da idemo korak

naprijed, dva korakanazad, tri koraka naprijed,jedan korak nazad, što i jestnormalno za društva u

prijelaznoj

fazi. Mi smo jošuvijek u prijelazu iz višestrukih

sustava podčinjenosti,i jako se teško stvara prostorslobode, prostor slobodeza slobodu izražavanja.

Očekivanje da ćemo o svemu

imati jednu, dominantnuinterpretaciju toliko je

karakteristično za monarhijeu kojima se nekada živjelo,za Habsburšku, pa za

nekadašnju Kraljevinu Jugoslaviju,

karakteristično jei za jugoslavenski socijalizam,

gdje se u javnosti artikulirala

jedna istina. Uvijekse nešto spremalo u ormare,

nešto se zadržavalo nevidljivim.

Teško se priviknutina mogućnost da bi u demokraciji

zapravo srž stvaritrebala biti da možemoimati različita mišljenja, koja

u javnosti onda možemozastupati različitim

argumentima,

a da je ono što jevrlo važan posao i znanstvenih

i vladinih institucija,dokumentiranje faktografije.

Ih Documenta nastoji

dati svoj doprinos u dokumentiranju

činjenica.Za one koji možda nisu

detaljnije upoznati, recitemalo o činjenicama kojedokumentirate.

Najvažnija su istraživanja

ljudskih gubitaka. Urazgovoru s ljudima, na terenu,

doznajemo o sudbiniubijenih i nestalih, kako bizabilježili imena, prezime¬

na, sve moguće podatke ookolnostima stradanja, kako

bi mogli kontekstualizirationo što se dogodilo.

Mislim da apsolutno imamo

tu dužnost kao društvo,znati imena svih ubijenih,nestalih, žrtava tortura iteških kršenja ljudskih prava,

bez obzira na to koje suoni bili nacionalnosti, ideologije,

koje su bile njihovepripadnosti. Documenta seodlučila na to kada smovidjeli da nema volje za toni u vladinim, ni u znanstvenim

institucijama. S

druge strane nam se činiloda je jako važno čuvatiosobna sjećanja ljudi na 20.

stoljeće, tako da u našojzbirci ima više od 500 videointervjua, objavljenih naweb stranici u kojima ljudigovore o svojim sjećanjimai viđenjima vremena oddvadesetih godina prošlogastoljeća pa nadalje. Tu semozaički vide te velike razlike,

to da uopće ne govorimo

jednim glasom. Nitine smijemo govoriti jednimglasom, vrlo je važno to višeglasje.

Ali se kao društvojoš ne usuđujemo jednidrugima dati tu slobodu damislimo različito, i tu je veliki

problem. Jer kada se nameću

interpretacije guši sekreativnost, ne samo usmislu umjetničkog stvaranja,

nego u smislu bilokojeg drugog stvaranja, gospodarskog,

poduzetničkihpothvata.

Suočavanje s prošlošćuU deset godina svoga postojanja

Documenta jeobavila velik posao. Vaši suljudi doslovce išli po hrvatskim

selima i gradovima,od kuće do kuće, i intervjuirali

građane, sakupljalipodatke. Puno je segmenata

vašeg rada, no ovaj se činiosobito važan upravo

zbog svoje vjerodostojnosti,vjeruje mu se, jer dolazi

od samih aktera događaja.- Nismo još uspjeli otići usva mjesta u koja bismoželjeli, ali smo obišli velikdio Hrvatske, naši su istraživači

stvarno radili od kućedo kuće. Ove ćemo jesenipočeti s objavom podatakao stradalima i nestalima zazapadnu Slavoniju, i radobismo zajednički objavilipodatke s Ministarstvom

W Zadnjih mjesecisvjedočimo

hajci na sve onekoji imaju različitomišljenje o ratu

branitelja, jer su naši podacikomplementarni. Mi smo

im to predložili, ali još nismo

dobili odgovor. Smatramoda bi se svi podaci koji

su prikupljeni trebali povezatikako bi zajednički bili

objavljeni, kako bi se pomalo

ipak stekla slika osvim žrtvama rata u Hrvatskoj.

Još snimamo intervjue,i ovo je prilika da pozovem

ljude da nam se jave i predlože

koga još snimiti, jer jejako važno sačuvati

sjećanja,

osobito onih koji susvjedoci povijesti, a već su upoznim godinama. Glasoviljudi su nešto najdragocjenije,

što bismo željeli sačuvati.

Osim toga, ti ljudi suvažni da kažu što im se činida su najvažniji prioritetisada, kako sada graditi povjerenje

među ljudima. Jerhrvatsko je društvo još uvijek

pred suočavanjem s

prošlošću. Mi se još nismodistancirali i osudili nasiljekoje je počinjeno u Drugomsvjetskom ratu, u vrijemejugoslavenskog socijalizmai u vrijeme rata u devedesetima.

Na generalnoj razininapravili smo odmak oddevedesetih. Većina sugovornika

u Hrvatskoj danaskaže da je svaki zločin zločin,

da svaki zločin, posebnoratni zločin, treba procesuirati,

da svaki zločin zaslužuje

osudu. Ali još uvijektrebamo sazrijevati premadijalogu o ratu. Posebnomlade generacije zaslužujuda čuju činjenice, i trebaju i

ohrabrivanje za vlastita istraživanja.

Podaci koje u Documentisakupljate potrebni su

prije svega samim žrtvamarata, a njih zapravo imameđu raznim nacionalnostima.

Da, ti su podaci najvažnijižrtvama, ali trebaju i

dmštvu u cjelini. Objavomu knjizi pamćenja mogupostati spomenik svim ubijenima

i nestalima. Do sadasmo u istraživanju ljudskihgubitaka u Hrvatskoj '91.

-

'95. pokrili najveći dio ratom

pogođenih područjaRH, uz izuzetak područjabivše općine Karlovac te većeg

dijela Like i Dalmacije.Na osnovi obavljenih intervjua

sa 6. 128 članova obitelji

i poznanika žrtava i

drugih relevantnih izvora,do sada je u bazi podatakaDocumente evidentirano10. 577 poginulih i nestalihgrađana RH. Što smo godmogli napravili smo za priznavanje

patnje ljudi koji sustradali, i to patnje Hrvata,Srba, Čeha, Bošnjaka, Talijana,

ljudi svih nacionalnostiu Hrvatskoj. Kod nas je

još uvijek prisutan načingledanja da imamo zatvoreni

krug unutar kojega svakagrupa prije svega gledastradanja svojih, i vrlo seteško otvara prema sudbinidrugih, a to je nešto što seteško mijenja. Za to trebajedno, dva ili tri desetljeća,ali to ne treba samo žrtvama,

nego zapravo govori odruštvenom zdravlju, i o tome

koliko smo uspjeli iscijeliti svoje' rane. Mislim dase rane prije svega iscjeljujuako nastojimo komuniciratii graditi povjerenje. Prvi korak

je priznavanje patnjesvakoga tko je stradao. Svibi se mogli zapitati: »Kako

žive moji susjedi stradali uratu? Kako ih podržati?«.Nacionalnost stradalih nebi smjela biti bitna.

Documenta je otpočela i

suradnju s mladima u Hrvatskoj,

sa srednjim školama?

- Mi smo počeli raditi, u

suradnji sa školama, na jednoj

krovnoj inicijativi »Moj

zavičaj kroz vrijeme« gdjemladi srednjoškolci istražujušto se dogodilo u njihovommjestu. Jer nasilje u ratuzbiva se tu blizu nas, i vrloje važno da mladi uz mentorstvo

nastavnika povijestisami provode istraživanja.Trebamo vježbati distanciranje

od nasilja, uživljavanjeu sudbinu drugoga i solidarizaciju,

posebno sada kadaekonomska kriza pogađaskoro svakoga, i jedni drugetrebamo kao podršku. Zatoovo nije pogodno vrijeme za

isključivost i mržnju, jer jedni

druge trebamo da bi lakšeživjeli i preživjeli.

Jedno od područja vašegbavljenja su i interpretacijehrvatske povijesti, osobitoone novije, unutar obrazovnog

sustava. Tu se, čini se,

ne događaju previše blistavestvari. Čijom zaslugom, odnosno

krivnjom, i koliko možete

utjecati na to da sestvari promijene na bolje?- Devedesetih je Hrvatskaprošla kroz demonizacijuantifašizma, kao i demonizaciju

svih mogućih drugih i

drugačijih, i da je tu mjestogdje se počelo mijenjati i

udžbenike, pa se umjestopluralizma interpretacijaopet krenulo na jednoobrazno

tumačenje povijesti na

tragu nekadašnjeg jednoumlja.Nakon izbora 2000.

kada smo se demokratizirali,moglo se učiniti puno više,

osobito u obrazovanju.Mi još uvijek u školama nemamo

obrazovanje za ljudska

prava. Prema obećanjima

sadašnje vlade, građanskiodgoj trebao bi se uvoditi

u škole od sljedeće jeseni.Vidjet ćemo što će se dogoditi.

Tužno je koliko se malonapravilo unutar obrazovanja,

jer za to nije bilo političke

volje.

NAJVIŠE::R EP STAVAIZ NORVEŠKE,ŠVICARSKE I

NF/DZEMSKRVašu udrugu financira neki

resor Ministarstva?- Iz Hrvatske nas podržavaNacionalna zaklade za

razvoj civilnog društva i

Ured za udruge, ali najvišesredstava kroz javljanja nanatječaje dobivamo iz ministarstava

vanjskih poslovaNorveške, Švicarske, Nizozemske.

Važna nam je i podrška

Ministarstva kultureRH za programe kulture sjećanja,

i Europske Unije, kojaje niz godina podržavala praćenje

suđenja za ratne zločine.

Na našem webu je moguće

pregledati 298 sudskihpredmeta koje smo pratili.Sada nastavljamo pratiti suđenja

volonterski, a htjelibismo taj rad proširiti na

praćenje učinkovitosti reforme

pravosuđa, praćenje postupaka

za zločine iz mržnje i

postupaka za govor mržnje.