METODE ISTRAIVANJA PSIHOLOGIJE OBRAZOVANJA

U istraivanjima je izuzetno vano pridravati se etikih principa:

1. Istraivanje ne smije ni na koji nain nakoditi sudionicima, pri planiranju istraivanja valja razmiljati moe li ono na bilo koji nain nauditi sudionicima

1. Istraiva mora osigurati tajnost individualnih podataka

1. Istraiva ne smije varati sudionike

1. Kad je rije o ispitivanju djece valja naglasiti da istraivai moraju imati roditeljsku, odnosno skrbniku suglasnost za sudjelovanje djece u istraivanju

Planiranje i provedba istraivanja

Istraivanje u psihologiji obrazovanja mora biti dobro planirano i pritom prolazi kroz odreene etape:

1. Prepoznavanje i odreivanje problema istraivanja problem mora biti takav da ga je mogue ispitati znanstvenim metodama, vano ga je jasno formulirati, ne smije biti openit

Nakon to istraiva zakljui da se neki problem moe znanstveno provjeriti o njegovu rjeenju postavlja hipoteze. Hipoteze su pretpostavke na postavljeno pitanje. Mogu biti uobliene kao nul-hipoteze (istraiva pretpostavlja da ispitivane varijable nisu povezane) i afirmativne hipoteze (istraiva pretpostavlja postojanje nekog odnosa meu ispitivanim varijablama)

2. Testiranje postavljenih hipoteza

Za provjeru hipoteza valja utvrditi istraivaki pristup i definirati nacrt istraivanja, odrediti uzorak ispitanika na kojem e se ispitivanje provoditi, definirati metode prikupljanja podataka.

Svrha istraivanja moe biti eksperimentalno ispitivanje uzrono-posljedinih odnosa meu pojavama ili praenje razvoja neke pojave. Odabir uzorka ispitanika na kojem e se istraivanje provoditi vrlo je vaan dio planiranja. esto nije mogue ispitati sve mogue ispitanike (npr.svih osnovnih kola u Hrvatskoj) pa su zato razvijeni postupci odabira uzorka iz populacije. Ukoliko elimo na temelju istraivanja provedenog na uzorku ispitanika generalizirati zakljuke na cijelu populaciju, uzorak mora biti reprezentativan. To znai da mora po svojim osobinama to tonije predstavljati populaciju iz koje je odabran. Najpoznatiji uzorak je sluajni uzorak u kojem svaki lan populacije ima jednaku ansu da bude izabran u uzorak za ispitivanje.

Metrijske karakteristike da bi istraivanje bilo znanstveno valjano mora sadravati sljedee karakteristike: valjanost, pouzdanost, objektivnost i osjetljivost.

3. Provjera zakljuaka istraivanja

Rezultati istraivanja ponekad nisu u skladu s oekivanjima to moe biti posljedica pogrenih hipoteza, ali i manjkavosti u planiranju i provoenju istraivanja. Da bi rezultati imali znanstvenu vrijednost svaki ih zainteresirani istraiva mora moi provjeriti ponovljenim istraivanjem.

VRSTE ISTRAIVAKIH NACRTA

Deskriptivna istraivanja u njima se opisuje stanje dobiveno istraivanjem

Pregledna ili anketna istraivanja ne objanjavaju odnose meu varijablama niti njihove uzrono-posljedine veze, ali mogu dati mnotvo korisnih informacija o nekoj pojavi

Korelacijska istraivanja najea vrsta istraivanja, njima se pokuava utvrditi veza meu promatranim varijablama bez ikakve namjere da se na njih utjee. Rezultati istraivanja mogu nam pokazati da su ispitane varijable pozitivno korelirane, negativno ili nisu uope u korelaciji.

Rezultati korelacijskih istraivanja govore u kakvoj su vezi ispitivane varijable, ali nam ne govore nita o uzronosti te veze. esto smo skloni korelaciju objasniti kao uzrono-posljedini odnos.

Zamislimo primjer u kojem je utvreno da entuzijazam uiteljice visoko korelira s koliinom znanja koje su uenici usvojili. To moemo interpretirati kao utjecaj entuzijazma na znanje, ali mogue je da su udbenici koje je uiteljica koristila bili toliko dobri da su istodobno izazvali njezin entuzijazam i bolje ueniko znanje. Dakle, rije je o povezanosti meu varijablama, ali to ne mora biti uzrono-posljedina veza.

KOMPARATIVNA ISTRAIVANJA

Ova istraivanja su slina korelacijskima. Obe vrste istraivanja ispituju odnose meu varijablama no pritom njima ne manipuliraju. Komparativna istraivanja usporeuju rezultate dviju skupina ispitanika. Bave se najee ve postojeom razlikom meu skupinama, a kroz istraivanje se pokuaju doznati uzroci te razlike.

KAUZALNA EKSPERIMENTALNA ISTRAIVANJA

U eksperimentalnim istraivanjima eksperimentator namjerno mijenja jednu varijablu da bi provjerio kakav je utjecaj te promjene na drugu varijablu, tj. promatra se djelovanje nezavisne na zavisnu varijablu. Zavisna varijabla je ona veliina koju u eksperimentu opaamo i mjerimo (uspjeh ili motivacija u uenju, stavovi prema koli), a nezavisna varijabla je ona koju eskperimentator zadaje ili mijenja tijekom eksperimenta nezavisno od drugih faktora (npr. razliit nain provjeravanja znanja ili potkrepljivanje uenika). Na nezavisnu varijablu namjerno utjeemo i mijenjamo je. U eskperimentalnim istraivanjima postie se najvea razina objanjenja odnosa meu ispitivanim varijablama, tj. utvruju se njihovi uzrono-posljedini odnosi.

S obzirom na promatrano djelovanje nezavisne na zavisnu varijablu eksperiment moe biti:

1. Faktorijalni promatra se kako se prisutnost ili odsutnost nezavisne djeluje na zavisnu varijablu; npr. istraivanje utjecaja farmakolokih stimulatora (kave) na uenje

1. Funkcionalni promatramo kako razliiti nivoi nezavisne varijable djeluju na zavisnu; npr. kako razliite koliine kave koju ispitanici popiju tijekom uenja djeluje na uenje. Ovaj nain eksperimenta omoguuje utvrivanje prirode funkcije koja postoji izmeu zavisne i nezavisne varijable.

S obzirom na uvjete u kojima se odvijaju, eksperimente moemo podijeliti na laboratorijske i na eksperimente u prirodnim uvjetima.

Laboratorijski eksperimenti provode se u strogo kontroliranim uvjetima gdje je mogue s veom sigurnou tvrditi da su promjene u zavisnoj varijabli direktna posljedica eksperimentalne manipulacije s nezavisnom varijablom. Ovi se eksperimenti najee koriste pri postavljanju i provjeri pojedinih teorijskih postavki. No, budui da je laboratorijska situacija esto artificijelna, dogaa se da dobiveni rezultati nisu primjereni situacijama u svakodnevnom ivotu. Tako imamo primjer istraivanja Leppera i suradnika koji su u laboratorijskom eksperimetu pokazali da uklanjanje ranije zadavanog pozitivnog potkrepljenja dovodi do gubitka interesa za aktivnost. No ovi rezultati nikad nisu potvreni u eksperimentu u razredu, tj. u prirodnim uvjetima.

Eksperimenti u prirodnim uvjetima imaju slabiju kontrolu relevantnih initelja koji su osim nezavisne varijable mogli djelovati na zavisnu. Ovi su eskperimenti obino duljeg trajanja, odvijaju se u stvarnim razredima, s uenicima u realnom drutvenom okruenju, tako da su njihovi rezultati veoma vani za kolsku praksu. Ovi eksperimenti omoguuju evaluaciju pojedinih nastavnim programa i metoda.

Kada govorimo o eksperimentu, najee spominjemo eksperimentalnu i kontrolnu skupinu, iako je mogue provesti eksperiment s jednom skupinom u kojem su ispitanici sami sebi kontrola. Eksperimentalna skupina dobiva neki eksperimentalni tretman (nova metoda pouavanja) dok kontrolna skupina ne dobiva posebni tretman. U istraivanje se moe uvesti i usporedbena skupina koja dobiva neki drugi tretman (staru metodu pouavanja). Po zavretku eksperimenta, rezultati svih skupina se usporeuju te se zakljuuje o utjecaju nezavisne na zavisnu varijablu.

Da bi usporedba mogla biti mogua potrebno je prethodno zadovoljiti uvjet da meu skupinama prije eksperimenta nema razlike koje bi tijekom eksperimenta mogle djelovati na rezultate. Zbog toga je vana sluajna raspodjela ispitanika u pojedinu skupinu, tj. da svaki ispitanik u eksperimentu ima jednaku ansu biti rasporeen u eksperimentalnu ili kontrolnu skupinu. Jedan od moguih naina osiguravanja da e skupine biti izjednaene jest pronalaenje ekvivalentnih parova ispitanika (izjednaeni su prema nekima za pojedini eksperiment vanim obiljejima kako to su dob, spol, socio-obrazovni status obitelji itd.). Jedan par lana zatim po sluaju pripadne eksperimentalnoj, a drugi kontrolnoj skupini. Ukoliko je rije o velikoj skupini ( + 40 ili 50 ispitanika u svakoj) moemo pretpostaviti da su izjednaene po svim relevantnim karakteristikama; a ukoliko je rije o manjim skupinama ispitanika treba prije eksperimenta provjeriti razlikuju li se one po obiljejima vanim za rezultat eksperimenta.

Neki istraivaki nacrti primjereni su skupinama ispitanika dok su neki razvijeni za eksperimente na jednom ispitaniku. Prije primjene eksperimenta valja odabrati najprimjereniji nacrt istraivanja za ispitivani problem.

RAZVOJNA ISTRAIVANJA:

Razlikujemo dva pristupa:

1. Longitudinalni svi se ispitanici prate u odreenom vremenskom razdoblju. Rezultati ovakvih istraivanja daju nam dobre informacije i metodoloki su korektni, ali je istraivanje vremenski neekonomino (npr. ako istraujemo porast znanja iz povijesti od prvog do osmog razreda O.., rezulate ekamo 8 godina)

1. Transverzalni vrijeme trajanja je krae, ali su metodoloki problemi vei -> jesu li skupine izjednaene po svim vanim osobinama, jesu li reprezentativne za pojedinu dob uenika? (u ovom bi sluaju gornje istraivanje proveli tako da bi na kraju kolske godine ispitali znanje povijesti uenika razliitih godita i na temelju tih podataka zakljuili o porastu znanja tijekom kolovanja)

Kvalitativna istraivanja

Tu spadaju npr. istraivanja sadraja kolskih udbenika, analiza k. zadanica iz hrv. jezika pisanih na slobodnu temu itd.) Holistikim se pristupom pokuava zahvatiti istraivana pojava. Istraivae podjednako zanima proces u kojem se neto zbiva kao i sami rezultati procesa. Podaci imaju narativni oblik; prikupljaju se opaanjem, intervjuiranjem ili analizom dokumenata; mogu biti i u obliku video zapisa ili fotografija. Istraivai puno vremena provode prikupljajui podatke i onda zakljuuju o bitnim ili manje bitnim elementima nekog procesa. Hipoteze se ne postavljaju unaprijed ve se tijekom istraivanja stvaraju novi uvidi i otkrivaju mogue hipoteze. Vaan je osobni kontakt s ljudima i situacijama koje se ispituju iskustva i uvidi vani su za razumijevanje ispitivanih fenomena. Ova su istraivanja osjetljiva na povijesni i kulturni kontekst u kojem se pojava zbiva.

METODE PRIKUPLJANJA PODATAKA

1. Samoopaanje (introspekcija) postupak specifian za psihologiju. Ispitanik simultano ili retrogardno opaa vlastite doivljaje. Simultano opaanje odvija se istodobno kad i samo doivljavanje pa moe doi do meudjelovanja opaanja i doivljavanja (ako pokuamo opaziti svoj strah u ispitnoj situaciji dolazi do promjene same emocije straha). Retrogardno samoopaanje moe biti pod utjecajem pogreno zapamenog doivljaja ili njegove naknadne reinterpretacije.

1. Vanjsko opaanje opaanje i mjerenje vidljivog ponaanja. Mogu se opaati vlastite ili tue reakcije na temelju kojih onda zakljuujemo o psihikim procesima u njihovoj podlozi. Sustavnim se opaanjem podaci prikupljaju i u mnogim drugim znanostima, npr. u fizici ili kemiji.

Jedna od vanijih odluka u planiranju istraivanja u obrazovanju jest kako, kada i od koga prikupiti relevante podatke. Jedan od naina prikupljanja podataka je s obzirom na izvor podataka (Fraenkel i Wallen, 1993.) pri emu taj izvor moe biti:

1. Vanjski opaa

1. Ispitanik o kojem prikupljamo podatke

1. Drugi sudionici koji daju svoje procjene o subjektu ispitivanja

1. Pisani materijal

Vanjski opaa prije opaanja valja jasno definirati kako se biljee rezultati, te dobro uvjebati opaae jer kvaliteta dobivenih podataka ovisi o kvaliteti njihova rada. Definirani su cilj i plan opaanja: koje ponaanje e opaa promatrati, kako i kada (u kojim vremenskim intervalima). Sadraji koje valja opaati nuno su ogranieni i jasno definirani kao ponaanje koje je mogue opaziti (Ivan plae). Zadatak opaaa je da biljei stvarno ponaanje a ne vlastite interpretacije (Ivan je alostan). Pri opaanju se moe zabiljeiti i pretpostavka uzronosti ali je najvanije objektivno registrirati ponaanje jer je moda opaaeva interpretacija pogrena (moda Ivan plae jer se preplaio, a ne jer je alostan).

Ispitanik ovisno o tome to e se mjeriti, primijenit e se razliiti testovi, skale procjena, projektivni ili sociometrijski upitnici. Najee je rije o instrumentima koji se primjenjuju skupni iako ih je mogue primijeniti i individualno.

Upitnici se sastoje od nizova pitanja na koja ispitanik treba odgovoriti. Pitanja se odnose na to to ispitanik misli, osjea ili kako se ponaa u odreenim situacijama. U upitnicima nema tonih i netonih odgovora, a rezultati govore o razvijenosti neke osobine linosti, vanosti pojedinih vrijednosti u ivotu pojedinca i sl. Najee valja oznaiti jedan odgovor meu ponuenima. Jedan od nedostataka ovog naina prikupljanja podataka je to ponekad nije sigurno odgovaraju li prikupljeni podaci stvarnom stanju: poznaju li ispitanici sami sebe dovoljno ili su moda dali socijalno poeljne odgovore umjesto onih iskrenih.Upitnike i testove prate i prirunici u kojima su opisane njihove metrijske karakteristike pa je mogue dobivene rezultate usporediti s prosjenim u populaciji. Pri koritenju ovih tehnika vano je odabrati instrument primjeren kako varijabli koju elimo izmjeriti tako i dobi ispitanika.

Test je standardizirani postupak pomou kojega se izaziva neka odreena aktivnost, a onda se uinak tih aktivnosti mjeri i vrednuje tako da se individualni rezultat usporedi s rezultatima koji su dobiveni kod drugih individuuma u jednakoj situaciji. Testom se eli izmjeriti uspjenost ispitanika u odreenoj aktivnosti (npr. znanje ili uspjenost u rjeavanju problema). Najee je u testu rije o veem broju zadataka konstruiranih tako da mjere eljenu psihiku veliinu, a rezultat ispitanika izraava se kao broj tono rijeenih zadataka. Testovi mogu biti vremenski ogranieni (testovi brzine) ili neogranieni (testovi snage). U kolskim situacijama najei su testovi znanja iako valja imati na umu da svaki niz zadataka objektivnog tipa nije test jer test mora imati provjerene i zadovoljavajue metrijske karakteristike kao to su valjanost, pouzdanost, objektivnost i osjetljivost.

Skale procjena eli se utvrditi miljenje ili stav ispitanika o nekom objektu. Mogu biti numerike, grafike (koje su primjerenije i razumljivije djeci mlae dobi) ili kombinirane. Skale se obino sastoje od vie tvrdnji uz koje ispitanik izraava svoje slaganje ili neslaganje. Posebni oblik skale je tzv. semantiki diferencijal koji se sastoji od niza bipolarnih skala. Na krajevima skala su pridjevi suprotna znaenja (dobar-lo) te se od ispitanika zahtijeva da oznai gdje se procjenjivani pojam, po njegovu miljenju, nalazi na crti izmeu dvaju pridjeva. Ove su skale jednostavne za primjenu, ali zahtijevaju paljivu pripremu i odabir tvrdnji.

Sociometrija koristi se u praktinom radu i istraivanju. Uveo ju je Moreno (1962.) te se primjenjuje kad istraiva eli upoznati socijalne odnose unutar neke grupe ispitanika. Od svih se uesnika trai (npr. od svih uenika u razredu) da prema nekom kriteriju procijene ili odaberu lanove iz grupe za neku odreenu aktivnost. Kriterij moe biti proslava roendana, zajedniko uenje, odlazak na izlet i sl. Odabir lanova iz grupe moe biti ogranien (navedi 3 uenika iz tvog razreda s kojima bi najradije iao na izlet) ili neogranien (navedi imena uenika iz tvog razreda s kim bi najradije iao na izlet). Najee se trae pozitivna biranja, no u sluajevima kada elimo otkriti djecu koju vrnjaci odbijaju, mogue je traiti i negativna biranja (navedi uenike iz tvog razreda s kojima nikako ne bi elio ii na izlet). Zbog kasnijih komentara u razredu i njihovih eventualnih loih posljedica negativni se izbori esto izbjegavaju. Rezultati sociometrijskog ispitivanja mogu se prikazati grafiki sociogramom, a mogue je izraunati i indekse koji ukazuju na odnose unutar grupe i poloaj pojedinca u grupi.

Procjenjiva koji poznaje ispitanika ukoliko je rije o ueniku, najee ga procjenjuju suuenici iz razreda. Osim sociometrije (i tu podatke o poloaju nekog uenika dobivamo od ostatka grupe) koriste se i skale procjena koje ispunjavaju uitelji ili roditelji. Ukoliko podatke prikupljamo od drugih procjenjivaa valjda imati na umu da oni dijete vide u specifinim situacijama (roditelji mogu dati najvie podataka o ponaanju djeteta u kui) i da mogu procijeniti samo ponaanje koje se javlja u tim situacijama. Osim skala procjene mogue je koristiti i tehniku oznaavanja (check-liste) tj. liste s popisima ponaanja a roditelj ili uitelj treba oznaiti ona ponaanja koja najbolje opisuju uenika.

BIHEVIORISTIKI PRISTUPI UENJU

Prema bihevioristima psihologija se trebala ugledati na prirodne znanosti i prouavati samo objektivno i mjerljivo ponaanje, dakle cilj psihologije je predvianje i kontrola ponaanja.Watson smatra da je ljudski razvoj prvenstveno posljedica uenja uvjetovanjem

Klasino uvjetovanje uimo automatski odgovarati na podraaj koji prije uenja nije izazvao tu reakciju. Pavlovljevi eksperimenti pri hranjenu psi su luili slinu pri emu je hrana bezuvjetni podraaj (podraaj koji automatski dovodi do reakcije). Luenje sline je bezuvjetna reakcija (slijedi automatski nakon zadanog bezuvjetnog podraaja; uroena reakcija koja ne zahtjeva uenje). Tijekom istraivanja uoeno je da psi poinju sliniti im uoe posudu s hranom, a kasnije i na sam zvuk koraka osobe koja je donosi. U eksperiment se uvodi novi podraaj zvuk zvona koji je neutralni podraaj (ne izaziva odreenu reakciju). Psu su zadavani neutralni podraaj i bezuvjetni podraaj te nakon nekoliko uparivanja pas je poeo luiti slinu na sam zvuk zvona. U tom trenutku neutralni podraaj postaje uvjetovani podraaj a bezuvjetna reakcija postaje uvjetovana reakcija.

prije uvjetovanja

BP (hrana) BR (luenje sline)

NP (zvono) bez odgovarajue reakcije (nema luenja)

uvjetovanje

NP + BP (zvono + hrana) BR (luenje sline)

poslje uvjetovanja

UP (zvuk zvona) UR (luenje sline)

Danas klasino uvjetovanje spominjemo kod uenja emocionalnih reakcija (Watsonov i Raynoriin eksperiment s malim Albertom). Djeaku Albertu pokazivali su bijelog takora, zeca, psa i klupko vune. Dijete je normalno reagiralo i pokualo dotaknuti svaki od objekata. U sljedeoj fazi pokazali bi mu bijelog takora i kad bi ga pokuao dotaknuti zadavali su snaan zvuk gonga (izloenost jakom i iznenadnom zvuku izaziva strah). Nakon provedenih uparivanja kad bi mu se pokazao takor bez buke on bi pokazivao reakciju straha, te je dolo do generalizacije (na zeca, psa i klupko vune). Pokuali su i proces odvikavanja (dekondicioniranje) ali djeak je odveden iz sirotita.

Ukoliko se NP zadaje nekoliko puta bez uparivanja s BP uvjetovana reakcija se tee usvaja. Ako dijete ide u zubara prije nego to ga boli zub, manja je vjerojatnost da e kasnija bolna intervencija izazvati strah (latentna inhibicija).

Generalizacija uenik koji se boji pismenog ispita iz matematike, moe iste simptome pokazivati na ispitu iz fizike i kemije

Diskriminacija ako uenik pokazuje strah samo na ispitima iz matematike, a na drugim ispitima nema takve reakcije

Gaenje ako se UP zadaje bez BP s vremenom dolazi do gaenja UR. Javlja se bre ako su UP i BP uvijek zadani zajedno. Sustavna desenzibilizacija je jedan nain gaenja

Operantno djelovanje

Thorndike je sa svojim istraivanjima pokazao da podraaj koji se javio poslje ponaanja utjee na budue ponaanje. Njegov pokus s makom: gladna maka smjetena je u kavez, hrana se nalazi ispred vrata kaveza, maka krui i u jednom trenutku povue uzicu koja otvori vrata kaveza; nakon nekoliko sluajnih izlazaka maka e nauiti kako doi do hrane. U ovom sluaju maka ne djeluje po naelima klasinog uvjetovanja (ne odgovara automatski i nesvjesno na podraaj) ve je njeno ponaanje svrhovito sredstvo (instrument) za postizanje nekog cilja (otuda naziv instrumentalno uvjetovanje). Ovo se odnosi na voljna ponaanja

Na temelju istraivanja postavio je zakon vjebe (ponavljanje uvjetovanog odgovora e uvrstiti vezi izmeu podraaja i odgovora) i zakon efekta (ponaanje popraeno nagradom e se uvrstiti, a ponaanje popraeno kaznom oslabiti)

Pri pokusu kad su psi razlikovali krug od elipse dolo je do eksperimentalne neuroze kad psi vie nisu znali razlikovati krug od elipse.

Skinner je mijenjao okolinu s ciljem da na eljeni nain mjenja ivotinjsko ponaanje. Smatrao je da se veina ponaanja mogu objasniti posljedicama i da paljiva kontrola posljedica moe oblikovati poeljne oblike ponaanja. Skinnerova kutija tu su bile posuda a hranu i ploica (pritiskom bi mala koliina hrane upala u posudu). Kad bi golub kljucnuo po ploici pojeo bi hranu, i nakon nekoliko puta sluajnim kljucanjem po ploici nauio je da tako dobiva hranu.

Posljedica koja poveava vjerojatnost pojavljivanja nekog ponaanja je potkrepljenje i ono moe biti primarno (zadovoljava nae osnovne potrebe) i sekundarno (uparivanje s nekim primarnim ili ve usvojenim sekundarnim, npr. klik i hrana). Tri su osnovne vrste sekundarnih potkrepljenja: socijalna (osmjeh, pohvala, panja), potkrepljivake aktivnosti (pristup zabavi, igrakama) i simbolika (novac, ocjene).

Potkrepljenje moe biti:

kontinuirano

u odnosima (fiksni i varijabilni)

u intervalima (fiksni i varijabilni)

Uenje se najbre odvija kad je kontinuirano, zatim u fiksnim odnosima, fiksnim intervalima. Gaenje je najbre kod kontinuiranog, zatim u fiksnim odnosnima i fiksnim intervalima. Kod varijabilnog dosta dugo ostaje (kao kockanje).

PREMACKOVO NAELO: Nain potkrepljivanja jedna aktivnosti drugom, privlanijom. Npr uitelj moe rei djeci: Kad zavrite zadatke u radnoj biljenic iz hrvatskog jezika, moete uzeti asopise s mog stola i proitati strip o Hogaru.

Razlikujemo dvije vrste potkrepljenja: pozitivno i negativno.

Pozitivno potkrepljenje poveava estinu ponaanja jer dovodi do eljenih i ugodnih posljedica. Npr pohvala uitelja ako uenik tono odgovori na postavljeno pitanje. esto se pozitivno potkrepljuju i ponaanja koja nisu pozitivna, uenik koji nije pitan dovikuje netoan odgovor dok se ostali ponu smijati.Negativno potkrepljenje poveava estinu ponaanja zbog uklanjanja ili smanjenja nekog neugodnog podraaja. Ako neko ponaanja omoguuje izbjegavanje neugodnog podraaja, vjerojatno je da emo takvo ponaanje ponoviti, npr ako markiranje omoguuje da se efikasno izbjegne test, a ne donose neeljene posljedice, uenik e to i drugi put napraviti.

Kazne za razliku od negativnog potkrepljenja smanjuju vjerojatnost ponavljanja ponaanja, odnosno u slinoj situaciji vjerojatno neemo ponoviti ponaanje za koje smo kanjeni.Kazna zadavanjem zadavanje negativnih podraaja nakon nekog ponaanjea koje elimo ukloniti. Npr u koli opomene ili ukori, brisanje ploe, ienje razreda. Kazna uskraivanjem uskraivanje ugodnih posljedica. Npr u koli nakon sata likovnog odgoja: vidim da nise pospremili pribor i uredili ionicu, ostat ete dulje danas.

Odnos potkrepljenja i kazne potkrepljenje je posljedica koja pojaava vjerojatnostponavljanja ponaanja, a kazna je posljedica koja smanjuje vjerojatnost ponavljanja ponaanja. U razredu moramo provjeriti je li posljedica koju uitelj smatra kaznom stvarno kazna za uenika ili je on inerpretira kao nagradu.

Potkrepljivanje treba biti jasno povezano s ponaanjem

Vano je pitanje kad ponaanje treba nagraivati

Vano je kako uenici interpretiraju doivljeno pozitivno potkrepljenje

Kazne su djelotvornije ako ih uitelj tiho izree ueniku

...

RASPORED POTKREPLJIVANJA I KANJAVANJA:

Nova ponaanja uit e se bre ukoliko je potkrepljivan svaki toan odgovor i ako je potkrepljenje uslijedilo neposredno nakon odgovora. No jednom kad je ponaanje usvojeno i elimo ga odrati, povremeno potkrepljenje pokazalo se efikasnijim.

Potkrepljenje

U pravilnim vremenskim intervalima

Nakon pono odreemog broja reakcija

U nepravilnim vremenskim intervalima

Nakon sluajnog broja reakcija

Potkrepljenje u pravilnim vremenskim intervalima ili nakon tono odreenog broja reakcija dovode do poveanja broja reakcija uoi potkrepljenja i do opadanja reakcija neposredno nakon toga. Ukoliko se potkrepljenja zadaju u nepravilnom vremenskom intervalu ili nakon sluajnog broja reakcija, ponaanje e biti relativno stabilno u vremenu, bez pada nakon potkrepljenja i otporno na gaenje. Kod svih vrsta povremenih potkrepljenja mogue je postupno poveavati vremenski interval ili broj reakcija potreban za potkrepljenje. Na taj nain ponaanje postaje otpornije na gaenje i potkrepljenje ne gubi svoju vrijednost. Vano je kanjavati dosljedno. Vano je naglasiti da e kazna smanjiti nepoeljno ponaanje, ali nee dovesti do novih poeljnih oblika ponaanja. To se moe postii samo potkrepljenjem.

Oblikovanje ponaanja proces je potkrepljenja uzastopnih aproksimacija tonog odgovora. Odnosno potkrepljuje se ponaanje koje je slino eljenom ponaanju, nakon toga ono koje mu je jo slinije, i tako sve dok se ne doe do eljenog ponaanja. Npr kada uitelj postavi cilj da nemiran uenik sjedi na svom mjestu 15 min i odlui da e takvo ponaanje pozitivno potkrepljivati, vrlo vjerojatno to nee nikada doekati. Ali ako uitelj svaki put pohvali uenika kada uspije sjediti 5 min, novu pohvalu e dobiti nakon 7 min i tako sve do konanog cilja.

OBRAZOVNA TEHNOLOGIJA:Programni materijali tekstovi koje uenik koristi kako bi se pouio o nekoj odreenoj temi. Napravljeni su bihevioristikim principima: na poetku jasno iskazan cilj uenja, kroz materijal uenik napreduje malim koracima, napreduje vlastitom brzinom, odmah aje odgovor na postavljeno pitanje i dobiva povratnu informaciju, testovi su sastavljeni tako da smanjuju broj pogreaka i poveaju vjerojatnost tonog odgovora. Najee je rije o kratkom tekstu na ijem kraju se nalaze pitanja. Uenik proita tekst odgovori na pitanje, teprovjeri na sljedeoj stranici i ide dalje.

Linearno programiranje koristi se kada uitelj smatra da svi uenici trebaju proi isto gradivo. Na kraju svake jedinice nalazi se pitanje na koje uenik mora odgovoriti. Na sljedeoj strani nalazi se odgovor i uenik nastavlja s radom na novoj jedinici.

Razgranato programiranje primjerenije je ako uitelj eli uvaiti individualne potrebe uenika. Na kraju jedinice nalaze se pitanja viestrukog izbora. Ovisno o odabranom odgovoru, uenik se alje na odreenu stranicu za nove informacije. Ako je odabrao toan odgovor, nastavlja napredovanje kroz cjelinu. Za pogrean odgovor dobiva dodatnu pouku i nakon toga vraa se na poetnu jedinicu.

SKINNER jasno navedite to treba uiti, prvo pouavajte osnovne stvari, ne tretirajte sve uenike da napreduju istim koracima, programirajte obrazovne jedinice.

KOGNITIVISTIKI PRISTUPI UENJU I PAMENJU

Kognitivna psihologija pokuava odgovoriti na pitanje kako se odvijaju sloeni spoznajni procesi poput uenja i pamenja, miljenja, zakljuivanja, rjeavnaja problema. Kognitivistiki pristupi prouavanja uenja i pamenja razvili su se u prvoj polovici 19. st. Dok su u prolosti bili ogranieni na labaritorijska istraivanja, danas se u sreditu tog pristupa nalaze modeli ljudske obrade informacija. Obrada informacija nije naziv za jedinstvenu teoriju ve ukljuuje niz teorijskih shvaanja o tome kako opaamo podraaje iz okoline, kako informacije obraujemo u radnom pamenju, kako ih povezujemo s ve steenim znanjem te kako novo znanje pohranjujemo u pamenju i kako ga se dosjeamo.

Znanstveni pristup prouavanju kognitivnih procesa, posebno percepcije, poinje pojavom Gestalt psihologije(gestalt-doslovno znai oblik, konfiguraciju, ali zapravo podrazumijeva cjelovitost u zamjeivanu) u Njemakoj prije 1.svjetskog rata (Max Wertheimer, Kurt Koffka, Wolfgang Khler).

GESTALTISTIKA NAELA PERCEPCIJE:

1. Naelo zatovorenosti - prema njemu ljudi tee organiziranju svoje zamjedbe tako da bude to loginija i jednostavnija. Ako neki djelovi cjeline nedostaju ili nisu vidljivi, promatra sam ispunjava te praznine (npr.ako imamo nacrtana tri kuta koja su postavljena na odreenim mjestima kao da tvore trokut, mi emo percipirati taj trokut iako on zapravo nije nacrtan).

1. Naelo odnosa lika i pozadine - svako perceptivno polje sastoji se od pozadine i lika koji se izdvaja od te pozadine zbog nekih svojih osobina. Kad su lik i pozadina nejasni, tada zamjedbu organiziramo u skladu s vlastitim oekivanjima (npr.netko e vidjeti sviraa saksofona, a netko ensko lice na istom crteu).

1. Naelo blizine - elementi bliski u perciptivnom polju zamjeuju se kao cjelina (npr. skup tokica koji se nalaze blizu jedna druge moemo percipirati kao krug iako se te tokice meusobno ne dodiruju).

1. Naelo slinosti - pretpostavlja da percepciju nastojimo organizirati tako da sline elemente povezujemo u cjelinu.

Uoi 2.svjetskog rata gestaltisti su se susreli s bihevioristikim i asocijacionistikim pristupima uenju. Bihevioristima su zamjerili nepriznavanje svijesti i stajalite o nemogunosti empirijskog prouavanja psihikih procesa. Isto tako su se suprostavili i asocijacionistima koji smatraju da se cijela spoznaja moe protumaiti kao sustav mehanikog slaganja i povezivanja psihikih doivljaja od jednostavnijih struktura prema sloenijima.

Za gestaltististe uenje nije stvaranje novih asocijacija izmeu starih i novih elemnata, ve kognitivni proces koji ukljuuje percepciju stvari, ljudi i dagaaja na nov nain. Proirujui svoje podruje istraivanja na misaone procese koji dovode do kognitivnog restrukturiranja gestaltisti su poeli sustavno empirijski prouavati mehanizme produktivnog miljenja. Temeljni mehanizam rjeavanja problema jest uenje uvidom iza kojeg naglo dolazi do spoznaje o rjeenju. Glavnu prepreku u rjeavanju problema vide u funkcionalnoj fiksiranosti, tj. u nesposobnosti da se neko sredstvo upotrijebi na drgi nain ili da se u nekoj strukturi prepozna novi skup elemenata.

Prouavanje verbalnog uenja temelji se na asocijalistikim teorijama koje pretpostavljaju da zapamivanje novih sadraja ovisi o vrsti i snazi asocijacija izmeu novog i starog znanja. Poticaj za njegovo prouavanje bila su Ebbinghausova istraivanja provedena jo poetkom 19.st. On je elio prouavati isto uenje i pamenje na koje ne djeluju postojea znanja. Tako je on u svojim istraivanjima pokazao kako je uenje uspjenije ako se novo gradivo glasno ponavlja, zatim ako se raspodjeli na manje cjeline, dokazao je postojanje tzv.serijalnog uenja, zatim da to se vie vremenski ui, vie se toga i naui, zaboravljanje je najbre neposredno nakon uenja, a na brzinu i lakou uenja djeluju 3 znaajke: smislenost estica koje se ue, stupanj slinosti meu njima i duina razdoblja izmeu zasebnih pokuaja uenja.

Kasnija istraivanja verbalnog uenja ukljuivala su 3 vrste eksperimentalnih zadataka:

1. Serijalno uenje ili uenje nizova - poetak gradiva (efekt prvenstva) i kraj gradiva (efekt novosti) bolje se pamte od sredine. Ono to se posljednje ui, ostaje svjeije u pamenju od onoga to se ui prije. Iznimku ine istaknuti podraaji koje bolje pamtimo upravo zbog njihove istaknutosti.

1. Uenje estica u parovima - jedan podraaj se povezuje s jednim odgovorom (npr. kod uenja stranih rijei, uenja drava i glavnih gradova, ili neke povijesne bitke i godine kad su se dogodile). Novija istraivanja pokazuju da se tako uenje temelji na principu sve ili nita. Uenik ili zna ili ne zna odgovor. No upotreba kognitivnih medijatora (ili posredujuih predodbi) koje povezuju podraajnu rije s odgovorom pospjeujeuenje asocijacija u paru.

1. Slobodno dosjeanje - glavna pojava uoena pri ovom uenju jest kategorijalno grupiranje. To znai da ljudi istodobno ue i pojedinane rijei i nadreene kategorije. Pri kasnijem uenju poznatih rijei u novom kontekstu, imena kategorija slue kao posredujui znakovi koji olakavaju dosjeanje. Pojava grupiranja podupire gestaltistiko shvaanje o sklonosti za organiziranjem iskustva.

VERBALNO UENJE I ZABORAVLJANJE:

Ebbinghaus je pretpostavljao da je zaboravljanje uzrokovano gubitkom pamenja do kojeg dolazi ukoliko naueno ne upotrebljavamo ili ne ponavljamo. Kasnija istraivanja dovela su do tzv. interferencijske teorije zaboravljanja prema kojoj se jednom nauene asocijacije nikad u potpunosti ne zaboravljaju, odnosno do zaboravljanja dolazi uslijed toga to nove informacije potiskuju staro znanje. Razlikujemo 2 vrste INTERFERENCIJE:

1. Retroaktivna - javlja se kada nove verbalne asocijacije oteavaju dosjeanje starih asocijacija (npr. kada uimo neke vane godine iz povijesti, zaboravljamo one koje smo uili prije toga).

1. Proaktivna- javlja se kad staro znanje oteava uenje novog (npr. nakon to smo nauili zbrajati prirodne brojevemoe nam biti teko naviknuti se na zbrajanje razlomaka budui da se ono vri na skroz razliiti nain).

Pozitivni transfer- uenje jednog gradiva moe pomoi uenju drugog slinog gradiva (npr. ako smo prvo nauili francuski jezik, to e nam znanje olakati uenje drugog romanskog jezika kao to je talijanski).

ISTRAIVANJE- Retroaktivna interferencija u smislenom uenju- autori ovog istraivanja dre da su jednim pokusom dokazali kako se retroaktivna int. moe pojaviti i kada je rije o uenju smislenog gradiva. Takoer su zakljuili da se ovi rezultati mogu upotrijebiti i pri planiranju kolskog rada i to tako da se u nastavi pokua izbjei sukcesivna obrada slinih tema ili tekstova.

TEORIJA OBRADE INFORMACIJA

Atkinson i Shiffrin (1968) predloili najutjecajniji model obrade informacija koji se sastoji od 3 podsustava:

1) senzorni registar (on prihvaa informaciju nastalu podraivanjem osjetila, zadrava informacije vrlo kratko tj 1 do 2 sekunde)

2) radno ili kratkorono pamenje

3) dugorono pamenje

PANJA proces panje ima jako vanu ulogu pri odabiru i proslijeivanju informacija u senzornom registru, s obzirom na puno podraaja (boje, zvukovi..) panja odreuje one koji su nam bitni.

Teorija filtera prema ovoj teoriji ulazna informacija se kratko zadrava u osjetilnom sustavu te se prema fizikalnim karakteristikama odabire za daljnu odbradu u sustavu.

Ovo je zakljueno prema pokusu dihotikog sluanja --> ispitanicima su se odailjale razliite poruke na svako uho, te se od njih trailo da panju usmjere na samo jedno uho npr lijevo. Ispitanici su uspjeno prepriali informacije koje se uli na lijevo uho a informacije s desnog uha su raspoznali samo prema fizikalnim karakteristikama (da li je to um ili glas, muki ili enski glas itd.). Meutim otkrilo se da osim fizikalnih obiljeja selektivnost panje ovisi i o znaenju pa su znanstvenici poeli razlikovat panju i predpanju --> stanje ope pobuenosti, nesvjesno i automatsko

Senzorno pamenje: proces kojim se informacije u senzornom registru zadravaju kratko u nepromijenjenom obliku

Osobni i okolinski initelji mogu negativno djelovati na panju.Osobni initelji: mlaa dob, hiperaktivnost, tekoe u uenju, smanjena opa mentalna sposobnost,bolest,umor..Okolinski initelji: glasni podraaji (amor u razredu, uiteljev monoton glas), teina gradiva, koliina informacija..

KRATKORONO ILI RADNO PAMENJEInformacija iz senzornog dolazi u radno pamenjeVane karakteristike radnog pamenja:

svjee informacije se zadravaju razmjerno kratko (osim ako se prerauju tj ako ih uimo tada e otii u dugorono, to due informacija stoji u radnom vee su anse da e se prenijeti u dugorono pamenje zbog toga je vano ponavljanje

informacija se zadrava oko 20 sekundi!

ima ogranien kapacitet-7 jedininih informacija (ali te inf. ne moraju biti pojedinane rijei)

moe se proiriti kapacitet ako se pojedinane informacije spoje u vee nakupine (chunkove) (umjesto da pamtimo sedam 4801968 pamtimo samo tri 480 19 68)

postoje razlike u kapacitetu meu ljudima a ovise o dobi, sposobnostima, predznanju, iskustvu)

DUGORONO PAMENJE

Kodiranje proces kojim nove informacije pripremamo za pohranu u dugorono pamenje. U dugorono pamenje moemo pohraniti informaciju koju i nismo dobro razumijeli (formula koju ne moemo primjeniti ili objasniti) a to je znanje naueno mehaniki i tee ga se dosjetiti.

Strategije uenja njima se koristimo pri pohrani znanja u dugorono pamenje, to su misaoni postupci koji nam omoguuju da gradivo koje elimo zapamtiti preraujemo i poveemo ga sa postojeim shemama u dugoronom pamenju, a to su: ponavljanje, organizacija i elaboracija.

Ponavljanje doslovno ili saeto prelaenje preko informacija bez napora usmjerenog prema njihovoj preradi, koristi se pri uenju napamet, a znanje ostaje nepovezano s ostalim pogranjenim znanjima, teko ga se dosjetiti

Organizacija dobro organizirane informacije se lake ue i dosjeaju jer su estice sustavno povezane.Jedan od naina organiziranja je traenje unutranjih veza tj. uspostava hijerarhije meu informacijama (klasifikacije u biologiji i kemiji) ---> primjer: kod nabrajanja zemalja EU, mnogi koriste razliita naela organizacije: ili prema veliini zemalja, ili od zapada prema istoku itd..Drugi nain je upotreba shema: sheme su vrste planove koje nauimo i primjenjujemo na pojedine situacije, upozoravaju nas na ono to moemo u pojedinoj situaciji oekivati.Ako neku informaciju moemo uklopiti u postojeu shemu onda emo je se bolje dosjeati!

Elaboracija proces proirivanja novih informacija dodavanjem ili povezivanjem s onim to ve znamo, pri elaboraciji koristimo razna mnemotehnika sredstva. Mnemotehnike omoguavaju ueniku da osmisli gradivo na njemu prihvatljiv nain da bi ga lake zapamtio npr od formula (c=s/t) moemo osmisliti rije CeSTa..

STRUKTURA ZNANJA U DUGORONOM PAMENJU

Znanje u dugoronom pamenju svrstavamo u dvije ire kategorije:

1. Osobno znanje, povezano s osobnim iskustvom, dogaajima iz naeg ivota2. Objektivno znanje, povezano sa znaenjima, injenicama, postupcima koji nisu nuno s nama u bliskoj vezi

Tulving (1972.) hijerarhijska klasifikacija pamenja s obzirom na osobno znaenje:

1. Epizodiko znanje povezano s mjestima i dogaajima iz osobnog iskustva autobiografsko znanje.

2. Semantiko znanje ukljuuje znanja, vjetine i pojmove koji se ue u koli.

Na najvioj razini koja obuhvaa prethodne dvije, nalazi se proceduralno znanje koje odreuje nain izvoenja pojedinih operacija.

Paivio (1971.): 2 vrste pohranjenog znanja s obzirom na oblik pohrane:

1. Vizualno znanje mogunost vidnog predoavanja u slikama. Kod veine ljudi su misaone slike samo sline, ne identine izvornom prizoru. Stupanj u kojem uenici mogu misaono predoavati odreuje uspjenost uenja u mnogim kolskim predmetima od geometrije i zemljopisa do fizike i knjievnosti. Posebno je bitno kod zadataka koji su razmjerno konkretni.

2. Verbalno znanje postaje bitno kad je rije o apstraktnoj grai. Postoje tri oblika: deklarativno, proceduralno, metakognitivno. a) Deklarativno znanje: injenice, stavovi, ono znanje koje nam govori da neto jest. Informacije se pojavljuju u obliku pojmova koji se meusobno povezuju u mree. Pr. rije maka aktivirat e srodne pojmove: pas, mi, mlijeko.

b) Proceduralno znanje: poznavanje izvoenja odreenog misaonog procesa ili aktivnosti.Deklarativno vs. Proceduralno znanje

Prvo, deklarativno znanje je preduvjet da bi se neka se neka procedura mogla odviti. Da bismo mogli mnoiti, moramo prvo znati brojeve i matematike simbole.

Drugo, deklarativno znanje je nepromjenjivo formulirano u obliku izjava kojima se utvruje neka injenica, ali ne dovodi do kognitivnih promjena, dok proceduralno znanje dovodi do nekih promjena u izvedbi.

Tree, razlika je i u brzini: dosjeanje injenica je razmjerno sporo, dok je proceduralno znanje brzo dostupno i ako je dobro naueno, ak se odvija automatski.

c) Metakognitivno znanje: pojam koji se odnosi na spoznaju o vlastitim mogunostima spoznaje. Ukljuuje tzv. kondicionalno znanje, odnosno poznavanje uvjeta u kojima se neka operacija moe uspjeno izvesti. Ima nekoliko razina:

1. Svijest o razlikovanju opaanja od uenja. Malo dijete nije svjesno da e neku pjesmicu zaboraviti ako je ne ponavlja redovito.

2. Svijest o dostupnosti pojedinih strategija uenja, tj. Svijest da postoje ponavljanje, organiziranje, elaboracija.

3. Kondicionalno znanje, sposobnost procjene kad i zato pojedinu strategiju primijeniti.

4. Sposobnost praenja vlastitog napredovanja u uenju, te sposobnost planiranja uenja.

Model obrade dubine informacija:

Usmjeren je na kvalitetu obrade informacija u radnom pamenju. Craik i Lockhart dre da se rijei ili pojmovi mogu obraivati na nekoliko razina, od povrinske, osjetilne do visoko semantike analize znaenja. to se vie panje pridodaje odreenim obiljejima podraaja i to se vie misaonih operacija izvodi s podraajnom rijei to emo je bolje zapamtiti. Bransford i sur. su modificirali ovaj pristup dodajui kako je bitan i nain na koji se ui te nain na koji se provjeravaju rezultati.

SOCIJALNE TEORIJE UENJAOPSERVACIJSKO UENJE:Albert Bandura nazvan je teoretiarem socijalnog uenja jer je prouavao uenje koje se zbiva u socijalnom okruenju. Za vrijeme socijalnih interakcija, pod utjecajem ponaanja drugih ljudi u grupi, pojedinac moe nauiti modificirati svoje ponaanje. Ovakvo opservacijsko uenje odvija se u dva oblika: modeliranjem i vikarijskim uenjem.Modeliranje se odnosi na promjene u ponaanju pojedinca koje su rezultat promatranja ponaanja drugih. Bandura je smatrao da nije svako uenje rezultat direktnog potkrepljivanja odgovora odnosno da ljudi ue i oponaanjem drugih. Npr. neka djeca ustanu kad se svira himna samo zato to su vidjela svoje roditelje da ine isto, a ponaanje djece pri tom nije potkrijepljeno nikakvim potkrepljivaem (slatki, igraa). Isto tako, osim pozitivinih primjera, modeliranje moe proizvesti i nepoeljno ponaanje pa tako dijete oponaanjem moe nauiti agresivnost, varanje ili neiskrenosti. Vrste modeliranja:1.) direktno modeliranje: uenik jednostavno pokuava oponaati ponaanje modela Npr. uenica u 1. razredu pie slovo na isti nain kao uitelj.2.) simboliko modeliranje: oponaanjem ponaanja koje je prikazano u knjigama, filmovima ili na televiziji. Npr. uenici se poinju oblaiti poput glavnih junaka njihove dobi u popularnoj TV seriji.3.) sintetizirano modeliranje: razvijanje ponaanja kombiniranjem dijelova opaenih akcija Npr. dijete se penje na stolac kako bi otvorilo vrata kuhinjskog ormaria nakon to je vidjelo svog brata kako koristi stolac da bi uzeo knjigu s police i majku kako otvara vrata kuhinjskog ormaria.4.) apstraktno modeliranje: stvaranje sustava pravila opaanjem primjera u kojima se ta pravila vide. Npr. uenik zakljuuje o redosljedu pridjeva i imenica u reenici opaajui primjere razliitih reenica.Modeliranje i potkrijepljivanje ponaanja - Iako uenje modeliranjem ne zahtjeva direktno i neposredno potkrijepljivanje, potkrijepljivanje je ipak ukljueno u proces odnosno socijalno uenje moe biti pojaano potrepljenjem. Tako e dijete biti sklono nastaviti oponaati ljubazno i pristojno ponaanje uitelja, ako ono dovede do pozitivnih rezultata. Npr. ako dijete otkrije da drugi ljudi postaju ljubazniji prema njemu i moe od njih dobiti stvari koje prije nije moglo. Modeliranje i zadravanje ponaanja - Oponaanje modela i kada model nije vie prisutan bit e olakano ako uenik koristi verbalno kodiranje kako bi simboliki pohranio ponaanje u svom pamenju. Dakle, ponaanje e se due zadrati ako ga je uenik u stanju opisati rijeima jer verbalno kodiranje obuhvaa vei opseg aktivnosti od vizualne predodbe.

Vikarijsko uenje je uenje promatrajui kako su drugi nagraeni ili kanjeni za sovje ponaanje. Npr.uitelji stalno koriste vikarijsko uenje u razredu pa tako odabire uenike koji ozbiljno rade i potkrijepljuje ih za rad. Pri tom uenik koji se loe ponaa vidi da se ozbiljan rad nagrauje i stoga pome ozbiljnije raditi.

Ishodi opservacijskog uenja:a. Uenje novih ponaanja - ono ponaanje koje nije postojalo prije opaanja modela. Npr. kad uenica gleda kako uitelj tenisa pokazuje pravilno izvoenje nekog udarca. b. Poticanje postojeeg ponaanja - uenik vjeba rjeavanje problema prije testa rjeavajui 2-3 zadatka i zatim prestaje s vjebanjem ukoliko ih zna. Nakon opaanja da njegov prijatelj rijei vie zadataka i sam to poinje initi -> prijateljevo ponaanje potaknulo je ve postojee ponaanje.c. Usmjeravanje panje uenik usmjeruje panju na odreene aspekte okoline. Npr. ako uenici dobiju slobodno vrijeme i jedan uenik ode u knjinicu te bude zadovoljan vremenom provedenim u njoj, poveat e se vjerojatnost da e i ostali uenici poeti odlaziti u knjinicu.d. Mijenjanje inhibicija modeliranje moe pojaati ili smanjiti inhibiciju (ogranienje u ponaanju koje osoba sama sebi postavlja). Npr. ako uenik govori, a nije digao ruku pa zato bude prekoren, i ostali uenici e biti manje skloni govoriti bez dizanja ruke. Dakle, pojaala se inhibicija govorenja bez dizanja ruke. e. Izazivanje emocija osoba moe promijeniti razinu svojih emocija opaajui kako model izraava svoje emocije. Npr. entuzijazam uitelja koji govori o nekoj temi moe u odreenoj mjeri prijei na uenike. Uinkovitost modela: dva faktora najvie utjeu na uinkovitost modela: opaena slinost i opaena kompetentnost1. Opaena slinost model je djelotvorniji to nam je sliniji, a vie modela je djelotvornije nego jedan. Npr. uenici su skloniji oponaati ponaanje uitelja istog spola. Dakle, djevojice e biti sklonije oponaati govor uiteljice koju cijene nego govor isto tako cijenjenog uitelja. Zato je potrebno da u udbenicima budu podjednako prikazani i mukarci i ene kao i netradicionalni modeli zanimanja (ena pilot, mukarac odgojitelj) vei izbor modela.2. Opaena kompetentnost opaena slinost ne objanjava sve uinke modeliranja. Znaajan faktor je i precepcija kompetentnosti. Npr. uenici su skloniji oponaati model koji smatraju kompetentnim nego onaj kojeg dre nekompetentnim, bez obzira na opaenu slinost. Djelotvornost modela ovisi i o osobinama linosti: neovisna djeca manje su sklona oponaanju prestinosg modela nego ovisna djeca; straljiva i anksiozna djeca ee oponaaaju model koji pokazuje strah nego to to ine sigurna i samopouzdana djeca; djeca koja su spremna pomagati drugima biti e sklonija oponaati model koji pomae drugima nego djeca koja ne vole pomagati drugima itd.Dakle, djeca su sklonija oponaati modele koji potvruju ono to djeca ve rade nego oponaati ponaanje koje im je nepoznato ili manje poznato. Takoer, ako je dijete u prolosti model odbacilo ili je on bio neuspjean, najvjerojatnije ga nee oponaati u sadanjosti. Vrijedi i obrnuto.

PROCES OPSERVACIJSKOG UENJAOpservacijsko uenje odvija se u 4 faze:1. Usmjeravanje panje (na model) najvie panje privlae pojedinci koji su kompetentni i struni, koji imaju visoki status. Uitelji su vrlo utjecajni modeli, mogu privui panju uenika ako govore jasno i zanimljivo te motiviraju uenike. 2. Zadravanje panje kada uitelj privue panju uenika, demonstrira im ponaanje koje eli da oponaaju. Ponaanje se mora pohraniti u pamenje kako bi ga uenici kasnije mogli reproducirati. 3. Reprodukcija uenici pokuavaju uskladiti svoje ponaanje s ponaanjem modela. 4. Motivacija motivacija zapoinje direktnim ili vikarijskim potkrepljenjem. Uenici e oponaati ponaanje modela zato to vjeruju da to poveava njihove anse za dobivanjem potkrepljenja. (primjer su pohvale ili dobre ocjene). Uenici usmjeravaju panju na model, vjebaju i reproduciraju odreeno ponaanje jer su nauili da se to uitelju svia i jer mu ele ugoditi.Prema teoriji operantnog uvjetovanja potkrepljenje je direktni uzrok uenja. U teoriji opservacijskog uenja potkrepljenje je faktor koji utjee na motivaciju, a ne samo na uenje.Opservacijsko uenje u razredu osim roditelja uitelji su vjerojatno najvaniji modeli u ivotu djece. Mnoga djeca oponaaju svoje uitelje u igri s mlaom djecom. Dakle, uenici u razredu ne ue samo na temelju onoga to uitelj govori nego i prema onome kako se ponaa.Uitelj kao model ponaanja:Opservacijsko uenje zbiva se u razredu ak i kad uitelji nisu toga svjesni. Iako je vano to uitelji govore uenicima, jo je vanije kako se ponaaju prema njima. Tako su npr. istraivanja pokazala da uitelji koji su uporni u rjeavanju problema tu svoju upornost prenesu i na uenike.

SOCIJALNO-KOGNITIVISTIKA TEORIJA UENJA U kasnijoj fazi razvoja svoje teorije, Bandura sve vie naglaava kogniciju a sve manje potkrepljenje. Prema njegovom miljenju, ljudi stalno ue kognitivnim posredovanjem onoga to opaaju o odnosu izmeu ponaanja i posljedica tog ponaanja.

Takoer vjeruje da se u osnovi naeg uenja nalazi 5 temeljnih kognitivnih procesa:1. Simbolizacija na temelju naih socijalnih iskustava stvaramo kognitivne modele okoline. Ti modeli usmjeravaju nae razmiljanje i donoenje odluka u socijalnim situacijama.2. Vikarijsko uenje promatrajui druge uimo o moguim ponaanjima i njihovim posljedicama. Postupno povezujemo sva ta znanja u jednu socijalnu strukturu znanja koja ukljuuje vjetine, vrijednosti, stavove i oekivanja.3. Prethodno razmiljanje moemo iskoristiti nae akumulirano socijalno uenje da bismo doli do ideja kako se ponaati.4. Samoregulacija reagirajui na modeliranje i utjecaj od strane znaajnih ljudi u naem ivotu, stvaramo standarde o tome to je prihvatljivo a to neprihvatljivo ponaanje.5. Samorefleksivnost moemo promatrati vlastite misli i ponaanja, vraati se na njih i donositi zakljuke o budunosti.