Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII

8/19/2019 Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII

1/91

Putovanja

po

Balkan skom poluotoku

XVI.

viek a.

X I I

Opis putovanja dvaju c a r s k i h p o s l a n s t v a u C a r i g r a d :

K

R y m a godine 1571 i D Ungnada godine 1572

Čitao

u

sjednici filologičko historičkoga razreda jugoslavenske akademije

znanosti

i

umjetnosti

dne 9

travnja

1892

P R V I Č L N D R P M A T K O VI Ć

U

posljednjoj našoj razpravi о putovanjih po Balkanskom polu-

otoku XVI. vieka

1

spomenusmo da opisi tih putovanja potječu

većinom

od poslanstva cara njemačkoga odnosno kralja ugarskoga

odašiljanih u diplomatskih i

drugih

poslovih k sultanovu dvoru u

Carigrad. Prvo poslanstvo koje car odasla k Porti u Carigrad bi

jaše

kao što je poznato Ivana Hoberdanca i Sigismunda Weixel-

bergera od god.

1 5 2 8

2

a pošto je car Ferdinand god. 1547 kupio

od Sulejmana mir za godišnji danak od

3 0 . 0 0 0

dukata

od onda

putuju malo ne svake godine poslanici cara njemačkoga odnosno

kralja ugarskoga k Porti u Carigrad Jer pošiljanje godišnjega

danka trvenja na granicah i priegovori

radi

obnove primirja od

nosno mira dovodilo je Austro-Ugarsku s Turskom u česti sa

obraćaj. Mir s Turskom trebalo je često obnavljati najprije napet

pa na osam godina; a koliko god puta se rok primicao kraju tre

balo je svaki put slati sjajno poslanstvo s obliatimi darovi u Cari

grad đa se izhodi obnova mira uz što povoljnije pogodbe ; godišnji

pako danak uz bogate darove za sultana i njegove doglavnike

ođpravljao se maio ne svake godine svečanim načinom u Carigrad

naime preko poslanstva koje je ovakove prilike upotrebljavalo za

1

Rad jugosl. akađ. knj. CV 142.

2

Rad knj. LVI 142.


2/91

razne pritužbe i molbe. Naša nakana nije, da razpravljamo о hi-

storiji ovih carskih poslanstva ; mi se s njimi kao i s historijom

samo toliko služimo, na koliko jih trebamo, da razsvietlimo naše

putopise. U ostalom još danas manjka historiji ta

ča

η imenik ova-

kovih poslanstva kao

što ga imamo о mletačkih bailih i vanređnih

resiđentih, koji su zastupali republiku kod Porte u Carigradu

1

; ali

tačan imenik carskih poslanstva bio bi samo onda moguć, kad bi

se djelo Gévayevo nastavilo

2

. Osim ovih poslanstva odašiljanih

s dankom, pa

radi

mira i drugih državnih posala, uzdržavao je

car i stalno poslanstvo u Carigradu, osobito odkad se car njemački

ili

kralj ugarski obvezao mirom od god. 1547 na plaćanje danka;

al

takovi poslanici s početka bijahu tako zvani privremeni ili iz

vanredni residenti, koji su ostajali u Carigradu dok se mir utanačio,

ili stalni diplomatski poslovi obavili. Prvi takav resident bijaše

Ivan Malvezzi, koj j e zastupao danak plaćajućega kralja Ferdi

nanda kod Porte

3

; о njem bilježi Martin Crusius, da ga je Fer

dinand

poslao u Carigrad, ,,ut oratoris partes ageret, quo comrao-

dius Turcarum in regno Hungariae grassationibus occurreretur ;

cum esset, qui apud principem de suorura praefectorum iniuriis

coram

expostularet et satisfactionem exigeret

4

'. Nego prvi stalni

poslanik cara njemačkoga odnosno kralja ugarskoga, koj je redo

vito u Carigradu od god. 1563 prebivao, bijaše Nizozemac Albert

de Vy as ( Vuys), a za takova ga priznavaju ne samo tadanji,

nego i noviji historici

5

.

Rad, knj. LVI, 143, 144. Le Relazioni degli ambasciatori Veneti,

ser. Π Ι vol. I I I ; p. X X I — X X I V

G vay, Urkunden u. Actenstücke etz.,Wien 1 8 40—42 .

I. Zinkeisen, Gesch. d. osm. R., II, 865.

Martini Crusi Turcograeciae, libri octo, Basileae, 1584 p. 484.

ö

„Albert de Wiis, qui ordinaria Byzaiitii legatione mngebatur". N.

Isthvanfi, lib. X X I V , p. 314. — „A. v. Wyss der erste an d. Pforte

ordentlich residirender Bothschafter Oesterreichs". Hammer, Gesch., III ,

4 0 0 .

— „A. v. Wyss, jetzt 1 5 6 3 ) stehend beglaubigter Gesandte bei

d Pforte". Zinkeisen, II, 904. — Da je A. Vyss u istinu bio prvi

stalni poslanik carev kod Porte, razabira se

najjasnije

iz instrukcije

Ferdinandové za Vyssa od 17. srpnja 1563, gdje se iztiče „iit . . . .

dein munere oratoris ibi fungatur" (Hammer, 1. е .). Prema ovomu ne

imaju

pravo oni, koji tvrde, da je Adurno bio prvi stalni poslanik ili

internuncij ugarski, koj bi u tom svojstvu god. 1544 u Carigrad oda-

slan Salamon, Ungarn im Zeitalter d. Türkenherrschaft; Leipzig, 1887,

pag. 91). Nu ova tvrdnja protivi se tadanjim izvorom; jer Ferdinand

videe, da mu nije moguće natrag osvojiti, što su Turci jur čvrsto


3/91

Buduć

da je Fraucezka jur od god. 1535 uzdržavala kod Porte

stalnoga poslanika

1

, tim se veća pokazivala potreba, da i car

nje-

mački odnosno kralj ugarski takodjer

drži

u Carigradu stalna po-

slanika, jerbo mu je država s Turskom neposredno međjašila; pa

što njekoje tačke mira od god. 1562 nisu bile još riešene; i što

se

na međjah, pored svih pisanih ugovora, usljed turskih provala

često

mir kršio. Po smrti Vyssovoj bijaše mu nasljednikom opet

Nizozemac,

glasoviti diplomat Karlo Rym, a poslije ovoga David

Ungnad.

I

ova dva putopisa,

koja

su ovaj put predmetom našega isprav-

ljanja,

potječu takodjer od putovanja carskih poslanika, odaslanih

s dankom i u poslovih diplomatskih

к Porti u Carigrad. Ova carska

poslanstva putuju

počamši od prvoga Vrančićeva putovanja, pra-

vilno

od

Be č a

Dunavom do Biograda

;

paše jih turski u Ostrogonu

i

u Buđimu

sjajno

primahu,

davahu

jim za dalji put brodove i

vojničku

pratnju, a putovahu na trošak turske vlade. Od Biograda

pako dalje putovahu kopnom, koje jašeć, koje vozeć; onom naime

glasovitom starom vojničkom cestom sve do Carigrada, u onom

smjeru,

kojim je ova cesta onda išla. Putopisi dakle ovih carskih

poslanstva opisuju malo ne uviek jedan te isti put i priedjel, dočim

poslanstva

drugih

vlastih, naime mletačka i francezka, prikazuju u

svojih putopisih

druge

puteve i

druge

priedjele. Premda putopisi

carskih poslanstva opisuju malo ne isti put i iste priedjele, ipak

tim još nisu ovi putopisi izlišni ; jer svaki putopisac

о istom putu

о istih у riedjelih prinosi mnogu novu

bilježku ili podatak, kojim

se

putopisi predhodnika popunjuju ili razsvjetljuju, te će ovi putopisi,

svi skupa zajedno i sustavno, prikazati dosta savršenu sliku tadanjih

prilikah u zemalja i naroda na tom

putu,

kakove slike neće biti za

nijedan

drugi

priedjel Balkanskoga poluotoka. Ovakovu sistematičnu

sliku

kušao je iz starih putopisa sastaviti C. Mijatović za

Srbiju,

a

držali, nego da se od Ugarske spasi, što se još povoljnim mirom spa-

siti

može odasla pod kraj god. 1544 preposta jegarskoga Hieronima

durna s tajnikom Malvezzom

п

Jeđrene, gdje je onda Sulejman sto-

lovao,

da izhodi što povoljniji mir. Pošto je Adurno 15. ožujka, malo

poslije

dolazka, u Jedrenetu umro,

nije

imalo Adurnovo poslanstvo željna

uspjeha.

О kakovu dakle stalnomu poslanstvu

Ađurnovu ne bijaše ni

spomena, što se jasno razabira iz Ferdinandovo instrukcije za Adurna

od 28. pros. 1544 u Hammera, Gesch., II I , 270.

Charriere, Négociations de la Prance

dans

le Levant, I, 283, 284.

3

Č.

Mijatović,

Pre trista godina ; Glasnik srp. uè. dr. knj. XXXV I

155—200 .


4/91

najnovije doba dr. Šišmanov za Bugarsku

1

; nu čini nam se, daje

to bilo na toliko odveć rano, što za takovu sliku trieba mnogo

više putopisne gradje, pa što su mnogi putopisi još nepoznati i ne-

razpravljeni ; pače još neimamo ni savršena popisa tih putopisa ;

uz to se kod Bugarske izpremiešalo putopise XVI. i X V I I . sto

ljeća što bi se imalo razlučiti po razdobju; jer putopisi XVI .

vieka prikazuju

druge

slike, nego što putopisi X V I I . vieka, a ovi

opet

druge,

nego što putopisi

X V I I I

vieka.

1.

Pu t od

ruse l ja

iz

B r a b a n t a

u

C a r i g r a d

u T r a c i j i glavni

g r a d

turskoga c a r a

2

.

Po

smrti stalnoga carskoga poslanika Alberta pl. Vyssa, koj je

u Carigradu preminuo 21. listopada 15G9. i u Peri, u crkvi sve

toga Benedikta, bio sahranjen

3

,

odredi

car Maksimilijan IL, da mu

bude nasljednikom opet Nizozemac, Karlo liym plemeniti Estebeck;

a na putovanje Kimovo u Carigrad, na mjesto njegova opredie-

l jenja

odnosi se ovaj gore navedeni putopis, о kojem evo sada

razpravljamo.

Car Karlo V. zauzet jur od mladosti svoje za Nizozemce upotreb-

ljavaše mnoge za poslove diplomatske, a ti nizozemski diplomate

u carevoj službi spadaju med ju naj vještije i najokretnije carske

diplomatske po-slovodje 16. vieka. Car Karlo V. i njegov brat

Ferdinand upotrebljavahu Nizozemce takodjer kao poslanike oda

šiljane

u Tursku, da sa Sulejmanom i s njegovim nasljednikom

ugovaraju primirja, odnosno mir, i da razprave mnoge znatne po

slove, odnoseće se na tadanje političke odnošaje Turske i Austro

ugarske. Nizozemci bijahu, kako gore spomenusmo, prvi stalni carski

poslanici u Carigradu. Nizozemski diplomate,

koji

caru njemačkomu

odnosno kralju ugarskomu izkazahu velikih usluga u diplomatskih

poslovih, bijahu:

orneille de Scepere

о kojega

putopisu

jur smo

razpravljali

4

; pa erard Vellwyck koj je caru Karlu V. u raznih

diplomatskih poslovih koristno

služio, a ugovarao je kao poslanik

Dr, Šišmanov, Stara putovanja prjez Blgariju. Sbornik za narođnji

umotvorenija. Sofija 1891, kuj. IV, 321.

2

„Reyse van Bruussele vut Brabant to Constantiuopels in Thraeyen,

Hofstat van den turcschen keysere .

8

Hammer, Gesch. III, 529, 776.

Rad, knj.

L X I I

45 —

134.


5/91

Karlov

i Ferdinaudov s Portom poznati mir od 1547 godine

1

.

Auger Busbecq drug Vrančićev na prvom njegovom poslanstvu, bijaše

takodjer glasovit diplomat i carski poslovodja kod Porte,

о

n j -

govu

ćemo putopisu napose razpravljati, čim Dernscbwamov, koj

j e još u rukopisu, svjetlo ugleda.

Albert de Vyss

( Vuys), koj

bijaše od god. 1563 pa do svoje smrti stalnim carskim poslanikom

kod Porte u Carigradu, steče velikih zasluga za cara, osobito

kod utanačivanja mira s Turskom od god. 1567 za izaslanstva

Vrančićeva

i Teuffenbachova

2

. Napokon

Karlo Rym de Estebeck

kojega

se broji do Sceppera i Busbeka medju najslavnije nizo-

zemske diplomate 16. vieka, rodio se u Gandu (Gentu) g. 1533.

Izučivši svoje nauke na sveučilištu u Louvainu (Lövenu), posveti se

pravnoj nauci, te zaputi u Italiju, gdje si steče doktorat prava na

sveučilištu u Padovi odnosno u Rimu. Povrativ se u domovinu,

imenovan bi savjetnikom vieća luksenburžkoga. Car Maksimilijan

pozove ga na svoj dvor i odasla ga za poslanika u Tursku.

Medju diplomatskimi poslovi, koje je izvršio, računa mu se u za-

slugu osobito mir od godine 1574, utanačen na osam godina medju

carem i sultanom Selimom I I .

8

Uspjesi,

koje

postiže Rym u diplo-

maciji,

prinukaše cara, da ga pozove u Beč, te ga imenova svojim

dvorskim savjetnikom, a poslije bude članom nizozemskoga vieća

u Bruselju. Potonje dneve svoga života proživi u Gandu, gdje je

g. 1583 preminuo. Suvremenici hvale Ryma kao odlična govornika,

latinskoga pjesnika, pronicava filozofa i učena historika, a osobito

da bijaše vješt u pravu gradjanskom i da je poznavao šest jezika.

Po ovih svojstvih sudeć, bijaše R. za diplomatu vrlo sposoban.

Rukopisi, koji su iza njega ostali, veli se, da su se izgubili. Medju

timi rukopisi spominje se izvještaj

о njegovu putovanju u Tursku

a

taj izvještaj da je nosio naslov :

Commentarli r rum in singulis

diebus

toto legationis tempore ab ipso factarum

pa da je u tom

izvještaju

opisao sva mjesta, kojimi je na tom putu prošao. Na to

opaža mu biograf, da toga rukopisa nitko nije vidio, nego da se je

vjerovatno žalibog izgubio

4

. Ovaj dakle izgubljeni rukopis „ko-

mentara sadržavao bi ne samo Rymov

putni

dnevnik u Carigrad,

1

Hammer, Gesch., III,

2 7 2—7 7 .

Zinkeisen. II , 859

—

66 .

2

Hammer, I II , 362, 400, 401,

5 0 9— 1 3

767. — Zinkeisen, I I ,

90 4

906.

8

Hammer, Gesch., IV, 20, 21

Jul. de Saint Génois, Les voyageurs beiges du

X I I I .

au

X V I I .

siècle.

Bruxelles 1846, v. I, p. 51, 52.


6/91

nego i dnevnik njegova poslaničkoga djelovanja u Carigradu.

Hammer govoreć o miru, što ga utanačiše Rym i Ungnad s Portom

1574, spominje tom prilikom, đa se u c. kr. dvorskoj knjižnici

u Beču sačuvao rukopis (br. 537, sada 7441) ili kratak putopis

Rvmov u Carigrad, napisan u holandeskom jeziku, od 27. julija

1 5 8 4

1

.

Buduć da je K. Rym g. 1583 umro, činila nam se ova bi-

lježka

Hammerova nevjerovatnom, te smo potražili pomenuti ru

kopis dvorske knjižnice, i razabrali, da ono u istinu

nije

putopis

Karla

Ryma, nego Levina Ryma od godine 1583 i 1584, što se i

s katalogom rukopisa

pođpuno

slaže

2

; o tom putopisu Levina Ryma,

kad dodje na kronologijski red, progovoriti ćemo na pose. Diplo

matskih izvještaja carigradskoga poslanika K. Ryma, upravljenih

u raznih poslovih na cara, sačuvalo se u tajnom arhivu u Beču

dosta, pisani su gladkom i liepom latinštinom, biti će za historiju

turskih i austro-ugarskih odnošaja onoga doba znameniti, kao što

se

iz kratkih bilježaka i izvoda u Hammera razabira ; nu šteta,

što još nisu štampom izdani. Medju ostalimi znatan je za nas prvi

izvještaj, koji

je Rym na cara upravio, čim je prispio u Carigrad,

u kojem medju ostalimi navodi, kako treba odgajati domaće tu

mače

za službu poslaničku. Rym veli, da valja po mletačkom obi

čaju

dopitati poslaničtvu dva ili tri umna i dobra mladića : „uniím

Germanum

et alteram

Croatam

ex

duabus

quippe nationibus fide-

lioribus et sincerioribus genitas, mittat, quos oratores novi in Tur-

carum lingua institui curent ; ut ubi hanc il 1 î calluerint M. V. his

interpretibus

utatur,

nec opus habeat, ut Principis Turcarum va-

sallos aut alterius territorii homines huic operi adhibeat,

unde

multa incommoda et difficultates nascuntur ,

etc.

3

Ovo neka bude

za sada dosta о К . Rymu kojega put u Carigrad prikazuje gore

navedeni putopis.

U

c. kr. dvorskoj knjižnici u Beču čuva se medju rukopisi pu

topis, koj nosi na omotu ovaj knjižničarski naslov

:

Descriptio iti-

neris Joannis

Van den randen et sociorum Briixellis Constanti-

nopolin cum descriptione aulae Turarne

(Sig.

8 5 9 0 ;

bist. prof.

1036

; pod istim ovim naslovom zabilježen je ovaj putopis i u ka-

Hammer, Gesch., IV, 20.

2

„Lewinus Rym, Descriptio belgica itineris 25. iulii 1583, Constan-

tinopolin versus a Vindobona suscepti et februario 1584 finiti. N. 7441

(hist. prof. 1037, ch. XVI , 34,

2 ° . Tabulae codiciim manuscriptorum

in bibliotheca palatina vindobonensi asservatorum ; vol. V p. 141.

Hammer Gesch. I l l 777.


7/91

talogu rukopisa iste knjižnice vol. V, 270); uočim mu je pravi

naslov :

Reyse ran

Bruussele

vut rabant to Constantinopels in

Thracyen

hofstat van den tur

eschen

keysere

put od

Bruselja

iz

Brabanta

u Carigrad u Τ

raci

j i glavni grad turskoga cara . Raz-

gledavši ovaj rukopis prije više godina spazismo, đa je pisan na

nizozemskom jeziku, da sastoji od dva diela, i da je putopis sa

držan u prvom dielu. Dugo smo tražili, dok smo s velikom mukom

našli prošle godine u eču vještaka u pismu i jeziku, da nam

prepiše i prevede prvi dio rukopisa, naime putopis, koj se strogo

tiče

naših posala ; dočim od drugoga diela tražili smo samo obšir-

niji

izvod. Ovaj mučni posao obavio je vjerno i saviestno mladi

germanist, gosp. Robert Levissolm, komu u to ime

budi

najusrd-

nija

hvala — Rukopis napisan j e u nizozemskom jeziku renais

sance, te je današnjemu holandezkomu jeziku do njekojih orto-

grafijskih i leksikalnih razlika prilično srodan. Rukopis broji 44

lista u osmini, a pismo je bez sumnje X VI . vieka. Buduć da ima

u rukopisu u podredjenih pojeđinostih mjestimice malih pukotina i

pisarskih grješaka : naslućujemo odatle, da će rukopis, premda pri

pada

XVI . vieku, težko biti izvornikom ; a

nije

nemoguće, da je

djelomice iz njekoga drugoga

jezika

na nizozemski pretočen iz

Ranzana, Ramberta i dr.). U ostalom ovaj rukopis odnosno putopis

niti je štampom izdan, niti je poznat ; jer mu u literaturi — do po

menuta kataloga c. kr. dvor. knjižnice — nigdje neima spomena.

Držeć se s početka knjižničarskoga naslova, mišljasmo, da mu

j e Hans van den Branden piscem, te smo se trudili, još prije no

što smo priepis i prievod u ruke dobili, da nješto saznamo о piscu

pomenuta putopisa: prelistasmo u tu svrhu mi i drugi mnoge sta-

rije i novije biografijske i bibliografijske sbornike ali nigdje nismo

našli piscu putopisa spomena. U istom poslu obratismo se na nauč

noga

druga,

dra. M. Kana, profesora geografije na sveučilištu u

Amsterdamu, koj je takodjer pretražio mnoge nizozemske stare i

nove biografijske i bibliografijske sbornike, ali imenu pomenuta

pisca

nije nigdje našao traga

;

obratio se takodjer na tamošnje

antikváře i historike

;

nu i taj

trud

bijaše

bezuspješan. Za taj

trud

budi

učenomu drugu najusrdnija hvala — Nu čim smo priepis

s prievodom putopisa proučili, razabrasmo, da mu Hans van den

Branden

nije

piscem ; nego da je ovo ime, istaknuto na omotu ruko

pisa i u katalogu rukopisa pomenute dvorske knjižnice kao puki

bibliotekarski natučak

Stichwort),

da se pomenuti rukopis u katalogu

što

laglje

nadje ; jer se Hans van den Branden prvi spominje u


8/91

putopisu medju drugovi,

koji

su krenuli iz Bruselja na put. Po-

menutomu dakle rukopisu odnosno putopisu nezna se za pisca ;

niti ima o tom u rukopisu kakova natucanja. U ostalom neima

sumnje, da putopis prikazuje putovanje K. Ryma, tadanjega car

skoga stalnoga poslanika, koj je putovao na svoje opredieljenje u

Carigrad, a to se odatle jasno razabira, što putopisac, pošto je na

crtao svoj i svojih drugova put od Bruselja do Praga, nastavlja,

odnosno crta nadalje Rymov put,

koji

nosi posebni napis:

et

verstreck van т у п eere Bym

— Budué da se u naslovu rukopisa

na omotu, odnosno u katalogu, navodi još i to, da je putopis pisan

od 7. studenoga 1570 do 17. listopada 1576, pomislismo u prvi

mah, nesadržava li ovaj putopis možda one gore pomenute izgub

ljene

Rymove komentare, pretočene na nizozemski jezik, о kojih

Rymov biograf tvrdi da su sadržavali osim putnoga dnevnika ta

kodjer dnevnik Rymova poslaničkoga djelovanja u Carigradu. Toga

radi

pretresli smo i onaj

drugi

dio pomenuta rukopisa c. kr. dvorske

knjižnice, о kojem je

zabilježeno, da sadržaje »opis dvora

tur

skoga (descriptio aulae turcicae). Iztraživši ga na tanko osvjedo-

čismo

se, da je naslov о drugom dielu rukopisa na omotu i u po-

menutom katalogu posve kriv ; jer u tom dielu neima о kakovom

opisu dvora turskoga ni spomena; nego ovaj drugi dio

sadržaje

samo opis

puta

u domovinu, te je kao i prvi dio

putni

dnevnik

Rymova puta

od Carigrada u Prag i dalje u Nizozemsku. Iz iste

pako sadržine ovoga diela ujedno smo se uvjerili, da pisac toga

putopisa nije nipošto K. Rym ; jer se

о

njem u putopisu svagda

u trećoj osobi govori, pa ga putopisac svagda zove »myn heere

Rym .

Ako se uz to porede izvještaji Rymovi s našim putopisom

glede sloga i misli, lasno se razabira, da se pisci vrlo razlikuju

te da ovih putopisa pronicavi Rym nije napisati mogao. Nego ovaj

putopis biti če vjerovatno napisao njetko od Rymove pratnje tko ?

— to je težko pogoditi, jer u putopisu neima, kao što gore jur

rekosmo, nikakova natucanja. U ostalom pisac, kao što se iz sa

držine razabira, nije bio običan sluga, nego

koji

obrazovaniji i

u putovanju iskusniji član poslanstva: razborit motrilac, koj je ta

kodjer

umio svoja motrenja vjerno prikazati vjerovatno bijaše

vojničkoga

stališa, jer su ga utvrdjenja osobito zanimala. Da j e

pisac toga putopisa u istinu bio

koji

odličniji član poslaničke

družbe, razabira se odatle, što pisac pod kraj svoga putopisa priča,

da je 2. svibnja 1575 predao molbu na cara za službu, i da je 3.

lipnja

imenovan kapetanom,

plaću da je dobio od 1. lipnja; pa

J A

о х н . 11


9/91

da mu je car 3. srpnja podielio dopust na tri mjeseca, a 12.

istoga mjeseca da je cielo poslanstvo od Praga krenulo na put u

Nizozemsku.

Putopis napisan je u formi dnevnika, jer putopisac vrlo tačno

bilježi,

osobito na putu od

eča

do Carigrada, kao i natr.ig, kamo

su dnevice na noć prispievali, i gdje su se podulje odmarali. Uz

to spominje i mjesta, kojimi su prošli, a od Budima dalje opisuje

i znamenitosti poglavitijih mjesta. Prema ovoj formi, pa što pri

nosi

о proputovanih priedjelih malo geografijskih

bilježaka, tim je

ovaj

putopis pravi putni

dnevnik u smislu onoga doba. — Buduć

da je ovaj putopis još u rukopisu nenaštampan, priobćiti ćemo po

najprije u izvodu što vjernije njegovu

sadržinu,

pa ćemo ga ocie-

niti po našem običaju, poredjujući ga sa starijimi

putopisi

i s dru

gimi suvremenimi i poznijimi izvori.

„Dne 7. studenoga lieta gospodnja 1570 putovahu Hans van den

Branden, Joos Meyne, Lievin Dolens i Pieter Bosschaert od Brus-

sele (Bruselja) u Leuven (Löwen), pa u Thienen (Lienen), Ton-

gheren (Tongern) i Maestricht (Maastricht) ; odavle u Aecken

(Aachen), Deurren (Düren), Rymbach (Rheinbach) i Andernaecken

(Andernach); odavle preko mosta u Couuelents (Koblenz), pa u

Caplen (Kapellen), Reenss van Renss (Rense) u Bouppaertberg

(Boppart) ; dalje u St. Geber (St. Goar), Bacharacht (Bacharach),

Bynghen (Bingen), Corniss (Orbis?), Worms, u Spiere (Speier) ;

odavle u Bruussel (Bruchsal) u švabskoj zemlji, gdje su gospođina

Rýma dne 25. prosinca našli; jer je 16. prosinca iz Bruselja

poštom krenuo. Dalje

putovahu

u Bret (Bretten), Fainghen

(Vai

hingen), Constat (Cannstadt), Esselyngen (Esslinghen), Gippynghen

(Göppingen), Ghysselinghen (Geislingen), Olms (Ulm), Ellin van

Ell'in (Elchingen), Reysbech (Reisenberg), Laudynghen (Lauingen)

Rein

(Rain), Diligen (Dillingen \

Nuborg

(Neuburg), Inghelstat

(Ingolstadt), Regensborg (Regensburg), Kiren (Kürn), Nitnau (Nit-

tenau), Pruch (Bruck), Rids (Rötz), Walmunchen (Waldmünchen),

Bilsen

(Pilsen), Rakitzan (Rokycan), Beron (Beraun) u Präge (Prag),

gdje su g. Ryma 11. siečnja našli; jer je jur prije, naime 4. siečnja,

tamo prispio .

Pu t go sp od i na Ry ma.

„Dne 16. prosinca krenu g. Rym iz Bruselja poštom

к prie-

stolnici carevoj koga je dne 4

siečnja u češkom Pragu našao, a

pratiše ga Joos Wyts, svak gospodinov Philobert de Bruxelles,


10/91

liečnik

Arnoldus Manlius, Atithonius Heyman, Franciscus van der

Aa

i Jodocirs Rym, koji su carsko veličanstvo u češkom Pragu

našli. Kad je gospodar (Rym) od

Bruselja

krenuo, pratijahu ga njegov

brat îYanciscus Rym, upravljatelj na dvoru prelata sv. Petra kod

Genta

i brat Josipa Wytsa,

koji

se drugoga dana prije izboda

sunca oprostiše.

„Dne

16.

siečnja

odputova gospodar (Rym) na zapovied i želju

carevu poštom u grad Weenen

(Wien)

u Austriji, kamo je 19.

istoga

mjeseca prispio s trojicom svoje pratnje, naime s Joos

Wits-om,

Franciskom van der Aa i Jodokom Rymom; dočim su

ostali gore pomenuti u Pragu ostali. Kad je gosp. Rym pred veče

u Beč prispio, doznači mu gosp. Bousbek stan u kući staroga go

spođina Saurera.

„Dne 30.

siečnja

odputova gospodar iz Beča u Prag. Preko Du

nava se na

larlji

prevezao, jer je 19. za svoga došašća našao pred

gradom most skrhan, te j e morao prieći preko leđa, koj se sliede-

ćega

dana opet skrhao. Na

preporuku

Bousbekovu

stupi

u službu

gospodarovu Henrik Piermont, koj bijaše Bousbekov dvornik u

Carigradu, i odputova s gospodarom u Prag, a poslije toga u Ca

rigrad

;

jer j e na tom

putu

poznavao

običaje,

a minule je godine

s gospodinom „van Münkewyts ondje bio

1

. Isti Henrik umre na

povratku u Ugarskoj.

„Dne 2.

veljače

prispije Rym kasno na večer u Prag, a 13.

ožujka

krenu on i pratnja mu s darovi, odredjenimi za

tur

skoga

cara, od Praga

*put B e č a .

Dne 21. ožujka prispjeli su u

austrijski Beč, gdje su se bavili, dok su za pratnju gospodinovu

bile

ugarske haljine gotove. Tu je uzeo gospodin još druge sluge

i plemiće u svoju službu. Pošto su svi ti poslovi bili obavljeni, i

gospodin poslanik primio od cara naloge, dađoše se na put .

Evo

popisa

puta

poslanika Karla Ryma i njegove

družbe

od

Bruselja

do Praga odnosno do

Beča .

Kao što se iz sadržaja raza

bira,

samo su puka mjestna imena onih gradova i varošica, preko

kojih se putovalo. Buduć da ovaj dio putopisa daleko premašuje

medje naših razpravljanja, za to se nećemo s njim mnogo baviti;

pošto se mjestna imena lasno razpoznavaju

;

dodavši jim još u za-

porkah prava ili današnja imena,

dade

se Rymov put na svakoj

„Redit Minquiz 2 / V I I 1571 ) , consiliarms, qui cum a duobus annis

1569 )

hue legatus primům venisset, acceptissimus fuit, Rymov izvještaj

u Hammer, Gesch., III , 610.


11/91

većoj karti dobro pratiti. ostalom imamo putopis, cieli jedan

viek

mladji od gore navedena, a opisuje malo ne isti put od Bru

selja

do

Be č a

i daje

о znatnijih mjestih

prilično obširne i dobre

opise, koji liepo razsvjetljuju gola imena našega putopisa. Taj j e

putopis dobro poznatoga Engleza dra. Eduarda Browna, koj j e

god. 1669 putovao preko Nizozemske, Njemačke i Ugarske ц

Tursku; proputovavši ovu (Srbiju, Bugarsku, Macedoniju) sve do

Tesalije

uključivo, vrati se preko Furlanske, Kranjske, Koruške i

Austrije u Englezku, te napisa

о svojem putovanju putopis, iz lan

u Londonu g.

1 6 7 3 ,

a preveden bi u njekoliko jezika. Iz ovoga

j e

putopisa izcrpio akademik St. Novaković sve one putopiščeve

bilježite,

koje se odnose na srpske zemlje i naštampao jih na srp

skom jeziku

2

. Nam je pri ruci njemački prievod Brownova puto

pisa, na koji ćemo se u ovoj razpravi koji put pozvati i porediti

prievod njemački

3

, koj je iz holandezkoga postao, s Novakovi-

ćevim,

koj je neposredno iz izvorna djela potekao.

Pošto je poslanik Rym obavio svoje poslove u Pragu i

B e ču

te

primio od cara potrebite instrukcije, krenu sa svojom mnogobrojnom

pratnjom iz Be č a na put, koj se ovako opisuje. „Dne 18. travnja

krenulo je poslanstvo íposlanik K. Rym sa svojom pratnjom) od

Beča sa 7 ugarskih kočija za poslanikovi družbu, a sa drugih

sedam za darove; pratio jih je sav dvor mladih princa, razni ple

mići

pomenuta dvora, g. Bousbek i mnogi

drugi

pó milje od Be č a

daleko. Pošto su se s ovimi oprostili, putovahu isti dan do Vicer

munta

4

(Fischament), koj je 4 milje od Beča u Austriji daleko.

Sliedećega dana, 19., prispjeli su pred veče u veliko liepo selo,

gdje

je vrlo jak gradić, koj se ugarski zove Owar, a njemački

Altenburg. Na putu od B e č a do ovoga gradića prispjeli su u liepu

ravnu zemlju, koja se očima neda pregledati, a takova je sva

ugarska zemlja. Prispjev u ovu liepu ravninu, ugledaše sred nje

brežuljak

poput

drvene grede, koja luči Austriju od Ugarske. Na

ovoj

liepoj ravnini bujno raste visoka trava, po kojoj ljeti toliko

stoke pase, da joj se broja nezna. Na njoj ima toliko množtvo

Ed. Brown, A

brief

account of some travels in Hungaria, Sorvia,

Bulgaria,

Macedonia etc. London 1673.

2

St. Novaković, Beležke doktora Brauna o srpskih zemljah ođ g.

1669 . Spomenik srpske kr. akademije I X , 33

— 4б . Beograd 1891.

Ed Brown s Reisen

đnrek Niederland, Teutschland, Hungarn, Ser-

bien, Bulgarien etc. Nürnberg 1685, s. 39 — 78 .

4

Na povratku piše „Vissermunt".


12/91

goveđa, da se jedva vjeruje. Ova je zemlja u istinu, kao što je i

na glasu, najrodnija u cielom kršćanstvu. Jednu dobru milju puta

od Fiscbamenta vidjeli su ostanke razrušena grada

Petronella,

od

koga je onda bilo vrlo malo preostalo, naime visoki bieli zid. Ova

se varoš

radi

svoje veličine zvala „Malom Trojom , a drugo doba

Celetia

ili

Celertmn.

Kralj Matija ju razori za rata protiva cara

Friderika. Odavle nedaleko je gradić Ilunbarcgh (Haimburg), po

tiče od Huna, koji su njegda daleko i na sve narode s vojskom

udarali. Gradić je smješten na onom ravnom polju, koje luči Austriju

od Ugarske. Odavle dalje ostaju gradići iza sjevernih gora, koje

Ugarsku od zapada i iztoka omeđjašuju. Prvo, što se tu od Ugarske

vidi, jest grad Posonium (Požun), na lievo onkraj Dunava, liep,

j a k i prikladno namješten, punih 8 milja od gradića Hunburcgha.

—

Dne 20. krenuše od Altenburga

vidjeli su još ondje grob

kralja Matije: tako je sačuvan, kao da bi nov bio. Istoga

dana

oko podana prešli su preko mosta nedaleko Gjura Rab), gdje je

uviek straža, koja

j av l ja

kadgod Turci radi robljenja ili plaćkanja

amo u zemlju provaljuju. Voj ska koja je ondje smještena, kad se

stalnimi znakovi о provali Turaka ubaviesti ima jim se oprieti

te jih suzbiti. Medju mostom i gradom Gjurom došli su jim mnogi

husari na susret, pozdravivši jih, dopratiše jih u Gjur, u vrlo

krasnu kuću grofa Sahna, odkuda su imali daleki pogled na liepu

dunavsku ravninu. Grad se zove njemački Rab, a ugarski Jau-

riniim,

a njegda se zvao

Jaurum

Tu stoluje biskup, koj bijaše

onda opatom samostana sv. Martina

Ste. Martins),

što se diže na

brdu, a ugarski se zove Gewig

z Mai

-ton blizu Gjura, da se raz

luči

od drugoga Sv. Martina u Ugarskoj. Samostan je jednu ugarsku

milju

od Gjura. Pomenuta gora zove se ugarski Baton, a njemački

Schiltberg (Schildberg); jer tu bi car Henrik I I I . od kralja

Bele

napadnut, i ostavi u taboru svoje štitove, a odatle se ono

brdo

još

danas zove „Schiltbergh . Pomenuti biskup i tamošnji častnik po-

sjetiše poslanika, kojemu pokazaše grad s vana i s nutra. Grad je

ja k i još se dnevice bolje utvrdjuje, buduć da Turci đnevice pred

gradskimi vrati plaćkaju i često s drugimi čarkaju; s toga je u

gradu mnogo vojnika smješteno. — Dne 2 1 . pošto su se kola i pratnja

preko Dunava převezla, prebaciše još jednom Dunav, gdje ovaj

tvori otok i tako su dospjeli poslije podne u Komoran Commara),

koj

je poslijednje mjesto na granici kršćanstva. Tu su se odmarali,

dok nije vjetar prestao, jer bijaše vrlo žestok, te se nije moglo

brodom dalje putovati. — Dne 26. krenuše dalje, pratio jih je za-


13/91

povjeđnik komoranski s 22 sensala (Sennssalen), a pó milje dalje

dodjoše jim na susret Turci iz Ostrogona, da jih, kao što je

običaj

preuzmu od zapovjednika komoranskoga, kao straža u zaštitu

(Sauve

garde). Pošto jih Turci preuzeli, što na granici dviju ze

malja,

kršćanstva i Turske, biva; postoje kapetan Kielman predao

gospodina i njegovu družbu, krenuše poslije objeda na brodovih

dalje,

te su istoga dana pred veče u Östrogen Strigonium) pri

spjeli.

Turci jim donesoše svakojakoga živeža i

drugih

potreba, a

gosp. poslanik posjeti još istoga dana turskoga zapovjednika ili

sandžakbega (St. Jargbeg) i

predade

mu od cara poslane darove.

Na veče bijaše kod sandžaka gostba, koju putopisac na šire opi

suje. — Drugo jutro, 27., prošli su pokraj Višegrada

Vicegradum),

gdje

se gradić na visokom

brdu

diže; na podnožju istoga brda,

s desna kad se

к Budimu vozi vide se stare podrtine od

kuće

kraljice Marije, a s beva razvaline dvaju samostana. Stigavši pred

veče

u Budim Buda), posla jim paša svakojaka živeža, na ime

vina, kruha, siena, zobi i drugih potreba. Ovako su obskrbljivali

poslanstvo sa živežem ne samo u Budimu, nego i na svem

putu

do Carigrada. — Sliedećega dana, 28., posjeti poslanik sa svojom

družbom tamošnjega pašu Mustafu, koj za poslanika i plemiće posla

konje.

Pred pašinom kućom usidrili se njihovi brodovi. Paša do

čeka

poslanstvo u velikoj dvorani svoje kuće i primi ga vrlo sve

čano.

Putopisac na tanko opisuje audienciju u paše s

običaji,

što

Turci

ovakovom prilikom vrše. Pošto bi audiencija obavljena i

darovi na ime carevo paši predani, oproste se medjusobno, a po

slanik zamoli, da mu se dopusti razgledati grad, što mu paša

dragovoljno dozvoli. Paša od pravi opet za poslanika i njegove

plemiće konje, a više čauša kao pratnju. Najprije razgledaše kr.

Matije

dvor,

о kojem bilježi,

da su se divili nad njegovom kra-

sotom i

sjajem,

pa su ga ipak Turci pustili propasti, da nitko u

njem ne stanuje.

Sobe

su mu velike, pozlaćene i s dragocjenimi

bojami tako ukrašene, da se svakim pravom može nazvati kraljev

skom palačom. Odavle podjoše

к Dunavu pa preko mosta na 55

ladja u

Peštu

Peste),

koja je

uprav

naproti Budimu, a izmedju

oba grada teče Dunav. Kr. Ferdinand obsjedao je g. 1542 Peštu

bez uspjeha, a tom je prilikom mnogo ljudi iz carevine poginulo.

I

ovu smo varoš prošli, primjećuje putopisac, te smo se na veče

vratili na brodove .

Poslanstvo ukrcavši se u

Beču

na lađje, krenu Dunavom ponaj

prije put Budima. Na tom putu spominje Rymov putopisac sva


14/91

znatnija mjesta, u kojih se pristajalo, a njekoja na kratko i opi

suje; u ostalom opis mu je ovoga diela

puta

u cielom obćenit. Isti

put opisa i Pigafetta, ali oba nadraašuje opis Vrančićev i jedan

viek mlađji putopis Eđ. Browna

1

. Premda ovaj dio putopisa — od

е с do iograda — nespadá u okvir naših razpravljanja, ipak,

pošto ga u izvodu prikazasmo, nemožemo ga posve mukom mi

moići.

— Rymov putopisac najprije spominje Owar njemački

Altenburg (Stari grad), gradić kraljice Marije,

о kojem

bilježi Olah,

da je bio na ušću Litave i da bijaše vrlo jak, opasan dvojakom

jarugom i obkopi

2

, a još na šire i tačnije ga opisuje M.

Stella

3

.

Naš se putopisac divi veličini i bujnosti ugarske ravnine, a osobito

množini stoke, koja je onuda pasla; uz to spominje i medjašni

znak izmedju Austrije i Ugarske, dočim Ed. Brown na šire opi

suje Ug.rsku, ne samo njezine gore i rieke, nego raznovrstno pri

rodno

bogatstvo, kakovih opisa u tadanjih domaćih pisaca po go

tovu nit neima

4

. Od razvalina Petronela navodi naš putopisac samo

visoki bieli zid, dočim Pigafetta, a osobito E. Brown, o razvalinah

kod Petronela — staroga Oarnunta — na šire govore, iztičuć Br.

naročito veliko

obilje

starih novaca, što je ondje vidio i dobio

5

. Naš

putopisac, kao i Pigafetta, tvrdi, da je grad razorio kr. Matija,

dočim Brown to pripisuje blunom. Da bi se Petronel bio zvao

„Malom Trojom , odnosno Cehtia ili eler

tum

to smo našli u je

dinoga P. Ranzana, koj bijaše tri godine kod kr. M-tije posla

nikom, te napisa „Epitome

rerum

hungaricarum , što je Sambukus

nastavio i u

Beču

g. 1558. izdao

6

. Ranzani isto navodi o Petro

nelu, što i naš putopisac, na ime, da se zvao „Malom Trojom , a

domaće ime da mu je bilo Celetia ili Celectum (dakle ne Celertum),

a

razori ga kr. Matija u ratu protiva cara Fridrika

7

. Ova

bil

ježka,

kao i prediduća, te njekoje sliedeće upućuju nas, da je Rymov

putopisac nesamo poznavao Ranzanov „Epitome , nego da ga je

na pomenutih mjestih malo ne doslovce upotrebio. Imenu pako Ce

letia ili Celectum neima u starih geografa nigdje spomena, dočim

1

Rad, kuj. C,

8 7— 9 2

Ed. Brown, Reisen, ρ

7 9—1 1 6

2

Ν . Olah De Ilungaria et Atila Varasdini p. 35 36.

3

M. Stollae Descriptio Altemburgi arcis reg. Mariao ap. Sehwandtner

Scriptores I 8 6 3— 8 6 7

4

Ed. Brown Reisen p.

7 9—1 0 2

5

Rad kuj. C 87 91. E. Brown Reisen p. 103.

6

Ranzani ap. Schwandtner Scriptores I

3 2 6— 4 1 3

7

Ranzani op. c p. 339.


15/91

za drevni poznati

Carnuntum

kod Petronella, nezna ni jedan ni

drugi

pisac

1

. I ono što naš putopisac bilježi о gradiću Haimburgu

Hunburcgh i o Požunu

Posonium),

uzeto je malo ne doslovce iz

pomenuta Ranzana (p. 339), dočim Ed. Brown samostalno opisuje

Požun kao glavni grad tadanje Ugarske, gdje su se kraljevi ugarski

krunili i insignija čuvala

2

. O Rabu ili današnjem Gjuru, kamo se

desnim rukavom dunavskim prispjelo, nedaje opisa

3

, kao ni Ran-

zani; nego govori о mnogoj vojsci koja je ondje bila smještena,

i о stražab, koje čuvaju grad od provala turskih. Jauerinum ili

Javarinum zvahu ga u istinu Ugri, ali staromu imenu Jaurum, ili

kod Ranzana Jarnum, neima u starih geografa spomena. Buđuć

da je gjurski biskup bio njegda opatom sv. Martina na gori pa

nonskoj,

prihvaća Rymov putopisac priliku, da rekne koju о gla-

sovitoj opatiji Sv . Martina svete gore panonske koja se u istinu

tako zove da se razlući od drugih Sv. Martina, kojih u Ugarskoj

više

ima. Putopiščev pako

Gewiy z. Marion

biti će Gewiy izopa

čena

magjarska rieč „hegy , što znači

brdo

; dakle

Sz. Marion

Hegge (brdo Sv. Martina ili

sacer mons Pannoniae).

Ovo brdo

zove mu se jedan put ugarski Gewiy,

drugi

mu se put zove ugarski

Baton,

a njemački Schiltberg. Gewiy, kao rekosmo, izopačena je

magjarska rieč „hegy ; magjarsko ime Baton za goru panonsku,

nije

nam poznato, ako nije putopisac zamienio goru s poznatom

bogatom opatijom Battha, koju Olah (op. 37) opisuje.

Schiltberg

pako nije se zvao „mons Pannoniae , nego Vrteška gora (Vertes

hegye) ; a priču o Schiltbergu biti će putopisac ondje čuo, ili ju

j e

izpisao iz poznate kronike Thuroczove, koja о toj priči na šire

govori

4

. Putopisac iztiče, da je Gjur jak i

tvrd

grad,

kao takova

opisuje ga na šire Brown

5

. Dunavski otok kod Komorana

Com-

mara) zvao se onda „insula Cornaron , današnji je Caloköz, Ko-

moran bijaše onda u istinu posljednja varoš kršćanstva naprama

turskoj Ugarskoj

6

. Na daljem

putu

spominje

Strigonium

(Ostrogon)

1

Naš putopisac piše Cclertum (umjesto Oelcctum), koje je staro ime

Kastorije,

koja posve

drugud

spada.

Smith, Dictionary. I, 522.

2

Ed. Brown, Reisen, p.

1 0 4— 1 0 5

8

Opis Gjura (Javarini) u Olaha, p. 36, Bizara ap. Schwandtuer, I,

696

i 696, pa u Brovna, Reisen, p. 105

107

4

Tiirocz а р . Schwandtner I 110.

5

Brown Reisen p.

105 107 .

6

Komoran u Olaha p. 15 i 16; u Browna p. I l l i 112. Rad

С

91.


16/91

i Vicegradum Visegrád) s njegovimi razvalinanii, а о jednom i

drugom mjestu razpravljano j e u Pigafettinu putopisu

1

U ßudimu

Buda)

opisuje, po običaju

drugih

poslanstva, svečanu audienciju u

paše, a o znamenitostih grada iztiče dvor kr.

Matije,

kojega se

sjaju veoma divi, dodajuć, da su ga Turci ipak tako zapustili, da

nitko u njem ne stanuje. Premda se je poslanstvo tri dana bavilo u

Budimu, i grad svestrano razgledalo, nedaje putopisac ni o Bu-

đimu, ni

о

Pešti potanja opisa, docira Pigafetta i

drugi

putopisci

na šire opisuju Budim i njegove znamenitosti

2

. — Pošto je po

slanstvo u Budimu obavilo svoje poslove s budimskim pašom, krenu

dalje Dunavom prama Biogradu, a taj dio

puta

opisuje Kymov

putopisac ovako :

„Dne 1. svibnja digoše Turci most, jer se inače nebi moglo

s brodovi proći. Na to preploviše kroz most i pristaše kod podnožja

njekoga

brda, dok je poslanik svoje poslove izvršio, dok je od-

pravio svoje tumače s izvještajem na cara, a s dvojicom tumača

vrati se takodjer J . Wyts, plemić mechelnski. O pomenutom

brdu

priča putopisac poznatu priču : Kako se njeki Turčin za obsadě

Budima zagovorio, da će, ako turski car pobiedi, s vrha brda

pored sve njegove užasne strmine, jašiti dole к Dunavu Pošto bi

grad predobiven, jašio je na konju na brdo, odkuda je konja ne

prestano mamuzami bio, da

jaše

nizbrdice; ali konj

radi

visine

preplašen, krenu dva

puta

stranputice i nije slušao jahača, jer je

bio

mudriji od njega. Kad je to potonji vidio, poveže konju oči i

potjera ga nizbrdice, te su se oba, konj i jahač, na obali Dunava na

tisuću komada razpali. Na spomen toga sazidana bi na

brdu

kape

lica,

a na obali Dunava kod vode, gdje je pao, kameni spomenik

3

.

Ploveć

dalje pristaše istoga dana daleko od Budima, iza brdina,

koje

su imali pred Ostrogonom Strigonia) na desno, a od Beča

dole zovu se Sciltberghen Schildberge). U ostalom ova je zemlja

ravna, bez brda; ali nije tako naseljena, kako bi zaslužila. Pošto

su dvie milje od Budima daleko putovali, prispjeli su do 5 milja

duga otoka, koj ima 10 sela, a ta su za gospodstva kršćanskoga

pripadala grofu Salmu. U jednom od tih sela, po imenu Bachz-

kowits prenoćiše toga dana. Selo je vrlo liepo i veliko, a namje

šteno je kod vode na kraju prama iztoku. U selu Rachzkowits

Rad C, 88. 89, 92. — Brown, p. 112 i 113.

2

Rad, C, 89, 92, 150. — Brown, p. 1 1 3—1 1 6

8

Glülbabe grob na Josipovu

brdu

Josefsberg) u Budimu gl. Hammer,

Gesch.,

IV, 103.


17/91

ima

svakojakih viera; naime Turaka,

koji

gospođuju, Židova, Srba

i

još jedna sljedba, koja se od vjere Kalvina mnogo ne razlikuje.

Pomenuti Srbi

Basciani)

imaju u svojoj crkvi samo živopisane

slike,

rezanih kipova neimaju, pričest pružaju s kruhom uzki-

snutim, na kojem su tri male tačke, a znače otca, sina i sv.

duha.

U svojih crkvah imaju oltare, svieće i svjetiljke, služe misu na

grčkom

(sic ) jeziku i govore grčki (umjesto srpski) ; svećenici jim

se žene kao dragi svjetovnjaci, nose brade i plaćaju turskomu caru

jedan

dukat

godišnjega danka. Oni obradjuju svu zemlju, jer se

Turci ne bave poljodjelstvom, nego drže sudove s kršćani i sude

jim

pravo. —- Dne 2. svibnja

putovahu

kopnom u selo po imenu

Mali Paxi Kleyn paxi), nedaleko je veće selo, po imenu Ghroot

paxi (Gross P. ili

Veliki

P.)

1

. Kad se vozi oko dvie milje niz

rieku, onda je s lieve ruke varoš

Calloxia,

njegđa biskupija, a

trećinu milje je od Dunava udaljena. Ondje stanuju vrlo bogati

ljudi i seljaci ; jer tko ne ima na polju 2 ovaca, kao i konja

i

krava, ne drže ga bogatašem ; jer zemlja ne može biti liepša i

rodnija za tovljenje stoke, kao što je ova. Ovaj priedjel zvao se

njegda „kumanskim poljem"

Cumanorum campus).

Tu ima mnogo

ptica

i životinja, kao u nijednoj drugoj zemlji ; kao što se ovdje

vidi, gdje su Turci godine 70 zasnovali tvrdju na obranu polja od

pljačkanja kršćana iz Agrije; jer su jim tamošnji vojnici često na-

našali medju stokom velike štete. Istoga

dana

putovaše do

Tolne

koja

se latinski zove Alti

п и т

gdje takodjer ima raznih viera ali

više kalvinske, no što drugih; ima jih, kao što mu propovjednik

reče, preko 2 duša. Tu radjaju izvrstna ugarska vina, zato se

varoš zove u njihovom jeziku „materom vina". Vinogradi su jednu

milju

od varoši daleko, penju se po brežuljku, a teže jih samo

kršćani,

koji

plaćaju sultanu danak ; što se Turkom takov posao

nemili, za to ga prepušćaju kršćanom; nu ipak piju vino pored

svega,

što jim ga zakon strogo zabranjuje. — Dne 3. prošli su

više

sela, koja se s broda, jerbo je priedjel s obje strane Dunava

lugovi zarasao, dobro ne vide. Preko noći pristali su na rubu ovih

lugova, u maloj ravnici, koja je bila

puna

trske. — Dne 4. kre

nuli su prije dana i prispjeli u ravnicu, pa u

Valkotoar,

gdje je

na brežuljku gradić, koj bijaše njegda svojinom njekoga kneza.

Za tim su prošli uz gradić, koj je na brdu, a ime mu je Teuto-

Na povratku navodi „u Pedewar (Földvar) preko palanke

Taxi,

dobar karavanseraj".


18/91

bur gum. — Dne 5. vozili se jutrom pokraj velike kule, oko koje

ima

njekoliko kuća. Tu bijaše njegda velika varoš, po imenu Satha,

koju

su Turci razorili. Još dalje s desna, diže se na lievo gradić

i varoš po imenu

Batha,

nego je daleko od vode. Još dalje s desna,

diže se na

brdu

četvorast gradić, a ime mu je

Athya,

obzidan je

bielim kamenom, a uza nj je stara kršćanska crkva ; gradić se

diže na visini i ogradjen je zidom ; sultan Sulejman obsjedao ga

sa svom svojom silom tri mjeseca, te ga nije mogao osvojiti, dok

ga nisu predali uz slobodan odlazak posade. Još dalje naprieđ

drugi

je gradić po imenu е у п п е

. /<

Λ koj je malo ne sav raz

streljan

;

Turčin ga j e razorio, pošto ga je 14 dana obsjedao. Jednu

milju dalje od toga drugi je gradić, porušen i satrt, po imenu Ke-

roslca.

Svi ovi gradići na desnu su

ruku,

kad se niz rieku vozi, a

jo š

više ima gradića, seoca i dvoraca, koja su našim nepoznati.

J o š dalje je grad Petrovaradinum, pod kojim je Turčin za

obsje-

danja ostavio 4 0 0 0 0 ljudi ; diže se na visokoj pećini, a priča se, da

su ga predobili lagumom, koj su Turci kopali, da se zaboravi,

kako je tvrdjica osvojena. Stanovnici u tvrdji sami su Turci, a

vani stanuju kršćani.

tvrdji je još stara kršćanska crkva, koju

su Turci djelomice pretvorili u mošeju, a djelomice u hambar, pun

ječma i brašna u vrećah, nabrpanih sve do crkvena pročelja. Turci

su pratili poslanika na kulu i oko podvršja, da mu pokažu tvr

doću položaja ; na platnih ima liepih topova s grbom cara Sigis-

munda. Istoga dana prispjeli su do liepa vrlo velika sela, po imenu

Caron s razvalinami starih sgrada i osobito liepe velike crkve. Tu

ima

njekoliko dašćara grčkih (srpskih) trgovaca. — Dne 6. svibnja

prispjelo

se po podne u Biograd

Belgrade),

prošavši pokraj nje

koliko gradića i starih gradjevina. S desna ostavili su liepu tvrd ju,

po imenu Salonihemen, s liepim gradićem, a oboje je obzidano sve

do vode, S beva vidjeli su grad Titul Ti te l j ) na rieci Tibiscus Tisi) ,

ko j , čini se, da je jednu milju daleko od Dunava. Isti Tibiscus

blizu utječe u Dunav. Pred Biogradom još utječe u Dunav rieka

Sava Savus),

koja dolazi s jednim rukavom iz Štajerske

Stiria),

a

s drugim iz Hrvatske

Croatia).

Pomenuti pako Tibiscus dolazi

koje iz Sepusa u Cassoviji

1

, koje iz Erdelja (Transilvania) .

I ovaj dio puta — od Budima do Biograda — opisa Pigafetta,

a još savršenije Vrančić u putopisu svoga prvoga putovanja

2

. Na

Cassovia et Scepusium, gl. u Olaha, 49.

2

Monumenta hungarica historica, Script,, II,

2 8 9—9 6 .

Rad, knj. 0,

9 2—9 5 .


19/91

tom putu navodi Rymov putopisac, da gore, što su jur pred Ostro-

gonom i dalje imali s desna, da se zovu Sciltberghen (Schildbergen):

u istinu su ono potonji kraci Vrteške odnosno Piliške gore, koja

se hvata jnr pred Ostrogonom, pa do preko Višegrada i do Budima

mjestimice samoga korita dunavskoga Otok izpod Budima današnji

j Cepel, na kojem je bilo, po Pigafetti, do 10 sela, koja on do

pitu j Hrvatom odnosno Srbom. Med ju timi seli i naš putopisac

iztiče Rachzkoivits (Rácz-Kevi), Pigafettin Chevi ili Olahov Kevy

1

.

Buduć da je to bilo srpsko selo, prihvaća putopisac priliku, da

svrati pažnju na Srbe Rasciani), opisujuć obćenito njihove crkve

i obrede, zove njihov jezik, to crkveni to obćenja grčkim, u mjesto

srpskim, valjda za to, što jim je pismo naličilo grčkomu. Dalje

spominje varošice Mali Kleyn) i Veliki Groot) Paxì

potonja je

poznata iz Olabova opisa i Pigafettina putopisa

2

Nadbiskupsko

mjesto Kaloča Colloxia) u istinu je podalje od Dunava, a iztiče ju

za to, što ima tamo vrlo bogatih stočara. Ovu gospodarsku granu,

naime stočarstvo, često putopisac spominje, valjda za to, jer ga

sjeća

na svoju domovinu, koja se onda

i*adi

svojih bujnih cretišta u toj

struci gospodarstva osobito odlikovala. I Olah kod Kaloče navodi

„Kumansko polje Cumanorum campus), koje je više gore na sjeveru

medju Dunavom i Tisom, о kojem veli da Kumanci hrane blago i

konje

u velike te si tim

stiču znatna bogatstva

3

. Dalje spominjuć

poznatu

varoš

7о ??ш

4

к г а ј Dunava

iztiče njezino vinogradarstvo, na-

zivajuć ju „materom vina (bor-anya Baranja) ; navodi ju i Pigafetta,

s kojim se naš putopisac glede protestanta liepo

suđara\

I Brownu

se

Tolna zvala А Н е п п т ili Altinum kod koje opisuje boj medju

Rimljani

i Huni koji bi pobiedili gubitkom od 4 0 0 0 0 ljudi i Rim-

ljane

izagnali Ali Tolna po novijih

iztraživanjih ne bi bila stari

Altinum, koj bijaše po Antonínovu Itineraru (p. 244) u Dolnjoj

Panoniji

po strani od Mursae, na

putu

medju Mursom i Lugiom,

stanica rimske konjaničke posade: po Reichardu današnji Bataszćk

6

.

Nadalje medju Toinom i Petrovaradinom pobrkao je naš putopisac

svoje

putne

stanice i njekoja mjestna imena zamienio; pa buduć

jim

položaj vrlo obćenito označuje, zato jih je těžko s današnjimi

Olah, p. 16. Rad 0, 92.

2

Olah, p. 37. Rad, C, 143, 150.

3

Olah, op. c., p. 52 i 53.

4

Schwandtoer, I, 330, 559, 735.

6

Rad, knj. 0, 143, 150.

6

Forbiger, Alte Geographie, I II , 350.


20/91

mjestnimi imeni identifikovat . Tako stanice Batha i Teutoburgum,

što navodi poslije Vukovara, imalo bi jim po položaju biti mjesto

pred

Vukovarom.

Batha

poznata varoš kod Dunava na ušću Sar-

viza, bijaše na glasu svojom bogatom opatijom

1

. Teutoburgum

gradić na

brdu,

staro je mjestno ime ; kojemu pako njegovu novi

jemu

odgovara, mučno je odgonetati, pošto mu putopisac položaja

pobliže ne opisuje. Ptolomejov Τ ε υ τ ο β ε ύ ρ γ ιο ν lib. I I , с . 15 ili

euto urgium Antonínova Itinerara (p. 243), ili

Tittoburgum

Tab.

Peut.,

Clautiburgum

u G. Rav. (p. 220) i u Not. Dig. (p. 91),

bijaše varošica u Dolnjoj Panoniji, 16 milja od Cornaca (Vuko

vara), medju potonjim i Lugionom

B a t a ) ,

držalo se ju najprije,

kao Olah bilježi (p. 15), za Drazat, blizu ušća Karašice u Dunav;

poslije

se mislilo, da je bila na utoku Drave u Dunav

2

. Ed. Brown

55

,

Mucliar i dr. ju identifikuju s Erdutom, Reichard s Bielim brdom

kod Sarvaša

4

, Mannert s Vukovarom, a Mommsen, što je najvje-

rovatnije,

s Daljem, jer navodi pod br.

3 2 7 0 — 7 3

napise, koji to

utvrdjuju

5

. K o j a od ovih navedenih varošica bijaše putopiščev Teu

toburgum — to je radi obćenita opisa vrlo mučno pogoditi ; vjeio-

vatno biti će, kao i u Browna, Erdut. Navodeć ai

kowar

ili da

našnji Vukovar, ne opisuje ga na šire, kao njegovi predhođnici

fi

.

Satha

Pigafettina Zata, današnji Sotin, koji Vrančić zove Atthya

7

.

T im bi naš putopisac iz Sathe i Athye napravio dva različita

mjesta, dočim je jedno te isto s domaćim i tudjim imenom. Ona

pako bilježka, kojom putopisac Athyu opisuje, odnosi se zaista na

Ilok

(Uylacchum,

W y l ak ) ,

dobro poznat od Vrančićeva i Pigafet

tina putopisa

8

; što se razabira iz opisa položaja i Sulejmauove

obsadę, koja se na Ilok odnosi, samo što obsada nije trajala tri

mjeseca, nego samo sedam dana

9

.

Kleynne Mest

Vrančićev je Ban-

mostra, današnji Banoštor, a putopiščeva

Karoska

bez sumnje je

Vrančićev

Cierwgii ili Czerwgb, a današnji Cerević

10

. Svaki stariji

1

Rad, knj. C, 143 i 150.

2

Smith, Dictionary, II, 1133.

3

„Erdud,

Teutoburgium

d. Alten" ; Brown, Reisen, p. 80.

4

Bischof u. Möller, Vergi. Wörterb., p. 958.

5

Ptolomae geographia ed. Müller, p. 299. Forbigerger, II I , 349.

Mommsen, Corp. Inscr. Lat., vol. I II , 433.

6

Rad, knj. C, 93.

7

Starine, knj. X X I I , 184. Rad, C, 149.

8

Starine, X X I I , 184. Rad, L X X I , 16; C, 93, 149.

9

Hammer, Gesch., II I , 56.

1 0

Rad, knj. L X X I , 16.


21/91


22/91

vojničku

onoga doba daleko nadmašio, a s tim je najviše štete

počinio.

Aliportouck ima liepi dvorac, kad se putuje od Carigrada

к

Crnomu moru

ide se pokraj dvaju gradića,

koji

štite izlaz iz

Carigrada

к Crnomu moru ili ulaz iz Crnoga mora u grad gdje

se svi putujući brodovi pregledavaju, da ne bi izvažali robove;

jedan je gradić na az i j skoj a

drugi

na europskoj strani. U dvorcu

Aliportouckovu — oko 18 talijanskih milja daleko od Carigrada —

nastani se g. poslanik Rym, da se ukloni velikoj vrućini i kugi u

Carigradu, a stanovaše ondje od 15. srpnja do 1. listopada 1571.

Ovdje poslanik oboli, a kad se bolestan vrati u Carigrad, pretvori

se njegova grozničava bolest u zimnicu četvrtaču, koja ga je mu

čila

od listopada 1571 do konca listopada 1572. Onaj Aliportouck

umre pred Sigetom, bi

radi

svoje drzkosti ustrieljen. Priča se, da

je paša bio mrk. Tu je ostao i turski car, sultan Sulejman, kojega

nasliedi sin mu

Selim,

koj, čim je dočuo za smrt očevu, požuri

se

iz Azije u tabor; jer za smrt sultanovu samo je malo vojnika

znalo .

Krenuvši od Biograda, opisuje Rymov putopisac dalji put ovako:

„Tstoga

dana, na ime 8. svibnja, u

sijed

pomenuta odgovora iz-

krcaše kola

iz

ladja i krenuše od Biograda kopnom u

i s

sar

g ic

(Hisardžik), gdje su u prvom karavanseraju (carvaicerav) prenoćili,

oko 4 milje od Biograda na Dunavu. — Dne 9. krenuše dalje u

selo Potortque. —

Dne 10. prispjeli su u selo

Bat i sna.

Istoga dana

susrete jih na rieci Moravi

Morava)

kurir po imenu Bartni, iz

kuće pokojnoga carskoga poslanika Alberta de Wis, koj umre u

listopadu 1570; odasla ga paša, da sazna, zašto su darovi tako

dugo

izostali i ne misli li car skoro jih poslati. Pošto se s posla

nikom porazgovorio na pomenutoj Moravi, odjaha dalje u Budim;

ali

tamošnji paša, koj je kurirova pisma razgledao, odasla ga opet

kući,

jer nije bilo više od potrebe da dalje putuje. — Dne 11.

putovahu do

Parnoki

ili

Sparnoki.

Kod ulazi u selo dugo su išli

obalom

Murave, koja dieli medju sobom dvie zemlje, na ime Ras-

ciju

i Serviju. Na rieci je vrlo veliko liepo selo, po imenu

Ja-

gotna,

gdje ima vrlo mnogo grlica i veliko

obilje

riže; jer se Turci

njom

vrlo rado hrane, više, nego ikojom drugom hranom. Riža

raste ondje ovako: polja su vrlo ravna, te se još

bolje

poravnaju,

izpresiecaju

se malimi gredicami ili slogovi, za da bude riža vazda

navodnjena, jer bez vode ne bi mogla rasti; raste samo pod vodom.

—

Dne 12. dospjeli su u selo

Topliza,

gdje je poslanik u liepom

karavanseraju prenoćio. — Dne 13. putovahu liepom ravnicom,


23/91

koja

radja obilno pšenicom i drugim žitom ; ima i dobra vina, što

raste po stranah doline po brdib, koja se na drugoj strani Niša

Nisa)

sdružuju. Dolinom putovahu tri do četiri ure, pa su dospjeli

u Niš, njegda glasovit grad, a tada selo, premda ima mnogo daš-

ćara turskih, dubrovačkih i drugih trgovaca. Grad su Turci onako

porušili. Pokraj Niša teče

Nissava,

pritok Morave, a preko nje vodi

jaki

most. Ondje je putopisac vidio liepih razvalina starinskih zidina

od različitih sgrada, mnogo kipova i velikih mramornih ploča

s urezanimi latinskimi pismeni, kao što se vide po crkvah u puto-

piščevoj domovini. Poslaniku i njegovoj pratnji pokazaše starinski

podrum

sa željeznimi irati, što su nedavno Turci odkrili, gdje su

našli tri rimska olovna liesa i rimski sandal. Cim su liesove otvo

rili, sve što je bilo u nutrì razpalo se u

prah.

— Dne 34. rano

jutrom jer bijahu duhovi poslanik je slušao misu koju je čitao

redovnik, koga tamošnji Dubrovčani radi obavljanja kršćanske

službe božje uzdržavaju. — Istoga dana, na ime 14. svibnja, odja-

haše poslije mise van grada i dospjeli su do pomenute gore, kojom

se

uz- i nizbrdice mučno

jaše

gora se zove

Cunovizza,

jer se težko

na nj uzlazi. Gore j e straža s bubnjem, o

koji

se

udara,

kadgod

onuda mnogo ljudi prolazi, da se tim opomene konjare, kravare i

pastire

druge

stoke, koja dole izmed brda pase, da pripaze na svoju

stoku, da jim ne bi nitko šta ukrao, jer se to u istinu dogadja.

Na udaranje bubanja sakupe se takodjer

seljaci

jer su svi kršćani,

te

budu

često od rdjave čeljadi orobljeni. II gori je cio dan daždilo.

Pustivši s desna gradić Coprivatz, prispjeli su na veče u selo Clis-

surizza,

što je jur u Bugarskoj (Bulgaryen), koju zemlju gora

Cunovizza od

Srbije

(Servia) razstavlja. — Dne 15. putovahu do

Zariibrodta

, preko visoka brda, što se diže medju gorama He

naus ( ) i Scardus, a na njegovom podanku ostaviše grad

Pirot

ili

Pirotiium,

koj bieše njegda takodjer rimskim posjedom; ima pet

bunara ili vrela, od kojih je jedno vruće vode; vrela tvore oko

grada velik liep ribnjak. Istoga dana vidjeli su potaracani put Tra-

janov,

gradio ga rimski car, a ide od Budima u Ugarskoj, sve do

Carigrada u

Traci j i

a na mnogih je mjestih dobro sačuvan. Iz-

medju pomenutih gora išli su dolinom i prešli su preko rieke

Sicova,

a još malo dalje preko Nišave

Nisava).

U Bugarskoj nose

mlade djevojke odrezanu kosu sve do vjenčana dana; kad jih se

sastane s kratkom kosom, onda su očevidno neudáte; poslije puste

ju rasti, slobodno visi, ili je tako podvezana, da se čini, kao da bi

na glavi imali zdjelu, kao što Egipćanke;

rado

gledaju momke iz


24/91

tudjih zemalja, naravno kršćane, osobito one, koji imaju punu kesu

novaca.

Nakićene su srebrnimi, mjedenimi i kositrenimi novci,

prstenjem i dr., a sve to nose na vratu, ušima i u kosi ; osobito

ljube vrlo mnogo prstenja, jer misle, da su tim ljepše, čim jih više

imaju. Kada ženam muž umre, odřežu si kosu i razgrebu si lica,

nemareć, da li su u žalosti liepe ili ružne. Krste svoju djecu kao

i

Grci, te živu na slični način. — Dne 16. krenuvši s Caribroda,

ostaviše

Nišavu na lievo. Kod izlaza iz doline išli su preko vrlo

visoke gore, tiesnim konjskim vrlo mučnim putem. Nisu pravo

znali,

je li Hem us ili Scardu , što se vrlo na blizu jedan

drugomu

primiču ; jer nitko u zemlji nije znao toga pravo kazati, za to su

tako mislili, pošto su to od drugih putnika čuli. Izmeđju ovih brđina

putovahu

oko četiri ure, te ostaviše Hemus s desne, a Scardus

s lieve ruke potonji se naglo snižuje. Ondje, gdje se ova brda

razjazuju, tvoreć

prostranu

ravnicu, smješteno je selo Dragoman,

od к

ud

a

se ide u liepu zemlju sofijsku landt v n

Sophia :

polje

sofijsko

plaineurre van

S.

je liepo,

rodno

i bogato seli i crkvami.

Sred doline smješteno je selo Belliza.

Polje

radja svakojakimi

usjevi, ima i mnogo stoke u velikih stadih, a brdašca su zarasla

vinogradi. Onoga

dana

putovali su vrlo daleko, konji su jim teglili

od 5. ure jutrom do 8. ure na veče, dok su u Sofiju Sophia)

stigli. U predgrađju prešli su preko starinskoga mosta, gdje su se

jo š

sačuvali temelji kamena mosta, koji je car Trajan dao sagraditi.

Blizu Sofije vidjeli su visoko brdo, koje je ljeti i zimi snjegovito,

о kojem

mišljahu, d a j e Orbelus

( )" .

Rymovo

poslanstvo bavilo se samo jedan dan u Biogradu, dok

se odlučilo, kojim će se

putem

dalje putovati i da se za taj put

pripravi

uz to je razgledalo grad i njegove znamenitosti. Buđuć

da je Porta željela, da poslanstvo što prije u Carigrad stigne, jer

se sultan spremao na put, mišljaše budimski paša, da bi poslanstvo

od Biograda dalje putovalo kraćim putem, na ime ladjami do Niko-

polja, a od ovud dalje kolima do Carigrada. U to ime biti će izdao

paši biogradskomu odredbe

al u Biogradu nije bilo razpoloživih

ladja

za dalje putovanje po Dunavu, pa što dalje putovanje po

vodi u glasovitih Klisurah odnosno sutjeskah dunavskih nije bilo

ono doba još bez pogibelji; a i poslanik bio bi težko na to pri

stao,

da

napusti

stari poznati put, kojim su njegovi predhodnici

obično

išli, te da krene putem manje poznatim i pogibeljnim. Puto

pisac

tim

potaknut,

prihvaća priliku, da о mučnom i pogibeljnom

putu od Biograda do Nikopolja koju rekne: kako je na ime Al i -

li, j .

с х и . 12


25/91

portuk

stari beg Rhodosa kao vrhovni zapovjednik dunavskoga

brodovlja turskoga za sigetskoga rata vodio brodove s topovi i

zairom od Carigrada preko Crnoga mora i ušća dunavskih gore do

Biograda i dalje; priča još о vještini i junačtvu Aliportukovu koj

bijaše

zapovjednikom svega topničtva turskoga kod Sigeta

о

nje-

govoj

smrti i о njegovu dvorcu blizu Carigrada, u kojem je Rym

ljetovao

i obolio. Ove putopiščeve viesti o Aliportuku prilično se

slažu s historijom one vojne

1

; one pako dvie tvrdjice na Bosporu

koje

štite Bospor i morska vrata carigradska gdje se pregledavaju

brodovi da ne bi roblje izvažali poznate su po imenu Rumeli- i

Anadoli-hisar

о kojih razpravljasmo kod Pigafettina putopisa

2

.

Posto nije bilo u Biogradu razpoloživih ladja za dalje putovanje

po Dunavu spremalo se poslanstvo na dalji put kojim su pre-

djašnji

carski poslanici u Carigrad putovali na ime starom cari

gradskom cestom koja je dovoljno opisana od starijih putopisaca.

Premda se poslanstvo samo jedan dan u Biogradu bavilo i grad

razgledalo ne daje putopisac ni sada ni na povratku nikakova

opisa grada i njegova života; dočim svaki stariji i pozniji

putnik

Biograd više ili manje na šire opisuje

3

. Na povratku jedino to

opaža da Biograd

Belgrade

ili

Gìirycs Weissenburgh

ima veliku

tvrdju a varoš da je kao selo. Cini se da su našega putopisca

Hammer Gesch. III 444.

Mesić

Život Nikole Zrinjskoga pag.

2 4 9

254.

Rad knj. C

1 5 7—16 0 .

3

Medju poznijimi pisci liepo opisuje Ed. Brown Biograd njegove

znamenitosti i njegov život; opis mu je vriedan što mu

ocjenjuje

po

ložaj na Duuavu i

Savi

nedaleko

Tise

i Morave ; a osobito što prika

zuje Biog. kao znamenito tržište izmedju Iztoka i Zapada ; spominjuć

trgovačke naselbine dubrovačku i jermensku drži Dubrovčane glavninu

ondješnjimi trgovci itd. Brown od St. Novakovića Spomenik srpske kr.

akademije I X 36 37. Reisen p.

1 2 0—1 2 2 .

— Malo ne suvremeni

putnik

I. Tavernier priča о Biogradu, da su jih primili na stan četiri

dubrovačka trgovca

koji

ondje trguju u velike đovažajuć iz Dubrov

nika sukno što izmjenjuju za vosak i živu koja se dobiva u gornjoj

Ugarskoj i Erdelju. Dok su obavili poslove s pašom koj je tražio od

svakoga po 200

dukata

za

putni

list

:

nisu imali veli

druge

utjehe nego

da su se dobro gostili jer je

kruh

vino meso i varivo bilo vanređno

jeftino.

Buduć da je B. na ušću Save u Dunav love se u velike štuke i

šarani; jetra mlieko i ikre se jedu a riba se poklanja siromahom. Dva

isusovca

koje

Dubrovčani uzdržavaju bijahu dobri kapelnici a na pol-

noćki

slušahu vrlo liepu vokalnu i instrumentalnu glasbu. Joh. B. Т а -

vernier s Orientalische Reiss-Beschreibung,

enf

1681, uvod, 1. 6.


26/91

najvećma zanimala utvrđjenja gradova, jer iztiče mjesto,

odkuda

bi

Biograd osvojen; bijaše vjerovatno vojničkoga zvanja, jer mu je

poslie povratka podieljena čast kapetana.

Spremivši se poslanstvo na put, krenu od Biograda, a prva mu

stanica bijaše

Hissargic

Hisardžik), današnja Grocka, koju takodjer

stariji putopisci spominju i opisuju

1

. Sliedeća mu je stanica

Potortque

izopačeno mjestno ime; pošto ne opisuje ni puta ni mjesta, težko mu

j e u trag ući. Mislimo, da je izopačeno od turskoga mjestnoga imena,

Pigafettina Poturechie koje se srpski zvalo Klenovac, a magjarski

Palottna

2

; što je negdašnja Hassan-Pašina Palanka, a današnja

varoš Palanka na lievom briegu

Jasenice,

о

kojoj

smo jur drugdje

razpravljali

3

. Na povratku zove Rymov putopisac isto mjesto

egni

J en i

Palanka

a naseljeno mu je od samih Turaka.

Batisna

da-

našnja je varošica Batočina, poznata kao putnička stanica od pre-

djašnjih putopisaca

4

. Po Brownu se u Batočini mienja žensko odielo,

koje potanje opisuje

5

; dočim drugi putopisci tu promjenu tek kod

Biele Palanke ili kod Pirota opažaju. Dalje navodi

Parnoki

ili

Sparnoki izopačeno mjestno ime; po daljini i položaju sudeć, da

našnja je varošica Paraćin, koju na povratku zove

Parakin

a

spominju ju kao znatniju stanicu i

drugi

putopisci

6

. Rymov puto

pisac postavlja granicom medju Rascijom i Srbijom Moravu

pred

Jagodinom, a to je ona stara rnedja izmedju Moesije i Dardanije ;

ali

nije išla Moravom

pred

Jagodinom, nego riekom Ravanicom

kod Ćuprije. Ovu su medju prenieli pozniji geografi i putopisci

na Srbiju i Bugarsku. Jagotna na povratku

Jagodna)

današnja

varoš Jagodina, nedaleko Morave, s obje strane rieke

B j e l i c e

u

liepoj pitomoj ravnici, spominju ju i drugi putopisci

7

. I Rymov puto

pisac,

kao i Pigafetta 1.

е . , spominje u

ondješnjoj nizini Mora-

vinoj rižišta, koja na šire opisuje. Medju Paraćinom i Nišem na

vodi putopisac samo selo

Topliza

što će biti vjerovatno današnje

1

Rad, knj. L X X I 21 : knj. C, 96, 133, 137, 138.

2

Starine, knj. X X I I 219. — Hađži Chalfa p. 158.) spominje blizu

Biograda

mjesto

Potindza

?),

gdje je smederevski beg sagradio Palanku.

О

Potinđži gl. u Novakovića, Hadži Chalfa Sporn. 18), p. 66.

3

Rad, knj.

С , 133, 137.

4

Rad, knj. С , 133, 137.

5

Brown u

Novakovića, Spomenik, p. 37. Rad, knj.

L X X I

30,

3 2 ;

knj. C, 124, 129, 130.

0

Rad, knj. C, 131, 135.

7

Rad, knj. C, 131, 136.


27/91

selo

Topolnica na istoimenoj rieci pritoku iztočne Morave. Premda

putopisac neopisuje ni

puta

ni mjesta: sva je prilika da je po

slanstvo putovalo od Paraćina u Niš starinskim putem preko Bo-

vana

1

dočim je na povratku išlo današnjim putem preko Alek-

sinca. Jer na povratku navodi kao stanicu Spahigieu, Pigafettino

selo

Spahicchiova ili tursko ime Spahiköi to

jest

današji Alek-

sinac na ušću Moravice

2

. Pošto je na daljem

putu

prikazao dolinu

kao bujnu i rodim obilnu svakojakim žitom i vinom

koje

se

težalo po bližnjih brežuljcih navodi Niš

Nisa)

na Nišavi

Nissava),

kao njegda glasoviti stari grad a tada veliko selo

3

pa jo

s

te uviek

znatno trgovačko mjesto gdje medju ostalimi trgovci spominje i

Dubrovčane kojih je ondje onda moralo biti dosta jer su

radi

bogoslužja uzdržavali svoga svećenika

4

.

Jaki

most preko Nišave

koji

njeki putopisci kamenim a

drugi

drvenim zovu

sjeća

na

mnoge krvave okršaje što se ondje odigrali osobito za prvoga

križarskoga rata

5

. Putopisac samo spominje razvaline starih gra-

djevina i napisa kao stvari donjekle poznate jer ne daje o raz-

valinah potanjeg opisa niti priobćuje napisa kao Vrančić

6

: nego

svraća pažnju na netom odkriti podzemni

podrum

gdje su nadjena

tri rimska sarkofaga ali ni o tom ne daje potanjeg opisa.

Na daljem putu od Niša do Sofije navodi Rymov putopisac po

najprije

strmu i mučnu goru Kunovicu

Cunovizza),

koju njegovi

predhodnici prikazuju takodjer kao vrletnu i tegotnu

7

. Ovom pri

likom opisuje na Kunovici straženje opasnih od hajduka napasto

vanih planina odnosno gorskih ždriela đa se obezbiedi putnikom

siguran prolaz ; o čem

drugi

putopisci obično kod ždriela „ Т г а ј а -

novih vrata ili drugdje govore. Opis

našega putopisca je karak

terističan te se razlikuje od sličnih opisa tim što se obazire ne

samo na putnike nego i na tamošnje pastire. Ova odredba stra-

ženja

opasnih planina ili ždriela nije se vršila samo na putu od

Biograda к Carigradu, nego i drugdje po Balkanskom poluotoku ;

1

Eađ к п ј. С , 185.

Milićević

op. е ., p. 786.

2

Bad, knj. С , 131, 135. Starine,

X X I I ,

179.

Rad, knj. С , 135.

4

U izvještaju о stanju katoličke crkve od god 1581 spominju se

u Nišu samo dvie kuće dubrovačkih trgovaca. Fermendžin Acta Bul-

gariae ecclesiastica p. 12.

6

Rad knj. X L I I 65 66. JireČek. Die Heorstrasse p. 88 89.

6

Rad knj. L X X I 2G.

7

Rad knj. LVI 220; knj. L X X I 30 32; knj. C 125 i 130.


28/91

je r

Ed. Brown govori о takovoj planinskoj straži na

putu

iz Larise

i u Makedoniji

1

. Zatim spominje gradić

Coprivatz

s desna od

puta;

vjerovatno današnje selo Koprivnica, u istinu na desnoj strani

podalje od

puta,

a spominje ju i Ramberti

2

. Selo

Clissurizza

b

spo

minje

i Vrančić

Clyzziiricza),

a Pigafetta ga zove „Zuha Clisura ,

vjerovatno negdašnja Mustafa-pašina Palanka, a današnja varošica

Biela Palanka

4

,

keja

bijaše jur u rimsko doba (Remesiana) glav

nom stanicom medju Nišem i Pirotom. I našemu je putopiscu

Kunovica granica izmedju Srbije i Bugarske, kao i njegovim pred-

bodnikom

5

.

Zaritbrodt,

Vrančićev je „CzarewBrod , ili današnji

Caribrod, a navode ga i predjašnji putopisci

0

;

Pirot

ili

Pirotham

današnji je Pirot, spominje ga malo ne svaki stariji putnik

7

; leži

mu pod gorom (Belavom, a na rtu je gradić), koja mu se diže,

kao i Pigafetti, medju Haemom i Skardom. Naš putopisac još za

bilježi

о Pirotu da bijaše rimskim posjedom : u istinu bijaše vje-

rovatno rimska stanica

Turres

; ona pako pirotska vrela tvore

močvarnu kotlinu, ovienčanu vinogradi

9

. I našemu putopiscu, kao

i Vrančiću, nastaje od Pirota taracan put Trajanov

;

ali onomu

odpočimlje jur od Budima, a ovomu od Biograda

1 0

. Ova se bilježka

odnosi na staro-rimsku raznovrstnu opisanu cestu, koju je narod,

kao i sve starije gradjevine ovih krajeva, pripisivao caru Trajanu.

Dalji

put opisuje Rymov putopisac, premda obćenito, nu ipak dosta

vjerno. Na tom putu spominje ponajprije dvie poznate rieke

Sicova

(Sukova) i Nissa (Nišava), preko kojih su prešli. I opis gorskoga

mučnoga

puta

medju Caribrdom i

Sofijskim

poljem, preko po

znate klisure

Ježevice,

premda

ju po imenu ne spominje, prilično

mu se

podudara

s opisom Vrančićevim

11

. I Pigafetta opaža (C,

1

Novaković, Spomenik, IX , 43.

2

Rad, knj. LVI, 220.

3

Na povratku zove ga Clerisesef

(s ic ) ,

dodajuć „svagdje mučni

putevi preko gora .

4

Rad, knj. C, 123 i 129.

5

Rad, knj. LVI , 119; knj. C, 124, 130.

6

Rad, knj. L X X I , 3 1 ; knj. L X X X I V , 90 i 91.

7

Rad, knj. C, 123, 129.

8

Ititi. Ant., 135. Itin. Hier., 566. T. P., G. Ilav., IV, 7. Procop.

de Aed., IV, 4, p. 285.

Jireček

misli, da je bila malo dalje od Pirota.

Heerstrasse, p. 24.

9

О Pirotu gl.

Milićević, kr. Srbija, p. 2 2 3 — 2 7 .

1

Rad, knj.

О

129.

Rad knj.

L X X I

31 32; knj. C 128.


29/91

123 ) ,

da su ona ždriela medju Balkanom i Skardom,

koje

se gore

ondje znatno stežu, tvoreć dolinicu. Ovom prilikom opisuje naš

putopisac nošnje Bugarkinja, što su jur Ramberti, Vrančić i Piga-

fetta takodjer obširno opisali kod B. Palanke

1

, a jedni i drugi se

opisi liepo medju sobom podudaraju, popunjuju i razsvjetljujn.

Položaj sela

Dragoman koje

zove na povratku Dragomanli na

gorskoj ravnici, gdje se brda razjazuju, dosta je tačno, prem ob-

ćenito, označio; pa i opis ubava sofijskoga polja ili kotline, živa

mu je slika tadanjega doba i liepo se slaže s opisi predhodnika

2

.

Selo pako Belizza ili današnja

B j e l i c a

na sofijskom polju, dobro

j e poznata od predjašnih putnika

3

. Na ulazu u

Sofiju

spominje

starinski most, koj bi mu bio na temeljih staro-rimskoga mosta

sagradjen, naravno i ovo mu je djelo cara Trajana. Ono pako

visoko snjegovito brdo blizu Sofije vjerovatno je Vrančićeva

„ Vitossa"

(Vitoša) ,

koju i naš putopisac dole niže zove

itts

(sic ) ;

nu nije stari Orbellus, kako misli putopisac, niti s njim đospieva

Orbellus, kao što Vrančić misli

4

.

„Dne 17. svibnja odmarali su se u Sofiji i razgledali u gradu sve

starine. Najprije starinsku crkvu sv. Sofije, njegda krasnu, sagra-

djenu na lik sv. Sofije u Carigradu. Na ulazu joj imaju Turci

svoju bogomolju, ali veliko tielo (corpus) crkve ostaje

prazno

; htje-

doše toliko puta ju porušiti, ali, kao što jim sami Turci pričahu,

koliko god puta podjoše, da ju razruše, svaki put je po jedno če

ljade

ostalo mrtvo. Nakon tolikih bezusp

Documents

Petar Matkovic - Putovanje Po Balkanskom Poluotoku XII