P. Matkovic, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI. vieka, Rad JAZU 71 (1884).pdf

8/14/2019 P. Matkovic, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI. vieka, Rad JAZU 71 (1884).pdf

1/60

Putovanja pobalkanskom poluotoku XVI. vieka.

itao u sjednici filologiko-historikoga razreda jugoslavenske akademije znanostii umjetnosti dne 27. listopada 788,.

PRAVI LAN DR. l'. M A T K O V I .

VI.

Poturanje Antuna Vrania g. 1553.

U posljednjem odsjeku razpravismo putovanje Kornelija Duplicijaepera, Jeana Chesneau-a i Katarina Zena (Rad LXII., 45134),od kojih prvi putopisac prikazuje najstariji potanki opis puta odCarigrada do ua Neretve; drugi opisuje svoj put od Dubrovnikado Car igrada, poznat iz putopisa Rambertova, a trei putopisacpredouje najstariji potanji opis puta od Spljeta do Carigrada.Dre se u naih razpravljanj ih kronologije, na redu je, da ocje-nimo putopis Antuna Vrania i njegova druga Busbcka . Medju

Zenovim i Vranievim putopisom nisam nigdje u trag uao putovanju po balkanskom poluotoku, kojem bi se sauvao putopis.1

1 Medju biljekami u dnevnicih Marina ml. Sanuda nedavno natam-panimi (Starine, kn. XV, 195, 19 ) spominje se putovanje mletakogaposlanika Tome Kontarina g. 1528 u Carigrad. Taj preobenit putopisdopire samo od ibenika do Sarajeva, a na tom putu spominju se samodva mjesta Bistriza iPrusaz. Premda je iz sama ova dva mjesta tekooznaiti put Kontarinov do Sarajeva, sva je prilika, da je onaj istiput, kojim su ili pozuiji mletaki poslanici u Carigrad, a na tankoga opisa C. Zeno (Rad, kn. LXII, 87126). Kontarini spominje vrletnei pogibeljne gore, a Bosna mu je liepa zemlja, obilna voom i vreli,imajua prostrana polja, a nekoja su breuljasta s liepimi lugovi.Zemlja je u obe velika, a obradjeni krajevi obiluju itom. Bistriza

je bio gradi blizu Ljevna, spominje se u srpskih spomenicih (Mon.Serb. p. 248 i 249). Prusaz (overo Terra bianca), poznat je kaoCastel bianco iz putopisa Zenov i poznijih mletakih putnika (Rad,kn. LXII. 91, 92, 125), a bijae na razkru puteva iz Hrvatske i

1


2/60

2 P. MATKOVI,

Medju relacijami mletakih poslanika navode se dva izvjetaja,

naime B. Navagera od g. 1553 i D. Trevisena od g. 1554 1, alputovanju tih poslanika neima putopisa.

Pokoivi kr. Ferdinand po smrti Zapoljinoj Erdelj i iztonuUgarsku, dao si j e truda, da ga i proti sili turskoj od r i; al potoTurci osvojie g. 1552 Tamivar, a tim i Banat, bio je kr. Ferdinand, kraj sve junake obrane Jegra, u dosta opasnom poloaju,iz kojega mogae ga jedino blagi mir izbaviti.2 Novi perzijski ratod g. 1553, razmirice u obitelji Sultanovoj i njegova starost, pru

ahu Ferdinandu njeku nadu, da bi i sultanov divan mogao bitiglede uvjeta mira popustljiviji; al s druge strane pomorski rat caraKarla V. u Sredozemnom moru i osvojenje sjevero-afrike obale,a osobito neprijateljsko utjecanje francezkoga dvora kroz poslanikei diplomatske agente u Carigradu3 tako otegoavahu izmirenje iporavnanje izmedju Ferdinanda i Sule jmana, da nije bilo mnogonade, da bi Sultanov divan bio sklon pomiriteljem Ferdinandov im.Pored ovakovih odnoaja pa slaboga i neuredjenoga stanja Erdel ja

dao si je kr . Ferdinand vel ikoga truda, da to prije do stalnogamira doje. Jo prije osvojenja Tamivara pisa Ferdinand (24.travn ja 1552) iz Lina velikomu veziru Rustanu, da bi se poslanik

Dalmacije. Pavao Rubigallus, rodom iz Ugarske, sastavio je u stihovih putopis po Turskoj i izdao ga u Vittembergu g. 1544 (CzvittingeriiSpecimen Hungariae literatae, Lipsiae 1711, p. 321). Isti putopis Ru-bigallov u stihovih priobi i Reusner (Hodaeporicum sive itinerariumtotius f'ere orbis. Basileae 1580, pg. 93112), a odatle ga i ja po

znam. Putopis Rubigalov u Rensnera crta put od Biograda do Carigrada;ali se iz sadrine nemoe razabrati, je li putopisac sam tim putemputovao ili ga je po starijih putopisih u stihovih sastavio. Spominjuse najglavnija mjesta, a opisuju se najobenitije; neima u obe u Ru-bigalla niega, to se nebi spominjalo u starijih putopisih. Putopisu jevie stalo do stiha ili slika, nego li o znamenitosti.

1 Relazioni degli ambasciatori Veneti, ser. III, vol. I, p. 83, 111.2 Glede tadanjega politikoga stanja Ugarske gl. Istvnffy, Hist,

de rebus hungaricis, Vienuae 1758, p. 185, 199209. Katona, XXII,

3454. Sehmitth, Imperatores ottomanici, p. 160. Pray, Anuales, P.V. 45087. Bucholtz, Gesch. Ferdinand des Ersten, Bd. VII, 235358.Hammer, Gesch. d. osman. Reiches, 2. Aufl. B. II , 21229. Zinkeisen,II , 86674. Klein, Gesch. v. Ungarn, III, 50084. Djela A. Vrania (sszes Munki), Monumenta Hungariae historica, Scriptores, osobito tom. II, i dr.

s E. Charrire : Negociations de la France dans le Levant. Paris1848, tom. II, 140, 20175.


3/60

PUT OVA NJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIE KA. 3

Malvezzi na slobodu pustio1 i da bi se podielilo provodno pismo

(slobodan prolaz) za dva poslanika, koji e radi ugovaranja miraskoro s darovi stii u Carigrad ; budu se Ferdinand bojao, da nebiSulejman poslije perzijskoga rata radi Erdelja opet na Ugarskuzavojtio. I svi prijatelji drave i njezina obstanka, to u Austriji,kao i u Ugarskoj , savjetovahu kralja s mnogih razloga, da se titiast drave, al da se i odkloni svaka njezina teta, zato da se oda-alje opet poslanstvo u Carigrad, koje bi kualo skloniti Sulejmanana pomirenje.

Poto bi Jegar obsad rieen, imenova kr. Ferdinand u proljeug. 1553. Antuna Vrania, biskupa peujskoga i Franju Zaya,zapovjednika dunavskoga brodovlja, dva iskusna diplomata, vjeta

jeziku, i odasla jih kao svoje punomonike s bogatimi darovi sul-tanu u Carigrad, da zajedno s utamnienim Malvezzom izrade miruz to blae i povoljnije uvjete 2; jer nije bilo vie tolike snage,da bi kr . Ferdinand turske navale mogao uspjeno suzbijati. Naputak izdan poslanikom putujuim u Carigrad slian je u bitnosti

svim predjanjim. I ovaj se put gojila nada, da e se s novci uCarigradu najbre poluiti svrha, da e se darovi i penzijami pre-dobiti sultanove doglavnike i da e se novci odkupiti posjed Ugar skei Erdelja, ako se za svu Ugarsku (kolika je bila za kr. LjudevitaII. ) najvie ponudi 150.000 dukata, a za Erdelj i gornju Ugarskuda se ponudi do 40000 dukata godinjega dara. Osim toga da iz-hode u sultana, da se poslanik M. Malvezzi na slobodu pusti.3 1

1

Malvezzi, tajnik poslanika Veltwycka, pa Ferdinandov poslanik uCarigradu (gl. Rad LXII, 68, 69), upitan od sultana, da li je istinitaviest o Ferdinandovu posjednuu Erdelja. Malvezzi zanieka istinitostte viesti. poto mu tom nita nije javljeno. Mejutim Turci ulovieMalvezzijeva glasnika i otvorie depee, koje nisu znali razgonetati;pa poto pogranini pae isti ogojaj javljahu i potvrdjivahu, bi Malvezzi zatvoren najprije u Crni toranj" na Bosporu, pa u kulu Sedamtornjeva". Kralj Ferdinand zahtievae od sultana, a se Malvezzi naslobodu pusti, jer je njegovim utamnienjem povriejeno pravo posla-niko; al se sultan izvinjavao, a je to za to uinio, da bude poslanik

poruk ili talac Ferdinandov miroljubivosti. A. G. Busbequii omniaquae extant opera. Basileae 1740 p. 4. Istvanffy, p. 185. Engel,Gesch. d. ung. Reiches, IV, 116. Schmitth, op. p. 170. Mon. Hung,hist., Scriptores, II, 253.

2 Dialog A. Vrania sa svojim bratom Mihajlom poslanstvu u Cari-

grad. Monum. Hung, histor., Scriptores, II, 268 Pray Annales, P V., 486.3 Naputak poslanstvu, pisma poslanstva i dr. u Katone, t. XXII,

45493. Hammer, op. . II, 239. Miller Epistolae imperatorum et

*


4/60

4 p. MATKOvi,

prije nego poslanici krenue na put u Carigrad, odaslan bi A.

Vrani s Pavlom Palynom, nazvanim uenjakom (ltteratws), uBudim, da izhode od tamonjega pae ili njegovim posredovanjemprimirje na njekoliko mjeseci (do studenoga 1553), dok poslaniciu Carigradu neizposluju od sultana stalan mir.1

Poto su poslanici obavili u Budimu svoje naloge i porta dozvolila uz provodno pismo za poslanike primirje samo na est mjeseci,ukrcae se poslanici A. Vrani i F. Zay 26. srpnja 1553 u brodove i krenue po Dunavu put Carigrada. Ob ovom Vranievu

i Zayevu putovanju u Carigrad sauvao se putopis, napisan odsamoga Antuna Vrania, a ocjena toga putopisa predmetom jeove razprave. Al prije nego se damo na ocjenu putopisa, rei nam

je njekoliko riei piscu naega putopisa, koj bjee kao uenjaki dravnik na velikom glasu.

ivotopis Antuna Vrania, kao to je poznato, napisa ponajprije sinovac mu Faustin Vrani, a po njem A. Fortis, Hornyi,Koller, tSchmitth i dr.2 Spise i pisma A. Vrania, kojekuda raz-

tresena, sakupie i izdadoe u cjelini Szalay i Wenzel medju pu-blikacijami (scriptores) magjarske akademije znanosti.3 Wenzel jeu uvodu posljednje knjige Vranievih djela dodao i ivotopis, koj

je medju dojakonjimi najsavreniji.4 Budu da nam nije tu zadatak,da opiemo ivot i ocienimo svekoliko djelovanje A. Vrania kaodravnika i uenjaka, izvaditi emo iz pomenutih izvora samo one

regum Hungariae, p 2429. . Hung, historica, Scriptores, t.IV, 711. XXXII, 118151. Bucholtz, Gesell. Ferdinand d. Ersten

. VII, p. 319.1 Naputak kr. Ferdinanda u Monum. Hung, hist., Scriptores, IV,

17, 1947. XXXII, 8396. Miller, Epistolae imperatorum et regumHungariae, Pest 1800, p. 22. Izvjetaj tom poslanstvu u Monum.Hung, hist., Scriptores XXXII, 97117, 13347.

2 Vita Antonii Verantii arehiepiscopi Strigoniensis et carinalis acper Hungariam locumtenentis. Autore Fausto Verantio ex fratre nepote.M. Kovachich Scriptores rerum Hungaricarum minores inediti, I,194205. A. Fortis viaggio in Dalmazia, I, 137145. Horanyi,Memoria Hungarorum, P. III, p. 495504. I. Koller Historia episcopates Quinqueecclesiarum, t. V. p. 332. P. Nic. Schmitth, Arehiepiscopi Strigonienses, p. 7284.

8 Verancsics Antal sszes munki, Monumenta Hungariae historica,Scriptores, Tom. II, etc.

4 Monum. Hung, hist ; Scriptores, t. XXXII, p. VXXVI. I. Pod-hracky napisa na magjarskom jeziku Vraniev ivotopis, al nam nijepristupan; u ostalom upotrebi ga Wenzel.


5/60

PUTOVANJ A PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI . VIE KA. 5

crte njegova ivota i djelovanja, koje se odnose na putovanje uCarigrad, ili na koliko su potrebite za razjanjenje naega puto

pisa. Poto su Vranievi spisi cjelokupno izdani, a pomenuti i-votopisci veinom ivot mu u glavnih crtah prikazuju, zasluna bibila historick radnja, kada bi se Antun Vrani njegov viek idjelovanje kao dravnika i uenjaka dostojno ocienio, jer A. Vraniostavi u svojih historikih spisih i u mnogih razliitih pismih duhovite i pouzdane viesti o znamenitih osobah, sgodah i odnoajih svojega vieka, u kojih je i sam znatno uestvovao. I spisi Vranievinisu jote dovoljno kritiki ocienjeni.

Antun Vrani rodio se, kao to je poznato, god. 1504 u ibeniku u Dalmaciji, a umro je g. 1573 u Preovu, svega skupaivio je 69 godina. U njegovu ivotu razlikuje Wenzel (op. .p. VII .) tri dobe : a) mladost i ono doba, to je proivio u slubikr. Ivana i kue Zapoljine, b) djelatnost u slubi kr. Ferdinandai Maksimilijana, napokon c) ono doba njegova ivota, kad je biootrogonski nadbiskup i ugarski prvostolnik. Njegova pako djela,u obe uzevi, znamenita su poglavito u etiri smjera, na ime to

je bio svojega vieka odlian uenjak i pisac, to je kao vjet iokretan diplomat, osobito kao poslanik porti, dva puta Ugarsko jkoristno sluio, to je bio na bojitu znamenit, i napokon to jekao sveenik i crkveni dostojanstvenik ostavio za sobom ugodnuuspomenu svojega imena.

Vrani bjee klica plemenite porodice, koja je njeko u Bosniivila, te se je za turskih provala iz Bosne u ibenik preselila.Otac mu Franjo bio je odlini ibeniki gradjanin, a mati mu

Margarita Statilejo rodom iz Trogira, sestra Ivana biskupa Erdelj-skoga i rodjakinja slavnoga bana Petra Berislavia. Antun proiviprvu mladost u kui djedovoj u Trogiru i kod roditelja u ibeniku,gdje mu je bio uiteljem Elio Tolimero. Iz ibenika poslae Antuna

rodjaku slavnomu P. Berislaviu1 u Vesprim, a po banovoj smrtipreuze An tuna i br at a mu Mihalja pomenuti Ivan Statilejo, koj jemedju tim protekcijom banovom dobio prepotiju felso-eorsku tese iz Dalmacije u Ugar sk u preselio. Iv an Statilejo nije samo u

Ugarskoj crkvene asti stekao, nego od velikoga ugleda bio nadvoru ugarskom i znatno je utjecao na javne poslove. Statilejo jenastavio po smrti bana Berislavia Antunu svoju zatitu davati i

1 P. Berizlavi et Joannis Statilii nepos. Mon. Hung, hist., Scriptores,II , 351.


6/60

6 P. MATKOVI,

za njegov se uzgoj brinuti, tako da je Antun, prije nego je 20godina navrio postao skradinskim kanonikom, i do skora zatim

somogjskim arhidjakonom kod vesprimskoga kaptola1

, a kao takovaodasla ga ujak po ondanjem obiaju na sveuilite u Padovu, daizui vie nauke.2 U sudbini Vranievoj nastala je znamenitapromjena, kad mu je ujak g. 1528 postao erdeljskim biskupom,kojemu je kralj Ivan bio povjerio, jo dok je bio budimskim pre-potom, obranu svojih prava na olomukom kongresu, a sad kaoerdeljski biskup postao je jedan od njegovih najvjernijih publicista. Ovo je djelovalo na Antunovo stanje, jer ga je Statilejo iz

Padove pozvao3

i izhodio, da ga j e kra lj Ivan imenovao najprijestaro-budimskim prepotom, a 1530 godine kraljevskim tajnikom.4

Tim pohnlje javna djelatnost A. Vrania.

U prvom odsjeku ove djelatnosti nalazimo ga u slubi kr . Ivan ai kraljice Izabele, a po gotovu samo u funkeijah diplomatskih.Ovamo idu donjekle poslanstva, koja mu povjeri kralj i ujak kodnjekojih crkvenih dostojanstvenika i velikaa. Glede inostranihposlanstva navodi Faustin5 , da je odaslan bio Sigismundu

kralju Poljskomu; tri puta u Bosnu tamonjim namjestnikom;dva put u Mletke tadanjemu dudu Andriji Gri tt u; a papi Kle-

mentu VI I. u Eim god. 1531. Po vrtiv se iz Rima odaslan bi opet

tri puta Sigismundu kralju poljskomu. Poslije ovih poljskih po-

slanstva odaslan bi opet u Rim papi Pavlu III . , zatim (poetkomg. 1535) Franj i kralju franeezkomu, a nakon toga Henr ikuVIII. kralju englezkomu.0 Povrativ se odovud, odaslan bi s dru-

gimi kralj evskimi poslanici caru Ferd inandu u Be. Budu da

potonje poslanstvo nije po elji kraljevoj izpalo, odaslan bi posmrti kralja Ivana od kraljice Izabele vjenanju brata joj Sigis-muna Augus ta kralja poljskoga s nalogom, da nakon svadbe otidje

1 sszes nmnki, t. VI, 87.2 Manki, t. VII, 109.3 Fortis tvrdi, a su ugarski nemiri bili uzrok, to je Vrani iz

Padove odazvan, te a je svoje nauke u Beu i Krakovu nastavio.Fortis, op. . . 138.

4

Selrmitth (arehiepiseopi Strigonienses, II, 75) tvri, da je Vraniuput do tih asti prokrio Gjuro Utjeeni (Martinusi), koj je gospo-dovao na dvoru kraljevu.

6 Kovachich, Scriptores minores, I, 195, 196.6 Ovom prilikom, kao to se iz pisama vidi, sprijatelji se Vrani

sa slavnim Erasmom Rotterdamskim i upozna se s Melanhtonom.Munki VII, 44, XII, 18, 309.


7/60

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA. 7

Ferdinandu u Prag.1 Obavivi naloeni mu posao u Pragu, oda-

slan bi opet kao poslanik u Poljsku, jednom ka kralju Sigismundu,

pa opet Sigismundu Augustu njegovu sinu". Vidimo dakle, daje u poslovih kralja i kraljice posjetio malo ne sve europske drave,

koje su onda bile ognjitem drutvene obrazovanosti. Ako se jo

uvai, da je mlade svoje godine proivio u Padovi, a po svoj pri

lici i u Mle tcih; da je poslije kao poslanik ugarskoga kral ja po

sjetio Rim, Mletke, Pariz, London, Be, Prag, Krakov it., pa da

j e po svojoj odluci putovao malo ne po svih znamenitijih europskih

krajevih2, i da se svagdje kretao u najviih drutvenih krugovih,

prisvojivi tim uz najfiniji nain drutvenoga obenja i velikoiskustvo: lasno e se razabrati, da mu onda u ono burno ratno

doba nije ugadjalo nit u Erdel ju nit u Ugarskoj. Ako se tomu

uvai tadanji ivot na dvoru kr. Ivana Zapolje i odnoaj mladoga

diplomata prema ondjenjim dostojanstvenikom, svakako je ovo,

ka ko se iz njegovih pisama razabire, iiajzanimivije doba Vranieva

ivota. Po smrt i pako kr . Iv ana Zapolje sigurno da je na dvoru i

u okolini kraljiinoj puno toga morao vidjeti, to je na nj nepo

voljno djelovalo, da se, osobito po smrti ujaka Statileja, nije vieosjeao na svom mjestu, pa da je naginjao caru Ferdinandu,

prema komu se i prije iskrenim tovanjem vladao. Godine 1549

izstupi formalno iz slube kr . Izabele i dobio je u Gr jure Utjee-

nia i P. Petrovia svom dosadanjem vladanju i djelovanju vrlo

povoljnu svjedobu.3

Primivi kr . Ferd inand A. Vrania u svoju slubu, postavi ga

N. Olah (g. 1550) za jegarskoga kanonika i sabolkoga arhidja-

kona; malo zatim imenova ga iste godine kr. Ferdinand ostrogon-skim kanonikom, a poslije pornanskim opatom.4 U ovom novom

1 ini se, da je car Ferdinand ovom prigodom Vrania sasvime zase pridobio, jer poima hladnjeti njegova odanost prema kraljici.

2 1549, 18. ecembris. Ab annis ferme duobus de triginta assiduisusus sum legationibus ad iversos principes christianos et Turcas; suscepi praeterea private studio tot itinera et tam longinqua, ut exceptisHispania, Thracia, Macedonia, utraque Moesia, et quae Tanais, Pontusmons Carpatus a Ruthenis, et Vistula flumen a Masoviis intercludit,

prum quiddam restat, quod in Europa non viderim. Verancsics Mun-ki, VII, 17.

3 Mon. Hung. hist. Scriptores, II, 351, 352. Ob onoaju Vrania

prema Utjeeniu vidi Processus contra occisores Fr. Georgii. Theiner,Vetera monumenta Slavorum meriionalium, II, 36. Mon Hung., Scr.XXXII; 3955.

4 Mon. Hung. hist. Scriptores, II, 353359.


8/60

8 P. MATKOVI,

poloaju poznajemo Vrania kao gotov znaaj, kao osobu sasvimrazvita miljenja i nagnua. Njegova obrazovanost i obilato iskustvo,pa bezprikoran ozbiljan muevan znaaj oituje ga pozvanim za

opravljanje najznamenitijih i najnjenijih poslova. Budu da suovakov muan posao bili onda ug ar sk i odnoaji prama porti , nijeFerdinand g. 1553 nikoga naao, koga bi bio mogao bezuvjetnimpovjerenjem staviti na elo poslanstva, namienjenoga port i, negoAntuna Vrania. Spisi i dopisi Vranievi o tom poslanstvu gotovo neizcrpivo su skladite za prouenje tadanjih dogodjaja ionoaja.1 Ovom je prilikom Vrani ve u gore pomenutom budimskom poslanstvu tako koristno svojemu kralju sluio, da ga je

Ferdinand imenovao jo prije polaza u Carigrad peujskim biskupom.2 A. Vrani odabran od Ferdinanda, da s Franjom Zayem iutamnienim Malvezzom izhodi od Sulejmana stalan mir uz gorepomenute pogodbe, napisa kako spomenusmo svom putovanju uCarigrad putopis, koj je ve za to znatan, to je putopisac biouenou na glasu i to je bio vrlo iskusan putn ik, koj je dobardio Europe proputovao.

Vraniev putopis prvi je izdao na sviet Abb. Fortis u svojemdjelu Viaggio in Dalmazia (Venezia 1774), na tampa ga po rukopisu, koji je naao rnedju rukopisi, to su preli na Antunove ba-tinike, knezove Draganie iz roda Vranieva. Putop isu je naslov:

Iter Buda Hadrianopolim anno 1553 exaratum ab Antonio Verantio

tunc quinqiteecclesiensi, mox ayriensi episcopo7 demum archiepiscopo

strigoniensi, regio in Hungaria locumtenenti, magno regni cancellario,

atquc S. B. E. Cardindli electa nunc primm Verantiano carho-

phylacio in hicem editum, a posveen je iz zahvalnosti Fran ji

Draganie-Vran iu ibenikomu patriciju. Putopi s nije alibog cio,prestaje napreac riemi: et mox civitas Hadrianopolis . . . , tosamo sobom pokazuje, da dnevnik nije bio zavren. Putopis j edakle odlomak, manjka mu opis Jedrenet a i pu ta od Jedreneta doCarigrada i dalje. Koller natampao je poetak i onaj dio putopisa,koj se odnosi na biskupiju peujsku3; premda je imao izvorni rukopis pri ruci, nije mu izdanje bez pogreaka. L. Szalay natampao je Vraniev putopis po rukopisu mag jar skoga muzeja i po

1 Sr. spise i dopise poslanstvu A. Vrania i F. Zaya u Carigradu sszes Mimki, Scriptores, XXXII, 35198.

2 Scriptores, II, 36268.3 I. Koller, Historia episcopatus Quinqueecclesiensis, tom. V, p.

335, 336.


9/60

PUT OVA NJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA . 9

Fortisovu izdanju, medju djeli A. Vrania izdanimi u 12 svezakamedju spisi magjarske akademije.1 Kovai nije izdao Vranieva

putopisa, valjda za to, to mu nije bio pri ruci dobar rukopis, jeru izkazu Vranievih rukopisa nigdje putopisa nespominje.2

Iz Vranieva se putopisa razabire, da je putopisac bio u smisluone dobe izvrstan geograf svojega vieka; da je dobro poznavaostariju geografijsku literaturu, ne samo grku i latinsku, nego isredovjenu. Ovo obseno geografijsko znanje naega putopisca ne-oituje se samo u njegovom putopisu, nego i u jo jednom geogra-fijskom djelu Vranievu, naime u sustavnom opisu Erdelja , Mol-

davije i Vlake.3

Povod ovoj razpravi dala je bez sumnje provalaSulej manov god. 1538 u Moldaviju i Erdelj proti vojvodi Pet ruRareu4, a to potaknu Vrania da napie geografijsko-etnografijskiopis tih zemalja, da iztrai njihov medjusobni odnoaj, da opienarod, njegove obiaje i navade, rieke, gradove i drugo, to amospada. ini se, da je Vrania i to potaklo na ovaj opis, to sute zemlje kod starijih pisaca povrno i loo opisane; jer Vraniprimjeuje, ako su mnoga u mojem opisu drugije opisana, nego

to su u inostranih pisaca, neka me napreac nitko neizpravlja ilinekori, jer mnoga sam sobstveno motrio i iztraio, budu sam podulje u Erdelju ivio i dao si truda, da navade stanovnika prouim".Pisac dalje navodi, da su te stvari zato u njega razliite, to onznade osim niag jarskoga jezika i ilirski (hrvatski), a potonji mu jeprirodjeni materinski jezik, od kojega su mnogo pozajmili Magjari iVlasi, te za to on bolje pozna mnoga, nego oni, koji su bili odtoga vrela daleko. Stari su pisci, primjeuje napokon, ona izosta

vili, koja su njemu znatna, a zadovoljavali se stranimi svjedoanstvite su mnogo tamna ostavili." Ovimi je riei oznaio Vrani zadatak ili cilj svojega spisa. Opis je veinom geografijske i etno-grafijske sadrine, u kojem Vrani na podlozi star ih i sredovjenihpisaca i svojih sobstvenih studija podaje dosta vjernu geografysko-etnografijsku sliku pomenutih zemalja, a osobito Erdelja, koji je

1 Monumenta Hungariae historica, Scriptores, t. II, p, XV, 288334.2 Kovacsics, Scriptor. minores, II, 389444.3 A. Vrancius, Sibenicensis Dalmata, de situ Transylvaniae, Molda-

viae et Transalpinae. M. G. Kovachich, op. e. II, 82114. Monum.Hung, hist, Scriptores, II, 119151.

4 Gl. Vranieve razprave u Kovaia, II, 39, 63. Hammer, op. . , 15153.

6 Monum. Hung, hist., Scriptores, II, 120.


10/60

10 P. MATKOVI,

izvrstno poznavao. ive podulje u Erdelju , sam je pisac mnogestarinske tragove iztraivao, dao izkopavati stare puteve, podrtinei traio rimske nadpise, a sve to u sklad dovadjao s opisi sta rihpisaca. Navajaju starije izvore svoje razprave: Strabona, Plinia,Aeneju Sylvia , Sabellika, Volaterrana i mnoge druge , zasvjedoavaobseno i temeljito znanje s taro-klasike i sredovjene geografijskeliterature. Glede metode pako stoji Vrani u tom spisu na visinisvojega vi ek a; naemu bo j e Vraniu u njegovih geografijskihrazpravljanjih bio Ptolomej osnov i kaiput, osobito karte u Ptolo-mejovih izdanjih XV. i XVI. vieka. Ove karte ine mu se, kao idrugim kosmografom onoga vieka, pouzdan i gotovo nepogreivizvor, s kojim svagdje nastoji da u sklad dovede svoja motrenjai iztraivanja. Poto mi nije ovaj put zadatkom, da potanje ocjenjujem Vraniev opis Erdelja. za to ga prelazim, a dosta e bitiako njem reknem, da je glede sadrine i metode, prema dobi izkoje potie, tako savreno djelo, da nadmauje sve dotadanja slinadjela, pr ikazuju ujedno pisca u geografijsko-etnografijsko lit eraturusvojega vieka dosta upuena. Pored svega toga, to Faustin tvrdi,da je ovaj Vraniev spis farrago inigesta"1, prigovaram ovomunepravednomu i neosnovanomu sudu na kratko, da kada bi imalitakov opis nae zemlje iz onoga vieka, ka ko v je Vraniev opisErdelja , znamenit bi to bio prilog geografijskoj lite raturi ne samonae, nego i svake druge zemlje. Ovaj sam geografijski opis Erdel jaza to iztaknuo, da pokaem vjetinu Vranievu kao geografijskogapisca, to e se jo jasnije pokazati u ocjeni njegova putopisa.

Osim ovih geografijskih, ostavi A. Vrani, kao to je poznato,

vie historikih spisa i premnogo pisama. Historiki spisi Vranieviglavna su mu nauna radnja, te oituju samosviest, da je on pozvanbiti ugarskim historikom, koja samosviest ini se, da se onda u njemprobudila, kad se je kao poslanik s inostran imi uenjaci upoznao,pa j e poeo nazirati veu politiku znamenitost ugarskim sgodam,a ta samosviest korjenila se je i u njegovoj vioj politikoj obra-

1 Kovachich, op. t. II , praefatio, p. XXIII. tomu Szalajevuprimjetbu u Monum. Hung, hist., Scriptores, II, p. XII, num. VII.Ako se poredi gotovo suvremeni (o god. 1550) Reichensdrfov opisErdelja i Moldavije s Vranievim opisom (napisan svakako prije god.1549), opaziti e se glede metode i sadrine medju oba djela tolikarazlika, da Reichersdorfovo djelo prema Vranievu duboko tone; Gl.G. a Reichersdorf, Chorographia Transylvaniae Moldaviae u Schvvandt-nera, Scriptores rerum hungariearum, t. I p. 778, 800.


11/60

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 11

zovanosti . Ka da omjerimo plodove Vranieve historick radinosti

prema njegovoj prvotnoj odluci, priznati valja, da tih plodova neima

mnogo, jer ono, to je do sada priobeno1

, kako dobro opaa Wenzel2, vie su znamenite studije nego potanko izradjena historick

djela. Premnogi dravni i crkveni poslovi nisu Vraniu dali da

zadovolji svojoj nakani , koja bi bila, da napie crkvenu historiju

Ug ar sk e i onih dogojaja, koji su se sbili od smrti kr . Matije

Korvina do njegove dobe, za koje sgode mnogo je dobio podataka

od svoga suvremenika i zemljaka, glasovitoga Gjure Utjeenia.

Nu znamenitiji je od ovoga bio trud, to ga je Vrani uloio u

popunjenje Bonfina. Premnoga napokon pisma, koja Vrani ostavi,bez sumnje su najzanimiviji dio njegovih knjievnih djela. U tih

se pismih oituje tiesna sveza medju ogodjaji njegova ivota i

medju njegovom knjievnom radinosti; osobito, kada u njegovih

pismih gledamo na one mueve3, kojim su bila pojedina pisma

upravljena, lebdi nam pred oima itavo kolo od glasovitih mueva

XVI . stoljea, koja Vraniev ivot razjasnjuju, te u njih spozna

jemo zat itnike njegova duevnoga ivota. Ove potonje Vranieve

spise za to sam tu najobenitije spomenuo, da prikazem naegaputopisca kao glasovita uenjaka i knjievnika svojega vieka, i

da prema tomu omjerim njegov putopis. U ostalom potanje ocje

njivanje pojedinih Vranievih historikih spisa nije zadatak ovoj

razpravi.

A. Vrani, kao uenjak i pisac prema dobi onoga vremena, spada

bez sumnje medju humaniste , a to se jasno razabire iz njegovih

spisa. Prema tomu bilo je njegovo odhranj rvanje, prema tomu je

onda bio tadanji drutveni ton, a najoitiji su tomu dokaz uenjaci,s kojimi je za ivota svojega obio, pa i nain toga obenja, a

posve naravno je bilo, da si je usvojio i obrazovanost onih kru

gova, kojih je bio lanom. Humanizam pako Vraniev osobito se

iztie u njegovih geografijskih spisih; jer premda je ivio u doba

prielaza iz stare u novu geografiju, pozivlje se esto na staro-grke

i rimske geografijske pisce, a njihove opise upotrebljava kao je

dino mjerodavne; rabi veinom stara geografijska i etnografijska

imena, premda ji m davno nije bilo u narodu tr aga; nova pako1 Kovai Scriptores minores 1. i II. i , Szalay i Wenzel, Monum.

Hung, hist., Scriptores, II i XXXII.2 Scriptores, t. XXXII, p. XXIII.

3 Mueve, s kojimi je Vrani dopisivao, nabraja potanko Wenzel.

Scriptores, XXXII, p. XVIII.


12/60

12 P. MATKOVI,

upotrebljava samo onda, kad starih neima ili kad se novim uklo^niti nemoe; riedko dodaje staromu i novije ime uz primjetbukako tamonju stanovnici zovu". I u Vraniu se zrcali glede po-rabe starih geografijskih imena podpuno njegov viek s onimi istimimanami, koje se pokazuju i kod drugih suvremenih kosmografa ihistorika, s tom ipak razlikom, da Vrani nova geografijska imenaneprevodi na latinski kao na pr. Petani njegov stariji zemljak,niti jih u latinsko odielo zaodieva.1

0 Vranievu poslanstvu i putovanju u Carigrad sauva seodlomak dialoga izmedju An tuna i njegova bra ta Mihajla, a naslovmu je: De itinere et legatione sna conskmtinapoUtana AntoniiVerantli cum fratre Michaele dialogue.* Budu da je ovajdialog u tiesnom savezu s naim putopisom, tako reku njeki komentar, nije ga smjeti sasvime mimoii, a j a u ovdje ona oitovanja iz dialoga iztaknuti, koja se samo na putopis odnose, te gadonjekle razsvjetljuju. Mihalj3 raduju se sretnomu povratku svo

jega brata, nagovara ga, da mu izpripovieda sve, to je na takodugom i munom putu medju raznimi narodi znamenita vidio, pai sve drugo, to se odnosi na Antunovo poslanstvo. Poznavaju

svojega brata, njegovu tanost i uenost, nada se o tom putovanjuda e biti u svakom pogledu od velike koristi. Antun usuprotprema prirojenoj skromnosti misli, da brat mnogo vie od njegaizgleda, nego li je on u stanju pruit i. Vjerovatno, da je ovo nagovaranje Mihaljevo potaklo Antuna, da opie svoje putovanje.Tim se vie Mihalj nada od bra ta , to zna, da je uviek starineiztraivao, te jih s novijimi stvarmi poredjivao, s toga je uvjeren, daje Antun ona stara mjesta najveom panjom proao, da je pr ie-

djele, visine gora (Scara, Orbela i Haema) i tok rieka (Nesta,Ciabra, Hebra) pomnjivo motrio, koje gore i rieke, premda su uspisih najveih geografa opisane, ipak bilo bi mu vrlo milo, kadabi Antun sve to po svojem motrenju opisao; j er bi mu to bilo

jasnije, nego li se iz itanja razabire. Antun pako u svojoj skromnosti misli, da brat odvie od njega trai i da e se u oekivanju

1 Glede porabe starih geografijskih imen u Petania gl. Rad, kn.

XLIX, 162-64.2 Kovai, Scriptores minores, II, 15776. Monum. Hung., Scrip-tores, II, 26888.

3 Mihajlu Vraniu gl. A. Fortis, op. . I, 145 Za odsua An-

tunov u prvom poslanstvu carigradskom upravljae Mihalj kao punomonik njegovimi poslovi. Koller, op. . V, 834.


13/60

PUT OVANJ A PO . BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEKA, 13

prevarit i: budu da nije mnogo znamenitijih stvari motrio, pa nezna

dali su mu stare ili nove stvari zanimivije, a ne moe mu u onojmjeri ubaviesti pruit i, to su mu bili izvjestitelji surovi i zabu-njeni, pa to se naglo putovalo, te nije bilo dosta vremena za potanje izpitivanje i prouavanje. Sva se imena", nastavlja Antun,starih varoi, gora, rieka i drugih stvari, kad nastaje tudje gospodstvo, dielomice unitavaju, a dielomice zaboravljaju, ili se unovih jezicih mienjaju, da jih malo ima, koja bi se mogla prepoznat i. Kad se stane naokolo razgledavati, i za pojedina propitkivati ,

umah se na sebe privlai sumnja uhode. Tako je neprilino izpi-tivati kod puka poloaj mjesta, a kakvoga, koj bi bio vjet, da svem uputi ili poui, vrlo je muno nai. Ako bi tko svjeto-vao, neka se nastoji doznati od Tur ak a ili trgovaca, i onda ese mala ili nikakova kor ist postii ; jer ima jih, koji to znaju,ali radi pomenute sumnje kau, da neznadu, niti se u ostalomza takove stvari mnogo brinu misle, da je za nje dosta, akoznaju da zatajenjem uivaju. Plaljivi trgovci, boje se samo

za svoje zlato, zadovoljni su, ako to sami znaju, a plae se drugomu kazivati. Ostaje dakle samo narod, koga moe pitati, negotaj odgovara tako zamreno, tamno i absurdno, da jedva na desetpitanja zna jednoj stvari kazati, i to nedosta razgovietno. tomuvalja jo dodati, da se esto namjeri na surove neuke ljude, da ne-znaju kazati niti imena mjesta, u kojem ivu, kamo li da bi znalikazati stvarih, koje su oko nj ih; gore su jim gore, rieke rieke,ovako sve samo obim imenom zovu, toga radi mora se pored

mnogih znamenitih stvari samo prolaziti. Poto je Antun razloio,kako je neprilino i teko putem doznati, pita ga dalje: dali nisuvladalaki poslanici slobodniji od drugih putnikat svakako oni,koji dolaze od prijatel ja i saveznika, doim se s poslanici od neprijateljske str ane vie pristojno, nego li slobodno postupa. Mislitie tko, da poslanici bolje prolaze, ako jim se pridaju na medjistraari i pratioci ili provodii, da jih uvaju od tete i pogibelji;ali poslanici dan i no tako su od njih obsjednuti, da priee svako

obenje, dapae dopisivanje, nit jim se doputa primati i slati svoj im kra ljevom pisma; i ako jim podje za rukom njeta dobra iizvrstna izvesti, moraju to samo potajno dojavljati. Preteak jedakle poloaj poslanika, primjeuje putopisac, a nijedan slobodanovjek neeli si te asti".

Ove biljeke Vranieve putovanju po Turskoj vrlo su znatne,opetuju se esto i u drugih mladjih putnika, a pr ikazuju putopisca


14/60

14 P. MATKOVI,

kao razborita i iskusna putnika i otroumna motritelja. One pako

mnoge neprilike, koje podnaahu putnici po Turskoj, mogosmomedju redci itati u njekojih starijih putopisaca, osobito kod Kuri-peia, ali tako jasno se oituju samo u Vranievu dialogu, kojegada neima, iz samoga Vranieva putopisa nebi bili onoga doznali.Bezobzirni postupak s putnici u Tursko j, pa bili oni i vladalakiposlanici, kao to Vrani opisuje, dosta je star, trajao je uEuropskoj Turskoj do nedavna, a traje jo i danas kod surovihnaroda , kojim je svaki inostrani putnik sumnjiv' i pogibeljan.

Ostalu sadrinu dialoga mimoilazimo, jer se neodnosi na putovanje,u ostalom dosta je znatna, govori povodu poslanstva, politikihi drugih odnoajih Ugarske prema Turskoj; ali teta, to je i tajVraniev spis samo odlomak.

Vrauicev putopis opisuje put od Budima do Biograda po Dunavu, a od Biograda nastaje pravo putovanje po kopnu, tim ipravi putopis, koliko se tie naih razpravljanja . Putopis opisujecarigradsku cestu od Biograda do Jedrene, cestu naime, koja jebila poslije Ber trandona de la Broquiera od putopisaca donjeklenaputena, jer i oni nai putnici, koji kao carski poslanici putovahuod Bea u Carigrad, radje su ili putevi to vode s iztone obalemora Jadranskoga, nego onom starom, bliom i udobnijom cestom.Ali opis biogradsko - carigradskoga puta, to ga Vraniev putopispodaje, nije donjekle, osobito medju Biogradom i uprijom, onastara carska (rimska) cesta, mnogovrstno opisana kriarskimi putnici, a vodila je od Biograda uz Dunav u Branievo ili dananjiKostolac, pa od ovud u nutranjost, bugarskom umom, na desnoj

strani Morav u grad Ravno dananjoj upriji. Vraniev pakoput vodi od Biograda na Smederevo; odovud gotovo ravnim pravcem na lievoj strani Morav sve do prievoza kod uprije, a to jeonaj dio puta, koj je donjekle poznat jur od B. Broquierova putovanja. Od uprije dalje stupa na staro-rimsku cestu, koja je gledesmjera gotovo ona ista, kako ju opisuju stari putopisci. Vranievdakle putopis imati e da prikae opis biogradsko-carigradske cestena poetku druge polovine XVI. vieka, a u tom opisu prikazati

e se ne samo kakvoa puta, nego i mjesta, naroda i raznih njegovih odnoaja.

Vraniev putopis znatno se razlikuje glede forme od slinihputopisa. Vranievu bo putopisu nije samo predmet da opiezemlju, mjesta i narod proputovanih krajeva, u obe sve, to jeznamenita putem vidio. Vrani vrh toga u svojem putopisu raz-


15/60

PUTO VANJ A PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIE KA. 15

pravlja proputovanih priedjelih i ondanjem narodu po opisu

starih pisaca, dovode svoja opaanja i izkustva s opisi s taro-grkihi rimskih pisaca, a osobito s Ptolomejem i njegovimi kartami, u to

vei sklad. Ova su razpravljanja sa sobstvenimi motrenji kadto

tako izprepletena, da je na mjestih jedno od drugoga teko razlu

iti. Ova forma nije Vranievu putopisu od koristi, jer razprav

ljanja su na u trb sobstvenu metrenju putnikovu, a to u tolikoj

mjeri, da se na njekojih mjestih formalno odrie vlastitoga izkustva

za volju starih pisaca i njihovih opisa. Vraniev bi putopis bio

znatno vee ciene, da je li sobstvena motrenja svojega putovanjapriobio, mimoiav svaki obzir na stare pisce i njihove opise. Al

Vrani kao humanista drao je ovu svoju formu jedino pravom,

misle, da mu putopis nebi bio dosta znanstven, da ga nije okitio

opisi staro-klasikih pisaca. Vrani dakle udario je i u putopisu

istom metodom, kao i kod opisa Erdelja; ali ta forma u potonjem

predmetu nije bila prema dobi vremena toliko pogriena, kao glede

putopisa, kojega bi se sadrina imala odnositi samo na sobstveno

motrenje i iskustvo. Toli odlikovan stari geograf, na kojega seVrani i u putopisu preesto pozivlje, jest s lavni Ptolomej, ne to

liko njegova geografija, koliko karte pridane njegovu djelu. Ptolo

mej, osobito njegove karte, jesu Vraniu na njegovu putu tako

reku prava zviezda predhodnica. Ali Vraniev Ptolomej nije

moda kakav stari grki tek t, ve njeki od latinskih prie voda XV.

ili XVI . vieka, u kojih ima novijih opisa i novijih karata . Koje

pako je od tolikih Ptolomejovih latinskih izdanja onoga vieka bilo

Vraniu pri ruci, to je teko nagadjati, a jo tee pogoditi; jer seVrani na izdavaoca nepozivlje, a sva Ptolomejova izdanja onoga

doba nisu nam pri stupna, da bi mogli Vranievu Ptolomej u u tr ag ui.

Napokon Vraniev je putopis jo i tim vrlo znatan, to je

putopisac bio rodom Dalmat inac hrvatskoga porekla, podpuno vjet

hrvatskomu ili srbskomu jeziku, kojega znanje svakom prilikom

iztie, te je narod, kojega je zemljom putovao bolje poznavao i

vjernije shvaao, nego li putopisci tudje narodnosti. Vrani je,

kako spomenusmo, za svoga ivota vei dio Europe proputovao, paod nijedne druge zemlje neostavi putopisa, nego svojem putovanju

u Carigrad; budu se vjerovatno ovo putovanje j ur i ono doba

dralo za riedko, muno i zanimivo, te dostojno da se opie, a

odnoaji zemlje i naroda onih krajeva na sviet iznesu.

Ovo su obe opazke o Vranievu putopisu, koj se ovdje prvi

put ocjenjuje i razsvjetljuje, poto su poznati tekstovi bez svakoga


16/60

1 6 P. MATKOVI,

tumaa natampani. Prelaze na ocjenu putopisa, sliedim Fortisevo

kao prvo, obziru se na izdanje magja rske akademije .

Vrani i Zaj obavivi naloeni im posao s paom budimskim,krenue 25. srpnja 1553 uz vojniku pratnju na ladjah po Dunavuput Biograda. Na tom putu spominje putopisac dunavske okuke,umovite otoie, uasne pustare, sred vode mnoga stabla, koja supoput grebena brodarom neprijateljska, osobito noju, jer zadaju

strah i priete pogibelju kad se sutjeskami plovi. Spominju znat-nija mjesta, u kojih se pristajalo, ili uz koja se prolazilo, opa a:izvrs tne su to i najrodnije zemlje, koje se sada prikazuju najtu-nije ; jer je sve divlje i neuradjeno, polja i vinogradi drajem za-rasli, riedko se vidi poljodjelac ili stoka, a esta je pusto; vie jenegda bilo u jednom mjestu stanovnika, priae jim neki brodarrodom Srbin, nego e jih sada u trideset nai, nespominju tolikarazorena mjesta, kojim je jur imena nestalo. Ove obenite opazke

oevidca oznauju tadanje nevoljno s tanje Ugar ske i Slavonije podbarbarskom vladavinom Turs ke , a to putopisac jo bolje utvrdjujeopisom mjesta od ua Drave do Biograda. Putopisac osobito iztieSriem, njegova sela i varoi, to lee pokraj Dunava, spominjerazoren gradi Sotin (Atthya)1, medjano mjesto upanije vuke isriemske. Ilok (Uylacchiim et ) ' 1, negda vrlo znatan, imajucvelike prihode za kneza Lovrinea, a sada neznatan pod gospod-

stvom Turske, koja ga pomnjivo uva. Dalje navodi Banotor

(Banmonostra)*, njegda stolica sriemskoga biskupa, znatna varo itvrdja, dizala se prijatno nad Dunavom, a sada poznata samoimenom i ruevinami, poto su mu opustoeni toliki vinogradi, kojiga poput vienca na daleko okruavahu. Napominje gradi Cerevi(Cierewgii)i, negda Valentina Te reka, a sada razoren. Dalje dolazi

1 A Valkowar ad Atthiawar arcem dirutam, Ockinum indigenevocant mil. 4". Monumenta Hungariae hist. Scriptores XXXII, 56. Atthyawar, indigenis Otthyn, arx diruta, 1 milliara". Scriptores VI, 78.

2 Wylak, inigenis , arx 2 mill. Hic incipit lmus, quemindigenae appellant Fr usca Gorra. Mon. Hung, hist., Scriptores, VI, 79.3 Banmonostra, olim Syrimiensis episcopi sedes et ecclesia; nunc

omnia diruta, et indigenis Banowci nuncupati. Mon Hun. hist., Sc.XXXII, 56 . Isto se opetuje u dnevniku od g. 1567 (Scrip. VI, 79 );ali Banotor je posve razliit od Banovaca, potonji (stari i novi) suu petrovaradinskom okruju kod Dunava blizu Pazove.

* Cherwgh" ili Czerwgh", Script. VI i XXXII, 1. .


17/60

PUTOVANJ A PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIKKA. 17

Kamenica (Kamonez)1, njegda gusto naseljena, odlina i bogatasriemska varo, na glasu knjievnimi igrami (litterariis ludis). Imala

je osim mnogih zemljanih 150 zidanih kua, a sada jedva 15 slamnatih . Priahu mu mjestni stanovnici, da je 7000 baava vina raz-lijeno, kad ju Turci razorie, a vino je teklo jarkom poput potokado koljena duboka. Spominje i Petrovaradin (Varadinum Petri),gdje su prenoili, jer se neusudie dalje ploviti radi mnogih karlovakih vodenica. Dalje navodi Karlovce (Karom)2, gdje je bilatvrdjica, ali ju Turci razorie. Premda su pali brojem kua i stanovnika, ipak je medju svimi varoi razmjerno najmanje oteena

i najvie naseljena, obilna polji i vinogradi, a sriemsko je vino odstarine na glasu, oim je po drugih mjestih zanemareno vinogradarstvo. Kod Karlovaca mu prestaje Fruka gora (mons Almas,antiquis nostris Frusca appellatus), koja odpoimlje medju Sotinomi Ilokom, na glasu je osobitim vinom, a priahu mu, da je carProbo trs is Italije u ove krajeve presadio. Pomenuta gora steremu se 12 milja u duljini, a 3 milje u irini; podnoje i obroncizasadjeni su joj v inogradi, a sljeme gustom i prijatnom umom.

ali putopisac, to sa st rane dunavske, po priedjelu inae ubavom,koj se poloito prama vrhu die, putnik ugleda jedva dvadesetvinograda, doim negda svako mjestance, koje nije bilo umomzaraslo, bijae vinogradi zasadjeno, osobito breuljci, izloeni junomu suncu. Svruju gora kod Karlovaca, ciepa mu se tu nadva kraka : onaj kra k, koj se prua u nutranjost, zvao bi seBielom gorom (albus); drugi pako, drei se dunavske obale, imatoliko imena koliko mjesta, a odatle mu dolazi karlovaka gora

(Karon hegye, i. . Kar onus mons). Dalje spominje Slankamen(Zalonkemen)

3 i Titel j (Titulium); potonji ugledae s daleka. Gemu

govoriti, primjeuje putopisac, o razvalinah, budu da je sve razvalina razsap i pusto" ? Tisa pako dolazea sa Karpa ta , protje-ua Marmaro i Kumansku ravninu, hvata se kod Titelja rta , koj

jo j je na desnoj obali, a njeto nie utjee naproti Slankamenu uDu nav. Blizu Tite lja stere se movarna ravnica, vie dulja nego

1 Kamonecz, turris vetustae arcis sine incolis". Dnevnik od god.1567. Script. VI, 79.

2 Karom, indigeiiis Karlowczy dictum, oppidum magnum et fre-quens". Mon. Hum., Script. VI, 79; XXXII, 56.

3 Szalonkemen, indigenis Szlani kamen, hoc est salsus lapis; ostautem arx magna, cui ex opposite Tybiscus fluvius incidit in Danu-bium. Mon. Hung. Ser. XXXII, 56, VI, 79.

2


18/60

18 P . MATKOVI,

ira, koja se tako nizko uvalila, da kadgod Dunav ili Tisa narastu,

svu ju zaplave, a znatna je , ka ko mu priahu, za ratnu porabu.Slankamen je grad s tvrdjicom, koja je na visini obale, doim segrad po nizini stere, ogradjen je tankim zidom, provaljenim kojeod starosti, koje od dunavskih talasa. Tvrdjica je takodjer slabai starimi poruenmi zidinami ogradjena, a sputa se strmo pramarieei. Nakon Slankamena sliedi Zemun (Zemlinium), koj je s ovestrane blizu Biograda. U Zemunu je bila tvrdja, koju su Ugri(I. Hunjadi) njegda sagradili, za da mogu lasnije obsjesti Biograd;

tvrdja je ju r razorena, a varo je postala selom. Napokon posljednjega dana srpnja ugledae izhodom sunca Biograd (Belgradus),motrei i divei se prekrasnomu kroz v jekove poloaju mjesta,za kojim je, da ga vidi, putopisac davno eznuo.

Ovaj topografijski opis medju uem Drave i Biogradom odnosise na znatnija mjesta u Sriemu, to lee na desnoj obali Dunava.Topografijski je opis dosta vjeran, te prikazuje tadanje tuno stanjeonih krajeva. Kod opisa Fr u ke gore prevarilo je putopisca oko,

jer ova gora neprestaje kod Karlovaca, a onaj podunavski kraknije drugo nego nastavak Fruke gore, koja dopire do Slankamena.Ova orografijska pogreka ipak nije toli krupna , kao to su oro-grafijski nazori drugih pisaca one dobe. Putopisac tim opisom prinosi ipak mali prilog za topografiju Sriema u XVI vieku, a tim

j e znatniji, to su u obe izvori za stariju topografiju Slavonijevrlo oskudni.

Provezav se Slankamenom i Zemunom, na jugu se druga rieka,dolazea sa zapada, sastaje kod Biograda s Dunavom, dolazeimod sjevera, koj se tu kree na iztok, i pod sarnimi zidinami sa zapada prima Savu, kojoj je ue iroko, ali ni malo silno i plaho,nego se bez opreke kao u prijateljstvu i srodstvu s Dunavomsdruuje. Tu se obala ponjeto die nad vodom, te ju nadvisujesa sjevera, iztoka i zapada. Sve, to je na jugu, to je ravno, prostrano ili breuljasto. Gdje je pako Biograd, tu se prua ravnosljeme, koje nosi zajedno varo i tv rd ju ; na iztoku je etvorastavaro, a na zapadu se die trouglasta tv rd ja ; oboje je mnogimikulami na starinski nain sagradjeno. Neima sumnje, da je Biogradna grkih i rimskih tragovih sagradjen; tvrdja pako nit je velika,nit je znamenita gradjevina. U ostalom vie je okrenuta vodi,doim je od varoi zidom i dvima kulama odieljena. Ona pako


19/60

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVr. VIEKA. 1 9

kula, koju narod najvie spominje, zove se Nebojsa (Neboyze)1;

ali nije ni liepa ni znatna gradjevina, nego je ogromnija od drugih,jer je na njoj zvono, koje zvoni kada treba na neprijatelja nava

liti. Osim ove varoi , koja se stere na visini, te je s tvrdjavom

spojena, jo je druga varo, koja se prua medju sljemenom i Du

navom, a opasana je na uglove zidinami prema tomu, kao to obala

rieke zahtieva. Zidovi dolaze od gornjega grada i varoi, pak uz

ova oba skrajnja ugla polag vode, ima pobrena tvrdjava, kao

ka kav grad , a sve je ovo na sjeveru (sic!) Dunava i Save. Uz

iztoni bok sljemena, gdje su vrata gornje varoi, steru se kao i

na junoj strani velika pregradja izpremieana vrtovi. Na zapadnoj

pako st ra ni , gdje je tvrdj a, veliko je skladite ivea i bojnih

sprava, te je uviek puno radi bojne porabe. Drugoga tu neima,

do njekoliko kua i koliba za upravljatelje, straare i sluge.

Ovaj opis Biograda, to ga podaje na putopisac, dosta je ob-

enit; ali je prema opisu starijih i poznijih2 putopisaca dosta vjeran.

Sva je prilika, da se Biograd od 16. vieka dugo nije mienjao, jer

pozniji putopisci glede topografijskoga opisa malo ta imaju dodati,

usuprot znatno vie glede biogradskoga ivota, kojem na puto-

1 Nebojsa, kula na obali Savi; gl. u Milievia, kneevina Srbija, p. 38.

2 Belgrao, citt famosa, quale delie parti raeridionali riceve laSava da ponente ii Danubio. Si stende per la fada a' una colina,nella somita situato ii castello, separate dalia citta eon muraglie ettornioni, et da parte di fuori ha bosco. II casteo di alto sito, chedomina la citta da tutte le parti. Fra popolo molti mercanti Ragusei".Giornale del viaggio da Constantinopoli alia riva delia Dalmazia, da

Giorgio Giustinian 1627. Mnsc. in museo Correr in Venezia.Belgrado, nominato Albagreca, ha ben forte castello di grossa mu-

raglia. Neil ingresso va si per assai larghi borghi, d' ambe le parti, guer-niti de forte tavolelte. Per il dentro sono molte boteghe del modo turco,et vendono di ogni sorte i roba. Case molte comode, aria non sijmolto bona, per li fiumi fangosi, che li circondano" ; ima 1200 kuai 34 moeje. Morosini, Ephemeridi itinerarie, 1675. Msc. in museoCorrer in Venezia.

Belgrado, castello di Panonia, posto sopra 1' ondeggiamento d' ine-guale terreno, ha belle strad lunghe, larghe dirette, pieno di tutte arti, professioni, necessarie al traffleo, come cere, lane, cuoi di bufali. Nella parte occidentale munita d' una rocca di un miglio incirca Una punta bagnata dalia Sava (koja utie u Dunav, koj sena iztoku hvata podnoja grada). territorio intorno coltivato ab-bondante di vitis alte un piede mezzo da terra, al costume d Graeeitenute. Sopra la citta habitata da 50.000 person". A. Benetti,Viaggio, Venezia 1688, p. 152.

*


20/60

20 P. MATKOVI,

pisac uprav nita nespominje, valjda za to, to se je odve malo,

samo jedan dan u Biogradu bavio, doim se kod drugih mjesta ina ivot naroda mnogo osvre. Futopieve dedukcije starom inovom imenu Biograda nisu utvrdjene, je r putopisac nije ni toga

znao, da se Biograd zvao Singidinum, a da je Ta urun um bio da-

nanji Zemun. Magjarski Nnd or-Alba " dolazi mu od susjednatrsom zarasla breuljka, koj mu se jo onda zvao Nndor heggye".Domai Srbi (qui sermone illyrico utuntur) veli, da su Biogradzvali slavnim (slavni), po hrabrost i vojnika i vodja, koji poslije

pada Smeereva i srpske drave, ostadoe kao posada na obranu;a za to ga, primjeuje napokon, potonji pisci zovu Biogradom, toi drugi Ilirski narodi obiaju priestolnice svojih vladara ovim imenom nazivati".

Izkrcavi se prvoga kolovoza i ostavivi ladje u luci biogradskoj,gdje poimlje gornja Mizija", krenue putem Smeereva (Zmyde-rovium) i na putu do Grrocke gledahu s desna na vrh gore gradiSarnw. U Grrocki (Grocka)1 je tvrdjica, koju Turc i nedavno, prije

tri godine (1550), proti navalam Tamivarana sagradie. Prispjevisliedei dan u Smederevo (Zmiderovium)*, zna tan grad glede tvrdjicei predgradja, potanje ga opisuje. Sljemenu, na kojem se prosti reSmederevo, odsjeena je prednja ili dunavska strana, die se lagano, u ostalom prua se na daleko, sav mu je vrh i hrbat ravani sarnimi vinogradi i vonjaci u veliko zasajen. Od podnoja sljemena stere se uz Dunav ravnica poput dolnje ustne njeke ivotinjei prelazi skroz u ri ek u; tako je nizka, da ju Dunav , ka da naj

manje naraste, umah zalije. Smederevski se pako grad stere vrhomobale u trokutnom obliku, vie u duljinu, nego li u irinu, opasanvisokimi platni i utvrdjen jednakimi , etvorastimi (30) kulami , te

je njeto vei od Soprona. Trei kut okrenut je naproti rieci, drugi,koj se voe hvata, nosi tvrdju, koja je sasvime u gradu, a utv r-djena je trima viima i jac ima kulam a. Iz vana pako, na onoj strani,koja goru gleda, sav je grad opasan platnom, koje ima na svakomboku tri kule, okruen je obzidanim obkopom, a dubokim je pro

kopom oklopljen; jer je rieka visoka tako, da kad treba napunitiprokop, neputa se voda u nj, nego se nalieva. S toga je napramrieci njeki nasip vii od voe, da se zimi led odbija od zida i dase prokop zatiti od navale pieska, to ga zna plahovita riekananieti".

1 Grodzka. Mon. Hung., Ser., VI. 79; XXXII, 57.2 Samandria. Ser. VI, 79; XXXII, 59.


21/60

PUTOVAN JA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 2 1

Put, kojim je ilo poslanstvo od Biograda u Smederevo, od prilike je onaj isti, koj i danas tamo vodi. Kod Biograda poimlje

putopiscu Ptolomejeva gornja Moesija", koju poslije tumai, da sezove dvojakim imenom, Srbija i Raa (Servia et Bascia), premda

je jedna te ista zemlja. Na tom putu najprije spominje gradiSarnov, to je Zrno v srpskih ljetopisaca1, a turska Aoala, kojuTurci sagradie god. 1442, odkuda su krane u Biogradu straili.Narodno je predanje, da je Avalu zidala zloglasna ena GjurgjaBranko vica, prokleta Jer ina". 3 G rocka poznata je dananja varoica kraj Dunava; Turci ju nazivahu Hisardik (gradi)3, a bila

je glavno mjesto grocanskoj nahiji, koja je poslije spojena s biogradskom.4 Putopisac, kao poslanik carev, koj je neprestanos Turci ratova o, pomnjivo paze na svako utvrdjenje, opisujerazmjerno potanje grad Smederevski, a opis mu je u cielom dostavjeran i taan.5

Poslije opisa Smeereva umee putopisac geografijski ekskurs,kojim se trudi novu topografiju sa staro-rimskom, naime Ptolome-

jevom (tabula Europea IX lib. I I P cap. IX) u sklad dovesti. Puto

pisac drei se Ptolomeja i pazei na ostanke starina, osobito starihzidina, dovodi mnoga mjesta blizu Dunava s rimskimi stanicami usklad, i trudi se dokazati, da je Ptolomejev Tricornium (I II , 9),znatno mjesto Moesije, dananje Smederevo, doim su stariji piscimislili, da je Tricornium Golubac0, a noviji tvrde, da je dananjaGrocka7 ili Ritopek.8 Putopisac oslanja svoju tvrdnju na tom, to

je lik grada Smeereva trouglast , a odatle potie mu i ime Tri-cornia; jer Vrani sudi, da su tadanje gradske zidine Smeereva

zidane na rimskih temeljili, te da je i staro-rimski grad bio trouglast.

1 rnov gl. u Daniia, Rjenik iz knjievnih Starina, I, 342. Jire-ek, Heerstrasse, p. 123, 124. Havala, fortezza i 60 case, ove erala villa Tarcona (sic!). Morosini, Msc. e.

2 Milievi, Kn. Srbija, str. 64, 65.3 Chiassargich. Giustinian msc. c.4 Milievi, Kn. Srbija, str. 65, 107.6 zidanju gr. Smeereva gl. Stojanovi, Srpski ljetopisi, Glasnik

kn. 53. str. 83. . Mijatovi, Gjuraj Brankovi, I, 166. Opis Smeereva u Milievia, Srbija, p. 15460.6 Mller et Bischof, Wrterbuch der alten, mittleren u. neueren

Geographie, p. 372.7 Milievi, Srbija, p. 65.8 Dragaevi u Glasniku, XLV, 16. Claudii Ptolomaei geographia,

ed. Mlleri, Parisiis 1883. I, 453.


22/60

22 P . MATKOVI,

Krenuv 3. kolovoza sa Dunava u nutranjost Moesije, udarie

putem na desnoj (sic!) strani Morav, priedjelom prostranim, rodnim, liepim i ubavim, a prate ga s obje strane umovite gore, tesu prispjeli isti dan u selo Livada1, to lei na potoku Jasenici(Jaszemca) i u umi Lomnici (Lomniza). Proav tim mjestom do-znae, da je blizu kua Pavla Bakica (Bakyh) po imenu Vienac(Venziaz), u kojoj ivljae prije, nego li je od Turaka nam pri-bjegao. Pavao bjee rodom Srbin, a dostojan je spomena radi velikoga junatva, kojim se odlikovao, kao i glede vjernosti prama

naemu kral ju; slavno je poginuo prigodom poraza Ivana Kocia-nera kod Ivanke, koja je bila imanje Fr. Zaja putopieva druga.Na putu sastadoe tursku karavanu, konji i mazge natovareni koevi, punimi eljadi, kojih su lica bila na p platnom prekrivena.Ta je novost bila putopiscu povodom razpitivanju. Odgovorie mu,da su natovareni sunjevi, a lica se samo mladjih i otmenijih prekrivaju, da jih sunana ega i praina neozledi, a koji su u susjednih krajevih oteti, da se neprepoznaju; ostali bili bi trgovci,koje iz krajnje Tracije, koje iz Azije, obiaju putovati medjam,da sunjeve to jeftinije kupe, a kod kue jih to skuplje prodaju.Uasan doista i gorak to bjee prizor, primjeuje, vidjeti gdje seovjek vodi kao stoka na prodaju i slabo se cieni. Kren uv izLivade prevalie pomenutu umu i dospjeli su za tri milje brodurieke Morav, a zove se Derventh po gori, pod kojom lei, a takose zove i blie selo. Ona pako uma, premda nije odve daleka, nitiodve gusta, ipak je na zlom glasu radi hajdukih zasieda. Napevozu sastadoe Turke, medju kojimi bijae jedan, po odielusude, otmeniji, a ostala petorica bili su Cigani, jednim lancem vratove vezani, vodjeni jedan za drugim, jaukahu i nevolju svoju

izpriavahu. Upitah, tko su i zato su zakovani? odgovorie mi, dasu pobirai danka, koj se sastoji u novcu i nedoraslih. Otrnuh odstraha nad nedunimi rtvami i sramotom. Tom je prilikomsaznao, da je negda obiaj bio, svake pete godine pobirati danakod nedoraslih; sada pako svake druge ili tree, stroe nego jepo zakonu obino; uz to pograbe takodjer i one, za koje je pozakonu zabranjeno, pa se od lakomosti pogadjaju za cienu, a kadizvade cienu, vraaju diete opet. S toga, im jadan narod uje, dasu pobirai izaslani, u ume skr iva djecu, ili je alje druga mo,dok ona kuga mine. Prebacivi Moravu uzadjoe gorom Luka-

1 Ex Samanria venimus ad pagum Clenowacz: 4 milliaria"; paad pagum Bathyczna per 8 mill." Ser. VI, 79, XXXII, 57.


23/60

PUTO VANJ A PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIEK A. 2 3

vicom (Lucaviza), koja polazi od Skadra u Iliriji (kako misli putopisac), te se sve u Srbiju (Moesiju) protee, a put je preko nje

muan i strm. Jo kau, da je i na zlom glasu, jer u njoj nikadnemanjka hajduka. Vidjeli su na tom putu na lievoj (sic!) obaliMorav prama Dunavu dvie negdanje znatne upe, Branievo(Branieievo) i Kuevo (Cuciaevo)1, zaprema je visoka gora, kojeest nai putnici prevalie. Pevalivi gotovo tri milje dugosljeme Lukavice, prispjeli su u varoicu Jagodinu (Jagodna)%, kojase stere na prostranom okruglom polju, opasana nizkimi grami,ugodno i ubavo lei, imaju na desno Moravu.3 Zaputiv se dalje

lakim putem i nepodnoljivom egom (5. kolovoza), dospjeli su uselo Raanj (Basgni)i zvano, est j e , milja od Jagodine daleko,lei pod umovit im breuljkom, nazvanim od domaih ranjem";

jer se ondje stiu dvie gore, tvoree tiesan klanac . Na tom mjestu,za posljednjih srpskih vladara, kad su Turci navaljivali na Sme-derevo, posljednje srpsko utoite, a pria se, da je to bilo za Lazara,koj je bio od Murata isti dan Miloem Obiliem ubijen, zailjili sugrane poput ranja od posieenih drvea i spleli, pa onda proti

neprijatelju okrenuli, to no su stari zvali rave" (cervus), aodtuda je i selo ime dobilo, koje se je prije drugije zvalo, a toselo je bilo estim navalam neprijatelja opustoeno i razoreno. Negoposlije, kad su Turci pokrajinu osvojili, od starih je seljana sagra-djeno, a kao to je promienilo gospodara, tako je i ime promienilo,i nazvano je od ovih raava , poput ranja zailjenih Ranjem",to je rie ilirska. Potom su tu od domaina saznali, da je put,kojim putuju, grajen na rimski nain i da se Trajanovim zove,

odpoimlje kod Biograda, a svruje kod Carigrada. udio se putopisac, da se spomen velikoga cara sauvala u surovoga naroda.Ali putopisac nije toga puta spazio, putujui od Biograda do Ranja,misli, da je kud drugud prenesen ili zas ipan; ali pazei pomnjivijena daljem putu, uvjerio se, da je u istinu tako. Dalje je isti puttaracan obinim srednjim kamenjem, kakova se svagdje nadje. Si-

1 A Bathiczna ad Jagodnam, oppidum amplum et frequens milita

ria 3". Ser. XXXII, 58.2 Giadova, piccola villa di 150 ease, loco riposto in mezzogiorno con due kan molto comodi". Morosini msc. c.

3 Branievo i Kuevo, dvie poznata stare upe, gl. Danii, RjenikStarina, I, 70, 71, 512.

4 A Jagona ad oppidum Parathyn per 2 milliaria . Ser. VI, 80 ;XXXII, 58.


24/60

24 P . MAT KO VI,

rina je putu devet obinih ljudskih k or ak a a nigdje nije vidio komad podpuniji i savreniji, nego to je onaj na izlazu iz varoice

Nia, a bio je dug 140 kora ka . Na drugih mjestih lievo i desnoima komadia od puta izprekidana, jer je ostalo dielomice iztrto irazvaljeno, a estimice blatom zavaljeno i grmjem obraslo tako ,da se teko razpoznaje ovo plemenito i dugovjeno djelo, da gase klone ovoga vieka putnici, niti ga tko moe gaziti, nego pjekei to za vrieme kie".

Opis Vranieva puta od Smedereva do Jagodine vrlo je ob-enit, jer na tom putu navodi jedino selo Livadu, koje mu lei na

potoku Jasenici, a u umi Lomnici. Livada je bez sumnje dananjeselo Livadica, u moravskom srezu, 5 sati na jug od Poarevca uzMoravu1, spominje se i u srpskih spomenicih;2 lei naproti Velikomu Oraju, gdje se preko Morav prelazi selu Livadici. 3 Idanas je Oraje obina stanica smederevskih putnika. Sumi Lomnici pako neima spomena nit u starih, nit u novih izvorih. Vran-iev dakle put od Smedereva Jagodini bio je od prilike onajisti, koj i danas tamo vodi, naime na zapadnoj strani Jezave, pa

Ora ju na Moravi. Budu da V. Oraje lei na uu Jasenicena proti Livadici, biti e putopisac ili zamienio ova dva mjesta, iliako su poli preko Morav noiti u Livadicu, naproti kojoj Jase-niea u Moravu utjee, onda je uzeo V. Oraje i Livadicu za jednote isto mjesto. Budu da su njekoji stariji4 i pozniji putnici5, putovali od Biograda na Grocku, Kolare, varoicu Palanku (Belu crkvuili turski Ak-klisi), Batoinu u Jagodinu 6 : mislilo se, da Vraniu mjesto Pa lanke navodi Livadu. Poto je poloaj potonjega sela

oznaen, odpada ne samo ona tvrdnja, nego se tim ujedno zasvje-doava, da je Vrani posve drugim putem iao, nego njegovi nasljednici.

1 Milievi, Kn. Srbija, p. 1055.2 Livadica, selo na Moravi, koje je car Lazar dao Ravanici. Monu

menta Serbica, p. 198. Danii, Rjenik starina, II, 11.3 Milievi, Srbija p. 175. A. Bou, Reeueil d' iti nraires, II, 307. G. Guistinian 1627, Morosini 1675. a GL . Donado g. 1680.

I Vrani na drugom putu g. 1567, biti e takojer istim putem iao,kao to se razabire iz popisa mjesta medju Smederevom i Jagodinom,6 Jireek, Heerstrasse, p. 124, N. 30. . de la Broquiere (Rad.

XLII, 117), put vojska Sulejmanovih, Hammer III, 665.6 Ovim je putem vjerovatno putovao na putopisac na svojem dru

gom putu jer poslije Smedereva navodi Clenovaz (Kolare?), Bathicznu(Batoinu) i Jagodnu.


25/60

PUTOV ANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VI EK A. 2 5

I naemu je putopiscu spominjan Pavao Baki, u narodnoj priiproslavljeni junak, je na carevu stranu pr-ibjegao; ali njegova

kua na Vienacu1 nije tako blizu, kao to Vraniu rekoe, jerje gora Vienac na 910 sati Kragujevcu na zapadu. Dalje spominje selo Derventh (Drventa), t ri milje od Livade, gdje je prievozna Moravi ali selu Drventi neima nit n kartah, nit u knjigahnigdje spomena. Milievi govorei rudnom blagu" smederev-skoga okruga, navodi, da uglja ima na mjestu Drventi", na kosi

Karauli, 2 ure od Palanke, nedaleko od pu ta ;2 Karaula pako je

ona kosa, kojom ide put iz Palanke u Racu. Moda se g. Karaula

prije Turaka zvala Drventom, a selo Drventa je dakle njegdi biloblizu Adbegovca, jer putopisac tvri, da lei pod gorom, a ponjoj je valjda i brod na Moravi nazvan. Nije Vrani prvi putopisac, koj crta tuno stanje kranskih robova, niti je on prvisluao danku, to se namiruje nedoraslom djecom; o tom je naire govorio jur Kuripei i mnogi pisci onoga doba nacrtaeuasnih prizora utjerivanju danka u djeci.8 I gori Lukavici, kojomsu udarili, poto prebacie Moravu, neima takodjer u onom kraju

nit na kartah, nit u knjigah spomena. Ali ima selo Lukovica1

usrezu resavskom blizu puta od Svilajinca u upriju; kada bi seu imenu toga sela sauvalo ime gore, bila bi Vranieva Lukavicaona gora, koja se die medju Resavom i Moravom, a gorski put

je jo na karti naznaen, a vodi od prievoza kod Markovca nadesnoj obali Morav preko Crkvenca, Gloana i Vojske u Bagrdan.Ako nebi bila Vranieva Lukavica ova bezimena gora medju Resavom i Moravom, onda bi samo mogli biti oni gorski ogranci, ko-

jimi vodi put od Batoine u Jagodinu, to se meni ne ini vjero-vatno, jer putopiev put nije vodio na Batoinu. Svakako su budjednu, bud drugu goru prevalili, jer putopisac primjeuje, da su,pevalivi gotovo tri milje dugo sljeme Lukavice, prispjeli u Jagodnu.Potonje mjesto poznata je Jagodina, koju pisac dosta vjerno opisuje5, samo to ne lei na desnoj nego na Ke voj obali Morav.6

1 Venac" ima na vrhu neke stare zidine, za koje narod pria,a su bili Bakievi dvori. Milievi, Srbija, p. 231; pria u Glasniku,

II, 22931.2 Milievi, Srbija, p. 231.3 . Mijatovi, Prije trista godina, Glasnik, ku. XXXVI, 1 9 0 - 9 7 .4 Jovanovi, Rjenik varoi itd. p. 45.5 Opis Jagodine u Milievia, p. 202. 427. A. Bou, op. . I, 5 ;

II, 307, 315, 324.6 Putopisac neuzimlje obale Morav od vrela prema uu, nego


26/60

26 P . MATKOVI,

Medju Jagodinom i Ranjem opet nespominje nik akova mjes ta :

put jim je bez sumnje iao na upriju, sredovjeno Ravno, gdjeje bio prievoz preko Morav, a od ovud preko Paraina u Raanj.Potonju varo' opisuje dosta vjerno, samo onoj prii postankudananjega imena varoi, neima nigdje potvrde. U Ranju sazna-doe putnici, da putuju starom carskom cestom, koja dopire doCarigrada, i tomu se dosta nemogoe nauditi , da se ime ca ra T ra

jana u naroda sauvalo, i da te ceste nisu nigdje spazili. Naravno,da je nisu mogli spaziti, jer su tek od prievoza Morav kod u

prije stupili na staru rimsku cestu, kojom su dalje putovali. Premdaje stara rimska cesta od Singiduna Carigradu, kao to se izhistorije razabire2, starija od Trajana, ipak je tradicija prenielagradnju te ceste na cara Trajana, koj je mnogimi znatnimi gra-djevinami, osobito na Balkanskom poluotoku, nadmaio sve svojepredastnike i carske nasljednike.3 Znatno je, to se ta tradicija unaroda na Balkanskom poluotoku sauvala, da ju je na putopisacs udivljenjem u svoj putopis zabiljeio.* Put pako, kojim putovahu

nai putnici od Biograda do uprije znatno se uklonio staroj rimskojcesti, jer je tekao vie u ravnom pravcu medju Biogradom i uprijom. Upozoren na putopisac na rimsku cestu, uvjeri se istinitostitvrdnje , te ju dalje opisuje kak ov a je bila za njegova putovanja.

Prebacivi Moravu, prispjeli su u varo Ni (Nils), koj senjegda Nessus zvao, te bjee znatan grad; sada pako, radi mnogihtrgovaca, starih podrtina, koje se na daleko proteu, ljeina je staroga grada . Tu je naiao putopisac na mnoge rimske napise, od

kojih znatnije priobuje4

, a mogoe nai jo vie napisa i drugihstarih spomenika, da su mogli dulje tu ostati i slobodnije se kretati. Pokazivahu putnikom temelje star ih zidina, koje nad zemljomproviruju, a riedko je koja gradska kua , da nebi imala ka ka vstari kamen rimskoga djela. Budu da jim pratioca nisu dali, dapo volji gradom prodju, za to se nije moglo vie sakupiti". 6

Dalje opisuje Vrani na kratko proputovanu zemlju i nastojidovesti u sklad svoj opis s opisom Ptolomejevim, a to je up rav

obratno; po njegovu stanovitu dakle bile bi oznake obale pravilne,doim je s geografy skoga stanovita pogrieno,

1 A. Bou (op. . I, 58) tano i na tanko opisuje poloaj Ranja.2 Jireek, Heerstrasse, p. 5.3 Jireek, Heerstrasse, p. 5, 6.4 Napisi, koje Vrani u Niu sakupi, natampani su u njegovu

putopisu, a priobei jih uz druge Mommsen 0. I. L. t. III, p. 267.5 -Nis, distretto di Bulgaria. Questo hiogo posto fra monti, quali


27/60

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 2 7

glavna putopieva pogrjeka, da svakomu svojemu podatku, kaoto ga je motrio, trai potvrdu u staroj geografiji, navlastito uPtolomeju, kojega podatci ine se naemu putopiscu nepogrieivimi,a karte u Ptolomejevih izdanjih su mu kaiput na njegovom putu.Putopisac poimlje svoj opis s gorom Scardus, koja je po petojPtolomejevoj ka rt i Europe u savezu na zapadu s grami Bebij-skimi, koje su u savezu opet s drugimi grami ; na ju gu hvata seOrbella, a te gore (poami od Pirineja) tvore zajedno nepretrgnutlanac, koj se stere od zapada na iztok, zove se catena mundi",hvata se k ar da i protee se na jug, a svruje nad gradom Me-sembrijom (Misivri) na Crnom moru. Tim bi mu bile po pomenutojkarti Ptolomejevoj sve gore dalmatinske, bosanske, hercegovakei po ostaloj Iliriji sve do Biograda, Smedereva i oko srednjegatoka Morav sastavine karda, koj prua svoje grane na svestrane sve do Dunava na iztoku, kreui se na jug, i poto jegotovo ravnim pravcem prevalio 22 milje, dopire do Orbella, odkojega ga razstavlja dolina Morav, koju su stari nazivali Moschius.Ova rieka izvire na podnoju karda, sa zapadne (sic!) mu strane,

kreui se na iztok, obtjee ga na putu, koj vodi u Dubrovnik iKotor. Tekui prama sjeveru, protjee polje Jagodine, od kuda seopet kree na iztok (sic!), protjee sutjesku Lukavizzu (Lukavicu),koja se poput rta prua , te se opet kree Dunavu i pod Sme-erovom u Dunav utjee.1 Tako je Skardus u svezi s Moravomi onimi grami onkraj Morav, koje izlaze lievo od Kueva, neprekinuto se proteu do Orbella, a donjekle i do Balkana (Haemus) udolnoj Moesiji; unutar gora steru se velika rodna polja, koja pre-

sieca Trajanova cesta. Ali Orbellus se neprua vie od 18 miljaravnim pravcem prama istoj strani do Iskre (Iscare) ili Ptolome-

jeva Ciabra (sic!), koj ga dieli od Haema.

Ni bjee njegda glasovita varo, kao to se to razabire iz njegova poloaja i mnoine podrtina, a zvao se po Ptolomeju Nessus,

formano mezza luna, circuito assai grande, di molte boteghe, il flumecorre sotto maestoso ponte di 5 archi, ha 3 kan, situazione fra levante

mezzogiorno, ha 9 moschee" Morosini. Msc. cit.1 Morava autem, Mosthius (sic!) antiquis dictus trahit ortm ex

Novo-Bardo, Latinis, Novus mons" appellatus, allnit et Scopiam, etpluribu amnibus receptis, per mediam superiorem Mysiam it, et paulosupra Samandriam emitit, emisso ex se ramo uno, indigenis Jessavanominate, qui muros Samandriae attingens, ibidem Danubio miscetur.Mon. Hung., Scr V, 80, 81.


28/60

2 8 P. MATKOVI,

od istoimene rieke, koja istim smjerom tee kao i Morava-, izvire

na gori Orbellus, kreui se na iztok, tjee pukotinom, koja luiOrbellus od Haema, tjee kroz Ni i utjee malo zatim, poslije

jedne milje toka u Moravu, nedaleko klanca, koj dieli Scardus odOrbella.1 Ni je dakle na poe tku Orbella, prosti re se u ubavojravnici, nije na ulice razredjen, s toga da nebi bilo tolikih trgovaca, i tolikih podrtina staroga grada, bio bi selo. One pakogore, koje, kako ree, polaze iz upe Kuevo, te pratijahu putnikena putu u Carigrad s lieva (sic!), ire su od onih, koje j ih s desna

(sic!) pratijahu; ali jim imena putopisac saznati nemogae, jednoto se naglo putovalo, a drugo to su itelji sirovi te neznaju nijednoj gori za ime. U ostalom te se gore hvataju onkraj sofijskogapolja Haema i dobivaju njegovo ime. Te iste gore, koje su putnike pratile do Carigrada s lieva i desna, hvataju se medju sobom,tvrdi putopisac, kod Nia, i ogradjuju ga amfiteatralno dvie miljeu obsegu te onu varo znatno ukrasuju".

Stara rimska cesta, kojom je poslanstvo dalje od Ranja puto

valo, obila je aleksinaku kotlinu, te je ila na mjesto Bovan(BolvanP, njegda znatno tri te na lievoj obali Moravice, od ko

jega j e preostala stara gradina.3 Vraniev opis Nia ponjeto ob-enit, ali u cielom dosta j e vjeran, opisuju ga i dojakonji puto-pisci kao veliko selo. I naemu se putopiscu prikaza Ni poredsvih starih ruevina, podrtina i ivahne trgovine kao veliko selona sklopu glavnih puteva medju Ugarskom i Jadranskim morem.Niava mu prema orografijskoj razredbi izvire na ograncih Orbela,

te ga dieli od Haema; ali u orientaciji toka Nia vina vrlo griei.U dnevniku pako drugoga putovanja tanije oznauje izvor Niave,naime na Haemu jednu milju nad Kalotincami (Kollatin), kod

1 Supra (Kollatin) uno milliari in monte Haemo, quem ZtaramPlaninm vocant, oritur amnis Nessus a pagum Goecz. Qui Nessusa meridie in septentrionem vectus, duos saltus Zuham Clyzuram etKunovizam effusos a monte Scardo secat, Pyrotum alluens. Inde perplana lapsas influit in oppidum Nessnm sive Nys, tandem non multo

ultro incidit in Moravm paulo infra vetustam esertam arcemKopren appellatam. Mon. Hung., Ser. VI, 80.

2 Na dragom putu navodi Vrani ex Parathin ad Bolywan 6 mil-liaria". 8er. VI, 80 ; XXXII, 58 . Bolvan, spominje se u srpskihspomenieih od g. 1395 i 1413. Glasnik, kn. XXIV, 27 3; kn XLII, 367.

3 Opis Bovana n Milievia, Srbija, str. 786.4 Rad, kn. LVI. 214, 215, 219; LXII, 53, 72, 100101. A. Boue,

op. . I, 60, 76, 241.


29/60

. PUT OVA NJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 2 9

mjesta Godecz (Grode); Haemus nazivlje narodnim imenom Stara

planina (Ztara planina), a ue mu je Niave nie gradine Kopren(Krupac). U cielom mu je opis obenit, u ostalom dosta taan. 1 Tu umee na putopisac krat ak opis proputovane zemlje, koje ponjekom Ptolomejevu izdanju, koje po svojih motrenjih, dovodepotonja s prvim u sklad, a tim prikazuje tadanje nazore o orogra-fijskom razglobju Balkanskoga poluotoka. Drei se na putopisacstarih pisaca, tri su mu glavna gorska sklopa na Balkanskom poluotoku, naime Scardus, Orbellm iHaemus; potonji je Balkan, prviodgovara ari planini, a Orbellus najviim sjevero-zapadnim visinamRhodopa s Rilom. Ova tri gorska sklopa, miljahu stari geografi2,da sastavljaju neprekinut gorski lanac, proteui se sred poluotoka od Jadranskoga na zapadu do Crnoga mora na iztoku3, aovaj bi lanac bio nastavkom onoga lanca, koj se sredinom Europestere sve do Pireneja na zapadu. S onoga pako gorskoga lancarazilazile bi se nie gore poput krakova i ispunjavale ostaleprostore na pomenutom poluotoku. Ovu teoriju starih geografaprihvatie s raznimi primjetbami ne samo pisci srednjega*, nego i

novijega vieka i tako se te teorije vrsto drahu, da jo na poetku naega stoljea nije se gotovo znalo u geografiji i kartografiji nego za ona stara imena i za onaj centralni gorski lanac,dok to nisu tek najnoviji putnici, osobito Bou", Grriesebach i Hahnoborili, te tim posve nove pravce orografijskomu iztraivanju naega poluotoka udarili.5 Dalje su mu Scardus i Orbellus vrelitnasredita ovoga poluotoka, kao to u istinu jesu; jer na Sari izvireMorava, koja mu ieli Saru od Orbella, a na Orbellu Iscaris (Iskra),

1 Monum. Hung. Ser. VI, 80. I po Vranievu sudu bila bi Go-deka rieka (Rakieva Kalotinaka, Rad, LVI 221) prava Niava; alise nije zvala Godekom nego Niavom. Milievi, Kralj. Srbija, p . 6. 7.Bugarsko ime Stara planina" za Haemus dolazi inae prvi put uGunulievu Osmanu, aka. iz. p. 317.

2 Heroot, Livius, a osobito Strabo, lib. VII, . 5, e. Mller, p 260.3 Na karti IX. u izdanju Ptolomeja od M. Gr. Malombre (Venezia

1574) uprav su onako nacrtane one tri glavne gore, kao suvisao lanac,

kao to jih Vrani opisuje.4 Ana Komnenka, ed. Par. p. 451, 452. Nicephori Gregorae byzan-tina historia, ed. Bon. 1. XII, 747 i r.

5 A. Bou, La Turquie d' Europe, I, 217. Ueber die sogenannte Cen-tralkette der eur. Trkei; Sitzgsberichte d. . . Akad. d. Wiss., tnath-naturw. CI., B. LIII , Wien 1866. S. 32528. Griesebach, Reise durchRumelien, II, 110. Hahn, Reise von Belgrad, Wien 1868, S. 236.Rad XLII, 156.


30/60

30 P. MATKOVI,

koj dieli Orbel od Haema.1 Moschius se zvala zapadna ili srpska

Morava, doim se iztona ili bugarska zvala Margus. Sve ostalegore medju glavninu sklopovi, kao i one sredinjemu lancu na sjeveru, izpunjivali su putopisci donjekle svojom fantazijom, da dovedu u sklad svoje nazore s opisi starih geografa. S toga teta bibila truda ocjenjivati putopieve orografijske biljeke, jer se ne-daju s faktinim orografijskim razglobjem u sklad dovesti, potosu mu osnovane na posve krivih temeljih. Glavna je pako mahnanaega i drugih putopisaca onoga doba, da jim je orientacija po-

grjena; tako n. p. Vraniu izvire Morava na zapadnoj (mjestoiztonoj) strani Sare , a kod Jagodine kree mu se na iztok, mjestona sjevero-zapad; tok rieke nemotri od izvpra prama uu, negoprema smjeru svojega puta itd.

Krenuv iz Nia putovahu jedva 4000 koraka po ravnom putu,i prispjeli su drielu, koje se danas Cunovizza zove; budu jedugo i vrletno, za to je i muno, osobito za kola, jer je kamenito,a put tiesan i izprekidan estimi zavoji. Ovo se drielo prua, kao

Lukavica sa karda, poput rta s Orbela prama iztoku (sic!), kaoda bi se htjelo spojiti s onimi grami, koje naim putnikom bijahus lieva. Niava (Nessus) pako tee, kao Morava Lukavicom, pokrajPirota (Pyroth), ostavljaju varo i tvrdjicu istoga imena, potisnuta

je podalje od putopieva puta na lievo, gdje svrava Kunovica.Niava tekua dalje dava ime varoi, te poslije, kao to je rekao,utjee u Moravu. Pevalivi isti dan (8. kol.) Kunovicu, prispjelisu u selo Zuha Glyssura, a to znai Bugarom i Srbom suhastiena", malo i siromano mjesto.2 Tu je vidio prvi put Bugarkinje,kojih nonju na tanko opisuje.8 Mimoiavi i vidivi samo varoPirot i staru zaputenu tvrdjicu pod lievimi grami, uz koje tjee

1 Iskra (Iscaris) nije Ptolomejov Ciabrus, nego Oescus, Ciabrus jeCibrica, gl. Rad, kn. XLIX, 124.

2 Ex-Nizs venimus ad pagum Clyzzuricza, saltu Kunovizae trimmilliarium superato, acclivi et difficili, per 5 mil. Ex pago Clyzzuricza mox ingressi saltm Szuha Clyzzura appellatnm, bene duummilliarium longum, altm et lapidosum venimus ad oppidum Pyroth

sub monte Haemo situm, vetusta arx est despotorum, per 3 mill. Etab eo via strata est, opus antiquum, quod indigenae Trajanum" appellant. Ex Pyrotho venimus ad pagum Kollatin, per 3 mill. Men.Hun., Ser. VI, 80.

3 Gl. izdanje magjarske akademije, Script. II , 312314. Poto jenonju obirno opisao, primjeuje: srene, koje nepoznaju naega raz-koja, meu na se svoje stvari, gotovo bez svake vriednosti, zadovoljnije su sa svojim siromatvom, nego nae sa svojim bogatstvom."


31/60

PUTOVA NJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 31*

Niava, dospjeli su u selo, po imenu Czarew Brod (Caribrod)1,

kojem neima nita kazati. Dalje putovahu muno kao kroz drielo,samo to nije bilo vrletno. Malo zatim udjoe u klanac dviju gora,

koje kao da za tvaruju svrujue drielo, a tu nita nisu vidjeli,

nego strane stiene, vode odtiue sa gorskih obronaka i posvuda

umovitu neprijatnu pustinju.2 Putujui est ura tiesnim klancem,

dospjeli su napokon na otvoreno polje, opasano na daleko grami

i breuljci, koji se po strani proteu, ponajvie kameniti i goli ;

niti ima tu dobrih njiva, niti su sela esta, valjda za to, to itelji

samo od stoke ivu; a budu da jih turski putnici globe, zatose sa svojimi stanovi od puteva udaljuju. S toga su nai putnici

onaj dan izvrstno postili, dok nisu doli u selo BelUza, a sliedei

dan u Sofiju (Zophia), gdje su taj dan ostali i prenoili.

Sofija je otvorena varo, prua se na iroko i daleko, gusto je

naseljena, bugarsko znamenito trite, glasovito kao stjecite mnogih

trgovaca, stere se na malko uzvisitoj ravnini, pod gorom Vito

(Vitossa), kako ju itelji zovu, kojom gorom svruje Orbellus, a

ovaj, pruajui se jote 5000 koraka, pibliuje se Haemu i Ciabru(sic!, Ciabro mjesto Izcari ). U varoi neima velike kue, gotovo

neima nijedne od kamena, sve su same nizke prizemne i drvene.

Ako su koje od plemenitijega sloga, sagradjene su od nepeenih

opeka. Varo je nakiena turskimi hramovi, nad kojimi se iztiu

munare, sa kojih sveenici njihovi zovu u stalne ure danom i noju

na molitvu. Turc i osobito skrbe za hramove, mostove, kupalita

i ja vn e gostione, koje se kervan zarai" zovu, u kojih je u osta

lom dovoljno, da se od nevremena zatite. Hramove, kupalita,

mostove i karavanseraje grade na vjekovita vriemena od sieena

kamena, te jih okruglimi olovnimi kubami pokrivaju u slogu

grkom i rimskom. Proelje hramova, to jest svetilite, neokreu

na iztok nego na jug . munare pako na jugozapad, a tih su u

svemu trinaest nabrojili. Varo je stara, te sudi, da &e zvala

TJlpianum, kao to se razabire iz poloaja u Ptolomeja, koj ju

postavlja u Dardaniju, kojoj neima vie spomena. Da je Sofija

stara, svjedoe tragovi mnogih starih podrtina, rimski novci i mnogi

ostanci starih zidina. Ima staru crkvu grkoga sloga, vie se ne-

upotrebljava, a nije imao asa, da ju vidi, nego mu stanovnici

1 Ra, kn. LVI, 220, LXII, 55, 104.2 Ex pago Collatino mox ab ipso hospitio in gressi tertium saltm,

Irsevicza nuncupatum, venimus ad pagum Bilicze, 4 mill. Mon. Hung.,Scr. VI, 81.


32/60

32 p. MATKovie,

njoj pri ahu : da je bio ear grk i, koj je sa svojom enom drao

za zatitnicu boansku Sofiju, on je u C arig radu, a ena mu uUlpianu sagradila njoj hram. Od toga vremena nestalo je imena

Ulp iana, a mjesto njega dolazi Sofija. Rieka joj j e radi mlinova

na dvie strug razdvojena, a nazivlje se po varoi, nije ve lika, osim

kada kiom naras te i preko jedne strug su nai putnici na pr ag u

gra da gotovo suhom nogom preli, a preko druge po malom mos tu;

izvire na Vitou, a malo nie grada utjee u Iskru".

Nastavivi poslanstvo od Nia dalje svoj put po staroj rimskoj

cesti, pozna toj i raznovrs tno opisanoj od dojakonjih putopisaca,navodi Vran i na tom put u ponajprije poznato drielo Kun ovicu

(Cunovizza)1, koju dosta tano ka rak ter ie i donjekle popunjuje

dojakonje opise; ali ju dovodi u savez sa svojim krivim orogra-

fijskim razglobjem, drei j u za krajn ji og ranak Orbela . I opis

Niav ina toka od Pi rota do Nia taniji je u Vran ia, nego u iko

jega od dotadanjih putopisaca.2 Dalje spominje Suhu klisuru (Zuha

Clyssura, Szuha Clyzzura), nez nat no selo medju Bielom Pa lan kom

i Pirotom, poznato ju r kao noite Zen ovo. 3 I obirnim opisomnonje Bugarkin ja nadkriljuje na putopisac sve dotadan je opise.4

Pu t medju Caribroom i sofijskim poljem tano j e opisan, osobito

poznata klisura Jeevica5, medju umovitimi pustimi grami, premda

j u po imenu nenapomin je 6, ali j u ivo ka rakter ie. Opis sofijskoga

polja odnosno kotline iva j e slika tadanjega doba, a sva njegova

nasluivanja, osobito glede udaljenost i mjesta od gla vnoga puta,

potvrd juju stariji putopisci. N a tom polju spominje pozna to selo

Bjelicu (Belliza)1, obinu stanicu tadan jih putn ika na pu tu od Pirota u Sofiju. Geografijski opis Sofije, kojoj kao znatnijoj varoi

svaki stariji putnik govori, u naega j e pu topisca dosta t aan i

vjeran. Vrani iztie njekoje momente, kojih u drugih putopisaca

neima. On je prvi putnik, koj spominje goru Vito (Vitossa), po-

1 Kunovica, gl. u Radu, kn. XLIX, 121, 123 ; kn. LXI, 219, 2 2 0 ;kn. LXII, 55, 104. Milievi, kr. Srbija, p. 4, 73.

2

Rad, kn. LVI, 221; kn. LXII, 53, 55.3 Rad, kn. LXII, 52, 54.4 Opis nonja kod starijih putopisaca gl. u Radu, kn. LVI, 183,

186, 219, 222.Ra, kn. LXII, 55, 102, 104.

6 Na drugom putu spominje medju Pirotom i Bjelicom Kalotince

(Kollatin) i Jeevicu (Irsevicza). Mon Hun.. Scr. VI, 81 .7 Rad, kn. LVI, 219, 221.


33/60

PUTOVANJA PO BALKANSKOM POLUOTOKU XVI. VIBKA. 3 3

znatu jur od XIV stoljea1, a motri ju kao ogranak Orbela (Rila),koj dopire do Iskre, gdje se hvata Balkana (Haema), odnosno nje-

gova podgorja. I staru crkvu sv. Sofije, kojoj gotovo svaki putnikgovori, spominje i na putopisac. Vidivi stare podrtine i novce,koje iztie, nesumnjivo mu je bilo, da je tu negda bila znatnijastara varo; ali joj za pravo staro ime (Serdica) nezna, ve izraznih kombinacija pomoju Ptolomeja zakljuuje, da je tu negdabio stari Ulpianum* (sic!). Tomu putopievu krivu miljenju dala

je vjerovatno povod narodna pria postanku crkve sv. Sofije.Carigradska crkva sv. Sofije i crkva Sofija u istoimenoj varoi

vjerovatno ga navele na to, je r je negdi itao ili sluao, da jecara Just iana ena sagradila u Ulpianu crkvu sv. Sofije, s toga

je identifikovao Ulpianum sa Sardikom. Ali ovo krivo miljenjeputopievo dade se ipak izpraviti. On dodue ima pravo, kadtvrdi, da Ptolomej navodi Ulpianum u Dardaniji3, spominje ga uzSkopje ; ali to bi ga imalo bilo uputiti, da to nemoe biti dananjaSofija, koja je bila u Moesiji, odnosno u T raciji, a zvala se Sardica . l

Budu da njekoji star i pisci (Eutropius i dr.) zovu sredovjenu

Triaditzu (Sredec) ili dananju Sofiju Ulpia Sardica. (Serdica), mi-slio je Vrani, da je Ulpia isto to i Ulpianum, koje mu je imebilo vjerovatno poznatije od onoga.

Krenuv iz Sofije, naidjoe poslije milje puta na Iskru (Izcarem)ili stari Ciabru* (sic!), gdje odpoimlje gora Ilaemus. Iskra, izviruna junom podanku Orbela, tee ponajprije prama iztoku, pa nasjever, dieli Orbellus od TTaema, provaljuju u sofijsko polje, teepod gradom, nije od druge koristi , van to je riborodna, a malo

nie ua Olte. dolazee iz Erdelja, utjee u Dunav." Dalje se trudidokazati, da je Iskra Ptolomejev Ciabrus, te da je ta rieka i danasmedjom izmeju gornje i dolnje Moesije s Traeijom. (Pozivaju se

1 Vitou gl. Safaik, Pamtky, 2 iz, str. 108, Konstantin Filosof,

Jagi, Glasnik, XLII, 308. Grmduli, Osman. III, p. 317. Rad.XLIX, 125.

2 Ulpianum (O^mavov), Ptol. 1., . 9, Hierocl. p. 656., dananji

Lipljan. Tomaschek, Oest. Gymnasialzeitschrift, 1874, 661. Jireek,

Heerstrasse, 18, 22. Cl. Ptolomaens, ed. Mller, p. 456. Ulpianumposlije nazvan Justiniana secunda, jer ga je car Justinijan znatnopoljepao.

3 La geografia di Cl. Tolomeo, a M. G. Ruscelli, Venetia 1574,,p. 155. e. Mlleri, Paris 1883, p. 455. Procop. de aedit. 4, 1,p. 267; 4, 4, p. 282; Hierocl. p. 654. Ammian. 31, 16.

* La geografia di . Tolomeo, p. 159; ed. Mller, I, 482, 4833


34/60

34 P. MATKOVI,

na II I . knjigu Ptolomejeve geografije). Iskr a bi mu iste veliinebila s erdeljskim Kriem (Chrysium), lasno se prelazi ni mostom iladjom, a kad kiom naraste, tako je plahovita, da ni kameni stupovinedre. Iza Iskre dospjee u Tarnawo (Trnova), selo na podnojuHaema, gdje se uzlaziti poimlje; neznatan ga potok protjee, pri-m daga nije vriedno spominjati, ipak je zabiljeen na novoj karti Ptolome-

jevoj, prikazuje se kao da tee u Dunav, doim utjee u Isk ru. Pi dno je na istoj karti i jezero, ali tako je peshlo, da ga nisu nispazili, razpitujui stanovnike za jezero, nisu mogli nita saznati, jerga neima. Od Trnova odpoee prigorjem Ilaema uzlaziti; put bijaenezgodan i muan, premda prigorje nit je strmo, nit visoko; ali je zakola put donjekle pogibeljan, jer su se 2 milje puta potili, dok su prispjeli u selo Vaccharel, gdje je medju grami prostrana ravnica, ovjenana na rubu gora mnogimi seli, a stere se kao njeko gradsko gradilite, te je pogledu vrlo prijatno. Seljaci onoga mjesta jim priahu,da ondje u staro doba nije bilo stanovnika radi estih hajdutva;za to su se putnici morali sticati u povorke, ka da su onuda prolaziti imali. Poto je Biograd osvojen, Sulejman nastojanjem nje-

koga pae naselio je ne samo ovo mjesto, nego sav put to vodipreko visina Ilaema. Vrh toga je na zloglasnih mjestih odrediostrae na obranu susjednih sela, a st rau strae seljani medju sobompo redu na troak obinski. Ove se strae ovako obavljaju: navis ini , koja se u gori iztie nad javnom ces tom, postavljena jestraa tako, da na oku ima put i daleko naokolo moe motriti.Tu je koliba slamnata, u kojoj moe samo jedan ovjek straiti.Njegova je ta dunost, kada spazi na putu ili u umi ljude, da u bu

banj udara i tim daje pomenutim ljudem na znanje, da jih je st raaspazila. Ako se sluajno poinilo hajdutvo, umah se stanovnicionoga mjesta izpitivanjem sile

Documents

P. Matkovic, Putovanja po balkanskom poluotoku XVI. vieka, Rad JAZU 71 (1884).pdf