SVEUČILIŠTE U RIJECI

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

ANITA ZUBOVIĆ

PIRATSTVO

(seminarski rad)

Rijeka, 2014. Godine

SVEUČILIŠTE U RIJECI

POMORSKI FAKULTET U RIJECI

PIRATSTVO

(seminarski rad)

PREDMET: Pomorsko javno pravo

STUDIJSKI SMJER: Logistika i menadžment u pomorstvu i prometu

MENTOR: Loris Rak dipl. Iur. I Mr. Sc. Igor Vio

IME I PREZIME: Anita Zubović

Rijeka, 2014. Godine

SAŽETAK:

U ovom seminarskom radu glavna tema je piratstvo na moru. Piratsko djelo je svaki

nezakoniti čin nasilja, zadržavanja ili bilo kakve pljačke počinjene u osobne svrhe od posade

ili putnika privatnog broda ili privatnog zrakoplova i usmjeren na otvorenome moru, ili na

mjestu koje ne pripada pod vlast nijedne države, protiv drugog broda ili zrakoplova ili protiv

osoba ili dobara na njima. Piratstvo (eng. piracy) je nastalo još u antičkim vremenima ali

najviše se raširilo tijekom 17. stoljeća na Karibima ili Novom svijetu. Iako je početkom 19.

stoljeća bilo gotovo iskorijenjeno, krajem 20. stoljeća ponovno se pojavilo. Danas pirati

najviše djeluju na Tihom i Indijskom oceanu i veliki su problem za međunarodnu trgovinu. U

posljednje vrijeme, osobito od 2006. godine, drastično raste broj piratskih djela. Otmice pirata

dosegle su rekordan broj upravo u 2010. godini, unatoč nazočnosti međunarodnih pomorskih

snaga i povećanoj zaštiti na moru u područjima osobitog rizika od piratskih napada. Od

piratstva se razlikuje gusarstvo (korsarstvo, gusar, korsar). Naime, za razliku od piratstva,

gusarstvo je nasilje na moru po ovlaštenju jedne države. Gusarima ili gusarskim brodovima

nazivane su osobe i njihovi privatni brodovi koji su bili ovlašteni na temelju punomoći

suverena (ta su se ovlaštenja nazivala gusarskim ili korsarskim pismima, gusarski list)

sudjelovati u oružanim akcijama protiv drugih (neprijateljskih) brodova. Na temelju

Konvencije o pravu mora (čl.105.) sudovi države koja je brod ili zrakoplov zaplijenila mogu

odlučiti o kaznama koje valja izreći i o poduzimanju mjera prema brodovima, zrakoplovima ili

dobrima podložno pravima trećih osoba koje postupaju u dobroj vjeri. U Hrvatskoj Kazneni

zakon propisuje kazneno djelo Morsko i zračno razbojništvo.

SUMMARY:

In this essay the main topic is piracy at sea . Pirate offense is any illegal act of

violence , retention or any robbery committed for personal use by the crew or the passengers

of a private ship or a private aircraft, and directed the the high seas , or in a place that does

not belong under the authority of any state , against another ship or aircraft , or against

persons or property on board . Piracy has occurred since ancient times but the most

widespread in the 17th century, the Caribbean and the New World . Although the beginning

of the 19th century was almost eradicated in the late 20th century reappeared . Today, most

pirates operating in the Pacific and Indian Ocean and the big problem for international trade .

In recent times , especially since 2006th years , dramatically increasing the number of

pirated works . Abductions pirates reached a record number just in 2010th year , despite the

presence of international naval forces and increased safety at sea in areas of particular risk

of pirate attacks . Piracy differs corsairs. Specifically , unlike piracy , corsairs is violence at

sea under the authority of a state. Pirates and pirate ships were called entities and private

vessels that were authorized under the sovereign power of attorney (these powers are called

pirates or corsair letters , pirate sheet ) to participate in military operations against the other

( enemy ) ships . On the basis of the Convention on the Law of the Sea. Courts of the State

which the ship or aircraft seized may decide upon the penalties to be imposed and the

imposition of measures on board ships , aircraft or property subject to the rights of third

parties acting in good faith . In Croatia, the Criminal Code provides for criminal offense

Piracy .

SADRŽAJ:

1. UVOD:.............................................................................................................................................6

2. POJAM PIRATSTVA.........................................................................................................................7

3. PIRATSTVO KROZ POVIJEST............................................................................................................9

3.1. Antički i srednjovjekovni pirati...............................................................................................9

3.2. Pirati sredozemlja u 15. i 16. Stoljeću...................................................................................10

3.2.1. Korsari...........................................................................................................................10

3.3. Piratstvo na Karibima............................................................................................................11

3.3.1. Bukanirsko doba...........................................................................................................11

3.3.2. Tortuga.........................................................................................................................12

3.3.3. Port Royal.....................................................................................................................13

3.4. Zlatno doba piratstva............................................................................................................14

3.4.1. Karibi.............................................................................................................................14

3.4.2. Zapadna obala Afrike....................................................................................................15

3.4.3. Indijski ocean................................................................................................................15

3.4.4. Madagaskar..................................................................................................................16

3.5. Suvremeni pirati...................................................................................................................16

4. Piratski kodeks..............................................................................................................................17

5. Sankcije za piratska djela..............................................................................................................18

6. ZAKLJUČAK...................................................................................................................................19

LITERATURA..........................................................................................................................................20

1. UVOD:

Izričaj piratstvo, piraterija potječe od grčke riječi peiratēs –pirat, od peria – napad. Taj

se pojam u nas uvriježio kao standardni (osobito zbog poredbe s gusarstvom, gusarom,

korsarom od latinske riječi cursus – plovidba, vožnja, putovanje). Piraterija je kriminalna

pojava koja je, mijenjajući samo pojavne oblike, nazočna na svjetskim morima i oceanima

odavno već, od antičkih vremena. Piratski je i čin kojemu je svrha poticanje ili namjerno

olakšavanje označenih piratskih djela. Opisana djela piratstva, koja počini ratni brod ili

državni brod (zrakoplov), čija se posada pobunila i preuzela nadzor nad brodom

(zrakoplovom), izjednačena su s djelima koja počini privatni brod (zrakoplov). Brod ili

zrakoplov smatra se piratskim ako su ga osobe, u čijoj se vlasti stvarno nalazi, namijenile

upotrijebiti za jedno od spomenutih djela; isto se primjenjuje ako je brod ili zrakoplov

upotrijebljen za takvo djelo dokle god je u vlasti osoba krivih za to djelo. Iz konvencijske

definicije pojma piratstva (a i komentara Povjerenstva za međunarodno pravo) proizlazi da

nije nužna namjera pljačkanja (animus furandi), a to znači da se djelo piratstva može počiniti

i iz mržnje ili osvete, a da pri tome nije cilj ekonomska korist, probitak. Međutim, mora biti

namjera nanošenja štete (animus nocendi). Piratstvo je zločin međunarodnog prava

podložan međunarodnim normama, te se može počiniti jedino na otvorenom moru ili na

mjestu koje je izvan granica nacionalne jurisdikcije. Ako se neko kazneno djelo počni u

granicama državnog područja, u teritorijalnome moru, arhipelaškom moru ili u unutarnjim

morskim vodama, tada podliježe kaznenom zakonodavstvu obalne države.

2. POJAM PIRATSTVA

Konvencija Ujedinjenih naroda o pravu mora (1982.) sadrži norme o piratstvu, od obilježja do

pravnih posljedica piratskog čina (čl. 100.- 107.). Piratsko je djelo svaki nezakoniti čin nasilja,

zadržavanja ili bilo kakve pljačke počinjen u osobne svrhe od posade ili putnika privatnog

broda ili privatnog zrakoplova i usmjeren na otvorenome moru, ili na mjestu koje ne pripada

pod vlast nijedne države, protiv drugog broda ili zrakoplova ili protiv osoba ili dobara na

njima. Piratski je isto tako svaki čin dobrovoljnog sudjelovanja u uporabi broda ili zrakoplova,

ako počinitelj zna za činjenice koje tom brodu ili zrakoplovu daju značenje piratskog broda ili

zrakoplova. Piratski je i čin kojemu je svrha poticanje ili namjerno olakšavanje označenih

piratskih djela. Opisana djela piratstva, koja počini ratni brod ili državni brod (zrakoplov), čija

se posada pobunila i preuzela nadzor nad brodom (zrakoplovom), izjednačena su s djelima

koja počini privatni brod (zrakoplov). Brod ili zrakoplov smatra se piratskim ako su ga osobe,

u čijoj se vlasti stvarno nalazi, namijenile upotrijebiti za jedno od spomenutih djela; isto se

primjenjuje ako je brod ili zrakoplov upotrijebljen za takvo djelo dokle god je u vlasti osoba

krivih za to djelo. Svaka država može na otvorenom moru, ili na bilo kojem drugom mjestu

koje ne pripada pod vlast nijedne države, zaplijeniti piratski brod (zrakoplov), ili brod

(zrakoplov) koji je otet djelom piratstva i u vlasti je pirata, te uhititi osobe i oduzeti dobra na

njima. Sudovi države koja je brod ili zrakoplov zaplijenila mogu odlučiti o kaznama koje valja

izreći i o poduzimanju mjera prema brodovima, zrakoplovima ili dobrima, podložno pravima

trećih osoba koje postupaju u dobroj vjeri. Piratski brod mogu zaplijeniti samo ratni brodovi ili

vojni zrakoplovi, ili drugi brodovi ili zrakoplovi (npr. redarstveni) jasno označeni i koje je

moguće prepoznati kao brodove i zrakoplove u vladinoj službi i za to ovlašteni. Činom

piratstva piratski se brod ne denacionalizira, ne gubi državnu pripadnost. Država zastave

dalje zadržava svoju jurisdikciju nad takvim brodom, osim ako je zakonom države koja je

podijelila državnu pripadnost piratstvo temelj za gubitak državne pripadnosti. Iz konvencijske

definicije pojma piratstva proizlazi da nije nužna namjera pljačkanja, a to znači da se djelo

piratstva može počiniti i iz mržnje ili osvete, a da pri tome nije cilj ekonomska korist, probitak.

Međutim, mora biti namjera nanošenja štete. Piratstvo je zločin međunarodnog prava

podložan međunarodnim normama, te se može počiniti jedino na otvorenom moru ili na

mjestu koje je izvan granica nacionalne jurisdikcije. Ako se neko kazneno djelo počni u

granicama državnog područja, u teritorijalnome moru, arhipelaškom moru ili u unutarnjim

morskim vodama, tada podliježe kaznenom zakonodavstvu obalne države. Takvo se djelo,

za razliku od pravog piratskog djela u praksi uobičava nazivati i relativno piratstvo, malo

piratstvo ili piratstvo po analogiji. Djela koja su na brodu počinili članovi posade ili putnici

broda, a usmjerena protiv samog broda, osoba ili imovine na brodu, nisu piratska.

Konvencija o pravu mora propisuje piratstvo iuris gentium (apsolutna piraterija), ali u praksi i

u literaturi spominje se i piraterija po analogiji ili «armed robbery». Akti nasilja i pljačke mogu

biti i na otvorenom moru, ali ne ispunjavaju ostale kumulativne uvjete za pirateriju iuris

gentium (apsolutnu pirateriju). I u internim pravima mogu se naći pojmovi piratstva različitog

sadržaja, koji u određenim obilježjima odgovaraju međunarodnom pojmu piraterije, ali i

razlikuju se od uvjeta predviđenih u čl. 101. Konvencije o pravu mora. Tipičan je primjer čl.

1135. talijanskog Plovidbenog zakonika (Codice della navigazione) koji traži ekonomsku

korist od piraterije, prisvajanje tuđe stvari kako bi se ostvarila korist – animus furandi, a taj

uvjet, kako sam istakao, ne zahtijeva se u Konvenciji o pravu mora. Zakonik ne precizira

mjesto nasilja, gdje se čin mora zbiti, pa piraterija može biti i u teritorijalnom moru, protivno

konvencijskom rješenju. Sporilo se da li se piratstvo u gospodarskom pojasu tretira kao i

piratstvo na otvorenom moru, odnosno ima li pravo ratni ili drugi ovlašteni brod obaviti u

tuđem gospodarskom pojasu pregled stranog broda, koji nema imunitet, ako opravdano

sumnja da se taj brod bavi piratstvom. Naime, u Konvenciji o pravu mora izrijekom se

propisuje da se to pravo (osim za slučaj piratstva i za druga preostala, tzv. rezidualna prava,

kao što su sumnja o trgovini robljem, da brod služi za neovlašteno emitiranje, da nema

državnu pripadnost ili vije tuđu zastavu, a zapravo je brod iste državne pripadnosti) može

ostvariti samo na otvorenom moru. Međutim, pozivom na čl. 58. st. 2. Konvencije o primjeni

pravila o otvorenom moru koja nisu inkopatibilna sa statusom gospodarskog pojasa,

odnosno da je riječ o suzbijanju zločina protiv međunarodnog prava (crimes du droit des

gens) i o slobodi plovidbe koja je zajamčena i u gospodarskom pojasu, zaključuje se da ratni

brod (drugi ovlašteni brod) pravo pregleda glede sumnje o piratskom djelu može ostvariti i u

gospodarskom pojasu strane države do granice teritorijalnog mora.

Od piratstva se razlikuje gusarstvo (korsarstvo, gusar, korsar). Naime, za razliku od piratstva,

gusarstvo je nasilje na moru po ovlaštenju jedne države. Gusarima ili gusarskim brodovima

nazivane su osobe i njihovi privatni brodovi koji su bili ovlašteni na temelju punomoći

suverena (ta su se ovlaštenja nazivala gusarskim ili korsarskim pismima, gusarski list)

sudjelovati u oružanim akcijama protiv drugih (neprijateljskih) brodova. Za uzvrat plijen koji bi

zahvatili pripadao bi jednako državi koja ih je ovlastila i gusarskom brodu. Dakle, pirati su

djelovali u vlastitom interesu, a gusari su bili u službi određene države ili vlade. Gusarstvo na

moru danas je samo povijesni pojam. Formalnopravno zabranjeno je 16. travnja 1856.

godine Pariškom pomorskom deklaracijom.

3. PIRATSTVO KROZ POVIJEST

3.1. Antički i srednjovjekovni pirati

Antičko doba je obilovalo piratima koji su svojim brzim galijama terorizirali sve

obale Sredozemnog mora. Još od vremena drevnih Egipćana oni su pljačkali

trgovačke brodove. Grci, Egipćani, Kartažani i Rimljani nisu bili u stanju osigurati prisutnost

jakih flota na moru i piratske zajednice su postojale na mnogim otocima. Jednom prilikom je

i Julije Cezar zarobljen od pirata i zadržan radi otkupa. Na istočnoj obali Jadrana kao pirati

su se najviše istakli Iliri koji su pljačkali grčke kolonije i brodove. Tek kada

je rimski general Pompej Veliki 67. godine prije Krista sa stotinama brodova proveo veliko

anti-piratsko čišćenje, Sredozemlje je bilo sigurnije za trgovinu. Nakon pada Zapadnog

Rimskog carstva kao pirati najviše su se isticali Vikinzi, pomorski narod sa sjevera Europe.

Oni su svojim brzim brodovima tipadrakkar doplovili

do Britanije, Rusije, Italije, Afrike i Amerike, pljačkajući sve na svom putu nekoliko stoljeća.

No kasnije su se s vremenom okrenuli trgovini. U drugoj polovici srednjeg

vijeka morima sjeverne Europe počinju ploviti pirati svih nacija i pljačkati trgovačke brodove

i gradove. Nerijetko su to činili s ovlaštenjem pojedinih vladara i time se

rađa gusarstvo (pljačkanje na moru ovlašteno zakonom i smatrano dijelom regularnog

ratovanja.)  1392. godine njemački pirati osvajaju grad Bergen što dovodi do toga da trgovci i

zemlje ojačavaju svoje brodove i stvaraju trgovačke i političke saveze poput Hanze što će na

kraju dovesti do gušenja sjevernoeuropskog piratstva.

3.2. Pirati sredozemlja u 15. i 16. Stoljeću

3.2.1. Korsari

Korsarima (eng. corsairs) se u početku nazivalo sve pirate i gusare koji su djelovali na

Sredozemlju tijekom 15. i 16. stoljeća, podjednako kršćane i muslimane ali taj naziv kasnije

počinje označavati samo francuske gusare. Za muslimanske korsare iz sjeverne Afrike se

počinje koristiti naziv Berberski pirati.

Berberski pirati/korsari su bili stanovnici sjevernoafričkih muslimanskih područja (Berberska

obala) koji su pod zaštitom Otomanskog carstva pljačkali krščanske brodove na

Sredozemlju. Vodeći vjerski rat smatrali su se gusarima, ali za Europske države oni su bili

obični pirati. Koristili su brze galije i svojim brojnim posadama lako savladavali protivničke

brodove. Zarobljenike su prodavali u roblje ili ih ucjenjivali radi otkupa. Na vrhuncu moći su

bili tijekom 16. stoljeća, a početkom 17. njihova snaga počinje opadati da bi do 1650. gotovo

potpuno nestali. Njihov najpoznatiji vođa je bio Hajreddin Barbarossa koji je

imenovan admiralom u ratnoj mornarici Otomanskog carstva. Najveća utočišta su im

bili Tripoli, Alžir i Tunis. Zanimljivo je da je među njima ponekad bilo i bivših krščanskih

gusara koji su završetkom ratova i ostavši bez posla, prelazili u redove sjevernoafričkih

korsara i napadali brodove svojih bivših zaštitnika.

3.3. Piratstvo na Karibima

3.3.1. Bukanirsko doba

Nakon Kolumbova otkrića Amerike 1492. najveće pomorske sile toga

vremena Španjolska i Portugal krenule su stvarati kolonije u Srednjoj i Južnoj Americi.

Najviše kolonija je osnovala Španjolska dok se Portugal više orjentirao na trgovinu s Indijom i

dalekim Istokom. Ipak,Portugal je osnovao nekoliko važnih i bogatih kolonija u Južnoj

Americi te u dogovoru sa Španjolskom prisvojio istočni dio Južne Amerike dok je Španjolska

prisvojila zapadni. Porobivši srednjoameričke domorodačke

narode Inka, Maya i Asteca, Španjolci su stekli kontrolu nad brojnim rudnicima plemenitih

metala koje su počeli dovoziti u Španjolsku. Zbog velikog rasta španjolskog bogatstva i

druge europske države poćinju osnivati kolonije u Karibima radi iskorištavanja prirodnih

bogatstava Novog svijeta. Krajem 16. i početkom 17. stoljeća diljem Kariba nastaju

kolonije Engleske, Francuske i Nizozemske a krajem 17. stoljeća i Danske. No u usporedbi

sa španjolskim kolonijama sve druge su bile malobrojne i slabo razvijene.

Suparništvo među kolonijama i želja za trgovačkom premoći učinili su od Kariba područje

neobjavljenog rata, što je doprinjelo razvoju razbojništva na moru. Veliko klasično doba

piratstva trajalo je od 1560. do 1720. godine. Tijekom prvih desetljeća 17. stoljeća grupa

odmetnika i izbjeglica gotovo svih europskih nacija (većinom Francuza) naselila se na

otoku Hispanioli. Nazivali su se bukaniri (eng. "buccaneers") i prvotno su bili lovci na divlje

životinje. No željni brze zarade otiskivali su se na more i napadali španjolske brodove s

blagom okrenuvši se otvorenom piratstvu. Tako su bukaniri, iako zadržavši staro ime, postali

pirati, a najuspješniji su bili u razdoblju od 1640. do 1680. godine. Najpoznatiji među

bukanirima bili su L'Olonnais, Michel le Basque, Nicholas Van Horn, Michel de Grammont,

i Laurens de Graff. Dva najpoznatija bukanirska sjedišta su bila otok Tortuga nakon 1640. i

grad Port Royal na otoku Jamajka nakon 1655. godine. Bukanirsko doba je potrajalo do

1680. kada su im francuske i engleske vlasti počele uskračivati potporu. Posljednjom velikom

akcijom bukanira smatra se pljačka Cartagene u Kolumbiji 1689.kada je 6500 bukanira i

francuskih vojnika osvojilo bogati španjolski grad.

3.3.2. Tortuga

Tortuga (španjolski Kornjača) je otok smješten uz sjevernu obalu otoka Hispaniola. Tijekom

17. stoljeća bio je čuven kao piratsko utočište. Danas potpada pod Republiku Haiti.

1625. engleski i francuski kolonisti odbjegli iz vjerskim ratovima zahvaćene Europe naselili su

se na Tortugi i bavili se poljoprivredom. 1629. Španjolci su napali Tortugu pobivši gotovo sve

stanovnike da bi ga odmah zatim napustili. Preživjeli stanovnici željni osvete udružili su se sa

bukanirima s Hispaniole i započeli s napadima na španjolske brodove.

1633. Francuzi su pokušali na Tortugi organizirati trgovinu crnim robljem dovedenim

iz Afrike ali ona nije zaživjela i 1635. se potpuno ugasila. Iste godine Španjolci su ponovno

osvojili Tortugu da bi ju opet napustili jer je otok bio premalen da bi za njih imao stratešku

važnost. Engleski i francuski pirati su tada ponovno naselili otok a uskoro su im se pridružili i

nizozemski. Španjolci su zbog toga 1638. ponovno napali Tortugu ali ovoga puta su bili

poraženi. Od 1640. pirati i bukaniri s Tortuge su se počeli međusobno nazivati Bratstvo

Obale (engleski Brethren of the Coast). Zbog neprestanih piratskih napada na njihove

brodove Španjolci su 1654. ponovno napali Tortugu i osvojili ju ali pirati i bukaniri su se vratili

već slijedeće godine i nastavili sa pljačkanjem diljem Novog svijeta. 1660.iz Francuske je na

Tortugu stigao guverner koji je preuzeo vlast na otoku i počeo uvoditi red. Deset godina

kasnije vrijeme bukanira je počelo prolaziti a Tortuga se pod francuskom vlašću počinje

okretati zakonu. Pirati s Tortuge prelaze u francusku službu postavši gusari ili, u većem broju

slučajeva, napuštaju otok i premještaju se u Port Royal ili na Bahame. Do 1685. vrijeme

bukanira je završilo. Samo piratstvo je na Tortugi zakonom zabranjeno 1713. godine.

3.3.3. Port Royal

Port Royal (engleski Kraljevska luka) je bio centar trgovačke aktivnosti na otoku Jamajka sve

do potresa 7. lipnja 1692. koji je uzrokovao da dvije trećine grada potone u Karipsko more.

Bio je popularno mjesto za pirate koji su ondje trošili svoja bogatstva stečena na moru.[9]

Nakon što su Englezi 1655. preoteli Španjolcima otok Jamajku nisu imali dovoljno vojnih

snaga da obrane otok u slučaju španjolskog ili francuskog napada. Zbog toga

je 1659. guverner Jamajke pozvao bukanire sa Tortuge da se nasele na otoku i brane ga u

slučaju potrebe. Rezultat je bio nastanak grada na južnoj obali Jamajke, Port Royala.

Bukaniri i pirati su osnovali Port Royal iz više razloga. Nalazio se u blizini puteva španjolskih

trgovačkih brodova pa je bio savršena baza za brze napade. Luka je bila prostrana i dovoljno

velika za smještaj velikog broja brodova te njihovo popravljanje i opskrbljivanje. Port Royal je

bio početna točka za mnoge piratske i gusarske napade na španjolske brodove i naselja u

Novom svijetu. Iz Port Royala, engleski gusar Henry Morgan je napao

Panamu, Portobello i Maracaibo. John Davis, Roche Brasiliano, Edward Mansfield i ostali

čuveni pirati su se naselili u Port Royalu.

1660. Port Royal je bio poznat kao "Sodoma Novog svijeta" gdje većinu stanovništva čine

"pirati, koljači i prostitutke". Zahvaljujući bogatstvu koje su pirati otimali Španjolcima Port

Royal je izrastao u jedan od najvećih gradova Novog svijeta i bio je ekonomski najvažnija

engleska kolonija na Karibima. Svega nekoliko godina nakon nastanka Port Royala,

dotadašnji glavni grad Jamajke, Spanish Town, mu je morao prepustiti svoju funkciju. Na

vrhuncu popularnosti grad je imao po jednu krčmu na svakih deset kuća. Tijekom

dvadesetogodišnjeg razdoblja koje je završilo 1692. u Port Royalu je živjelo 6500 ljudi. U

gradu su se počeli naseljavati kovači, plemići, trgovci i zanatlije koji su živjeli u dvije stotine

izgrađenih zgrada. 1687. Port Royal je posjetilo 213 brodova a gradsko bogatstvo se

povećavalo iz dana u dan.

Nakon što je Henry Morgan 1674. postao zamjenik guvernera Jamajke, Port Royal se

nekoliko godina kasnije poćeo mijenjati. Pirati više nisu bili potrebni za obranu grada i otoka.

Trgovina robljem postizala je sve veću važnost. Ugledni građani Port Royala su izjavili da je

dobar glas grada narušen. 1681. Jamajka je donijela anti-piratske zakone. Umjesto da bude

sigurno mjesto za pirate, Port Royal je postao mjesto njihovih smaknuća. Mnogi su pirati

završili na vješalima u Port Royalu i bukaniri se premještaju na Bahamske otoke započevši s

napadima i na engleske brodove.

1692. razarajući potres je pogodio Port Royal. S obzirom da je većim dijelom bio smješten na

pješčanom grebenu, dvije trećine grada je završilo na dnu mora. U kataklizmi je poginulo oko

dvije tisuće stanovnika. Nakon toga Spanish Town je ponovno postao glavni grad Jamajke.

Rađeni su pokušaji da se Port Royal obnovi jer je trećina grada još uvijek bila čitava i to je

djelomično napravljeno. Port Royal je postao glavna engleska luka u tom dijelu Kariba

ali 1704. grad je poharao razarajući požar. Nekoliko uragana tijekom prve polovice 18.

stoljeća dokrajčilo je Port Royal a preostali stanovnici su se naselili u obližnjem

gradu Kingstonu.

3.4. Zlatno doba piratstva

Iako su europske sile krajem 17. stoljeća upostavile veću kontrolu na Karibima pirati su i

dalje djelovali. Upravo tada su pirati s Kariba počeli širiti svoju djelatnost na zapadnu

obalu Afrike i Indijski ocean. Završetak rata za španjolsko nasljeđe 1714. ostavio je gusare

bez posla i većina njih se pridružuje već ionako brojnim piratima. Pirati počinju kao svoj

simbol koristiti crnu ili crvenu zastavu sa zastrašujučim simbolom koji podsjeća na smrt,

najčešće ljubanju s prekriženim kostima ili u nekim slučajevima čitavog kostura. Ta zastava

je općenito bila poznata kao Jolly Roger. Kako su u ovom razdoblju djelovali neki od

najpoznatijih pirata ono se naziva Zlatno doba piratstva. Pljačkali su trgovačke brodove koji

su plovili na ruti između Amerike, Afrike, Kariba i Europe. To Zlatno razdoblje potrajalo je

od 1690. do otprilike 1730. iako su pirati, mada u neusporedivo manjem broju, djelovali i

nakon toga.

3.4.1. Karibi

3.4.1.1. New Providence

Jedna od najboljih prirodnih luka na Karibima početkom 18. stoljeća postala je utočište pirata

i krijumčara. Kada ga je piratski kapetan Henry Jennings 1715. odabrao za svoje utočište

pirati počinju masovno dolaziti i otok se počinje razvijati. Pirati sa New Providencea su svoj

plijen prodavali u malobrojnim i slabo razvijenim engleskim kolonijama na južnoj i

jugoistočnoj obali Sjeverne Amerike. Ondje su bili dočekivani s dobrodošlicom i zato je New

Providence kao piratsko utočište opstao najduže na Karibima. Neki od najčuvenijh karipskih

pirata su živjeli na New Providenceu; Crnobradi,Benjamin Hornigold, John Rackham, Samuel

Bellamy i drugi. Početkom dvadesetih godina 18. stoljeća Britanske vlasti postavljaju

guvernera Woodesa Rogersa u gradiću Nassau na New Providenceu. Rogers, bivši gusar,

obećao je pomilovanje svim piratima koji odustanu od pljačkanja i stave se u službu

britanskog kralja. Većina je tako i napravila, dio onih koji nisu prihvatili amnestiju premjestili

su djelovanje na obalu susjedne Južne i Sjeverne Karoline, zapadnu obalu Afrike i Indijski

ocean a većina onih koji su ostali na Bahamima su uhvaćeni i obješeni.

3.4.2. Zapadna obala Afrike

I zapadna obala Afrike je početkom 18. stoljeća bila privlačno piratsko lovište. Trgovina

robljem je bila na vrhuncu i odande su redovno plovili brodovi koji su robljem opskrbljivali

kolonije Sjeverne i Južne Amerike. Natovareni ne samo robljem nego i slonovačom i zlatom,

robovlasnički brodovi, pa čak i luke gdje su pristajali, su često bili napadani od pirata.

Najpoznatiji pirati koji su pljačkali uz zapadnu obalu Afrike su bili Howell Davis, Bartholomew

Roberts i Olivier Levasseur.

3.4.3. Indijski ocean

Krajem 17. stoljeća pirati iz Europe i obiju Amerika dolaze na Indijski ocean koji je također

bio privlačan kao veliko i bogato lovište. Oko rta Dobre nade, Indijskim oceanom redovno su

plovili engleski, nizozemski i portugalski trgovački brodovi kao i arapski i indijski, svi

natovareni mogućim plijenom.Nizozemska Istočnoindijska kompanija osnovana 1602. bila je

jedna od prvih europskih trgovačkih udruženja koja su trgovala sa Indijom, Kinom iJapanom.

Razne Istočnoindijske kompanije, nakon što su postigle monopol u trgovini s Istokom, počele

su upućivati prema Europi brodove s bogatim tovarima svile, začina, duhana, maslina,

plemenitih metala i dragulja. Najpoznatiji među piratima koji su pljačkali na Indijskom oceanu

bili su Henry Avery, Thomas Tew, William Kidd... Najpoznatije piratsko utočište na Indijskom

oceanu bio je otok Madagaskar uz jugoistočnu obalu Afrike.

Među piratima koji su djelovali na Indijskom oceanu je bilo i samih Indijaca (Kanhoji Angre),

iako manje poznatih ali mnogo uspješnijih od njihovih europskih i američkih kolega. Upravo

oni su kolonijalnim vlastima zadali najviše muka. Kada su se Englezi početkom 18. stoljeća

utvrdili u Bombayu, počeli su ih napadati indijski pirati. Od mnogih Indijaca smatrani borcima

protiv stranih osvajača, indijski su pirati vladali Indijskim oceanom pola stoljeća natjeravši

gotovo sve brodove europskih sila da plaćaju prolaz do svojih kolonija. Tek su ujedinjene

flote Britanske ratne mornarice, Britanske Istočnoindijske kompanije i indijskih vladara

zavisnih o britanskoj kruni u oštroj akciji 1756. uništile indijske pirate.

3.4.4. Madagaskar

Madagaskar su još 1614. kao bazu koristili francuski gusari koji su djelovali na Crvenom

moru. Oko 1650. ratne mornarice su napustile otok i on je postao odmorište piratskih

posada. Sela na obali su se razvijala upravo zahvaljujući trgovanju s piratima. Pirati s

Madagaskara su, osim na Indijskom oceanu, djelovali i na Crvenom moru. No kao i na

Karibima pod utjecajem širenja zakona 1720-ih, pirati ili bivaju većim dijelom zarobljavani i

obješeni a manjim dijelom prelaze u gusare ili pristupaju indijskim piratima koji su se uspjeli

duže održati.

3.5. Suvremeni pirati

Piratstvo nikada nije potpuno nestalo kada su Karibi očišćeni 1830., a Daleki istok 1860.

godine. Nedostatak političkog i vojnog sustava bilo gdje u svijetu odmah rezultira

razbojništvom, pa i onim na moru. Od 1980. novi val piratstva se proširio

vodama Indonezijskog arhipelaga. Ostali piratski incidenti su zabilježeni na Karibima (gdje su

gotovo svi povezani sa trgovinom drogom), uz obale Afrike te u rijekama i lukama Brazila. Od

2002. Međunarodni pomorski ured je zabilježio 258 piratskih napada u Malajskom prolazu i

okolnim vodama, uključujući i više od 200 pomoraca koji su zadržani kao taoci te 8 ubijenih.

Suvremeni pirati nisu više naoružani sabljama nego automatskim oružjem, ne ističu crne

zastave sa kosturima ali koriste mobilne telefone, glisere,radare... Mnogi od njih su

obični ribari koji se time bave zbog siromaštva, ali većina su organizirane bande kojima je to

jedino zanimanje. Vrlo su opasni i jednako okrutni kao i njihovi prethodnici od prije 300

godina. Trenutačno najveće piratsko utočište je obala Somalije gdje pirati

otimaju tankere koje oslobađaju nakon što prime otkupninu.

4. Piratski kodeks

Neki piratski kapetani "Zlatnog doba" su na svojim brodovima primjenjivali neka pravila kako

bi održali disciplinu među svojim divljim posadama. Ta su pravila nazivali Piratski

kodeks (eng. Pirate Code). Ovo je kodeks Bartholomewa Robertsa.1

1. Svaki čovjek sudjeluje u rješavanju trenutnih problema; svaki čovjek ima jednaka prava na

svježe namirnice i žestoka pića; sve dok radi općeg dobra ne bude nužno smanjiti porcije.

2. Svaki čovjek, nakon prozivanja, prelazi na zapljenjeni brod jer pored udjela u plijenu, ima

pravo i na dio odjeće. Ali ako zataji samo jedan novčić više ili komadić robe, bit će iskrcan na

pustom otoku. Ako itko opljačka brodskog druga, bit će mu odrezani nos i uši, te će biti

iskrcan na kopno.

3. Nijednom članu posade nisu dozvoljene igre za novac dok je na brodu.

4. Sve svjetiljke i svijeće na brodu trebaju biti ugašene do osam sati navečer. Ukoliko neki

članovi posade žele piti nakon tog vremena, moraju to činiti na palubi pod otvorenim nebom.

5. Svaki član posade dužan je čistiti i održavati svoje oružje tako da bude neprestano

spremno za upotrebu.

6. Nijedan član posade ne smije dovoditi suprugu ili neku žensku osobu na brod. Ako netko

prekrši to pravilo, bit će kažnjen smrću.

7. Svako nedopušteno napuštanje broda ili položaja u borbi kažnjava se smrću ili

iskrcavanjem na pustom otoku.

8. Svaki obračun na brodu je zabranjen. Sve svađe i razmirice se moraju rješavati na kopnu,

bilo mačem ili pištoljem.

9. Nijedan čovjek ne smije napustiti posadu dok svaki član ne stekne imovinu u vrijednosti od

tisuću funti. Ako netko bude u borbi osakaćen, dobit će 100 srebrnjaka iz brodske blagajne, a

za ostale ozlijede proporcionalno.

10. Kapetan i pomoćnik kormilara dobivaju dva dijela plijena, kormilar, vođa palube i topnici

jedan i pol dio, časnici jedan dio i četvrtinu dok svaki mornar dobiva jedan dio.

11. Glazbenici imaju pravo na odmor subotom, a i drugim danima ako im posada dopusti.

Piratski kodeks se razlikovao od broda do broda ali većinom se odnosio na raspodjelu plijena

i na odnose kapetana, časnika i posade.

1 Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na ... Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011., str. 461.-474.

5. Sankcije za piratska djela

Na temelju Konvencije o pravu mora (čl.105.) sudovi države koja je brod ili zrakoplov

zaplijenila mogu odlučiti o kaznama koje valja izreći i o poduzimanju mjera prema brodovima,

zrakoplovima ili dobrima podložno pravima trećih osoba koje postupaju u dobroj vjeri.

Zaplijenjeni brod i teret vraćaju se vlasnicima. Ako se ne bi znalo za vlasnika, brod i teret

dodijelili bi se zapljenitelju.2 Države u svojim kaznenim propisima redovito predviđaju stroge

kazne za piratska djela. Kao primjer su Sjedinjene Američke Države koje strogo procesuiraju

pirate. Najnoviji slučaj američkog broda «Maersk Alabama» U travnju 2009. godine američki

su brod zaplijenila četiri somalska pirata. Američke mornaričke snage su intervenirale, ubile

tri pirata, a četvrtom se sudilo na sudu u New Yorku. Osuđen je na temelju američkih propisa

na kaznu od 33 godine i 9 mjeseci zatvora. U Hrvatskoj Kazneni zakon propisuje kazneno

djelo Morsko i zračno razbojništvo (čl.180). Propisuje se kazna zatvora za člana posade

broda ili zrakoplova ili putnika na brodu (zrakoplovu) koji nije javni brod (zrakoplov), koji s

ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu korist ili da drugome prouzroči kakvu štetu, počini na

moru ili mjestu koje ne potpada pod vlast nijedne države nasilje ili kakvu drugu prisilu prema

drugom brodu (zrakoplovu), osobama ili stvarima na njima. Kazne su strože (čak i kazna

dugotrajnog zatvora) ako je ovim kaznenim djelom prouzročena imovinska šteta ili smrt jedne

ili više osoba. Iz sadržaja ovih odredaba proizlazi da se kažnjava klasično piratsko djelo.

Države bi mogle taktizirati iz gospodarskih ili političkih razloga ili od straha o terorističkih

napada, pa izbjegavati ili odgađati izricanje odgovarajućih kazni . Međutim, kako bi se

spriječilo da djela piratstva, iz raznih razloga, ostanu nekažnjena na temelju Konvencije o

pravu mora, u Rimu je 1988. godine donesena Konvencija o suzbijanju protupravnih čina

usmjerenih protiv pomorske plovidbe (Rimska konvencija iz 1988.). Tu je Konvenciju

ratificirala i Republika Hrvatska, zajedno s Protokolom o suzbijanju protupravnih čina

usmjerenih protiv sigurnosti nepokretnih platformi smještenih iznad epikontinentalnog

pojasa.3 Rimska konvencija iz 1988. uspostavlja kaznenopravnu odgovornost za postupke

ugrožavanja međunarodne pomorske plovidbe po uzoru na model odgovornosti ustanovljen

u slučaju ugrožavanja međunarodne zračne plovidbe. Inkriminira svaku osobu koja

protupravno i s namjerom silom ili prijetnjom silom ili bilo kojim drugim oblikom zastrašivanja

zauzme brod ili uspostavi nadzor nad njim ili nasiljem protiv osoba na brodu ugrozi sigurnost

plovidbe, prouzroči štetu na brodu, uništi ili ozbiljno ošteti pomorske navigacijske uređaje i dr.

, a kojima se ugrožava sigurnost pomorske plovidbe.

2 V.Davorin Rudolf, Terminologija međunarodnog prava mora,Split, 1980.,str.1963 (Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 4/2005.)

6. ZAKLJUČAK

Naučili smo da je piratstvo nezakoniti čin nasilja počinjen u osobne svrhe od strane posade ili

putnika privatnog broda, na otvorenom moru,protiv drugog broda ili protiv osoba ili dobara na

njemu. Sankcije za piratska djela donose sudovi država koja je brod ili zrakoplov zaplijenila,

te ih one izriću te poduzimaju mjere prema tim brodovima, zrakoplovima ili dobrima. Ti

zaplijenjeni brodovi i teret se vraćaju vlasnicima.

Valja istaknuti da su napori međunarodne zajednice u borbi protiv piratstva postigli znatne

rezultate. Broj napada je smanjen. Ipak, piratstvo nije iskorijenjeno i još uvijek je ozbiljna

prijetnja za sigurnost plovidbe. Zbog toga i dalje treba poticati međunarodnu suradnju u

poduzimanju odgovarajućih mjera za njegovo suzbijanje. Uz navedeno, brodovima treba

omogućiti upotrebu dodatnih mjera samoobrane, poput ukrcaja oružane pratnje. Radi zaštite

brodova hrvatske državne pripadnosti i hrvatskih pomoraca koji plove na njima, treba što

prije provesti odgovarajuće izmjene Zakona o sigurnosnoj zaštiti trgovačkih brodova i luka.

LITERATURA

Knjige:

1. Dr. sc. Ivo Grabovac: Piratstvo - suvremena prijetnja sigurnosti plovidbe i događaj koji utječe na odgovornost pomorskog prijevoznika u prijevozu stvari. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, god. 48, 3/2011.g.

2. Prof. dr. sc. Dorotea ĆorićPravni okvir suzbijanja piratstva na moru,(Legal Framework for Suppression of Maritime Piracy)

3. V.Davorin Rudolf, Terminologija međunarodnog prava mora,Split, 1980

Članci:

1. Narodne novine, međunarodni ugovori, br. 4/2005.

Internetske stranice:

1. http://www.pravst.hr/2. http://www.zakon.hr/3. http://hrcak.srce.hr/