Sadraj

1. UVODstr. 32. MEURATNA KNJIEVNOSTstr. 43. DRAGO IVANIEVI IVOT I DJELOstr. 53.1. Mrtva djevojka zbirka Zemlja pod nogamastr. 73.2. Previe nas zbirka Pjesmestr. 84. ZAKLJUAK str. 9Literatura str. 10

1. UVODDrago Ivanievi roen je 1907. godine u Trstu, i uz Miroslava Krleu, Tina Ujevia, Ivana Gorana Kovaia, Dobriu Cesaria i mnoge druge, jedan je od predstavnika pjesnika koji su djelovali u razdoblju izmeu dvaju svjetskih ratova, tj. u razdoblju hrvatske meuratne knjievnosti. U ovom u seminarskom radu obraditi njegov lik, ivot i djelo, te u navesti neka njegova najznaajnija djela. Takoer u prikazati dvije pjesme iz njegovog irokog opusa; prva pjesma koju u obraditi je pjesma Mrtva djevojka, dio njegove zbirke pjesama Zemlja pod nogama, objavljene 1940. godine; a druga je pjesma pod nazivom Previe nas, koja je dio zbirke Poezija objavljene 1964. godine.

2. HRVATSKA MEURATNA KNJIEVNOSTMatoevom smru ujedno je najavljeno i novo razdoblje hrvatske knjievnosti. Hrvatska je knjievnost u tom razdoblju jo uvijek pjev malena, zaturena i neslobodna naroda. O toj injenici je stoljeima bila prisiljena voditit rauna; posebno u XIX. Za volju naega pristala je promatrati ivot pod posebnim kutom: esto je tue tretirala ne samo kao neprijateljsku pojavu, ve i kao etiko i moralno zlo. Na takvo su nas ponaanje navela iskustva i dugogodinje vjerovanje da je sve to je nae ujedno i dobro, plemenito, dok je sve to je tue smatrano opasnim, nehumanim, pa ak i neetinim. No, velika se promjena zbiva onda kada hrvatska knjievnost, iz vlastitih problema zakorai u svjetske; ili tonije, kada u njoj ponovno, nakon stoljea, ovlada svijest da su nacionalno i univerzalno korelativni pojmovi. Od prvog svjetskog rata, tonije od 1917. godine zahvaljujui silovitim strujanjima epohe, hrvatska knjievnost ponovno postaje knjievnost koja die ritmom svjetskih zbivanja, a pritom ne iznevjerava svoj tradicionalni stav plemenite nacionalne angairanosti i tenje za estetskim realizacijama. (Frange, 286)U tom razdoblju, u punom je jeku eskpresionistiko pjesnitvo. Najznaijniji predstavnici ekspresionistikog pjesnitva ovoga razdoblja svakako su imi, Cesarec, Krlea, Donaldini i Krklec. Ovo je takoer razdoblje kada hrvatski pisci poinju javno iskazivati nezadovoljstvo stvarnim stanjem u hrvatskoj knjievnosti, njezinom neplodnou i nemoi. Stoga Donaldini 1916. godine izdaje asopis Kokot za kojeg je karakteristian bunt borbenosti i tenja za aktualnou. U kasnijem razdoblju, 30-ih i 40-ih godina dvadesetog stoljea, prevladava smirivanje avangardistikih stihova te povratak realistikom konceptu knjievnosti. U prvi plan tada dolazi socijalna problematika, te se javlja utilitarni realizam. Jedan od najznaajnijih dogaaja u ovome razdoblju nesumnjivo je i sukob na knjievnoj sceni, u kojem i knjievna ljevica i desnica napadaju Krleu. Taj je sukob trajao od 1918. do 1952. godine kada Krlea dri govor na III. kongresu knjievnika tadanje Jugoslavije.

3. DRAGO IVANIEVI IVOT I DJELODrago Ivanievi roen je 1907. godine u Trstu, gdje je i zavrio tri razreda talijanske osnovne kole. kolovanje je zatim nastavio u domovini, najprije u Zenici a zatim u Suaku i Splitu. Jedan je od najveih imena hrvatske poezije u drugoj polovici dvadesetog stoljea, te se ujedno smatra i jednim od prvih modernista u hrvatskoj knjievnosti izmeu dvaju svjetskih ratova. Osim to se bavio pjesnitvom, Ivanievi se takoer moe pohvaliti statusom dramatika, prevoditelja, urednika, slikara i kazalinog djelatnika.Suraivao je i objavljivao knjievne tekstove u nizu asopisa i novina. Osim pjesama, pisao je eseje, novele i drame. Neke od njegovih najvanijih zbirki pjesama su : zbirka Jubav (1960.) koja je, zbog toga to je pisana na akavtini, moda i njegovo najzanimljivije ostvarenje Zemlja pod nogama (1940.), Kotarica stihova (1951.) Sr (1961.), Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967.), Vrelo bez prestanka (1970.), Ljubav (1977.) i dr.Razmotren po tematskom presjeku, Ivanieviev je opus nabijen dramatski najjaom tenzijom onda kada se pjesnikova opservacija zaustavi na apokaliptikim zbivanjima u suvremenom svijetu, prepunom predratnih, ratnih i poratnih masovnih, nasilnih smrti: na bojitima, u logorima. Cijeli je jedan tematski krug obiljeen znacima i predznacima Apokalipse, s neobinom estoom motiva ranjavanja i smrti, te slikama leeva i krvi. (Pavleti, 12 str) Taj je tematski krug najpotpunije razraen u zbirci Igra bogova ili pustinje ljubavi (1967). Sline dramatske napetosti razvidne su i u pjesmama s motivima mirnodopske dehumanizacije ovjeka te u satirinoj lirici, a autorova ishodina apokaliptina vizija oituje se i u varijacijama slika o motivu noi.Drugi tematski niz odreen je pjesnikovim kozmopolitizmom (stav prema kojemu su svi ljudi prije svega "graani svijeta", a ne pripadnici razliitih kolektiva poput lokalnih, regionalnih, nacionalnih i dr. Zajednica) , oitovan ciklusima i pjesmama nadahnutim ili posveenim europskim gradovima. Najvie pjesama pjesnik je posvetio Parizu, koji je bio izvorom najveeg nadahnua ovog pjesnika. etiri su pjesme posveene Veneciji, estolani je ciklus posveen Rimu, po jednu je pjesmu posvetio Firenci, Amsterdamu i sl. Tomu krugu pripadaju i pjesme o Splitu, Hvaru i Zagrebu, dok Trst i transki prizori pripadaju ciklusu o pjesnikovu djetinjstvu, koje je Ivanievi napisao na akavskom dijalektu. Sve su Ivanievieve dijalektalne pjesme preplavljene dojmovima iz djetinjstva i nerijetko transki oznakovljenje, te skupljene u zbirci Jubav (1960.). Meu akavskim pjesmama nalaze se i prisjeanja na Umberta Sabu i Antu Cettinea koja otvaraju tematski krug na tokavskom, posveen i nadahnut istaknutim pjesnicima, unutar kojega su najzanimljivije pjesme o Tinu Ujeviu. Zasebno mjesto pripada diskurzivnim, politikim pjesmama, a sve zbirke sadravaju i liriku ljubavnih motiva koja je uglavnom derealizirana i metafiziki utemeljena. Nastala i oblikovana u kontekstu europske avangarde, Ivanievieva poezija odraava znaajke nadrealizma, hermetizma i simultanizma. Dosljedno piui u skladu s postignuima modernih pjesnika o mogunosti totalizacije individualnoga iskustva, Ivanievi ambivalentno rabi prvo i tree lice jednine osobne zamjenice postiui napetost, koju takoer ostvaruje iznenadnim preobliivanjima i preuveliavanjima, disonancama, groteskom i oksimoronima. Stihovi su mu preteito slobodni, znaenjem samostalni, nemetriki i asimetrini, eliptini, a katkad uzvino intonirani. Zainteresiran za novine u razvoju modernoga pjesnitva, Ivanievi je eksperimentirao i s potpunim osamostaljivanjem akustine slike odnosno zvunoga sloja rijei, to ga je dovelo do zanimljivih i za hrvatsku modernu poeziju vanih realizacija nadomak zaumnoga pjesnitva i letristikih strukturalizacija.Zemlja pod nogama, zbirka izdana 1940. godine prva je napisana njegova pjesnika zbirka. Zemlja je u tom sklopu metonimija i obuhvaa semantiki mnogo vie od zbiljskog zemnog praha, konotirajui Ivanieviev temeljni materijalistiki svjetonazor istodobno kada i planet i rodnu grudu I zbilju, a to znai i uozbiljenost pjesnikovu pred aktualnom realnou svijeta i ljudskih odnosa. itajui naslov ove zbirke, mnogi dolaze do pogrenih zakljuaka o naravi pjesama u njoj napisanih. Tako je Katui nakon itanja tih pjesama napisao: Oekuje ako ne rodoljubnu, a ono svakako optimistinu poeziju. Meutim, stranice te male zbirke otvaraju ne ponore, nego ugaene galaksije nitavila. Zbirka Zemlja pod nogama sadri svega dvadeset i sedam pjesama nejednake vrijednosti. Sve su pjesme u ovoj zbirci kratke, saete, ostvarene slobodnim stihom u organikim adekvatnim oblicima, osim jednog jedinog sluaja kad se pjesnik podredio zakonima uzorka sroivi, tematski inae veoma zanimljiv i karakteristian, Krvavi sonet.

3.1. Mrtva djevojka zbirka Zemlja pod nogama

Ni utanje trave nee kazati tvoj glas ni lelujave pokrete tijelaSamo e kao usna zaklanog cvijeta venuti zapis: da si ukipljena i strana (o onaj zadah i muha na tvom nosu) kiljila u prazninu i da nijesam smio ni taknuti tvoje tijelo kao pismo sa meni sasma tuom adresom

Ali ime Venecija sja udom tvoga imena

Ova pjesma dio je zbirke Zemlja pod nogama. Na prvi pogled oito je kako se Ivanievi, kao to smo i maloprije spomenuli, koristi oksimoronima kako bi potaknuo napetost pri itanju pjesme. Primjer oksimorona nalazimo u stihovima Usna zaklanog cvijeta. Ivanievi se takoer koristi i metaforama (i da nijesam smio ni taknuti tvoje tijelo kao pismo sa meni sasma tuom adresom) kako bi pojaao doivljaj nedostajanja, koji se protee kroz itavu pjesmu. Kroz ove mrane opise, on nam pokuava obznaniti nedostajanje; tj. iskazuje da mu je taj prizor, iako grozan, na neki nain neobian, misteriozan, pa moglo bi se ak i na neki nain moda rei lijep, nekako prirodan, iako je ona ukipljena. Ta njezina ukipljenost jedino je to mu smeta kod ovog prizora, ta nemogunost fizikog kontakta, to to je ne smije taknuti, i to to ne vidi ivot u njoj. To mu na neki nain izaziva odreenu bol. Posljednjim stihom (Ali ime Venecija sja udom tvoga imena) Ivanievi nam ukazuju na to da je ena o kojoj stihovi govore zaista bila pravi izvor silne radosti i ljubavnog ushita, kad taj protekli as odzvanja njezinim imenom a ne imenom Venecije; sama po sebi oaravajua Venecija zasjenjena je njome, njezinom zauvijek izgubljenom ljepotom i ljubavlju.

3.2. Previe nas dio zbirke Poezija (1964)

Previe nas na brodu ili bar tako mislimo i da bismo od sebe odvratili zlo od oluja od posljedica njinih odluismo nekoga od nas baciti preko palube

To uinimo i zatim kao kukamo: iako moradosmo nismo to poinili jer u tom asu mi ne bijasmo mi

Na elu nam svjetlost nevinosti

Tiina strana ponovno e oluja svjetlost potuliti

Pjesma je alegorina. Ivanievi ne pie o tome kako ih je na brodu previe, ve se time koristi kao metaforom za eliminaciju nekoga iz svog ivota. Ujedno i objanjava zato elimo to napraviti: "od oluja, posljedica njenih...". Zatim nam podastire opravdanje kako u tom trenutku, kada to napravimo, nismo bili svi svoji, te se time i tjeimo, uvjerimo sami sebe da nam bude lake, no svejedno podsvjesno znamo kako emo opet napraviti isto jer nas uskoro eka nova oluja. Ritam pjesme je usporen zbog toga to nema rime i zato to, zbog stvaranja dramatinosti, Ivanievi ubacuje kratki stih (tiina strana). Tim ubacivanjem kratkog stiha ujedno i preokree itatelja od uvjerenja da nita loe nije napravljeno do spoznaje da e to uiniti opet. Vidljivo je kako subjekt skree s jedne misli na drugu, kao da zna da je neto pogreno napravio, ali je neodluan u tome to e rei pa prvo govori da je to to su napravili pogreno, pa zatim nalazi opravdanje za svoje postupke (jer u tom asu mi ne bijasmo mi) te govori kako ipak nisu nita pogreno napravili, a zatim dolazi do spoznaje da je taj njihov postupak ipak bio zao i da e se nedvojbeno opet dogoditi.4. ZAKLJUAKPoezija Drage Ivanievia dolazila je do priznanja sporo, po svoj prilici zbog fakture, posve neobine u hrvatskom pjesnitvu potkraj meuratnog vremena. Nasuprot okolnim pjesnicima, Ivanievi je pronaao nov tip metafore, rasteretio se dotrajale versifiakcije te zanemario posustali ritam starije poezije. itanje njegove poezije zahtijeva ulaganje odreenog napora, praznine znaenja meu stihovima su tolike da je iznenaujue kako se ta modernost izraza uspjeno stavlja u slubu aktualnosti. Ivanievi je bio pjesnik trajnog razvitka, pjesnik koji je svoju punu zrelost dostigao kasno, kada je pred kraj svog ivota stupio na tlo akavskog dijalekta.Iako je njegova poezija relativno kasno prepoznata kao vano ostvarenje ovog razdoblja, danas nema sumnje da je Ivanievi jedan od znaajnijih predstavnika hrvatske meuratne knjievnosti.

Literatura

Frange, Ivo (1987). Povijest hrvatske knjievnosti. Zagreb: Matica hrvatska Ivanievi, Drago (2007). Izabrane pjesme. Zagreb: Matica hrvatska Mihanovi, Nedjeljko (1989). Drago Ivanievi : 1907 1981. Zagreb: Zagrebaka tiskara Pavleti, Vlatko (2010). Svjedok apokalipse. Zagreb: Epifanija

http://hbl.lzmk.hr/clanak.aspx?id=113 (pristupljeno 17.3.2014. u 17:31)