Planinarski vodič po Hrvatskoj

Planinarski vodič po Hrvatskoj

A L A N Č A P L A R

650 opisanih putova 1000 fotografija 75 zemljovida

Planinarskipo Hrvatskoj


ISBN 978-953-14-0856-1249,00 kn

www.mozaikknjiga.hr

9 7 8 9 5 3 1 4 0 8 5 6 1

Pla

nin

arsk

i vo

dič

po

Hrva

tsko

jA

LA

N

ČA

PL

ARKratice u ovom vodiču

PLANINARSKE KRATICEpl. planinarskiHPS Hrvatski planinarski savezHPD Hrvatsko planinarsko društvoPD Planinarsko društvoPK Planinarski klubGSS Gorska služba spašavanjaHGSS Hrvatska gorska služba spašavanjaKT kontrolna točkaHPO Hrvatska planinarska obilaznicaVPP Velebitski planinarski putGPP Goranski planinarski put

OPISI PUTOVAh sat’ minutal. lijevod. desnoa. st. autobusna stanicaž. st. željeznička stanicaž. željezničkiel. električnitel. telefon / telefonskiasf. asfaltnimak. makadamskiul. ulicak. br. kućni brojšum. šumarskilov. lovački

GEOGRAFSKE KRATICEm metarkm kilometarV. VelikiM. MaliD. DonjiG. GornjiN sjeverna geografska širinaE istočna geografska dužinas. sjevernisi. sjeveroistočnii. istočniji. jugoistočnij. južnijz. jugozapadniz. zapadnisz. sjeverozapadni

OSTALE KRATICEsv. svetisvj. svjetskist. stoljećeNP nacionalni parkPP park prirodeJU javna ustanovahrv. hrvatskiBiH Bosna i Hercegovina

AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autor i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisa »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, a užitak na izletima snažniji i potpuniji.

AlAn ČAPlAr istaknuti je hrvatski

planinarski publicist i urednik. Rođen je 4.

siječnja 1979. u Zagrebu. Organizator je i

vođa brojnih izleta, planinarski predavač

i pisac te popularizator planinarstva.

Planinari od malih nogu, od 1994. član je

HPD‑a Zagreb‑Matica, a od 2002. HPD‑a

Željezničar. Kao pročelnik odsjeka mladih

u tim planinarskim društvima osnažuje

rad s mladima svih uzrasta, organizira pla‑

ninarske škole i sudjeluje u radu uprave.

Autor je 12 planinarskih knjiga i priručnika

izdanih u Hrvatskoj, Italiji i BiH. Od 1999.

kao pročelnik Komisije za promidžbu i

izdavaštvo te član vodstva HPS‑a uspo‑

stavlja prve web stranice HPS‑a te uređuje

i grafički priprema desetke planinarskih

knjiga, vodiča, dnevnika i drugih izdanja.

Član je Vodičke službe HPS‑a i direktor po‑

duzeća Urednik d.o.o. koje pruža grafičke

usluge. Od 2001. godine glavni je urednik

časopisa »Hrvatski planinar«, najmlađi u

stoljetnoj povijesti časopisa. Izvršni je i

grafički urednik časopisa »Meridijani«, »Tu‑

rist plus«, »Ekološki glasnik« i »Speleolog«.

Nositelj je najvišeg priznanja Hrvatske

planinarske obilaznice i mnogih drugih

planinarskih nagrada i priznanja, a HPS ga

je 1998. proglasio planinarskim dužnosni‑

kom godine. Više puta primio je i godišnje

nagrade HPS‑a za najveći doprinos plani‑

narskoj publicistici.

Ovaj vodič preporučujuHrvatski planinarski savez iHrvatska gorska služba spašavanja.

Alan

Čap

lar

Alan

Čap

lar

45

Hrvatske planinePlaninarski vodič po Hrvatskoj

Hrvatska je srednjoeuropska i mediteranska zemlja; isto-dobno i planinska i nizinska, primorska i kontinentalna,

ljepotom jedinstvena, a brojnošću i raznolikošću prirodnih vri-jednosti jedna od najbogatijih u Europi. Mnogo prirodnih feno-mena što ih je priroda ovdje poput bisera razasula, upotpunjeni s kulturnim vrijednostima stvaranim tijekom godina i stoljeća, predstav ljaju neiscrpno vrelo mogućnosti među kojima planinari, izletnici i turisti mogu uvijek pronaći nešto za sebe.

Najviše hrvatske planine pripadaju Dinarskom gorju, tipič-nom području dubokoga krša s oštrim krškim oblicima,

oskudicom vode, siromaštvom vegetacije i razmjerno surovom klimom. Protežu se smjerom sjeverozapad–jugoistok u nekoliko usporednih nizova, koji počinju s otočnim planinama. Dinaridi svojom visinom i dužinom predstavljaju oštar zid prodoru medi-teranskih utjecaja u unutrašnjost.

Planine kontinentalne Hrvatske posve su drukčije. Njihov smjer pružanja nije jedinstven, ali se nigdje ne podudara s

dinarskim. Mahom su stare geološke građe, blažih strmina, raz-mjerno niske te bogate vodom i vegetacijom. Odlikuje ih brojnost vodenih tokova koji su kroz stoljeća usjekli duboke doline i tako stvorili šarolik reljef. Uglavnom su pokrivene šumom, a osobito su zanimljiva ona mjesta gdje se javljaju slikovite stijene, duboki kanjoni i pitome livade.

Za planinarenje je bitno i to da u Hrvatskoj postoje dvije kli-matske zone. U unutrašnjosti prevladava umjerena kontinen-

talna klima, djelomice i planinska, a područjem uzduž jadranske obale vlada ugodna mediteranska klima s mnogo sunčanih dana. Ljeta su suha i vruća, zime blage i vlažne.

Hrvatske planine

Sveti Jure, najviši vrh Biokova

Alan

Čap

lar

46

Hrvatske planine

Prirodna i geografska obilježja HrvatskePovršina i položaj, reljef, klima, šuma, prirodne vrijednosti

� Površina i geografski položajRepublika Hrvatska je smještena u jugoistočnom dijelu Europe. Iako površinom nije velika zemlja, zbog svojih geografskih zna-čajki i burnog povijesnog razvoja vrlo je raznolika. Površina ko-pnenog dijela Hrvatske iznosi 56 542 km2, a površina teritorijalnog mora 31 067 km2.S obzirom na izdužen i nepravilan oblik državnog te ritorija, Hrvatska ima razmjerno duge kopnene granice prema susjed-nim državama (BiH, Mađarskoj, Srbiji, Sloveniji, Crnoj Gori i na moru Italiji). Ukupna dužina hrvatskih kopnenih granica iznosi 2028 kilometara. Dužina morske obale je oko 5835 km, a od toga 4058 km čine obale otoka, hridi i grebena.

� Panonska, gorska i primorska HrvatskaGeografski se Hrvatska najčešće dijeli na panonsku, gorsku i pri-morsku Hrvatsku.Za panonsku Hrvatsku se često upotrebljava i naziv nizinska Hrvatska iako u njoj ima i mnogo starih gromadnih, odvojenih planina. Izdvojena pobrđa i gorja (Žumberačka gora, Macelj, Ivan-ščica, Kalnik, Medvednica, Bilogora, Moslavačka gora, Papuk, Dilj gora, Psunj, Krndija, Požeška gora) građena su uglavnom od starih stijena. Oko njih su pojasi srednje starih i mlađih stijena.U gorskoj Hrvatskoj gorski nizovi pružaju se pretežno od sjevero-zapada prema jugoistoku usporedo s jadranskom obalom. Planine gorske Hrvatske pripadaju Dinaridima, po postanku su mlade, a građene su uglavnom od vapnenca. Od dolina koje se pružaju iz-među tih planina najizraženija je Lička zavala između Velebita i Plješivice. Sjeveroistočno od nje je niža Unsko-koranska zaravan.Osnovno obilježje primorskoj Hrvatskoj daje Jadransko more. U osnovi dugu obalu Jadranskog mora dijelimo na Sjeverno hrvat-sko primorje i Južno hrvatsko primorje ( Dalmacija). U primor-skoj Hrvatskoj ima mnogo poluotoka, a najveći su Istra i Pelješac. Hrvatska je obala vrlo razvedena i ima ukupno 1244 otoka, hridi i grebena. Najveći otoci su Krk, Rab, Pag, Cres, Lošinj, Dugi otok, Kornati, Brač, Hvar, Vis, Korčula, Lastovo, Mljet i drugi. Dalje ili bliže od obalne crte pružaju se gore i planine (Učka, Ćićarija, planine u za le đu Riječkog zaljeva, Velebit, Dinara, Mosor, Bio-kovo, Sniježnica).

Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

Hrvatski dio Dinarida nudi jedinstven spoj mora i planina

Alan

Čap

lar

47


� Visinske zoneGledamo li reljef prema visinskim zonama, najveći dio Hrvatske zauzimaju ravničarske nizine i obalni pojas: na nad morskim visi-nama do 200 metara nalazi se 53,97 posto hrvat skog teritorija. U visinskoj zoni od 200 do 500 metara nadmorske visine nalazimo dosta prostrana područja brežuljaka i pobrđa, osobito u peripa-nonskom prostoru. I neka krška polja nalaze se na toj visini, kao i niži dijelovi gorske Hrvat ske i panonskih gora. Taj dio zauzima 27,54 posto teritorija Hrvatske. Velika je i visinska zona od 500 do 1000 metara koja se odnosi na 15,24 posto hrvatskog teritorija. To su uglavnom sredogorja i gore u gorskoj Hrvatskoj te u go-rama između Save i Drave. Visoravni i viša sredogorja Dinarida spadaju u visinsku zonu od 1000 do 1500 metara. To su izdvojena viša područja šuma i livada, a zauzimaju samo 3,14 posto terito-rija Hrvatske. Visinska zona iznad 1500 metara obuhvaća samo najviše dijelove Dinare, Velebita, Risnjaka, Biokova i Plješivice, a odnosi se samo na 0,11 posto hrvatskog teritorija. Najviši vrh Hrvatske visok je 1831 m, a nalazi se na planini Dinari.

� Krški reljefU građi reljefa primorske i gorske Hrvatske dominira krš. Pod tim imenom podrazumijevamo reljef nastao na karbonatnim stijenama mezozojske starosti. Manje površine pokriva i f liš koji je gospo-darski vrlo važan jer je sastavljen od nepropusnih sedimenata, uz izmjenu lapora, glinenih škriljevaca, pješčenjaka, konglomerata pa i samih vapnenaca. U vrlo malim količinama u tom se prostoru javlja niz drugih petrografskih sastojaka. Posebno je zanimljiva sedra koja kao šupljikava stijena nastaje otapanjem i taloženjem kalcijeva karbonata u koritima krških rječica.Krški reljef oblikovan je ponajviše f luviokrškim procesima, tj. djelovanjem vode. Kategoriji denudacijsko-akumulacijskog i

Škrape u Kamenoj galeriji kod Stapa

Alan

Čap

lar

Bojinac na južnom Velebitu

Kris

tina

Nov

ak

Velika Duvjakuša - najviši vrh Troglava na hrvatskom teritoriju

Alan

Čap

lar

48

Hrvatske planine

tektonsko-akumulacijskog reljefa pripadaju flišne udoline i polja u kršu (zavale). Na malim površinama nalazimo ponešto lesa i pijeska.Manje, a ponekad i prostrane suhe kamene površine, veličine i nekoliko desetaka četvornih kilometara, pripadaju otvorenom tipu krških reljefnih oblika – to su zaravni u kršu. Te su zaravni formirane procesima denudacije, odnosno fluvijalnom erozijom i korozijom (a prisutni su i drugi, poligenetski razlozi). Zaravni u našem kršu nalaze se uglavnom na nadmorskim visinama od 100 do 400 metara. One su često obrasle mediteranskom makijom, a površina im nije jednolična. Uz bezbrojne škrape, na tim se za-ravnima mogu uočiti i manje krške uvale, ponikve te drugi manji krški površinski oblici. Tekućice koje su opstale u tim uvjetima često imaju slikovit kanjonski oblik, uz pojavu sedrenih barijera u koritima. Tipične primjere velikih zaravni u kršu nalazimo u sjevernoj i srednjoj Dalmaciji, oko Krke i Čikole te Cetine, a ima ih i u jugozapadnoj Istri, na Kordunu i drugdje.Najvažniji zatvoreni krški oblici su polja u kršu, krške uvale te ponikve ili dolci (doci). Gospodarski su najvažnija polja u kršu. Najveći dio naših polja u kršu zapravo su najniži dio tektonskih potolina, odnosno međugorskih zavala. Zatim su današnje stanje oblikovali brojni denudacijsko-akumulacijski procesi (f luvijalni, erozijski, padinski, jezerski). Na tim mlađim naslagama teku vo-dotoci koji su često ponornice. Najplodnija su periodično plavljena

Hrvatske planine > Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

Stjenoviti zid Biokova

Putovi u krševitim planinama u pravilu su opasniji i strmiji

Alan

Čap

lar

TZ M

akar

ske

49


Ante

Vuk

ušić

Meteorološki instrumenti na Zavižanu

polja u kršu, kao što su primjerice Gacko, Krbavsko, Imotsko, Vr-goračko, Sinjsko (Cetinsko), Blatsko polje i druga. Dijelovi nekih polja stalno su pod vodom pa govorimo o jezerima u kršu – najpo-znatija su Baćinska jezera te dva Vranska jezera, jedno na Cresu, a drugo pokraj Biograda.

� Klimatska obilježjaPod utjecajem globalnog strujanja zraka te regionalnih reljefnih značajki i utjecajem Jadranskog mora u Hrvatskoj razlikujemo tri klimatsko-vegetacijske zone. To su: 1. mediteranska, 2. panonska i peripanonska te 3. gorska klimatsko-vegetacijska i ekološka zona.Prosječni iznosi i godišnji hod temperatura zraka uvelike se ra-zlikuju u pojedinim regijama Hrvatske. Postoje i velike lokalne razlike, što je prije svega određeno geografskim položajem i re-ljefom. Umjerenost klime Hrvatske očituje se u ne tako hlad nim zimama i ne previše vrućim ljetima. U najhlad nijoj regiji, gorskoj Hrvatskoj, prosječne temperature siječnja kreću se do –4 °C, a u srpnju od 15 do 20 °C. Tek malo viši temperaturni prosjeci bilježe se u kontinentalnoj nizinskoj Hrvatskoj. Tu je siječanj u prosjeku s temperaturama od –2 do oko 0 °C, a srpanj je malo topliji – od 18 do 22 °C. Najtoplije je, dakako, u primorskoj Hrvatskoj gdje prosječne temperature siječnja iznose od 4 do 6 °C, a u srpnju od 22 do 24 °C.Temperaturne maksimalne godišnje razlike ili amplitude u Hr-vatskoj iznose i više od 50 °C. One su najveće u kontinentalnim nizinama, ali i na višim planinama jer se kopno brže hladi, ali i zagrijava. Blag utjecaj mora uvjetuje stabilnije temperature u primorskoj Hrvatskoj. U pravilu su temperature više od zapada prema istoku u unutrašnjosti, odnosno od sjeverozapada prema jugoistoku na primorju. Hladnije je prema zapadu i sjeveru, a pogotovo prema višoj nadmorskoj visini.U prostoru nizinske i gorske Hrvatske broj sunčanih sati uglav-nom ne prelazi 2000 sati godišnje. Primorska Hrvatska, uključu-jući cijelu Dalmaciju, ima mnogo veću insolaciju – do 2700 sati godišnje. Najviše je sunčanih sati godišnje na otocima i u južnoj Hrvatskoj.S godišnjim prosjekom između 800 i 1000 mm padalina Hrvatska je umjereno humidna zemlja. Prostorni raspored padalina i prema količini je različit u regijama Hrvatske. Dinaridi su velika prirodna brana kišonosnim oblacima te najveće količine padaju na obalnoj strani i u središnjem dijelu visokih gorskih lanaca. Zato pučinski i udaljeniji otoci imaju razmjerno malo padalina, kao i niži dijelovi obale te cijela nizinska Hrvat ska. U sjevernoj Hrvatskoj količina padalina opada od zapada prema istoku jer kiše donose zapadni vjetrovi.Vjetrovi su najjači u zimskom dijelu godine, a jači su u primorskoj i gorskoj Hrvatskoj. Najpoznatiji vjetar na jadranskom obalnom

Zima na južnom VelebituN

P Pa

klen

ica

50

Hrvatske planine

Nacionalni park Plitvička jezera - naš najpoznatiji nacionalni park

Alan

Čap

lar

području je bura. Nastaje prelijevanjem hladnog zraka iz Panonske nizine preko Dinarida na obalu Jadrana. Obično bura traje i ne-koliko dana. Njezino pojavljivanje i snaga ovise o odnosu ciklona i anticiklona nad ovim dijelom Europe, ali i o topografiji lokalnog reljefa.

� Šumsko bogatstvoS oko 20 800 četvornih kilometara pod šumama, ili 36,7 posto kopnenog nacionalnog teritorija, Hrvatska spada među malo-brojne europske zemlje koje imaju bogat i raznovrstan šumski fond. I šume ulaze u veliko hrvatsko prirodno bogat stvo od oko 3800 biljnih vrsta. Iako čovjek sve više oblikuje prirodne pejzaže, često im nanoseći nenadoknadivu štetu, u Hrvatskoj su ostale sačuvane velike površine prirodnih šuma.Najveće šumske površine očuvane su u gorskoj Hrvatskoj, posebno u njegovu zapadnom dijelu. Dosta je šuma sačuvano i u peripa-nonskom prostoru, pogotovo u gorju. Najveći dio hrvatskih šuma su bjelogorične šume (oko 80%), na četinjače otpada oko 13, a na mješovite šume oko 7 posto.U odnosu na klimatsko-vegetacijska područja, kao i druge faktore, u Hrvatskoj razlikujemo tri glavna šumska područja. 1. Kontinen-talno šumsko područje uglavnom zauzima panonsku i peripanon-sku Hrvatsku. Tu prevladavaju šume hrasta (u nižim lužnjak, a u višim kitnjak), bukve, smreke, jele, vrbe, johe i drugih vrsta. 2. Područje šuma visokoga krša odnosi se ponajprije na gorsku Hrvatsku, odnosno na Gorski kotar i Liku. Ovdje prevladavaju šume bukve, hrasta i četinjača. 3. Područje šuma degradiranoga krša odnosi se uglavnom na primorsku Hrvatsku. Autohton šum-ski pokrov je degradiran pa je najviše površina na vapnencima i f lišu pokriveno makijom, garigom i šikarama te kamenjarom s vrlo skromnom vegetacijom. Pravih šuma je malo – samo oko 20 posto.

� Zaštićena priroda HrvatskeNaša se zemlja odlikuje raznovrsnošću prirodnih ljepota. Budući da je priroda najbolje sačuvana u planinama, nije slučajno što se većina zaštićenih područja nalazi upravo u njima. Danas je u Hr-vatskoj zaštićeno oko 750 prirodnih posebnosti. Od toga je oko 330 nepokretnih (prostornih) objekata, čija je površina od oko 4500 četvornih kilometara (oko 8% državnog teritorija). Uz reljefne, hidrogeografske, ambijentalne i slične prirodne fenomene, zašti-ćene su i posebnosti biljnoga i životinjskoga svijeta, kao i njihova staništa.Razina zaštite za različite objekte ima više stupnjeva, ovisno o procjeni vrijednosti spomenika prirode. Kategorije zaštite danas su uglavnom sljedeće: 1. strogi rezervat, 2. nacionalni park, 3. po-

Prirodna i geografska obilježja Hrvatske

Šuma na Oštrom Medvjeđaku u Lici

Alan

Čap

lar

51


Runolist

Mili

jvoj

Rih

tarić

sebni rezervat, 4. park prirode, 5. park-šuma, 6. regionalni park, 7. zaštićeni krajobraz, 8. spomenik prirode, 9. spomenik parkovne arhitekture.U Hrvatskoj je danas osam nacionalnih parkova. To su Plitvička jezera, Paklenica, Risnjak, Mljet, Kornati, Brijuni, Krka i Sjeverni Velebit.Kao park prirode zaštićena su uglavnom šira vrijedna područja močvarnih riječnih poloja ili gorskih masiva koja imaju specifič-nosti biljnog i životinjskog svijeta te zanimljivu geomorfologiju. Status parka prirode danas u Hrvatskoj ima 11 područja. To su Ko-pački rit, Medvednica, Velebit, Biokovo, Telašćica, Lonjsko polje, Papuk, Učka, Žumberak – Samoborsko gorje, Vransko jezero kod Biograda i Lastovsko otočje. Hrvatski strogi prirodni rezervati su Hajdučki i Rožanski kukovi na Velebitu te Bijele i Samarske stijene na Velikoj Kapeli. Od ostalih važnih zaštićenih objekata prirode treba navesti da se u Hrvatskoj nalazi i sedamdesetak posebnih rezervata, od kojih se tridesetak odnosi na rezervate šumske vege-tacije. Rezervati se odnose na botaničke (zaštita biljnih vrsta), geo-morfološko-hidrološke (zaštita reljefnih oblika i voda), ornitološke (zaštita ptica), ihtiološke (zaštita riba), maritimne (zaštita mora i pod morja), zoološke (zaštita životinja) i druge osobitosti. Osim ovih, u popisu hrvatske prirodne baštine nalazi se i dvadesetak zaštićenih park-šuma, tridesetak zaštićenih krajolika, sedamdese-tak posebnih spomenika prirode i više od stotinu hortikulturnih spomenika.Osim područja, zaštićuju se biljne i životinjske vrste te minerali, sigovine i fosili.

Strogi prirodni rezervat Bijele i Samarske stijene u Velikoj Kapeli

Alan

Čap

lar

52

Hrvatske planine

Što pružaju hrvatske planinePlaninarske, penjačke, speleološke, skijaške i druge mogućnosti

� Najpopularnija planinarska odredištaZahvaljujući blizini Zagreba, planinarski najpopularnije gore su Medvednica i Samoborsko gorje s obiljem staza, domova i drugih planinarskih ciljeva. Malo dalje, ali ne manje zanimljivo je Žumbe-račko gorje i planine Hrvatskog zagorja (Kalnik, Ivanščica, Ravna gora, Strahinjščica, Kostelsko gorje, Cesargradska gora). Slavonske gore su Psunj, Papuk, Krndija, Požeška gora i Dilj.Gorski kotar je prostrano planinsko područje s mnogo planinar-skih ciljeva i prijelazno područje između Alpa i Dinarida. Velik dio Gorskog kotara zauzima Velika Kapela u kojoj se nalaze prave planinarske poslastice: Bijele stijene, Samarske stijene, Bjelolasica, Klek. Na zapadnom i sjevernom rubu Gorskog kotara ističu se Ri-snjak, Tuhobić, Bitoraj, Viševica, Kobiljak i Medviđak.Uz more se nalaze naše najviše i najljepše planine - Učka i Ćića-rija u Istri, Obruč i Snježnik u Hrvatskom primorju te planine Dalmacije (Kozjak, Mosor, Omiška Dinara, Biokovo). Malo dalje od mora dižu se Svilaja, Promina, Kamešnica te Dinara, čiji je vrh najviši u Hrvatskoj (1831 m). Veličinom, ljepotom i bogatstvom zanimljivosti posebno mjesto među hrvat skim planinama zauzima Velebit. Velebit je ujedno i najduža hrvatska planina (od Senja do Zrmanje proteže se u dužinu više od 140 km).Otočne planine nisu odveć visoke, ali su zbog vidika na more i priobalne planine zanimljive kao planinarski ciljevi (vrhovi Brača, Cresa, Lošinja, Hvara, Visa, Krka, Paga, Raba, Kornata i dr.). Naj-viši otočni vrh Hrvatske je Vidova gora na Braču.

Na Vučjaku na sjevernom Velebitu

Mor

ana

Dul

ić

Što pružaju hrvatske planine

Alan

Čap

lar

Bačić kuk na srednjem Velebitu

53


Penjanje na Mosoru

Gor

an G

abrić

Speleološka vježba

Vlad

o Bo

žić

� Penjačke mogućnostiHrvatske planine s mnogo vapnenačkih i ostalih stijena iznimno su povoljne za penjanje. Iako naše stijene nisu osobito visoke, one obiluju penjačkim problemima svih stupnjeva težine. Kako ih je dosta u blizini mora, mnogo njih omogućuju uspone u gotovo ljetnim uvjetima tijekom cijele godine. Alpinističke mogućnosti u stijenama Paklenice poznate su u međunarodnim razmjerima i predstavljaju pravi penjački raj. Danas je u Hrvatskoj uređeno ne-koliko desetaka stijena i nekoliko stotina smjerova. Najpopularnija penjališta su Paklenica, Klek, Dvigrad u Istri, Vela draga pod Uč-kom, Veliki Kalnik, Podrutski Gubec na Ivanščici, Gorsko zrcalo na Medvednici, Okić i Flinka u Samoborskom gorju, Sokoline na Papuku i Marjan kod Splita.

� Speleološke mogućnostiZahvaljujući vapnenačkoj građi i neobičnom bogatstvu pod-zemnog reljefa, naše su dinarske planine neiscrpno područje za speleološko djelovanje. U nas se speleologijom bave, osim neko-licine profesionalaca, i brojni amateri organizirani unutar plani-narskih društava u speleološke odsjeke i samostalne speleološke udruge. Rezultati njihova istraživanja često su vrlo vrijedni sa znanstvenoga gledišta.U Hrvatskoj ima nekoliko tisuća speleoloških objekata, od kojih se u ovom vodiču spominju samo oni koji se ističu veličinom, ljepo-tom ili uređenim prilazom. Za turistički posjet danas je uređeno petnaestak špilja, većinom u planinskim područjima. To su Veter-nica na Medvednici, Grgosova špilja kod Otruševca u Samobor-skom gorju, Vrlovka kod Kamanja, Lokvarka i Vrelo u Gorskom kotaru, jama Baredine u Istri, Biserujka na Krku, Baračeve špilje i Samograd u Lici, Manita peć i Cerovačke špilje na Velebitu, Vra-njača pod Mosorom te Zmajeva špilja na Braču.Najdublje hrvatske jame su Lukina i Slovačka jama na sjevernom Velebitu, a najduži špiljski sustav Ðula–Medvedica kod Ogulina. Najdublje velebitske jame su po dubini i veličini svojih okomica poznate u svjetskim razmjerima.

� Skijaške mogućnostiSkijaške mogućnosti u hrvatskim planinama općenito nisu dobre. U kontinentalnoj Hrvatskoj nedostaje padina slobodnih od šume, a u južnoj je snježni plašt nestalan zbog blizine mora i vjetra juga. Na pojedinim planinama kao skijališta služe šumski prosjeci na sjevernim padinama. Najbolje skijaške mogućnosti pruža Gorski kotar. Danas su glavna skijaška središta: Bjelolasica, Begovo Raz-dolje, Mrkopalj, Platak, Tršće, Petehovac i Medvednica.

54

Hrvatske planine

Najviši vrhoviNajviše planine, najviši otoci, najviši vrhovi hrvatskih županija, vrhovi viši od 1500 metara

Hrvatske planine nigdje ne premašuju visinu od 2000 metara pa Hrvatska na svojem teritoriju nema iznimno visokih vr-

hova. Zbog toga je većina vrhova, međutim, razmjerno dostupna, što hrvatske planine čini vrlo pogodnim, praktički idealnim za planinarenje. Ljepoti naših planina dodatno pridonosi činjenica da su vrhovi po svojim obilježjima vrlo različiti. Dok je glavnina vrhova u panonskom dijelu Hrvatske pod šumom, gotovo svi veći vrhovi u dinarskom dijelu Hrvatske su goli i dobri su vidikovci.Najviši hrvatski vrh je Dinara (1831 m) iznad Knina. Najviši vrh u Slavoniji je Brezovo polje (984 m) na Psunju, a najviši vrh sjeve-rozapadne Hrvatske Sveta Gera (1181 m) na Žumberku. U Gor-skom kotaru najviša je Kula (1534 m) na Bjelolasici, a u Istri Vojak (1396 m) na Učki. Najviši velebitski vrh je Vaganski vrh (1757 m), a Dalmacijom dominira Sv. Jure (1762 m) na Biokovu.

Najviše planine u Hrvatskoj

Planina Visinaq 1. Dinara 1831 mq 2. Biokovo (Sv. Jure) 1762 mq 3. Velebit (Vaganski vrh) 1757 m

4. Troglav (V. Duvjakuša) 1708 mq 5. Lička Plješivica (Ozeblin) 1657 mq 6. Kremen 1590 mq 7. Bjelolasica (Kula) 1534 mq 8. Risnjak (V. Risnjak) 1528 mq 9. Svilaja 1508 mq 10. Snježnik 1506 m

Najviši jadranski otoci

Otok Vrh Visinaq 1. Brač Vidova gora 780 m

2. Cres Gorica 648 mq 3. Hvar Sveti Nikola 626 m

q 4. LošinjOsorščica (Televrina)

589 m

q 5. Vis Hum 587 mq 6. Krk Obzova 569 m

7. Korčula Klupca 568 mq 8. Mljet Velji grad 514 m

9. Lastovo Hum 417 mq 10. Rab Kamenjak 403 m

Najviši vrhovi hrvatskih županija

Županija Vrh Visinaq I. Zagrebačka bezimeni vrh na Žumberku 1006 mq II. Krapinsko-zagorska Ivanščica 1060 m

III. Sisačko-moslavačka Piramida na Zrinskoj gori 616 mq IV. Karlovačka V. Javornica na V. Kapeli 1374 mq V. Varaždinska Ivanščica 1060 mq VI. Koprivničko-križevačka Vranilac na Kalniku 643 m

q VII. Bjelovarsko-bilogorskaCrni vrh na zapadnom Papuku

865 m

q VIII. Primorsko-goranska Kula na Bjelolasici 1534 mq IX. Ličko-senjska Vaganski vrh na Velebitu 1757 mq X. Virovitičko-podravska Papuk 953 mq XI. Požeško-slavonska Brezovo polje na Psunju 984 mq XII. Brodsko-posavska Kapavac na Požeškoj gori 618 mq XIII. Zadarska Kremen 1590 mq XIV. Osječko-baranjska Petrov vrh na Krndiji 700 mq XV. Šibensko-kninska Dinara 1831 mq XVI. Vukovarsko-srijemska Liska na Fruškoj gori 297 mq XVII. Splitsko-dalmatinska Sveti Jure na Biokovu 1762 mq XVIII. Istarska Veliki Planik na Ćićariji 1272 m

qXIX. Dubrovačko--neretvanska

Sv. Ilija na Sniježnici 1234 m

q XX. MeđimurskaMohokos u Međimurskim goricama

344 m

q XXI. Grad Zagreb Sljeme na Medvednici 1033 m

Oznakom markacije istaknuti su vrhovi do kojih vode markirani planinarski putovi.

Na Dinari, najvišem vrhu Hrvatske

Alan

Čap

lar

Najviši vrhovi

55


Najviši vrhovi Hrvatske (svi vrhovi viši od 1500 m)

Vrh Visina Masiv ili regijaq 1. Dinara 1831 m Dinara – 1.q 2. Sveti Jure 1762 m Biokovo – 1.q 3. Vaganski vrh 1757 m Juž. Velebit – 1.q 4. Sveto brdo 1751 m Juž. Velebit – 2.

5. Babin vrh 1744 m Juž. Velebit – 3.6. Babin vrh 1736 m Juž. Velebit – 4.7. Segestin 1715 m Juž. Velebit – 5.8. Malovan 1709 m Juž. Velebit – 6.9. Velika Duvjakuša 1708 m Troglav – 1.

q 10. Mali Rajinac 1699 m Sjev. Velebit – 1.11. Gnjat 1696 m Troglav – 2.

q 12. Veliki Zavižan 1676 m Sjev. Velebit – 2.q 13. Vratarski kuk 1676 m Sjev. Velebit – 3.q 14. Zaviž. Pivčevac 1676 m Sjev. Velebit – 4.q 15. Gromovača 1675 m Sjev. Velebit – 5.

16. Torlakova glava 1674 m Troglav – 3.17. Goli vrh 1669 m Sjev. Velebit – 6.18. Jančarska glava 1669 m Troglav – 4.

q 19. Veliki Rajinac 1667 m Sjev. Velebit – 7.q 20. Seravski vrh 1663 m Sjev. Velebit – 8.q 21. Krajačev kuk 1659 m Sjev. Velebit – 9.

22. Veliki Troglav 1658 m Biokovo – 2.q 23. Ozeblin 1657 m Lička Plješivica – 1.

24. Plješivica 1654 m Sjev. Velebit – 10.q 25. Kuk (Hajdučki k.) 1650 m Sjev. Velebit – 11.q 26. Gola Plješivica 1649 m Lička Plješivica – 2.q 27. Golubić 1649 m Sjev. Velebit – 12.q 28. Vučjak 1645 m Sjev. Velebit – 13.q 29. Sveti Ilija 1642 m Biokovo – 3.

30. Zalovačko bilo 1642 m Sjev. Velebit – 14.q 31. Crikvena 1641 m Sjev. Velebit – 15.

32. Badanj 1638 m Juž. Velebit – 7.33. Rožanski vrh 1638 m Sjev. Velebit – 16.34. Višerujna 1632 m Juž. Velebit – 8.

q 35. Veliki Kozjak 1629 m Sjev. Velebit – 17.q 36. Šatorina 1622 m Sred. Velebit – 1.q 37. Zečjak 1622 m Sred. Velebit – 2.

38. Trovrh 1622 m Lička Plješivica – 3.q 39. Šćirovac 1618 m Biokovo – 4.

40. Plješivički kamen 1616 m Lička Plješivica – 4.q 41. Visočica 1615 m Juž. Velebit – 9.

42. Matijević brijeg 1611 m Sred. Velebit – 3.43. Rudi Lisac 1611 m Lička Plješivica – 5.44. Alančić 1611 m Sjev. Velebit – 18.45. Snježnik 1610 m Sjev. Velebit – 19.

q 46. Goljak 1605 m Sjev. Velebit – 20.47. Ograđenik 1604 m Sred. Velebit – 4.

Vrh Visina Masiv ili regija48. Ćelavac 1601 m Juž. Velebit – 10.49. Štirovac 1596 m Juž. Velebit – 11.

q 50. Ozeblin 1591 m Lička Plješivica – 6.q 51. Kremen 1590 m Lička Plješivica – 7.

52. Orbazovac 1590 m Sred. Velebit – 5.53. Ošljak 1589 m Dinara – 2.54. Robinac 1587 m Sjev. Velebit – 21.55. Vučjak 1586 m Sjev. Velebit – 22.56. Jančija glava 1585 m Dinara – 3.57. Golovrhe 1584 m Juž. Velebit – 12.58. Velika Glavica 1580 m Troglav – 5.

q 59. Mali Golić 1577 m Sjev. Velebit – 23.60. Kozjak 1572 m Juž. Velebit – 13.61. Medin Golić 1566 m Sred. Velebit – 6.62. Crni vrh 1563 m Lička Plješivica – 8.63. Kitavac 1562 m Sjev. Velebit – 24.64. Pljišivica 1560 m Sjev. Velebit – 25.65. Korenik 1556 m Biokovo – 5.66. Cipaljski vrh 1556 m Sred. Velebit – 7.67. Sevaljev brig 1555 m Biokovo – 6.68. Borovačko brdo 1553 m Sred. Velebit – 8.69. Ljuljevačko bilo 1552 m Sred. Velebit – 9.70. Javornik 1552 m Lička Plješivica – 9.71. Veliki Golić 1550 m Sred. Velebit – 10.72. Orlovača 1545 m Troglav – 6.73. Mala Visočica 1545 m Juž. Velebit – 14.74. Ložnica 1545 m Sred. Velebit – 11.75. Pištolin Golić 1543 m Sred. Velebit – 12.76. Lisac 1541 m Sred. Velebit – 13.77. Antića glavica 1539 m Troglav – 7.

q 78. Kimet 1536 m Biokovo – 7.79. Jasenovac 1536 m Sred. Velebit – 14.80. Zeleno 1535 m Biokovo – 8.

q 81. Kula (Bjelolasica) 1534 m Gorski kotar – 1.q 82. Veliki Risnjak 1528 m Gorski kotar – 2.

83. Jurakovački kuk 1525 m Sred. Velebit – 15.84. Čakolica 1521 m Troglav – 8.85. Jančag 1516 m Troglav – 9.86. Prkos 1515 m Lička Plješivica – 10.87. Debeli vrh 1514 m Lička Plješivica – 11.88. Golubić 1513 m Sred. Velebit – 16.89. Klanac 1512 m Sred. Velebit – 17.

q 91. Svilaja 1508 m Svilaja – 1.92. Debeljak 1506 m Sred. Velebit – 18.

q 93. Snježnik 1506 m Gorski kotar – 3.q 94. Javornik 1505 m Sred. Velebit – 19.q 95. Laktin vrh 1504 m Sred. Velebit – 20.

Popis najviših planinskih vrhova u Hrvatskoj izrađen je na temelju popisa koji je pripremio i 1990. u časopisu »Naše planine« objavio Vladimir Volenec. Ovaj popis obuhvaća sve vrhove koji predstavljaju zasebne vršne cjeline, a ako se neko brdo sastoji od nekoliko vršaka u nizu, uvršten je samo najviši. Drugim riječima, nisu obuhvaćeni niži vrhovi koji kao manji vršci pripadaju tim cjelinama.

Planinarski vodič po Hrvatskoj


650 opisanih putova 1000 fotografija 75 zemljovida

Planinarskipo Hrvatskoj


ISBN 978-953-14-0856-1249,00 kn

www.mozaikknjiga.hr

9 7 8 9 5 3 1 4 0 8 5 6 1

Pla

nin

arsk

i vo

dič

po

Hrva

tsko

jA

LA

N

ČA

PL

ARKratice u ovom vodiču

PLANINARSKE KRATICEpl. planinarskiHPS Hrvatski planinarski savezHPD Hrvatsko planinarsko društvoPD Planinarsko društvoPK Planinarski klubGSS Gorska služba spašavanjaHGSS Hrvatska gorska služba spašavanjaKT kontrolna točkaHPO Hrvatska planinarska obilaznicaVPP Velebitski planinarski putGPP Goranski planinarski put

OPISI PUTOVAh sat’ minutal. lijevod. desnoa. st. autobusna stanicaž. st. željeznička stanicaž. željezničkiel. električnitel. telefon / telefonskiasf. asfaltnimak. makadamskiul. ulicak. br. kućni brojšum. šumarskilov. lovački

GEOGRAFSKE KRATICEm metarkm kilometarV. VelikiM. MaliD. DonjiG. GornjiN sjeverna geografska širinaE istočna geografska dužinas. sjevernisi. sjeveroistočnii. istočniji. jugoistočnij. južnijz. jugozapadniz. zapadnisz. sjeverozapadni

OSTALE KRATICEsv. svetisvj. svjetskist. stoljećeNP nacionalni parkPP park prirodeJU javna ustanovahrv. hrvatskiBiH Bosna i Hercegovina

AlAn ČAplAr dobro je poznat hrvatskim planinarima kao autor i urednik brojnih planinarskih knjiga te kao urednik časopisa »Hrvatski planinar«. Njegova najopsežnija knjiga, »Planinarski vodič po Hrvatskoj«, pruža sveobuhvatan pregled mogućnosti za planinarenje u Hrvatskoj. Obiljem pažljivo prikupljenih konkretnih i praktičnih podataka, modernim pristupom i bogatom grafičkom opremom ovaj vodič služi za planiranje lakih poludnevnih šetnji, cjelodnevnih izleta i višednevnih tura. Osim tekstom, sva planinska područja predstavljena su preglednim zemljovidima u mjerilu 1:100 000, a sva odredišta atraktivnim fotografijama. Iskusnim planinarima, ali i povremenim izletnicima te svima koji žele upoznati ljepote hrvatskih planina uz ovaj će vodič snalaženje u njima biti jednostavnije i sigurnije, a užitak na izletima snažniji i potpuniji.

AlAn ČAPlAr istaknuti je hrvatski

planinarski publicist i urednik. Rođen je 4.

siječnja 1979. u Zagrebu. Organizator je i

vođa brojnih izleta, planinarski predavač

i pisac te popularizator planinarstva.

Planinari od malih nogu, od 1994. član je

HPD‑a Zagreb‑Matica, a od 2002. HPD‑a

Željezničar. Kao pročelnik odsjeka mladih

u tim planinarskim društvima osnažuje

rad s mladima svih uzrasta, organizira pla‑

ninarske škole i sudjeluje u radu uprave.

Autor je 12 planinarskih knjiga i priručnika

izdanih u Hrvatskoj, Italiji i BiH. Od 1999.

kao pročelnik Komisije za promidžbu i

izdavaštvo te član vodstva HPS‑a uspo‑

stavlja prve web stranice HPS‑a te uređuje

i grafički priprema desetke planinarskih

knjiga, vodiča, dnevnika i drugih izdanja.

Član je Vodičke službe HPS‑a i direktor po‑

duzeća Urednik d.o.o. koje pruža grafičke

usluge. Od 2001. godine glavni je urednik

časopisa »Hrvatski planinar«, najmlađi u

stoljetnoj povijesti časopisa. Izvršni je i

grafički urednik časopisa »Meridijani«, »Tu‑

rist plus«, »Ekološki glasnik« i »Speleolog«.

Nositelj je najvišeg priznanja Hrvatske

planinarske obilaznice i mnogih drugih

planinarskih nagrada i priznanja, a HPS ga

je 1998. proglasio planinarskim dužnosni‑

kom godine. Više puta primio je i godišnje

nagrade HPS‑a za najveći doprinos plani‑

narskoj publicistici.

Ovaj vodič preporučujuHrvatski planinarski savez iHrvatska gorska služba spašavanja.

Documents

Planinarski vodič po Hrvatskoj