61
Jadranka Ahlgren Planine, pesme

Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Embed Size (px)

DESCRIPTION

My books of poetry. I was looking for editor but could not find, but I am sending poems to different competition

Citation preview

Page 1: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Jadranka Ahlgren

Planine, pesme

Page 2: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Recenzent: Božidar Mandić

Lektura i korektura: Ivana Kalezić

Tehnički urednik: Predrag Ristić

Korice:

Crtež: Nikola Mihić, Vodice, Hrvatska

Dizajn: Andrej Bunuševac

2

Page 3: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Crnobelo

U jednom trenutkuod mene se odvojila rukai spustila na tvoju.Da li može?

Zrnca prašine lebde u vazduhu u zaslepljujućim zracimaniskog sunca koje upada u sobui pravi slike tako jasnim,dok srce razdragano kuca.

Bela ruka na crnojparalelno sa razgovorom,u skromnoj sobisa desetak ljudi,tog umornog popodneva...

A onda, sve je nestalocela stvarnost,samo ruka u ruci je ostala,ceo Kosmos.

3

Page 4: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Ostrvo ljubavi

Zlatna zvezda suncasrebrna zvezda noći,dugine boje,more, masline, vidikovac, borovi, smokve, zrikavaci,mislili smo trajaće večnoa nije!

Noću,po izgubljenim zaseocimanajdaljeg ostrva na svetu,golotinja na belim čaršavima i znoj, a gde si sada,iza kog okeana, opterećen, rezervisan, baš kao i ja,sad kad je skoro svenemoguće.

Otkriće ljubavi, ta velika sloboda,najlakša, najteža,ne može bez krila...Tako krhka, brzo su spala...Da sam znala,ostala bih na ostrvujoš mesec dana...

4

Page 5: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Pesma o Istu

Ako skupiš hrabrosti da ne budeš ničijia sve je isto ako si i nečiji,sve je tvoje, smejao se Isto…

Kako je samo sam sebeznao da napravi još sladjima kako su gorke bile njegove samoće.

Ali istrajavao je u tome, nije se davaoili se bar trudio da to tako izgledai uspeo u tome, Isto.

5

Page 6: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Različito

Nešto mi ne da dabude isto, zove serazličito…

Pod glavu kamenu srce plamenna put sama, tama jetama…

6

Page 7: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Na mostu

Na mostu stojim i razmišljam na koju ću stranu?

Da li mora da se bira?Mora...

Da li može da se premosti?Može, ako hoćeš da sa nogama stojiš na obe strane...

Hoću !

7

Page 8: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Rastanak

Mala ulica Sokolska, Beograd.Hodam.

Prizemnice, trošne,primaju.

Lakše mi je.

Hodam ulicom i gledam,sve je isto kao prei ništa više nije isto.

8

Page 9: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

T – Centralen

U mislima sa prošlim ljubavimaa bilo ih je mnogo,ne primećujem da nema nikogda me voli.Sećam se,ljubiš me.U hladnoj noćiuz vozove što tutnje,to me greje

9

Page 10: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Drugi dan

U srcu kamenu stomaku plamen,na terasi golubica muklo guče,došao golub.

Muklostraspaljuje plamen,topi se hladan kamen,nemoguće je izbećiumaći, uteći.

10

Page 11: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Sumnja u slobodu

Prazna mi kuća ostaod zlatnih djindjuvaništa ne osta,ode mi milošta,sve djindjuve prodaosta ko kolac,ulovi me osamalovac...

A sad,misli i vidigde sve to vodi,o kakvoj slobodisanjaš ti vučicena pragu ruševne kućice?

11

Page 12: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Trenuci sumnje

Deca,posao,strast,samoća.Bolesna moma leži,opala ručica,haos kućica,gladna dečica,umorila se vučica.

12

Page 13: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Zemlja ljubavi

Gde svako svog partnera imaa glavne bitke se vode u krevetu,gde je teško biti sami amazonke su se pojavile,gde se ljubav sisa svakodnevnou miru, bogastvu i sa punim pravom,gde je udata poklekla isto kao neudataa muž joj je plakao sam u svojoj sobidok su im najbolji prijateljisrećni u braku već godinamajer nikakvih pravila u ljubavi nema,gde su mnogi, po ličnom izboru,ostavili one koji ih volejer nisu osećali isto,a mnogi su ostali zajedno samo iz interesa, u ljubavi i mržnji - do kraja!Gde je ljubav apriorijajer bez nje se ne može,gde se i stari trude da volei uspevaju u tome,gde se pokušava u ljubavi živeti prostoi u vreme mašina,što je nemoguće,u snu neostvarenom,u Švedskoj.

13

Page 14: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Na grobu Grete Garbo

U pozadini – šipurci.Na kamenu friz u dva skoka, amfora,tudje ime... skromna...

Muk što ne zvoni,horizont što puca!

Šta je ona htela,zašto je krenula,zašto se vratila?

Roze švedski granit,toplina žila kucavica kuca njeno ime.

Ogromni oblutci od granita na plažama letine govore, spavaju na ružičastim pescima.Prijatno je nasloniti se na njihove krivine, greju. Milenijumski stare, hvataju one sunce,greju kosti, tope strah...„Curvs“... Krivine ...Strah od hladnoće za trenutak zaboravljen,strah od studeni, zime, nemaštine...

Jedna žena koja je nešto htela,koja je nešto uradila,ipak, na kraju, kući se vratila, tamo gde je ostavila ljubav svog životada se u tuzi i samoći ubije alkoholom.

Da li zato više nikog nisi volela?Moje poštovanje, Greta!

14

Page 15: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Performans za Beograd

Kad smo sletalimoćno su odbljeskivale rekena sivom tepihu grada.

Bez šare i ornamentaistočnoevropski siromašno, nagomilano,gromade grada od betona, cigle i kamena.

Sestro, obucimo zelene haljinekrenimo obalom, zapevajmo, zaigrajmo,donesimo ovom gradu simetriju boju i ornament.

Performans za Beogradne prekidajmo, nikad od njega ne odustanimoto su radili i naši stari, veruj mi!

Oni koji su ga činili boljimiz pene želja i nastojanja, za njima se krećem,sebe pridodajemu njegovo tkivo, živo.

15

Page 16: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Art-deko Beograd

Na svakom uglu okruglo,okrugli uglovi kuća,okrugli trgovi,okrugle rozete sa ženama raspletenih kosa,lukovi cvetnih venaca,zapeti luci lovaca,spletene kosti i ljubavne suze,isparavaju reke,magli se,krivine svuda,krivine svuda,okrugli grad,okrugli grad,Beograd.

16

Page 17: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Do/ Posvećeno Dolores Čaće /

Kroz tvoje ime šušti lišće Beogradadodirujući tajanstvene plohe fasada u senci.Iz njega izbija borba za čestitost koju si vodila,teške bitke u kojima smo stradalei vera u bratstvo svih ljudikoja je na kraju kod tebe pobedila,zlato milosrđa što se pomolilo nad sumljama, grešakama i porazima.

Kad imaš kritički umnije teško ne podlećijer oči same registruju a uvek je sve novo,kakvo bogatstvo, moja Dolores...

Ali hrabrost „imati stav“je nešto drugo,to se testira kad je teško,i tome si nas sve naučilaa ja sam bila tvoj svedok,moja Dolores…

17

Page 18: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Poziv Majkama da se vrate prirodi

Majke, došlo je vreme promena,gde drugi gvoždjemi lošom akcijommi ćemo mladicom i reakcijom,umesto nožemmi ćemo rukom,gde potkupljuju zlatommi ćemo davati nadu rastom.

Štitićemo Prirodu, ženski princip,slab i blag ali vitalan,koji podržava vijuganje,koji se širi kao koren kroz kamenje.

Tako je malo klijanja,štitićemo klice.

Majke, otsutni je čas,patrijarh se zaneo,tamo gde on klonom,mi moramo slovom.

18

Page 19: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Škola o prirodi

U staroj šumi u Ösmupred oltarom sveta,kod Škole o prirodi,spustilo se granje do vodelomi se sunce u jezeru, kriče ptice,bele se kreste talasa u daljiniodbljeskuje sjaj neba u vodi,šumi lišce,plićaci su puni životamiriše bilje,vetar je.

Uvek se ovde vraćam,uvek je tako sveto.

Neko je pre mene to videoi ovde sagradio Školu o prirodi,tako se to radilo nekada,veliku, lepu, drvenu, sad napuštenu,ljudi su verovali prirodi,i ja !

19

Page 20: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Ösmo, zelena oaza

Iz tajanstvenosti tog jezerapošla je moja misaokroz šumu, selo Ösmo,preko auto-putaka zaseoku sa crkvomna brdašcu sa druge strane,i rešila sam da tu napravimZelenu stazu, izmišljeni putza one koji vole da lutajukroz zelenu oazu.

Rad je bio zamišljen protiv betonai sastojao se odvijugave pošljunčene stazesa drvenim mostom.

Na delu kroz polje, kao u svojim rutinskim šetnjama prirodom,stajali su Hajdeger i Vebern i pričaliizrezbareni na mermernoj ploči,a sa zida poslednje kuće u centruPeter Handke je zalutale vraćao u zelenilo.

Staza nije imala drugog smislasem odmora očiju i nije nikad izvedena.Poenta je bila u širenju teritorija a nastojanje – otići što dalje od betona.

20

Page 21: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

U Zemlji mira

Bez osvete, nasilja i rata,sa razumevanjem i ljubavlju, skoro nemoguće,rekli bi, a ipaktako žive kamenje i biljkene osvajajući tudje teritorijezadovoljni sobom.

Bez bogastva,tlačenja i zloupotrebene robujući ničemu pažnji i brizi,balansu sa prirodomi kreativnom radu,u ideji slobodeuz uvažavanje ptica,u zrelosti sveta.u Zemlji mira.

21

Page 22: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Shangri – La

Utonula u mirise biljadolina zelenog obilja i sjaja,tajno mesto utihlih asketa,mirotvorka,mesto koje posećuju bogovi,zemlja bez pristupnog putaShangri – La.

Do tebe draga teško se stiže,kroz kanjone straha i neznanja,slamanja od bola,ali zatou meni i samo moja,puna si šarenih bojaShangri – La.

22

Page 23: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Veče na trajektu sa najdržim

Seo si pored mene,pogledao prema pozornici i rekao:

- Dobro pogledaj ispred nas, život je sav od plastike, jeftino ali sjaji, ne zanosi se... zato ću večeras da se napijem.

Tako te volim, najdraži,zbog te lekcije o plasticiza početnike idealiste u estetici...

Posle zanosnih doručaka na traviu dvorištima Paladijevih vila: Veneto-fantastikus,šta će mo mi sad ovde: feribot-disko-plastikus?

Zbunjena sam i ne znam šta da kažemdok mi pogled ponovo ne padne na tebe,Veneto moj,kakav plastikus,kad si fantastikus...

23

Page 24: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Brdo ptica

Već samo to što pogled vučeš na gore,u nebo, medju ptice, usred centra gradakakvo neobično mesto za brdo,dovoljno je da čovek zaboravi gde jei ponovo se rodi, sastavi,upijajući zelenilo sa tvojih padinapo kojima obesne mrzi da se penju.

Sitna jesenja kiša pada ceo dan i noć.Izmaglica.Sivo nebo sišlo u šumu.

Zeleno si, tamno zeleno,mokra ti se stabla crnea bistre vode žubore...

Reski krici ptica doleću odozgodok slavujev poj putuje izmedju stabala prijatno, odmah ga prepoznaš...

Crkva posvećena Bogorodici na vrhu.Brdo Amazonki?Bivši hram vinčanske Boginje majke:Boginje ptica, Boginje medvedice...od svega toga ostala je samo legenda o hajdučici...

Ličiš na Kalemegdan, sveto brdo iznad velikih voda,ali te nisu oskrnavile gomile odrubljenihapolonskih glava, gubilišta,ostalo si skriveno, netaknuto brdo boginja,brdo ptica, sveto brdo, brdo Čajka, tako ti se rado vraćam.

24

Page 25: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Dobro jutro

Kafkijanska gomilaviri na sve straneiz prepunog autobusa GSB-a.Na staniciispod mostarske petljevrata se zatvaraju sa teškom mukom.Pritisnuta sa svih strana- GDE JE TU DOSTOJANSTVO!Kolektivna tupost.U polurazbudjenom aparatu zarazmišljanjejoš caruje blagodet nedovršenog sna.

25

Page 26: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Ljubavni ispit

Vreme je, rekla je žena i otišla,moramo se osloboditi iluzija...

Svako svojim putem, pomislila samnikad dovoljno shvaćeno, uvek bolno.

Gde su ta čarobna vrata iza kojihpočinje spajanje a ne razdvajanje,toplina tvog tela zar je jedina nada?

Kako voleti a sačuvati se?Kako podneti neslobodu, ograničenja,dominaciju, ustupke, ucene, taktike, svadje...

26

Page 27: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Psihoanaliza

Šta će biti ako kažem ono što stvarno mislim?

Da li će me kazniti...Da li će me ubiti Da li će me ostaviti...Da li će me baciti u ropstvo...

Zašto ne volim da budem rob?

HELP !!!

27

Page 28: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Iluziji doma koja je lomi

Nisam je videla trideset godinakad su došli kao izbeglice i nisu im baš cvetale ružeali sve mi je bilo jasno tek kad joj je muž “zbog dece“zabranio da putuje sa nama:- Nema ko da čuva decu! A baba?

Pokušala sam da joj kažem da ih smesta sve ostavi,polu-muža u inostranstvu,majku-uvek-tui veliku razmaženu decu.Nije htela ni da čuje.

Smireno se pozvala na svoje slike,sjajne apstrakcije velikih formata,koje niko nije kupovao baš kao što niko nije hteo ni da je zaposli.

Kad sam je sledeći put srela bila je u lošoj fazi,uznemirena, prazna,nekad sjajna žena velikih energija.šetala je sama krajemu zemlji gde je sve teško.

28

Page 29: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

U Zemlji bola

U Zemlji bolagde krvavo sunce se radjai krvavo zalaziiza nevinih brdai neba sa slavujem,uz sasušenu biljkuoborene glavei paperjaste oblakeu sjaju nebeskog plavetnila,u stanju pojačanih emocija,razapeta na šiljcima želja,nepravdi,ne-smiraja,ista ova zemljapreokrenuta,Zemlja bola.

29

Page 30: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Čarobni breg

Na slikama mog sinakoje nose imeČarobni breg,zacarila par godinacrvena suncaa zatim, crna.

Put nazad bio je ponovo kroz crveno,stanje pojačanih emocijakako mi je objasnio,gde su i ostala.

Žuto sunce,za njega je nepojmljivo...

30

Page 31: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Svemirski dečak

Pao je sa Marsa,združio se opasnoi provodiogodinama.

Proširene svestivideo je mreže energijai gospodara tamecrnog.

Zaledjen, ostao je u stuporu godinamadete zvezdanog sjajazombi, lutka...

Morao jeda preleti crnu rupuuz pomoć ljubavi i pilotaneba i sjaja.

Tako su nastale ikone.

31

Page 32: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Pritisnut odasvud

Razdreši neki od čvorovapreseci konopce olabavi,pokušaj da dođeš do vazduhaosudjen na sebe usred mučnine.

Pokušaj da pronadješ sekundu mirapa još jednu, pa još jednu...gledaj, diši, šetaj. Pokazaće ti se da nisi samo ti odgovoran!Zašto si prihvatio krivicu!?

Ne daj se!Nisi ti kriv više nego drugi.Opusti se,zaboravi šta si hteo,odustani,uradi koliko možeš!

Vidiš da možeš,nisi umro, još si tu,osudjen na sebeusred mučnine.

32

Page 33: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Šumska izložba

Zato što sam posumnjala u sebesve je bilo teže,da ne kažem nemoguće!Sve se skoro srušilo,i da nije bilo drveća pala bihkao pali andjeo i žrtva!

Ali sve te grane što streme u nebo ne ističući sei zelene iglice četinara u oplodnji sa eterominflagrant – mirno, plus energija zaliva koja vibrira u vazduhu,probudili su u meni želju za životomi rodila se ideja o izložbi!

I mislim, kako bi to bilo lepo,šumska izložba: geometrija, ornament i boje,medju stablima visokih hrastovaispred drvene zgrade Škole o prirodi u Ösmu,na brdašcu visine tri čoveka uz jezero duboko u šumi,po treperavom suncu što se probija kroz lišće.

I mada izložba nije realizovanakao ni mnoge druge,jednog dana, ostvariću je.

Možda ne u Ösmu ali sigurno – u šumi!

33

Page 34: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Pesma za ornament A-FYL

- O arhitektonska intimo,kaže Boris Šipek,a za njim kažem ja:- o prostore distanci i međa u tebi se sve razliva i teče, težak si i višedimenzionalan ali najgore je kad te prenebregavaju i pojednostavljuju...

Visoki drveni stubovi, monoliti Jože Plečnikau trećem dvorištu Hradščana u Pragu nameću se materijalnošću.Ko kaže da arhitektura nije poezija?

- O zide i hole Fylkingena, ovaj ornament radim za Vas,kažem ja.

- Ovde i sada volećete ovu čašu,kaže Boris Šipek dok je dizajnira sledeći Plečnika...- Teško je njeno staklo, sjajne su njene boje, uvijene su i odrešite njene forme...

- O zide i hole Fylkingena, ovaj rad radim za Vas, kažem ja.

34

Page 35: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Pesma za ornament B-FYL

Plavetnilo neba – O, yea!Oblaci – O, yea!Neograničeno prostranstvo neba – O, yea!Mesec – O, yea!Sunce – O, yea!Voda neba i gromovi – O, yea!Vi razmekšavate moju tvrdu dušu – O, yea!

35

Page 36: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Biblioteca Laurenziana, Firenca

Oblo i četvrtasto u zagrljajupodjednako zastupljeni, prožeti, isprepleteni.Glavni krak trostrukog stepeništa što iz predvorja vodi u nebo - biblioteku, sav je od elipsi, oblo predvodi, žensko! Zašto, kad Mikelandjelo nije imao žene?

Na krajevima gazišta - spirale, da li nas to voda pere dok se penjemo u neboili nas to oblaci uznose?Ko kaže da ahitektura nije poezija?

Kanelure pilastra prozora u prizemljutrapezasto se šire dok usmeravaju pogled na goregde usred dvostrukih krivina vižljastih koloneta Mikelandjelo za trbuhe postavlja - kocke!

Dugački redovi kocki zvuče apstraktno na oblomkao Maljevićevi crni kvadrati na beloj pozadini ničega,teške, lebde kocke u ne-zna-se-čemu,bespredmetnost, šta bi Mikelandjelo rekao o tome?

Suprematizam, 400 godina pre realnog dogadjaja,nadahnuće koje je odmah proglašeno za sveto iako niko nikad nije uspeo da ga nastavi, čak ni Maljevićkog nisu ni interesovale proporcije, već oblici...

Geometria divina tako je zauvek nestala sa scene.

36

Page 37: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Totalna tišinaPosvećeno Vladanu Radovanoviću

Glas žene u vašoj kompoziciji utišavapred totalnu tišinu,isklinjava se, kako Vi kažete,i somotasto ga crno ništau sebe zauvek proguta,zaklopi, poklopi,uzme,i njega više nema,nestane...

Kakvo NIŠTA!

Ali, glas i dalje govoriiz tunela kojim je otišao,totalno utišan, ali govori,samo ga mi više ne čujemo...

Samo nam ga je tama oduzela,crna ruka, bez zvuka i pokreta,nesto o čemu ništa ne znamo,totalna tišina, ništa...

37

Page 38: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Stvarnost

Postoji nešto što se zove stvarnost,konceptualista L. M. P. shvatio je 80-tih „da smo iz tog ispali“i uzalud pokušavao da nas u nju vrati.

Uzalud je on u SKC-u na svojim performansimaiz sveg glasa vikao da je 20-ti vek ukinuovrednovanje u umetnosti JER SVE JE VREDNO,SVE JE STVARNOST...

Pobedile su marke i krpice,lažno, rekli bi egzistencijalistia mi danas – 3D, veštačka stvarnost.

Da li je odsustvo performansa stvarnost? Ne! Tužan se povukao L.M.P 90-tih ne ubedivši baš mnogo njihda umetnost nije roba, prava stvarnost je samo jednai pripada performerimasve ostalo je moda...

38

Page 39: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Performans

Onda smo rešili da se našminkamozlatnom bojom po licu pošto smo ukinuli ograničenja ipustili fantaziji na volju.

Sloboda, bez straha, kočnica i ograničenjapodrazumevala se sama po sebi.

Kad smo se pogledalinismo verovali.

Bili smo prelepi!

39

Page 40: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Iznenada

Neke stvari dogadjaju se iznenada.

Iznenadna sreća u Albiju.

Kroz prozore kockaste petospratnice okružene mnoštvom istih takvihkockastih petospratnica,pod crnim noćnim nebom zasjao šumski pejzaž.

Sjaji se sneg!

Medju pahuljama sve se odjednom smirilo. Na šta podseća taj mir? Gde smo ga ranije sreli?Kakav je to osećaj: blaženo...Da li je to zbog mesečevog sjaja ili zbog tišine?Zar tako malene, jače od zvuka - pahuljice? A kako su lepe kad se pogledaju izbliza.Možda ipak nismo sami za sve odgovorni?Ko me to nije nikad naučio i zašto?Zato i jesam uplašena...Vidi kakav mir vlada napolju.

Posle toga, dva dana, samo se smešila.

40

Page 41: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

U Zemlji nenasilja

Pažljivo te gleda, bez straha sjaje joj očiuz stotine drugih sa istim očima.

Zemlja nenasiljao kojoj ništa ne znamo,ne mapirana, ne-kartirana,u Amazoniji. Pogled izbistren generacijama nenasilja,da li je to moguće,kultura daleko od naših šansi i mogućnosti.

Našminkani, okićeni,na svetom mestu u kolibi predaka,gde im sveta žena svaki put zabranjuje ratdok ogromne liske lišća se gušeu čistoj vodi prašumskog jezerau kojoj se kupaju deca.

Tamo gde je priroda Raj ali opasnaa ljudi blagi tamo bih volela da sam se rodila.

41

Page 42: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Šeširić

Šeširićmaliiznad velike glave.

Seče, pametnica...

„Nočas ću ga u krevetu saseći,neče moći...gnjida...daj šeširić, odbij!“ Na sve i taman kostimod najfinijeg štofa, da ne pritiskai bela košulja. Kako je sve to moguće?Kao u koncentracionom ...a niko ne vidi!?

Kažu, uredno!

Mutne vode teku ispod,prljave.

Vir!

Pazi!

Briši!

42

Page 43: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

U Zemlji histerije

Skoči na nebu ogrej mesunce racionalizmaumorila se duša mojaod ovog mračizma...Sunce racia osvetli haos, stazu kroz mrak, da živim boljeu Zemlji redagde ne vladabes i strah...

- Racio ovde nije na ceni,većina odgovara kroz kreativni fras,- baš volimo nejasnoće, neizvesnost, lomljenje kostiju...tako je to kod nas...

43

Page 44: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Veliki

Veliki je ćutao, mada u početku nije.Odustao je od toga da su svi njegova braća i počeo da sledi upustva, da radi šta mu se kaže. Morao je, bilo je takvo vreme.Žena mu se bojala mafije i gojila…Noću joj se tiho žalio a ona bi ga tešila... Na kraju, rešili su da obezbede i decu svoje dece,za svaki slučaj. Na svetu se vodilo sve više ratova.Veliki je počeo da pokriva i trgovinu oružjemu crnoj Africi gde su ubijana gladna deca…nije nikad imao prijateljicu iz Ruandeda mu priča kako je strašno tamo bilo.Na granici crnog i belog, opredelio se pogrešno:nije to birokratija, sivilo, kako pokušavaš sad da nam predstaviš,u strašnom trenutku izboraopredelio si se za pogrešnu stranu,izgubio si čast,pao si u mrak.

44

Page 45: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

JP ( javno preduzeće)

Dočekali su me na nož kad sam sezaposlila u JP-u, leglu bubašvavanaplavljenom rodjačkim vezamamoćnih baja.Metod rada bio je klanje iza ledjai dugotrajno, nadmeno ismevanje - mrcvarenje leševa…Kakav horor!U stvari,dame u šeširićimakoje ne znaju ništaa baš sve im ide od rukei sitne duše, muževi papučići,vukli su po stoti put provereno konce,dobro su zakuvalii mene isterali…

Oh, šta sad…Ode dobra plata…

45

Page 46: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Srpska boginja

Ovde odredjene strukturene rade ništa, samo gledaju šta drugi radei ubacuju (svoje) se…

Pitam se zašto je to tako? Dobar pisac D.A.napolju, već godinama…Zašto se nije vratiokad je video kako je tamo strašno?

Vinčansku boginju ne priznaju,niko nije o njoj govorio sto godina.Nazivaju je idolom,čak neće ni da kažu - ženski!

Pitala sam o tome X.X-a koji je radio u muzeju baš na neolitu.- O čemu to govoriš, kakve žene?pitao me je budući akademik…Mudonja…

Srpska majka,nekom majkaa nekom maćehaa otac,kolac…

46

Page 47: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

Planine

Ovo su moje planine,“ja” - velike teritorije,osećam to celim telom,i slobodu i prisnostnepokorenu u genima.

I zemlja je moja,hladna i pusta u zoru,osećam to celim telom,dok sa nepostojećim vetromjurim stazama vila.

Tu, gde su hodali moji precizaložen je deo slobode i za mene,osećam to celim telom,spuštajući se ka moru ushićena,živeti, a ne saznati to, kakav promašaj!

47

Page 48: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

SADRŽAJ

3. Crnobelo 4. Ostrvo ljubavi 5. Pesma o Istu 6. Razlicito 7. Na mostu 8. Rastanak 9. T-Centralen10. Drugi dan11. Sumnja u slobodu12. Trenuci sumlje 13. Zemlja ljubavi14. Na grobu Grete Garbo15. Performans za Beograd16. Art Deko Beograd17. Do18. Poziv majkama da se vrate prirodi19. Škola u prirodi20. Ösmo, zelena oaza21 U Zemlji mira22. Shangri-La23 Veče na trajektu sa najdražim24. Brdo ptica25. Dobro jutro26. Ljubavni ispit27. Psihoanaliza 28. Iluzija doma koja je lomi29. U zemlji bola

48

Page 49: Planine, Poetry Book. Jadranka Ahlgren.04.11

30. Čarobni breg 31. Svemirski dečak32. Pritisnut odasvud33. Šumska izložba 34. Pesma za ornament A-FYL35. Pesma za ornament B-FYL36. Biblioteca Laurenziana, Firenca37. Totalna tišina38. Stvarnost39. Performans40. Iznenada41. U Zemlji nenasilja42. Šeširić43. U Zemlji histerije44. Veliki45. JP (Javno preduzeće)46. Srpska boginja47. Planine

49