PLATON: PARMENID- Zenon (u obrani Parmenida) tvrdi: ako postoji mnotvo (mnogo stvari), te stvari morajuu isto vrijeme biti i sline i nesline. A to je nemogue. Dakle, ne postoji mnotvo. o je isto, tvrdi !okrat, kao i tvrdnja da iskljuivo postoji jedno. Postoji jedno i ne postoji mnotvo, tvrde "ajedno Parmenid i Zenon- Zenon odgovara da to nije isto, jer ova njegova tvrdnja je obrana Parmenida od oni# koji napadaju njegovo $$%edno$$: ako protivnici Jednog pokazuju proturjeja koja iz Jednog slijede, Zenon pokazuje jo vea proturjeja koja slijede iz mnotva- !okrat ka&e: kao to je nemogue da stvar bude u istom pogledu i slina i neslina (tu se, nota bene, korijeni tobo&e Aristotelovo naelo neproturjeja), ali nije nemogue da ona ima istovremeno slinost u jednom i razliitost u drugom pogledu, isto tako nije nemogue da sve stvari budu jedno po tome to imaju udjela u jednom i da istovremeno budu mnoge, iako bi bilo nemogue da u istom pogledu neka stvar bude i jedno i mnogo ($$da samo mnogo bude jedno$$ ' to je nemogue). Neto moe biti i jedno i mnogo, ali nikad ne moe vrijediti ''jedno = mnogo'' - no, same ideje se ne mogu ni mije(ati ni ra"dvajati (u jedno i mnogo), ka&e !okrat. )ito &eli rei da su ideje (ideje slinosti i ra!liitosti, mnogoga i jednoga"""# mnoge i da se ne mog$ ''i!mijeati' $ jedno" *ako e taj problem rije(iti Zenon+- !okrat odvaja ideju slinosti, jednoga, mnogoga (...) od pojedine slinosti, jedne stvari ili mno(tva. ,a isti nain odvaja i ideju lijepog, dobrog i pravednog od pojedinani# lijepi#, dobri# i pravedni# postupaka. -e.utim, kad ga Parmenid pita "a ovjeka, vatru i vodu, !okrat nije siguran postoji li ideja ti# stvari. / ideju be"naajni# stvari (blato, pra(ina...) ne vjeruje, s im se Parmenid ne sla&e- dakle, !okrat vjeruje u ideje, a stvari dobivaju imena po tome (to imaju udjela u idejama(ako ne(to ima udjela u ideji dobra, "ovemo to dobrim, npr.) !tvar mo&e imati udjela ili u cijeloj ideji, ili u dijelu ideje, ka&e Parmenid. 0ijela ideja ne mo&e biti u predmetu, jer ima mnogo predmeta i ideja bi i"gubila svoju 1ijelost. Ali, odgovara !okrat, nije tako: cijela ideja moe biti prisutna na vie mjesta (u vie predmeta, kao to i dan moe biti prisutan na vie mjesta, a ipak dan ostaje jedan jedinstven. ,o Parmenid pronala"i novu meta2oru (platno koje se mora provui preko mnogo jedara ' ono ne mo&e ostati jedno) i utvr.uje da ideje imaju dijelove, i predmeti sudjeluju samo u dijelu ideje te nije cijela ideja u predmetu! nego samo dio ideje. Dakle, ne postoji ideja koja bi ouvala svoje jedinstvo, nego se nu&no dijeli. A ako se dijeli ideja velikog, onda su njeni predmeti manji(isto vrijedi i "a ideju jednakosti, dijelovi su nejednaki). Prema tome, stvari ne mog$ s$djelovati ni $ dijelu ideje, ni $ cijeloj ideji (netono. -ogu u cijeloj , a mogu i djelomino, ako u"memo u ob"ir apstrakciju . Ali apstrak1iju Platon "anemaruje s ob"irom da ne pri"naje da su ideje u na(em du#u, doim ono prvo, da bi 1ijela ideja mogla biti u stvari, odba1uje na temelju meta2ore (a !okratova je bila bolja3))- Parmenid pobija i idej$ kao jedinstvo: jer, ako je ideja jedinstvo svi# predmeta, npr. ideja velikog jedinstvo svi# veliki# predmeta, tad treba postojati jedna nova ideja koja e obu#vaati ovo veliko od ideje i ono od predmeta4 a ako je tako, treba postojati jo( jedna nova ideja veliko koja e obu#vaati ovo pret#odno, i tako idemo u beskonanost: tako dola"imo do mnogo ideja umjesto jedinstva ideje. - no !okrat in"istira: ako je ideja misao, tad ideja postoji samo u dui, ni na kojem drugom mjestu, i tako bi ideja "ao misao sa#uvala jedinstvo$ ,o, odvraa Parmenid, to mora biti misao neega to postoji, i ona vrijedi "a jedan niz stvari. *ako te stvari sudjeluju u ideju: jesu li stvari sastavljene od misli+ ,e, odgovara !okrat, i ka&e da mu senajsmislenijim ini da su ideje praslike (paradigme# ''$ vjenosti prirode'', a stvari s$kopije (reprod$k%ije# ideja" Na taj nain stvari sudjeluju u idejama! a ne odu%imaju nita od nji&" ,o, odgovara Parmenid, ako je stvar slina ideji, onda oni skupa moraju sudjelovati u slinom. A ideja je ono po emu su stvar i ideja slini. Prema tome, morala bi biti neka ideja i"me.u stvari i ideje po kojima bi oni bili slini, i tako unedogled. Prema tome, predmeti ne sudjeluju u idejama na temelju slinosti, nego moramo traiti drugi nain, "akljuuje Parmenid. Dakle, veliki s$ problemi s pretpostakom apsolutne realnosti ideja& Parmenid ka&e da je problem kad se 'o(e postaviti s jedne strane jedna realnost, a s dr$ge strane njoj odgovaraj$(a ideja ) ako pretpostavimo transcendentnost ideja, to je velik problem" Prema Parmenidu, ako su ideje transcendentne, tad su nedostupne ljudskoj spo%naji; jer, ako su transcendentne, tad nisu u nama. Ako s$ ideje trans%endentne, onda one stoje samo $ odnos$ jedne s dr$gima, a ne s predmetima* isto tako, ako s$ predmeti ovostrani, onda stoje $ odnos$ samo jedni s dr$gima, a ne s idejama. Ideje se odreuju u kontekstu ideja, predmeti u kontekstu predmetaa ne odreuju se predmeti prema transcendentnim idejama. Parmenidov primjer: ako je netko gospodar, tad je on gospodar konkretnog roba,a ne ropstva kao ideje4 tako.er, ideja gospodarstva nema nikakvog konkretnog roba. - i" istog ra"loga ne moemo imati spo!naj$ ideja stvari, jer ideje nisu u nama, nego sutrans1endentne. -o&emo spo"nati samo pojedine predmete, ali ne lijepo, dobro, pravedno itd! kao takvo! 5sto tako kao (to mi ne mo&emo spo"nati ideje, ni bog koji bi bios onu stranu (trans1endentan), koji bi imao samo ideje, ne bi mogao spoznati ovostrane predmete (jer ima samo ideje). Zbog toga (to postoji ta neprela"nost i"me.u ideja i predmeta, ljudi bi mogli doi do "akljuka da ideje ne postoje, ili barem lj$dima nis$ nikako spo!natljive. 6udno je misliti da postoji jedna bitnost po kojoj su sve stvari jedne vrste. Ali, onaj koji !a nek$ realnost ne bi imao ideju $op(e ne bi mogao govoriti ni misliti ($$gubi dijalektiku sposobnost$$, ka&e Parmenid). 7to sad, i (to sad s 2ilo"o2ijom+ - da bi se moglo odrediti to je ideja "lijepog, dobrog!!!# treba vjebe u dijalektici. Parmenid je ipak sretan (to se !okrat ne ograniava samo na empirijske predmete, nego i na one koji se do#vaaju ra"umom, tj. ideje. *ako uvje&bati dijalektiku+ ako da se pretpostavi i da predmeta ima (te (to i" toga proi"la"i) i da ga nema (te (to i" toga proi"la"i) ' jo( ne(to i" ega je Aristotel mogao i"vui prin1ip neproturjenosti: npr. prvo pretpostavimo da postoji slinost, pa vidimo (to i" toga slijedi i "a slinost i "a neslinost i "a sve drugo4 "atim pretpsotavimo da postoji neslinost, pa vidimo (to i" toga slijedi. $ad se ispitaju ba svi putevi, pronalazi se istina. !ad e Parmenid postaviti neku #ipote"u i njenu suprotnost, pa vidjeti (to i" toga slijedi. Pola"i od vlastite tvrdnje (sugovornik mu je Aristotel, ali ne onaj i" !tagire, ve !okratov mla.i suvremenik)- pola"i od prve svoje pretpostavke: +edno postoji" Ako postoji, Jedno ne mo&e biti mnogo. !toga nije ni dio ni cjelina' dijelove nema, jer je dio dio neke cjeline, a nije cijelo, jer cijelo ima dijelove pa bi tad Jedno bilo mnogo. / oba sluaja, i kad ima dijelove i kad je 1ijelo, jedno bi bilo mnogo. Dakle, +edno nije ni dio ni %jelina"- ako %edno nema dijelove, tad nema ni poetak ni sredinu nikraj, jer to su dijelovi. Dakle,Jedno je bezgranino. )no nema ni oblik, jer svaki oblik (okruglo ili ravno) je takav da poka"uje odnos ruba prema sredini ' ali kako jedno nema dijelove, jer nema ni rub ni sredinu, Jedno nema ni oblik, nije ni ravno ni okruglo. o tako.er povlai i da se +edno ne nala!i nigdje, jer nije ni u drugom, ni u sebi ' kad bi bilo u drugom, bilo bi $$kru&no$$obu%vaeno time (ne nu&no3 -oglo bi biti i pravokutno obu#vaeno), pa bi se dodirivalo na peri2eriji. Ali kako nema peri2erne dijelove, ne mo&e se ni dodirivati. %edno nije ni u sebi, jer bi tad bilo obu#vaeno samim sobom4 a kako je jedno ono (to obu#vaa, a drugoono (to je obu#vaeno, to su ve dvije stvari, a %edno ne mo&e biti dva (so2isterija) - mo&e li se %edno kretati+ %edina dva kretanja su premjetanje i mijenjanje. Ako se %ednomijenja, onda vi(e nije to jedno. A ne mo&e se ni premjetati, jer ako se premje(ta, tad je dijelom ve na iduem mjestu, a dijelom jo( na pola"nom mjestu ' a kako %edno nema dijelove, to je nemogue. Dakle, %edno je nepokretno. Ali isto tako, Jedno ne moe biti namjestu, jer ne moe biti u ne#emu "da bi bilo na mjestu, mora biti u neemu#dakle, Jedno se nuno stalno kree. Znai, +edno se niti kre(e, niti mir$je" Dalje, %edno ne mo&e biti ni identino (ni sebi ni drugom) ni ra"liito (ni sebi ni drugom, ponovo) ' "a(to ne mo&e biti identino drugom ni ra"liito od sebe, to je jasno4 ali ne mo&e ni biti ra"liitood drugog, jer %ednom ne pripada karakteristika da bude ra"liito4 a ni identino samom sebi, jer ono to je identino sa sobom ne ini jedno sa sobom. ,a slian so2istiki nain "akljuuje se da %edno nije ni slino ni ra"liito, ni jednako ni nejednako (ukratko, Platon #oe Parmenida prika"ati kao istog so2ista). %edno ne mo&e biti ni starije ni mla.e ni jednako staro, jer to "nai sudjelovati u slinosti i razliitosti u vremenu, a jedno uope nema slinost ni razliitost. A ne mo&e ni biti u vremenu, jer to "nai postajati stariji od sebe: dakle, Jedno uope ne moe biti u vremenu. ,o, ako +edno nije u vremenu, onda ono niti jest, niti je bilo, niti (e biti ) +edno ne s$djel$je ni $ postojanj$& +edno nije& Prema tome, +edno se ne moe ni spo!nati, s ob!irom da nije", -" pretpostavka , no, Parmenid e sad krenuti ponovo od stare #ipote"e: pretpostavit eda Jedno postoji i vidjeti (to i" toga proi"la"i. Dakle, ako Jedno postoji, mo&e se rei i da Jedno sudjeluje u biu. ,o, to ne "nai $$%edno je %edno$$, jer nije isto %edno i postojanje. 5" toga da Jedno postoji slijedi da Jedno ima dijelove, jer Jedno i postojanje su njegovi dijelovi. Znai, +edno koje postoji je cjelina koja ima svoje dijelove. A kako nije mogue da $$%edno postoji$$ bude be" $$%edno$$ i be" $$postoji$$, onda tu dio $$%edno$$ uvijek ima dio $$postoji$$ i obrnuto, a to su ve 8 dijela. ,o i kod nji# su dijelovi nera"dvojni, pa je to ve 9 dijelova, i tako unedogled (:;,