Platon i Parmenid: bludnja i bespuće

PrethodnopriopćenjeUDK111(091)Parmenid,Platondoi:10.21464/fi36104Primljeno1.12.2015.

NikolaTatalovićUniverzitetuNovomSadu,Filozofskifakultet,DrZoranaĐinđića2,RS–21000NoviSad

[email protected]

PlatoniParmenid:bludnjaibespuće

SažetakAutor u radu analizira odnos Platonove pozne misli bitka spram elejskog nasljeđa koje stoji u samom osnovu postavke o ideji iz srednjeg perioda. Analiza pokazuje da Parmeni-dova poema Oprirodi predstavlja problemski okvir Platonove misli, odnosno da se zadatak utemeljenja misli o ideji, kao onoga što je u srednjem periodu prosto postulirano, mora kritički obračunati s Parmenidovom mišlju bitka. Platonove ideje pokazuju se kao umnožen Parmenidov bitak, ali su kao takve već uvijek istina mnoštva. Stoga, utemeljenje postavke o ideji zahtijeva kritiku Parmenidovog načina mišljenja bitka, kritiku koja otvara prostor za nov način mišljenja ideje kao bića po sebi. Patricid je Platonova odluka za bespuće, bludnja koja vodi putu onih koji lutanju dvoglavi.

KljučneriječiPlaton,Parmenid,ideja,bitak,nebitak,jedno,mnoga,istina,mnijenje,bespuće

Platonovipoznidijalozisvjedočanstvosusvojevrsnograskršćanakojemsenjegovomišljenjenalazilo,svjedočanstvoukrštanjadvajuputovakojivezujuGordijev čvor Platonovogmišljenja: puta otvorenog sofističkim pokretomkaoonimkojiodređujePlatonovusituacijumišljenjaiputaneposrednoggo-vorenjabitkakojikarakterizirapredsokratskumisao.UnutarPlatonovihranihizrelihdijaloga,Sokratovliksimboljeborbezaistinunatomnovootvore-nompodručju,simbolprogramamišljenjaodređenoguFedonukaobijegulogos.AkojelikSokrataisimboltognastojanja,onnečinitransparentnimsamotopodručje.Sokratovzahtjevza jedinstvommnoštvanapodručjumoralnosti,zahtjevzadefinicijom,utrojeputPlatonovojpostavcioideji.Međutim,po-stuliranjeidejejezapravosamopostavkaosnovnogproblema,neinjegovaeksplikacijailieventualnorješenje.Zadatakekspliciranjapostulataideje,ko-jegpozniPlatonpoduzima,podrazumijevasučeljavanjesprešućenimpretpo-stavkamavlastitogmišljenja,sučeljavanjekojenadilaziSokratovo trebanje općegivodiosvjetljavanjuprostoraukrštanjadvaju,naizgled,najudaljenijaputa,kaomjestukojeomogućavasâmoPlatonovomišljenje.Simbolteraskr-snice,centralnafigurakojuzatičemonatomraskršćujeParmenid,očemunajboljesvjedočiPlatonovistoimenidijalog,dijalognakojisePlatonreferirauSofistuiTeetetu.DijalogParmenidmožeserazumjetikaopoduhvaćanjezadatkaizlaganjana-znakeprogramazacrtanoguFedonu.UnjemuPlatonnastojiutemeljitivla-stitupostavkuoidejikojujeuranijimdijalozimasamopostulirao.DijalogParmenidpredstavljaotvaranjezanovnačinmišljenjabitkakojenastojipre-polovitiizmeđusofističkeScileielejskeHaribde.

http://dx.doi.org/10.21464/fi36104

mailto:[email protected]

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA 141God.36(2016)Sv.1(35–50)

N.Tatalović, Platon i Parmenid: bludnja ibespuće36

UParmenidu,prijesvega»gimnastičkim«dijelomdijaloga,Platonpokazuje nužnostmišljenjajednogimnogih,istogirazlike,itd.–nužnostsu-učešćaideja,odnosnopokazujesućinskupripadnostelejaca(filozofa) isofista.Natajnačinonizgrađujepojmovnuaparaturukakozakritikusofista(ProtagoreuTeetetu),kritikukojućeAristotelnaprostopreuzeti,držećijedefinitivnom,1 takoizakritikuParmenida,teotvaraprostorzaučenjeonajvišimrodovimakaoizlaganjusamoglogosauSofistu.Kritikasofistaikritikaelejacase,poPlatonu,moraizvoditiparalelnoizrazlogaštoobjestranedijeleistulogiku–logikuonogaili–ili.SofistipreokrećusmisaoParmenidovogputabitka,alitim preokretanjem potvrđuju da je logika toga puta i daljemjerodavna zanjihovomišljenje.Međutim,kritikaParmenida(aondaisofista)nijeneštoštosepreuzima iz izvanjskih razloga.SuočavanjesParmenidovommišlju,kojejeuSofistuoznačenokaopatricid,2svjedočanstvojeelejskognasljeđaPlatonovogučenjaobitku.Takozvanateorijaidejapostuliraidejekaonekuvrstu»umnoženog«Parmeni-dovogbitka.Međutim,zarazlikuodParmenidovogučenja,idejesu(kaoonojedno,uvijeksebijednakoinepropadljivo)uvijekvećistinamnoštva,onogapropadljivoginikadasebijednakog.ToznačidajemišljenjeodnosajednogimnogihsâmosredištePlatonovogučenjaoideji.PlatonuFilebuizuzetnotransparentnoukazujenatemeljnopitanjevlastitogmišljenja:

»Tvrdimodasejednoimnoštvo,štoseutvrđujeuraspravljanju,pojavljujekaoistousvemuočemusegovori,itosvagdjeiuvijek,većdavnoisada.Itonikadanećeprestatinitijeistomsadazapočelo,negojetakvonešto,kakosemeničini,besmrtnaibestarosnapojavasamihnašihmeđusobnihgovora.«3

Stoga,možemozaključitidajesvakodrugopitanjezaPlatonamogućeteknatemeljuodlučenostiupogledunaovoprvoiosnovnopitanje.Dakle,horizmanijeneštoštoPlatonnaprostopostulira,bezobziranatouko-likojmjerionuspijevariješititemeljniproblemvlastitogmišljenja.Naprotiv,horizmuPlaton,moglobisereći,nasljeđuje.Horizmajepostavljenanastoja-njemParmenidadamisličisto,damislibitakkaobitak,nastojanjemkojevodijazuistinebitkaismrtničkogmnijenja.Međutim,uonojmjeriukojojPlatonidejepostulirapouzorunaParmenidovumisaobitka,njegovamisaostojipodznakomputovamišljenjanaznačenimupoemiO prirodi.Riječju,PlatonovosuočavanjesParmenidovommišljuujednojesuočavanjesvlastitimpostu-latomidejekojije,imajućiuviduprijesvegaFedona,GozbuiDržavu,svevrijemezakrivaovlastituaporetičnostprikrivajućivlastitoporijeklo.Moglobise rećidasuosnovniproblemiPlatonovefilozofijepostavljeniuParmenidovojpoemi,aliivišeodtoga:Platonjeprvifilozofkojijesvjestantogakolikosvakamisaodugujemislielejaca,kaoitogadasemišljenjemorakritičkisuočitiselejskimnasljeđem.UkolikoParmenidovupoemurazumije-mokaoosnovniproblemskiokvirPlatonovefilozofije,utolikose,polazećiodnje,možemootvoritizasmisaoPlatonovogod-govora.

I.

NačinpitanjasvojstvenParmenidovojmisli,kaoiartikulacijaonogatimpi-tanjempitanog,predstavljadogađajunutarpredsokratovske filozofije, ali ifilozofijeuopće.Poetskaformanimaloneumanjuječistinupitanjaobitku,čistinukojomseParmenidovamisaorazlikujeodčitavepredsokratovskefi-lozofije.Daseelejskamisaoizdvajaunutarcjelinepredsokratovskemislipri-mjećujeiAristotelkadagovoriokarakteruosnovnihpitanjakojazaokupljajutumisao:



»Štosetičeistraživanjatogajelibitakjednoinepokretno[…]tonepripadaistraživanjuprirode[…]većtopripadailinekojdrugojnauci,ilionojkojajezajedničkazasva/načela/.«4

MogućejedaAristotelovdjemislinakarakterpitanjasvojstvenprvojfilo-zofiji,alijejednakomogućedamisliinadijalektiku.Također,Aristotelelej-skomučenjuodričearheološkikarakter,onošto je tipičnozafizičare,zatoštojednokojejejednoisvenemožebitinačelojernačelojenačeloneče-ga,nekogmnoštva.5ZasamogPlatona,Parmenidstojinasuprot sveostalepredsokratovskemislitezomonepokretnosti(Theaet. 152e)jednog-sve-bića(Soph.242d,Parm.128b1).ParmenideovapoemaO prirodipostavljačitavnizpitanja:kakouskladitiputbitka,put»dajest«(ὡςἔστι)s tzv.kozmološkimdijelompoeme,je liPar-menidovamisaoujednoikritikadrugihfilozofaikojihto(Milećana,pitago-rejaca,Heraklita),6jesulimnijenjasmrtnikačistiprivid,jesulionanekakoiukojemsmislu,jeliupravokozmološkidiopoemepokušajdasetajsvijetmnijenjasmrtnikarazumijeiukojojsemjeritopostiže,štojesubjektonogἔστι,jelionobesubjektno,jelitajsubjektonoštosemožemislitiireći,tojest,jelisubjektbitak(τὸ ὄν).Interesnašegradanemožebitiodgovaranjenasvatapitanja,većseograničavamonaanalizuParmenidovemislibitkainapetostikojeonasasobomnosikaoosnovuPlatonovemisli.Uvodnidiopoemegovoriomladićukoji,napuštajućiputovesmrtnika,prav-domipravednošćudospijevapredboginjukojamuseobraćasljedećimrije-čima:

»Potrebnojesvedaspoznaš–LijepozaokruženeIstinesigurnosrce,Aidokazaistinelišenasmrtnikamnijenja.Ipak,naučitćešitokakojemišljenjatakvanužnoispitatibrižljivoposvekrozsveusvemu.«7

Ovojesvojevrsniuvod,najavaonogaočemućeboginjagovoriti.Većovimseotvaramoždainajtežiproblemutumačenjupoeme,atojezaštojeporedspoznajeistineneophodnospoznatiionoštoje»dokazaistinelišeno«?Ovomjesto predmet je spora najrazličitijih interpretacija, ali i ključanmomentza razumijevanjePlatonovemisli iodnosa iste spramParmenida, te jenašpristupistommjestuvođenprijesvegaovimposljednjim.8Tomećemosesva-

1

KritikaProtagoreunutaropovrgavajućegdo-kaza načela neproturječnosti u knjizi Γ i KAristoteloveMetafizike.

2

Platon, Sofist, u: Platon,Kratil, Teetet, Sofist, Državnik,Plato,Beograd2000.,str.241id.

3

Platon, Fileb,u:Platon,Dijalozi Teetet i Fi-leb,Naprijed,Zagreb1979.,str.119,15id.

4

Aristotel,Fizika, Paideia,Beograd2006.,str.9,185a3–5.

5

Isto.

6

Usp.FrancisM.Cornford,Plato and Parme-nides. Parmenides’ Way of Truth and Plato’s

Parmenides,Bobbs-Merrill,Indianapolis,NewYork1939.

7

Hermann Diels, Predsokratovci: Fragmen-ti I, Naprijed, Zagreb 1983., str. 207, DKB1.28–32.

8

Interesnašegradajeograničennarazumije-vanje Platonovog odnosa spram Parmenidate tom pitanju prilazimo iz Platonove situa-cijemišljenja.Opristupupitanjuodnosaputa»dajest«ikozmološkogdijelaParmenidovepoeme, koji se drži samog Parmenida, usp.GwilymE.L.Owen,»EleaticQuestions«,u:GwilymE.L.Owen,MarthaCravenNussba-um(ur.),Logic, Science, and Dialectic: Col-lected Papers in Greek Philosophy, CornellUniversityPress,Ithaca,NewYork1986.,str.3–26.



kakovratiti.Prethodnojeneophodno,unutarsamepoeme,pokušatirazumjetismisaoovetvrdnje.Udrugomfragmentuboginjaizlažejedinezamisliveputoveistraživanja,pu-tovekojisunamijenjeni(čistom)mišljenju,mislikojaneluta:prvi,»premajednombitakjest,anebitkanema–stazaje(to)Uvjerenja(koja)Istinuslije-di«,9i»premadrugomnebitakjestinužnopostoji–toje,kažemti,sasvimnespoznatljivastaza:Nemožešspoznationoštonije(jermogućenije)nitiizreći«,10dabikonačnou trećemfragmentu rekla»jer isto jemislitikao ibiti«.11Ovimjeodređenabitnasupripadnostmišljenja/govorenjaibitka.Taupućenostsvakogmišljenja/govorenjanaonoštojestnijetudabi»postavi-la«bitak,većdabipotvrdilaontološkiprimatbitka.Izsamogbitkaproizlazenjegove»karakteristike«.Iznjegasamoginačinnakojionojest–nužnost.Izbitkasamogproizlazeiosnovniprincipibitka,atimeiprincipimišljenjaigo-vorenja.Tonisunačininakojese»dokazuje«,odnosnoizvodinužnostbitka,većseiznužnostibitkaizvodinužnostmišljenjabitka:prvi,»postojibitak«12 ili»bitijest«–principidentiteta;drugi,»nikadanećenadvladatitodanebitakjest«,13»nitimisliti,naime,nitirećinesmiješdanebitakjeste«14–principneproturječnosti;treći,»takojenužnosasvimdajestilidanije«,15»aodlukajeotomeova:jestilinije«16–principisključenjatrećeg.Natemeljuprincipabitka,naimenjegovenužnosti,pokazujesenemogućnostdrugogaputa,odnosnoputadanijeikakomoranebiti.Takopreostajesamoprviput,put»dajestikakonemoženebiti«.Natomputuispostavljasečitavnizodredabaonogaštojest:cijelo,sada-čitavo,cijelo-puno,jedno,jednakosebi,istouistom,posebi,sasvihstranakonačno(sfera)–imagranicu(sa-vršenstvo).Međutim, Parmenid čitavimnizomnegativnih određenja bitka,kojaprevladavajunadpozitivnim,namalavratauvodisamnebitak, tojestgovoroonomdrugom,onomnaspram,omnoštvukojesesastanovištabitkaodređujekaoništa.UpravoovajmomentukazujenaonoštoćebitipredmetPlatonovekritikeParmenida:dasvakigovorobitkupodrazumijevagovoronebitku.Međutim,kakojeParmenidovamisaoobitkuodređenaonimili–ili,takosveonodrugo,kojesamimgovoromobitkubivauvučenoubitak,jestoznačenokaoništa.Odatlesamobitakjestionojedinoštomožebitimišljenoigovoreno.17

Parmenidovbitakjejedno-sve-biće.Ononijecjelinamnoštvapojedinačnihbića,većjesamojednobiće.Upogledunaprethodno,zaParmenidovoτὸ ὄνSlobodanŽunjićkažesljedeće:

»…tariječ,ustvari,označavaneštomanjeodbivstvovanja(Sein),alisvakakoneštovišeodbivstvujućeg(das Seiende).«18

Todabitakjestnijepukatautologija,neponavljaseonovećrečeno,većigovorineštoviše:

»Uprvomslojunjemu‘pripada’onošto‘slijedi’iznjegasamog,audrugomslojusugeriradanjemu(anenečemudrugom)pripadakarakter‘jestanja’ilipostojanja.Tokaodajedovoljnozazaključakdabitakkaosubjektnijeidentičansasvojimpredikatom,naime,dabitaknijeistoštoipostojanje.«19

UkolikojeParmenidovbitakjedno-sve-biće,tetimeonojedinoštomožebitimišljeno i rečeno, utoliko se izlaganjem bitka izlaže sve što semože rećiimisliti.Međutim,timeštojeizloženput»dajestikakonemoženebiti«poemasenezavršava,većsezavršava»oistinipouzdangovorimisao«.20 Timesegovorboginjevraćanapočetakpoeme,ukojemjenaznačenodajeneophodnospoznatisve,kako»lijepozaokruženeIstinesigurnosrce«,takoi



»dokazaistinelišenasmrtnikamnijenja«.Postavljasepitanjezaštojeneop-hodnospoznatiidrugiput,putmnijenjasmrtnika,akounjemunemaistin-skogpouzdanja.Ukolikosepodsmrtničkimmnijenjimarazumijedrugiputoddvanaznačenaudrugomfragmentu(DKB2.5),utolikobitoznačilodaParmenidproturječisamomsebi–nikakavnužan,smislengovornimisaoonjemunisumogući.Putmnijenjasmrtnikamožebitisamotrećiput,kojiseuvodiušestomfrag-mentu,putonihkojilutajudvoglavi:»kojismatrajudasubitakinebitakisto(ali) ineisto«.21Tajputočiglednonijeput»danije ida jenužnodanije«,kojijenasamompočetkuodbačeniokomeboginjagovorikaoopotpunoneprohodnom.Onjeuvijekvećisključenkaomogućiputistraživanjasamimprvimputominavišemjestaboginjazabranjujemladićudaidetimputom.Dodušeonagaodvraćaisputamnijenja,ali,činise,izsasvimdrugihrazloga.Radiseodvijepotpunorazličiteepistemičkerazine,omišljenjuimnijenju.Usedmomfragmentuboginjaodvraćamladićaodsmrtničkognačinaspoznajeigovorimuda,bezosloncanaoči,ušiijezik,spoznajeidržisepravogputa–putamišljenja:»negoprosudimišlju«.22

Putoviistraživanjaudrugomfragmentuputovisučistogmišljenja,putovimi-šljenjakojenelutajerjevođeno»principima«bitka.Putkojiseuvodikasnijejeputmišljenjakojeluta,dakle,mišljenjakojejelišenonužnosti.Natajnačinuspostavljajusedvaputa:putčistogmišljenjaiputmišljenjakojeluta,oslo-njenonačula.Timeseuspostavljahorizma.Nijemogućenatemeljuosnovnihpostavkiobitkuizvestisvijetonognestalnog,promjenljivog,onognačemusezasnivamnijenjesmrtnikajernatemeljuprvogputa»dajestidanemoženebiti«nijemogućpouzdangovoroonomeštonemaonekarakteristikekojevažezabitak,alitoneznačidanikakavgovornijemogućoonomenasuprotbitka.Međutim,tajgovorjeustrogomsmisluprazangovor:

9

H. Diels, Predsokratovci: Fragmenti I, str.208,DKB2.3–4.

10

Isto,DKB2.5–8.Govoreći omišljenju kodParmenidakaoosvjedočanstvubitka,omi-šljenjukaoonomeštojeiskazanoubitku,Ga-damerkaže sljedeće:»OznakamabitkakojeParmenidavodeputemistinepripadainoein. Jasnoještotoznači;bitakjeapsolutnaprisut-nostitoupravoznači‘prisutnostza…’.Istinajeotkrivenostteprisutnosti.Stogajesbićemuvijekzajednoprisutnoonočemujebićepri-sutno–‘mišljenje’.Potrebnojeda,koristećipojmove svog jezika,ne zapadnemouneku‘idealističku’ interpretaciju antičkog mišlje-nja.Jertoštojemišljenjemišljenje nečeg mi-slećegjošuvijekneznačidajebićemislećegono odakle se razumijumišljenje i u njemuzamišljenobiće…Paipakjebezsumnjetoč-nijereći:bitimišljenibitisuisto,nego:mi-šljenjeibićesuisto.«(Hans-GeorgGadamer,»Opredistorijimetafizike«,Theoria,40 (4),1997.,str.93–108,104–105).

11

Isto,H.Diels,Predsokratovci: Fragmenti I,DKB3.

12

Isto,str.209,DKB6.1.

13


14

Isto,DKB8.8–9.

15

Isto,DKB8.11.

16

Isto,DKB8.15–16.

17

G.E.L.Owen,»EleaticQuestions«,str.6.

18

Slobodan Žunjić,Fragmenti elejaca, BIGZ,Beograd1984.,str.15.

19

Isto,str.8–9.

20

H. Diels, Predsokratovci: Fragmenti I, str.212,DKB8.50.

21

Isto,str.209,DKB6.8–9.

22




»…sveštosuljudinazvali,svjeromdaistinuvidetekpustojeime:nastanakkaoipropast,nebitak(kao)ibitak.«23

Tajgovornegovoriništa.Osmislu izlaganja smrtničkihmnijenja,»poretka lažnog«,24moždagovorifragmentosmi,gdjeboginjakaže:

»…poredakiznosimtajtištosuvislimčiniseposve,zatodanikadanedašzavestisesmrtnikastavom.«25

Međutim,drugidiopoemejeneusporedivodužiodprvog,štopostavljapi-tanje zašto je Parmenid najveći njen dio posvetio upravo lažnom poretku.Kakoizlaganjeonogštonijeistina,štojeunaprijedodređenokaosuprotnostpravomijedinomputu,štopraviputsamimsobomisključuje,možepomoćishvaćanjuistineiliodvratitiodneistine,tokozmološkidiopoemenepoka-zuje uzet sam po sebi.U čemu je smisao takozvanog kozmološkog dijelapoeme?Izlaganjeonogaštose,strogogovoreći,nemožeizložiti.Ponovosevraćamonapočetak:

»Ipak,naučitćešitokakojemišljenjatakvanužnoispitatibrižljivoposvekrozsveusvemu.«

Prethodnorečenoukazujenatodaispitivanjesmrtničkihmnijenjanijeneštousputno,negojesjednakomnužnošćuzadatakmišljenja.Owensvrhukoz-mološkogdijelapoemeodređujekaoupotpunostidijalektičku,kaoonukojadajenajvjerojatnije izlaganjepretpostavkiodkojihpolazemnijenjasmrtni-ka.26SličnomišljenjeiznosiiŽunjić:

»…umnijenjimasmrtnikanema istinskogpouzdanja,alimnijenjanisusasvimneosnovana.Iakozavršavajuuprividu,utrećemdijelupoemedokazujesedaslijedeizpretpostavkikojeseprihvaćaju[…]alinjihovavaljanostjeproblematičnajerjeproblematičnavaljanostpolaznihpretpostavki.«27

Ukolikostvarizaistatakostoje,utolikotimenijeodgovorenonapitanjenuž-nostiispitivanjamnijenjasmrtnika.Toostajeskriveno.Akojesvijetpojavnogništavansastanovištabitka,toneznačidaonnekakonije.Međutim,tosenaosnovuParmenidovemisliobitku,njegovih»principa«inačinanakojionojest,nedakonzekventnoizvestitejetimemogućegovoritisamooistinskomineistinskom»svijetu«,kojijedandrugogisključujuikojisupotpunoodvo-jeni.Akobipojavei»moralebitivaljane«,tosenatemeljuParmenidovogmišljenjabitkanemoževidjeti,kaoštosenemoževidjetinizaštojeneop-hodno ispitati ih »nužnoposvekroz sveu svemu«. Istinabitkaneistina jesvegadrugog–horizmajepostavljena.

II.

Akosuidejebitkaonogpropadljivog,mnogog,toznačidasuidejeizrazPla-tonoveosnovnemisli,mislijednogimnoštva.Idejesenatajnačinpokazujukaojedinstvomnoštva.Osnovneodlikeidejasu:dasuposebi,dajesvakaodnjihjedna,dasupotpunoostvarenjeonogaštojest,savršenstvo,samopredi-kacijailijedinstvoesencijeiegzistencije.Nasuprotidejamastojestvarikojeprisutnošćuidejailiučestvovanjemuidejamabivajuonošto»jesu«.Todo-vodidopitanjanačinanakojiseostvarujetaveza.Ovopitanje,ovajproblem,neštoječegaje,činise,PlatonjošodFedonabiosvjestan.UFedonu,Sokratjenesiguranupogledukarakteraodnosaideja–stvar,jelitajodnosprisutnost(παρουσία)idejeustvarimailizajednica(κοινωία).Također,Sokrattajodnosopisujeikaonastojanje,uvoljuje(βουλεται)stvaridaoponašajuidejuikao



učestvovanje(μέθεξις)stvariuideji.MićemoseupokušajurazumijevanjaproblemaodnosaidejaistvariposlužitiuvodnimdijelomParmenida.Razlogzatojetajštojetutakozvanateorijaidejaizloženausvimaspektimakojisuiuranijimdijalozimabilinaznačeni,aliiujednomnovomvidu(idejakaomisao).Također,nigdjesekaoupredigriParmenidaPlatonnehvatadirektnoukoštacsproblemomodnosaideja–stvar.Samdijalogpredstavljajedanodnajtežih,akoneinajtežiPlatonovtekstzarazumijevanje.Dijalogjevišenegozagonetan.Toseodnosikakonauvod,takoinasamudijalektičkuigru,kroznjenihosam(ilidevet)prohodadvijehipoteze.Osnovniproblemkoji seuuvodnomdijelu razmatra jepostavkaidejekaojedinstvamnogih.OkvirovogarazmatranjačinitrijadaSokrat–Ze-non–Parmenid.Uliteraturisečestopostavljapitanjeuloge»mladog«Sokra-ta,nevještogudijalektici,tepitanjeprogovaraliovdjePlatonkrozustaPar-menida,obrušavajućisenaučenjeo idejama izsrednjegperioda,nastojećida pokaže da je ono neutemeljeno, da bi potompokazao i neutemeljenostParmenidovemisliojednom-sve-biću.Jesuliargumentikojiseiznoseprotivteorijeidejazaistatakoubitačni,rušelioniteorijuidejaiakojetako,kakoobjasnitiPlatonovoostajanjepriteorijiidejauzaključkuuvodnogdijela,teukasnijimdijalozima.28Našejemišljenjedatatrilikačinenerazdvojnoje-dinstvoPlatonovogpromišljanjaideje,odnosnoodnosaideja–stvar.OničinetemeljPlatonovogkonceptaideje,onistojeusamomosnovuPlatonovemisli–zatosuipozvani.UpravojeSokratsvojimupornimnastojanjemnazahvaćanjumnoštvaonimjednim–definicijom–uetičkompodručjuutroputPlatonovojmisli ideje.SokratovuviduonoopćepredstavljazaPlatonapostavkuosnovnogproble-ma.SagledavanjeopćostiuetičkompredstavljatemeljnakojemPlatongra-divlastitumisao,misaoideje,aondaimisaojednog,kojomseudaljavaodSokrata,odnosnotusepostavljajuproblemikojiSokratovumisaonadilaze.Zatim,tujeParmenid,čijinapormišljenjabitkaPlatonsažimaustav»sveje jedno« (Soph. 242d,Parm. 128b1).Također, Parmenid zaPlatona stoji,činise,nasuprotcjelokupnepredsokratskemislistvrdnjomonepokretnosti(jednog)bića(Theaet.152e).Platonoveidejesunaizvjestannačin»umno-žen«Parmenidov bitak, odnosno one nose sve one bitnemomente koje jeParmenidpripisivaobitku,stomrazlikomštosuidejezaPlatonauvijekvećistinamnoštva.TrećafigurajeZenon,poznatposvojimaporijama,odnosnonastojanjudapokaženemogućnostmnoštvananjemusamom.Zenonovipa-radoksi,kaoštoisamariječkaže,usmjerenisuprotivuobičajenihpredstavadamnoštvopostoji.UtojusmjerenostiprotivuobičajenihshvaćanjaZenonrazvijametodukojaćekasnijebitinazvanadijalektikom.PlatonćeiuParme-niduiuSofistunaznačitidatametodasvojeizvorišteimauelejskojmisli.PredigrapočinjeSokratovimrezimiranjemZenonovihaporijaitumačenjemnjihova smisla.Sokrat traži da seponovi prvapretpostavkaprvogdokaza.Ukratko:akosubićamnoga(τάπολλά),ondajenužnodasusličnaineslična,

23


24

Isto,DKB8.52.

25


26

G.E.L.Owen,»EleaticQuestions«,str.9.

27

S.Žunjić,Fragmenti elejaca,str.74.

28

Usp.PaulE.More,»TheParmenidesofPla-to«, u: Philosophical Review, god. 25, sv.2., 1916., str. 121–142. doi: http://dx.doi.org/10.2307/2178705.

http://dx.doi.org/10.2307/2178705



štojenemoguće.Akoihsnalazionoštojenemoguće,ondajenemogućedaihbudemnogo,odnosnonepostojimnogo(bića).29Sokratističebitnupripad-nostZenonovemisliParmenidovoj,čakkažedajeZenonmislio»bašisto«,»no,preokrećući(stvar)kušanaszavestikaodagovorineštodrugo«.30KaoiuSofistu,PlatonkrozSokrataovdjeodređujeParmenidovumisaostavom»sve je jedno«.31Zenon,negirajućipostojanjemnogih, takogovorigotovoistoštoiParmenid.32

ReagirajućinaSokratovutezudaseutomspisuradionečemuuzvišenom,iznadsnagenasostalih,ZenonkažedaSokratistinutogspisanijeupotpu-nostishvatio.33Zenontvrdinekolikostvari:prvo,daspisnijeuzvišen,kakotoSokratmisli,danerazrađujeneštoveliko;drugo,spisjepomoćParmeni-dovojtezi;treće,spisjenapisanprotiv onihkojitutezuismijavaju;34četvrto,spisjenapisaniz»mladenačkepobjedoljubivosti«(φιλονικία),ane,kaoštoSokratpretpostavlja,izstaračkog»častoljublja«(φιλοτιμίαζ).IznavedenogproizlazidaPlatondržiZenonazaantilogičara.Naime,zaPlatonadijalekti-kanijevještinaprotivljenja(antilogika).Dijalektikasekrećesuprotnostima,onanije tudabiproturječila,odnosnopobijala.Akonosiusebi imomentantilogičkog,ondajetoizrazlogadabipridobilasugovornikazasamustvar(pedagoškimomentdijalektike).PlatonorazliciantilogikeidijalektikeuDr-žavikažeslijedeće:

»Kakojesjajnamoćvještineproturječenja[…]mnogiinehoticeunjuupadajuvjerujućidaseneprepiru,negodasebavedijalektikom,austvarioninemoguonoštojerečenorazložitipovrstamaiispitivatinegoprogoneihvatajusugovornikauproturječnostisamopopraznojriječi,tesesvađajuumjestodajedandrugomgovoreštotreba.«35

PoredantilogičkogkarakteraZenonovemisli,Platonističejošjedanmoment,kojijeuizvjesnomsmisluodređennegativno,atojepobjedoljubivost.UDr-žavi(581cidalje)Platonrazlikujetrisojaljudi:ljubiteljemudrosti,ljubiteljepobjede i ljubiteljedobiti.Odričućioruđeprosuđivanja (logos) ljubiteljimapobjedeidobiti,Platonzaključujedaonomožepripadatisamoljubiteljumud-rosti.TakojeZenondvostruko»diskvalificiran«.36Ovo,međutim,nemorajubitijedinirazloziZenonovognapuštanjarasprave.Mogućejeda,sobziromnatodagovoriistokaoParmenid,ulaskomParmenidaudijalogZenonbivasuvišan.Mada,ako iSokratnapušta razgovorudrugomdijeludijaloga, tomožeznačitiineštoviše.Platon, puštajući Zenona da unaprijed sebe »diskvalificira«, daje riječ So-kratuiuizvjesnomsmislunastojipobitiZenonovprvidokaz.SokratnapadadrugupremisuZenonovogargumenta,kojatvrdidaništanemožebitisličnoi neslično. Sokrat uvodi ideju sličnosti i njoj suprotnu ideju nesličnosti, adrugabića,kojasenazivajumnogima,sudjelujuizahvaćajuutedvijeideje.Učestvovanjem,odnosnouzimanjemučešćasličnasusličnaumjeriukojojuzimajuučešćausličnostiiobrnuto,aonakojazahvaćajuuobjeidejesuslič-naineslična.Sokratnevidinikakavproblemutomedastvarijesumnoštvenezahvaćanjemumnoštvoidejaiuzimanjemučešćaujednom.To,izgleda,nijepraviproblem.Praviproblemipredmetpravogčuđenjabiobi»dasusamaonaslična(postala)nesličnailionanesličnaslična«,37zatoštosestvarimogupokazatiurazličitimvidovima,obzorima,alidasesamvidpokažeurazli-čitimobzorima tobibiopraviproblem–dase idejemoguusamimasebimiješatiirazdvajatimeđusobom.Aporijemnoštvatakose,premaPlatonu,nepokazujukaoaporijejerjeonočulno»posebi«mnoštvenoipromjenljivo,štoneznačidaononije.Međutim,idejejesuonojednokojeomogućavatomnoštvounjegovojmnoštvenosti.Drugimriječima,dasenekapojedinačnostmožepojavitikaoneštojedno,ai



urazličitimaspektima(kaomnoštvo),pravipredmetdivljenjabiobi,zaklju-čujeSokrat,

»…akobinetkomogaoistutubesputnost(pokazati)svakojakoisprepletenuusamimidejama(naime,akobinetkomogao)kakobašrazložistezavidljivabića,pokazatitakoiutimarazu-momdohvatljivim.«38

Ovimsepozivadapredmetmišljenjabudeonoštojenjegadostojno–ideja–imogućejedaPlatonvećovdjedajenagovještajnužnostisu-učešćaideja,štosečestoističekaosmisaodijaloga.NaovommjestuzbivaseZenonovoistupanjeizdijalogaiuprviplanstupaParmenid,nastojećipreispitatiSokra-tovutezuoideji.Sokratprihvaćapostojanjeidejepravednog,lijepog,dobrog,alizaidejučovjeka,vatreivodekažedajeubespuću,dokzaidejekose,blataiprljavštinekažedasuonakvekakvimihvidimo,tedabibiločudnopostavitiidejuzasvakuodnjih.39Ovimsedajenagovještajdapredmetistraživanjanesmijebitiunaprijedpostavljen,odnosnodateorijaidejanesmijebitishvaćenakaoonakojaunaprijedpostavljailiisključujemogućepredmeteistraživanja.Neophodnojeizbjećisvakopostuliranjeisvakompredmetuistraživanjadatipodjednakušansudaseokuša.40

ParmenidukazujenamladostineupućenostSokrataufilozofijuipočinjes»napadom«natzv.teorijuideja.Napadnapostavkuidejejeprijesveganapadnaodnosideja–stvar,štojošjednompotvrđujedaidejauvijekvećnekakojestistinaonogapromjenljivog.Sadasetonekakonastojimisliti.Onoštotakođertrebaimatiuvidujestdasenapadinetičujednogodnačinatogodnosa,većdapogađajusvakiodnjih.Oniciljajunanemogućnost,odnosnoneodrživost

29

Parm.127d6–128a2.

30

Platon, Parmenid, Demetra, Zagreb 2002.,str.23,128a6–7.

31

Parm. 128b1.

32

Isto.

33

Parm. 128b6.

34

»…očitoodatletajmojspisproturječionimakoji dokazuju ona mnoga« (Platon,Parme-nid,str. 25,128d1–2).

35

Platon, Država, BIGZ, Beograd 1993., str.141,454a.

36

ZvonkoPosavecvidiZenonakaoantilogiča-raizdrugograzloga:»…možeseZenonaizParmenidanazvati‘antilogičarem’jersenje-govoumijećekreće u vidljivim stvarima.UPlatonovu smislu dijalektika jemetoda kojase kreće isključivo u području eídē. TakoPlatonovo razumijevanjedijalektikeosuđujesvakodrugokao ‘antilogiku’ […].Zenon jezarobljen vidljivim stvarima.« (Zvonko Po-savec, Dijalektika i politika, Liber, Zagreb1979., str.76).Ako je to tako,uzmemo liu

obzirHegelovorazlikovanjesofističkeiPla-tonovedijalektikekaorazlikovanjepodručjanakojemsekreću,ondaseZenonpribližavasofistima.Mi smomišljenja da je »kritika«Zenona određena i smislom dijalektike kaoone koja je vođena težnjom k zadobivanjuistine, anekaovještinaproturječja radi po-bjede,štojeujednojedanodključnihmome-nata Aristotelovog razlikovanja dijalektikei sofistike.To jeuParmenidu istaknutokaosmisaoZenonovemetode,štoseupotpunostipodudarasPlatonovomrecepcijomsofistikekaovještineproturječjaipodučavanjauistoj,koja nije vođena nikakvim ciljem višim odpobjede.

37

Platon,Parmenid,str.27,129b1–2.

38

Isto,str.29,129e5–131a2.

39

Parm. 130d5–10.

40

PlatonuDržavnikupovodomtogpitanjakažesljedeće:»…daseovakavnačinraspravljanjanebrineodvišezaonoštojeuzvišenonegozaono što nije, i da nimaloneprezire ono štojeneznatnozbogonogštojeznatno,negodasamposebiidesvedopraveistine.«(Platon,Državnik,u:Platon,Kratil, Teetet, Sofist, Dr-žavnik,str.312,266d.)



takomišljenihodnosa.Napadipokazujuda,sasvakimodpredloženihnačinamišljenjaodnosaidejaistvariidejegubeonoštoimjesvojstveno,odnosnooneodlikekojesuimdateprijesvegauFedonuiDržavi.Pobijanjeodnosaideja–stvar,odnosnopostulataideje,sprovodisekrozpetargumenata.Prvinapadaidejekaouzroke,tvrdećidakonceptučestvovanja,nakojem jekauzalnost idejautemeljena,nijekoherentan, svodeći idejunaneštoprostornonalikstvarima.41Drugipolaziodidejekaojednogiznadmno-gih,tražećidaseidejaistvarpromatrajujednako,odnosnodaseodnoside-ja–stvarmisliupogleduna(novu)idejukaojednoiznadmnogih.42Tražiseujednodaseidejapromatranalikstvariidaje(sadanova)idejajednoiznadmnogogkaoistinaodnosa(prethodne)idejeistvari,odakleslijedibeskonačniregres.Trećinapadapostavkueidosa,kojasenepojavljujeuranijimdijalozi-ma–daidejenisuništadrugodomisli,štoopetzavršavauapsurdu.43Četvrtinapadaidejekaouzore,tezarazlikuoddrugogargumenta,kojijenaprostotražiodaseidejaistvarpromatrajunajednaknačin,nudirazlogzaštojetomoguće – sličnost stvari ideji, gdje se sličnost razumije kao relacija bitkajednakogontološkogstatusa.44Riječju,idejaseopetsvodinastvaruzisto-vremenoinzistiranjedajerelacijasličnostijednoiznadmnogog(novaideja).I,konačno,petinapadamogućnostdostupnostiidejasaznanju,tvrdećidapo-stavkaoidejičiniidejenespoznatljivim(ljudima),štojenajvećiproblemiliistinskaaporijateorijeideja.Prvačetiriargumentausmjerenasunaodnos ideja–stvar.Tukritiku izvodiParmenid, čijamisao isključuje sveonodrugo što stojinasuprotbitkakaoonogjednogsebijednakog.KritikajeupućenaSokratovojpostavciidejekaoonogštojenalikParmenidovomjednom-sve-biću,stimštosuoneuvijekvećnekakoistinaonogmnogog.Kritikomodnosaideja–stvarpokazujesedatajodnos,onakokakojemišljen,nijemogućadapritomidejaostaneonoštojest.Nezaključujesedaodnoskaotakavnijemogućnegodagatrebamislitidrugačije.To drugačijemišljenje odnosa ostaje otvorenim,makar za sada.Činisedajeosnovniproblemunačinunakojisemislibićeposebiideja.ToističeParmenid:

»Vidišli,Sokrate,kolikojetobespućeakonetkokaoidejeodređujebićasamaposebi.«45

Iznačinamišljenjabićaposebiidejeslijedinemogućnostmišljenjaodnosaideje istvari,a izSokratovognačinamišljenjaodnosaslijedinemogućnostbićaposebiideje.Akosenatemeljupostavkeoidejiinjenogodnosaspramstvarinedamislititajodnos,ondaslijedipotpunaodvojenostidejaistvari.Idejejesutoštojesuspramsebesamihikaotakvesudostupnejedinoonombožanskom,astvarikojesudodušeistoimeneidejama,jesutoštojesujednespramdrugih.46

Sokratovonastojanjedapokažeidejekaoistinumnogihnijeuspjeloiotkrivasepravateškoćatzv.teorijeideja–istinskobespućekojejemišljenjeodnosaideja i stvariu analogijama svevrijemeprikrivalo.Upetomargumentu sesusrećuSokratiParmenid.Posljednjimargumentomuspostavljasehorizmaonog božanskog kao čistog samo-odnosa i onoga ljudskog kao stanovištarelataposebi,čimesezapravopotvrđujeParmenidovamisaokaoonakojauspostavljajazizmeđusigurnostilijepokrugaistinebitkaidvoglavoglutanjasmrtnikakojejelišenosvakeistine.PuštajućiParmenidadapokaženeuteme-ljenostSokratovepostavkeoideji,PlatonzapravopuštaParmenidadakriti-zirasamogsebe.UkolikoseuParmenidunapuštaSokrat,utolikosenapuštaiParmenidjerobojicadijeleistinačinmišljenjabićaposebiideje.Doduše,napuštanjeSokrata posredstvomParmenida nosi sa sobomnešto više, ono



predstavljazahtjevzautemeljenjemonogaštojeSokratpostuliraokaoopćostusferietičkog,atajzahtjevvodiizvansfereetičkogkParmenidovojmislibitka.Većnapočetkudijaloga,PlatonkrozSokratovnagovor,naimedaseproblemivezanizamnoštvo,kaopredmetZenonovihaporija,prikažuupodručjusamih

41

Prvi argument je, svođenjem ideje na onto-loškinivopojedinačnogbića,naznakasmislapreostalihargumenata.Tezaprvogargumen-ta glasi: »Čini ti se, kako kažeš, da postojeideje,zahvaćajućiukojeonadrugaimajuodnjih svoja imena […]« (Platon, Parmenid,str.31,130e5–131a1).Parmenidovnapadnaidejumišljenukaouzrokprvonastojidoves-tiupitanjekonceptuzimanjaučešćauideji,pokazujući kako ideja ne može biti cijela(jedna),dabipotomprešaonanemogućnostodnosaidejeistvariakojeidejapodijeljena(ako ideja kao jedna prisustvuje u mnogimbićima odvojena od sebe – bitak na načinmnogih). Na tu primjedbu Sokrat ideju kaojednu i istu, prisutnu umnogima, pokušavaspasitiuspoređivanjemidejesdanom(ημέρα)»koji je jedan i isti istovremenonamnogimmjestima«(isto,131b2–3).Međutim,onoštoiznenađujejetodaParmenidnaovuanalogi-juneodgovaradirektno,nego je,ada tonaprvipogledizgledaneprimjetno,reformulirauusporedbuidejesjedrom.Onoštozačuđu-je je i sama formulacijaPlatonove rečenice:»Bašzgodno,reče,Sokrate,jednočinišistimistovremeno na mnogim mjestima, kao akobi, natkrilivši jedrom mnogo ljudi […].«(isto, str.33,131b7–8).Postavljasepitanje:štojetozgodnoštoomogućavadaanalogijas jedrom(onoprostorno)zamijenianalogijus danom – svjetlost ili, možda prije, vrije-me? (Usp.KennethDorter, »TheTheory ofFormsandParmenidesI«,u:JohnP.Anton,AnthonyPreus,Essays in Ancient Greek Phi-losophy III: Plato, StateUniversity ofNewYork Press, NewYork 1989., str. 183–202,str.188.)PlatonjeočiglednociljaonaneštodrugokrozSokratovuusporedbu.Naime,nato da ideje nemogubitimišljenekaoneštoprostorno,nalikstvarima.Sokratnatakvuza-mjenutezapristajesjednimmožda!ZvonkoPosavec ovo možda objašnjava Sokratovimnerazumijevanjemvlastite usporedbe, temuiz tog razloga promiče Parmenidova zamje-na teza (Z. Posavec, Dijalektika i politika,str.85).Mišljenjasmodaseovdjeneradionerazumijevanju(nakogagoddaPlatonciljakrozlikSokrata),negodaovomoždazapravoodvraćaodsvođenja idejanaontološkinivopojedinačnog bića. Platon je ovaj argumentmogao odbiti na temelju tzv. teorije idejarazvijene još uFedonu tvrdnjom da ideje istvarinemogubitipromatranena istinačin(usp.GregoryVlastos,»DegreesofRealityinPlato«,u:GregoryVlastos,Platonic Studies,PrincetonAcademicPress,Chichester1973.,str.70).Doduše,timenijerečenoništaotome

kako odnos ideja–stvar trebamisliti, već daonoštojeranijesamopostuliranosadatrebauzetikaozadatakmišljenja.

42

»Ašto,samoonoveliko,ionadrugavelika,akonaistinačinsvojomdušomsagledaš,nećeliseiznovapojavitinekojednovelikopoko-jemujenužnodasesvatapokazujukaoveli-ka?«(Platon,Parmenid,str.35,132a6–8).

43

Bliskost samestvari (ideja) i spoznaje same(uma)govoridaonoštojestmožebitirazu-mljivosamoakosepolaziodčistogmišljenja.Tosvakakoneznačidajemišljenjeneštoštokonstituirabitakuonomštonjegovogjest,alisetoštoonogšto jestmišljenjemunajvećojmogućoj mjeri otvara. Spoznaja je ono štojenajbliže,onoštounajvećojmjeripripadaonome što jest, ali Platon uvijek stavlja doznanjadajeonaupravoononajsrodnije,naj-sličnije,čimečuvasamustvarodsvođenjanamisao, odnosno naznačuje bitnu pripadnostaliirazlikumišljenjaibitka.Gadamerskrećepažnju na to daPlaton nikada ne poseže zaontologijomdušekaosredištemkojebipred-stavljalorješenjeosnovnihproblemanjegovefilozofije, nego da o duši i njenoj umnostigovorikaooonomešto jeodređenoumnimporetkomuniverzuma:»Tosenezbivasamotakoštoonizvodivelikuanalogijuduše,poli-saisvijeta,štousvimpodručjimaprvenstvopriznajenajvišojmoćiduše,naimeνοῦςkojizahvaćaonoumno.Onoštoseutomporetkuprvenstvaivladavineνοῦςimauviduuvijekjecjelinabitka,pajeodatleiracionalnostcje-linekretanjaononačemuseprikazujeumnostuma.Pouzdanokruženjezviježđa,daklekruž-nokretanje,aposebnosjedinjavanjestalnostistajanja i pokrenutosti okretanja sama sebe,koje pripada kružnom kretanju, ono je štosePlatonupokazujekaoprispodobaumskogmišljenja.«(Hans-GeorgGadamer,»PlatonovParmenidinjegovkasnijiutjecaj«,u:Platon,Parmenid, str. 243–264, 261).KlausOehlerdijalektiku subjekta i objektau antičkojmi-sliobjašnjavanasljedećinačin:»Izraz‘pre-vlastobjektivnog’podrazumijevadasuGrcisubjektivnemehanizmeposredovanja,onakokakosuihonishvatili,tretiralikaoproduže-nje mehanizma posredovanja objektivnosti.Ovdjesejasnovididasufilozofiklasičnean-tikeupokušajuapsolutnogutemeljenjačovje-kovogkonačnoguma,njegovojautonomiji inegiranju njegove relativnosti,mogli vidjetisamoodstupanjeodstvarnosti,atimeisamo-otuđenje i gubitak identiteta.« (Klaus Eler



ideja,najavljujedajetozapravopraviproblem.47IdejeseunutarsamihsebeputemParmenidovekritikepokazujumnoštvenim.Toukazivanjenamnogo-strukostsamihidejaizvršenoje,doduše,nanačindasusesameidejesvodilena stvari. Promišljanje ideja na način stvari Platon jemogao odbaciti i natemelju teorije idejapostavljeneuFedonu iDržavi, ali on tone čini.Akopostojinekipozitivanishodsvođenjaidejanastvari,ondajetotajdasuidejeunutarsamihsebe»mnoštvene«,dasvakaidejapozivamnoštvodrugihuigru,daurazmatranjujedneidejekaoonogaposebistupamouigruogledanjaide-ja.Idejesepokazujuuonomštojesutekkrozsu-učešćeideja.StogaPlatoniupozoravanaopasnostpreranogskokaunačelo:

»PreranosenaimeSokrate,prijenegosiizvježban,laćašomeđivatiilijepokaonešto,ipraved-no,idobro,isvakupojedinuodideja.«48

Dakle,ovdjenijeupitanjuPlatonovoodbacivanjebićaposebiideje,većjeupitanjudrugačijinačinmišljenjanjenogbićaposebi.Bezpretpostavkeobićuposebinijemogućgovor,bioonfilozofskiiline,aliielejskinačinmišlje-njabićaposebi,kojistojiuosnovuSokratovogpostuliranjaideje,jednakoporičemogućnost govora (štoPlatonpokazujeprvimprohodomkrozprvupretpostavku»jednojest«udrugomdijeludijaloga).Bićeposebiidejesadapostajepredmetistraživanjailiononijenaprostopostulirano,negoseonjego-vojposebnostiidostojnostimorapoložitiračun.AkosuidejeParmenidovomkritikompokazanekao»mnoštvene«,akose»svijet«idejapokazujeumeđu-sobnompreplitanjuideja,ondaseidejepokazujunanačinkoji jeanaloganParmenidovomputumnijenjasmrtnika–putuonihkojilutajudvoglavi.Toznačidanemaputasigurnostisamoodnošenjabićaposebi,štovodiopasnojblizinifilozofa(Parmenida)isofiste.Međutim,susretonihnajudaljenijihpo-kazujesekaosusretonihnajbližih,apristajanjenaopasnostteblizinejezaPlatonapristajanjenamogućnostonogaspasonosnog,putaizmeđu.Tajputjedijalektika,onakoju»mnoštvonazivabrbljanjem«,49kaotragbožanskog,50 put(okaz),»zapletenoitumarajućeispitivanje«.51

OnoštokarakteriziraPlatonovusituacijujesttodabitakvišenegovorisvo-jompotpunomneskrivenošćukakojetoslučaj,činise,kodParmenida.Bo-žanskoseneobraćadirektno,neotvaraseneposrednocjelinabitkausvojojprisutnosti.Jedinoštojeostalokaotragbožanskogjedijalektika.Akojetotako,ondasebludnjaibesputnostpokazujukaojedinipreostaliput.TajputmožeserazumjetikaotrećiputunutarParmenidovepoeme,putzakojibo-ginjakažeda je»nužno ispitatibrižljivoposvekroz sveu svemu«.PlatonuParmenidu određujevlastitiprogramriječimakojezvučekaosvojevrsnainvertiranaparafrazaParmenidovogputamnijenja:

»Jermnoštvoneznadajebeztogpotpunogprolaženjailutanjakrozsvenemoguće,namjerivšisenaonoistinito,doćidouma.«52

Izsamese Poemenevidizaštojenužnoispitatiputonihkojilutajudvoglavi,alizaPlatonasetajputpokazujekaojedinimogućiputistraživanja.

III.

Prolaženjekroz igruogledanja idejapokazujesekaomogućnostzadobiva-njaonogaposljednjeg,alionoujednopredstavljaopasnost.Jednojesigurno:ukolikoseželistećikonačniuvid,utolikosemorabesputiti.UParmenidovojpoemiboginjanavišemjestazabranjujemladićudaidedrugimputovima,dabesputi.Onasepojavljujekaozakonodavstvobitkaizabranjujesvakidrugi



putkojinijeuskladusputem»dajest«.Imajućitouvidu,PlatonuSofistu kažedasemoraučinitinasilje,akoseželistećiuviducjelinu,morasepre-kršitizakon.53OvajmomentpredstavljaPlatonovoobznanjivanjenapuštanjaParmenida.Platonseodlučujenazabranjeniput.Aliivišeodtoga,tajputjezanjegajedinamogućnostuvidaucjelinujer

»…nužnojenaimeupoznatiuistovremeoboje,ilažiistinuupravombiću[…].54

Drugi,»gimnastički«diodijalogaParmenid jedno jeodnajtežihmjestazainterpretacijuunutarPlatonovihdjela.Koji jesmisaodijalektičke igrekojaputemosam(ilidevet)prolazakrozdvijepretpostavkenaizgledzavršavaupotpunomapsurdu?Interpretacijedrugogdijeladijalogasunajrazličitijeiiduodpotpunogporicanjabilokakvogpozitivnogsmisladrugogdijelazaproble-mepostavljeneuprvomdijeludijaloga,gdjeseprvidiorazumijekaopukavježbališenasućinskihuvida(dijalektičkavježbabliskaAristotelovomrazu-mijevanjudijalektike),donečegaštojeododlučujućegznačajazaproblemepostavljene u prvomdijelu, odnosno za utemeljenje ideja.Mi se ovdje nemožemopoduhvatitiiscrpneinterpretacijedrugogdijeladijaloga,negoćemoistompristupitikaonaznaciPlatonovogpoznogmišljenjabitkateukazatinauloguelejacaunutarprogramadijalektičkeigrekojasenajavljujekaomogućerješenjeaporijaukojesezapalouprvomdijeludijaloga.Platonu»gimnastičkom«dijeludijalogapokazujenužnostmišljenjasu-uče-sništva ideja,pokazuje ono što ćepokušati izložiti i utemeljitikrozučenjeonajvišim rodovimauSofistu. PlatonuSofistu otvorenoustajeprotivocaParmenida,aliusamomParmenidulogikakritikeelejskogučenjavećjepo-

[KlausOehler], Subjektivnost i samosvest u antici,Plato,Beograd2002.,str.43).

44

Ukomentaruovogdjela,PetarŠegedinuka-zuje na problematičnost ovako razumljenerelacijesličnosti:»…podnalikom razumijembićekojegasasvojimuzorompovezujeslič-nostpokojojmunalikuje,alijeustvariipakneštoodnjegadrugotemumože,uvećojilimanjoj mjeri, samo i tek nalikovati. U tomsmislubinaliku trebalomislitiubitnojsvezisaslikom (εικών),kojomkaoterminombivanaglašenvišesamčinodslikavanjanegosve-zasličnostiinalikovanjakojapovezujeuzorionoučemuseonodslikava.«(Platon,Par-menid,str.149)

45

Isto,str.39,133a8–9.

46

ČinisedaPlatonkrozSokratovlikvećuFe-donuupućujenamogućnostoveaporije,kadauposljednjemdokazuzabesmrtnostdušego-vorioidejiveličine.

47

»TapretpostavkaoidejamanijesamaosebivećPlatonovafilozofija,nego tekpostavlja-njefilozofskezadaće.KaoštosepokazujeuParmenidu, pojedinu ideju »za sebe« uopćenije moguće spoznati. U tome je pogreškakojučinimladiSokrat.Usvakojjespoznajiuigricijelisklopispletideja,iPlatonpitaza

onetemeljekojiizgrađujuiorganizirajuovajstrukturni sklop ideja.« (Hans-Georg Gada-mer,»DijalektikaisofistikauPlatonovuSed-mom pismu«,u:Platon,Državnik, Sedmo pi-smo,Liber,Zagreb1977.,str.153–179,176)

48

Platon,Parmenid,str.45,135c8–d1.

49

Isto,str.47,135d5.

50

»Kaobožanskidarljudima,kakosebarmeničini, bačen je taj put od strane bogova pre-konekogPrometejazajednosnekomveomasjajnom vatrom.« (Platon, Fileb, u: Platon,Dijalozi Teetet i Fileb,str.120,16c)

51

Platon,Parmenid,str.47,135e2–3.

52

Isto,str.49,136e1–3.

53

»Bitćenužnodazbognašeobranepodvrgne-moispitivanjutezuocaParmenidaidanasiluutvrdimodanebićeuizvjesnomsmisluposto-jiiopetsadrugestranedabićenanekinačinnepostoji.«(Platon,Sofist,str.245,241d)

54

Platon, Sedmo pismo, u: Platon, Državnik, Sedmo pismo,str.129,344b.



stavljena,kaoštojeuistomdijalogupostavljenailogikakritikesofista(po-sebnoProtagoreuTeetetu).Problemkojijepostavljenuprvomdijeludijalogaproblemjeodnosaideja–stvar,gdjesepokazalodanijedannačinmišljenjatogodnosanijezadovoljavajući.Međutim,iztoganijeizvedenzaključakdaodnosnijemoguć,negodagatrebamislitidrugačije.Trebagautemeljitiunečemdrugom,očemuseništaotvorenonijereklo.Zaključakjeizgledaopa-radoksalno:akosepostavibitakposebiidejeondanemasaznanjatogbitka,aakosebitakposebiidejenepostavi,uopćenemasaznanja–»Aštoćešondačinitigledefilozofije?Kamoćešseokrenutiakooneneznaju?«55 Parmenid nepredstavljasamo(»prikrivenu«)raspravuselejcima,gdjePlatonposred-stvomParmenidanastojidaonoštojeistomdugovao(načinmišljenjaposeb-nostiideja)kritičkiinebezironijevrati,većikritikusofistikekojuPlatonrazumijekaoodsustvoonogaposebnog,odnosnojednog.Praviproblemimogućnost rješenja istog jevećnasamompočetkudijalo-ganaznačenonimštobizamladogSokratapredstavljalopredmetnajvećegdivljenja:daidejesu-učestvuju,daseprepliću.56UtompogleduupućujesenadijalektikukaoputkrješenjuizaključujeneiskustvoudijalekticimladogSokrataipotrebazavježbomuistoj.Metoda,odnosnonačinvježbanjakojisepredlažeje»upravotaj[…]kojegsičuoodZenona«,stomrazlikomštoseonsadakrećenapodručjuideja.Aliivišeodtoga:

»…nerazmatratisamošto,akopostojisvakopojedinopostavljeno(biće),slijediiztepretpo-stavkevećipretpostavitidatoistonije,akoželišbitiboljeizvježban.«57

Ispitivanjetrebapoložitiuosnovudaistojest,ainije,pavidjetištoslijedikakozatosamoposebi,takoiuodnosunadrugo,aizadrugokakoposebi,takoiuodnosunadrugo.58Timesepokazujenužnostprolaženjailutanjakrozsvakonemogućedabisedošlodoistine.Osnovni pojmovi koji se ovdje predlažukaomogući predmeti istraživanjasu: jedno,mnogo,sličnost,nesličnost,kretanje,stajanje,postajanje,nesta-janje,biti,nebiti.Međutim, ono što se u samomdijalogu jedino stavlja uosnovuispitivanjajestjednozakojePlatonovParmenidkažedajenjegovapretpostavka.59Ovimsepostavljajudvapitanja.Prvo,jeliopravdanotoštoPlatonParmenidovumisaobitkasažimaustav»SvejeJedno«.Usamojpo-emiseodređenjebitkakaojednogjavljasamojedanput(DKB86),takodamožeizgledatikaodaPlatoniznovatumačiParmenidovumisaobitkailidajerazumijeshodnoZenonukojinaglasakstavljanaproblemjednog(bića)imnoštva(bića).Međutim,onoštoZenonpotencirasvojimaporijamaproiz-laziupravoizosnovaParmenidovemislibitka,takodajenemogućetvrditisućinskoporavnanjeizmeđuovadvamislioca.Stav»SvejeJedno«moraseuzetiucjelini.Naime,nijeupitanjutodaPlatonrazumijeParmenidaisklju-čivohenološki,negodagarazumijekaoonogakojimislibitakkaojednoijedino,jednoisve.Drugo,zaštoPlatonkaopretpostavkuneuzimasamomnoštvo(aiodnave-denihpojmova),akojenjegovamisao–misaojednogimnoštva,amnogasuipredloženakaomogućipredmetistraživanja?Strogouzevši,neprolazisekrozmnogakaopretpostavkuistraživanja.Međutim,todajesvakiodprolazaprohodkrozjednonegovoriotomedasezapravorazmatrajednosamo(tomoževažitisamozaprviprohodprvepretpostavke).Naprotiv,upitanjujenužnostsu-mišljenjajednogimnogih,atunužnostpokazujesvakiodproho-dakrozdvijepretpostavkesrazličitihstrana.USofistuseParmenidovbitakpokazujediferenciranim,unutarseberazličitim,anebitakkaoonodrugobit-ka.UParmenidusepokazujeneprestanoprožimanjejednogimnogihnasvim



razinama.Dakle,dasenegovoriomnogima,samojeprivid.Tusenegovorinisamoojednomnisamoomnogima,većjeriječotomedaukolikosehoćegovoriti o jednom, utoliko semora govoriti omnogim, a ukoliko se hoćegovoritiomnogim,utolikosemoragovoritiojednom.Udrugomdijeludija-loga,kaoiukasnijemdijaloguSofist,dolazidosusretafilozofa(Parmenida)isofiste,»prijateljaideja«i»materijalista«,sada,činise,kaosusretajednogimnogih,anesusretabitkainebitka.60Međutim,onoštosepokazujeuParme-niduupravojemnogostrukostizricanjanajvišihpojmova,kaoiuSofistu,zatoštosvakiprolazkrozpretpostavku»jednojest«i»jednonije«pretpostavljarazličitotumačenjeonogjestionognijeokojimazavisidaljeizvođenje.61

Kaoštojevećrečeno,udrugomdijeludijalogasenastojeposredovatiekstre-mikojisujednakokobni,ikojipadajuujedno.Čakisamastrukturadrugogadijeladijalogapokazujeda,iakooninaprvipogledizgledajunajudaljeniji,onisutolikobliskidamišljenikonzekventnotvrdeisto–poričumogućnostlogosa.62Takoprviprolazprvepretpostavke»jedno jest«uzimajednokaojednosamo–jednouhorizontusamosti,štoupravopredstavljaParmenidovumisaobitka,kojajeovdjeizvedenadosvojihkrajnjihkonzekvenci.63Sdrugestrane,posljednjiprohodkrozdrugupretpostavku»jednonije«uzimamnogokaoonosamo,štopredstavljasofistiku,onakokakojePlatonrazumije.Po-sljedicaprvepretpostavkejedajednokojejemišljenokaoosamljenojednonijenijedno,odnosnodanemaničegaakosejednotakopostavi.Ukolikoćebitijednog,utolikomorabitimnogog,todaljnjeispitivanjeprvepretpostavkeipotvrđuje.Drugakrajnostimazaposljedicudaukolikosemnogapostave,utoliko naprosto kaomnogaonda ona nisu nimnoga; riječju nemaničegaukoliko semnoga takopostave.Ukoliko ćebitimnogih, utolikomorabitijednog.TedvijekrajnostiPlatonpokazujekaoonekojenužnoupućujujednanadruguiutomupućivanju,samesebeukidajući,tražeposredovanje.Platonpokazujenužnostjednogzamnogaimnogihzajedno,aliivišeodtoga,onpitazamogućnostmišljenjatenužnosti,štoćebitizadatakprojektaoznače-nogkaopatriciduSofistu.

55

Platon,Parmenid,str.45,135c5–6.

56

PlatonkrozSokratauFilebu govoriopotrebiodređenjaonogštojeizvanuobičajenihraspra-va,opotrebizaonim»štojošnijeodobrenoniopćenitoprihvaćeno«(Platon,Fileb,str.118,14e)teonužnostirazmatranjaonoga»štobisečinilonajnemogućijimodsvega,naimedajednonastajeujednoujednomeiumnoštvu.Toje[…]pitanjeojednomeiomnoštvu,kojejeuzroksvakesumnjeakonijetočnoriješenoiopetuzrokomsigurnostiakojeriješenova-ljano.«(Isto,15b–c).

57

Platon,Parmenid,str.47,135e7–136a2.

58

Parm. 136b7–c5.

59

Parm. 137a7–b4.

60

Usp. John A. Palmer, Plato’s Reception of Parmenides,ClarendonPress,Oxford1999.,str.148–181.

61

Usp.GwilymE.L.Owen,»PlatoonNot-Be-ing«,u:G.E.L.Owen,M.C.Nussbaum(ur.),Logic, Science, and Dialectic, str. 104–137,str.118.

62

Usp.HansKrämer,Platonovo utemeljenje me-tafizike. Studija o Platonovu nepisanom uče-nju i teorija počela,Demetra,Zagreb1997.,str.166–169.

63

Usp.F.M.Cornford,Plato and Parmenides,str. 134.Govor o jednommišljenom elejskikaoosamljenojednomožeimatijedinoformu»niti–niti«.ZaključakkojiPlatonizvodiupr-vomprohodukrozpretpostavku»jednojest«jesljedeći:»Tadaononikakonije.–Ne,činise.–Anijeondatakodajejedno;jerbi(tako)već bilo i u jestvu sudjelovalo […].A onoštonije,može li ištapostojati za tajnebitakili(biti),njegovo?–Kakobi?–Nemadaklezanjeganiti imena,niti odredbe,niti kakvaznanja,nitiopažanja,nitimnijenja.«(Platon,Parmenid,str.63,141e10–142a5).



Zaključak

Platonovapoznamisaosvjedočiopokušajusuočavanjasvlastitimpretpostav-kama.DanosuočavanjepokazujedauosnovimislioidejistojiParmenidovnačinmišljenjabitka.Kakosu idejekaoonojedno,vječnoinepropadljivouvijekveć istinapojedinačnihstvari,kaoonogmnoštvenog,promjenljivogipropadljivog,takosePlatonovapoznamisaonastoji izboritizanovnačinmišljenjaidejakaobićaposebi,kojibinapustioParmenidovnačinmišljenjabitka.Ukolikoseželiutemeljitimisaoidejekaoonekojajeuvijekvećistinamnoštva,utolikosenapuštanjeParmenidovognačinamišljenjabitka,kojesepokazujekaoskrivenapretpostavkaPlatonovemisliidejeuzrelimdijalozi-ma, ispostavljanužnim.Parmenidovamisaobitka izlažegakaosolitarnog,kaojedno-sve-biće,kaoonogkojiisključujesvakurazlikuisvakomnoštvo,dokPlatonovamisaonastojimislitistvarnostkaojedinstvo,gdjeseonojednopokazujekaoistinamnoštva.Kako jePlaton jednaod centralnih figuraupovijesti filozofije, čijamisaobitnoodređujenjendaljnjitijek,takojeinjegovarecepcijaParmenidovogmi-šljenjajednoodključnihinezaobilaznihmjestaunjegovomrazumijevanju.Kritičkosuočavanjesvlastitimpretpostavkama,kojeodlikujepoznuPlatono-vumisao,ukazujenafundamentalniznačajParmenidovogmišljenjabitkazaPlatonovuontologiju.PlatonpokazujekolikosvakamisaodugujeParmenidu,aliiukazujenanužnostkritičkogsuočavanjasnjim.

NikolaTatalović

PlatoandParmenides:BlunderandImpassable

AbstractThis paper analyses the relationship between Plato’s late thought of being and eleatic heritage that is at the very core of Plato’s middle period idea thesis. The analysis shows that Parmenides’ poem OnNature represents the framework for problems regarding Plato’s thought. That is, that the establishing of the concept of idea, which is simply postulated in the middle period, must be realized through criticism of Parmenides’ thought of being. In a way, Plato’s ideas are multi-plied Parmenides’ being, but as such they are always the truth of many. Therefore, establishing the concept of idea requires a critique of Parmenides’ thought of being, a critique that opens a horizon for a new way of thinking ideas in terms of being as being. Patricide is Plato’s decision for the impassable, a blunder that leads to the way of those who wander two-headed.

Key wordsPlato,Parmenides,idea,being,non-being,one,many,truth,opinion,impassable

Documents

Platon i Parmenid: bludnja i bespuće