2
PODELA LIRIKE – VRSTE LIRSKE POEZIJE I PREMA TEMI ( vrsti osećanja koja se opeva ): Misaona lirika ( pesma ) je ona u kojoj pesnik iznosi svoj duboko emocionalni odnos povodom misli koja ga je uzbudila “ Svetli grobovi “ J.J. Zmaj, “ Šikara “ V. Nazor. Veliki predstavnici misaone lirike bili su Igo, Bajron, Šeli, Kits, Gete, Šiler, Puškin, Njegoš, Zmaj, Preradović, Kostić, Rakić, Dučić. Socijalna lirska pesma je ona u kojoj pesnik peva o siromaštvu, društvenoj i ljudskoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi “ Ratar “ i“ Švalja “ Đ. Jakšić; “ O klasje moje “ A. Šantić, “ Čovek peva posle rata “ D. Vasiljev Ljubavna lirika je ona u kojoj pesnik izražava ljubavne osećaje prema osobi drugog pola. B. Radičević, J.J. Zmaj, Đ. Jakšić, L. Kostić, J. Dučić, A. Šantić, D. Maksimović, M. Crnjanski Rodoljubiva izražava ljubav prema domovini, zavičaju, narodu, jeziku ; pesnik se inspiriše kolektivnim osećanjima cele svoje nacije ili jedne društvene klase; naročito se gaji u vremenima nacionalnih borbi protiv tuđinske najezde “ Otađbina “ Đ. Jakšić, “ Vila “ Zmaj, “ Ostajte ovdje “ A. Šantić, “ Na Gazi – Mestanu “ M. Rakić Duhovno-religiozna je ona u kojoj pesnik izražava religiozne misli i osjećaje Poimam i shvaćam, Bog izbija kao svjetlo I. Andrić Satirična pesma – pesma u kojoj se iskazuje osećanje pesnikove ogorčenosti na neke mane pojedinca ili društva. “ Biračka pesma “, “ Izdajnici “ Zmaj, Đ. Jakšić, M. Krleža, V. Ilić Opisna pesma – pesnik povezuje svoje lično raspoloženje s nekom pojavom u prirodi koja odgovara tom njegovom raspoloženju – pesnik se raduje povodom rađanja sunca ili dolasku proleća. Pesnik daje samostalnu sliku prirode uživajući u njenoj lepoti “ Zimsko jutro “ i“ U poznu jesen “ V. Ilić, “ Veče na školju “ A. Šantić, “ Morska vrba “ J. Dučić I PREMA TRADICIJI: Himna – pesma svečanog izraza posvećena nekome (ili nečemu) koga (ili što) čovek smatra vrednim najvećeg poštovanja i divljenja; pesma puna patetičnog oduševljenja i mističnog zanosa. Oda – svečana pesma u čast nekome (ili nečemu) prema kome (ili čemu) osećamo privrženost ili ljubav; pesnik se u njoj obraća mitskim ličnostima ili velikim i značajnim ljudima opevajući kakvu izvišenu ideju ili vrlinu: boga, veru, otadžbinu, prirodu, umetnost, mladost, prijateljstvo, ljubav “ Oda radosti “ Šiler , “ Oda zapadnom vetru “ Persi Biš Šeli , “ Oda slavuju “ Kits, “ Oda mojoj čuturi “, “ Oda crvenom nosu “ J.J.Zmaj Elegija – lirska pesma setnoga tona koja izražava žaljenje i tugu za nečim nedostižnim, izgubljenim ili prošlim; tužaljka ( žaljenje za prohujalom mladošću, za srećnim detinjstvom ili za izgubljenoj ljubavi ) “ Kad mlidijah umrjeti “ i“ Jadna draga “ B. Radičević, “ Đulići uveoci “ Zmaj, “ Na liparu “ Đ. Jakšić, “ Pretprazničko veče “ i “Jedna suza “ A. Šantić Epigram – jednostavna i duhovita (šaljiva ili podrugljiva, satirična) pesma; kratka pesma u kojoj se u jezgrovitom obliku ismejava kakva negativna osobina pojedinca i društva.Duhovitost epigrama dolazi otuda što se na kraju pesme, iz tzv. žaoke ili poente, oseti pravi satirični karakter pesme Trčilaži J.J.Zmaj, Književnost “pisci” Lj. Nenadović

Podela lirske poezije

Embed Size (px)

Citation preview

Page 1: Podela lirske poezije

PODELA LIRIKE – VRSTE LIRSKE POEZIJE

I PREMA TEMI ( vrsti osećanja koja se opeva ):

Misaona lirika ( pesma ) je ona u kojoj pesnik iznosi svoj duboko emocionalni odnos povodom misli koja ga je uzbudila “ Svetli grobovi “ J.J. Zmaj, “ Šikara “ V. Nazor. Veliki predstavnici misaone lirike bili su Igo, Bajron, Šeli, Kits, Gete, Šiler, Puškin, Njegoš, Zmaj, Preradović, Kostić, Rakić, Dučić.Socijalna lirska pesma je ona u kojoj pesnik peva o siromaštvu, društvenoj i ljudskoj nejednakosti i socijalnoj nepravdi “ Ratar “ i“ Švalja “ Đ. Jakšić; “ O klasje moje “ A. Šantić, “ Čovek peva posle rata “ D. VasiljevLjubavna lirika je ona u kojoj pesnik izražava ljubavne osećaje prema osobi drugog pola. B. Radičević, J.J. Zmaj, Đ. Jakšić, L. Kostić, J. Dučić, A. Šantić, D. Maksimović, M. CrnjanskiRodoljubiva izražava ljubav prema domovini, zavičaju, narodu, jeziku ; pesnik se inspiriše kolektivnim osećanjima cele svoje nacije ili jedne društvene klase; naročito se gaji u vremenima nacionalnih borbi protiv tuđinske najezde “ Otađbina “ Đ. Jakšić, “ Vila “ Zmaj, “ Ostajte ovdje “ A. Šantić, “ Na Gazi – Mestanu “ M. RakićDuhovno-religiozna je ona u kojoj pesnik izražava religiozne misli i osjećaje Poimam i shvaćam, Bog izbija kao svjetlo I. AndrićSatirična pesma – pesma u kojoj se iskazuje osećanje pesnikove ogorčenosti na neke mane pojedinca ili društva. “ Biračka pesma “, “ Izdajnici “ Zmaj, Đ. Jakšić, M. Krleža, V. IlićOpisna pesma – pesnik povezuje svoje lično raspoloženje s nekom pojavom u prirodi koja odgovara tom njegovom raspoloženju – pesnik se raduje povodom rađanja sunca ili dolasku proleća.Pesnik daje samostalnu sliku prirode uživajući u njenoj lepoti “ Zimsko jutro “ i“ U poznu jesen “ V. Ilić, “ Veče na školju “ A. Šantić, “ Morska vrba “ J. Dučić

I PREMA TRADICIJI:

Himna – pesma svečanog izraza posvećena nekome (ili nečemu) koga (ili što) čovek smatra vrednim najvećeg poštovanja i divljenja; pesma puna patetičnog oduševljenja i mističnog zanosa.Oda – svečana pesma u čast nekome (ili nečemu) prema kome (ili čemu) osećamo privrženost ili ljubav; pesnik se u njoj obraća mitskim ličnostima ili velikim i značajnim ljudima opevajući kakvu izvišenu ideju ili vrlinu: boga, veru, otadžbinu, prirodu, umetnost, mladost, prijateljstvo, ljubav “ Oda radosti “ Šiler , “ Oda zapadnom vetru “ Persi Biš Šeli , “ Oda slavuju “ Kits, “ Oda mojoj čuturi “, “ Oda crvenom nosu “ J.J.ZmajElegija – lirska pesma setnoga tona koja izražava žaljenje i tugu za nečim nedostižnim, izgubljenimili prošlim; tužaljka ( žaljenje za prohujalom mladošću, za srećnim detinjstvom ili za izgubljenoj ljubavi )“ Kad mlidijah umrjeti “ i“ Jadna draga “ B. Radičević, “ Đulići uveoci “ Zmaj, “ Na liparu “ Đ. Jakšić, “ Pretprazničko veče “ i “Jedna suza “ A. ŠantićEpigram – jednostavna i duhovita (šaljiva ili podrugljiva, satirična) pesma; kratka pesma u kojoj se u jezgrovitom obliku ismejava kakva negativna osobina pojedinca i društva.Duhovitost epigrama dolazi otuda što se na kraju pesme, iz tzv. žaoke ili poente, oseti pravi satirični karakter pesme Trčilaži J.J.Zmaj, Književnost “pisci” Lj. NenadovićEpitaf – nadgrobni natpis u kome se u ozbiljnom ili šaljivom tonu iznosi neka osobina pokojnika.Npr.,na grobu Branka Radičevića stoji epitaf: „ Mnogo hteo, mnogo započeo; čas umrli njega je pomeo“.Moto - kratak zapis u početku nekog književnog dela. U njemu se u aforistističkom obliku kazuje glavna ideja toga dela.Gnoma ( sentencija, aforizam ) – kada neka kraća pesma izražava kakvu duboku misao ili pojedini stihovi u kakvom pesničkom delu koji izražavaju takvu misao „ Gorski vijenac „ P.P.Njegoš Ditiramb – pesma u kojoj se iznose životna radost i oduševljenje. To je pesma koju su stari Grci pevali u čast boga Dionisa. U početku je imala obredni karakter. B. Radičević „ Đački rastanak „„ Ala je lep ovaj svet „ J.J. Zmaj, „ Cvrčak „ V. NazorIdila – naziv za lirsku pesmu, ali i za svako delo koje prikazuje miran život u prirodi, osobito na selu. Tvorac idile grčki pjesnik Teokrit prikazivao je prizore iz seoskog života, razgovore i prepirke pastira, ljubavne izjave.

III PREMA OBLIKU

- lirska pesma u stihovima- lirska pesma u prozi – kraći prozni tekst s elementima lirskog izraza – subjektivnost, osećajnost, pesničke slike, ritam, stilska sredstva (F. Mažuranić, Svemir)

IV PREMA JEZIKU

- lirska pesma na standardnom književnom jeziku- dijalektalna lirika – pesma napisana na jednom od dijalekata (D. Domjanić, Ciklame, krvave ciklame; D. Gervais, Tri nonice)- lirika na žargonu

Page 2: Podela lirske poezije