1. SPOMENICI

Anabaza-naslov dvaju antičkih hist. djela, od kojih je jedno napisao Ksenofont (o Kirovoj vojni), a drugo Arijan (o pohodu Aleksandra Velikog na Istok) Ksenofontovo izvješće o ‘pohodu 10000’ (grč. dobrovoljaca), ratovali su na strani perzijskog kralja Kira Mlađega, nakon smrti Kira, Grci se povlače prema Crnom moru

Castel sant’ Angelo-Anđeoska tvrđava, Hadrijanov mauzolej u Rimu, građevina cilindrična oblika na kvadratnu podnožju, na njemu se nekoć dizao golem carev kip; pepeo cara i njegove žene Sabine bio je sahranjen u žari (urna), koja se čuvala u grobnici; dao ga je izgraditi Hadrijan 135, a završio ga je 139. Antonin Piju, u mauzoleju su se sahranjivali i drugi carevi sve do Karakale (217.)

Disk iz Festa-ploča od pečene gline s koncentričnim nizom znakova iz palače u Festu na Kreti, s jedne i s druge strane u ploču su utisnuti znakovi, tekstovi; redovi tekstova idu spiralno od kraja prema središtu; do danas je ostao nepročitan, vjerojatno najstarije kretsko pismo

Diskobol-bacač diska kod Grka i Rimljana tj. bacač ploče, u Homera od kamena ili željeza, u kasnije doba od bronce ili olova, koja se bacala za vježbu i kod igara za natjecanje; ploča je djelomično bila ukrašena gravirama kako se vidi na sačuvanim primjerima i na slikama s vaza; diskobol je čest prikaz tj. motiv u slikarstvu i kiparstvu; prikazan je na grčkim vazama u VI. i V. st. pr. K., na novcu, reljefima i kipovima; prikazuje se u različitim fazama akaje i to od mirovanja pa do punog zamaha prije izbacivanja diska; u odmjerenom pokretu prikazan je u djelu grč. kipara Mirona iz sredine V. st. pr. K., Mironov brončani original nije sačuvan, već samo kopije i to rimskog porijekla

Dorifor-u antičkoj Grčkoj kopljonoša, tjelesni čuvar, pratilac (u Rimu pretorijanac); mramorna statua u napuljskom Museo nazionale, koja prikazuje golog kopljonošu, kopija je brončanog kipa grčkog kipara Polikleta; statua Dorifora postala je u antičkoj grčkoj skulpturi kanon idealnih proporcija muškog tijela

Erehtejon-‘Erehtejev hram’, svetište na atenskoj Akropoli u kojemu se štovalo više kultova; najljepši primjer atičko-jonskog arhitektonskog stila; na istočnoj strani nalazila se uzdignuta cella božice Atene, a pred njom trijem sa šest jonskih stupova, zapadni dio hrama bio je posvećen Posejdonu Erekteju; iz trijema sa zapadne strane išlo se u Pandrosejon (otvoreno svetište Kekropsove kćeri Pandrose) sa svetom maslinom; na južnoj strani je trijem sa šest mramornih kora u nadnaravnoj veličini

Etemenanki-‘Kula babilonska’, zigurat u Babilonu, iskapanja njemačkog arheologa R. Koldeweya otkrila su dimenzije tog zigurata (91 x 91 m), zigurat je imao sedam terasastih katova (visine ukupno 91 m); u najgornjem kutu bio je hram za ‘svetu svadbu’ boga Marduka i vrhovne svećenice

Farska psefizma-natpis iz Staroga Grada na Hvaru

Ištarina vrata-gradska vrata;svečani ulaz na ‘sveti put’ u zidinama Babilona; vrata su bila trostruko ukrašena, reljefi prikazuju lavove kao Ištarine simbole, zmajeve kao Mardukove simbole i bikove kao Adadove simbole; likovi su bijele i svijetlo smeđe boje, a podloga je plava, dvori u zemlji imaju temelje debele 1m

Kairos-reljef grčkog boga sretnog trenutka, nađen u Trogiru, rađen vjerojatno u I. st., prema Lizipovu originalu

Kamen iz Rosette-svećenički dekret iz poč. 2. pr. K., isti tekst napisan je na dva jezika (egipatski, grčki) i tri pisma (hijeroglifsko, demotsko i grčko); na temelju tog natpisa je J. F. Champollion uspio 1822. godine dešifrirati hijeroglife; pomoglo mu je to što su imena vladara, u znak poštovanja, bila okružena

Laokoontova grupa-kiparsko djelo trojice helenističkih majstora s otoka Roda (Hagesandar, Polidor i Atenodor), izrađeno sredinom I. st. pr. K. i prikazuje pogibiju trojanskog svećenika Laokoonta i njegovih sinova; čuva se u Vatikanskom muzeju, visina 242 cm

Lapis niger-‘Crni kamen’; posvećeni prostor popločan crnim mramorom u području Komicija uz Forum Romanum, crne mramorne ploče koje su navodno pokrivale Romulov grob; ispod njih je nađena kamena ploča na kojoj je urezan jedan od najstarijih latinskih tekstova

Lavlja vrata-utvrđena gradska vrata ukrašena lavljim motivima na ulazima u prapovijesne tvrđave, npr. u

Mikeni na Peloponezu i Bogazköyu u Maloj Aziji; vrata mikenskog grada; širina prolaza 3 m, visina lavljeg reljefa 3 m, prikazana su dva lava kojima danas manjkaju glave koje su nekad bile od drugog materijala, oba lava se simetrično prednjim nogama uspravljaju na podnožju stupa koji možda nosi žrtvenik i čini središte prikaza; to je prvi veliki reljef na grčkom tlu i prvi primjer ‘TIMPANA’ iz koga se kasnije razvio ukras zabata grčkih hramova, potječe iz ranog 13. st. pr. K.

Lumbardska psefizma-grčki natpis s poč. 4. st. pr. K., ulomci nađeni 1877.; najstariji pisani spomenik iz naših krajeva, natpis o utemeljenju isejske naseobine na otoku Korčuli, reguliraju se imovinski odnosi grčkih naseljenika na otoku i daje se popis naseljenika kojih je vjerojatno bilo više od 200

Mauzolej-monumentalna grobnica karijskog vladara Mauzola u Halikarnasu, jedno od sedam svjetskih čuda starog svijeta, djelo graditelja Satira i Piteja; smatra se da se grobna komora, okružena jonskim stupovima, dizala iznad visokog četverokutnog podnožja; stupovi su nosili krov u obliku četverostrane stepeničaste piramide s figurama Mauzola i njegove žene Artemizije

Megarska psefizma-je treći povod za Peloponeski rat; Megarski demokrati stalno su se kolebali između Sparte i Atene, 446. pr. K. Megara izlazi iz Atinske Arhe i pruža podršku Korintu protiv Korkire; 432. Atenska eklesija donosi specijalnu odluku o Megari, po kojoj se Megaranima zabranjuje ulaz u luke u Atenskom posjedu; razlog za to su naveli to što su uzorali svetu zemlju i pružili utočište odbjeglim robovima

Minerva Medica-‘Minerva iscjeliteljica’; jedno tumačenje kipa iz Varaždinskih Toplica

Muzej-‘Hram muza’, hramovi posvećeni muzama; glasovit je bio Museion u Aleksandriji utemeljen 308. pr. K., hram i kulturna institucija u kojoj su radili mnogi umjetnici i znanstvenici (Euklid, Hiparh, Zenodot, Heron, Apolonije, Apel)

Olimpieijon-hram Zeusa Olimpijskog u Ateni, počeo se graditi u Pizistratovo doba, a gradit će se sve do Hadrijanova doba, točnije završava se 131. pr. K.

Panteon-antički naziv za hram posvećen svim bogovima; znamenit je Panteon u Rimu, jedini u cijelosti do danas sačuvani arhitektonski spomenik antičkog Rima, kružnog je tlocrta s dograđenim pronaosom na korintskim stupovima; na donji, nišama raščlanjeni cilindrični dio, nadovezuje se kasetirana kupola, u čijem je tjemenu kružni otvor, jedini kroz koji ulazi danje svjetlo; prvotni Panteon podigao je Agripa krajem I. st. pr. K., a obnovio ga je car Hadrijan u prvoj pol. II. st.; početkom VII. st. je pretvoren u crkvu

Pharski reskript-natpis iz Staroga Grada na Hvaru, gdje je uklesan odgovor na Pharsku psefizmu

Partenon-‘Djevičin hram’, glavni Atenin hram na atenskoj Akropoli; građen je na starijim temeljima, vjerojatno između 447. i 438. pr. K.; sagradili su ga Iktin i Kalikrat; hram je bio sav od mramora, s 8 stupova na pročelju i s po 17 stupova na uzdužnim stranama (dug je 67 m); osim vjerske namjene, Partenon je morao izraditi atensku moć i kulturu; kipar Fidija je, zajedno sa svojim učenicima, u mramoru isklesao metope i friz na Partenonu; prigodom svečanog otvaranja postavljen je u središnjoj prostoriji kip Atene Partenos obložen zlatom i bjelokošću

Periegeza, Periégesis-‘vođenje uokolo’, ‘Opis putovanja’; starogrčki naziv za opis zemalja i gradova s njihovim znamenitostima; ta se književna vrsta razvila kod Grka vrlo rano; vrijedan izvor za hrvatski povijesni prostor Pseudo Skimnova P. i P. Dionizija Periegeta

Peripl, Períplus-‘oplovba’, ‘Opis plovidbe oko...’; naziv za plovidbu uz obale i otoke neke zemlje i za sam opis te plovidbe; takvi su opisi poznati već kod Feničana; kod Grka periplusi su imali nautičko-tehn. podatke o udaljenostima, dubinama,...; poslije su donosili podatke o stanovnicima, njihovu načinu života, njihovoj povijesti...; poznati antički pisci periplusa: Hanon, Avijen, Skilaks Pseudo Skilaks-ime pod kojim je poznat anonimni grč. geograf, pisac djela ‘Kružna plovidba’, u kojem opisuje obale Sredozemnog mora, među ostalim i ist. obalu Jadranskoga mora od Istre do Epira; nekad se to djelo pripisivalo Skilaksu iz Karijande

Serapej, grč. Serapeîon, lat. Serapeum-naziv za hram boga Serapisa; u starom Egiptu bilo je mnogo takvih hramova, najčuveniji su bili u Aleksandriji (djelo grč. graditelja Parmenida; knjižnica s nekoliko desetaka tisuća svitaka, razrušen od fanatiziranih kršćana krajem IV. st.) i u Memfisu (s nekropolom ‘svetih bikova’)

Stela Izraela-natpisna ploča iz posmrtnog hrama faraona Merenptaha u Tebi; među zemljama i narodima što ih je faraon pobijedio naveden je i Izrael; prvi pisani spomen imena Izrael; nađena je 1896.; natpis sadrži pohvalu kraljeve pobjede nad Libijcima; granitna stela datira se u dan bitke kod Pi-yera

Tabula Peutingeriana, Peutingerova karta-srednjovjekovna kopija jedne ant. rimske cestovne karte, vjerojatno iz III. st., pronađena u benediktinskom samostanu u Bavarskoj; na 11 pergamentnih listova shematski je prikazano područje Rimskog Carstva od Irske do Kine; nedostaje list na kojem se nalazila Hispanija i Britanija; na karti su ucrtani gradovi i postaje na cestama te udaljenost jednih od drugih; važan izvor za poznavanje topografije i komunikacija Rimskog Carstva; danas se čuva u Austrijskoj nar. biblioteci u Beču

Tabulae Iguvinae, Iguvijske pločice-7 brončanih ploča iz III.-II. st. pr. K.; najvažniji epigrafski spomenik starog umbrijskog jezika i pisma vrlo sličnog etruščanskom; pronađene su 1444. u talijanskom gradu Gubbio, sadržavaju razne ritualno-religiozne propise i statute neke svećeničke bratovštine

Teogonija-prikaz postanka bogova, obično spojen s izlaganjem o postanku svijeta; sačuvana je Teogonija grč. pjesnika Hesioda iz VII. st. pr. K., mitološki ep od 1022 heksametra u kojem se prikazuje postanak i genealogija bogova, ep se završava rodoslovljem mitskih junaka

2. NALAZIŠTA

Aenona, klas. Ajnona, trad. Enona-Nin; u predrimsko doba Nin je jedno od najznačajnijih naselja Liburna, za rimske vladavine Nin je municipij, utvrđen, mostovima spojen sa Zadrom; iz antičkog doba, uz brojne nalaze (npr. statue rim. imperatora), sačuvani su ostaci amfiteatra, foruma i Dijanina hrama

Akhetaton-(Atonovo obzorje), prijestolnica Amenofisa IV. (Ehnatona), danas nalazište Tell-el-Amarna; naselje u sr. Egiptu, jedno od najbogatijih nalazišta staroegip. kulturno-hist. spomenika: hramova, palača, grobnica, kipova (atelje kipara Tutmesa s poprsjem Nefretete); prijestolnicu, na kojoj su neke radove izvršili Krećani, izgradio je Amenofis IV., nakon njegove smrti ona je napuštena

Albona-Labin; liburnsko naselje Albona; u rim. doba municipij

Argyruntum, Argirunt-Starigrad/Paklenica; mjesto u podvelebitskom kanalu, nedaleko od Starigrada nalazilo se u antici mjesto Argyruntum koje spominje Plinije stariji, Ptolomej i dr.; za cara Tiberija stječe municipalnu autonomiju, grade se utvrde; od antičkog naselja istražena je samo nekropola, otkopan je bogat i vrijedan kult. inventar, nalazi se datiraju u vrijeme ranijeg carstva (I. i II. st. pr. K.)

Arupium, Arupij-Prozor kod Otočca, podno brda Vitla, na kojem se nalaze ostaci utvrđenog naselja ilir. Japoda; otkrivena je 1888. prostrana nekropola s bogatim grobnim prilozima (konične kape od tankog brončanog lima, oglavlja, antropomorfni privjesci, pločice s figuralnim prikazima); iz Prozora potječu brojni ostaci rim. naselja Arupium, dijelom uzidani u nove zgrade

Asseria, Aserija-Podgrađe kod Benkovca; s dolaskom Rimljana dolazi do razvitka nekih ilirskih naselja, dok neka bivaju napuštena; jedan od gradova koji nastavlja živjeti kao rimski grad je Aserija (još i Nezakcij, Pula,...); oko tih gradina grade se još snažniji bedemi, a unutar njih, umjesto skromnih ilirskih kuća, grade se monumentalne javne građevine

Bogazköy-nalazište hetitske prijestolnice Hatušaš u Turskoj; otkopano je pet hramova, najveći od njih, posvećen bogu oluje, relativno je dobro uščuvan; pronađen je bogat državni arhiv, nekoliko tisuća glinenih pločica (ispisanih klinastim pismom uglavnom na hetitskom jeziku), Lavlja vrata; Hatušaš je vjerojatno bila najstarija hetitska kraljevska rezidencija

Deir-el-Bahari-arheološki lokalitet u gornjem Egiptu na lijevoj obali Nila; osim tajnog hodnika s mumijama nekoliko faraona egipatske Nove Države, ovdje se nalaze dva znamenita arhitektonska spomenika: hram Mentuhotepa I. i monumentalni kompleks grobnog hrama kraljice Hatšepsut; obojeni reljefi u trijemovima hrama, izrađenog na tri terase, ilustriraju događaje iz kraljičina života, između kojih je i čuvena ekspedicija u Punt; taj je hram jedan od najmonumentalnijih arhitektonskih spomenika starog Egipta

Dodona-ant. Zeusovo svetište s proročištem u Epiru; potječe još iz vremena prije naseljavanja Grka; uz Zeusa

štovala se i Diona; uz delfsko, najpoznatije religijsko središte u ant. doba; u svetištu su svećenici proricali budućnost po šuštanju ‘svetog’ hrasta (tj. po zvucima kimbala koji su visjeli na njegovim granama) ili po žuboru izvora; iskapanja u XIX. st. otkrila su akropolu, teatar i ruševine Zeusova i Afroditina hrama; nađene olovne pločice s upitima vjernika i odgovorima proročišta čuvaju se u Atenskom muzeju

File-otok na Nilu kod Asuana, od 11-og do 6-og mjeseca otok je pod vodom, na otoku se nalazi Izidin hram, Hadrijanova vrata sa značajnim reljefima koji se odnose na kult boga Ozirisa, istočno od Izidinog hrama je mali hram (izgradili ga Ptolomejevići) posvećen Hator-Afroditi; tu je i Kiosk, najljepša građevina otoka koji je sagrađen u doba careva i u vrijeme cara Trajana je primao procesije koje su išle u Izidin hram, on je bio nedovršen

Hissarlik-brežuljak južno od Dardanela na kojem je 1870. H. Schliemann započeo iskopavanje Troje; do danas je otkopano 9 slojeva Troje

Hortus Metrodori, ‘Metrodorov vrt’-položaj nekropole uz cestu na zapadnom izlazu iz Salone

Ilij-Troja; Ilij je sinoniman naziv grada Troje; nastao po njegovu osnivaču Iliju; iz toga naziva je izveden naslov Homerove Ilijade; Troja je vladala starim putem naroda, kojim je preko Egeje išla izmjena dobara od maloazijske obale prema grčkom kopnu i otocima, ali i prema Balkanu i u unutrašnju Anatoliju, pa je imala strateški vađan položaj; devet dosada otkopanih slojeva (I –IX), koji se dijele na nekoliko razdjeljaka, svjedoče o bojevima, osvajanjima, uništenjima i obnovama grada

Kalhu-Nimrud; asirski grad i tvrđava na Tigrisu; danas ruševine na lokalitetu Nimrud, jugoist. od Mosula, Irak; povremena rezidencija asirskih kraljeva, utemeljio ga je Salmanasar I. u XIII. st. pr K.; 612. pr. K. razorili su ga Medijci; glavni bog grada bio je Ninurta; iskapanja su ovdje otkrila 6 vladarskih palača, tzv. Salmanasarovu tvrđavu, ostatke hramova i zigurata te biblioteku; uz arhitektonsku plastiku, najznačajniji su nalazi velik broj figura i reljefa rađenih u slonovoj kosti

Kompolje-japodsko nalazište kod Otočca u Lici; Gradina (Crkvina) u selu redovito se identificira s japodskom utvrdom Avendo; u grobovima prostrane nekropole iz I. tis. pr. K. nađeni su brojni prilozi, karakteristični za japodsku kulturu; među njima se ističe sitna jantarna plastika, koja upućuje na utjecaje grčke arhajske plastike s kraja VI. st. pr. K.

Martovo polje-Campus Martius; u ant. Rimu; područje grada sjeverozapadno od Kapitolija uz obalu Tibera, na njemu su se u doba republike održavale narodne skupštine, sazivane po centurijama; potkraj republike i u carsko doba podignuti su tu javni spomenici ( Pompejev portik i teatar, Domicijanov stadion, Agripinine i Neronove terme, Panteon, hram Belone, Augustov mauzolej i dr.)

Medinet Habu-položaj južno od Tebe na lijevoj obali Nila gdje se po predaji ukazao Amon; hramski kompleks Ramzesa III., koji obuhvaća posmrtni hram, kraljevsku palaču i utvrdu, cijeli kompleks opkoljava visoki zid sa velikim vratima i isturenim tornjevima; tu se nalazi i hram od pješčenjaka, posvećen bogu Amonu i golema palača s prijestolnom dvoranom, haremskim kućama..., važan je reljef koji prikazuje Ramzesa III. u lovu na lavove

Mogorjelo-arheološki lokalitet nedaleko Čapljine u Hercegovini; u njemu su dosta dobro uščuvane ruševine velikog rimskog utvrđenog objekta (vjerojatno villa rustica) s prijelaza III. u IV. st.; iskapanjima 1899. i 1903. nađeno je dosta gospodarskog oruđa i rimskog novca; izvan zidina nalazila se nekropola; čini se da je Mogorjelo razoreno za vrijeme seobe naroda

Monetium, klas. Monetij, trad. Monecij-utvrđeno japodsko naselje, vjerojatno današnje Brinje

Mrtvilo-položaj groblja antičke Ise

Naqsh-I-Rustam-lokalitet nedaleko od antičke perzijske prijestolnice Perzepolisa u Iranu; tu su u strmoj stijeni isklesane grobne komore perzijskih vladara Darija I., Kserksa I., Artakserksa I. i Darija II. s reljefima iz ahamenidskog doba (Darije I. s dvorjanicima i predstavnicima naroda svoje države) i iz vremena Sasanida (među njima prikaz trijumfa cara Šapura I. nad rimskim carem Valerijanom); Darijevi natpisi sadržavaju uz to i genealogiju ahamenidskih vladara; ispred Artakserksove grobnice stoji kvadratična zgrada na čijim su stijenama uklesani trojezični, partski, srednjoperzijski i grčki natpisi

Naukratis, klas. Naukratija, trad. Naukracija-ant. grčko naselje u delti Nila, osnovano oko 650. pr. K.; ostaci (ruševine svetišta, natpisi) otkriveni su zap. od rukava Rashid (Rosetta); kao trgovački emporij doživljava snažan uspon za faraona Amasisa II. (VI. st. pr. K.); ima razvijenu keramičku industriju i kuje vlastiti novac, u rim. doba autonoman

Nedinum, Nedin-Nadin; selo nedaleko od Zadra, ilir. naselje Nedinum tipa pretpov. gradina, u rim. doba zvalo se Neditae, gradski bedemi nastali su pod utjecajem helenističke kulture i to možda u 1. st. pr. K., slučajno otkriveni motivni kameni spomenici posvećeni lokalnom božanstvu Latina

Nesactium, klas. Nesaktij, trad. Nezakcij-naselje i političko središte ilir. Histra; danas Vizače, sjeveroist. od Pule; tu se 177. pr. K. odigrala posljednja bitka u ratu što su ga Rimljani vodili da osvoje Istru; u blizini kasteljera otkopana je nekropola (među grobnim prilozima ima italskih vaza i situla), najzanimljiviji je dio nalaza kamena plastika, dekorativna (s motivima spirale i meandra) i figuralna ( likovi muškaraca, torzi jahača, gola ženska figura s djetetom i dr.), koja možda potječe iz jednog rim. svetišta (VI. st. pr. K.); iz rim. doba sačuvani su ostaci gradskih bedema i drugih arhit. objekata

Olimpija-starogrčko svetište (Altis) u Elidi na Peloponezu, središte mnogih kultova, u prvom redu boga Zeusa, u čiju su čast održavane Olimpijske igre; Olimpija nije bila naselje već svetište; isticao se hram u kojem se nalazio kip boga Zeusa u nadnaravnoj veličini, napravljen od zlata i slonove kosti, djelo kipara Fidije; ispred hrama je bio kip božice pobjede Nike, a prema sjeveru nalazio se hram božice Here (Heraion); unutar Altisa bili su i grob heroja Pelopa (Pelopion), hram božice Reje (Metroon), građevina Filipa II. (Filipeion) s kipovima makedonskih vladara; svetište je srušeno i napušteno 393. po nalogu cara Teodozija II., koji je time htio označiti konačnu pobjedu kršćanstva nad poganskim kultom antike

Olimp-planina na granici Tesalije i Makedonije; u grč. mitologiji sijelo dvanaestoro najviših bogova; tu oni stanuju u palačama što ih je umjetnički ukrasio bog Hefest, provodeći veseo život uz nektar i ambroziju

Palmira-grad-država na sjeveru sirijske pustinje; danas Tadmor; nekad važan trgovački centar na karavanskom putu od obala Sredozemnog mora do Eufrata, nalazište brojnih grč. i aramejskih natpisa, koji svjedoče o živim trgovačkim vezama od I. st. pr. K. dalje; za cara Hadrijana ušla u sklop Rimskog Carstva, vrhunac u III. st. n. e.; rim. car Aurelijan srušio je palmirsku državu i razorio Palmiru 273.; Dioklecijan ju je djelomično obnovio; Justinijan I. obnovio gradske bedeme; Arapi je osvojili i 744. razorili; ruševine raskošne arhitekture (Baalovo svetište, trg, ulice s trijemovima, zgrada senata, teatar, hramovi, grobni spomenici) i primjeri grobne portretne plastike (tzv. palmirska skulptura) važni su spomenici umjetnosti u kojoj se klas. rim. oblici stapaju s elementima umjetnosti Prednjeg istoka

Prirovo-poluotočić pred lukom antičke Ise; današnji franjevački samostan podignut je na kazalištu iz rimskog doba

Privilica-vrelo kod Bihaća; japodsko svetište; na području plemena Japoda najznačajnije božanstvo bilo je Bindus (Bind), čije je svetište s njemu nekoliko posvećenih ara bilo otkriveno na izvoru rječice Privilice kod Bihaća; u natpisima to se božanstvo identificira s rimskim bogom mora i izvora Neptunom

Ras Shamra-Ugarit; antički grad na sirijskoj obali; arheološkim iskapanjima Schaeffera otkrivene su ruševine grada Ugarita čiji najstariji slojevi potječu još iz neolitika; najprije je bio pod domaćim vladarima, a u XIV. st. pr. K. pod Hetitima, u XII. st. pr. K. je razoren; to je bilo istaknuto trg. središta istočnog Sredozemlja; među iskopanim objektima ističu se kraljevska palača, u kojoj je pronađen bogati arhiv, niz dokumenata pisanih ugaritskim klinastim pismom, koje spada u najstarije poznato alfabetsko pismo (dešifrirano je)

Savaria, Savarija-Szombathely je gl. grad pokrajine Vas u zap. Madžarskoj; leži na mjestu ant. Savarije koja je bila jedno od upravnih središta Panonije; sačuvan je rim. podni mozaik iz IV. st.

Scar(a)bantia, klas. Skarabantija, trad. Skarabancija- Sopron; grad u zap. Madžarskoj; stara gradska jezgra okružena je pretežno očuvanim zidinama; važno središte Panonije u ant. vrijeme

Scardona, Skardona-Skradin na Krki

Scodra, Skodra-Skadar; grad i upravno središte istoimene pokrajine u sjeverozap. Albaniji; isprva naseljen

tračkim plemenima; od sredine III. st. pr. K. prijestolnica ilir. kraljeva i utvrđeno uporište ilir. Labeata, koje je kralj Gencije 168. pr. K. morao predati Rimljanima; pod Rimljanima je dobio gradska prava te za Dioklecijana postao gl. grad provincije Praevalis; u IV. st. on je već sjedište biskupije, nakon podjele Rim. Car. pripao je Bizantu

Stridon-ant. naselje u rimskoj provinciji Dalmaciji, rodno mjesto sv. Jeronima; nije utvrđeno gdje se nalazio (Zrinj na Uni? Grahovo polje u Bosni?)

otok Tera-u Egejskom moru, današnji oblik dobio eksplozijom vulkana; nalazište naseobine minojske kulture

Varvaria, Varvarija-Bribir kod Šibenika, razvio se na rim. naselju

Yazilikaja-hetitsko svetište u stjenovitom klancu; Mala Azija; na skupinama stijena isklesane su slike koje su karakteristične za razdoblje velike hetitske države; u stijeni su dvije prirodne komore, u većoj zapadnoj komori na jednoj strani je prikazana povorka muških božanstava, na drugoj strani povorka ženskih božanstava; središnja scena prikazuje hetitske glavne bogove, i to boga oluje, boga neba i ‘gospodaricu hetitske države’, žensku glavnu božicu; na reljefu u svetištu dvaput je prikazan kralj Tuthalia, pod čijom je vladavinom to svetište i nastalo

3. POVIJESNI I ZEMLJOPISNI POJMOVI, STRUČNI TERMINI

ab Urbe condita-kratica a. u. c. (od osnutka grada Rima), datiranje godina po rimskom kalendaru, koje počinje sa godinom 753. pr. K. kada je prema predaji Romul utemeljio Rim; ‘Ab Urbe condita’ je najvažnije djelo rimskog historičara Tita Livija u 142 knjige, od dolaska Eneje u Italiju do smrti vojskovođe Druza

agri decumates-‘polja pod desetinom’; zemljište podložno podavanju, posebno u pozadini dijela limesa između Rajne i Dunava

Aheront-rijeka u grčkom podzemnom svijetu, Hadu, preko koje starac Haron prevozi duše pokojnika, često označava čitav podzemni svijet; rijeka u Epiru

akropola-grč. gornji grad; utvrda na brijegu, kakva se u prethelensko doba gradila po Grčkoj i zap. Maloj Aziji ( Mikena, Tirint,Troja i dr.); unutar debelih kamenih bedema nalazila se palača vladara, hram lokalnog božanstva i različite obrambene građevine; za ratne opasnosti akropola je služila kao sklonište i okolnom stanovništvu

amblem-simbolički znak, obilježje, npr. grb, zastava

amulet-predmet koji se nosi s apotropejskom namjenom; predmet kojemu praznovjerni ljudi pripisuju čarobnu moć (da štiti od demona, uroka, bolesti) i stalno ga nose sa sobom, obično oko vrata; to može biti svaki rjeđi predmet (životinjski zubi, neke vrste drveta, drago i poludrago kamenje, plemenite kovine i dr.)

anabaza-uspon, put uzbrdo, prema djelu starogrčkog pisca Ksenofonta koji je opisao ratovanje Grka u vojsci perzijskog kralja Kira Mlađeg

analisti-preteče historiografa u antičkom Rimu; prikazivali su rimsku povijest po uzoru na stare rimske anale (ljetopise), od mitskih početaka do svoga doba, većinom nekritički i suhoparno; Fabije Piktor sa svojim djelom ‘Ljetopisi’ udario je temelje rimskoj analistici, on i njegovi nasljednici, uključujući i Marka Porcija Katona Starijeg, spadaju u starije analiste koji su pisali na grčkom, osim Katona koji je prvi izložio rimsku povijest na latinskom; mlađi analisti pišu na latinskom (Kvint Klaudije Kvadrigarije, Valerije Ancijant, Kvint Elije Tuberon)

ankh-križ života, križ s ručkom; lik koji je u starom Egiptu bio simbol života, nazivan je i ključ života

apadana-tip staroperzijske palače: dvorana ili niz prostorija s drvenim stropom što ga nose stupovi, uglavnom kvadratična tlocrta i s predvorjem, što ga sa strane zatvaraju prigradnje u obliku tornjeva (Suza, Perzepolis); prototip takve palače javlja se na području hetitske arhitekture

apotropejski-‘koji odvraća (pogibelj)’; pridjev kojim se označuju predmeti, slike i znakovi koji štite od opasnosti, npr. od uroka, povrede...

ara-žrtvenik, oltar; mjesto na kome se prinosi žrtva božanstvu; shvaća se kao sveti znak božanske prisutnosti, kao mjesto gdje se očituju bogovi (heroji, preci), kao božansko prijestolje ili stol gdje bog prima žrtvene darove, kao ognjište božanskog doma i dr.; Grci su bogovima pravili žrtvenike pod prastarim drvećem, na uzvisinama, vrhuncima ili u špiljama, pećinama; kod Rimljana žrtvenik se općenito naziva ara

aretalogija-pripovijest o djelima božanstva; ‘priča o čudesnim djelima’; u kasnogrčkoj i rimskoj književnosti, uobičajena religiozna priča, u kojoj se iznose izvanredne, čudesne stvari i junačka djela nekog božanstva ili poluboga

atef-osobita Ozirisova kruna

atribut-pridjevak; dio opreme, predmet ili biće pridijeljeno božanstvu,svecu ili dostojanstveniku kao njegov znak ili znak njegova položaja

augustej, augusteum-svetište rimskog carskog kulta

autoktoni, autohtoni-samonikao, starosjedilački, prastanovnički; pojam ima mitsko podrijetlo: neki su stari narodi vjerovali da su stvoreni od zemlje na kojoj žive, npr. Egipćani da su izašli iz mulja rijeke Nila; kod Grka izraz autohton znači iskonskog pripadnika nekog kraja, starosjedioca, prastanovnika

avers-prednja strana spomenika, npr. novca, medaljona, stele, isprave

biga-antički dvopreg

bitka kod Arginuntskih otoka-bila je 406. g. pr. K.; tada su Atenjani uništili 70 spartanskih brodova; ponovo je uspostavljena hegemonija Atene na moru; na povratku je atensku flotu zahvatila bura i spriječila pokapanje poginulih mornara i vojnika; u Ateni je zato eklesija svih osam stratega osudila na smrt, među njima i Periklovog sina; uskoro je eklesija promijenila mišljenje i kaznila tužitelje

bitka kod Himere-Himera je grčka kolonij na sjevernoj obali Sicilije; osnovana oko 650. pr. K.; Himerani su 480. pr. K. pod vodstvom Gelona iz Sirakuze i Terona iz Agrigenta pobijedili Kartažane koji su ipak nakon 409. pr. K. osvojili i porušili grad

cemeterij-groblje, (posebno: kršćansko groblje)

Colapis, Kolapij-rijeka Kupa

Colonia Iunonia-Gaj Grakho je pridavao veliki značaj osnivanju novih kolonija; posebnim zakonom, koji je podnio pučki tribun Rubrije, odlučeno je da se osnuje kolonija Iunonia (Junonija) na mjestu razrušene Kartage, bez obzira na prokletstvo koje je vezano uz taj kraj; tamo se trebalo preseliti 6000 ljudi, pri čemu bi svatko dobio parcelu od 200 jugera; osnivanje kolonije na mjestu Kartage bilo je u suprotnosti s političkim predanjima, jer nikada kolonije nisu osnivane izvan granica Italije, a uz to, mjesto je smatrano prokletim; to su iskoristili optimati šireći priče kako su vukovi srušili granično kamenje postavljeno u Junoniji; konzul Licije Opimije sazvao je skupštinu da ukine Rubrijev zakon o koloniji Junoniji (osnovana na mjestu porušene Kartage 44. g. pr. K. i proširena 29. pr. K.; postaje glavni grad Africae Proconsularis; nju su osvojili Vandali 439. i Bizant 533., a razorili Arapi 697.)

damnatio memoriae-‘uništenje spomena’; uništenje natpisa, spomenika i dokumenata o nepoćudnoj povijesnoj ličnosti; po rimskom kaznenom pravu pri smrtnoj osudi za veleizdajnike mogla se izricati kao dodatna kazna i d. m.; tada je trebalo uništiti sve kipove podignute u čast osuđenom, izbrisati njegovo ime sa svih službenih natpisa, pa ponekad i iz privatnih dokumenata; poznata je osobito u carsko doba: nakon smrti nekih careva (Neron, Domicijan) imala se iskorijeniti uspomena na njih, iako kazneni postupak protiv mrtvih nije bio poznat u rim. kaznenom pravu

determinativ-odredbenica, npr. oznaka temeljne prirode sinkretističkog božanstva (usp. atribut)

disciplina Etrusca- ‘etruščanska vještina’; skup obrednih propisa i postupaka svojstvenih Etruščanima, osobito pri ispitivanju božje volje u raznim oblicima proricanja; to je pojam koji koristi Ciceron, a predstavlja posebnu

vještinu tumačenja božanske volje; etrurskim vračevima (haruspicima) pripisivano je umijeće određivanja budućnosti prema utrobi žrtvenih životinja, prema udaru groma i drugim prirodnim pojavama; taj ritual preuzeli su i Rimljani

djed, đed-stup, prikaz Ozirisa

emporij-grčka naseobina-trgovište; pristanišno-trgovački prostor u antičkim lučkim gradovima; obično su to velike uvozno-izvozne luke ili prometne raskrsnice

enkarp-ukrasni vijenac s voćem

enkaustika-antički postupak slikanja pomoću voska; razmrvljene boje pomiješaju se s ugrijanim i rastopljenim voskom te nanose na drvenu ploču ili zid koji ih djelomično upija; već su Egipćani i Grci rabili enkaustiku kao jedan od načina slikanja na zidu, koji je preko helenističkog slikarstva prešao u rimsko ( zidne slike u Pompejima i Herkulaneu); značajni su primjeri enkaustike na mumijama u El Faiyumu u Egiptu

ensi-sumerski ‘upravitelj’, vladarski naslov epikleza-pridjevak imenu božanstva, njegov dopunski naslov ili dopunsko ime koje ga pobliže određuje

feston-ukrasni vijenac od cvijeća i lišća; najprije ukras na javnim zgradama i stupovima za vrijeme svečanosti, a poslije plastični dekorativni motiv u arhitekturi; javlja se u Grčkoj u III. st. pr. K. kao reljef na sarkofazima i žrtvenicima; mnogo primjenjivan u helenističko i rimsko doba na javnim zgradama; u unutrašnjoj dekoraciji dolazi u mozaiku i na zidnim slikama

filipike-žestoki govori protiv određene osobe; izraz je nastao po latinskon Philippicae, nazivu za političke govore koje je Demosten održao protiv Filipa Makedonskog u Ateni; poznate su Ciceronove filipike (14 govora) protiv Marka Antonija

folium, folij-list, osobito u staroj rukopisnoj građi

gema-umjetnički obrađen poludragulj (rjeđe dragi kamen), koji služi kao amulet, pečatnjak i ukras (u prstenu, na ogrlici i na različitim drugim predmetima); može biti ukrašena figuralno ili ornamentalno, a katkad ima i natpis; motivi na gemama rađeni su udubljeno ili reljefno; (jedna od najpoznatijih kameja je Gemma Augustea, izrađena u spomen Augustovih trijumfa nad Panoncima i Delmatima god. 9.); prvi poč. izrađivanja gema (gliptika) sežu u III. tis. pr. K. (Mezopotamija), kasnije se širi iz Egipta preko Krete u Grčku; u doba helenizma ima široku primjenu; geme su poznavali i Etruščani, a u Rim. Car. bili su u svestranoj upotrebi

gorgonej-Gorgonina glava kao apotropejski ili ukrasni motiv; predmet na kojemu je ona prikazana; Gorgone-prema grč. mitu tri krilate sestre, aveti: Stena, Eurijala i Meduza, nazvane Gorgona prema ženi-aveti Gorgoni, koju spominje Homer; imale su zmije umjesto kose, a svojim pogledom pretvarale su svakoga u kamen; umjetnici antike nastojali su im dati što strašniji izraz

gramateus, gramatej-grč. ‘pisar’, tajnik; naslov dužnosnika u polisu Isi

heka-faraonsko žezlo

hijerogramat-dostojanstvo i dužnost među Izidinim svećenstvom u helenističko doba

ikonografija-znanstvena disciplina, opisivanje, tumačenje i prepoznavanje umjetnina i likova na njima prema njihovim stalnim oznakama; ikonografija pojedinoga božanskog ili ljudskog lika-način kako se on standardno prikazuje (v. determinativ, amblem, atribut); prvotno je bila grana kršćanske arheologije, a u novije vrijeme njezino je područje prošireno na ispitivanje djela drugih religija, na portrete, alegorije, prikaze pov. događaja i sl.

interpretatio Graeca, interpretatio Romana-prikazivanje autoktonog božanstva pod imenom ili s izgledom srodnog grčkog odnosno rimskog božanstva

hrizelefantina-‘zlato i slonova kost’, način gradnje kipova od skupocjenih tvari na drvenoj konstrukciji; tehnika izrade i ukrašavanja ksoanona (kopija žrtvenih statua) i kipova reprezentativne namjene, osobito raširena u

Grčkoj u VI. i V. st. pr. K., a poslije i u Rimu; drvena jezgra kipa obložena je tankim listićima i pločicama od zlata (odjeća) i bjelokosti (goli dijelovi tijela); najčuvenij su bili Fidijini kipovi Zeusa u Olimpiji i Atene Partenos u Ateni; niti jedno djelo nije ostalo sačuvano, iako antički izvori spominju veliki broj takvih statua

imperium-vlast: područje vlasti; u antičkom Rimu, u najširem smislu, ovlaštenje zapovijedanja; u pravnopolitičkom smislu najviša civilna i vojna vlast, koja izravno pripada kraljevima, a u doba republike magistratima; od Augusta znači i rimsku državu

interrex-međukralj; interregnum-vremenski razmak od prestanka jedne drž. vlasti do konstituiranja druge, također stanje u kojemu se vrši smjena vlasti; tako su u ant. Rimu u vrijeme kraljevstva, za interregnuma najvišu vlast vršili senatori redom (svaki od njih bio je pet dana interrex); u vrijeme republike interregnum je bio vremenski razmak u kome iz bilo kojeg razloga nije bilo konzula, pa je jedan od senatora bio izabran da kao interrex privremeno vodi konzulske poslove do izbora novog konzula

ius agendi cum populo-pravo općenja s narodom, jedno od prava pučkih tribuna

ius provocationis ad populum-pravo priziva na narod, sastavnica rimskog građanskog prava

izej, grč. isaion, lat. isaeum-Izidino svetište

kaducej-lat. glasnički štap, Merkurijev atribut; u ant. Rimu, malen glasnički štap s dva krila, ovijen dvjema zmijama; Merkurije-glasonoša bogova, simbol mira i blagostanja, čest na novcu carskoga doba; još je i danas simbol trgovine

kalathos-‘košarica za voće’; u ant. Grčkoj pletena košarica u kojoj su prelje držale vunu; Plinije kaže da su oblika ljiljanove čaške, a darivale su se djevojkama da im služe cijeli život; često vezano uz atribut Demetre, grč. božice koja simbolizira plodnost, nosi često pokrivalo za glavu u obliku kalathosa

karum-akad. trgovište, tržnica; staroasirske trgovačke naseobine izvan Asirije, posebno u Anatoliji

Que, Ke-asirski naziv za Kilikiju (Ciliciju); ant. pokrajina u jugoist. Maloj Aziji; u II. tis. pr.K. zap. dio Kilikije pripadao je državi Arzawa; poslije je povremeno pod asirskom vlašću; u VII. st. pr. K. samostalna pod domaćim knezovima, zatim u sastavu per. države i države Aleksandra Velikog, te pod vlašću Seleukida; u II. st. pr. K. jako je središte piratstva, a od 102. pr. K. rim. provincija; već rano postaje središte kršćanstva (grad Tarsus je rodno mjesto apostola Pavla)

kenotafij, cenotafij-‘prazan grob’; grob za pokojnika čije je tijelo izgubljeno: koji je umro u tuđini, utopio se u moru ili poginuo u ratu; običaj podizanja kenotafija nastao je u Grka, koji su vjerovalu da pokojnik ne može naći mira ako mu tijelo nije po propisima pokopano; podizali su se u rim. doba i u kasnijim razdobljima

kerykeîon, kerikej-grč. glasnički štap, Hermov atribut; grč. Hermo-rim. Merkurije

khepri-eg. govnovalj, skarabej; u starih Egipćana kultna životinja kao simbol Sunca; skarabej-vrsta geme, nazvana prema imenu ‘svetog’ egip. govnovalja, na gornjoj konveksnoj strani urezan je lik govnovalja, a na donjoj natpis različita sadržaja; u širokoj primjeni kao pečat ili amulet; iz Egipta se proširio po Prednjoj Aziji, Grčkoj i Etruriji

klaft-eg. muško pokrivalo za glavu čiji krajevi s obje strane lica trokutasto padaju na ramena

Kokit-‘Rijeka jauka’; u grč. mitu, hladna rijeka u Hadu, rukav Stiyksa, utječe u Aheron; po njenim obalama lutaju duše pokojnika koji su ostali nepokopani

ktonički, htonički-koji pripada zemlji, koji je u svezi sa zemljom

komiciji-narodne skupštine u Rimu; skupštine građana koje su rješavale važna državna pitanja; u rano doba rimski puk se okupljao po kurijama i te su skupštine bile kurijatske (kurijske) komicije; Servije Tulije je uveo centurijatske (centurijske) komicije u kojima je glavnu ulogu imalo imovinsko stanje, a ne podrijetlo; poslije izdavanja Hortenzijevog zakona, zakonodavna djelatnost prelazi na tribunatske (tribunske) komicije-skupštine puka podijeljenog na tribuse: birali su niže i izvanredne magistrate i donosili zakone; u carsko doba jedino

pravo komicija bilo je da potvrđuju činovnike što ih je birao senat

kora-‘djevojka’; 1.-Kora, drugo ime grčke božice Perzefone; 2.-tip arhajskog ženskog kipa u Grčkoj, uvijek uspravan i odjeven; u arhitekturi klasičnog doba često ima funkciju karijatide (‘trijem kora’ Erehtejona na atenskoj akropoli); muški pandan kore, kuros-‘mladić’, tip arhajskog muškog kipa u grčkoj umjetnosti, uvijek je gol

cornu copiae, kornukopije-rog obilja, atribut više božanstava; u grčko-rimskom mitu, rog napunjen plodovima kao simbol plodnosti, obilja i sreće; Amalteja, koza koja je dojila Zeusa kao dijete na Kreti, nju je Zeus, u znak zahvalnosti, pretvorio u zviježđe, a jedan njen rog darovao svojim čuvaricama, nimfama Adrasteji i Idi-rog obilja

krater-antička oveća trbušasta posuda sa širokim grlom i dvjema ručicama, koje su obično prelazile u volute; većinom je izrađen od pečene zemlje, a ima ih i od bronce, srebra i zlata; u krateru se miješalo vino s vodom i odatle pretakalo u manje posude, u kojima se služilo kod stola

kristogram-monogram Isusa Krista, proširen od IV. st.; sastavljen od dvaju početnih slova imena Hristos (grčki X i P, kojima se katkada dodaju sa strane A i Ω); taj monogram, simbol Konstantinove pobjede, pojavljuje se do X. st. na bojnim zastavama, epitafima i spomenicima, ali i kasnije u crkvenim predmetima i sl.

kuduru-akad. ‘dar u zemlji’; spomenik s natpisom o darivanju zemlje

kvadriga-četveropreg; u ant. doba dvokolica sa četiri konja upregnuta uporedo u jednom redu; u najstarije doba na Istoku i u Grčkoj borna kola s kočijašem i jednim borcem; trkaća kola na Olimpijskim igrama, u Rimu kola za trijumfatore; često je likovno prikazivanana na prizorima iz grč. mitologije, na trijumfalnim lukovima i na grč. i rim. novcu

lemb-ilirski brod; relativno mali, jer je u njih moglo stati svega samo 50-ak vojnika (to saznajemo iz spisa Polibija, Apijana i dr.); moguće je da su pod nazivom lembus (lembos), Rimljani i Grci razumijevali svaki ilirski ratni brod bez obzira na veličinu i oblik

limes-granica; tom rječju Rimljani prvotno označuju granični put između dva zemljišta; od carskog doba to je oznaka za utvrđenu granicu Rimskog Carstva, utvrđene granične linije postojale su u svim krajevima Carstva gdje je trebalo osigurati granicu od upada neprijatelja, bile su izgrađene u Britaniji, Dobrudži, Daciji i na Dunavu, zatim u Aziji (sirijski, mezopotamski, arabijski), Sjevernoj Africi; duž granice vodila je vojnička cesta na nasipu, ispod kojeg je paralelno tekao rov; na određenim razmacima tu su graničnu liniju osiguravale kule i izvidničke postaje

logografi-‘pisci pripovijesti’, prva generacija grčkih znanstvenika povjesničara, kronografa i zemljopisaca; srž svojih priča uzimali su iz daleke prošlosti, ne znajući u svakoj prigodi razlikovati mit od stvarnih događaja; na osnovi predaja i mitova pokušali su rekonstruirati povijest grčkih naroda, plemena, gradova i susjednih plemena; u radove unose i zemljopisne i etnološke podatke

lucerna-svjetiljka uljanica

lugal-sum. ‘veliki čovjek’, kraljevski naslov

mastaba-staroegipatska grobnica, građena od opeke ili kamena u obliku krnje piramide; u unutrašnjosti se nalaze prostorije s mumijama i kipovima pokojnika; u mastabe su se pokapali faraone I. i II. dinastije, a od III., kada su faraone počeli pokapati u piramide, u mastabe se pokapaju dvorski službenici i to uvijek u blizini faraonove grobnice

mauzolej-spomen grobnica oblikovana kao zasebna, raskošna zgrada; svaka grobnica monumentalnog karaktera (mauzoleji Gale Placidije iz V. st. i Teodorika iz VI. st. u Ravenni, m. cara Dioklecijana u Splitu)

menora-sedmokraki svijećnjak, dio opreme jeruzalemskog hrama i židovski vjerski i kultni simbol; danas se menora nalazi u grbu države Izrael

mitrej-svetište posvećeno bogu Mitri (staro indoiransko božanstvo, daje ljudima hrabrost, krepost, on je

nepobjedivi bog ratnika); mitreji su bili najčešće uređeni u prirodnim ili umjetnim spiljama; građeni su mitreji većinom podzemne prostorije skromnih dimenzija, u koje se silazi stepenicama; strop je imao oblik bačvastog svoda; usred prostorije nalazio se bunar ili izvor, a nasuprot ulazu kip, reljef ili, rjeđe, slika Mitre koji ubija bika; među najveće poznate ide m. u Karakalinim termama u Rimu

nekropola-‘grad mrtvih’; arheološki termin kojim se označuju groblja iz razdoblja prije pojave kršćanstva, a ponekad i kršćanska groblja

ojkist (ekist)-vođa grčkih naseljenika pri osnutku nove naseobine

ostrakizam-vrsta pučkog suda u Grčkoj; primjenjivao se protiv onih građana koji su svojim prejakim uplivom ugrozili demokraciju u polisu; u Ateni ga je uveo Klisten da bi spriječio samovladu; građani bi na ostrakonu (glineni crijep) ispisali imena nepoćudnih osoba i onaj čije bi se ime najviše puta ispisalo morao je otići u progonstvo na 10 godina, ali se nije smatrao nečasnom osobom, niti bi gubio imetak

panhelenske igre-svegrčke igre; glavnim bogovima, kojih upliv prelazi granice pojedinih polisa, posvećena su svetišta u kojima se na žrtvu i kulturne igre skupljaju Grci iz svih plemena; najznačajnije igre su: Istamske igre u Korintu u čast Posejdonu, Pitijske igre u Delfima u čast Apolonu, Olimpijske igre u Olimpiji u Zeusovu čast, Demetrine misterije u Eleuzini, kultovi Afrodite na Cipru...; osobito su došle na glas igre posvećene Zeusu, koje su se održavale svake četvrte godine u Olimpiji, one su zasjenile sve ostale slične priredbe, poprimivši panhelenski karakter s ciljem da duhovno ujedinjuju cijeli grč. svijet; golemo značenje O. i. u životu stare Grčke očituje se u činjenici da su Grci u III. st. pr. K. počeli računati vrijeme prema prema Olimpijadama, četverogodišnjem intervalu između igara

panteon-hram svih bogova

pektoral-prsni nakit; križ, štit ili takva relikvija što je visoki svećenici nose o lancu oko vrata te im pada na grudi

pergamena-pisaća podloga od osobito obrađene životinjske kože; koristi se još od 15. st. pr. K. u Babilonu; u Pergamu su usavršili pripravljanje životinjske kože; čvrst materijal, može se pisati i na jednu i na drugu stranu, po svom je obliku diktirala novi oblik knjige-kodex, iako je bilo svitaka od pergamene

Piriflegeton-‘Plamena rijeka’; u grč. mitu rijeka koja u Podzemlju teče oko Tartara

protoma-poprsje

princeps senatus-prvak senata, naziv za najuglednijeg člana senata, čije je ime bilo prvo u popisu senatora i koji je na senatskim sjednicama prvi govorio i glasovao; obično je to bio najstariji bivši cenzor patricijskog roda; titulu je posljednji nosio Lucije Valerije Flak 84. g.; ovu titulu je oživio Oktavijan 28. g. i njome se želio distancirati od kraljevske ili diktatorske vlasti (koju su mu nudili) i naglasiti da stare republikanske ustanove ostaju

psefizma-odluka narodne skupštine sa zakonskom snagom, zakon; spomenik nastao urezivanjem ili klesanjem teksta takve odluke da bi se javno izložio

pšent (šemti)-potpuna faraonska kruna; ujedinjenjem Egipta, faraon nosi krunu koja je zapravo spojena kruna-kruna Gornjeg i kruna Donjeg Egipta

psihopomp-‘pratilac, sprovoditelj duša’, epikleza Herma/Merkurija; mitološki pratilac duša u podzemni svijet, u starih pisaca ‘dušovođa’

recto-verso-sprijeda, na prednjoj strani: straga, na pozadini; određenje teksta na listovima, folijima rukopisne građe

rex sacrorum-‘kralj obreda’, svećenički naslov u Rimu

revers-stražnja strana spomenika, npr. novca, medaljona, stele, isprave

satrap-u staroj Perziji kraljev namjesnik, upravitelj velike pokrajine; Darije je podijelio zemlju na 30 satrapija, i svi moraju plaćati danak, osim Perzijske satrapije; to su lokalne pokrajine: imaju punu političku, sudsku i upravnu vlast, kuju svoj novac, imaju svoju vojsku

senatus consultum ultimum-‘posljednja odluka Senata’; prelazak na izvanredno stanje u Rimu; ubojstvo liktora Antilija od strane Grakhovih pristalica, pružilo je konzulu Liciju Opimiju, Grakhovom protivniku, povod za sazivanje senata da se konzulu daju posebne ovlasti u obliku tzv. consus ultimum, koje su glasile : neka konzuli ‘zaštite državu’; to je bio prvi slučaj davanja ovakvih ovlasti

serapej-Serapisovo svetište sinkretistički-koji je nastao miješanjem, povezivanjem i stapanjem različitih sastavnica; osob. kultovi, vjerovanja, božanstva; sinkretizam-izraz koji je prvi upotrijebio Plutarh za koaliciju Krećana, koji su se sjedinili pred zajedničkim neprijateljem; za većinu se religija može reći da u svojim razvojnim fazama predstavljaju neki sinkretizam, jer se prilagođuju prilikama i novim idejama; u užem smislu sinkretističkima se nazivaju religije helenističkog razdoblja, koje su nastale prodiranjem orijentalnih elemenata u grč. i rim. religiju

Sinus Flanaticus, Flanatički zaljev-Kvarnerski zaljev, naziv iz antičkog doba, po luci Flanoni (sadašnjem Plominu), to je u prvom redu prostor između Istre i Cresa

sisahtija (sejsahtheja)-‘stresanje tereta’, Solonovo poništenje zakonskih normi o dužničkom ropstvu u Ateni

sistrum-egipatska udaraljka, glazbalo u obredima božice Izide; raširen od pradavnih vremena u svim ant. kulturama Sredozemlja, javlja se u nekoliko varijanata, najčešće se na dršci nalazi potkovasti metalni okvir o koji su ovješeni štapići, praporci, zvončići, ili pločice; kada se instrument trese oni zazvuče

stadij-grčka mjera za dužinu; lokalno je varirala (u Olimpiji oko 192 m); na ant. olimpijskim igrama organizirana su natjecanja u trčanju na jedan stadij (dužina staze u stadionu) ili na dva stadija

stater-grč. jedinica težine i zlatnog i srebrnog novca; prvotno mjera za težinu, poslije novčana jedinica u različitim ant. metalističkim, zlatnim i srebrnim valutama; vrijednost i težina varirale su mu prema vremenu i mjestu kovanja

stela-arheološki termin za ploču ili stup od kamena, najčešće u funkciji nadgrobnog spomenika i graničnog kamena; na frontalnoj je strani reljef, slika, natpis; zanimljive stele javljaju se već u protohist. doba (Novilara, Etrurija, Mikena) i u drevnim mezopotamskim kulturama; istitiču se nadgrobne stele u ant. Grčkoj

Stýks, Stiga-rijeka u grčkom podzemnom svijetu; rijeka koja blatnom i ledenom vodom teče oko čitavog podzemlja

sufet-‘sudac’; u starim feničkim gradovima i kolonijama dvojica, ponekad trojica, najviših službenika, koji su u svojim rukama držali vrhovnu, izvršnu i sudsku, a ponekad i vojnu vlast; u Kartagi u kojoj je bila oligarhija, na čelu države bila su dva sufeta, koje je birala pučka skupština, a po čijim je imenima nazivana godina

tel-prema arapskom tell; u arheologiji naziv za zemljani brežuljak nastao nakupljanjem otpadaka i uvijek novim gradnjama na istom mjestu kroz stoljeća (vidljivi su slojevi materijalne kulture i izmjenjivanja pojedinih njezinih tipova), npr. Troja, Tell el Amarna teogonija-prikaz postanka i podrijetla bogova, obično spojen s kozmogonijom, izlaganjem o postanku svijeta; teogonije u djelima grč- i rim. pjesnika i filozofa oslanjaju se na stare mitove i dalje ih razgrađuju; naziru i se utjecaji orijentalnih mitova (babilonskih, hetitskih, feničkih, egip.); sa svojim antropomorfnim tumačenjem odnosa među bogovima, svojstvene su svim politeističkim religijama

tholos-antički naziv za građevine kružnog tlocrta s prilaznim hodnikom koji se javlja u mikenskoj kulturi, a primjeri za to su mikenski grobovi, Vestin hram u Rimu, Atrejeva riznica...

Tit(i)us, klas. Tit, Titij; trad. Tit, Ticij-rijeka Krka

tumul-grobni humak; grob kod Ilira, veći ili manji humak od zemlje ili nasuta kamenja pod kojim se nalazi jedan ili više grobova, mrtvac je pokopan izravno na površinu zemlje, u iskopanoj raki ili sagrađenoj grobnoj komori

ureus-sveta egip. kobra, znak moći i apotropejski znak na krunama bogova i faraona; simbol vrhovne vlasti

Varonova era-rimski način računanja vremena ‘od osnutka Grada’; Marko Terencije Varon (116.-27. g. pr. K.) je jedna od najznačajnijih osoba za razvoj rimske historiografije; najvažnije mu je djelo ‘Starine ljudskih i božanskih stvari’ koje nije sačuvano, ali ga drugi pisci često spominju; Varon je osnivanje Rima stavio u treću godinu šeste olimpijade (754.-753. pr. K.)

zigurat-stepenasti hram, sličan tornju, što ga je krunilo svetište; karakterističan za Mezopotamiju još od akadskog doba, a proistječe iz terasa i visokog hrama kasnoeolitskog i ranopovijesnog doba; zigurati su otkopani u Uru, Uruku, Asuru, Ninivi; najpoznatiji je zigurat u Babilonu (iz novobabilonskog doba), to je čuvena ‘kula babilonska’ Staroga Zavjeta

4. OSOBE

Agidi i Euripontidi-spartanske kraljevske obitelji koje su davale po jednog kralja koji su stajali na čelu spartanske države; njihova vlast je bila neograničena samo u doba vojnih pohoda, dok su u unutrašnjem životu zajednice igrali beznačajnu ulogu; oba kralja su ulazila u sastav geruzije; bili su i svećenici dva različita Zeusova hrama, nadzirali su i pravednu podjelu zemlje

Adad-semitsko božanstvo; babilonski Raman, sumeranski, asirski i babilonski bog groma, vjetra i nevremena, zao i dobar u isto vrijeme, jer olujom ruši a kišom napaja zemlju; muž boginje Šale, likovno često prikazivan, štovan osobito za Hamurabijeva vladanja

Anubis-egipatsko božanstvo; egip. šakal; egip. bog umrlih, pratilac mrtvaca na putu u zagrobni život; prikazivali su ga u liku čovjeka s pasjom (odnosno šakalskom) glavom

Marko Vipsanije Agripa-Augustov vojskovođa, suradnik i zet; zapovijedao Augustovom vojskom u ratu s Lucijem Antonijem (41. pr. K.), Sekstom Pompejem (36. pr. K.) i Markom Antonijem (32./31. pr. K.); upravljao Galijom (19. pr. K.), pobijedio ‘barbare’ u Kimerijskom Bosporu i vratio legijske orlove koje je Mitridat bio zarobio; Židovima potvrdio njihove privilegije; bio konzul, cenzor, tribun; gradio putove u Galiji, obnovio rim. vodovode, sagradio Panteon u Rimu, zasnovao kartu svijeta koja je nakon njegove smrti izrađena prema njegovim podacima (Orbis pictus)

Lucije Anicije-pretor u Iliriku, rimski vojskovođa koji je dobio III. ilirski rat primivši predaju kralja Gencija 168. g. pr. K.,Ilirik je podijelio u 3 pokrajine

Antigonovići/Antigonidi-vladarska loza dijadoha u Makedoniji, to su u biti potomci Antigona I. Jednookog, kralja Makedonije od 306.-301. pr. K.

Argejevići/Argeadi-makedonska vladarska loza

Atalovići/Atalidi-vladarska loza dijadoha u Pergamu; poznata su tri kralja koji su vladali u III. i II. st. pr. K., vladali su cijelim područjem Male Azije, gradili razne poznate građevine, posebno moramo naglasiti trećeg kralja koji je oporučno ostavio svoju državu Rimu

Bind-najznačajnije božanstvo na području plemena Japoda; njegovo je svetište s nekoliko njemu posvećenih ara bilo otkriveno na izvoru rječice Privilice kod Bihaća; u natpisima to se božanstvo identificira s rimskim bogom mora i izvora Neptunom, pa je to dovoljno da se zaključi da je i Bind bio po svojim atributima blizak tom rimskom božanstvu, tj. da je bio zaštitnik izvora i voda

dva Demostena-1. atenski vojskovođa u Peloponeskom ratu, proslavio se 426. pr. K. kada je opustošio obale Peloponeza, nesretno ratovao s Etolcima, sačuvao Atenjanima peloponesko uporište Naupakt, pobijedio Ambrakija, zaposjeo Pil, uništio spartansku flotu i kod otoka Skafterije (ili Sfakterije) zarobio njihov odred; 424. pr. K. poveo pohod protiv Megare, upao u Beociju, odakle se morao povući; 413. poražen na Siciliji i s vojskovođom Nikijom zarobljen i smaknut 2. atenski govornik i državnik, član protumakedonske stranke; svojim govorima (filipikama) raskrinkavao je namjere Filipa II. Makedonskog, budio u Atenjanima ljubav za slobodu i pozivao da se Filipovu prodiranju odupru oružjem; za Aleksandra Velikog nije se isticao u politici i uklonio se iz Atene, kad je nakon smrti A.

Velikog u Grčkoj buknuo ustanak, Demosten se opet aktivirao protiv Makedonaca koji su ga poslije zauzeća Atene osudili na smrt, on je pobjegao na otok Kalauriju i tu popio otrov

dijakriji-jedna od tri političke struje koje su se počele kristalizirati nakon Solona, a svoja su imena dobile prema područjima gdje su živjeli; dijakriji su živjeli u Dijakriji, planinskoj oblasti na sjeveru zemlje, bili su sitni zemljoposjednici, obrađivači neplodne zemlje; žele radikalnu reformu, vođa im je Pizistrat

Publije Kornelije Dolabela-Augustov i Tiberijev legat u Iliriku; rimski vojskovođa i državnik, pučki tribun Dolabela obnovio je zakonski prijedlog o ukidanju dugova i oslobođenju od strane zakupnika, digao je ustanak u kojemu su sudjelovali plebejci i oslobođenici, Marko Antonije ugušio je taj ustanak; Dolabela se istaknuo i u gušenju pokreta tzv. ‘lažnog Marija’; poslije Tiberijeve podjele Ilirika, D. je od 14.-20. g. upravljao Gornjim Ilirikom (Dalmacijom); planskom izgradnjom cesta povezao je glavni grad provincije Salonu s unutrašnjošću

Enkidu-junak iz mezopotamske mitologije

Epulon-kralj Histra; tek što je sjeo na prijestolje, započeo je pripremati rat protiv Rimljana; poražen na sjeveru Istre, povukao se Epulon sa svojim ratnicima u utvrđeni Nezakcij, plemensko, političko i vjersko središte; u nemogućnosti učinkovite obrane (Rimljani su prekinuli dotok vode), Epulon se sam usmrtio probovši se nožem

Aulo Gabinije-rim. vojskovođa, Pompejev pristaša; kao tribun 67. pr. K. predložio da se Pompeju dade zapovjedništvo u ratu s piratima; bio je njegov legat u Aziji i u Siriji; kao upravitelj rimske provincije Sirije, pokrenuo je ekspediciju na Egipat; ovaj pothvat bio je ostvaren, usprkos volji senata; Gabinije je vratio na egipatsko prijestolje Ptolomeja XII. Auleta, kojeg je pučanstvo protjeralo; 54. pr K. protjeran je iz Rima zbog optužbe da ga je Ptolomej potkupio; 49. pr K. pozvan iz progonstva i po Cezarovu nalogu poveo vojsku u Ilirik, ali se pred Delmatima morao povući u Salonu, gdje je umro; sagradio u juž. Italiji Gabinijevu cestu (via Gabinia)

Hariesis-‘Horus, Izidin sin’

Harmakis-‘Horus na horizontu’

Harmodije i Aristogiton-tiranoubojice; urotnici protiv pizistratida (514. pr. K.); ubojstvo oba tiranina Hiparha i Hipije trebalo je izvršiti za vrijeme proslave praznika Panatenskih svečanosti kad su tirani sudjelovali u povorci i kad se puk, na čiju su potporu urotnici računali, nalazio pod oružjem; urota je djelomično uspjela, Hiparh je ubijen, a Hipija je ostao živ; Harmodije je na mjestu ubijen, a Aristogiton mučen i kasnije ubijen; Atenjani su ih štovali kao osloboditelje i ‘ubojice tirana’ i digli im spomenik koji je napravio Autenor, kada ga je Kserkso otpremio u Suzu

Harueris-‘Horus Veliki’, ‘Horus Stariji’

Horakhti-‘Horus horizonta’, ‘Horus dvaju horizonata’

Imhotep-prvi ministar, liječnik, arhitekt prvog vladara III. dinastije Djosera; sagradio je i prvu, tzv. stepenastu piramidu, ta piramida ima oblik mastabe i na nju je sagrađeno još 5 mastaba, čime se dobiva prva stepenasta piramida; Imhotepa nakon njegove smrti štuju kao boga liječništva

Kairos-grčki bog sretnog trenutka; redovito je prikazivan kao nagao mladić na kugli, s krilima na leđima ili nogama a s nožem i vagom u rukama

dva Katona-1. Marko Porcije Stariji Cenzor: rimski vojskovođa, političar i pisac; sudjelovao u ratu protiv Hanibala; kao konzul oštro je osuđivao raskoš; cenzorsku službu je vršio strogo, pa je prema tome nazvan Cenzor (Censorius); uporno je tražio da se Kartaga razori, pa je tako svaki govor u senatu završavao riječima ‘Uostalom, mislim da Kartagu treba razoriti’; bio je u oporbi protiv Scipiona Mlađeg, koji je podupirao širenje grčke kulture, njegovo najvažnije djelo ‘Origines’, koje obuhvaća rimsku povijest od osnutka Rima do piščeva vremena; od njegovih književnih radova došlo je do nas djelo ‘O poljodjelstvu’, koje je najstarije sačuvano prozno djelo rimske književnosti 2. Marko Porcije Mlađi Utički: rimski političar; zalagao se za smaknuće Katilininih drugova; u građanskom je ratu uz Pompeja protiv Cezara; ubio se u Utici (zato je nazvan Utički) nakon republikanskog poraza 46.pr. K. kod Tapsa u Africi; smatran je idealnim likom stoičkog republikanca

Šimun bar Kohba-‘Šimun, sin zvijezde’; vođa je posljednjeg ustanka u Judeji; povod za ustanak bio je pokušaj da se na mjestu porušenog Jeruzalema podigne grad Elija Capitolina, a na mjestu Jeruzalemskog hrama trebao se podići hram Jupitera Kapitolskog, pod čijim se imenom trebao održavati kult cara Hadrijana; Šimun se proglasio za Mesiju; ustanici su zauzeli mjesto na kojem se nekad nalazio Jeruzalem i pružili su veliki otpor; to je bio posljednji krupni ustanak u Judeji, poslije kojeg je Židovima zabranjeno da žive na tom prostoru

Kora-‘Djevojka’, drugo ime grč. božice Perzefone, kojim su je u Atici zazivali u misterijama, želeći time naglasiti njen kćerinski odnos prema božici Demetri

Kritija i Nesiot-kipari, izradili grupu ‘Tiranoubojice’

sv. Kvirin-biskup Siscije i mučenik

Laokoont- trojanski svećenik, čudesno pogubljen kako ne bi razotkrio grčku varku s drvenim konjem; kad su Grci ostavili pred Trojom kao tobožnji zavjetni dar velikog drvenog konja, koji je u utrobi krio grč. junake, Laokoont je savjetovao Trojancima da konja ne uvode u grad, jer se u tome krije neka varka; dok se L. spremao za žrtvu Posejdonu, s mora navale dvije goleme zmije i zadave Laokoonta i njegova dva sina

Minos-u grč. mitu sin Zeusa i sidonske kraljevne Europe; kralj na Kreti, mudar zakonodavac i osnivač kretske moći; zbog ubojstva svoga sina Androgeja, nametnuo Atenjanima danak; na Kreti mu je grč. umjetnik Dedal sagradio Labirint, progoneći odbjeglog Dedala, našao smrt na Siciliji; Grci su vjerovali da je Minos poslije smrti, zbog svoje pravednosti, sudac u podzemnom svijetu; antički povjesničari smatrali su Minosa hist. osobom; iz Minosova imena izveden je i naziv minojska kultura

paraliji-žitelji atičkog priobalja Paralije; taj je prostor uvijek upućivao svoje stanovništvo na pomorstvo, trgovinu i na slobodnije veze sa stranim poslovnim svijetom; stranka u Pizistratovo doba; nosači, mornari, brodovlasnici, trgovci, obrtnici-vođa im je Megakle

pedijeji-žitelji ravnice Pedion koja se protezala sa sjevera i sjeverozapada uz sam grad Atenu; atenska je aristokracija uglavnom imala smještene svoje posjede u tom području; pedijeji-stranka u Pizistratovo doba, aristokrati, vođa Likurg

pentakosiomedimni-‘koji ubiru 500 mjera’, prvi razred Atenjana u Solonovoj podjeli; imali su najveća politička prava

Pines-1. Agronov sin, ilirski kraljević u vrijeme I. rata s Rimljanima, zatim kralj; nakon Agronove smrti stupio je na prijestolje, ali je stvarnu vlast vršila njegova maćeha Teuta; Teuta je kasnije abdicirala u korist Pinesa koji je 217. g. pr. K. umro u 15-oj godini života 2. kralj Breuka u vrijeme panonsko-delmatskog ustanka (ustanak Batona); pridružili su se proturimskom ustanku Desijata i njihovog vođe Batona; nakon što je Baton bio poražen od Rimljana, Pines je zahtijevao nastavak rata, ali tako nije mislio njegov vojskovođa Baton; predali su se Rimljanima kojima su predali i Pinesa; Rimljani su priznali Batona za vođu Breuka

Silvan-italsko božanstvo šuma i polja, interpretatio Romana za domaće muško božanstvo na iliričkom području Vidas Skerdilaida-1. ilirski kralj u vrijeme Demetrija Farskog; brat ilirskog vladara Agrona; nakon II. rimsko-ilirskog rata, uspio je sačuvati kraljevstvo, ali je morao priznati Rimljane kao saveznike; nakon Pinesove smrti ostaje sam na čelu države; kao vjeran vazal Rima, brani rimske interese na Balkanu, osobito protiv Makedonaca 2. ilirski kraljević, Gencijev sin; nakon Gencijevog poraza kod Skadra, kralj je sa cijelom svojom obitelji odveden u sužanjstvo u Italiju

Publije Vatinije-Cezarov legat u Iliriku; 45. pr. K. vodio napad na Dalmate; ratovanje protiv Dalmata opisao je u pismima što ih je iz Narone slao svom prijatelju Ciceronu; uspio je tom prilikom osvojiti neka utvrđenja (Delminium), ali ne i posve pokoriti Dalmate

Vercingetoriks-vođa galskog ustanka protiv Rima, Cezarov protivnik; ustanak je počeo 52. pr. K. Cezar se sa ustanicima surovo obračunao; u gradu Avariku, koji je Cezar zauzeo poslije dugotrajne opsade, ubijeno je preko 40000 ljudi; ustanak je postao sveopći; Rimljani su uz pomoć germanske konjice natjerali Vercingetoriksa da se

povuče u Aleziju, gdje je zbog nedostatka hrane bio primoran na predaju; odveli su ga u Rim i pogubili

Verzo-delmatski vojskovođa u borbama protiv Oktavijana kod Promone; 34.pr. K. Oktavijan je krenuo protiv Delmata; Delmati su, uvidjevši da će biti teško oduprijeti se neprijatelju, odlučili primijeniti dvostruku taktiku: utvrditi se u svojim gradinama, ali i voditi rat protiv neprijatelja dočekujući ga i napadajući u toku njegova marša kroz teško pristupačne predjele; Verzo se sa 12000 vojnika utvrdio u Promoni; Oktavijan je najprije zauzeo okolna brda i onda počeo napad na sam grad; uskoro se Verzo morao predati

Vidas-autoktono božanstvo u području Kolapljana i Segešćana, interpretatio Romana Silvan

5. ZNANSTVENICI

Batović, Šime (r. 1927.)-arheolog prapovjesničar, ravnatelj Arheološkog muzeja u Zadru i profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Zadru, poznata djela su mu ‘Neolitska nalazišta u Smiličicu’, ‘Stariji neolit u Dalmaciji’, ‘Iz ranog željeznog doba Liburnije’...

Botta, Paul-Émile (1802.-1870.)-francuski arheolog, kao konzul u Mosulu prvi je započeo arheološka iskapanja (1842.) koja su kasnije dovela do otkrića stare Ninive, 1843. započeo je iskapanja u Korsabadu

Brunšmid, Josip (1858.-1929.)-hrv. arheolog, prvi profesor arheologije na Sveučilištu u Zagrebu, epigrafičar, numizmatičar; prvi je od naših učenjaka istraživao spomenike panonskih Slavena u ranom srednjem vijeku (groblje u Bijelom Brdu); svoje rasprave objavljivao je uglavnom u ‘Vjesniku Hrvatskog arheološkog društva’

Bulić, don Frane (1846.-1934.)-hrv. arheolog, klasični filolog, epigrafičar, istraživač ranokršćanskih i starohrvatskih starina, dugogodišnji urednik ‘Vjesnika za arheologiju i historiju dalmatinsku’; neko vrijeme je bio ravnatelj Arheološkog muzeja u Splitu; iskopao starokrš. baziliku i groblje u Solinu, dio vremena posvetio je i istraživanju starohrv. spomenika; istražio je Riznice pod Klisom sa zadužbinom kneza Trpimira, Majdan kod Solina, Bijaće kod Trogira, a na Otoku u Solinu pronašao i pročitao fragmente nadgrobne ploče kraljice Jelene; zaslužan je i za očuvanje Dioklecijanove palače u Splitu, 1921. dobio počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu

Cambi, Nenad (r. 1937.)-hrv. arheolog, profesor arheologije na Filozofskom fakultetu u Zadru, radovi iz klasične, provincijalne i ranokršćanske arheologije i povijesti umjetnosti

Champollion, Jean François (1790.-1832.)-fran. orijentalist, utemeljitelj egiptologije, 1822. na osnovi kamena iz Rosette (2 jezika, 3 pisma) dešifrirao je hijeroglife, rezultate tog proučavanja objavio u djelu ‘Pismo g. Dacieru u vezi s fonetskom abecedom hijeroglifa’, 1831. izabran za prvog profesora egiptologije na College de France, objavio veći broj rasprava o jeziku starih Egipćana, geografiji i povijesti Egipta

Carter, Howard (1873.-1939.)-engl. egiptolog, vršio mnoga arheološka iskapanja u Egiptu, otkrio niz kraljevskih grobnica (Mentuhotepa, Amenofisa I., Tutmozisa IV., kraljice Hatšepsut), njegovo najveće otkriće je Tutankamonova grobnica, objavio je i djelo pod tim imenom

Čače, Slobodan (r. 1946.)-hrv. arheolog i povjesničar, profesor stare povijesti na Filozofskom fakultetu u Zadru; radovi osobito o prapovijesti i staroj povijesti Liburnije, o grčkoj kolonizaciji na Jadranu i o referentnim antičkim literarnim izvorima

Evans, sir Arthur John (1851.-1941.)-engl. arheolog, putopisac; direktor Ashmoleon Museuma u Oxfordu, vršio je arheološka istraživanja na Balkanskom poluotoku, iskapanja na Siciliji i južnoj Italiji; od 1900. iskopao u Knosu na Kreti bogate ostatke minojske kulture, njegova otkrića osvijetlila su prethistorijsko doba egejskog područja i pružila materijal za određivanje kronologije egejske kulture

Fustel de Coulanges, Numa Denis (1830.-1889.)-fran. povjesničar, profesor na sveučilištu u Strasbourgu, te je držao katedru stare povijesti na Sorboni; imao je velik utjecaj na razvoj hist. znanosti u Francuskoj; istraživač antičke povijesti; najvažnija su mu djela ‘Antička država’, ‘Povijest političkih ustanova stare Francuske’

Grotefend, Georg Friedrich (1775.-1853.)-njem. paleograf i filolog, svojim radom postavio je temelje za dešifriranje klinastog pisma, jedan od prvih istra