Univerzitet Crne Gore Pravni fakultet Crne Gore Katedra za pravnu istoriju

Seminarski rad iz rimskog prava

Tema: Poloaj ene u rimskom pravu

Student:

A. H.

Podgorica, 23. oktobra 2003.

Sadraj1. Uvod Kratak osvrt na ene u Rimu uopteno. Pribliavanje vremena i situacije vezano za njihov poloaj, te naznaavanje bitnih karakteristika i preduslova (i uslova) za nain ivota. 2. Uxorium vitium aut tollendum aut ferendum 2.1 Maturiora sunt vota mulierum quam virorum. 2.2 Femina cum senuit, retinet connubia partu, uxorisque decus matris reverentia pensat. 2.3 Defendi uxores aviris, non viros ab uxoribus, aequm est. 3. Rob nema volje; ena je ima, ali je ta volja nemona; dijete ima volju ali nepotpunu. (Aristotel) 3.1 Uporedni pregled. 3.2 Rimska ena - dio procesa, kao i Kafkin junak, samo radi procesa. 4. Zakljuak Sumiranje iznijetog kroz kratak pregled iznijetih injenica

1. Uvod Za vreme svog detinjstva ena zavisi od svoga oca; u svojoj mladosti od svog mua; po smrti mua od svojih sinova; ako nema sinova od bliskih srodnika svog mua; uopte ena nikada ne moe da upravlja sama sobom. (Zakon Manu, V, 147, 148)1Prije poetka istraivanja nametnulo se pitanje u kom pravcu treba ii pri elaboraciji teme poloaja ena u rimskom pravu: a. ena kao ravnopravno ili neravnopravno tretirani lan brane, drutvene i pravne zajednice, ili b. pokuaj da se vratimo u ono vrijeme i sa onog aspekta, kako kulturolokog, tako i ekonomskog i civilizacijskog, i razmotriomo sve faktore koji su uslovljavali odreeni nain ivota i enu u njemu. Kako ravnopravnost najee vodi polemikama bez kraja, kako zbog argumenata tako i zbog nejasno definisanog pojma ravnopravnosti i jednakosti, elaboracija e ostati na drugom navedenom pokuaju. Brojni primjeri iz istorije (Brut, Avgust, Klaudije, Justinijan, ... ) ukazuju na malo drugaije stanje od onog kako se na prvi pogled ini: ena iako je ena graanin drugog reda ima itekakav uticaj na svog mua. Poloaj ene je odreen udnim obiajima: one su istovremeno podreene i zatiene, slabe i mone, suvie prezrene i suvie potovane ... Slabost ena, kao i slabost robova, potie iz njihovog zakonskog poloaja, njihova snaga trai nadoknadu u sitnim stvarima, gde je njihova mo bezgranina. Retko sam video kuu u kojoj ene nisu gospodarile, a esto sam viao da u kuama gospodari i nastojnik, kuvar ili osloboeni rob.2 Iz navednog citata se jasno uoava paradoksalna situacija upravo kakav je i bio poloaj ena. I pored toga to za ene nije bilo mjesta u politici i javnom ivotu, bile su izuzetno cijenjene i potovane i od strane svojih mueva i drugih lanova zajednice. ena je imala svoj jasno, nekad manje nekad vie, odreen poloaj i zaduenja. U dravi koja je bila ratnika, imperatorska, nerealno je bilo za oekivati da ena moe biti neto vie od matrone i ene u sjenci koja je poinjena najprije pater familiasu, a kasnije i muu. Nepravedno i jednostrano bi bilo rei da su ene tretirane kao stvari u Rimu, za razliku od grkih ena koje jesu imale takav poloaj. Kako je kompletan sistem i Rim bio kompleksan, i jednostavno reeno institucija za sebe, tako su i ene bile upravo to isto. Robovlasniki ureeno drutvo, moral, patrijarhalno drutvo, nemo ene najprije u fizikom smislu i brojni drugi razlozi uticali su na poloaj ena u Rimu.

1 2

K. Tomaevski, Poloaj ene u rimskom pravu, Pravnik, Zagreb, VII, 6- 7, 1973; str. 72. M. Juresenar, Hadrijanovi memoari, Markovev prevod, Beograd, 1965. str. 108.

2. Uxorium vitium aut tollendum aut ferendum3 2.1. Maturiora sunt vota mulierum quam virorum.4 ivot ene uopteVe je reeno da je ena bila u specifinom poloaju. Takva situacija i splet okolnosti u kojima se razvijala rimska imperija nam ne daju za pravo da tvrdokorno tvrdimo da su ene bile potinjene mukarcima, ali ni da zatvaramo oi kako ne bi vidjeli jasne dokaze da ena nije bila ravopravna sa mukarcem, da nije bila tretirana kao graanin i da je bila liena odreenih sloboda. Sigurno je da ih ne moemo porediti sa grkim enama za razliku od kojih su bile u boljem poloaju. Opet, ne mogu se ni porediti sa egipatskim enama koje su bile znatno drugaije u smislu ostvarivanja svojih prava i mogunosti u samom drutvu i pravu. O ovim paralelama e kasnije biti vie rijei. ena, koja je praktino doivotno bila filiae familias loco, nije mogla upravljati kancelarijom, glasati niti biti advokat ili sudija. Tokom Republike, mogla je naslijediti ne vie od 1000 sestercija. Pored toga, nije joj bilo zabranjeno posjedovanje bogatstva ili svojine. Kada je mu traio naina da izbjegne poreze, bankrot i suenje prebacivao je imovinu na enino ime. Tada je drutveni znaaj ene dobijao na snazi, dok se njeno bogatstvo znaajno uveavalo.

manja fizika snaga enu (je) dovela do podreenog poloaja, a ekonomska zavisnost koja je putem zakona od strane mukaraca provoena i osvetavana od najstarijih vremena ju je u podreenom poloaju prema mukarcu odrala do danas.5Rimske ene, iako neimenovane u pravu, nijesu bile potpuno bez moi. Usljed nune vee nametljivosti mukaraca, enama je preostajao arm, snaniji od ma kojeg zakona. Otuda i ranija tvrdnja da se o poloaju ena u Rimu ne smije suditi jednostrano, kroz njihove pravne nemogunosti. Od vremena Julija Cezara, ene su izvojevale mnogo sloboda i ivjele znatno manje ograniene ivote. Mnoge ene iz viih stalea su postale mone zahvaljujui sopstvenom bogatstvu. Uporedo sa tim, postajale su uticajne kroz brak ili preljubnike veze. Rimske ene su bile vestalke, kada je u pitanju dravna religija. U kuama su bile poasne dame mea domina. Veina ena je radila jako malo, ili ni malo. Fiziki poslovi u kui su se ograniavali na tkanje. Tkanje je bilo smatrano za savren nain iskazivanja vrline koju ena mora posjedovati. Takoe, nadzirala je kune poslove i robove. Neke su ak nadgledale i obrazovanje svoje djece.

Prevod: eninu manu treba ili ukloniti ili podnositi. Prevod: ene prije steknu duhovnu zrelost nego mukarci. 5 K. Tomaevski, cit. djelo, str. 70. (citirano: A. Boi, Poloaj ene u privatnom pravu kroz istoriju do danas, Beograd, 1939, str. 213.)3 4

Jednakost polova se mogla uoiti u kui: ena je bila poastvovana i sjedjela do mua za stolom. Iako su za vrijeme Republike i siromanije ene poele svoju borbu, ona se vie ogledala u drutvenoj prepoznatljivosti i afirmaciji nego li u poslovnoj. Veina njih je nastavila rad u kui ili polju, rad sa suprunikom na polju, ognjitu ili u ambaru. Uopteno govorei, i pored toga to je rimsko pravo malo garantovalo enama kroz pisana prava, materfamilia, je bila voljena i potovana od strane mua i potomaka. Porodica je bila snana zajednica i trajna snaga Rima. A ena je bila njen stub. Istraivanja su dovela do zakljuka da je poloaj ena iz niih klasa, slobodnih ena, robova i siromanih bio znatno drugaiji od onog koji su uivale ene iz viih stalea. Ipak, znatno manje se zna o ovim enama koje su vodile radnje, bile dadilje, radnice, domae tkalje, vjete zanatlije. Pored toga, mnogo ena se bavilo prostitucijom. Od ene se oekivalo da bude neprimjetna. Bila je slobodna u granicama ogranienja propisanog zakonom, od strane pater familiasa ili mua. Dobacivanje na ulici, maija serenada, bilo je kanjavano zakonom jer se time ugroavao ugled ene. Zavisnost je bila oigledna jer je ena gotovo uvijek imala tutora, iako je, u sutini, ona sama mogla izviti pritisak na njega i sprovesti svoju volju.

2.2. Femina cum senuit, retinet connubia partu, uxorisque decus matris reverentia pensat.6 ena u braku i porodici, njene dunosti i obavezeCoemptio simbolina kupovina ene kao stvari koja dolazi pod vlast mua. Confarreatio brak koji je bio namjenjen samo viim slojevima karakteristinog religijskog obreda. Usus ukoliko mukarac i ene ive zajedno godinu dana smatraju se vjenanim. Ako ena tri noi za redom prenoi van kue, do braka ne dolazi.

Vrste braka D. 23. 2. 1: Brak je veza izmeu mua i ene i zajednica celokupnog ivota, sjedinjenje po boanskom i ljudskom pravu.7

Concubinat zajednica koja nije zakonom priznata. U manus braku ena ima poloaj slian poloaju kerke u prodici filiae locus. ena slijedi domicil svog mua. Dok je neudata, svome imenu dodaje ime oca, a nakon udaje ime mua. Mu ima pravo da enu kazni za poinjene delikte, ak i smrtnom kaznom. Recimo, pored preljube, ena je za pijenje vina kanjavana istom kaznom. Paterfamilias mua je vlasnik imovine. Sve to ena naslijedi pripada muu, tj. njegovom paterfamiliasu. Brak bez manusa karakterie osamostaljenje ena, te ukidanje tutorstva. Jedna od vanijih promjena je ona koja se tie imovine. Naime, ena zadrava i status i imovinu koju je imala prije sklapanja braka. Vlast koju mu ima nad enom je znatno manja. Nejednako tretiranje preljube mu moe podii tubu (actio popularis).

6 7

Prevod: Kada ena pone stariti, odrava brak raanjem i ljepotu supruge nadoknauje ugledom majke. Tekstovi iz rimskog prava, Jelena Obradovi Obrad Stanojevi, Beograd, 2003, str. 152.

Razvod

Sve to ena ima pretpostavlja se da je dobila od mua. Iako su razvodi bili rijetki u starom Rimu, kasnije je su uestali. Repudium je razvod protjerivanjem ene. Protjerivanje moe biti i bez razloga. Razvod se sprovodi formom suprotnom od vjenanja. Takoe, smrt nekog od suprunika ili gubitak statusa slobodnog ovjeka bili su razlozi prekida braka. ena je duna da provede 10 mjeseci u alosti nakon smrti mua (kasnije godinu dana). Razlog je bilo izbjegavanje turbatio sanguinis. Nakon stupanja hrianstva u ivot i pravo Rima, znatno tee je bilo pokrenuti postupak za razvod. Pored toga, jako vaan faktor jesu krivci. Od Justinijana razvod se moe traiti: kada oba suprunika to trae sporazumno, jednostranim raskidom bez krivice (impotencija mua ili sterilnost ene) ili jednostranim raskidom zbog krivice (posebno pobrojani razlozi za mua i enu; lista zabranjenog je bila znatno dua za ene). Pravo na poklon propter nuptias i povraaj miraza ena gubi ukoliko je kriva za razvod. Mu e u istom sluaju biti kanjen novano do njegove imovine. D. 2. 4. 5: (Majka) je uvek tano odreana, ak i onda kad je zaela van braka; otac je onaj na koga ukazuje vjenanje. 8 enska djeca su bila isto tretirana kao i muka ali su bila pod patria protestasom paterfamiliasa. enska djeca su iskljuivana iz nasljea optom klauzulom, dok su sinovi morali poimence biti iskljueni. Kada je u pitanju brak sine manu, majka se nije smatrala srodnikom svoje djece. Takoe, ukoliko doe do razvoda, nije imala prava na djecu.

Djeca

8

Tekstovi iz rimskog prava, Jelena Obradovi Obrad Stanojevi, Beograd, 2003, str. 151.

D. 23. 3. 17. pr: U upravljanju miraznim dobrim mu treba da odgovara kako za dolus tako i za kulpu, jer je miraz primio u svoju korist; ali on odgovara i za panju koju inae pokazuje u upravljanju svojim stvarima. 9 D. 23. 3. 7: Pravinost nalae da plodove na dobrima koja sainjavaju miraz treba da ima mu, jer on snosi teret izdravanja brane zajednice, pa je pravino da on i ubira plodove. 10 C. 5, 12, 14: Majka nije duna da za erku da miraz, izuzev ako postoji vaan i opravdan razlog ili razlog koji je posebno utvren zakonom. A otac nije ovlaen da neto da iz imovine svoje ene protiv njene volje. 11

Iako je na poetku miraz ulaskom ene u brak pripadao muu, kasnije su donijete zakonske odredbe koje su omoguavaleMiraz

povraj miraza uz izvjesnu kamatu vezanu za period koritenja eninih dobara od strane mua. ena ima pravo hipoteke na muevljevu imovinu.Po kasnije uvedenom pravilu, mu je trebalo da eni da poklon (obeanje odreene sume novca). To je zapravo bila garancija i obezbjeenje u sluaju razvoda. Justinijan, pak, propisuje isto samo ukoliko je mu dobio miraz i njegov poklon treba biti srazmjeran dobijenom mirazu.

9

Tekstovi iz rimskog prava, Jelena Obradovi Obrad Stanojevi, Beograd, 2003, str. 153. Isto. 11 Isto.10

Rimski zakon i pravo su bili velikoduniji prema enama od grkog, kada su u pitanju ene. Od III v. n. e, rimske ene su se mogle udati za koga su htjele i imale su slobodu da sa sobom ponesu sve svoje lino vlasnitvo, ak i da zadre isto nakon vjenanja. Stvarni uticaj ena i majki je varirao od jednog domainstva do drugog, a rimskoj istoriji ne nedostaje jakih i uticajnih ena. Pravno gledano, njihova prava su bila svedena na svega nekoliko, i uvijek su bile pod vlau oca ili mua. ivot je bio liberalniji, tolerantniji i slobodniji do prodora hrianstva. ene su bile ravnopravnije i poastvovanije prije prodora hrianske poruke, nego nakon ustaljenja Crkve i njenog uticaja i muke vladavine. ena je vlasnitvo mua i u potpunosti podreena njegovoj naklonosti. Mogao ju je kazniti kako je htio (ukljuujui i ubistvo, pa i prodavanje kao robinje). Rani brak je smatran pravilom, naroito za ene. Djevojke su mogle biti udane sa 12 godina, a najee su bile vjerene sa 7. Zbog nametnutog ranog odluivanja, upravo je pater familias donosio odluku o pomenutom. Mogunost odbijanja je gotovo bila iskljuena. Na dan stupanja u brak, djevojka je svoju garderobu i igrake prilagala porodinom boanstvu. Pristupajui muevljevom domu, ona i dalje ostaje u vlasti svog pater familiasa. U rimskim domainstvima, djeca su odgajana u veini sluajeva od strane domaih robova koju su bili odgovorni za njihovo prvo (rano) obrazovanje. Otac je bio tutor sinovima, dok se za ensku djecu smatralo bezvrijednim obrazovati ih. U odnosu na kerke, sinovi su vie eljeni. Jedno od starijih prava propisuje da oevi moraju podizati sve sinove i samo najstariju erku. Djevojke nijesu imale svoja imena ve su dobijale enski oblik oevog prvog imena praene posesivnim genitivnom. Odmah po roenju dijete je polagano ocu pred noge i ukoliko bi ga uzeo u ruke znailo bi da je njegovo i lan porodice. U suprotnom, dijete je ostavljano na ulici da umre ili bi ka uzeo neko od prodavaca robova. U trenutku zaea djeca u regularnom braku dobijaju status oca, a roenjem status majke. Rimljanke su mogle da se parnie i trae razvod. ena je mogla takoe za sebe traiti saputnika ili ljubavnika a da za to ne bude kanjena sve dok to nije suvie javno ili suvie dugo. Ukoliko se iz toga izrodi dijete (vanbrano), nije se postavljalo pitanje njegovog priznavanja od strane zakona kao takvog. Ba suprotno, nagraivano je od strane drave koja je ubrajala poreze od onih koji su birali ivot celibata.

2.3. Defendi uxores aviris, non viros ab uxoribus, aequm est.12 ena u pravnom sistemu RimaIako je ena smatrana graaninom Rima, za poloaj se mogla izboriti samo uz mua. Kao ni robovi, ni ene nijesu mogle da nose svoje ime. Samo su mukarci bili nosioci ovoga linog obiljeja, koji ih je i razlikovao kao rimske graane. Opte pravilo je bilo da je ena po mnogim odredbama rimskog prava u loijem poloaju od mukarca. Dalje, ena je bila iskljuena iz svih javnih poslova. Nije mogla biti staratelj djeci i roacima, osim u kasnijem rimskom pravu. ene su smatrane nedovoljno sposobnim za poziv svjedoka u bilo kojoj oblasti pravne nauke. Na ene je gledano kao na drugorazredne, slino kao na robove ili kriminalce kojima nije dozovoljeno da budu svjedoci. ene nijesu mogle zapoeti nijedan posao u sudnici a da nijesu zastupljene od strane mukarca. ene nijesu mogle predstavljati sebe u pravnim poslovima zbog slabosti svog pola, kao i zbog neznanja kada su u pitanju stvari koje se tiu javnog ivota. Zakon je nametao tutora koji e pazizi enu, bilo da je mlada ili stara. Gaj se ak poziva na lakou uma propter animi levitatem. Za razliku od grkih ena, od rimskih se nije oekivalo da dok je mu odsutan budu usamljene u kui. ena nije mogla traiti nasljee u muevljevoj imovini, i pri pozivanju na nasljedstvo bila je meu posljednjima. Kada je usvajanje u pitanju, ena je izuzetno ograniena: moe usvojiti ako je izgubila svoje dijete pa da se utjei. I pored manjih poputanja u pravu i promjena koje su vie titile ene u rimskoj Imperiji u III i IV vijeku, inferiorni status ena je i dalje ostajao kao takav.

12

Prevod: Pravedno je zatiti ene od mueva, a ne mueve od ena.

3. Rob nema volje; ena je ima, ali je ta volja nemona; dijete ima volju ali nepotpunu. (Aristotel) 25 3.1. Uporedni pregled

Egipatene su bile pravno i poslovno sposobne, kao i mukaraci.

Babilonene su bile potpuno pravno i poslovno sposobne.

GrkaOsim hetera, ene nijesu imale nikakav uticaj niti ulogu u javnom ivotu.

Rim 26ena - paterfamilias nema sva prava, i gotovo uvijek ima mukog tutora. ene su prvobitno aetas legitima sticale sa 12 godina (mukarci sa 14). Tokom cijelog ivota je pod neijom vlau. ene su bile izuzetno potovane, pa su se nedolina ponaanja prema njima pravno sankcionisala. Nakon udaje ena prelazi pod manus mua. Sve to donosi i stie u braku, pripada muu. enine dunosti su da slijedi mua, da mu bude vjerna i posluna. Razvod ima drugaije konsekvence: ena gubi i miraz i dolazi do deportacije; mu gubi miraz i zabranjena mu je ponovna enidba. Rano se javio monogamni brak. ena je bila potpuno iskljuena iz imovinskih raspoloaganja. Neka vrsta osiguranja i odtete za izgubljeno nasljedno pravo.

Danasene su potpuno pravno i poslovno sposobne. Sve ee pored uloge majke, uzimaju aktivnu ulogu u javnom ivotu.

Monogamni brak nije bio obavezan.

Jako dobro regulisan oblast porodinog prava: da bi se ena smatrala udatom, nakon enidbe mu joj mora precizno odrediti obaveze. Nakon smrti mua, ena je ta koja preuzma muevljevu ulogu i obaveze. Poliginija ja tolerisana. Nejednako kanjavanje za povrede propisa o braku i porodici.

ena se tretira kao stvar, ije je zaduenje briga o kunim poslovima.

Suprunici su se morali obavezati ugovorom na branu vjernost, iako je mu mogao da ima konkubine. Nejednako kanjavanje nevjernosti mukarac dobija tri batine, a eni se odsjeca nos za prevaru.

enina volja nije bitna pri sklapanju braka. Ugovor sklapa enin otac ili tutor. Brak je obaveza prema dravi. Mu moe da trai razvod kad hoe, sa ili bez razloga. enina sloboda kretanja je ograniena.

ena se tretira onako kako sama trai. I pored sve eih vapaja feministkinja o neravnopravnosti polova, svaka pria o istom je izlina. ena je ta koja ostvaruje svoja prava, koja ima kao i mukarac.

U brak, mu i ena ulaze sopstvenom voljom. Imaju ista prava i obaveze pred zakonom. U ivotu, na razvedenu enu se ne gleda kao na razvedenog mukarca.

Miraz ostaje enino vlasnitvo, ali ga ona ne moe otuiti. Mu (koji je zakonski ogranien) upravlja mirazom.

Miraz- vlasnitvo ene kojim upravlja mu. On je samo njen doprinos imovinskoj osnovi i uva se za djecu.

Djevojke dobijaju miraz prije ulaska u brak. Obino se miraz smatra nasljednim dijelom, pa se enska osoba odrie nasljedstva u korist brata.

25 26

K. Tomaevski, cit. djelo, str. 71. Poloaj ene se mijenjao tokom razvoja drave i prava. Iz tog razloga, detaljniji saetak njihovog poloaja u Rimu je u odjeljenim sekcijama podrobnije definisan.

3.2.Rimska ena - dio procesa, kao i Kafkin junak, samo radi procesaPostoji cilj, ali puta nema; to mi nazivamo putem, samo je oklevanje.27 Da li je isti sluaj i sa enama koje su imale slobodu ogranienu slobodom mukaraca? Ve je reeno da je poloaj ena paradoksalan. Odgovor lei u postavljenom pitanju. Zakone su pisali mukarci i time svoju volju pretapali u iste.

Najvanije je saznati zakone i strukturu istih koji ine enu nedokuivom, a sami su takvi. enin poloaj je neizvjestan. Ona je tu neto vie od sprave za raanje ali nedovoljno jednaka da bi bila graanin prvog reda. Tadanji poloaj ene i nije toliko lo kao to se na prvi pogled ini. ini se da je meni kao svakom drugom oveku dano sredite kruga, da sam kao svaki drugi ovek imao da se kreem odluujuim poluprenikom, pa da bih onda ocrtao lep krug. Umesto toga, ja sam se neprestano zaletao da preem poluprenik, ali sam uvek morao odmah da ge prekidam ... 28 Koje su enine mogunosti? Samo one unaprijed odreene i ograniene, kako pisanim pravom tako i obiajnim. Postoji li neka vea razlika u odnosu na dananju regulativu? Djelimino, jer je ena kroz istoriju stekla vie obaveza kako bi bila jednaka sa mukarcem. Na taj nain je dokazivano i samo njeno postojanje i ono neto vie od simbola plodnosti. Ali, otkud paralela sa Kafkinim Jozefom ... ena je bila dio jednog istorijskog procesa. Njena uloga je bila utoliko znaajna jer je najee ona sama bila centar svega. Koliko je bilo nje u svemu tome njenom voljom je diskutabilno. Kod Kafke je jasno ni najmanje. Stvoren je proces suenja radi. Ko, gdje, zato i kako bila su pitanja na koja nije bilo odgovora. Usljed toga, ostajale su polemike. A do dan danas ostaje polemika o poloaju ena. Nakon uporeivanja, izodi se zakljuak da je rimska ena negdje na sredini: i u svom drutvu i u civilizaciji uopte ni tamo ni ovamo. Ali, mogunost za crtanje kruga joj je oduzeta jer je nije bila vrijedna- nedostajalo je (mukog) obrazovanja. Rekla bih i elje da crta. Ponekad su i uspjevale da svoje sudbine uzmu u sopstvene ruke, ma kako kratkog maha to bilo. I tada su pokazivale svoju snagu i umijee. Moda taj proces i ti pokuaji sada, iz ovog ugla izgledaju kao ekanje Godoa, ali oni su to ponajmanje. Hamletovsko biti ili ne biti je prevagnulo na biti, i stoga je Godo doekan. U tom smislu su ene bile dio procesa- na trenutke Kafkinog, na trenutke onog koji je propisivao pater familias. Da sve ostane u okviru paradoksalnog ene su imale svoj proces koji se i dan danas odvija.

27 28

F. Kafka, Proces, Beograd, 2000. Isto.

5. ZakljuakDok je bilo pravedno zatiti ene od mueva, a ne mueve od ena, ene su prije sticale duhovnu zrelost nego mukarci. Kao to rob nema volje; ena je ima, ali je ta volja nemona; dijete ima volju ali nepotpunu. Na kraju ostaje da kada ena pone stariti, odrava brak raanjem i ljepotu supruge nadoknauje ugledom majke. Ve citirane sentencije same za sebe oslikavaju poloaj ene i ne iziskuju neko posebno pojanjenje. ena je bila ograniena vlau mukarca - pater familiasa, mua ili tutora. Ostajao je na poetku pomenuti arm, jai od ma kojeg zakona. Ako ena ima hrabrosti pred ivotom, koliko ovek ima pred smru, to je to ima nepokolebljivo vee samopouzdanje u svoju gipkost, nego ovek u svoju snagu.29

Literatura:1. 2. 3. 4. 5. 6. 7. 8. Rimsko pravo, dr Obrad Stanojevi, Beograd, 1994. Rimsko privatno pravo, dr Dragomir Stojevi, Beograd, 1978. Tekstovi iz rimskog prava, Jelena Obradovi Obrad Stanojevi, Beograd, 2003. K. Tomaevski, Poloaj ene u rimskom pravu, Pravnik, Zagreb, VII, 6- 7, 1973, str. 7076. Family and Famlia in Roman Law and Life, Jane F. Gardner, Oxford: Claredon Press, 1998. A Dictionary of Greek and Roman Antiquities, John Murray, London, 1875. Woman in the Roman World (A. D. 33 - 305), Woman as Priest, Bishop and Laity in the Early Church to 440 A. D, Arthur Frederick Ide, Ide House, 1984. Encarta Encyclopedia 2000.

29

J. Dui, Blago cara Radovana, Beograd, 2000.