GODINA 13. BOŽIĆ, 2015. BROJ: 2. (29.)

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICEBILICE

PomišljPomišljaajj

5050ŽUPA UZNESENJA1966.

MARIJINA - BILICE2016.

POMIŠLJAJ A

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA - BILICE

Godina 13. BOŽIĆ, 2015. Br. 2. (29.)

ŽUPNIKOVA UVODNA RIJEČ

POMIŠLJAJ 1

U našoj crkvenoj tradiciji postoje običaji da stvari, predmete, naše kuće – obite-

lji, automobile i sve drugo što je u odnosu s našim Bogom blagoslivljamo. Moramo sebi postaviti pitanje kako doživljavamo taj blago-slov. Dali sam svjestan i uvjeren da me Bog doista dotiče svojim blagoslovom? Mi vjerni-ci, kad se nešto blagoslivlja činimo na svome tijelu znak križa. Dotičemo svoju glavu, ruke i srce. Kroz tu gestu zapravo nas dotiče Bog. On svojom rukom dotiče naše tijelo i želi tu ostaviti biljeg svoje prisutnosti.

Mi po znaku križa dotičemo glavu, srce i ruke. Glavom mislimo, srcem osjećamo, a rukama stvaramo. Primajući blagoslov mi zapravo molimo da Bog dotakne naše misli, osjećaje i naš rad. Bog želi bistriti naše misli, čistiti naše osjećaje i krijepiti naš rad.

Blagoslov za nas vjernike je veoma važan. Mi jedni drugima znamo izgovarati razne riječi koje ostavljaju trag. Toga nismo ni svjesni. Mi izgovaramo riječi i ne misleći kakav će trag ostaviti. A Bog nam uvijek izriče riječi blago-slova. I sama riječ govori da se tu radi o nečem bla-gom. Bog nas blagoslivlja zapravo nam darivajući svoje blago. On sam ulazi u naš život i tu se trajno nastanjuje. U našem životu ostaje trajno prisutan.

Bog želi da i mi jedne druge blagoslivlja-mo. Izgubio se običaj da roditelji blagoslivljaju svoju djecu. Nestaje i blagoslova hrane koju blagujemo. Kad započinjemo nešto raditi više ne zazivamo blagoslov na ono što ćemo činiti. Koliko nam je stalo da Bog dotakne tu stvar-nost našega života?

Sveto pismo nam poručuje da jedni dru-gima budemo blagoslov. Da naš život, riječi i postupci budu za blagoslov drugima oko nas. Mi tako postajemo ruka kojom Bog do-tiče bolna i ranjiva mjesta naših bližnjih. Mi postajemo riječ kojom Bog hrabri klonulog i obezvrijeđenog čovjeka. Mi kršćani moramo biti blagoslov današnjem čovjeku.

Ove godine župnik će sa ostalom braćom franjevcima, u Božićnom vremenu, obići sve obitelji u župi i podijeliti Božji blagoslov. Budući

da se nalazimo na kraju Go-dine posvećenog života, na početku Godine milosrđa i u Jubilarnoj godini 50. obljet-nice osnutka župe Bilice ove godine blagoslov obitelji obavit ćemo na jedan drugi način i u drugo vrijeme. Važ-no je da vam svećenik dođe u vašu obitelj i da vam podi-jeli Božji blagoslov.

Svim svojim župlja-nima SRETAN I VESEO BOŽIĆ I SVAKO DOBRO U NOVOJ GODINI 2016. ŽELI VAŠ ŽUPNIK!

fra Tomislav Brekalo

PomišljPomišljaajj

Blagoslov Božji neobi no je važan za nas ljude

2 POMIŠLJAJ

RIJEČ ZA TEBE

POSTOJIŠ ZA RADOSTPOSTOJIŠ ZA RADOSTTvoje oči postoje za svjetlo,za bjelinu snijega, za zelenilo proljeća,za sivilo oblaka i za plavetnilo neba,za zvijezde u noći i za nevjerojatno čudoda je oko tebe toliko divnih ljudi.

Tvoja usta postoje za riječ,za svaku dobru riječ na koju netko drugi čeka.Tvoje usne postoje za poljubac, a tvoje rukeza nježnost i utjehu i zato da siromahu dadnu kruha.Tvoje noge postoje za put koji vodi k onima koji trpe.

Tvoje srce postoji za ljubav, za toplinu,za one koji su usamljeni, napušteni,koji žive u hladnoći.Tvoje tijelo postoji da se približiš drugima.Bez tijela ti nisi nigdje. Sve ima svoj duboki smisao.

Zašto onda nisi sretan?Zar su ti oči zatvorene?Zar su ti usta puna gorčine?Zar tvoje ruke mogu samo uzimati?Ili ti se srce isušilo?Stvoren si za radost.Ne postojiš zato da hodaš okolomrzovoljasta licai povrijeđena srca, koje ne prašta.Stvoren si za radost.

Phil Bosmans

POMIŠLJAJ 3

UZ PROSLAVU SVETKOVINE GOSPE OD POMIŠLJAJA

„VI STE DOŠLI OVDJE ZBOG JEDNE DRUGE MAJE, MAJKE!“

Želim vam postaviti jedno pitanje: „Zašto ste došli ovdje?“ Ovdje se u

blizini nalazi jedno od najljepših mora na svijetu, zašto niste otišli tamo, na plažu, gdje ste mogli uživati, odmarati se i kupati. Život je kratak. Brzo pro-lazi. Što eš ovdje? Sada vam je vru e, umorni ste, gladni, žedni, oti ite u re-storane, najedite se i napijte. Zašto ni-ste tamo? Što ete ovdje? Što u vam ja dati? Vidite da je oltar prazan, nema ništa, tek e biti malo beskvasnog kru-ha. Mladi, ka i su puni vaših vršnjaka. Tamo se možete zabaviti, zaplesati, opi-ti se. Ovdje nam ništa. Što ete ovdje? Nema ovdje Maje Šuput ni Amigosa da vas zabavljaju. Na ovu glazbu ne može-te ni zaplesati, a samo ja pijem. Znate li zašto ste došli ovdje? Odgovorit u: „Vi ste došli ovdje zbog jedne druge Maje, Majke. A pred majkom svi mi pazimo što radimo i kako se ponašamo!“

Zašto smo još došli? U emu nam je ona uzor, današnjim rje nikom zvi-

jezda? Marija nije imala ništa od ono-ga za im današnje moderne žene teže: nije bila uspješna, nije imala ni uspješ-nog muža, ni karijeru, ni šminku, ni

mirise, ni pla u, ni la-godan život, ni dobru ku u, a kamoli auto. Zašto je onda astimo i molimo joj se? Ona se uresila i našmin-kala krepostima koje nikad ne prolaze.

Ona je Veli-ka zbog svog poro-da. Moderna majka e tražiti rodilište s

Fra Perica Maslać, kapelan u župi Gospe van Grada, predvodio je misno slavlje

4 POMIŠLJAJ

li nekome gurnuti 100 eura u džep. Ali nisu imali ni pribijene lipe! Kod Marije je bila pripremljena samo jedna stvar: prihvatiti volju Božju. „Neka mi bude po tvojoj rije i Bože!“ Eto, zato je velika!

Velika je zbog estitke. Tko bi da-nas nakupovao za babine sve ono što bi moderna majka željela!? Na dan kršte-nja bit e darova na sve strane i prebo-gat stol svega i sva ega. Kad je Marija donijela svoje djetešce u hram da ga prikaže Gospodinu, presretni starac Ši-mun prišao joj je i estitao. Nitko još takvu estitku nije uputio mladoj majci: „Ma boli probost e ti dušu!“ A ona je u svom srcu mislila: „Neka mi bude po tvojoj rije i!“ Eto, zato je velika.

Zbog progonstva je velika. I im je rodila, odmah u progonstvo! Gdje? Da-leko u Egipat! Bježala je ispred krvolo -nog Heroda koji je htio usmrtiti njezino djetešce. A tolike majke danas naru uju Herode, i to one najkrvolo nije, da im ubijaju dijete u utrobi. I još e im za taj „posao“ debelo platiti! A Marija bježi ak u Egipat da zaštiti darovani život.

Velika je zbog križa. Ve od samog Isusova djetinjstva po ela se ostvarivati ona Šimunova estitka. Ma boli parao ju je od Heroda do Pilata. Od Egipta do Golgote! Ali se ona nije predavala. Nije posustajala. Pratila je Isusa u stopu. Od Betlehema, preko Egipta i Nazareta do Jeruzalema. Pratila je svaku njego-vu rije , osje ala svaki njegov pokret, proživljavala svako nerazumijevanje od onih koji su ga mrzili. I kad je no-sio teški križ, pratila ga je na njegovom

udobnim ležajem, dvije savjetnice i tri ginekologa da bi porodila svoje jedino dijete. A Gospa? Njezino rodilište je bila štala, a krevetac jasle u koje je puhao magarac i vol. A ginekolog i savjetnik bio je njezin muž Josip. Možda bi i našli kakvo ljepše mjesto za porod da su ima-

Zvonar Ljubo Grubišić: »Sve je spremno za početak slavlja!«

UZ PROSLAVU SVETKOVINE GOSPE OD POMIŠLJAJA

POMIŠLJAJ 5

križnom putu. I kad su ga pribili na tvr-do drvo, bila je tu ispod križa savijena od boli i patnje. Ali se nije udaljavala. Prihvatila je svoj životni križ.

Velika je zbog molitve. Jedan špa-njolski kipar na inio je Gospin kip i dao mu ime: „Gospa u nebu“. Ljudi koji su dolazili vidjeti kip, snebivali su se. Nisu mogli vjerovati svojim o ima. Gospa je prikazana s jednom velikom grbom na le ima i sagnuta prema dolje. Svi su se pitali: Zašto je takva Gospa u nebu? „Gospa u nebu je veli anstvena, u slavi, u sjaju, lijepa, uspravljena i proslavlje-na, a ne ovako grbava i sagnuta“, prigo-varali su posjetitelji kiparu. No, on im je odgovarao: „Gospa u nebu je stalno prignuta prema zemlji, iz dana u dan. Osluškuje naše molitve i vapaje. Ne pre-staje nas slušati i osluškivati da bi mogla naše molitve prenijeti svome Sinu. Kako

je molila na zemlji svoga Sina za nas, tako ga moli i u nebu. I zato je velika!“

Naša premila Majko! Mi znamo da si i danas nagnuta da uješ naše molitve i vapaje. Ti si naš uzor. Mi te želimo sli-jediti u molitvi, ljubavi i spremnosti pri-hvatiti volju Božju. No, esto odlutamo od pravoga puta. Pomozi nam svojim za-govorom da kao pravi vjernici i tvoja dje-ca slušamo rije tvoga Sina onako kako si je ti slušala. Pomozi nam da i mi budemo uvijek spremni re i u svom životu: Neka mi bude Bože po tvojoj rije i! Jer samo emo tako i mi biti zaista veliki. Neka

nam svojim mo nim zagovorom pomo-gne Velika Gospa kod svoga Božanskoga Sina. Silna Djevo, na braniku stoj! uvaj našu svetu vjeru i hrvatski dom! Amen.

(Propovijed fra Perice Masla a na svetkovinu Gospe od Pomišljaja,

Bilice, 2015.)

GLAS PAPEGLAS PAPE

Slavlje je predvodio fra Perica Maslać a u koncelebraciji su sudjelovali župnik fra Tomislav, fra Ante Vukušić, župnik Dubrave i fra Božo Ćurčija, župnik Konjevrata

6 POMIŠLJAJ

llnhuber, osniva i direktor Potsdam In-stitute for Climate Re-search i Carolyn Woo s Catholic Services de-lla University of Notre dame (SAD).

Enciklika je plod jednogodišnjeg rada za-jedno s mnogim stru -njacima u ekologiji, kao i raznim savjetnici-ma, a zapo inje rije i-

ma „Pjesme stvorenja“ sv. Franje Asiš-koga, da bi vrlo brzo prešla na probleme i zla što ih je ljudski rod nanio „sestri našoj majci Zemlji“ koja zbog toga sve više sli i „ogromnom spremištu ne isto-

e“. Papa Franjo u ovoj enciklici jasno ukazuje na injenicu da je za

globalno zagrija-vanje odgovorno ovje anstvo, te

treba biti svjestan „ljudskog razloga ekološke krize“, kao i „antropo-centri nog eksce-sa“. Papa nadalje naglašava kako znanstvene stu-dije upu uju na injenicu da je za

Laudato si – Hvaljen budiEnciklika pape Franje o okolišu (ekologiji)

IZ ŽIVOTA CRKVE

„Laudato si – Hvaljen budi“ naslov je netom objavljene (18. lipnja 2015.) en-ciklike pape Franje o okolišu (ekologiji). Puni naslov je na tali-janskom „Laudato si, sulla cura della casa comune – o skrbi za za-jedni ku ku u“. Kako upu uju same po etne rije i enciklike na sv. Franju Asiškoga, a pojam ku e na sv. Bonaventuru, može se jasno re i da je papa bio isnpiriran franjeva kim du-hom i karizmom u pisanju ove encikli-ke. Rije je o 192 stranice i 246 broje-va enciklike pape Franje koju su prezentirali je-dan pravoslavni metrepolita i po-znati pravoslavni teolog Joannis Zizioulas, (i to je jedna od ka-rakteristika: pa-pinski dokument prezentira pravo-slavni episkop) kardinal Peter Kodwo Appiah Turkson, te stru -njaci John Sche-

POMIŠLJAJ 7POPOPOPOPOPOPOPPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOOPOPOPOPOPOPPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOPOOOPOPOPOPOPOPOPOPOPPPOPOPOPOOOPOPOPOPPPOPPOOPOOPOOPOPOPOPPOPPOOPOOOPOPOPOPOPPPOPOPPPOOOOPOOPOPPPPOPPPOOPOPOPOPPPPPOPOOOOPPOPPPPPPPOOOOOOPPPPPOPOOOOPPPPPOOPPPPOPOOOOOOPPOOOPOOOOPPOOOOOPOPOOPOPPOOOOPOPPOPOOOPPPOPOOPOOPOOOOOOPPOOOPOOOOPPOOOOOPPPPOOOOPPPPOOPPPOPPOMIMIMIMIMMMIMIMMIMIMIMIMIMIMIMIMIMIMIMMIIMIIMIMIMIMIMIMIMIMIMIMMIMIMMIMIMMMMMIMIIIMIMIMIMIMMMIMIMIMMIMMMMMMIMIMMMIMMIMMIMIMIIMMMMMMMMIMIMMIMMIMMMMIMMMIMIMMMMMMMIMMMIMIMIMIIIMMMMMMIMMMMMIMMIMMIMMIMMIMIMIMMIMMIMIMIMMIMMMIMIMMMIIMIMIMIMIMMMIMIMMMMIIMMMIIIMMIMIIIIIMMMIIIMMMMMMIMIIMMMMIIIIMMMMMIMMIŠLŠŠLŠLŠLŠLŠŠŠŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠŠŠŠŠŠŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠŠLŠLŠŠŠŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLLŠŠLŠŠŠLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLLŠLŠŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠLLLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠŠLŠLŠLLŠLŠLŠLLŠLŠLŠLŠŠLŠŠLŠŠŠLLŠLLŠLŠŠŠLŠLŠLLŠLŠLLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠLŠŠLLŠLLŠLLLŠLŠŠŠLŠLŠŠŠŠLLŠLŠLŠLŠLLŠLŠLLLŠŠŠŠŠLŠLŠLŠLŠLLLŠLLLLŠLLŠLŠŠŠŠŠŠŠLLŠŠŠŠŠŠŠLLLLŠLLŠLLLŠLLLLLLLLŠLLLŠŠŠŠŠŠLŠŠŠŠŠLLŠŠŠLLŠŠŠŠLLLJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAJAAAAAAJAAAJAJAJAAJAJAJAAJAJAJAJAJAJJAJJAJAJAJAJJAJAJAAJAJAAAJAJAAAAAJAJAJAJJAJAJAJAJAAAJAJAJAJAAAJAJAAJAJAJAJAJAJAJAJAAAAAJAJAJAJAJAAJAJAJJAJAJAAAJAAJAAJAAJJAJAJAJAJAJAAAJAAJAJAJAAJAAAAJAJJJAAJAJAAAAAJAJJAAJAAAAJAJAJAAJAJAJAJJJAAAAJAJJJAJJAAAAJJAJAAJAJAJAAJJAJAAAJAJAJAAJAAJAJAAJAAAJJAAJAAAJAJAAAAJAJAAAAAAAAAJAAJJAJAAAJAAAAAAAAJAAAJJJAAAJJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJ JJJJJJJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ JJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ JJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJJ 777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777777

globalno zatopljenje zadnjih decenija krivo umnažanje otrovnih plinova što ih sam ovjek najviše stvara.

Naglašava i injenicu da ovje-anstvo treba mijenjati stil života, pro-

izvodnje i konzumacije kako bi moglo izbje i zagrijavanje ili barem umanjiti ljudske uzroke ekološke krize. Valja biti svjestan i „klimatskih promjena što se odražavaju na globalnoj razini i stvaraju ambijentalne, socijalne, ekonomske dis-tributivne i politi ke implikacije, toliko da danas to predstavlja glavne izazove ovje anstvu“. Uzroke nam valja traži-

ti u deforestaciji zemlje, u umanjivanju biodiverziteta, u otapanju ledenih bre-gova, u osiromašivanju mora i u pove-anju razine vode.

Papa Franjo u svojoj drugoj enci-klici govori o aktualnoj krizi i obra a se „svim ljudima dobre volje“ te traži pra-vo „ekološko obra enje“ i jednu „novu op u solidarnost“. Enciklika „Laudati si“ govori o skrbi za „zajedni ku ku u“ i upozorava da „mi nismo Bog. Zemlja nam prethodi i ona nam je darovana.“

Papin pojam ekologije je onaj kla-si ni od gr kog oikos što zna i ku a

svih stvorenja (Sv. Bonaventura). Papa naglašava i odgovornost za „op e do-bro“ te veli da „privatno vlasništvo“ nije apsolutno i nedodirljivo pravo jer „postoji socijalna funkcija bilo kojeg oblika privatnog prava“, što je on ja-sno naglašavao i kao nadbiskup Buenos Airesa. Radi toga on i citira sv. Fra-

IZ ŽIVOTA CRKVE

8 POMIŠLJAJ

nju Asiškoga jer je on bio „zaštitnik“ i „svjedok“ tzv. „integralne ekologije“ ime nam je omogu io da u prirodi pre-

poznamo „sjajnu knjigu u kojoj nam Bog govori“ i u kojoj svako stvorenje ima vrijednost i svrhu u sebi.“ ovjek

povezano, ranjivost same zemlje kao i siromaha, jednako kao i ambijentalni i društveni nesrazmjeri, kako oni nan-cijski tako i oni prouzro eni oružjem i ratovima. Sv. Franjo Asiški je govorio o zemlji kao o „majci“ i „sestri“ i rado je pomagao siromahe. Papa Franjo sto-ga i tvrdi da „pravi ekološki put uvijek postaje i socijalni koji mora integrira-ti pravednost u raspravama o okolišu, kako bi se mogao uti jauk zemlje kao i jauk siromaha“. Stoga i tvrdi: „Okriviti demografski rast, a ne ekstremni kon-zumizam kao što neki ine, je jedan od na ina da se ne uo i problem“.

Papa Franjo nabraja i sve probleme „ekološke krize“: globalno zatopljenje, klimatske promjene, zaga ivanje, di-zanje razine mora, osiromašenje bio-diverziteta, nejednaku raspodjelu hra-ne, nedostatak vode i nedostatak prava svih na vodu. Papa potom ukazuje na planetarnu nejednakost, na vanjski dug siromašnih zemalja koji se pretvorio u pravo iskorištavanje. Tu je i nerazumno korištenje zaliha zemlje što stvara eko-loški nered, posebice izme u Sjevera i Juga. Papa se doti e i slabosti me una-rodne politike te veli: „Nužno je stvoriti normativni sustav koji e uklju iti ne-premostiva ograni enja i osigurati za-štitu ekosustava, prije negoli novi obli-ci mo i koji proizlaze iz tehni ko-kon-zumisti ke paradigme unište ne samo politiku nego i slobodu i pravednost.“ Tako on optužuje „globalizaciju tehno-krativne paradigme“ koja se odražava u današnjem svijetu kao „ekscesivni kon-

jest osobno bi e, ali nije „gospodar pri-rode“, dok sama priroda nije obi na ma-terija isklju ivo za naše zalaganje, živa bi a nisu „ isti objekti“ za iskorištava-nje i postizanje koristi ve „sva imaju vlastitu vrijednost pred Bogom“. Papa rado naglašava da je ekologija uvijek i „ljudska ekologija“ i da je u svijetu sve

IZ ŽIVOTA CRKVE

POMIŠLJAJ 9

zumizam“ koji nastoji „zagospodariti i ekonomijom i politikom“.

Papa ima i nekoliko teških optuž-bi: „Ekonomska mo i dalje opravda-va aktualni svjetski poredak u kojem glavnu rije imaju spekulacija i tra-ženje nancijske dobiti koji uop e ne vode brigu o kontekstu i u incima na ljudsko dostojanstvo i na okoliš“.

U ovoj enciklici papa nije zabora-vio naglasiti na „prihva anje vlastitog tijela kao Božjeg dara, što je nužno da bismo mogli zagrliti i prihvatiti itavi svijet kao O ev dar i kao zajedni ku ku u“. To prihva anje se protivi logici po kojoj nam tijelo služi kako bismo dominirali nad stvorenim. Stoga i na-glašava da svoje tijelo moramo prihva-ati u njegovoj ženskosti i muškosti

kako bismo time u sebi izgradili radost susreta s drugim i razli itim. To pri-hva anje nikako ne uništava spolnu ra-zli itost radi toga što se ne bi znala me-usobno su eljavati (ideologija roda).

Papa je naglasio i istinu da „abor-tus“ „nikako nije sukladan s obranom prirode“ i naglasio kako „neki ekološ-ki pokreti brane integritet okoliša i s pravom upozoravaju na znanstvena istraživanja, dok takve principe ne primjenjuju i na ljudski život.“ U en-ciklici papa progovara o istraživanji-ma na životinjama, o genetski modi- ciranim organizmima, o ekološkom

gra anstvu i zaklju uje kako je „ple-menito prihvatiti zada u skrbi za sve stvoreno i to pokazivati svakodnev-nim malim djelima“.

I na kraju valja naglasiti kako papa poziva da „svi traže projekte na duže vremensko razdoblje, a ne samo one za mo .“ Valja voditi ra una o preživljavanju i o harmoniji sa stvore-nim jer „kona ni cilj drugih stvorenja, nikako nismo mi!“

fra Luka Tomaševi , profesor na KBF-u

10 POMIŠLJAJ

Papa Franjo najavio je 13. ožujka 2015. u bazilici svetog Petra proslavu izvanredne

Svete godine. Taj Jubilej milosrđa započet će otvaranjem Svetih vrata na Svetom Petru na svetkovinu Bezgrešnog začeća 2015., a zavr-šit će 20. studenoga 2016. na svetkovinu Kri-sta Kralja svega stvorenoga. Na početku godine Sveti je Otac rekao: „Ovo je vrijeme milosti. Važno je da vjerni-ci laici to milosrđe žive i unose u različite društvene sredine. Samo naprijed!“

Tijekom jubileja, ne-djeljna čitanja kroz godinu bit će uzeta iz Evanđelja po Luki, koji je prozvan „evanđelistom milosrđa“ Postoje mnoge poznate prispodobe o milosrđu sadržane u Evanđe-lju po Luki: izgubljena ovca, izgubljena drah-ma, milosrdni otac…

Službeno i svečano Sveta godina javno je pro-glašena bulom kod Svetih vrata na Nedjelju Božjeg mi-losrđa, svetkovinu koju je ute-meljio Ivan Pavao II., a koja se slavi u nedjelju nakon Uskrsa.

Jubilej je starozavjetna institucija, sama riječ dolazi od hebr. jubal, ovnujski rog, u koji se trubilo pri tom (svečano zamišljenom) činu proglašenja jubilarne godine. Prema drev-noj židovskoj tradiciji, jubilarna godina slavila se svakih 50 godina, u njoj se pokušalo izjednačiti u pravima sve Izraelce, ponuditi nove moguć-nosti obiteljima koje su izgubile imovinu, pa čak i svoju osobnu slobodu. Osim toga, jubilarna godina bila je podsjetnik bogatima da će doći vrijeme kada će židovski robovi, jednom kada ponovno budu jednaki njima, biti u mogućno-

IZ ŽIVOTA CRKVE

PAPA FRANJO NAJAVIO IZVANREDNU SVETU GODINU MILOSRĐA

sti tražiti natrag svoja prava. „Prema izraelskom Zakonu, pravda se prije svega sastojala u zaštiti slabih“ (Ivan Pavao II., Nadolaskom trećeg ti-sućljeća, 13). Institucija jubileja u Starom zavje-tu otkriva, dakle, društvenu osjetljivost, zaštitu slabijih, jer su se tada trebali opraštati nena-

plativi dugovi, oslobađati robovi, pa i zemlji omogućiti da otpočine od obrađivanja

i rađanja. Jubilej konačno ističe i zahtijeva oprost.

Katolička tradicija za-počela je tradiciju slavlje-nja Svete godine s papom Bonifacijem VIII. godine 1300. Prema zamisli Bo-nifacija VIII., jubilej se trebao slaviti svakih sto-tinu godina. Od 1475. pa nadalje – kako bi se svakom naraštaju omogućilo da doživi ba-rem jednu Svetu godi-nu – određeno je da se

redovni jubilej slavi sva-kih 25 godina. Međutim,

izvanrednu jubilej može se proglasiti povodom događa-

ja od posebne važnosti.Do danas je slavljeno uku-

pno 26 redovnih svetih godina, od kojih je posljednji bio Jubilej dvijetisu-

ćete. Običaj proglašavanja izvanrednih jubileja potječe iz 16. stoljeća. Posljednje dvije izvan-redne Svete godine, koje su se slavile u proš-lom stoljeću, bile su ona 1933., koju je progla-sio Pio XI. povodom 1900. obljetnice otkuplje-nja, te ona 1983. godine, koju je proglasio Ivan Pavao II. povodom 1950. godine otkupljenja.

Katolička Crkva dala je židovskom jubi-leju više, duhovno značenje. On se sastoji u općem opraštanju, oprostu otvorenom svima, te mogućnosti da se obnovi odnos s Bogom i

POMIŠLJAJ 11

bližnjima. Zato je Sveta godina uvijek prilika za produbljivanje vlastite vjere i življenja kršćan-skog svjedočenja s obnovljenom predanošću.

Jubilejom milosrđa Papa stavlja u sredi-šte pozornost milosrdnog Boga koji sve pozi-va da se vrate njemu. Susret s njim rađa kre-pošću milosrđa. Papa u spomenutoj homiliji ističe da je to prilika da postanemo „milosrdni kao što je Otac vaš milosrdan“. Uvjeren sam, rekao je Franjo, da će „cijela Crkva u ovom jubileju pronaći radost dok ponovno otkriva Božje milosrđe i čini ga plodnim, milosrđe kojim smo pozvani utješiti svakog muškarca i svaku ženu našeg doba“.

Obred započinje otvaranjem Svetih vrata. Ta su vrata otvorena samo tijekom Svete godi-ne, dok ostalih godina ostaju zatvorena. Svaka od četiri glavne rimske bazilike: Svetog Petra, Sv. Ivana Lateranskog, Svetog Pavla izvan zidi-na i Svete Marije Velike, imaju Sveta vrata. Ovaj obred otvaranja Svetih vrata na simboličan na-čin izražava ideju da se, tijekom Jubileja, vjer-nicima nudi „izvanredan put“ k spasenju.

Milosrđe je tema vrlo draga papi Franji, koji je već za svoje biskupsko geslo izabrao riječi: „miserando atque eligendo“. Ovaj citat preuzet je iz propovijedi sv. Bede Časnog koji, tumačeći evanđeoski odlomak o pozivu sv.

Mateja, piše: „Isus ugleda carinika, pogleda ga, smilova mu se i sebi ga izabra, te mu reče: Slijedi me“. Tom propovijedi odana je počast Božjem milosrđu. To bi se geslo moglo preve-sti i „očima milosrđa“.

U prvom Angelusu nakon svog izbora, Sveti je Otac rekao: „Na sam spomen milo-srđa, ta riječ mijenja sve. To je nešto najbolje što možemo čuti: mijenja svijet. Malo milosrđa čini svijet manje hladnim i pravednijim. Treba-mo shvatiti dobro to milosrđe Boga, toga milo-srdnog oca koji ima toliko strpljenja…“

U Angelusu od 11. siječnja 2015. rekao je: „Danas postoji tako silna potreba za milosr-đem i važno je da ga vjernici laici žive i nose u ra-zličite društvene sredine. Samo naprijed! Mi ži-vimo vrijeme milosrđa, ovo je vrijeme milosrđa.“

Nadalje, u svojoj poruci za korizmu 2015. godine Sveti Otac piše: „Velika mi je želja da sva mjesta u kojima je Crkva prisutna, posebno naše župe i naše zajednice, posta-nu otoci milosrđa usred mora ravnodušnosti.“

U talijanskoj verziji teksta apostolske pobudnice Evangelii gaudium izraz milosrđe javlja se čak 31 puta. Organizaciju Jubileja milosrđa papa Franjo povjerio je Papinskom vijeću za promicanje nove evangelizacije.

IKA

IZ ŽIVOTA CRKVE

POTPUNI JUBILARNI OPROST(INDULGENCIJA, OPROST OD VREMENITIH KAZNI)

Uz opće uvjete (pristupanje sakramentu ispovijedi, euharistiji s pričešću, molitva na papi-ne nakane) takav će oprost moći dobiti svi koji prođu kroz vrata milosrđa četiriju papinskih bazi-lika u Rimu, katedrala u svim biskupijama ili drugih crkava ili svetišta koje odredi mjesni biskup.

Papa ističe da će takav oprost moći dobiti i bolesnici ako u misnim slavljima sudjeluju posredstvom sredstava javne komunikacije i ako im drugačije nije moguće.

Posebnu pozornost privlače Papine riječi o zatvorenicima čija je „sloboda ograničena“. „Sveta je godina uvijek bila prigoda za veliku amnestiju, kojoj je bila svrha uključiti brojne oso-be koje su, premda su zaslužile kaznu, postale svjesne nepravde koju su počinile te se žele iznova uključiti u društvo, dajući mu svoj pošteni doprinos. Do svih njih neka konkretno dopre milosrđe Očevo, koji želi biti blizu onima koji su najpotrebniji njegova oproštenja. U zatvorskim kapelama moći će primiti oprost, a svaki put kad prođu kroz vrata svoje ćelije upućujući misao i molitvu Ocu, neka ta gesta za njih znači prolazak kroz sveta vrata, jer je Božje milosrđe kadro preobraziti srca te je isto tako kadro preobraziti rešetke u iskustvo slobode“, napisao je Papa.

12 POMIŠLJAJ

MOLITVA SVETE FAUSTINEBOŽJEMU MILOSRĐU

Toliko često kao što dišu moje grudi, toliko često kao što bije moje srce, toliko često kao što pulsira krv mojim venama, toli-ko tisuća puta želim slaviti Tvoje milosrđe, o Presveto Trojstvo.

Želim se sva pretvoriti u Tvoje milosrđe da bih tako bila živa Tvoja slika, o Gospodine.

Ova najveća Božja osobitost, Tvoje neizmjerno milosrđe, neka dospije do moga bližnjeg kroz moje srce i moju dušu.

Pomozi mi, o Gospodine, da moje oči gledaju milosrdno: da nikada ne sumnjičim i ne sudim po vanjštini, nego da spo-znajem što je lijepo u dušama mojih bližnjih i pomažem im.

Pomozi mi da moje slušanje bude milosrdno, da budem na-klonjena potrebama svojih bližnjih, da moje uši ne ostanu gluhe na bol i plač bližnjega.

Pomozi mi, Gospodine, da moj jezik bude milosrdan, da nikada prijezirno ne govorim o svome bližnjemu, nego da za svakog pronađem riječ utjehe i praštanja.

Pomozi mi, Gospodine, da moje ruke budu milosrdne i pune dobrih djela, da svojim bližnjima činim samo dobro, a teže i mučnije poslove preuzimam na sebe.

Pomozi mi, da moje noge budu milosrdne, da svome bližnjemu pritječu uvijek u pomoć, ne obazirući se na vlastiti umor i iznemoglost.

Moj pravi odmor neka je u službi bližnjima.Pomozi mi, Gospodine, da moje srce bude milosrd-no, da osjećam sve patnje svoga bližnjeg, da nikom ne uskratim svoje srce i da iskreno susrećem i one za koje znam da će zloupotrijebiti moju dobrotu.Ja sama zatvorit ću se u premilosrdno Srce Isusovo.O vlastitim patnjama šutjet ću.O, moj Gospodine, neka Tvoje milosrđe počiva u meni.Ti Sam zapovijedaš mi da se vježbam u tri stupnja milosrđa.Prvo: djelo milosrđa – svake vrste;drugo: milosrdna riječ – ono što djelom ne mogu izvršiti neka se ostvari riječima;treće: molitva – što ne mogu ostvariti ni djelom ni milosrdnom riječju, to uvijek mogu molitvom.Svoju molitvu protežem tamo kamo ne mogu dospjeti tijelom.

O, moj Isuse, promijeni me u sebe, jer Ti sve možeš.

Iz Dnevnika sv. Faustine

IZ ŽIVOTA CRKVE

POMIŠLJAJ 13

DUH I ŽIVOT

„NEMA BOGA“Luđak kaže nema Boga,oslanja se on na koga?Lude misli mu u glavi,a pametan on se pravi.

Kad za njega Boga nema,poslije smrti gdje se sprema?Po nagonu tijela žive,misli svi se njemu dive.

Kratkovidni a i ludi,svoju sliku tako nudi.Vrijeme ludim ludo ide,ti ne znaju da se stide.

Neki vrijeme troše, kako?Vjeru žive svoju mlako.Zavarava sebe lažno,plan kad pravi to mu važno.

Nema vrijeme za dat Bogu,misu slušat stić’ ne mogu.Sve nedjelje i blagdane,zauzeti – tak se brane.

Na Božić se ti pojave,vjernici se onda prave.Čak na Uskrs možda dođu,na dan mrtvih na grob pođu.

Eto to je kod njih vjera,bit kršćanin to je mjera.On njeguje običaje,žrtvuje se, žrtvu daje.

U godini koji puta,i u crkvu on zaluta.Ispred Boga sve on stavi,Hrvat, vjernik on se pravi.

Da čovjeku pamet staje,koliko malo Bogu daje.Zar što može bit bitnije,bit sa Bogom najvažnije?

Slobodu nam razum dao,od uvijek je za nas znao.Stvoritelja svoga slavi,na zemlju te zato stavi.

Ovo tvoje kratko vrijeme,budi plodno Božje sjeme.Čini volju svoga Boga,Spasitelja jedinoga.

To je ono najvažnije,drugo ništa važno nije.Materijalno sve što primaš,ostavit ćeš sve što imaš.

Doživjeli koliko puta,naša pamet kako luta.Naše oči su vidjele,mnogo mrtvih što nam vele.

Sobom ništa ne nosimo,od vas živih mi tražimo.Vidjeli ste prazne ruke,vama živim sad pouke.

Ne budite kao ludi,neka pamet vaša sudi.Živjet život zašto treba?Bog odgovor daje s neba!

fra Stojan Damjanović

14 POMIŠLJAJ

O molitvi kao sastavnu dijelu života u krš an-

skoj obitelji govorio je papa Franjo u svojoj redovitoj ka-tehezi na op oj audijenciji u srijedu 26. kolovoza na Trgu sv. Petra. Svoje je promišlja-nje o molitvi Papa zapo eo tvrdnjom mnogih vjernika da bi željeli više moliti, ali esto nemaju vremena. „Ža-

ljenje je svakako iskreno, jer ljudsko srce uvijek traži mo-litvu, pa i onda kad toga nije svjesno. I ako ju ne nalazi, nema mira“, rekao je Papa. No da bi se ta želja ostvarila, „potrebno je u srcu gajiti žar-ku, afektivnu ljubav prema Bogu“. Potrebno je i isprav-no vjerovati u Boga, nadati se njegovoj pomo i u poteško ama, zahvaljivati mu. „No volimo li Gospodina barem malo? Gane li nas pomisao na Boga? Zadivi li nas ona? Prožima li našu unutrašnjost?“ upitao je Papa, podsjetivši na prvu i naj-ve u zapovijed ljubavi pre-ma Bogu. Duh molitve je na-dasve u toj zapovijedi, a „ako tu prebiva, nikada ne izlazi“, rekao je Papa. „Uspijevamo li“, nastavio je Sveti Otac, „misliti o Bogu kao o njež-nosti koja nas drži na životu i prije koje ni ega nema; kao o nježnosti od koje nas ništa ne može odvojiti, pa i smrt – ili

GLAS PAPE

VI, TATA I MAMA, NAUČITE DJECU MOLITI!o njemu mislimo samo kao o velikom, svemogu em bi u, koje je sve stvorilo, kao o sudcu koji sve nadzire? Sve je to to no, no samo kad Bog postane osje aj svih naših osje aja, zna enje tih rije i postane potpuno. (…) Ako osje aj za Boga ne zapali va-tru, duh molitve ne uspijeva zagrijati vrijeme.“ „Srce u kojemu prebiva osje aj za Boga pretvara u molitvu ak i misao bez rije i, ili zaziv pred svetom slikom, ili po-ljubac poslan prema crkvi“, rekao je Papa. „Lijepo je“; nastavio je, „kad mame u e djecu slati poljupce Isusu ili Gospi. Koliko u tome ima

nježnosti. U tom se trenu srce djece pre-tvara u mjesto molitve i to je dar Duha Svetoga. Nemojmo nikada prestati moliti Duha Svetoga za taj dar svakomu od nas, jer Duh Sveti ima svoj poseban na in da u našim srcima kaže: ‘Abba!’, tj. ‘O e!’

U i nas re i ‘O e!’ upravo onako kako je to Isus inio, na na in koji sami nikada ne bismo mogli otkriti.“

„Taj dar Duha nalazi se u obitelji“, rekao je papa Franjo. Naime, ako ga se nau i moliti „s istom spon-tanoš u s kojom se u i re i ‘tata’ i ‘mama’, onda ga se to nau i zauvijek“. „Kad

POMIŠLJAJ 15

to prožima sav obi-teljski život, onda je ovjek obuhva en

okriljem Božje ljuba-vi i cijeli život spon-tano traži vrijeme za molitvu“, zaklju io je Sveti otac. Vrije-me je u obiteljskom životu ispunjeno ra-zli itim brigama i sadržajima. „Uvijek ga je malo, nikada dosta, toliko toga tre-ba napraviti. Tko ima obitelj, brzo nau i rješavati jednadžbu koju ne mogu riješiti ni veliki matemati-ari: unutar 24 sata on strpa dvostru-

ko toliko. Ima mama i tata koje bi za to mogli dobiti Nobelovu nagradu: od 24 sata naprave 48 sati. Ne znam kako, ali uspijevaju“, rekao je Papa zaradivši pljesak na vatikanskom trgu.

No, „duh molitve vra a vrijeme Bogu, izlazi iz opsesije života, u kojem uvijek nedostaje vremena, pronalazi mir uistinu potrebnoga i otkriva radost zbog neo ekivanih darova“. Tu se je Sveti otac osvrnuo na poznati evan-eoski prizor s Martom i Marijom.

„Njih je Bog pou io skladu obiteljskih ritmova: ljepoti slavlja, radosti rada i duhu molitve. Posjet Isusa, kojega su ljubile, bio je njihovo slavlje. Jednoga je dana Marta, me utim, nau ila da ni najvažniji posao, onaj vezan uz gosto-ljubivost, nije sve, nego da je slušanje

Gospodina… ono što je uistinu bitno, da je to najbolji dio vremena“, rekao je papa Franjo.

„Molitva“, po-ru io je Sveti Otac na završetku ka-teheze, „izvire iz slušanja Isusa, iz itanja evan elja.

Nemojte zaboravi-ti svaki dan pro i-tati dio evan elja! Molitva izvire iz prisnosti s Bož-jom rije ju. Ima li te prisnosti u našoj obitelji? Imamo li

evan elje u ku i? Otvorimo li ga kad-god da bismo ga zajedno itali? Raz-matramo li ga mole i Krunicu? Evan-

elje koje se ita i razmatra u obitelji jest poput dobroga kruha koje svima hrani srce. Stoga se ujutro i uve er ili kad sjednemo za stol u imo izgova-rati molitvu, s mnogo jednostavnosti, jer nam dolazi Isus, kao što je došao u obitelj Marte, Marije i Lazara. Sil-no mi je na srcu nešto što sam vidio u gradovima. Ima djece koja nisu na-u ila prekrižiti se. Vi, tata i mama, na-u ite djecu moliti, prekrižiti se! To je lijepa zada a, tata i mama! U molitvi obitelji, u njezinim lijepim trenucima i u teškim razdobljima, povjereni smo jedni drugima, da bi svakoga od nas u obitelji uvala Božja ljubav.“

Papa Franjo

GLAS PAPE

IZ ŽIVOTA CRKVE U HRVATA

U prigodi sve ane proslave posve e-nja zavjetne crkve Gospe Veliko-

ga Hrvatskog Krsnog Zavjeta, posjetili smo Knin 4. kolovoza 2015. godine. U maloj „povijesnoj školi“ putem do Kni-na prisjetili smo se jedanaest stolje a njegove slavne povijesti.

Knin prvi put spominje bizantski car Konstantin Por rogenet 950. godine u svome djelu „De administrando impe-rio“ (Upravljanje carstvom) kao centar župe Tnena. Me utim povijest toga kra-ja nadopunjava se novijim arheološkim istraživanjima na brdu Spas koje krije tajnu naselja još iz doba antike.

Hrvati se u Knin doseljavaju kon-cem VI. stolje a, a od IX. st. Knin po-

staje sjedište hrvatskoga kneza, od XI. st. hrvatskog kralja i od XII. st. hrvat-skog bana. Kao izrazito dominantna strateška lokacija i snažno vojno upo-rište postaje ujedno upravnim sjedištem mlade hrvatske kneževine i kraljevstva.

Knin je istovremeno bio i vjersko sjedište tek pokrštene Hrvatske. Od XI. st. u kninskom kraju je i biskup Hrva-ta. Tako je kroz prva stolje a života sa-mostalne države Hrvata, na elu s hr-vatskim vladarima upravo Knin dobio ulogu prvog i najzna ajnijeg vojnog, upravnog, administrativnog i vjerskog središta mlade hrvatske države.

Hrvatski su vladari odmah po uklju ivanju u krš ansku zajednicu i-

16 POMIŠLJAJ

KNIN KROZ SVJETLOST KOJA KIDA LANCE

O. biskup Ante Ivas predaje ključ nove crkve fra Marku Duranu, župniku i gvardijanu samostana sv. Ante u Kninu

nili bogougodna djela podižu i crkve i samostane, osobito na svojim posjedima na kninskom podru ju. Svi su ti objekti porušeni od vremena turskih osvajanja i danas ih upoznajemo zahvaljuju i na-porima arheologa domoljuba, fra Luje Maruna i Stjepana Gunja e. U gradnji i opremanju crkava Hrvati su kroz povi-jest bili na razini suvremenih dostignu a stila u zapadnom krš anskom svijetu.

I danas je tako. Svjedo imo podiza-nju najve e crkve u Hrvatskoj sa oko 800 sjede ih mjesta, suvremenog graditelj-skog stila i arhitekture koja kao da spaja prošlost, sadašnjost i budu nost. Sve je po elo 1997. godine kada je Grad Knin darovao Franjeva koj provinciji Presve-tog Otkupitelja zemljišta za izgradnju Gospine crkve. U rujnu 2011. nakon sve-ane mise zahvalnice u privremenoj cr-

kvi, sve ano je blagoslovljeno gradilište i položen kamen temeljac. etiri godine kasnije pred nama je velebno zdanje mo-

POMIŠLJAJ 17

derne sakralne arhitekture, gra eno za sadašnje i budu e generacije. Velika, ma-sivna, bijela, svijetla, ista, a opet tako jednostavna, s ulaza pruža pogled na ka-meni oltar kojeg prati „kaskadni stropni put“ u obliku slova „V“. S lijeve strane u istom stilu izgra ene su dvije kapele: Bl. Ivana Pavla II. i zavjetna kapela Gospe Velikoga Hrvatskog krsnog Zavjeta.

Ono zbog ega vam ispreple em retke o povijesti Knina i suvremenoj cr-kvi Gospe Velikoga Hrvatskog Krsnog Zavjeta jest osobni doživljaj nebeskog svjetla koje kao da prodire kroz stolje a slave i patnje mojega naroda. I kida lan-ce, i razbija okove svih vremena. Onog, s po etka XVI. st., kada je Knin podle-gao turskim osvajanjima i kada po inje iseljavanje krš ana na otoke, dalmatin-ske gradove i sjevernu Hrvatsku. Okove, s kraja XVII. st. kada Turci napuštaju Knin. I one s po etkom XIX. st. kada grad pripada Austriji i opstaje tek kao

Hodočasnici iz Bilica na slavlju posvete crkve u Kninu

18 POMIŠLJAJ

obrambeni položaj austro-turskog gra-ni nog podru ja. I kona no okove i lance XX. st. kada stvaranjem prve Jugoslavije po inje plansko i sustavno naseljavanje Srba. Od 90% Hrvata s po etka XX. st., poslije Drugog svjetskog rata, na grad-skom podru ju ostaje ih jedva 52%. Za-tim slijedi daljnja planska promjena sa-stava stanovništva, iseljavanjem Hrvata i naseljavanjem Srba, što dovodi do svega 10% hrvatskog stanovništva na po etku Domovinskog rata. Nakon srbo etni ke pobune zapo ete u Kninu, te agresije na Hrvatsku 1991. godine, malobrojni knin-ski Hrvati bivaju maltretirani i istjerani sa svojih ognjišta, a Knin postaje simbo-lom mržnje prema svemu hrvatskom.

A onda, blagoslovljen dan 5. ko-lovoza 1995. godine kada je Hrvatska vojska, vo ena državnom politikom hrvatskog Vrhovništva na elu sa dok-torom Franjom Tu manom, oslobodila grad hrvatskih kraljeva, ruše i tako san

o stvaranju Velike Srbije na vjekovnim hrvatskim prostorima.

Dvadeset godina poslije, obredom posvete crkve Gospe Velikoga Hrvat-skog Krsnog Zavjeta, koju je predvodio šibenski biskup mons. Ante Ivas, to no u 18,00 sati u Kninu je zapo elo slav-lje obljetnice vojno-redarstvene oslo-bodila ke akcije „Oluja“. Otvaranjem velikih, masivnih željeznih vrata (koja posje aju na ulaz u tvr avu), otkriven nam je tako jednostavan, a tako veli an-stven prostor, pun bjeline, sa centralnim svjetlosnim križem koji je u stvari otvor postavljen visoko u fasadi i koji osvjet-ljava, ne samo prostor iznad i ispred oltara, nego kao da svojim zrakama prodire kroz hrvatsku povijest i povi-jest grada Knina, sažetu u umjetni kom djelu – vitraju asne sestre i akademske slikarice Zdravke Spomenke Mili .

Nada Mikulandra

DUHOVNO RAZMIŠLJANJE

OBRAĆENJEOBRAĆENJEBez Boga rastu problemi preko svake mjere.Uredi ponovno svoj život s Bogom!

Kao što biljka treba sunce, tako i duša treba Boga.Prihvati sunce života!

I staro stablo dobiva nove grane.Započni iznova s Bogom!

Obraćenje Bogu poklanja mir i radost.Ne odbacuj ga više!

Sumnjaš u Boga, jer vodiš dvostruki život.Odluči se konačno za Boga!

Tek vjera u Boga čini život podnošljivim.Osiguraj temelj svom životu!

Bog ljubi i one, koji su još uvijek daleko od njega.Započni moliti!

Poneki puta misliš na Boga, a on na tebe misli uvijek.Vrati se kući u Očev dom!

Moli Boga za vjeru!Tada će njegovo lice zasvijetliti nad tobom.

Poveži svoj život ponovno s Bogom!Tada će opet sve cvjetati.

Slušaj Boga i čini što ti kaže!Tada je to kraj očajanju.

Ne nosi svoju krivicu sa sobom svuda okolo.Čini pokoru!

Otvori svoje srce za Boga!Tada će Božja radost doći k tebi.

Herbert Madinger

POMIŠLJAJ 19

BOŽO I VESELA MIHALJEVIĆ PROSLAVILI 50. OBLJETNICU ŽENIDBE

IZ ŽIVOTA ŽUPE

U nedjelju, 13. rujna -preko župne mise,

Božo i Vesela Mihalje-vi , obnovili su odluku da e u braku i dalje sve-to živjeti. Nakon homilije župnik je obavio red bla-goslova bra nih drugova prigodom njihove pede-sete obljetnice ženidbe. Obnovu odluke Božo i Vesela sami su pro itali a nakon toga župnik im je podijelio blagoslov. Na-kon toga blagoslovio je i

prstenja. U molitvi vjerni-ka posebno smo molili za naše slavljenike. Na kraju

misnog slavlja posebnim blagoslovom župnik je blagoslovio supruga i su-

Vesela i Božo Mihaljević

BOŽO MIHALJEVIĆ p. Nike (r. 1939.) i VESELA r. JELIĆ (r. 1945. u Vrpolju) imaju četvero djece:NIKICA (r. 1967.) i supruga Marija r. Jozić imaju troje djece: Sara, Dominik i Paula.ZRINKA (r. 1970.) i suprug Branimir Milišić imaju četvero djece: Jakov, Matea, Filip i Ante.LUCIJA (r. 1977.) i suprug Mate Pulić imaju četvero djece: Matea, Petra, Nika i Ivan Pavao.TONKA (r. 1990.)

POMIŠLJAJ 21

prugu kao i ostale nazo -ne vjernike.

Prije otpusta vjerni-ka župnik je rekao neko-liko rije i o našim slav-ljenicima. Naglasio je da se ništa kroz ovih 50, a i više godina, u Župi Bi-lice nije moglo zamisliti, orga-nizirati, dogodi-ti bez Bože ali i Vesele koja je sve to blagosliv-ljala i odobrava-la. Bože je: kitio crkvu, istio, prao, svirao, pje-vao, nabavljao, organizirao, pi-turavao… Osim

bro zdravlje i dug život kako bismo za deset go-dina mogli proslaviti i 60. obljetnicu njihova zajed-ni kog života.

Boži i Veseli, naknad-no je župnik uru io poseb-ni Papinski blagoslov na

pergameni koji je stigao iz Va-tikana.

Za svoju brojnu rodbinu i neke prijate-lje slavljenici su, u ku nom i prijateljskom okruženju, or-ganizirali ru-ak i druženje.

T.B.

toga, prigodom nekih slavlja, bio je i kuhar, pe-kar, slasti ar za župnika i njegove goste.

U svoje ime i u ime Župe Bilice župnik se zahvalio našim slavlje-nicima i zaželio im do-

Brojna Božina rodbina sudjelovala je na slavlju kod obiteljske kuće

IZ ŽIVOTA ŽUPE

22 POMIŠLJAJ

Izračun krvnog srodstva i sklapanje ženidbeCRKVENO PRAVO ZA VJERNIKE

O zapreci krvnog srodstva za sklapanje bra-ka govori kanon 1091 Zakonika crkvenog

prava, kojega u svom pravno-pastoralnom pri-ručniku „Ženidba“ tumači crkveni pravnik Niko-la Škalabrin ističući da je riječ o zapreci koja ne postoji samo u kanonskom pravu, nego i u svjetovnom, „zbog moralnih, društvenih i ge-netskih razloga“.

Etimološki gledano, krvno srodstvo je obilježje osoba koje imaju istu krv, a pravno gledano krvno srodstvo je veza koja povezuje osobe koje proizlaze iz istoga korijena, a njego-vo se računanje vrši po linijama i stupnjevima. Linija, piše Škalabrin, „neprekidni je niz osoba koje potječu od zajedničkog korijena“, a može biti prava i pobočna. Linija je prava kad osobe potječu jedna od druge: otac, sin unuk. Linija je pobočna kad osobe imaju isti korijen, ali ne potječu jedna od druge: braće i sestre, stric i neća-kinje, bratići i sestrične. Stu-panj ili koljeno je mjera za udalje-nost osobe od zajedničkog korijena.

Za računanje krvnoga srodstva kanon 108 daje sljedeća pravila: „ 1. U pravoj liniji toliko je stupnjeva koliko je rođenja, ili koliko je osoba, pošto se oduzme korijen. Prema tome krvno je srodstvo između oca i kćeri 1. stup-nja, djeda i unuke 2. stupnja, djeda i praunuke 3. stupnja.

2. U pobočnoj liniji toliko je stupnje-va koliko je osoba u objema linijama skupa, pošto se oduzme korijen. Prema tome krvno je srodstvo između: brata i sestre 2. stupnja, strica i nećakinje 3. stupnja, strica i praunuke 4. stupnja, bratića i sestrične (djeca braće i sestara) 4. stupnja.“

Za pravu liniju ne postoji dvojbe, jer je u pravoj liniji ženidbena zapreka u svim stupnje-vima. Za pobočnu liniju, kad zaručnici izjave da

su u nekom srodstvu, stupanj se ustanovljuje tako da se posebno za zaručnika, a posebno za zaručnicu sastavi rodoslovlje počevši od stranke, njezina oca i majke i dalje do 4. stup-nja, ispisujući kod svakog rođenja ime i prezi-me oca i majke. Tako ćemo doći, navodi Ška-labrin, „do 14 uzlaznih srodnika: otac i majka, 2 djeda i 2 bake, te 4 pradjeda i 4 prabake. Ako otkrijemo kod jednoga i kod drugoga ro-doslovlja osobu s istim imenom i prezimenom, ta se osoba uzima kao zajednički korijen, a za-tim se od nje silazi s jedne i druge strane, dok se ne dođe do zaručnika i zaručnice.“

Navodimo još da kanon 1091 točno odre-đuje sljedeća načela: „1. U pravoj liniji

krvnoga srodstva nevaljana je ženidba među svim precima i

potomcima, bilo zakonitim bilo naravnim (kan. 1091. $1). Prema tome neva-ljana je ženidba između: oca i kćeri, majke i sina,

djeda i unuke, itd. 2. U po-bočnoj lozi nevaljana je ženid-

ba sve do četvrtog stupnja uključi-vo (kan. 1091, $ 2). Prema tome nevaljana

je ženidba između: brata i sestre (2. stupanj), strica i nećakinje (3. stupanj), strica i unuke (4. stupanj), bratića i sestrične (4. stupanj).“

Prema istom kanonu 1091, $ 3 zapre-ka se krvnog srodstva ne umnožava, a nikada se ne smije dopustiti ženidba ako ima „ikakve dvojbe da su stranke krvno srodne u nekom stupnju prave linije ili u drugom stupnju po-bočne linije (kan. 1091, $4). Ako bi se to do-pustilo, upali bismo u opasnost da prekršimo naravni zakon, u slučaju da krvno srodstvo stvarno postoji u rečenom stupnju“, te se ni-kada ne daje oprost od zapreke krvnog srod-stva u pravoj liniji, bez obzira na stupanj, ili u drugom stupnju pobočne loze (kan. 1078, $ 3), tj. između brata i sestre (kan. 1078, $ 3).

(GK, broj 8, 2014.)

POMIŠLJAJ 23

DOBRO JE ZNATI

Na smrtnoj postelji – suo eni s krajem – ljudi mogu objektivnije sagledati svoj život. Mnogi tada žale zbog na ina na koji su živjeli…

Medicinska sestra iz Australije, koja je u

palijativnoj skrbi radila mnogo godina, opisala je iskustvo svoga rada u knjizi „Pet stvari zbog kojih umiru i najviše žale“… Bronnie Ware kaže kako je pacijentima za koje je brinula preosta-lo tri do 12 tjedana života: „To je vrijeme obilježeno brojnim nevjerojatnim trenucima. Suo eni s vla-stitom smr u, ljudi odjed-nom shvate mnogo toga.“

Evo zbog ega se umi-ru i naj eš e kaju.

1. „Volio bih da sam imao hrabrosti živjeti vjeran sebi, a ne prema o ekivanjima drugih.“

Bronnie kaže da lju-di ovo naj eš e navode. Kad shvate da je njihov život pri kraju i pogleda-ju unazad shvate koliko je njihovih snova ostalo neostvareno: „Oni umiru sa spoznajom da su ra-zlog tome njihove odlu-ke – one koje su donijeli, i one koje su propustili donijeti.“

2. „Volio bih da sam manje radio.“

„Ovo je izjavio gotovo svaki muški pacijent. Pro-pustili su odrastanje svoje djece i zajedni ke trenutke sa suprugom. Žene su tako-

er navodile ovaj razlog…“3. „Volio bih da sam

imao hrabrosti izraziti svoje osje aje.“

„Mnogi su zatomili svoje osje aje kako bi bili u miru s bližnjima. Zbog toga su živjeli osrednjim životom i nikada nisu po-stali ono što su mogli. Mnogi su se razboljeli jer su bili ogor eni i nesretni.“

4. „Volio bih da sam ostao u kontaktu s prija-teljima.“

„Mnogi ne shva aju vrijednost svojih prijatelj-stava dok ne do u do kra-ja života… Bili su previše zauzeti svojim životnim obvezama pa su prijatelje jednostavno zanemarili – nisu im poklanjali vrijeme i nisu se oko njih trudili. Zato mnogi duboko žale. Svima na kraju života ne-dostaju prijatelji.“

5. „Volio bih da sam si dopustio biti sretniji.“

„Mnogi do kraja ži-vota ne shvate da je sre-a stvar izbora. Ostali su

zarobljeni unutar starih odluka i navika. Držali su se poznatog; bojali su

Pet stvari zbog kojih umirući najviše žale

se promjene, i zato su se pred drugima i pred sami-ma sobom pretvarali da su zadovoljni, dok su duboko u sebi žudjeli da se ponov-no mogu nasmijati od srca i biti sretni.“

IZ ŽIVOTA ŽUPE

A POMIŠLJAJ24 POMIŠLJAJ

PORUKA ZA SADAŠNJI TRENUTAK

STEPINAC – SVETAC?Mi kršćani vjeru-

jemo da je Gos-podin Bog u svom Presvetom Trojstvu kao Otac i Sin i Duh Sveti „jedini svet“ i mi u Euharistijskom slavlju kličemo triput svet: „Svet, svet, svet Gospodin Bog Saba-ot.“ Ipak Bog zrakama svoje svetosti prožima neke svoje stvorove, anđele i ljude, one koji ga ljube iskrenim srcem i koji vrše nje-gove zapovijedi. Oni postaju odsjaj njegove svetosti. Tako po upu-tama Svetog pisma nazivamo svetima nebeske anđele i arkan-đele. Svetima nazivamo i štujemo ljude koji su već za zemaljskog života tijelom i duhom bili bliski Kristu Spasitelju, a to su najprije njegova Majka Blažena Djevica Marija, za-tim sv. Josip, Isusovi apostoli i evanđelisti. Crkva je već od početka smatrala svetima one Kristove sljedbenike koji su krv svoju prolili za svoju vjeru i nazvani su martyres: krvni svjedoci vjere, mučenici. Sveci su u Crkvi štovani kao najbolji članovi Crkve, naj-izvrsniji udovi Mističnog tijela Kristova. Oni su svim kršćanima stavljani za uzor življenja vjere na ovozemaljskom putovanju, kao pu-tokaz prema svetosti i prema ostvarivanju Kraljevstva nebeskoga. Promatrajući njihov život svatko samom sebi može kazati: „Kad su oni mogli postići svetost, mogu i ja uz pomoć Kristove milosti“.

Bog je svoje miljenike obdario svojom svetošću i kako rekosmo dao ih nama za

uzor, ali ih je postavio i djeliteljima svoga mi-losrđa prema ljudima. Oni su, po Božjoj volji, postali posrednici nje-gove milosti, sudionici uslišanja ljudskih va-paja i djeliteljima opro-štenja njihovih grijeha. Sveci su – posebno Blažena Djevica Mari-ja – naši zagovornici kod Boga i zato im se mi obraćamo u svo-jim molitvama. Tije-kom vremena vjernici su, pored mučenika, počeli štovati i ostale snažne svjedoke vjere koji su se isticali svo-

jim kreposnim životom, osobito nesebič-nom ljubavi prema Bogu i bližnjemu. I njih su štovali kao svece. Neke samo u jednoj crkvenoj pokrajini, druge u cijeloj državi, a neke i u cijeloj Crkvi. U njihovu čast su se gradile velebne crkve ili pojedini oltari u crkvama, izrađivale njihove slike i kipovi te su se štovale njihove relikvije, materijalni ostaci njihova tijela ili predmete kojima su se sveci koristili.

Već od 10. stoljeća, zbog opasnosti zloporabe pojedinih lokalnih crkvenih ili dr-žavnih vlasti u isticanju svojih kandidata za svece, u Crkvi se postavljaju opći kriteriji po kojima neka osoba može biti „uzdignuta na čast oltara“. A od 18. stoljeća za vrijeme pape Benedikta XIV. ustanovljuje se Kon-gregacija, skup učenih teologa pri Svetoj Stolici, koja će biti nadležna za vođenje dugoročnog i preciznog procesa za pro-glašenje neke osobe svetom i dopuštanje

Bl. Alojzije Stepinac

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ APOMIŠLJAJ 25

PORUKA ZA SADAŠNJI TRENUTAK

njenog štovanja za cijelu Cr-kvu. I danas se u Crkvi vode mnogi procesi kojima se neka izvanredno bogoljubna osoba poslije njene smrti proglašava svetom i postavlja za uzor i na štovanje svojim vjernicima. Za voditelje toga procesa imenu-je se tzv. postulator u Rimu i njegov zamjenik vicepostula-tor za mjesnu Crkvu. Glavni je preduvjet za početak toga procesa da kreposni pokoj-nik/pokojnica ima mnogo svojih štovatelja i svjedoka njegova sveta života.

Na razini dotične biskupije kandidat za svetost dobiva naslov Sluga Božji. (Nama je poznat Sluga Božji pokojni franjevac o. Ante Antić iz Šibenskog Zatona). Ako su se po zagovoru Sluge Božjega dogodila ču-desa, npr. prirodnim zakonima nedokazivo ozdravljenja teškoga bolesnika Sluga se Božji može proglasiti blaženim. Taj se dio procesa zove beatifikacija (lat. beatus: bla-žen). Kad je netko proglašen blaženim od strane vrhovne crkvene vlasti tj. od samog

svetog oca Pape, on se može u lokalnoj Crkvi, kao npr. na području jedne države ili nacije štovati kao „svetac“ i u njegovu čast se mogu graditi crkve i oltari. (Takav slučaj imamo s našim blagopokojnim i blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem). Slijede-ći i zadnji stupanj u spomenutom procesu jest tzv. kanonizacija (lat. canonisatio: upis u kanon). Sada se dosadašnji blaženik upi-suje u Kanon, službeni kalendar svetaca cijele Crkve. On se daje na štovanje svim katolicima po svim državama svijeta. Kano-nizaciju obavlja sveti otac Papa na svečanoj

Misi gdje se redovito okupi mnoštvo vjernika osobito članova naroda ko-jemu je svetac pripadao.

Možemo reći da su pojmo-vi „blaženi“ i „sveti“ u mnogočemu identični i odnose se na iste osobe. Riječ blažen znači ispunjen srećom koja dolazi od „gledanje Boga licem u lice“. Riječ sveti označava krije-posti blažene osobe, njegov život posvećen ljubavi prema Bogu i bli-žnjemu. Ako je netko blažen on je naravno i svet jer je njegovo blažen-stvo plod njegove svetosti.

Prošlih mjeseci se u hrvatskoj javnosti vodila rasprava o tome tre-ba li i kada blaženog Alojzija Stepin-

Prosvjed nadbiskupa Stepinca protiv nakane ubijanja srpskih talaca, krajem travnja ili početkom svibnja 1941.

Nadbiskup A. Stepinac kao gost srpske pravoslavne obitelji Miloša Ulemeka u Karlovcu, Zrinski trg

IZ ŽIVOTA ŽUPE

A POMIŠLJAJ26 POMIŠLJAJ

PORUKA ZA SADAŠNJI TRENUTAK

ca „kanonizirati“, proglasiti svetim, što već odavno očekuju hrvatski katolici. Navodno je iz Vatikana došla inicijativa da se o ovoj „problematici“ osnuje komisija u kojoj će po-red predstavnika Crkve u Hrvata sudjelovati i predstavnici Srpske pravoslavne crkve, pa čak i predstavnici trenutačno vladajućih po-litičara u Republici Srbiji. Oni bi, dakle, tre-bali procijeniti smije li se i kada Blaženik od strane Katoličke crkve proglasiti Svecem.

da je on i svetac. Čemu onda osnivanje te famozne komisije koja bi razgovarala o ne-čemu što je konačno i neopozivo?

Zar nije čudno, rekao bih blasfemično, one koji su mučili i ubili našeg Blaženika (ili njihove istomišljenike) pitati smije li on od strane katolika biti čašćen kao svetac? To bi bilo kao da se pitalo židovski Sinedrij koji je Isusa osudio na smrt da li je On zločinac ili Mesija. Ili da smo pitali njemačke SS-ovce

smijemo li sestru Edithu Stein ili Maksimilijana Kolbe-a, koji su umoreni u konc-logoru, štovati kao svece. Blaženici i sveci se proglašavaju i daju za uzor naj-prije katolicima, a i svim ljudi-ma dobre volje. Ali se ne može očekivati da će ih prihvatiti i što-vati progonitelji „križa Kristova“ i neprijatelji naše vjere.

Zar nas nije poučila i naj-novija povijest – zapravo svježa sadašnjost – kada sljedbenici iste ideologije tj. komunistič-ko-četničke koja je blaženoga Kardinala tada stavila u zatvor

i mučila još i danas osuđuje kao zločinca? Oni isti koji danas naš Domovinski rat krimi-naliziraju i svoje zločine potpuno niječu, ne-smetano su sedamdeset godina po čitavome svijetu širili laž o zločinima Stepinca i cijelog hrvatskog naroda u Drugom svjetskom ratu. Zar smo danas, kad imamo svoju hrvatsku državu, kada se možemo braniti od takvih laži, prisiljeni upravo njih pitati koga mi smi-jemo slaviti kao svoga heroja ili sveca? Zar nam nije jasno da su za njih svi zločinci koji su branili i ostvarili hrvatsku državu! Zato smatram da nema smisla voditi razgovor s takvim ljudima o svetosti kardinala Stepinca, pa makar ta inicijativa došla iz Vatikana ili od bilo koje svjetske države ili organizacije.

fra Žarko Maretić

Molba nadbiskupa Stepinca upućena je poglavniku NDH za oslaobađanje Stevana Ćirića,brata pravoslavnog episkopa

Irineja Ćirića, bez datuma, godine 1941.

Najprije treba reći, što smo prethodno razjasnili, da je onaj koji je od strane vrhov-nog autoriteta Katoličke crkve proglašen bla-ženim već time u stvari potvrđen kao svetac tj. onaj koji je postigao vječno blaženstvo u nebu i komu se vjernici mogu utjecati za za-govor, što toliki katolici, ne samo hrvatski, u slučaju Alojzija Stepinca to i čine. Izraz „bla-ženi“ i „svet“ se također u liturgijskim teksto-vima Katoličke crkve često upotrebljavaju kao sinonimi, istoznačnice. Tako mi najsveti-ju od svih ljudi majku Božju Mariju nazivamo Blažena Djevica Marija. U Euharistijskoj mo-litvi sv. Mise molimo: „S blaženim Josipom, s blaženim apostolima…“ Prema tome nema nikakve dvojbe da je Crkva donijela neopozi-vu odluku kako je Alojzije Stepinac blaženik,

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POMIŠLJAJ APOMIŠLJAJ 27

KROZ DOMOVINU ISUSA KRISTA

DODIR SVETE ZEMLJE (3)BETLEHEM KAO KOLIJEVKA OTAJSTVA VJEČNE LJUBAVI

Kada ujemo rije Betlehem odmah pomislimo na Isusovo ro enje, ugo-

aj Boži a i jaslice. Betlehem se s pra-vom naziva „kolijevka otajstva vje ne ljubavi“. To je mjesto gdje se ispunjava-ju starozavjetna proro anstva i gdje se ra a nova povijest – povijest spasenja, naviještena u Nazaretu.

Prema pu kom tuma enju Betlehem zna i „Dom kruha“. Ponekad je zvan i Efrata, što zna i plodan. Nalazi se na sa-moj granici Judejske pustinje, tek 9 km južno od Jeruzalema. Betlehem nazivaju Davidovim gradom, jer se po tamošnjoj tradiciji smatra da je ovaj Izraelov kralj ondje ro en. Betlehem, prema Jeruzale-mu ogra en je visokim betonskim zidom, a zid dijeli podru je Palestinske samou-prave od teritorija države Izrael koja nije pod Palestinskom samoupravom. Ovaj zid sigurnosti je punkt izraelskih oruža-nih snaga i one provode strogu kontrolu kretanja, prvenstveno palestinskog sta-

novništva. Jednim dijelom zid je položen do samog Rahelinog groba, o emu nala-zimo izvješ e u Knjizi Postanka: Još bija-še malo puta do Efrate, a Rahela se na e pri poro aju. Napali je teški trudovi. Kad su joj poro ajni bolovi bili najteži, re e joj babica: „Ne boj se jer ti je i ovo sin!“ Kad se rastavljala s dušom – jer umira-še Rahela – nadjenu sinu ime Ben Oni; ali ga otac prozva Benjamin. Tako umrije Rahela. Sahrane je na putu u Efratu, to jest Betlehem. A na njezinu grobu Jakov podigne spomenik – onaj što je na Rahe-linu grobu do danas. (Post 35, 16-20).

Betlehem je gradi na brežuljku, s mnogo špilja i okružen maslinama. U sa-mom središtu je Bazilika Isusova Ro e-nja, ispred koje je obnovljeni Trg jaslica. S ostale tri strane Bazilika je okružena zidovima samostana: sjeverno Franje-va kim samostanom i crkvom sv. Katari-ne, suprotna strana je gr ko-pravoslavni samostan, te u nastavku armenski samo-

Unutrašnjost Bazilike Isusovog RođenjaBazilika Isusovog rođenja - ulaz

28 POMIŠLJAJ

stan. Sama Bazilika od ulaza sa Trga ja-slica zaista ostavlja dojam zapuštenosti i teško je opisati onaj spontani osje aj ho-do asnika, koji prvi put tu dolaze. Jedna doza tuge i sjete, pomalo i razo aranja, dosta i sve u svemu, daleko od onog što bi zamišljali, maštali i meditirali na ovom mjestu. Razlog tomu je što od XVIII. st. za ovu Baziliku vlada tzv. status quo kr-š anskih crkvi. Postoje i pisana i nepisa-na pravila koja vladaju unutar Bazilike, a odre uju prava pojedinih Crkvi na njezin prostor. Tako Bazilikom upravlja Gr ki pravoslavni Jeruzalemski patrijarh, Jeru-zalemski patrijarh Armenske isto ne pravoslavne Cr-kve, Franjeva ka Kustodija Svete zemlje u ime Ka-toli ke Crkve – posebno onim di-jelom koji je u sa-mom srcu Bazili-ke, prostorom olta-ra ro enja Isusova. To je mjesto gdje se, prema predaji, Isus rodio. Prolazom kroz malena i uska vra-ta, visoka tek nešto više od jednog me-tra ulazi se u Baziliku, a dalje, dok mra-mornim stubištem kora ate prema oltaru ro enja Isusova, zaboravite sve ono što ste doživjeli na samom ulasku. Još mi je ostao svježe u pam enju onaj osje aj kao da su te sami an eli prenijeli u neku drugu baziliku, na neko drugo mjesto. Na bijeloj mramornoj plo i ispred oltara franjevci su postavili srebrenu zvijezdu s etrnaest krakova na kojima je uklesa-

na godina 1717. i natpis „Hic De Virgine Maria Jesus Christus natus est“ što zna-i „Ovdje je Djevica Marija rodila Isusa

Krista“. Suze, uz pomiješane osje aje radosti i nade ovdje su uistinu nezaobi-lazne! To je zasigurno najljepše mjesto u Bazilici, posebno sveto mjesto, dio u unutrašnjosti Bazilike koji uvaju fra-njevci, gdje poželite ostati u sabranosti i istinskom doživljaju trenutka Isusova ro enja i prebirati ga u srcu, uz izvje-štaj Lukinog Evan elja koje nam kaže: U one dane iza e naredba cara Augusta da se provede popis svega svijeta. Bijaše

to prvi popis izvr-šen za Kvirinijeva upravljanja Siri-jom. Svi su išli na popis, svaki u svoj grad. Tako i Jo-sip, budu i da je bio iz doma i loze Davidove, uzi e iz Galileje, iz grada Nazareta, u Judeju – u grad Davidov,

koji se zove Betlehem - da se podvrgne popisu zajedno sa svojom zaru nicom Marijom koja bijaše trudna. I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvoro enca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 2, 1-6).

I ne može se ne zamijetiti sli nost (s)tvarnog mjesta Isusova ro enja, s Bo-ži em u smislu ro enja Spasitelja svijeta kojeg slavimo. Izvana ki , a opet sve ne-što k’o malo nakrivljeno, ostarjelo, zapu-šteno i unutra, u nama, u samom srcu cr-

KROZ DOMOVINU ISUSA KRISTA

Ovdje je Djevica Marija rodila Isusa Krista

POMIŠLJAJ 29

kve, sveta radost jer ovdje je u srcu vjer-nika, Djevica Marija rodila Isusa Krista.

Razmatranje o Špilji ro enja Isuso-va i Boži nim jaslicama, vodi nas dalje do posjeta Mudraca s istoka. Kad se Isus rodio u Betlehemu judejskome u dane Heroda kralja, gle, mudraci se s Istoka pojaviše u Jeruzalemu raspituju i se: „Gdje je taj novoro eni kralj židovski? Vidjesmo gdje izlazi zvijezda njegova pa mu se do osmo pokloniti. Kada to do u kralj Herod, uznemiri se on i sav Jeruza-lem s njime. Sazva sve glavare sve eni -ke i pismoznance narodne pa ih ispitiva-še gdje se Krist ima roditi. Oni mu od-govoriše: „U Betlehemu judejskome jer ovako piše prorok: A ti, Betleheme, ze-mljo Judina! Nipošto nisi najmanji me u kneževstvima Judinim jer iz tebe e iza i vladalac koji e pasti narod moj – Izra-ela! Tada Herod potajno dozva mudrace i razazna od njih vrijeme kad se pojavi-la zvijezda. Zatim ih posla u Betlehem: „Po ite, re e, i pomno se raspitajte za dijete. Kad ga na ete, javite mi da se i ja

po em te mu se poklonim.“ Oni saslu-šavši kralja, po oše. I gle, zvijezda kojoj vidješe izlazak i aše pred njima sve dok ne stiže i zaustavi se povrh mjesta gdje bijaše dijete. Kad ugledaše zvijezdu, obradovaše se radoš u veoma velikom. U u u ku u, ugledaju dijete s Marijom, majkom njegovom, padnu ni ice i poklo-ne mu se. Otvore zatim svoje blago i pri-nesu mu darove: zlato, tamjan i smirnu. Upu eni zatim u snu da se ne vra aju Herodu, oti oše drugim putem u svoju zemlju. (Mt 2, 2-12).

U neposrednoj blizini Bazilike Isu-sova ro enja i crkve sv. Katarine, nalazi se i tzv. Mlije na špilja. To je franjeva -ka kapelica izgra ena na špilji u kojoj se prema predaji zadržala Sveta obitelj tijekom svoga bijega u Egipat. Vjeruje

KROZ DOMOVINU ISUSA KRISTA

Poklon mudraca s Istoka

Ulaz u Špilju Mlijeka

30 POMIŠLJAJ

KROZ DOMOVINU ISUSA KRISTA

se kako je kaplja Marijinog mlijeka pala na pod dok je dojila malog Isusa, te je kamen od te kapljice sasvim pobijelio. Ovdje majke dolaze, te ine mnoge za-vjete za svoju djecu i druge pobožnosti.

Kilometar, dva dalje, novija iska-panja arheologa otkrila su Pastirsko po-lje. Pastiri su ina e u židovskom narodu

jest, veliku radost za sav narod! Danas vam se u gradu Davidovu rodio Spasi-telj – Krist, Gospodin. I evo vam znaka: na i ete novoro en e povijeno gdje leži u jaslama.“ I odjednom se an elu pri-druži silna nebeska vojska hvale i Boga i govore i: „Slava na visinama Bogu, a na zemlji mir ljudima, miljenicima nje-

govim!“ im an eli oti o-še od njih na nebo, pastiri stanu poticati jedni druge: „Hajdemo dakle do Betle-hema. Pogledajmo što se to dogodilo, doga aj koji nam obznani Gospodin.“ I pohite te prona u Mariju, Josipa i novoro en e gdje leži u jaslama. Pošto sve pogledaše, ispripovjediše što im bijaše re eno o tom djetetu. A svi koji su to uli divili se tome što su im pri-povijedali pastiri. Marija u sebi pohranjivaše sve te doga aje i prebiraše ih u svome srcu. (Lk 2, 8-19).

Kao podsjetnik na ovo polje i nje-gove pastire i katolici i pravoslavci, nekoliko stotina metara jedni od dru-gih, uvaju spomen mjesta toga doga-

aja. Franjevci su 1953. izgradili ka-pelicu „Gloria in excelsis Deo – Slava Bogu na visini“ u obliku razapetoga šatora. U unutarnjem dijelu domini-raju freske koje prikazuju An elovo navještenje radosne vijesti pastirima, poklon pastira u jaslicama i povratak pastira iz Betlehema.

Nada Mikulandra

Kapela Anđela – pročelje – Anđeo na ulazu u Kapelu Anđela

bili ljudi nižeg ranga jer su slijedili i išli za potrebama životinja, umjesto da žive sre eni život židovskog zakona. I sam je David bio pastir i to upravo na ovom podru ju Pastirskih poljana. Pastiri su, dakle, uvali svoja stada i one no i kad se Isus rodio, o emu izvještava Lukino Evan elje: A u tom kraju bijahu pastiri: pod vedrim su nebom uvali no nu stra-žu kod svojih stada. An eo im Gospod-nji pristupi i slava ih Gospodnja obasja! Silno se prestrašiše. No an eo im re e: „Ne bojte se! Evo javljam vam blagovi-

IZ HRVATSKE POVIJESTI

POMIŠLJAJ 31

Crkva sv. Spasa u CetiniCrkva sv. Spasa iz 9. stoljeća, u selu Ceti-

ni, na izvoru istoimene rijeke, jedan je od najvrjednijih i najbolje očuvanih spomenika ranosrednjovjekovnog sakralnog graditelj-stva u Hrvatskoj. To je jednobrodna građevi-na s troapsidalnim svetištem u obliku trolista i masivnim zvonikom na pročelju, najcjelovitije očuvanim zvonikom iz toga razdoblja u ovom dijelu Europe. Masivne vanjske zidove karak-terizira raščlanjenje oblim potpornjacima tzv. kontraforima, jedinstvenim ne samo u Hrvat-skoj već i u Europi, a unutarnje su im plohe raščlanjene lezenama. Svojim načinom grad-nje, uz brojne ukope oko crkve, koji je uvršta-vaju u najveću hrvatsku nekropolu, Sv. Spas pokazuje izravne veze s crkvama iz nedaleke Biskupije kod Knina. Prilikom istraživanja cr-kve pronađeno je više arhitektonskih uloma-ka i dijelova kamenog namještaja, urešenog pleterom. Najvažniji je među njima ulomak grede oltarne pregrade s natpisom iz kojeg se doznaje da je crkva bila posvećena Kristu Spasitelju, a da ju je dao sagraditi župan Ga-stika, sin Nemire u vrijeme hrvatskog kneza Branimira (od 879. – 892.). Na prostoru oko crkve otkriveno je veliko groblje s 1162 gro-ba s bogatim i brojnim nalazima, iznad kojih su većim dijelom bili postavljeni stećci (više od 800). Groblje je bilo u upotrebi od 9. do 16. stoljeća. U crkvi je pronađena pozlaćena karolinška kadionica franačkih misionara koji su pokrštavali Hrvate krajem VIII. i početkom

IX. stoljeća. Crkva je u 14. st. malo proširena i na začelju je dobila uglatu apsidu.

Godine 1492./93. crkvu su spalili Tur-ci, a na mjesto izbjeglih Hrvata došli su Vlasi s Istoka. U vrtlogu povijesti, previranja i mi-gracija nakon odlaska Turaka krajem 17. st., starohrvatska crkva se zatekla u pravoslav-nom okruženju. To pravoslavno stanovništvo s vremenom je počelo tvrditi da je crkva sv. Spasa zapravo pravoslavna crkva koju je dao graditi kralj Tvrtko I. krajem 14. stoljeća. Zato mletački providur crkvu dodjeljuje visovačkim franjevcima, čiji se samostan tu nalazio još u 14. stoljeću. Otada je povijest crkve obi-lježena nastojanjem Pravoslavne crkve, prije svega pod utjecajem pravoslavnih svećenika manastira u Dragoviću, da se ovom lokalitetu osigura status kultnog mjesta „svesrpstva“.

Crkva sv. Spasa snimljena iz zraka

Dio oltarne pregrade iz crkve sv. Spasa na kojoj se spominje župan Gastika

Zato je vrlo važan javni nalog (4. listopada 1696.) providura Dolfina u kojem nalaže „svim grčkim vladikama i kaluđerima“ i svim „morlacima“ da se ne osude upletati u posjed visovačkih redovnika ili zahtijevati bilo kakvu jurisdikciju u crkvi sv. Spasa.

Do povijesnog apsurda dolazi nakon Po-žarevačkog mira 1718.), kada na opustošeni prostor doline Cetine doseljava stanovništvo pravoslavne vjere iz Bosne i drugih krajeva. Tako taj prostor, krivnjom Venecije, ostaje bez katoličkog stanovništva, a crkva sv. Spasa otada za katoličke vjernike postaje mjesto ho-dočašća, uglavnom na Spasovdan.

Crkva Sv. Spasa vjerojatno je bila i žu-pna crkva većeg naselja Vrh Rike ili Vrhrike, koje se prvi put spominje 1185. godine, a iz koje vuku podrijetlo hrvatske plemenitaške obitelji Križanić, Mihočević i Berislavić.

Neznatni tragovi naselja otkopani su u Pivnicama, zapadno od crkve Sv. Spasa. To naselje nije bilo utvrđeno i stradalo je već u prvim turskim prodorima u Cetinsku krajinu (1452. i 1469.). Dio se stanovništva u bijegu pred Turcima sklonio među zidine nedaleke utvrde Prozor i tako je utemeljena nova Vrhri-ka odnosno današnja Vrlika.

Srpski doseljenici su počeli svojatati cr-kvu i zabranjivati pristup istraživačima. Fra Lujo Marun (1857. – 1939.), koji je to pokušao, umalo nije stradao od lokalnih Srba. Tek se

A POMIŠLJAJ

Stjepanu Gunjači (Sinj, 1909. – Split, 1981.) nakon II. svjetskog rata pružila prilika da prove-de temeljita istraživanja. On je „završio“ s iska-panjem i istraživanjem starohrvatske nekropo-le oko crkve 1954. godine. Da bi onemogućili nastavak istraživanja, Srbi počinju pokapati mrtve, ne samo neposredno uz samu crkvu, nego i nasumice po cijeloj nekropoli.

Nekada su katolički vjernici u procesija-ma iz Vrlike i Kijeva hodočastili Svetom Spa-su, a onda su procesije i slavljenje blagdana Spasova (Uzašašća Gospodinova), na ruševi-nama ove starohrvatske crkve, komunističke vlasti zabranile više od pedeset godina.

Pravoslavni svećenici iz manastira Drago-vić su 1983. godine zdrobili ugrađeni ulomak s ranosrednjovjekovnim hrvatskim pleterom, a ulaze na pročelju i sjevernom zidu crkve zatvo-rili željeznim vratima s rešetkama. Prozore su pregradili suhozidom i zatim održali pravoslav-nu liturgiju. Zbog toga, na našu sreću, crkva nije srušena u agresiji ujedinjenog srpstva na Hrvatsku. Čak su je namjeravali i rekonstruirati po projektu Ilije Protića, koji je iznad glavnog broda planirao izgraditi kupolu.

Slavljenje Spasova u Cetini obnovljeno je tek nakon vojne operacije Oluja, a provoka-cije „domaćih“ Srba prigodom tog blagdana još nisu prestale.

prof. Marko DuvnjakRanosrednjovjekovna kadionica iz Cetine (VIII. st.)

Fragment pletera na zidu crkve sv. Spasa kojeg su uništili pobunjeni Srbi a nakon Oluje

postavljen je novi

IZ HRVATSKE POVIJESTI

POMIŠLJAJ A

IZ ŽIVOTA ŽUPEPOZNATI BILIČANI

POMIŠLJAJ A

Frane Mikulandra - Šparada »Panova«Davne 1926. godine, majka

Jerka rodila je svoga sina Fra-nu na cesti i kamenom mu prisikla pupčanu vrpcu. Rodio se neobi-čan čovik koji je uvik znao kako dalje hrabro u život. Već 1937 godine Frane odlazi u Zagreb kod ujca Mate kako bi izučio zanat konobara u gostionici koja se na-lazila u Bednjanskoj ulici. Ubrzo je položio konobarski ispit. Bio je „mali“ i pridržavao je kapute, klo-buke ili štapove gostima koji su dolazili u gostionicu. To je bio do-kaz moći i staleža ljudi toga vre-mena koji su dolazili u gostionicu.

Godine 1941.–1942. zahva-tio ga je rat i zbog ratnih previranja bio je na križnom putu – Bleibur-gu. Pod pritiskom tadašnje vlasti vraća se u Bilice 1948. godine gdje svoj san pretvara u stvar-nost. Otvorio je gostionicu u Bi-licama godine 1967. U prostoriji od 50 m2 smjestio je 4 četvrtasta stola i drvene tapecirane sidalice koje je kupio u Raslini. Mater mu je pekla kruh a kad bi tribalo sa unukom bi po plićaku pinjurom tražio tanke bižote za frigati. Žena Slavka donosila bi spizu iz Šibe-

A

34 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

nika putujući autobusom jer joj je sin radio u ATP-u. Frane je jedno vrime radio i u TEF-u.

Dida Frane je bio jako zani-mljiv gostima. Pričao je o događa-jima iz prošlosti a i sam je prošao svoju kalvariju“. Znao je procijeni-ti što će se dogoditi u budućno-sti. U govoru se služio epitetima: „dušo draga“ i „smislu smislova“.

Tada su bile samo tri gosti-onice: U Bilicama, u Šibeniku i jedna na Brodarici. Zbog toga je posao i cvitao. Radilo se bez radnog vrimena. Dok su ljudi kar-tali Frane bi spustio glavu na stol i odspavao jedan sat.

Iz postelje bi se ustajalo ubr-zo nakon liganja. Gosti su znali bacati kamenčiće u prozor da ih se ugosti. Ponekad se znalo do-čekati i jutro, a gladnima je dida Frane znao dati gnjat. Volio je ra-diti. Kosio bi travu u Gudući za blago ljudima iz Rasline. Znao je brodom voziti pisak iz dna Krke za gradnju kuća. Čitava obitelj je sudjelovala u poslu: didova kćer, žena, majka i sin s obitelji.

Otvoren je restoran i litna ta-raca. Dida Frane je poznat pod nadimkom „PANOVA“, a dobio ga je kao dite odlazeći svome ujcu Frani. Pitali su ga kamo ide, a on ne bi znao reći Frane već Pane i tako mu je ostao naziv Panova.

Gosti koji dolaze u Bilice već godinama dolaze i u restoran PA-NOVA. Za uspjeh ovog restorana nema nekog čarobnog štapića, već dobar prijem, svježa hrana, prava riba, pravo drvo za žar i do-maće maslinovo ulje. Franin sin Mišo nastavio je marljivo s radom na temeljima oca Frane. Naša Iva-na, koja radi u gostionici, voli svoj posao i sve goste koji tu navrate.

Nada

IZ ŽIVOTA ŽUPE

POTOMCI IVE MIKULANDRA - ŠPARADAIve Mikulandra – Šparada p. Ante, r. 28. V. 1898., † 31. I. 1970.Jerka Mikulandra ž. Ivina r. Mikulandra, r. 29. IX. 1908., † 1992.Njihova djeca: Frane, r. 1927., † 2001. Joso Mikulandra „Palikuća“, r. 1926., † 2013. Anka, udata za Antu Slavica r. 1929., † 2009. Ante, r. 1933.Branka, kći Franina, r. 1957., udata NerberVelimir (Mišo), r. 1952., sin Frane i Slavke r. Ćaleta Car, r. 1933.Nada r. Šarić, ž. Mišina, r. 1957.Franka, kćer Mišina, r. 1977., udata za Jeru GulinaIvana, kćer Mišina, r. 1980.

Fotografije sa sprovoda Ive Mikulandra - Šparada, 2. veljače 1970. Foto: Branko Rogošić, Šibenik.

POMIŠLJAJ 35

Župna crkva sv. Ilije u selu Obljaj kraj Grahova

Po pričanju mog pradida a ćaćina dida Ivana Kar-duma, koji je rođen 1882.g., Kardumi su došli

u selo Luka kod B. Grahova iz Nunića kod Benkov-ca. Prvi Kardum koji je došao s onu stranu Dinare, u Bosnu, zvao se Nikola koji je došao sa devet si-nova i pet stotina ovaca. Oni su vjerojatno došli radi ispaše za ovce. Ivan je pričao da je to bio njegov pradid. To bi značilo da su Kardumi stigli u Grahovo oko 1600. god. ili malo kasnije. Prve kuće, štale koje su sagradili, bile su smještene uz samu gra-nicu u području Dinare. Ponekad su bježali ispred

KARDUMIje udaljeno pet km od Bosanskog Grahova i nalazi se na Jugositočnoj strani Pašića polja. U prilog tome, da su Kardumi porijeklom iz Nunića, govori i činjenica da su narodna nošnja i napjevi identični onima iz Dalmatinske Zagore. Osim toga govorili smo ikavicom.

Prvi veći odlazak iz Luke (Grahova) bio je za vrijeme Prvog svjetskog rata. Najmasovniji odlazak Hrvata dogodio se za vrijeme Drugog svjetskog rata. Karduma je tada bilo u Grahovu 26 obitelji. Sarića je bilo oko 10 obitelji a Čulina 3 obitelji. U

selu Korita je bilo oko pet-šest obitelji Vulić kao i Bilandžija. U selu Ugarci živjele su tri obitelji Žulj. Tada se dogodio najveći odlazak Hrvata iz Graho-va. Ostalo je samo šest obitelji Karduma, tri obite-lji Sarića, dvije obitelji Čulina i po jedna obitelj Žulj, Špiranović i Božanović. Važno je za napomenuti da je 21. prosinca, 2014. god, Sveta stolica po-krenula proces beatifikacije Don Jurja Gospodne-tića (1910.-1941.) župnika B. Grahova kao jednog od stradalnika Drugog svjetskog rata.

NAŠI DOSELJENICI

Mletačke vlasti iz Dalmatinske Zagore a ponekad pred Turskom vlasti iz B. Grahova. Nakon nekog vremena naselili su se u Donju Luku gdje su imali kuće i štale. Poslije su se naselili u Gornju Luku i na kraju na samom obronku Pašića polja gdje smo svi mi rođeni i gdje imamo kuće u selu Luka.

Pradid Ivan je pričao da su se nakon nas u Grahovo naselili Čuline i nakon njih Sarići iz Pro-mine. Ta su prezimena i danas zastupljena u Gra-hovu. U selu Luka smo se najduže zadržali. Selo

36 POMIŠLJAJ

Točka na i stavljena je 1991. god. što se tiče iseljavanja iz Grahova. Do Domovinskog rata Hrvati su činili samo 3% ukupnog stanovništva na području Grahova. Bio sam prvi Hrvat koji sam mora bježati u rujnu 1991. godine u vihoru rata.

U Grahovu su se nakon Domovinskog rata vratile tri obitelji Karduma, 2 obitelji Sarića. 1 Žulja i 1 Špiranovića. Danas u Grahovu živi nekoliko obitelji starosjedioca i nekoliko obitelji Hrvata doseljenika iz srednje Bosne. Grahovska prezimena su: Kardum, Vulić, Bilandžija, Sarić, Čulina, Božanović, Špiranović, Samardžija, Žulj i Zelić. Bilo je još obitelji koje su nekada živjeli u Grahovu: Ćaćić, Karega i Krpan. Luka pripada župi Grahovo, koja se nalazi u sastavu Livanjskog dekanata, Banjalučke biskupije, a utemeljena je 1863. god. Prvi zaštitnik župe bio je sv. Rok, a danas je to sv. Ilija prorok. Crkva i župna kuća nalaze se u selu Obljaj, a u selu Luka nalazi se groblje i grobljanska kapela za koju je u postupku posveta i blagoslov Svetom Ivanu Krstitelju.

U Bilice se prvi naselio Slavko Kardum koji je stigao 1985. god. sa suprugom Janjom i tri sina: Željko, Nine i Stipo. Nikola Kardum došao je sa suprugom Anom i sinom Petrom 1997. god. Nikola Kardum i sa tetom Anđom i sinom Tomisla-vom došao 1999. god.

Petar Kardum, foto: Nine Kardum

BILIČKI KARDUMINIKOLA p. Petra, r. 1935.ANA, ž. Nikolina, r. Grgić iz Vrpolja/Knin, r. 1937.

PETAR Nikolin, r. 1966.SUZANA ž. Petrova, r. Zelić iz Matasa/Promina, r. 1979.NIKOLA, sin Petrov, r. 1999.MARKO, sin Petrov, r. 2001.

NIKOLA p. Ivana (Gajo), r. 1937.ANĐA, ž. Nikolina, r. Kardum iz B. Grahova, r. 1941.

TOMISLAV, sin Nikolin, r. 1973.ZORANA, ž. Tomislavova, r. Gatara iz Bilica, r. 1976.

SLAVKO p. Petra, r. 1944.JANJA, ž. Slavkova, r. Crnjak iz Lištana, r. 1950.

ŽELJKO, sin Slavkov, r. 1973.KLAUDIJA, ž. Željkova, r. Ercegović iz Šibenika, r. 1976.IVAN, sin Željkov, r. 1996.ROKO, sin Željkov, r. 1999.ANTE, sin Željkov, r. 2011.

NINE, sin Slavkov, r. 1977.IVANA, ž. Ninina, r. Konjevoda iz Gradine-Konjevrata, r. 1981.ANTUN, sin Ninin, r. 2007.MATEJ, sin Ninin, r. 2011.

STIPO, sin Slavkov, r. 1981.IVANA, ž. Stipina, r. Dželalija iz Nevesta, r. 1989.SARA, kći Stipina, r. 2009.JOSIP, sin Stipin, r. 2012.

Obitelj Slavka Karduma p. Petra rado se okuplja i zajednički druži

POMIŠLJAJ 37

ŽUPNIKA JURJA GOSPODNETIĆA ISPEKLI NA RAŽNJU„… Kronika župe sv. Ante u Kninu i spisi arhiva biskupskog ordinarijata Banja Luke…, i mnoga

druga svjedočanstva kazuju da je na današnji dan 1941. godine župnik župe Drvar, vlč. Waldemar Maximilian Nestor došao sa svojim župljanima na hodočašće ovdje svetoj Ani na njezin blagdan, kako je to i prije bio običaj. Došli su moliti za svoje obitelji, za svoju djecu, za svoj narod, dakako oboružani jedino svojim krunicama kao svojim oružjem. Sutradan je bila nedjelja, pa da župljani koji su ostali u Drvaru ne bi bili bez mise, župnik je s hodočasnicima sjeo u „Šipadov“ vlak uskog kolosijeka. Na tromeđi Bosne, Dalmacije i Like, oko Trubara, vlak su zaustavili četnici. Pobunjenici su napali vlak, župnika izvukli iz vlaka i s njime skupinu hodočasnika, okrutno ih poubijali a tijela im bacili u jamu Golubinjaču. Dakako, bez milosti, bez suda i ukopa, bez križa i spomena.

Istoga dana su u Bosanskom Grahovu i okolnim selima srpski ustanici (četnici i „gerilski“ komunisti) poubijali Hrvate. Župnika vlč. Jurja Gospodnetića su četnici zarobili i 10. kolovoza, na-kon okrutnog mučenja nabili na ražanj i pred njegovom majkom ga živoga ispekli… Slična sudbina zadesila je i vlč. Krešimira Barišića u Krnjeuši. Tako je tih dana i tjedana, po kratkom krvavom postupku, u prvom redu od organiziranih četnika Draže Mihailovića i partizana komunista koji su se (povremeno) pridruživali, gotovo cijeli kraj istočne Like i jugozapadne Bosne očišćen od svega nepravoslavnog puka u cilju stvaranja tzv. „homogene Srbije“ u znaku kokarde. I to uz podršku i razumijevanje talijanskih fašističkih postrojbi. Nekakvom antifašizmu tada još nije bilo traga…“

Iz propovijedi mons. Ante Ivasa na blagdan sv. Ane u Biskupiji kod Knina 2012.

KOMEMORACIJA U ZNAKU POČETKA PROCESA BEATIFIKACIJEU povodu 74. obljetnice mučeničke smrti grahovskog župnika Jurja Gospodnetića (1910. –

1941.) i stradanja više od 200 grahovskih Hrvata, banjolučki biskup mons. Franjo Komarica predvodio je komemorativno misno slavlje 8. kolovoza 2015. u župnoj crkvi sv. Ilije proroka u Bosanskom Grahovu.

… Komemoraciji se pridružila i franjevka Celina Sarić, rođena Grahovljanka, koja već više od 60 go-dina živi u Rimu, a koja je kao devetogodišnja djevojčica bila svjedok mučeništva župnika Gospodnetića i još nekih vjernika katolika. Sveta Stolica nedavno je dopustila da Banjolučka biskupija započne proces beatifikacije četvorice svojih svećenika ubijenih u II. svjetskom ratu, a osim svećenika Gospodnetića to su Waldemar Maximilijan Nestor, župnik u Drvaru; Krešimir Barišić, župnik u Krnjeuši i Ante Dujlović, župnik u Gumjeri, kod Prnjavora. Stoga je mons. Komarica s radošću najavio početak postupka beatifi-kacije Jurja Gospodnetića i ostale trojice svećenika te zamolio sve vjernike – a posebice one iz Grahova i Postira – da šire među drugim katolicima tu istinu i pomognu na druge načine rad službene biskupijske komisije, da bi svijetle likove svećenika mučenika cijela Crkva prepoznala i uzdigla na čast oltara.

Na kraju misnog slavlja o Gospodnetićevu mučeništvu govorila je s. Celina Sarić, a pozdrave je izrekao i don Pavao Gospodnetić. U organizaciju komemoracije osim župe bile su uključene i dvije udruge za očuvanje kulturne i povijesne baštine Hrvata – „Don Juraj Gospodnetić“ Bosansko Grahovo i „Dinara – Ponare“ Zagreb. (ŽBG), GK, 36, 6. IX. 2015.

NAŠI DOSELJENICI

38 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

MOJE KRŠTENJERoditelji!Uz tijelo svoga Antoniaprinosite upaljenu svije u.Uz mene tiho dišiteda osjetim najve u sre u.

U srce moje Isusa stavite,uz Njega tiho an eo e do i.Njegove rije i vje ne mojoj duši,osmjeh e dati i od mene ne e po i.

Danas u majko, 9. 8. 2015. godineprimiti Isusa, ružu koja je nikla, s ljubavlju i plamen svije e,haljinom bijelom koju si mi obukla.

OBNOVLJENA SLIKA GOSPE POMOĆNICE KRŠĆANA

Gospinu sliku (ulje na platnu) darovala je 12. rujna 1869. Marijana Tommaseo, sestra

slavnog Nikole, žena Antuna Banchettia, koji je imao velike posjede u Jezerima i Tisnome. Prije toga sliku je popravio Antun Zuccaro iz Zadra (za 30 forinti).

Ova prelijepa slika Gospe s djetetom Isu-som restaurirana je dobrotom župljana Bilica uz blagoslov župnika fra Tomislava Brekala. Sliku su restaurirali restauratori Slavko i Špiro Ala iz Drašnica 2015. godine. Radovi na ob-novi slike koštali su 1.000,00 eura.

Dragi roditelji moji,bez vas zajedno ne mogu sretno rasti.Od danas zajedno molite i budite uz mene,da mi duša ne dodirne tamne sjene.

Marija Slavica

Ljubljeni Isus sjajit e u mojim o ima,ja u se kupati radostan u Njegovu krilu.Sa uvat u srce da mi bude isto,zajedno s ocem i majkom ne e biti pusto.

Krštenje Antonia Slavice, sina Albertova i Ane Marije r. Braica

POMIŠLJAJ 39

IZ ŽIVOTA ŽUPE

ZAPOČELI RADOVI NA OBNOVI KROVA GOSPINE CRKVICE

Iako nam je Općina obećala da će radovi na obnovi krova

Gospine crkvice započeti na vrijeme i biti završeni do Duho-va (24. svibnja 2015.), radovi su započeti tek u listopadu.

Još nam je obećano da će radovi, ako ne budu gotovi do Duhova odmah biti izvršeni nakon Duhova. Mi se ipak na-damo da će radovi na ovome malom ali dotrajalom objektu biti zaista završeni do kraja ove godine.

Crkvicu smo planirali koristiti više puta kroz godinu za razne pobožnosti i molitvene su-srete. Već smo u crkvici montirali novi kameni oltarić za misna slavlja a nabavili smo i klupe za vjernike. Zahvaljujući našim dobrotvorima, najviše Ivi Piližoti Vinkovu, crkvicu ćemo uspjeti opremiti najpotrebnijim inventarom. Mi se nadamo da će se još naći župljana koji će doprini-jeti koju kunu kako bismo sve radove u unutrašnjosti crkvice što prije priveli kraju i opremili svim inventarom koji nam je potreban za misna i druga slavlja.

ŽUPNI URED I ČAJNA KUHINJA U DUHOVNOM CENTRU OPREMLJENI POTREBNIM NAMJEŠTAJEM

Zahvaljujući našim dobrotvorima, najviše onima iz inozemstva, us-

pjeli smo nabaviti potrebni namještaj za Župni ured i čajnu kuhinju. Ured nije još u potpunosti opremljen. Još nam nedostaju rasvjetna tijela, klima uređaj i priključak vode. Mi se nad-amo da će se i to, uz pomoć dobrih ljudi, uskoro riješiti.

Nadali smo se da ćemo nakon 50. godina postojanja Župe Bilice konačno otvoriti Župni ured u Bilicama, ali izgleda da to još nećemo moći uskoro ostvariti!? Već 50 godina Župni ured se nalazio i danas nalazi izvan teritorija Bilica: Gospa van Grada, Franjevački samostan sv. Lovre i Franjevački samostan sv. Ante – Šubićevac.

Kad sve radove uskoro privedemo kraju najavit ćemo radno vrijeme ureda. Vjernici će tada moći dolaziti u ove prostorije i sve svoje vjerske potrebe, kako se to čini po drugim ure-dima, moći će rješavati u svome mjestu i u službenim župnim prostorijama. Župna dvorana nije opremljena potrebnim namještajem i drugim inventarom.

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

40 POMIŠLJAJ

IZ ŽIVOTA ŽUPE

• FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI • FOTO VIJESTI •

OPĆINA BILICE OBEĆALA PLATITI PRIKLJUČAK VODE ZA DUHOVNI CENTAR!?

U prošlom broju župnog lista Pomišljaj na 64. stranici napisali smo ovu re eni-cu: „Op ina Bilice pokrila je sve troškove za vodovodni priklju ak na Duhov-

ni centar“. Ujedno smo se zahvalili našem „dobro initelju na izvršenom poslu“. Po etkom travnja ove godine, na elnik Op ine Bilice i predsjednik Op in-

skog vije a obe ali su nam odmah, bez našeg traženja, platiti priklju ak vode za Duhovni centar i izvo enje radova na kopanju kanala za postavljanje cijevi. Do tiskanja ovog broja župnog lista svoje obe anje još nisu ispunili.

Zahvaljujemo Op ini na njihovoj spremnosti da nam pomognu! Nadali smo se da e nas, pismeno ili usmeno, obavijestiti da ipak nisu u mogu nosti izvršiti svoje obe anje.

Uskoro emo zatražiti od nekih drugih ustanova da nam pomognu kako bismo što prije izvršili priklju ak vode za Duhovni centar.

POMIŠLJAJ 41

„Šta e meni sto kvarata žita, kad me voli Remi ova Zitta!“

Tako je piva moj did Ive, a pričala mi moja baba, kad je dolazija u Raslinu na prošnju

sa svojim prijateljima.Uvik sam volila slušati te priče koje

su se najviše prepričavale liti ispod murve, a zimi kraj špakera. Ka ditetu mi je najzani-mljivije bilo kako se to neko uda „na lipe“, a neki „na ružne“. Bilo je puno slučajeva da bi se cura „ukrala“ i odvela u kuću budućeg mladoženje. Cura se više nije smila vratiti kući jer je to bila sramota za nju i familiju. Često su „krađe“ bile unaprid dogovorene uz pomoć prijatelja ili rodbine. I to je bilo „na ružne“. Bilo je puno namiranja i dogovara-nja. Nije se puno ljubovalo ili gotovo nikako. Često su se momak i cura ženili jer su tako stariji odlučili. Vidili bi se možda nekoliko puta ali nikad nasamo. Uz curu je uvik mora bit ćaća, brat ili neko od roda. Najčešće su

OBIČAJI VINČANJA U NAŠEM KRAJU

se momci i cure viđali na sajmovima di se pivalo i plesalo u kolu, a kasnije i u gradu, i to samo po danu. Oni bi se tako jedno dru-gom obećali. Tada bi obitelj poručila momku da dođe na dogovor uz pratnju jedne muške osobe koja je išla „za čovika“. Čovik je svo-jim ugledom garantira da će se sve dogovo-reno ispoštivati. Kasnije bi svekar i svekrva s mladoženjom došli na ručak. Cura bi se zaručila i dogovorija bi se datum vinčanja.

Uvik bi se govorilo prvu ćer udaje mater, a drugu starija sestra. Priko reda nije bilo po-željno, jer ako se najprije uda najmlađa, ko će onda ženit onu stariju. Cure priko 20 godina već su bile stare cure. Na „cijeni“ su bile do-tarice koje su mogle i imale u kući šta donit. Cura koja je uz robu donila i singericu (mašinu za šivanje) bila je prava dobit. Gledalo se čija

TAKO JE TO NEKAD BILO

Tonka i Miran Ćaleta Car sa kumom Mladenom na vjenčanju u Dubravi, 1958. godine

Vjenčanje Anđelke i Mira Slavice, 1960. godine

42 POMIŠLJAJ

je, kakva je i iz kakve je familije, a momku se mora znat „broj od kuće“. Ženilo se najčešće zimi, kad nije bilo poljske rađe, oko Božića i Uskrsa jer tada je bilo svega za pojist i popit.

Momci su curama često pivali pod prozo-rom. Među boljim pivačima bija je Živko Ćaleta Car (Čala), Vlade Buva, Đani Mikulandra i Joso Ćaleta – Pilin. Cura bi tribala samo izać na vra-ta ili na prozor i tako dati znak da oće. Kasnije kad je došla struja, za pristanak je dovoljno bilo upalit svitlo. Ako cura nije bila voljna znali bi pi-vači i bižat niz ulicu.

U to vrime puno je ljudi umiralo mlado, šta od bolesti, šta od nezgoda i rata pa su se brakovi sklapali više puta. Nije kuća dugo mogla bez žene jer tribalo je kuvat, prati, ići u polje i dicu podizati. Neke su žene ostavljale dicu obitelji i udale se, a neke su dicu vodile sa sobom i odgajali zajedno s drugim mužem.

Vinčanja su uglavnom bila vrlo skromna. Mlada bi, ako je imala, obukla malo lipšu blju-zu i kotul a na glavu bi stavila vel, a mladoženja kaput i bilu košulju. Roba se često posuđivala. Mome didu Ivi su ujaci (Buvići) za poklon kupili šušte i štramce i novi kaput. Kasnije se u tom kaputu oženilo pola Biličana.

Kum bi bio neko od roda, a najsritnije je bilo kuma „uzet s puta“, govorila je moja baba. Muški su mladencima darivali novac, vina, ovna

ili pršut, a ženske šugamane, krpe, donju robu. Moja baba je u dotu donila lancune i kušine jer su njeni bili imućniji pa su svi iz sela dolazili gle-dati. Uvik je govorila da se udala u Bilice zato jer su imali školu, a tek onda jer joj je dida svira.

Na pir se išlo odma ujutro, najkasnije do ručka. Nakon ručka išlo se po mladu u đandine-rama (kola koja su vukli konji). Đandinere su se kitile praporcima i fenjerima koji su visili sa stra-ne. Kitio se rep i griva konja. Nosili su se okiće-ni barjaci. Svaka kuća nije imala đandineru pa su se posuđivale za razne prigode, a osobito

za vinčanja. Moj pradida Ivan Car (Škure) ima je veliku đandineru, pa Vlade i Niko Petrović, Frane Gatara, Vicna Lugović, Jakov Slavica (Ja-kovac), Jurasi…. Oko njih su trčala dica, a iz sit-nice (sito) su dici bacali orase, bajame i jabuke.

Povorku bi dočekivali seljani i iznosili piće. Prije nego što bi mlada odlazila od kuće mora-la bi kleknuti isprid roditelja i tražiti oproštenje ako ih je slučajno nekad uvridila ili nešto ružno napravila. Tada bi joj roditelji oprostili i dali bla-goslov. Kod mlade su se svatovi kitili cvitovima ružmarina i trakama s hrvatskim trobojnicama. Na vinčanje se išlo u crkvu odakle je mlada, a nakon toga svi zajedno kod mlade na ručak. Za ručak je najčešće bila juha, lešo meso i pe-čena prasetina. Pilo se vino i rakija. Stolovi su se prikrivali bilim stolnjacima a ukrašavali su se

TAKO JE TO NEKAD BILO

Vjenčanje Marinka i Mladenke Bura,sedamdesetih godina prošlog stoljeća

Svatovi sedamdesetih godina prošlog stoljeća -Divna Ćaleta Car

POMIŠLJAJ 43

grančicama ružmarina i sparožinom. Stolovi, stolnjaci i suđe prikupljali su se po selu. Triba-lo je naći puno žena koje će pomagati. Važna osoba na piru bija je stari svat koji je pazija da sve protekne u redu. Nakon ručka svatovi mla-denke išli su kući slaviti kod njezinih, a mlada je ostala sa svojim mužem i njegovim svatovima. Mladenci su odlazili nešto ranije na spavanje, a svatovi su pivali i slavili do zore. Nekoliko dana prije vinčanja tribalo je otići na grajski (kod ma-tičara) i samo se zapisat. Ujutro se mlada tribala prva dignit, očistit obor i donit vode sa stare če-

sme. Mlada nevista darivala je ukućane i dicu. Obično su se darivale košulje, šugamani, bičve i šudarići (maramice). Pokloni bi se stavljali pri-ko ramena. Prije ulaska u kuću mlada je bacala jabuku priko kuće. Ako bi je pribacila „iz prve“ to bi značilo da će biti dobra kućanica.

E, tako je to nekad bilo! Vrimena se mi-njaju, a običaji ostaju, a mi i jesmo tu da bismo o njima pričali, mi svojoj dici, a oni svojoj… Rekli bi stariji „bolje da nestane sela, nego u selu običaja.“

Miranda Dujić

Si aš li se malaone šljive ranke,kad smo išli skupa na sastanke.

Si an dragikako ne bi znala,kad sam te tuprvi put upoznala.

U ardinu kad sam ruže brala,ja sam tebe dragi dozivala.Moj dragane jesi li ili nisioženi se da vidim kakvi si.

PISME KOJE SU SE PIVALE U KOLUMala mojabili moja bila,kad bi moja majkatebe tila.

Odvest u te malau ku icu svoju,samo moram posva atmater moju i tvoju.

Sino mi se jedno mom e falida mu žito rodilo ni lani.Sva mu slama u po vri e stala,a žito mu jedna koka pozobala.

An elka Slavica

Svatovi iz 1958. godine: Tonka i Miran Ćaleta Car

44 POMIŠLJAJ

IZ PROŠLOSTI ŽUPE

OGNJIŠTE

Uz ognjište ra aju se dicai oduvik piva ojkavica.Na komaštrin u starom bronzinudoma ice kuvaju užinu.Kruv se uvik ispod peke pekauz ognjište i mater te eka.Kad je zima i ledeno dobauz ognjište ne triba ti roba.Tu su mnoge pri e ispri anei ve eri lipe do ekane.Sa sinije jila se je purai na silu zaprosila cura.

Na ognjištu drva su gorilaa bukara uvik je kružila.Svako želi ognjištu se vratitnema novca da se može platit.A stariji kad bi osjetiliuz ognjište rado bi umrli.Kada ku i do eš izdalekana ognjištu tebe vatra eka.To je tako i uvik e bitiognjište e vje no nam živiti.Kod ognjišta molilo se Bogai slušalo svakog starijoga.

Marko Škopljanac

BILIČKO TRADICIJSKO GRADITELJSTVO

ZAŠTITIMO I OBNOVIMO ETNO SELO SLAVICE (2)

POMIŠLJAJ 43

U prethodnom broju žu-pnog lista Pomišljaj

osvrnuli smo se na zaselak Slavice spaljen u II. svjet-skom ratu te na mogu no-sti kako da mu se udahne novi život tj, da se obnovi i uredi za bavljenje seoskim turizmom. Što je tamo re eno nema potrebe po-navljati. U ovom nastavku inimo novi korak. S po-

mo u starog katastarskog plana kojeg smo dobili su-sretljivoš u gospodina ge-odeta Josipa Grubiši a, te uvidom na samom terenu napravili smo malu (na-ravno papirnatu) rekon-strukciju sela. U injeno je to u granicama mogu eg budu i da se radi o ku a-

ma (ruševinama) zaraslim u drve a, a kako je to po-kazano na skici.

Sjeverozapadni dio sela je svakako stariji. Radi se o dva niza ku a, odnosno obiteljskim do-ma instvima, gdje jedan niz ine tri, a drugi pet doma instava. Ta dva niza ine ku e katnice („kule“) ija je donja razina (su-

teren) sa sjeverne strane ukopana u tlo. Samo dvije ku e u drugom nizu imaju slare (sulare, balature…) tj. vanjsku vezu izme u dvorišta i kata gdje su bile prostorije za spavanje, dok su ostale ku e imale unutarnju vertikalnu vezu najvjerojatnije drvene stu-

POMIŠLJAJ 43

P – prizemnicaK – katnicaDV – dvorišteR – ruševinaG - guvno

44 POMIŠLJAJ

be (stepenice). U donjim razinama ku a (re enim suterenima) najvjerojatni-je su bile konobe a možda ponegdje i štala. Unutar-nja vertikalna veza, mali formati prozora, debljine zidova te neki drugi gra-diteljski elementi govore o starosti ovog dijela sela. Skoro svaka ku a na gor-njoj razini ima vrata na sjevernu stranu koja je

strana povišena pa je to na razini zemlje, logi na su radi lakše komunikacije s prostorom iza ku e gdje je ispaša. (Ova je situa-cija esta u sjevernim hr-vatskim krajevima što se naj eš e tuma i kao mo-gu nost bijega na ta stra-žnja vrata u slu aju na-pada (hajdu ije“?) Jedna je i od njih bila dijeljena, vjerojatno me u bra om.

S južne strane su relativno mala dvorišta („avlije“) ogra ena dosta visokim suhozidima a u njima gdje mala kužina, gdje svinjac odnosno kokošinjac što je zasada malo teže identi -cirati. Relativna sku enost je posljedica strmog tere-na (terena u nagibu).

Jugoisto ni dio sela je ini se nešto mla i, možda iz II. polovice 19. st. a jedna od njih i po-etkom 20. st. One su u

principu ve e, prostorije, dvije su prislonjene jed-na uz drugu, a jedna je samostoje a. Na samom jugoisto nom kraju sela dvije su potpuno porušene ku e, a da li su bile stam-bene ili štale teško je re i.

44

POMIŠLJAJ 47

Na jugozapadnoj strani sela (ispod puta), tako er su dvije gra evine vjero-jatno gospodarske.

Sve su gra evine ka-mene zidane preklesanim kamenom u vapnenoj žbu-ci. Stropovi su bili drveni grednici (rupe u zidovima) a pokrivene što kamenim plo ama i to manje pri-zemnice a mogu e i one starije stambene ku e kat-nice. One mla e su mogu-e bile i pokrivene kupom

kanalicom a ona najmla a falcanim crijepom (još se zadržao na strehi). Na sje-verozapadnom dijelu sela je guvno kao zajedni ki element sela a vjerojatno je bilo i u zajedni kom vlasništvu. Guvna (kružna forma) su i u prošlosti ima-

la i neka „druga“ zna enja od one gole, funkcionalne (vršidba) pa je guvno vrlo zna ajan element i sadržaj u budu oj eventualnoj ob-novi sela u turisti ke svrhe.

Izvršenim uvidom ustanovili smo i kapaci-tet. Radi se dakle o selu /zaselku s jedanaest stam-benih jedinica tj. gdje je

moglo živjeti jedanaest doma instava. Ako bi se selo uredilo kao turisti ka destinacija u svaku bi se jedinicu moglo smjestiti u prosjeku pet turisti -kih kreveta, što zna i oko 55 osoba što je naravno aproksimativno. Na koje se sve na ine ovako selo može urediti odnosno funkcionirati sadržano je u Zakonu o ugostiteljskoj

djelatnosti pa nema smisla da to ovdje prepri avamo. Napomenut u samo da selo Slavice imaju uvjete da se urede kao „hotel ba-ština“ što bi bio najeksklu-zivniji oblik turizma. No u svakom slu aju nema ni-kakve prepreke da se unu-trašnjost svake ku e uredi po najsuvremenijim stan-dardima u smislu sanitar-nih vorova i ostalog a da se sa uva ono najvrjedni-je po emu bi svako staro selo pa i ovo bilo atraktiv-no kao turisti ka destina-cija. Ukoliko bi eventualni usvojeni program turisti -kog funkcioniranja sela zahtijevao dodatne sadrža-je, dakle novu gradnju, oni se dakako i na primjeren na in mogu ostvariti.

Zdravko Živkovi , dipl. inž. arh.

POMIŠLJAJ

BILIČKO TRADICIJSKO GRADITELJSTVO

48 POMIŠLJAJ

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

DOLAZAK DJETETA U PRVI RAZRED

Polazak u školu je za dijete, ali i nje-gove roditelje, jedan od najvažnijih

trenutaka u životu. Dijete se u tom tre-nutku susre e s brojnim promjenama – odvaja se od roditelja, manje je igre a više obaveza, mora dugo sjediti na jed-nom mjestu i sl. Zbog toga je za polazak u školu potrebna tjelesna, intelektualna i socio-emocionalna zrelost. Tjelesnu zrelost – visinu, težinu, motoriku i sl., procjenjuje lije nik, a intelektualnu, koja se odnosi na djetetove sposobnosti, pažnju i koncentraciju, te pam enje, psi-holog. Socio-emocionalna zrelost je ve-zana za komunikaciju, odnose s vršnja-cima, upornost, podnošenje neuspjeha ili odvojenost od roditelja. Stoga je vrlo važna priprema djeteta za nove izazove.

Kako bi polazak u školu bio što opušteniji i sretniji, treba razgovarati s djetetom o tome, uti njegova raz-mišljanja, osje aje, dati mu priliku da pri a s kim se druži, da pri a o svojim knjigama, zada i, nastavi, prijateljima, u iteljici, školi, Roditelji trebaju znati s kim se njihovo dijete druži, s kim sje-di, koji predmet mu je najzanimljiviji, a koji mu predstavlja problem. Sve što se djetetu doga a u školi, a može biti radosno i tužno, lijepo ili ružno, veoma je važno za dijete, ali i za roditelja.

Op enito, za razvoj djeteta, pa tako i za prilagodbu djeteta na školu, važno je stvarati motiviraju e okruže-nje u kojem se poti e stjecanje novih iskustava, aktivnost, radoznalost, igra

i stvaranje. Na taj na in e dijete ste i osobine, sposobnosti i vještine potreb-ne za uspjeh u školi.

Ono što je najvažnije, od djeteta ne bi trebalo tražiti da bude baš u svemu uspješno, jer ne postoji idealno dije-te. Prevelika o ekivanja roditelja djeci predstavljaju veliko optere enje, a takvo dijete nije opušteno, slobodno i sretno.

Treba mu dopustiti da u i i grije-ši. Tako er, treba se radovati svakom njegovom uspjehu, ali i biti uz njega u neuspjehu.

Sretno i uspješno školovanje!Pripremila: Iva Junakovi ,

školski psiholog

BILIČKI PRVAŠIĆIMarko BUVA

Gabriel CIGIĆAndrija ČALETA

Marta ČALETA CARNikki ĆALETA

Jakov ĆALETA CARLukas ĆALETA CARPavao ĆALETA CARIvan IBRAHIMOVIĆLorena KUKOLIĆ

Josip MIHALJEVIĆJakov MIKULANDRA

Domagoj PALINIĆJakov PILIĆ

Paola PILIŽOTAVice ŠUPE

Roko VLAHOVFilip VUKOVIĆ

Učiteljica: Davorka VRBIČIĆ

POMIŠLJAJ 49

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

PRVI DAN ŠKOLENova školska godina u Općini Bilice

obilježena je dolaskom čak osamnaest prva-šića. Znatiželjne prvaše i uzbuđene roditelje dočekala je učiteljica Davorka Vrbičić-Dada, ravnatelj Natko Duvnjak, te načelnik Općine Joško Ćaleta. Dobrodošlicu je prvo zaželio ravnatelj prigodnim govorom i malenim zna-kom pažnje, dok je načelnik podijelio učeni-cima udžbenike koje je i ove godine financi-rala Općina Bilice.

Veseloj atmosferi posebno su pridonijeli četvrtaši izvođenjem predstave, te drugaši-ce plesom i pjesmom. Na samom kraju, ono što se čekalo s najvećim uzbuđenjem, bilo je upoznavanje sa učiteljicom Dadom, koja je svojom kreativnošću i pozitivnim stavom odu-ševila učenike, ali i roditelje. Našim prvašići-ma i ostalim učenicima Općine Bilice želimo uspješnu i veselu školsku godinu.

Kristina, Lukasova mama

PISMO PODRŠKEDragi moj sine, došao je dan

tvoga polaska u školu. Puno toga e se promijeniti. Dobit eš nove prija-telje, po prvi put u iteljicu, zada e i obaveze koje nosi školovanje.

Sedmog rujna 2015. moj sin je postao prvaši . Probudio se s veli-kim osmjehom na licu, a ja s pono-som u duši. Kad smo došli u školu inilo mi se da je malo sramežljiv

i uplašen, svi su mi tako izgleda-li, ali njihova me usobna želja za upoznavanjem i igrom otjerala je i to nešto straha i tjeskobe u njima. Djeca su se upoznala sa novom u i-teljicom koja e „ etiri godine“ bo-driti sve njihove nestašluke, znanja i vještine. Na elnik im je darovao knjige i pernice, na što su oni ostali oduševljeni i važni. Osim ravnatelja škole i nas roditelje, dobrodošlicu su im poželjeli i drugaši sa veselom priredbom i pjesmicom. Mislim da je on nakon što su se slegli svi doj-movi oko novog i važnog po etka, odmah prihvatio školu kao mjesto gdje se u i i igra, iako je znao da e trebati biti marljiv i vrijedan.

Prije svega želim ti da budeš ustrajan, marljiv, da pomogneš ako netko zatreba tvoju pomo , a da isto tako i ti bez srama kad ti zatreba po-tražiš pomo svoje u iteljice, prija-telja u klupi, i naravno nas, mame, tate i seke.

Ana Vukovi , Filipova mama

50 POMIŠLJAJ

DAN KRUHA - DAN ZAHVALNOSTI

OD MALENA ZRNA DO KRUHA CRNA(Priča jednog zrna)

Ja sam malo sjeme. Živim u ku i jedne stare gospo e. No vrijeme je za sadnju. Baka me posadila na jednu li-vadu. Tamo sam bila sa svim svojim prijateljima. Za par mjeseci došlo je vrijeme žetve, a ja sam narasla u veliku lijepu pšenicu. Kombaj me je pokosio sa svim mojim prijateljima. Bili smo u velikim vre ama, a onda su nas odveli u mlin. Tamo sam postao brašno. Došli su veliki kamioni i odveli su nas svug-dje po svijetu. Ja sam završila na polici u du anu. Kupila me jedna gospo a, jer je njezinom unuku bio ro endan. Gospo a je napravila od mene tortu. Dala me je svom unuku. Bila sam sret-na što sam usre ila i nahranila djecu.

Lucija Mileta, 3. r.

Ja sam maleno zrno pšenice. Ja dolazim iz obiteljske ku e. Živim u vre i na seoskom imanju. Ja izgledam maleno i si ušno. Došao je jedan ratar i posijao me, a posijao je i moje pri-jatelje. Pomogla mi je kiša i sunce da narastem. Jednog je dana došao ratar s kombajem i pobrao nas. Tada su me odvezli kod mlinara. Mlinar me pre-tvorio u brašno. Stavio me u vre e i poslao u trgovine. Jedan me ovjek kupio i ja sam mu bio zahvalan. Moja poruka djeci je da ne bacaju kruh i da pomažu siromašnima.

Antonio Kneži , 3. r.

Ja sam malo zrno pšenice. Dolazim iz starog sela. Živim u vre i kod ratara. Ratar me zasadio u zemlju. Cijele zime sam mirovala u zemlji i ekala sunce. U prolje e sam proklijala i rasla, rasla. Do-zrelu i žutu pokosio me. Spremili su nas u vre e, a traktor nas je odveo u mlin. Mlinar nas je pretvorio u brašno. Došao je veliki vlak i razveo nas je po cijelom svijetu. U trgovini me neka gospo a dala staroj baki besplatno jer je bila si-romašna. Napravila je mirisni kruh i bila je sretna. Zahvalan sam gospo i u trgovini jer sam postao dio prekrasne pri e u kojoj me darivaju siromašnima.

Djeco podijelite kruh sa onima koji ga nemaju i ne bacajte ga nikada!

Luka Durbi , 3. r.

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

POMIŠLJAJ 51

RADIONICAJa sam napravila od plastelina i glina-

mola kruh i bilo mi je jako zabavno. Svi smo radili ukrasne pletenice i stavili smo na njih šarene loptice. Fra Tome je blagoslovio sva jela i kruh. Prisjetili smo se siromašne djece.

Ira Mileta, 2. r.

U petak nam je bilo lijepo. Radili smo od glinamola kolače i peciva. Došao nam je fra Tome i blagoslovio kruh. Bilo mi je lijepo raditi kolače od glinamola. Sjetili smo se djece koja nemaju kruha. Anđela Jakšić, 2. r.

U školi smo radili kruh od glinamola. Fra Tome je blagoslovio kruh koji smo donijeli. Po-molili smo se i sve smo pojeli. Sjetili smo se i gladne djece iz filma koji smo gledali u školi. Ono što nam je ostalo podijelili smo jer se hra-na ne smije bacati. Lucija Tomić, 2. r.

Prvo smo donijeli kruh. Ukrasili smo stol. Nakon toga radili smo pletenice, kraf-ne, kruh, mafine… Došao je fra Tome. On je blagoslovio kruh. Najeli smo se. Njam! Hrana je bila odlična. Pomislio sam na djecu koja nemaju. Zahvalili smo Bogu na hrani zajed-ničkom molitvom. Jakov Palinić, 2. r.

U učionici su sve klupe stajale uz zid-. Učiteljica je spojila tri klupe, prekrila ih stol-njakom da izgledaju kao stol. Na stolu je bilo mnogo raznih prekrasnih proizvoda. Kasnije je došao fra Tome i blagoslovio kruh. Sve smo pojeli. Molili smo molitvu: Gospodine blago-slovi ove darove koje ćemo sada blagovati i podaj onima koji nemaju po Kristu Gospodinu našemu. Amen. Ella Bura, 2. r.

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

52 POMIŠLJAJ

Zapo ela je priprema za jesensku sve-anost u našoj školi koja je trajala

tjedan dana a završila je priredbom.A o emu je bila rije ? Moj razred

je bio podijeljen u dvije grupe. Jedna grupa su bile jabuke, a druga mrkve. Ja sam bio u grupi jabuka. Svaka grupa je stigla na sve anost sa likom svog vo a i povr a, a svaki u enik je donio neke zanimljivosti o svom vo u ili povr u. Sa mamom sam sudjelovao u pripremi jela od jabuka koje sam taj dan odnio u školu na priredbu.

Što sam od toga nau io? Jabuka je jako zdrava namirnica koju svaki dan moramo jesti. Pazi da svakog dana po-jedeš po jednu jabuku!

Sve anost je po ela priredbom gdje su sudjelovali u enici 2. i 3. razreda. Svaka grupa vo a i povr a imala je svo-ju pri u ili igrokaz o tom vo u i povr u.

Na kraju smo se svi zajedno zasla-dili zdravim namirnicama sa slatkog, zelenog i vo nog stola.

Ivan Horvat, 3. r.

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

JESENSKA SVEČANOST „VOĆKO I POVRĆKO“

U školi smo imali jesensku prosla-vu. Slavili smo blagdane vezane uz hra-nu. Radili smo predstavu o vo u i povr-u jer je ono jako zdravo. Svi bi trebali

jesti puno vo a i povr a. Svi u enici su oko vrata nosili neko vo e ili povr-e koje su napravili od kolaža. Ja sam

imala mrkvu oko vrata. Ella, Klara i ja smo glumile sa lutkama. Drugi u enici su isto izvodili igrokaze i recitirali. Na kraju smo jeli kola e od vo a i povr a koje su donijele mame i u iteljice.Lucija Tomi , 2. r. i mama Marijana

Bilo mi je lijepo na jesenskoj pro-slavi. Svi su donijeli neki kola . Ja sam donijela pitu od jabuka. Napravili smo malu predstavu koju su došli gledati naši roditelji. Na kraju su u iteljice do-nijele kompot. Ja sam ga kušala ali nije bio ukusan. Ella Bura, 2. r.

POMIŠLJAJ 53

Dugo smo se pripremali za taj dan. Ukrasili smo stolove. Roditelji su po e-li dolaziti. Po ela je predstava! Svatko je glumio u nekom igrokazu. Ja sam glumila u dva igrokaza koji su se zvali „Muke zbog jabuke“ i „Sva alice“. Ka-snije smo se po astili slasticama koje su pripremile naše mame. svi smo se lije-po proveli. Laura Mikulandra, 2. r.

Našom jesenskom sve anosti smo htjeli pokazati kako zdravo vo e i povr-e može biti ukusno i dobra zamjena za

grickalice pune še era. Zdravi kola i, sokovi i dobra zabava uz glazbu, glumu i pjevanje je nešto što bi trebalo pono-viti u našim domovima, jer i ZDRAVO JE I UKUSNO! Iris vorak, 3. r.

ŠTO SU REKLI RODITELJI O JESENSKOJ SVEČANOSTI?

Sudjelovala su sva djeca. Bilo je ve-selo. Svidjelo mi se što su u projekt bili uklju eni i roditelji. Zakuska je cijelu pri-u jako „za inila“. Tata Nine Kardum

Djeca su bila odli na. Svi rodite-lji nasmijani. Sveukupan dojam da sam jako zadovoljna što moj sin Borna odlazi nasmijan i s nestrpljenjem u svoju školu. Mama Alenka Lugovi – Potnar.

ista petica! Kreativna, zanimljiva a nadasve edukativna priredba. Podrža-vam ovakve projekte, te se nadam da e ih u budu nosti biti još više. Naprijed OŠ Bilice. Mama Marijana Tomi .

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

Ju er smo u školi imali jesensku sve-anost. Slavili smo dan vo a i povr a. Sve-anost je bila predivna. U iteljica je govori-

la o tome kako je vo e i povr e zdravo. Glu-mili smo jabuke, mrkve, bundeve i kruške. Svi smo se jako dobro zabavili i puno nau-ili. Došle su mame, tate , bake i djedovi.

Sara Erceg, 2. r. i mama Darija.

Projekt vrijedan svake pohvale! Po-državam kao roditelj svaku aktivnost koja mom djetetu omogu ava spajanje prakti -nog sa nau enim! Mama Dalia vorak.

Kreativno! Edukativno! Razigrano! Vrlooo.. ukusno! „Like“ za inovativne Bilice. U iteljice!!! Larina mama.

54 POMIŠLJAJ

PROJEKTNA NASTAVAProjekt – metoda ili učenje iskustvom

De nicija projektne nastave: PROJEKT je metoda rješavanja problema koja uvodi u enika u istraživanje, pronalaženje, te pisano ili verbalno istraživa-nje metode u nastavi.

Cilj projektne nastave: osamostaliti u enike u radu, samoobrazovati, samo-stalno procjenjivati uz postignutu samokriti nost.

Prednost projektne nastave: Svi u enici su uklju eni na na in da svaki u e-nik prema svojim sposobnostima doprinosi ostvarenju cilja u enja.

Povezuje se suradnja škole, obitelji i lokalne zajednice.Škola se uklju uje u konkretne realne sadržaje u život i rad koji se višestru-

ko mogu dalje koristiti i iji se rezultati mogu pratiti.Zorana Vrbi i , pedagoginja

POSJET STARAČKOM DOMU AGAPEPovodom dana jabuka, moj razred sa učiteljicom je posjetio starački dom u Bilicama. On

se nalazi blizu naše škole i zove se Agape. Ponijeli smo im jabuka, a učiteljica je napravila i lijepi štrudel od jabuka. Kad smo došli ispred ulaza smo se slikali. Dočekala nas je žena koja se brine za starije osobe koje tu žive. Popeli smo se na kat i tu su bile stare bake koje su sjedile. Mi smo se s njima slikali. Meni je bilo lijepo što smo posjetili starački dom i što smo im poklonili jabuke.

Antonio Knežić, 3. r.

Prilikom dana zahvalnosti za plodove zemlje išli smo u starački dom. Bakama smo dali ja-buke za kompot. Među tim bakama bila je i moja baka. Učiteljica nas je slikala. Malo smo obišli dom, a onda smo se pozdravili s bakama i otišli u školu.

Lucija Mikulandra, 3. r.

RODITELJI • DJECA • ŠKOLA • UČITELJICE

POMIŠLJAJ 55

OBAVIJESTI I DOBROČINITELJI

ŽUPNE OBAVIJESTIMise

NEDJELJOM I ZAPOVJEDNIM BLAGDANIMA u 10,30 sati.

DNEVNA MISA – po dogovoru.Pobožnosti

Prije svake mise molimo sva otajstva krunice i litanije.

Svakog korizmenog petka, vršimo po-božnost križnoga puta uz postaje koje se nalaze uz cestu koja vodi prema crkvi. Po-božnost po inje u 17,00 ili 18,00 sati.

Svake prve subote u mjesecu organizira-mo pobožnost Klanjanja pred Presvetim u ve ernjim satima.

Svake subote Molitvena zajednica ima svoj susret u ve ernjim satima.

IspovijedŽupljani koji žele mogu se ispovjediti

prije svake mise nedjeljom i zapovjednim blagdanima od 9,30 – 10,30 s.

Ako nekome ne odgovara ovaj termin može dogovoriti sa župnikom drugi termin za ispovijed ili duhovni razgovor u franje-va kom samostanu sv. Ante na Šubi evcu.

Ispovijed bolesnika i starijih osoba po ku-ama, koji žele, treba dogovoriti sa župni-

kom. Na vrijeme treba prijaviti svoje bole-snike župniku za boži nu i uskrsnu ispovijed.

Bolesnici iz župe koji se na u u bolnici neka se jave bolni kom kapelanu fra Mati Topi u (mob: 098/870 009) za ispovijed ili bolesni ko pomazanje.

Župni vjeronaukVjeronauk se održava u Bilicama, u

zgradi škole subotom:- za prvopri esnike (3. r.) u 9,45 sati,- za krizmanike (8. r.) u 10,45 sati.

Darovi za Duhovni centarSVAKI TJEDAN MEDO JEDAN

50 kn: Branko Lugović, Marina Ćaleta, Marina Ća-leta; 100 kn: Vedrana Gatara, Nine Kardov; 110 kn:

N.N.; 150 kn: Ivo Gubo, Ana Josipović ud. Peje; 200 kn: Ive i Mara Mikulandra, Ivana Samardžić, Obitelj

Štefan; 400 kn: Obitelj Anto Jurić; 1.500 kn: Obitelj Sonje Beić, Knjigovodstveni servis IVA – Bilice; 50

EURA; Ivo Gubo, Mara Bartulović.U škrabici prikupljeno od 31. V. – 8. XI. 2015. =

1.356 kn.

PRIJATELJI – DAROVATELJIŽupnog lista POMIŠLJAJ

50 kn: Alojzija Škoro, Cvitko Teskera, Ana Josipović ud. Peje; 100 kn: Ivo Lugović, Zoran Lugović; 200 kn: Iva Mikulandra; 300 kn: N.N. (S.B.); 500 kn: Knjigo-

vodstveni servis IVA – Bilice; 20 EURA: Ana Krnić.

Prilozi umjesto vijenaca za Duhovni centar† Krste Lugović

300 kn: Ivo Lugović s obitelji, Zdenka Ivančević s obitelji i Olga Mrdeša s obitelji.

Prilozi umjesto vijenaca za potrebe crkve† Stana Bogatinov

200 kn: Ankica Mikulandra

Prilozi za potrebe crkve50 kn: Tona i Vinko Zaninović, Milka Ćaleta, Senka Kundid, Neda Grubišić, Marija Lugović ud. Mate, Milanda Mikulandra, Stanislava Mikulandra, Nada

Mikulandra, Rozana Čuka, Mladen Jakšić, Gabrijela Mikulandra, Ana Ćaleta Car ud. Duška; 100 kn:

Milena i Drago Jakšić, Jagoda Pavić ud. Krešimira, Dunja Spaić, Neda Rak, Zdenka Ivančević, Dunko Perišić, Zdenka Ćaleta, Ivo Lugović, Anita Piližota, Anica Batljan, Vinka i Vinko Slavica, Anđa Kardum; 140 kn: Milena i Drago Jakšić; 150 kn: Branko i

Zora Ćaleta Car, Drago i Milena Jakšić, Mira S., nica Batljan; 200 kn: Dinka Mikulandra, Josip i Jadranka

Grubišić, Ana Mikulandra, Danica Blaić, Vikica Hamš, Obitelj Štefan, Ljiljana Jukić; 210 kn: Slavica

Spahija i Biserka Vučenović; 300 kn: Ive i Mara Mikulandra; 350 kn: Mate Perišić p. Jose; 500 kn: Mijo Mikulandra p. Jole; 1.000 kn: Knjigovodstveni

servis IVA –Bilice; 100 EURA: Obitelj Scmidhe.

Darovi za obnovu crkvice Gospe Pomoćnice kršćana

1.500 kn: Obitelj Beić; 3.000 kn: Ivo Piližota Vinkov; 50 EURA: Stipo Martinović.

Kruh Sv. Ante50 kn: Blaga Vučić

SADRŽAJ - IMPRESUM

56 POMIŠLJAJ

POMIŠLJAJLIST ŽUPE UZNESENJA

MARIJINA – BILICEIvana Mažuranića 3 A

22000 ŠIBENIKTelefon: 022/311 471Mobitel: 098/447 622

https://www.facebook.com/zupauznesenjamarijina.bilice

Izdavač: Župa Uznesenja Marijina - Bilice Glavni i odgovorni urednik:fra Tomislav Brekalo, župnik

Uredničko vijeće:fra Tomislav Brekalo, Nada Mikulandra,

Miranda Dujić, Danijela Grubišić,Milena Mikulandra, Nikolina Šarić,

Ivo LugovićGrafička priprema: Domagoj Bare

Lektor: fra Tomislav Brekalo

Fotografije: Velimir Mikulandra, Nada Mikulandra, Milena Mikulandra,

Irma Vukičević, Nine Kardum, Zdravko Živković,

fra Tomislav Brekalo i drugiList izlazi dva puta godišnje, uz dopušte-

nje crkvenih i redovničkih poglavara.List se uzdržava dobrovoljnim

prilozima župljana i dobročinitelja.Tisak: Jafraprint d.o.o. Solin

OIB Župe: 46680856735Matični broj (MBS/MBO): 01153293

Žiro račun:Privredna banka Zagreb2340009-1110127632

Naslovna stranica:Proslava Gospe od Pomišljaja, 2015.

Druga stranica korica:Župljanke nose Gospinu sliku

Treća stranica korica:Djeca 1. i 3. r. sa učiteljicama na Dan kruha

Zadnja stranica korica:50. obljetnica braka Bože i Vesele Mihaljević

SADRŽAJ:Blagoslov Božji neobično je važan za nas ljude . . . . . . . . . . . . . . . 1Postojiš za radost . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2»Vi ste došli ovdje zbog jedne druge Maje, Majke!« . . . . . . . . . . . . . 3Laudato si - Hvaljen budi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6Papa Franjo najavio izvanrednu Svetu godinu milosrđa . . . . . . . . . 10Molitva svete Faustine Božjemu milosrđu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 12»Nema Boga« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 13Vi, tata i mama, naučite djecu moliti! . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 14Knin kroz svjetlost koja kida lance . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16Obraćenje . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 19Božo i Vesela Mihaljević proslavili 50. obljetnicu ženidbe . . . . . . . 20Izračun krvnog srodstva i sklapanje ženidbe . . . . . . . . . . . . . . . . 22Pet stvari zbog kojih umirući najviše žale . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23Stepinac - Svetac? . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Dodir Svete Zemlje (3) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27Crkva sv. Spasa u Cetini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31Frane Mikulandra - Šparada »Panova« . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 33Kardumi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35Foto vijesti . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 38Običaji vinčanja u našem kraju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 41Ognjište . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 44Zaštitimo i obnovimo etno selo Slavice (2) . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45Roditelji - djeca - škola - učiteljice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48Obavijesti i dobročinitelji . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 55

Akcije župnog CaritasaZa izbjeglice prikupljeno = 1.349 kuna

(kupljena hrana i potrebni materijal)Za misije = 1.220 kuna, Marica, Dragica i Ruža:

200 kn i 10 EURA.

Naši darovateljiU znak zahvalnosti našoj Gospi od Pomišljaja

dali su svoj dar:Ana Mikulandra – zlatne rećine,

Milena Slavica – zlatno srce,Nada Mikulandra – naušnice,

Obitelj Rendulić – zvonce sa tri zvona,Stanislava Mikulandra ud. Ante darovala je dva uokvirena goblena za Duhovni centar,

Branka Bobanović poklonila je cvijeće za blagdan Svih svetih.

LIST ŽUPE UZNESENJA MARIJINA BILICE

Pomišljaj

50