Portret od prapovijesti do danas

Portret Portret (franc. portrait, od lat. protrahere - iznijeti na

vidjelo, objelodaniti i od starofranc. pourtraire - crtati) u likovnoj umjetnosti označava prikazivanje individualnog izgleda određenog čovjeka. U toku povijesti portret je bio jedan od prvih i najvažnijih

likovnih motiva u umjetnosti.Svaka epoha, stil i narod njegovali su osobiti način

predstavljanja ljudskog lika, u skladu sa svojim sustavom vrijednosti i pogledom na svijet. Funkcija

portreta je da prezentira određenu osobu i da sačuva uspomenu na nju. Razvijene civilizacije

njeguju portretnu tradiciju.

Egipatski, pa i klasični portret podređen je strogoj stilizaciji sa minimalnim naznakama individualnih

crta, umjetnici se pridržavaju dogovorenih pravila ili kanona. Za razliku od 20. st. u kojem postoji

heterogenost stilova u kojem svaki slikar ima osobnu viziju koja se mijenja tijekom života.

Ovaj pregled sadrži više od 180 portreta i autoportreta bez namjere stvaranja konačnog

odabira. Mnoga od navedenih imena su prepoznatljiva i omogućuju uvid u raznolikost

umjetničkih stilova, razdoblja, pokreta i likovnih tehnika. Umjetnička fotografija 20.st. nastavila je žanr portreta i pridonijela razvoju modernizma.

Jerihonske glave VIII. tisućljeće pr.Kr.

Ove glave su imale svoju svrhu - produžiti život pokojnika i predstavljaju prvu pojavu portretne tradicije koja će se nastaviti do pada Rimskog carstva.

Drevni je umjetnik pomoću obojenog gipsa rekonstruirao lice pokojnika na pravoj lubanji a komadi morskih školjki su korištene za zjenice pa djeluje kao živi portret. Ovako priređene glave su simbolizirale nastavak života i svaka od njih ima individualna obilježja s blagom gradacijom volumena.

Glava žene, gips/školjka, 7-6 000..pr. Kr., Jerihon, Jordan

Jedna od najstarijih neolitskih kultura je pokapala tijelo mrtvih a rekonstruirane glave su održavale plemenski kontinuitet.

Turska - Çatalhöyük

Božica majka, glina, 7250-6700 pr. Kr., Turski muzej Anatolijskih civilizacija

Prvi gradovi nikli su na Bliskom istoku. Çatalhöyük u Turskoj prvi je utvrđeni grad Bliskoga istoka. To je, zajedno s Jerihonom u Jordanu, najveći do danas otkriveni prapovijesni grad. Svoj puni procvat dostigao je u VII. tisućljeću pr.Kr.

Stanovnici grada štuju boginju-majku, božicu plodnosti: jedan glineni kipić prikazuje pretilo božanstvo kako rađa na prijestolju (sa glavama leoparda).

Egejska umjetnost

Idol sa Ciklada, kamen, 2700-2300 pr. Kr., 27 cm., Louvre, Paris

Egejska umjetnost pripada Egejskoj kulturi koja je zajednička: civilizaciji Ciklada, Minojskoj i Helenskoj civilizaciji, a koje su cvale u širem području Egejskog mora oko 2200-1200 pr. Kr.

Smatra se pretečom kulture stare Grčke.

Ova kamena skulptura je bila postavljena na ceremoniji otvaranja Olimpijskih igara u Ateni 2004.

Cikladski kipari stvorili su prve ženske aktove u prirodnoj veličini u III. tisućljeću pr. Kr., jednostavne forme bez suvišnih detalja.

Staroegipatska skulptura Najvažnije djelo toga doba je figura

Faraona Kefrena. Sjedeća skulptura sa mirnom

veličanstvenošću, jedan je od kiparskih vrhunaca stare države.

Egipatska skulptura stvara pravila koja će trajati dok traje ova

civilizacija: kreira se idealan lik pokojnika u svijetu vječnosti.

POSTULATI:

StatičnostFrontalnost

KompaktnostMonumentalnost

Kubičnost Kefren, diorit, oko 2500. pr.Kr.,

Gizza; Egipatski muzej Kairo.

Olmeci Kamena glava koja pripada

tzv. Civilizaciji Olmeka “majci svih kasnijih kultura u Srednjoj Americi”. Sedamdesetak do sada pronađenih glava, teških desetine tona, su prenošene 80. km kroz džunglu do svog odredišta. Pretpostavlja se da su prvi crnački kraljevi Olmeka došli sa istoka-kao potomci jedne rase sa Atlantide. U to vrijeme Kinezi brodovima prelaze Pacifik-među glavama postoji par kineskih - kosookih. Olmeci, narod Shi upozoravaju da se povijest mora revidirati.

Megalitska bazaltna glava, 1 500 pr.Kr., Verakruz

Maje Ovo je najbolje čuvani, misteriozni komad visoko poliranog drevnog kristala kojim su se Maje služile.

Lubanja je napravljena od jednog prilično velikog komada kristala. Visoka je 13 cm, dugačka 18 cm, široka 13 cm. Teška oko 5 kg. Po veličini odgovara manjoj ljudskoj lubanji s karakteristikama ženske anatomije i sa perfektno izrađenim detaljima.

Prate je i kontroverze ali one ne osporavaju jedinstvena svojstva kristalne lubanje. Nažalost, ne postoji moderna tehnologija koja bi utvrdila starost kvarcnog kristala pa tako ni kristalne lubanje kao ni mogućnost dupliciranja.

Majanska kristalna lubanja, Musee de l' homme, Pariz

Uskršnji otok – Rapa Nui

Iz godine 1989. i detaljne studije saznajemo da se na otoku nalazi gotovo 900 monolita “moai” skulptura. Vulkanske skulpture su visoke do 10 metara, a teže do 86 tona. Najveća je nazvana “El Gigante”, visoka je 21,6 metara a procjena težine je između 145-165 tona. Ove gigantske dimenzije teško se mogu vezati za tehnologiju otočnog, polinezijskog, stanovništva. Svi napori oblikovanja su usmjereni na lice u tolikoj mjeri da su potiljak i tijelo izostavljeni. Po vjerovanju one predstavljaju spomen na plemenske poglavice koji bi odgovarali rapanskoj kulturi. Nedešifrirano pismo rongorongo koje je nađeno u XIX st. moguće čuva tajnu otoka.

Moai skulptura, vulkanska masa, Rapanska kultura, Uskršnji otok,

Čile.

Indija Tijekom trećeg tisućljeća na polupustinjskim predjelima doline rijeke Ind postojala je visoko razvijena prapovijesna urbana kultura, koja je dobila naziv po dva nalazišta: Harappska kultura i Mohenjo-Daro (2 700.pr.Kr.).

Za građenje su korištene na suncu sušene ili pečene glinene opeke tzv. ćerpić. Ostaci grada ukazuju na plansku gradnju.

U Sumeru su nađeni predmeti iz Harappe a u Harappi predmeti iz udaljenih područja, kao potvrda razvijene trgovine. Kvaliteta nađenih predmeta ukazuje na razvijene obrtničke sposobnosti.

Crte lica su tipične za Indijski pod kontinent, skulptura je nađena u gradu Mohenjo-Daro.

Kralj-svećenik, vapnenac sa tragovima boje, 17,5 cm., 2 000 pr. Kr.,Nacionalni muzej Pakistan, Karachi

Mezopotamija Iz Staroakadskog razdoblja potiče

brončana glava vladara Naram-Sina, koji sebe proglašava Bogom, visoka 36. cm i uokvirena upletenom kosom.

Jedina prapovijesna portretna brončana skulptura koja je sačuvana do današnjih dana. Predstavlja portret apsolutnog vladara na čijem se profilu može prepoznati autoritativnost i spokoj kraljevskog veličanstva.

Brojni fascinantni podaci čine ovu staroakadsku broncu jedinstvenim spomenikom kulture pa i njena prirodna veličina. Glava je oštećena u donjem dijelu brade, u predjelu nosa, ušiju i očiju. Način obrade bronce ukazuje na vještog umjetnika i pojavu apstraktnih formi u izrazu.

Naram-Sin, blizu Ninive, bronca, 2200. g. pr.Kr., Iraq Museum, Bagdad

Feničani Stari Feničani su malo

zaboravljeni, ali nisu nestali. Rimljani su prije mnogo stoljeća razorili najveći feničanski grad Kartagenu, međutim, nove genetičke studije pokazuju da svaki 17 stanovnik Sredozemlja mora voditi porijeklo od tih starih moreplovaca. Ime su dobili od Grka (Phoiniki=ljubičasti) po purpurnoj boji koju su proizvodili od školjke murex. Oni su sebe nazivali Sidoncima po jednom od njihovih gradova. Napisali su prvi alfabet i prenijeli kulturna dostignuća iz Azije u Europu.

Dokaz da je naš planet pun tajni koje se ljubomorno čuvaju.

XI-VIII.st pr . Kr.

Feničani Prilog za razmatranje

feničanske religije. Par vrhovnih bogova su bili

El (bog), stvoritelj svijeta i gospodar bogova te njegova žena Ašera. Tragovi koji upućuju na ovu božicu nađeni su u današnjoj Siriji: u drevnim tekstovima, amajlijama i figuricama. U Bibliji se spominje kao kraljica neba. Moćna božica plodnosti što podsjeća na držanje Djevice Marije kao svete i uzvišene. Ašera, terakota iskopana u starom

sirijskom priobalnom gradu

Mikenska kultura

Agamemnonova posmrtna maska, zlato, 1400 pr.Kr., Nacionalni muzej, Atena

Odgovara brončanom dobu na kopnenoj Grčkoj, vrhunac joj je bio 1600-1100 pr. Kr.

Sam grad Mikena (1350) je primjer utvrđenog grada na brežuljku (citadela) opasan je kiklopskim zidinama. Nedaleko od ulaza se nalaze grobovi Mikenskih vladara a najpoznatija je Atrejeva riznica (oko 1400 pr. Kr.). Zlatna posmrtna maska je izrađena iskucavanjem sa stražnje strane (repoussé tehnika) čime se naprijed dobio bogat reljef.

Kraljica Nefertiti, Egipat, oko 1360.pr. Kr., Berlinski Novi

muzej

Bista stara 3. 400. god. poznata kao Mona Liza starog svijeta, pronađena je 1912. u radionici kraljevskog

kipara Tutmozisa. Karakterizira je simetrija,

proporcionalnost, prisustvo zlatnog reza. Ovaj odnos veličina daje dojam sklada i ljepote.

Slavna Nefertiti je bila žena Amenofisa IV Aknatona koji je smatran heretikom a novoosnovani grad Tel-el-Amarnu gradio je po geodetskim principima. Nefertitina sudbina predstavlja jednu od najvećih zagonetki Egipatskog kraljevstva.

Skulptura Novog egipatskog kraljevstva

Nefertiti Bista je načinjena od

vapnenca i obojena zemljanom bojom koja prati tematske elemente – crvenkasti tonovi okera za inkarnat lica i dekoltea, crne obrve i obrubi očiju, crvene usne, naušnice, četiri boje za krunu i ogrlicu.

Zemljana boja ravnomjerno prekriva sve detalje i tako povećava kompaktnost volumena ove biste.

Glava Tutankamona kao djeteta, Egipat, XVIII dinastija

Glava Tutankamona izrađena je od mekog krečnjaka, obojana, sa finim psihološkim crtama tzv. Amarna stil.

Prikazuje ga kao dijete koje izlazi iz lotosovog cvijeta simbolizirajući stvaranje sunca.

Nađena je u njegovoj grobnici, u Dolini kraljeva 1922.god., koja je sadržavala više od 500 artefakata. Egipatska civilizacija bilježi svoj razvoj kroz tri milenija i vladavinu

31. dinastije.

Amarna stil - 18. dinastija

Perzijska umjetnost “luristanska bronca”

Kipić boga ratnika s mačem i tobolcem, bronca, Luristan

8-7. st. pr. Kr.

Bogato ukrašen kipić visine 38 cm; dužine 14 cm; širine 9 cm, pronađen u zapadnom Iranu 8-7. st. pr. Kr. na kojem je naknadno dodan neobabilonski natpis, koji datira oko 7-6. st. pr. Kr. ili nešto kasnije, svjedoči o izvornom i nezavisnom stilu te jedinstvenoj ikonografiji prikaza božanstava.

U bitkama koje su vodili lokalni moćnici kao i u velikim ratovima bilo je uvriježeno uzimanje kipova lokalnih bogova i njihovo prenošenje u gradove pobjednika.

Pronađeni predmeti svjedoče o bogatstvu i prestižnoj ulozi ratničkog društvenog sloja zaokupljenog ratovanjem, lovom i konjima.

Indija Za dinastije Gupta (4-6 st) u

Indiji je nastala rana budistička arhitektura u stijeni kao trajni znak štovanja Bude i na njoj čudesno fresko slikarstvo. Figurativno slikarstvo je izrazito bogato a temelji se na stoljetnoj ikonografiji te prikazuje likove iz budističkih priča i tradicije koje govore o Budinom životu. Zbog kvalitete izrade, ljepote i broja slika nazivaju je “Sikstinskom kapelom” Azije. Murali pećine u Ajanti odraz su budističke filozofije koja je učila da je materijalni svijet poput vela iluzije. Ova vizija ostavlja osjećaj velikog mira i spokoja a to su osnovna obilježja koja je dala Indija. Ljubavnici, freska na gipsu, 475-550., 6.st. pr. Kr., hram II

u Ajanti

Metalno doba Jantarna glava iz japodske nekropole u Kompolju (500.g. pr. n. e.), nađena u našim krajevima koji su bili dio tzv. Jantarnog puta (od obala Sjevernog mora do Grčke).

U vrijeme ranog latena u srednjoj Europi Kompolje je bilo naseljeno plemenom Japoda.

Na lokalitetu gradine Avendo očuvane su terase na kojima su bile sagrađene japodske nastambe. U dvije nekropole su pronađeni bogati arheološki nalazi brončanih ukrasa, japodskih kapa, staklenih ukrasa, jantarnih ogrlica, a posebno se ističu jantarne antropomorfne figurine. Dva jantarna zrna oblikovana u formi ženske glave stilski pripadaju etrurskom kulturnom krugu.

Jantarna ženska glava, 6-5 st.pr.Kr., 4 cm, Arheološki muzej Zagreb

Perzijsko carstvo

Kralj na tronu- Kserks Veliki, reljef, 5.st. pr. Kr., Apadana, Perzepolis

Kod modernih povjesničara Kserksovo ime znači “vladar heroja”. On je najstariji sin Darija I, dinastija Ahemenida, koji je po iranskoj tradiciji, naslijedio prijestolje nakon očeve smrti 486. pr. Kr. Iste godine je okrunjen, u svojoj 33. g. Krunjenje je proteklo mirno jer je preko majke vukao porijeklo od Kira Velikog. Moderni povjesničari smatraju da je bio sljedbenik zoroastrizma. Ostao zapamćen po perzijsko-grčkim ratovima, svoju vojsku je zvao vojskom “tisuću naroda”, a važili su za najbolje borce antike. Dovršava gradnju Perzepolisa, remek djela antičke arhitekture. Ubijen je u dvorskim spletkama, na prijestolje dolazi njegov sin .

Grčka Arhajska skulptura Grci su izrađivali skulpture od

drveta, bronce, kamena i bjelokosti. Ovo je glava jednog zavjetnog dara sa Atenske Akropole, koja pripada tijelu jahača na konju.

Čuven je po stilizirano izrađenoj frizuri i bradi koja je izrađena do u detalje. Vide se tragovi bojenja očiju.

Bademaste oči, istočnjačka frizura, arhajski osmjeh, izvjesna ukočenost u stavu - sve su to karakteristike grčke umjetnosti u vrijeme urbanog razvoja, prvih zakona na ploči, te monumentalne arhitekture i skulpture. Rampinov jahač, oko 550 pr. Kr.

(fragment) visina glave 27 cm., Louvre, Paris

Etrurska umjetnostEtrurski umjetnik koji je u 5 st. p. n. e. učinio ovaj sarkofag

u terakoti, prikazao je jedan svakodnevni prizor: supružnički par u polu ležećem položaju. Posebnost čine portreti pokojnika koji imaju izražajne oči i osmjeh koji podsjeća na arhajski. Površina je obojena živim bojama.

Klasični grčki portret Hera je vrhovna starogrčka

božica braka, pandan joj je u rimskoj mitologiji Junona.

Božica je često štovana a svetište joj je bilo između Argosa

i Mikene gdje su se održavale svečanosti.

U svetištu Herinog hrama pronađena je ceremonijalna glava koju je isklesao Poliklet, predstavnik kiparstva visoke klasike.

Poznata je njegova teorija o proporciji ljudskog tijela koju on iznosi u djelu “Kanon”. Idealizirani portret prikazuje mladu, nasmijanu Heru sa skromnom tijarom u kosi. Glava Here, Poliklet, mramor,

423. pr Kr., Nacionalni muzej, Atena

Mauzolej prvog kineskog cara Otkriveni 1974. g. pri kopanju bunara, ovi

kineski vojnici u prirodnoj veličini i konji od bojane keramike pohranjeni su u mauzoleju kralja Qin Shi Huanga godine 210. pr. Kr., kao vojska koja ga je trebala štititi nakon smrti. Po veličini mauzolej je veći od Velike piramide u Egiptu i najbogatiji carski mauzolej u povijesti čovječanstva. Najveći je vojni muzej pod zemljom i osmo svjetsko čudo. Mauzolej se nalazi u blizini grada Xi'ana, u zapadnoj Kini. Ovaj gigantski projekt nastao je za vrijeme dinastija Qin i Han (europ. Kina). Svaki lik ima posebnu frizuru, oblik i izraz lica. Neki vojnici djeluju ozbiljno ili ljutito, neki ljubazno, treći, sa uređenim brkovima, čak i veselo a svi gledaju na istok. Teško je naći dva ista lica. Preci loze Qin bili su nomadi i dobri poznavatelji konja.

Vojni zapovjednik, bojanakeramika, 210. pr. Kr.

Apoksiomenos - helenistička kopija

Apoksiomenos, portret atleta, bronca II ili I. st pr. Kr. Izronjen 1999. u moru kraj Lošinja. Pretpostavlja se da je varijacija na Lizipovu temu,

helenistička kopija. 2007. dobio nagradu Europa Nostra, nagradu EU za zaštitu baštine.

Keramika kulture Moche u Andama

Portretna posuda, keramika, 150.p.n.e.- 800. n.e., Muzej Pariz

Razvoj andske civilizacije Južne Amerike, sa središtem u Peruu, bio je u grubim potezima paralelan s razvojem u Srednjoj Americi.

Portretna posuda odlikuje se jakom individualnošću i izražajnom snagom. Keramika Moche varira teme i oblike, paleta je reducirana na bijelu i crvenuboju, bež i crna se manje koristi. Budući da je navodnjavanje izvor bogatstva i temelj carstva Moche kultura je u umjetničkim djelima naglasila bitnost protoka tekućine.

Andsko kiparstvo obuhvata i remek-djela nakita i radova u zlatu.Inke su bili ratnici a ne umjetnici.

Rimsko slikarstvoU helenističkom periodu rimske umjetnosti zidno slikarstvo

doživljava procvat, naročito na prijelazu iz stare u novu eru. Tipičan primjer ovog slikarstva je slikarstvo Pompeja (sačuvano erupcijom

Vezuva 79. g. n. e.) Vitruvije je dao najviše podataka o materijalima i metodi slikanja u to vrijeme.

Portret žene, mozaik, 50. pr. Kr. Pompeji, Nacionalni arheološki

muzej, Napulj

Ovaj jedinstveni podni mozaik izrađen od raznobojnih kockica mramora ili tesera predstavlja portret mlade žene iz plemićke obitelji.

Autor mozaika pokazao je svoju vještinu u razvijanju boja i oblika, ističući kontraste svjetla i sjene. Ovaj vid umjetničke produkcije povezan je sa rimskom portretnom tradicijom izlaganja portreta obitelji u atriju kuće.

Mozaik kao način ukrašavanja zidova u rimskoj umjetnosti, dobiti će posebnu važnost u razdoblju Bizantskog Carstva (10.stoljeća), kada će postati svuda prisutan u carskim i sakralnim građevinama.

Portret žene iz Pompeja

Portret dječaka, enkaustika, II st.,

muzej New York

Enkaustika koristi mljeveni pigment boje i vosak koji se metalnim štapićem nanosi na podlogu od drveta, mramora ili bjelokosti i zahtijeva brzo slikanje.

Ova tehnika je dozvoljavala slikanje od neprozirnih i gustih pa sve do prozirnih namaza.

Prve portretne slike i nakon 1900 godina djeluju svježe i mistično.

Sa Faiyoumskim portretima završava era portretiranja mumija.

Fayoumski portret

Starorimska skulptura kod nas

Heraklova glava iz Aequuma (Čitluk), II st.; Glava iz Salone, kamen, II st.

Portret Plautile, Karakaline žene sa maštovitom frizurom predstavlja jedan od najljepših portreta u rimskoj kamenoj skulpturi. Heraklova glava pronađena u Čitluku 1860.,čuva se u arheološkoj zbirci franjevačkog samostana.

Karolinška renesansa

Papa Paskal I, mozaik, 817-824., Santa Prassede, Rim

Zahvaljujući djelovanju bizantske umjetnosti talijansko slikarstvo slijedi predaju, pa i onda kad su se pape udaljile od Konstantinopola zbog ikonoklastične rasprave. Umjetnost mozaika je ponovo oživjela u Rimu na početku 9. st, naročito djelovanjem pape Paskala I. prilikom ukrašavanja crkve sv. Prassede. Ovo oživljavanje ranokršćanske umjetnosti i arhitekture odgovara razdoblju Karolinške renesanse.

Među likovima svetaca ističe se dostojanstveni lik pape Paskala I,

s modelom crkve i s četverokutnom aureolom živa čovjeka. Izviše njega na grani stoji ptica feniks s aureolom, simbolom ponovnog rođenja.

Starohrvatska skulptura .

Poznato je petnaestak tumačenja a trenutačno prevladava mišljenje Igora Fiskovića da taj pomalo nezgrapan prikaz svojstven ranom srednjem vijeku prikazuje kralja Petra Krešimira IV.

No nisu u budućnosti isključena ni neka druga tumačenja.

Likovnim izrazom plutej (oltarna ploča) krstionice pripada starohrvatskoj skulpturi 11. st.,

a prikaz portreta hrvatskog vladara ima neosporno nacionalno značenje.

Lik hrvatskog vladara, 11.st., kameni reljef., Krstionica Stolne crkve, Split

Bizant

Krist pantokrator,13.st., dio mozaika Deisis, crkva sv. Sofije, Carigrad

Bizant je država sjajne kulture. Likovna umjetnost, koja je obilježena desetostoljetnim kontinuitetom i rimskim temeljima, dobiva sve više utjecaja s istoka. Nastavlja se izrada freski, mozaika i zidnog slikarstva, javljaju se ikone.

Bizantski su mozaici šareni, i na njima se najčešće

prikazuju sveci i vladari, svi mozaici imaju zlatnu podlogu.

Gubi se treća dimenzija i javljaju se likovi jednakih lica. Prisutan je produhovljeni ideal ljepote: srcoliki oblik lica, mala usta, dug tanak nos i ogromne oči.

Njemačka gotička skulptura

Prozvana “Njemačkom ikonom” ova gotička skulptura svjedoči o ljepoti i ženstvenosti na realističan i moderan način. Skulptura se oslobađa arhitektonskog okvira, javlja se osmjeh.

Obojenost ove kamene skulpture pojačava individualni izraz i ljudsku toplinu portretirane osobe.

Skulptor ne radi po modelu, povijesna ličnosti je živjela u 11. stoljeću.

Kraljica Uta iz Naumburga, oko 1245., kamen, Naumburška katedrala

Giotto di Bondone - talijanska gotika

Giotto je bio prvi veliki slikar gotike u Italiji, smatra ga se pionirom talijanskog slikarstva- uzor je renesansnim slikarima.

Portret Dantea prije progonstva u kapeli palače Bargello, sada muzej u Firenci.

U multidisciplinarnom projektu talijanskog antropologa Giorga. Grupponi sa univerziteta u Bologni, uspjela je rekonstrukcija fizionomije Dantea i Giota do detalja. Dante Alighieri, oko1302. Bargello, Firenca (najstariji Danteov portret, nedavno temeljito restauriran)

Simone Martini

Sv. Elizabeta Ugarska, freska Blagovjesti, sijenska škola, 1322-1326. ,crkva sv. Franjo Asiški, Asizij

Simone Martini je utemeljitelj

sijenske slikarske škole. Oslobodivši se bizantske likovne tradicije slikao je svijetlim rafiniranim bojama kasnogotičkog stila biblijske i svjetovne scene.

Na poziv pape boravio u Avignonu i družio se s Petrarkom (oslikava

njegov Vergilijev kodeks), iz tog razdoblja su sačuvana dramatična djela.

Na prikazu se vidi Sv. Elizabeta, kćer ugarsko-hrvatskog kralja Andrije II. koja je umrla u 26.g., kasnije proglašena svetom.

Svoja najveća djela Martini je naslikao u donjoj bazilici u Asiziju ta djela su ujedno najljepši primjer zidnog slikarstva 14. stoljeća.

Autoportretna bista,1375-85. god., Sv. Vid, Prag

Cjelokupan kiparski ukras Sv. Vida u Pragu nastao je po Parlerovoj zamisli a djelomice i od njegove ruke: nadgrobni spomenici, portretna poprsja u triforijima katedrale nastala su sredinom 14. st. gdje je ostvaren srednjoeuropski portretni ideal u kiparstvu. Parlerova radionica je podarila suvremenicima osim realističnog akcenta i materijalno čvrst volumen.

Petar Parler

Čuveni dvostruki portret supružnika naslikan je u tehnici slikanja uljem, koju je izumio slikar flamanske renesanse, Jan van Eyck.

Na slici je prikazan stvarni svijet visoke buržoazije, bez uljepšavanja, spojen sa uzvišenim trenutkom religioznog vjenčanja.

Temeljno djelo za velike nizozemske slikare poput van Gogha. Portret Arnolfinijevih, ulje na drvu,

1434., Nacionalna galerija, London

Jan van Eyck

Botticelli - Poklonstvo kraljeva

Del Lamino Poklonstvo kraljeva, oko 1475., Uffizi, Firenza

Sandro Botticelli Del Lamino Poklonstvo

Autoportret (asistenca), oko 1475., Uffizi, Firenza

Na slici “Poklonstvo kraljeva” koju je naslikao Sandro Botticelli u tonovima toplih boja, sredinom 15.st., susrećemo se s pojmom

asistence. Ovu sliku je naručio Del Lama,

čovjek vrlo izraženih društvenih aspiracija kao izraz bliskosti s moćnom obitelji Medici, čiji se portreti na ovoj slici vide u ulozi biblijska tri kralja. Među brojnim prikazanim vjernicima Botticellia prepoznajemo na desnoj strani slike.

Sebe je naslikao kako gleda u promatrača, što je bio običaj na autoportretima onoga doba.

Franjo Vranjanin “Schiavoni”

Portretne biste Eleonore i Beatrice Aragonske, mramor, 1471.na crtežu Ipolita Maria Sforza, majka Isaballe Aragonske

Rođen u Vrani kraj Zadra oko 1430. god. školovan u Zadru, Šibeniku i Dubrovniku.

Ne pripada niti jednoj regionalnoj školi. Najsenzibilniji ranorenesansni kipar. Poznat je po bistama aragonskih princeza Beatrice i Eleonorena na kojima je razvio vrlo osobit stil.

Umjetnost mu je snažno prožeta petrarkizmom. Bio je na svoj način Simone Martini svoje epohe

Dama s hermelinomNakon kasne antike portret, potpuno zanemaren slikarski žanr, doživljava procvat u 15.st. Slikarstvo

rane renesanse otkriva perspektivu i anatomiju. Moćni kneževi i bogati trgovci poželjeli su

ovjekovječiti svoje likove, lica koja su smatrana ogledalom duše. Veliki majstori te epohe su

idealizirali svoje modele u skladu s vremenom. Renesansno vrijeme i pojava Leonarda da Vincija

simbol su najkreativnijeg razdoblja u povijesti umjetnosti. Na Milanskom dvoru Leonardo slika

naručeni portret Cecilije Gallerani, žene izuzetnog duha i ljepote, utjecajne ljubavnice milanskog kralja

Lodovica Sforze.

Torzo sedamnaestogodišnje

djevojke je okrenut ulijevo, a položaj glave i pogled udesno, što pojačava dinamičnost kompozicije, koja je geometrijski uravnotežena.

Cijela kompozicija je načinjena od polukružnih poteza izuzev izreza na haljini i trake na čelu koji odražavaju geomertijske oblike, kao renesansni ideal ljepote.

Hermelin je bio heraldički znak obitelji Sforza.

Slika je vlasništvo plemićke obitelji Čartorski i jedno od najvrjednijih djela koje posjeduje Poljska država.

Dama s hermelinom, 1490. god., ulje na drvu, Krakow

Leonardo da Vinci

Albrecht Dürer

Autoportret iz posljednje faze, bakrorez, jedan od najboljih

Autoportret (kad je autoru 13 godina), olovka, 1484. Albertina, Beč

Albrecht Dürer - prvi autoportreti Pratimo razvoj umjetnika i promjene u crtačkom i slikarskom izrazu

kroz autoportrete koji su nastali kad je autoru 13. god.(olovka), 22., 26 i 28 god.(ulje), te iz posljednje faze u tehnici bakroreza.

Dürerovi autoportreti iz 1493.,1498. i 1500., ulje na pergameni i drvu

David, mramor, oko 1504., Firenca

Umjetnik kreativan poput

Michelangela prikazuje Davida, lik čovjeka ranjivog u svojoj golotinji, dok njegov ukočen i prijeteći pogled utjelovljuje terribilita, obilježje svih Michelangelovih djela, koji daje psihološku dimenziju uzvišenosti, unutar savršenstva kiparskih oblika.

U stavu biblijskog lika, kipar upotrebljava kontrast između zaštićene, božanske prirode i ranjive, nemirne prirode izložene silama zla.

U ovom djelu, genijalni renesansni umjetnik je ujedinio snagu i bijes, smirenost i napregnutost.

Michelangelo

Matthias Grünewald

Autoportret, Sv. Ivan Evanđelista, 1512-15., Izenheimski oltar, Muzej Unterlinden, Colmar

Gotika i početak renesanse, njemački slikar i Dürerov suvremenik.

Baldassare Castiglione, Raffaello Santi zvan Rafael,

1514. -1515. ulje, Louvre

Talijanski slikar i pjesnik visoke

renesanse zanesen klasičnom ljepotom i harmonijom. Bio je i ostao uzor mnoštvu sljedbenika.

Ovo je jedan od najistaknutijih portreta u Rafaelovom opusu.

Poznata je slikareva čistoća crteža i jasnoća kompozicije, vedrina kolorita i neposrednost u portretnom prikazu.

Topla sivo-bež gama boja okvir je

tako modernom, intenzivnom i prodornom pogledu koji dominira u monokromatskoj skali boja.

Raffaello Santi

Tiziano Vechelli Tizian je jedan od najsvestranijih

slikara podjednako vješt u portretima kao i u pejzažima. Njegovi portreti ne predstavljaju samo fizički izgled čovjeka već i onu cijelu auru koja ga čini osobom kakva jest.

Najvažniji i najutjecajniji umjetnik na prijelazu iz renesanse u barok, Tizian stoji na čelu venecijanske slikarske škole u 16. st. Punih šezdeset godina je uživao status državnog slikara Mletačke republike. U kasnoj fazi stvaralaštva glavni fokus je žena i njezino senzualno tijelo, putenost.

Autoportret (rani) 1512., ulje, kompoziciju će kasnije Rembrandt koristiti za svoj

autoportret

Julije Klović

Autoportret, minijatura, 16. st.

Slikar minijaturista 16. stoljeća čiji je

slikarski opus pun kreativnih rješenja i artističke vještine. S 18. godina odlazi u Veneciju gdje uči slikarstvo od Rafaelovog učenika Giulija Romana.

Boravi poslom u Mađarskoj do1526. kada se vraća u Rim. Po povratku radi diljem Italije.

U dodiru je s Michelangelom, Vasarijem, Bruegelom, kao i s El Grecom koji ga je u dva navrata portretirao.

Njegove minijature i rukopisi se čuvaju u Beču, Londonu i New Yorku (Officium Virginis) a u našoj zemlji se nalazi samo”Gloria in excelsis deo”.Ova raskošna djela i bogati Klovićev opus, donose mu ugled kod suvremenika i česti naziv “Michelangelo minijature” a molitvenik obitelji Farnese “sikstinskom kapelom “ džepnog formata. Klović je stvorio remek djelo minijature svjetskih razmjera.

Jedno od najpoznatijih djela Archimboldove manire zacjielo je slavni alegorijski portret. Car Rudolf II., veliki ljubitelj umjetnosti, razumio je veličinu umjetničkog djela na kojem mu je nos prikazan kruškom, habsburške usne su od trešanja, obrazi jabuke, oči višnje, kapci mahune graška, glava ovjenčana plodovima jeseni kao lovorovim vijencem. Ova zabavna, svježa i inovativna kompozicija donijela je slikaru plemićki naslov 1592., godinu dana pred slikarevu smrt.

Car Rudolf II kao Vertumnus, 1590., ulje na drvu, Balsta, Švicarska

Giusepe Archimboldo

Domenicos Theotokopoulos - El Greco

Domenicos Theotokopoulos, zvani “El Greco”, porijeklom grk sa Krete u mladosti se bavio oslikavanjem Bizantskih ikona.

Predstavnik je španjolske renesanse i manirizma.

Njegova djela obiluju fantazmagoričnom pigmentacijom

a njegovo slikarstvo je nadahnulo slikare ekspresionizma i kubizma.

Autoportret, 1600., ulje, New York Portret J. Klovića, ulje, 1570., Napulj

Michelangelo Merisi da Caravaggio Protekla su četiri stoljeća od smrti

Caravaggia, velikog lombardijskog slikara, utemeljitelja baroknog slikarstva, za čija djela ljudi čekaju u redu satima da bi ih vidjeli.

Caravaggio revolucionarno ukida tradiciju i uvodi princip inverzije gdje svjetlu odgovara tama i obrnuto.

Portret Narcisa i cijelo tijelo po vertikali se zrcali u odrazu. Tema je jednaka sadržaju slike tj. njenom oblikovnom načelu.

Taj prenaglašeni kontrast kijaroskura nosi naziv tenebrizam. Njime slikar postiže snažnu dramu svojih likova a najbolji primjer je slika “Pozivanje Sv. Mateja”.

Talijanski antropolozi zadnjih godina intenzivno rade na utvrđivanju smrti prvog baroknog slikara.

Narcis na izvoru, ulje, 1599., Palača Barberini, Rim

Diego Velázquez Najslavnija ostvarenja su dva portreta na kojima Velázquez prikazuje svog

slugu maura – Juana de Pareja (slikar) a drugi - papu Inocencia X. Utjecaji vode do Tiziana i Rubensa u tretmanu tonova i kombinacijama boje.

Impresionistički potezi Velázquezova kista, biti će pravo nadahnuće za mnoge moderne europske slikare, koji ga nazivaju “ocem novog doba”.

Juan de Pareja, ulje, 1649., New York; Papa Inocencije X, ulje, 1650, Rim.

Autoportret sa širom otvorenim očima (u dobi od 24 godine),

1630. god., bakropis, Amsterdam

Rembrandtovi rani bakropisi pokazuju studije glave, portrete i autoportrete. Portretira na način da proučavajući psihu eksperimentira pokazujući svoje: veselo, ljutito, iznenađeno, ili začuđeno lice. Komponira režući gornji dio glave s kapom, te na taj način pojačava psihološki izraz portreta, tako karakterističan za razdoblje baroka.

Detalj bakropisa pokazuje da svaki zarez i obris ima svoj reljef koji se može prstom opipati, što ovom djelu daje posebnu ljepotu i čar.

Ovo remek djelo je jedina verzija bakropisa, veličine 5,1 x 4,6 cm.

Rembrandt Harmenszoon van Rijn

Gian Lorenzo Bernini

Zanos sv. Terezije, 1645-52., mramor, Sv. Marija od pobjede, Rim

Talijanski kipar, graditelj i slikar, glavni predstavnik baroka u Rimu i jedan od najznačajnijih baroknih umjetnika uopće. Berninijeva djela su nadahnuta antičkom grčkom skulpturom a mitologija je čest motiv njegovih radova. Remek djelo u kapeli Cornaro čini figuralna skupina koja predstavlja vizionarski svijet mistične svetice. Prikazan je trenutak pojačanih emocija kada se anđeo priprema strijelom probosti srce Terezije. Ona se u transu, zatvorenih očiju i blago otvorenih usta lagano svija dijagonalno unatrag. Obris je dokinut a kontura postaje slikarska. Kamene površine trepere, plohe su u potpunosti pokrenute, dematerijalizirane, da bi očvrsnule u slikarskoj kvaliteti.

Tripo Kokolja Tripo Kokolja (Perast 1661-Korčula

1713) bio je hrvatski kasnobarokni slikar i jedan od najznačajnijih baroknih slikara u Dalmaciji. Školovao se u Italiji.

Najveći dio života provodi u Perastu, Boka kotorska, gdje je oslikao crkvu Gospe od Škrpjela sa slikama koje veličaju život Blažene Djevice Marije i njezinu ulogu u povijesti spasa. Naručitelj je bio utjecajni nadbiskup Andrija Zmajević.

Umjetnički domet je ostvario slikajući religioznim teme u tehnici ulja. Naslikao je nekoliko portreta suvremenika i svoj autoportret koji nosi veliku dokumentacijsku i ikonografsku vrijednost.

Autoportret, oko 1690.,ulje na dasciMuzej, Perast

Gian Batista Tiepolo

Posljednji je veliki predstavnik venecijanske slikarske škole, jedan je od najistaknutijih predstavnika talijanskog baroka i rokokoa, virtuozni majstor perspektive i iluzionizma.

Nakon 1750. glas o slikarstvu se proširio Europom.

Tiepolo je pored impresivnog broja fresaka i velikog broja oltarnih slika naslikao brojne štafelajne slike svjetovnog karaktera, portrete, brojne karikature, crteže i bakropise.

U priči o Europi naslikao je svoj portret uz portret sina Giandomenica.

Autoportret, G.B. Tiepolo, (detalj)

Jean – Antoine Wateau

Pierrot, Antoine Wateau, ulje, 1719, Louvre

Jean - Antione Wateau jedan

je od najistaknutijih predstavnika francuskog slikarstva 18. st. smatra se začetnikom rokokoa.

Njegov kozmopolitski ukus i senzibilnost , iznjedrio je ljupku melankoliju na licu Harlekina (Pierrota) koji će imati svog sljedbenika u Renoiru.

Fantazmagoričnost i dvosmislenost žanr-scena oslikavaju proturječnosti Wateaovog vremena.

Antonio Canova Antonio Canova je bio jedan od

najcjenjenijih kipara u razdoblju neoklasicizma krajem 18. i početkom 19. stoljeća, kada se umjetnost još jednom okrenula antičkim uzorima.

Dug je bio put od kipareve zamisli do ostvarenja.

Canova bi napravio skicu, potom izrađivao model, zatim bi izradio gipsani model u stvarnim razmjerima zamišljene skulpture. Na osnovi gipsanog modela radilo se u mramoru. Tek tada je forma dobivala prozračnost bisera; površina mramora je glačana sve finijim kamenom plavcem a, da bi se ublažila njegova bjelina, svijetlim voskom.

Bista Napoleona, mramor, 1810., Ermitaž, Petrsburg

Francisco Goya y Lucientes Španjolski slikar i graver, koji je izvršio

utjecaj na impresioniste, otac modernog slikarstva. Vrhunac postigao u portretu.

Autoportret, ulje, 1800; Maya na balkonu, ulje, 1808-12.

Engleski romantizam - Turner Studirao je na Londonskoj Royal

Academy i nastavio raditi kao jedan od njenih profesora.

Njegovo izvanredno viđenje prirode i vizionarski stil značajno su utjecali na slikarstvo impresionista, postimpresionista, apstraktnog slikarstva Paula Kleea i td.

Zajedno s Constableom zaslužan za novi pristup pejzažnom slikarstvu, koji će uvelike utjecati na europsku umjetnost. Autoportret, William Turner,

ulje, 1799.

Theodore Gericault - rani klasicizam

Starica,opsesivna zavist, 1822., ulje, Lyon

Poznat po radikalnom djelu “Splav Meduze” kojim je afirmirao početke romantizma, naslikavši strašni prizor po istinitom događaju.

Njegovi sugestivni i ekspresivni portreti mentalno oboljelih osoba: Luđak kleptoman i opsesivna starica utjecao na pojavu realističnog izraza Gustava Curbeta.

Bio je veliki ljubitelj konja te animalizma, ostvario je veliki broj crteža i grafika.

Gustav Courbet Samouki slikar i utemeljitelj škole

realizma, u vrijeme radikalnog akademizma, jedan je od prvih koji su slikali u prirodi.

Odbijen na Salonu 1855.,samostalno priređuje izložbu u baraci pod nazivom “Paviljon Realizma” i sastavlja Manifest realizma.

Odbacio je slikanje romantičnih pejzaža i idealiziranje ljudi i prirode, izvršivši presudan utjecaj na europsko slikarstvo sredinom 19. st. Autoportret, ulje, 1847.

Louis Dagerre

Autoportret Roberta Corneliusa, dagerotipija, 1839.

Francuz Louis Dagerre je patentirao prvu fotografiju i za to dobio doživotnu mirovinu od francuske vlade.

Autoportretna fotografija Roberta Corneliusa izrađena je procesom dagerotipije.

Na stražnjoj strani piše: “Prva svjetlosna slika ikada snimljena”.

Utamaro i Hokusai - japanizam

Portret žene, Utamaro, drvorez,19.st; Dvije žene, Hokusai, drvorez, 19.st.

Japanski drvorezi intenzivno su kolali prostorom zapadne civilizacije polovinom 19.st. Nužno su utjecali na

impresioniste, bečku secesiju i dizajn plakata te su ključan element za razumijevanje razvoja moderne zapadne

umjetnosti.

Afrička skulptura Afrička umjetnost ima dugu

tradiciju, iako nije razrađen njen povijesni slijed.

Glavni umjetnički oblici su skulptura i maska. Većina djela ima religijsku ili obrednu namjenu. Najrazvijenija tehnika je drvena rezbarija.

Afrička maska može predstavljati duh pretka, ili dekorativni element. Materijali su: drvo, biserje, slonovača i školjke.

Maska iz Gabona XIX st. Afrika, Louvre, Paris

Vjekoslav Karas Vjekoslav Karas je bio naš

talentirani i školovani slikar koji je posjedovao autonomni stil neorealizma.

Njegovo djelo “Rimljanka s lutnjom” predstavlja najbolje djelo hrvatskoga slikarstva polovice 19. st.

Kompozicija je tehnički dotjerana i skladna pa se može govoriti o neorenesansnoj koncepciji kompozicije.

Rimljanka s lutnjom, ulje, 1845-7., Hrvatski povijesni muzej, Zagreb

Edouard Manet

Berthe Morisot, ulje, 1872.

Proslavio se djelima Doručak

na travi i Olimpija, koje su izazvale kulturni skandal u drugoj polovici 19.st.

Umjetničko priznanje dobiva tek u kasnim godinama kada su njegovi portreti postali izuzetno traženi.

Jedna od njegovih posljednjih slika izložena je na Salonu 1881. kada je Manet dobio Orden Legije časti.

Claude Monet

Camilla i Jean Monet u šetnji, 1875., ulje, Washington

Francuski slikar koji se smatra vodećom figurom u razvoju impresionizma, pokreta u kojem su slikari istraživali prirodu slikajući na otvorenom.

Sam naziv dolazi od jedne njegove slike Impresija (utisak) ili izlazak sunca. U mladosti se zanima za karikaturu, slika portrete obitelji i lokalnih prizora te portrete stanovnika Le Havrea.

Upoznaje Maneta i njegov način slikanja. Paleta postaje svjetlija i tonsko slikarstvo postepeno prelazi u kolorističko, svjetlost je za Moneta bila jedina realnost ovog svijeta.

Monet je prvi slikar koji slika van ateljea i tamo završava sliku, u tu svrhu je imao uređen brodić kojim je plovio po Seini.

Izlaže s Rodinom. 1900. Postaje slavan. Gradi treći atelje u Givernyu i slika 12 velikih platana lopoča, gubi vid.

Renoirova umjetnost u cijelosti nadilazi granice impresionizma.

Slike su mu prožete čistom radošću bezbrižnog života. Jedan je od najvećih kolorista svih vremena.

Česti motivi su portreti djece, djevojaka i kupačica.

Poznat je po ružičastom okeru i modrim tonovima.

Dvije sestre, 1881. god., ulje.

Auguste Renoire

Degas Degas je rođen u Parizu u imućnoj obitelji. Već sa 15. godina

zanima se za karikaturu. Sa 18. se ozbiljno počeo baviti slikarstvom pretvorivši svoju sobu u atelje, ali od njega se, kao

od plemića, očekivala akademska naobrazba. Nakon putovanja po Italiji i studija na akademiji u Parizu, obogaćuje svoje iskustvo. Na početku slika povijesne scene i portrete

svojih prijatelja u ulju. 1870. počinje slikati u pasteli i temperi, zanimao ga je pokret tijela koji je prikazivao točno i realistički a

pritom su na njega uticali japanski drvoresci Utamaro i Hokusai. 1872. je počeo crtati i slikati plesačice, a bavio se i sitnom plastikom. U svojem izrazu je uspio uhvatiti, sažetim i

lepršavim pokretom, trenutno raspoloženje, a njegovo duboko osjećanje karaktera ljudi i naizgled slučajnim prizorima daje

odgovarajuću težinu.

Kupačica, bronca, 1886.

Balerine,

pastel, 1872-4.

Autoportret, minijatura ulje, 1863.

Edgar Degasslikar

grafičar i kipar

Auguste Rodin

Nakon veličanstvenog Michelangela, likovna umjetnost je dobila njegovog nasljednika u francuskom kiparu Augusteu Rodinu. On

je tvorac moderne skulpture koji je u svojim djelima objedinio naturalizam i impresionizam. Ono što su za slikarstvo učinili Monet

i Manet, to je za kiparstvo učinio nezaboravni Rodin.

Brončano doba, bronca, 1876.

Rodin

Građani Calaisa, bronca, 1888.

Neke svoje narudžbe pretvorio je u snažne umjetničke kreacije. Grad Calais je naručio skulpturu koja je trebala opisati događaj iz srednjevjekovne prošlosti grada. Rodin je ovaj zadatak riješio tako da ga je postavio nisko, na razini promatrača, a ne na pijedestalu, želeći izbjeći reprezentativnost. Rodinovo rješenje u slobodim formama kosi se sa tadašnjim tradicionalnim poimanjem kiparstva. Bio je negiran i osporavan za svojega života. Njegovo epohalno otkriće osnovnog kiparskog materijala -gline i modeliranja prstima i rukom, slijedili su mlađi naraštaji kipara - njegovi učenici.

Medardo Rosso

Nasmiješena djevojka, 1890., vosak preko gipsa.

Prijateljstvo s Rodinom nije dugo trajalo, svega četiri godine. Kroz suradnju i druženje došlo je do razmjene radova. Rodin daje jedan svoj torzo Rossou a Rosso njemu Nasmiješenu djevojku. 1898. je došlo do oštrog raskola među dvojicom kipara.

Rosso u svojim portretima djece, koja prevladavaju u njegovom opusu, posebno naglašava psihološku i latentnu energiju. Događa se pomak pozornosti od materijalnog ka duhovnom. Eliminacija konture i dematerijalizacija pod utjecajem je impresionista, njegovo je kiparstvo na granici između kiparstva i slikarstva. Rossoov rad posebno cijene futuristi i Bocconi.

Umberto Boccioni

Majka, 1906., pastel Majka, 1909. ulje/platno Anti-graceful, 1913. bronca

Talijanski kipar i slikar, antitradicionalist,njegova djela izražavaju novu estetiku dinamizma, pokreta i brzine. Svojoj majci posvećuje 44 rada u

svim tehnikama. Supotpisnik je futurističkog manifesta.

Paul Cézanne

Autoportret , ulje, 1879.

Težeći sintezi oblika i tonova, oblik je sveo na ploštine, pri tome se držao vlastite premise da je u prirodi sve oblikovano prema geometrijskim tijelima kugle, valjka i stošca; po tome je prethodnik kubizma i apstraktnog slikarstva.

Motivi njegovih slika su bili raznoliki a uvijek je izdizao poetsku vrijednost objekta i njegovog značenja.

Ostavio je golem opus u crtežu, akvarelu i ulju a najčešće teme su pejzaži, mrtve prirode i portreti.

Georges Seurat Sposobnost Seurata da ekstrahira formu bez konturne crte čini da mu crteži

sjaje kao uljana platna. 1884. će naslikati kupače u tehnici poentilizma ili divizionizma, a već 1884-6. slika Popodne na Grande Jatteu, Chicago. Ova

velika platna koja će antipicirati pixele, učinit će ga slavnim.

Mladić sjedi, crtež olovkom-1883; Kupači (detalj), 1884, ulje na platnu, London, National Gallery

P

O

E

N

T

I

L

I

Z

A

M

Paul Gauguin Postoji komplementarnost

između dva slikara postimpresionizma - van Gogha i Gauguina. Zajedno su proveli devet tjedana 1888. na jugu Francuske, u Goghovoj “žutoj kući”. Njihovo druženje je obilježeno traumom, a nakon “incidenta s uhom” Gauguin se vraća u Pariz.

Gauguin je sa 35 godina napustio bankarski svijet da bi se posvetio slikanju nedirnute civilizacije Južnih mora kojeg je nazvao - simbolizam. Autoportret (karikaturalni),

Paul Gauguin, 1889.

Vincent van Gogh Od 1886-89 izradio je 12 autoportreta, pored suncokreta to su

mu najcjenjenija djela na burzi umjetnina, Slikar koji za života nije prodao niti jedno svoje djelo, danas dostiže cijenu i do

100 mil. dolara. Smatra ga se utemeljiteljem ekspresionizma.

Autoportret, van Gogh, 1889. ulje na platnu

Egon Schiele

Autoportret, 1911., gvaš, akvarel i tinta na papiru

Imao je kratku, intenzivnu i produktivnu karijeru. U dobi od 24, godine naslikao je preko 300 ulja i nekoliko tisuća crteža na papiru. Prevladavaju ljudske figure, a autoportreti iz 1910-18 u tehnici akvarela kompleksni su prikazi izmučenog lica tamnih očiju, otvorenih usta, slikani s nekoliko nijansi smeđe boje i crvene tinte.

Majka i dijete, crtež olovkom,

1918.

Gustav Klimt

Mada Primavesi, 1913., ulje na platnu

Austrijski simbolistički umjetnik drugo dijete u umjetničkoj obitelji češkog emigranta - gravera.

Djetinjstvo proveo u bijedi. Glavni je pri osnivanju

secesijskog stila u Beču. Ima bogatu klijentelu, dame iz

visokog društva. U svom opusu miješa povijest i mitologiju. Umro malo prije propasti carstva.

Slava Raškaj

Slava Raškaj je jedno od najznačajnijih imena hrvatskog slikarstva s kraja 19. i početka 20. st.

Njezini su akvareli satkani takvim velikim talentom i umijećem da izgledaju kao genijalni dječji crteži.

Slava je reformatorica akvarela. Između slikarskog duha i slikarskog

materijala u akvarelima Slave Raškaj postignuto je takvo organsko jedinstvo da se ti akvareli mogu smatrati upravo uzorom suradnje doživljaja i izraza.

Autoportret, akvarel,oko 1902-1906.

Milan Steiner

Autoportret, bakropis, oko 1916-1918.

Kao što autobiografski zapisi u književnosti predstavljaju piščevu spoznaju samoga sebe, tako u likovnim umjetnostima tu ulogu nose autoportreti.

Milan Steiner, rođeni Sisčanin, često nazivan “vilinim konjicem hrvatske moderne“ ostavio je nekoliko autoportreta od kojih je najpoznatiji nedatirani bakropis nastao u periodu oko 1916-18.g.

Prikazujući kroz samospoznaju svoj intimni svijet, Steiner je postigao autentičnost i visoku duhovnu razinu u svom likovnom izrazu.

Bjeloruski slikar židovskog

porijekla karakterističan je po autonomnom opusu, izrazom se nalazi između nadrealizma i kubizma, smatra ga se slikarom duše.

Tema dvojnog portreta je intimna, par zaljubljenih gleda u istom smjeru, djelo posjeduje šagalovsku posebnost - jedan sanjarski prikaz ljubavi.

Chagallova mašta je revolucionirala umjetnost, 1918. dobiva prvu monografiju, smatra ga se najutjecajnijim slikarom svog naraštaja.

Umro je kao iznimno cijenjeni međunarodni umjetnik.

Ljubavnici u sivom, 1916., ulje na papiru, Pariz

Marc Chagall

Ernst Barlach

Pjevač, 1928., bronca,

Dok su ostali istraživali egzotične kulture, kipar Barlach je istraživao vlastitu, kulturu njemačkog radnika. Prisutna je ekspresija i zainteresiranost za probleme čovjeka.

Napušteni, 1930., crtež

Osvetnik, 1914.

bronca

Paleta mu je jednostavna, svedena gotovo na minimum.

Njegov veliki autoportret iz 1907. god. rađen je sa svega pet boja. To su: crna, bijela, pečena umbra, crveni cinober i kraplak…

Račić je jedan od najjačih talenata našeg modernog slikarstva, njegova se vizija može pratiti kroz 10. god. stvaralaštva. Stvorio je nekoliko slika, portreta i autoportreta u svom kratkom i tragičnom životu.

Retrospektivna izložba ovog slikara ukazala je na potrebu restitucije njegovog slikarskog opusa. Autoportreti, 1906-7.,

Gospođa u crnom, ulje.

Josip Račić

Miroslav Kraljević

Portret djevojčice, ulje,1912. privatna zbirka, Zagreb

U svome repertoaru Kraljević slika portret, akt, pejzaž, mrtvu prirodu, pri čemu slikajući portret postiže svoj autentični izraz.

Velika slikarska erudicija koju je posjedovao, temeljitost, samokritičnost i oštar intelekt učinili su duboki trag na hrvatsko stvaralaštvo 20. stoljeća.

Posljednjih mjeseci 1912. godine Kraljević stvara dva vrsna portreta djevojčice u crvenom i crnom na kojima koristi: Cezanneovu metodu težeći sintezi oblika i kromatski motiv prisutan u ekspresionističkom izrazu.

Vladimir Becić Uz dva prethodnika, slikar Becić je treći protagonista

minhenskog kruga koji su činila četiri slikara izuzetne osobnosti, a koji predstavlja temelj iz kojega će nastati kanon hrvatskog modernizma.

Likovni izraz ovih slikara se temeljio na suvremenom, anti-akademskom odnosu prema radu.

Becićev slikarski izraz od početka je više stremio modelaciji i jasnoći, nego prema lirizmu. Akt djevojke kod stola, ulje, 1907., Moderna galerija,

Zagreb

Oskar Herman

Suzana i starci (detalj), 1969., ulje, MSU, Zagreb

Posljednji od četvorice, onaj o kojem se najmanje govorilo,

iako je pripadao istom krugu hrvatskih slikara, što su ih na umjetničkom školovanju u Münchenu, tada, između 1905. i 1910. god., tamošnji kolege nazvali “hrvatskom školom”, živio je izvan svih klanova, tako da je vrlo kasno bio prihvaćen i shvaćen. Osebujni Herman ponešto je drugačiji od ostale trojice. “Kod njega nema bitnih razlika između predjela i figure, oboje žive osobenim unutarnjim životom prožetim nekom iskonskom starozavjetnom tragikom.”(D. Đorđević). Hermanov izraz nastavljaju neoekspresionisti

(Richter u Njemačkoj) u 80-tim.

Auguste Chabaud

Yvet u haljini, 1907., ulje; Čovjek koji se proteže, 1910.,bronca, Pariz

Francuski slikar i kipar koji je istraživao u fovističkom, kubističkom i ekspresionističkom stilu. Prijateljuje u Parizu s Derainom i Matisseom.

Nije poznat kao njegovi suvremenici već dobiva epitet najboljeg provincijalnog slikara

na početku 20.st. Sudjeluje na Salonu Neovisnih,

živi utjecaj Pariškog noćnog, kabaretskog života.

Dva slikara istražuju 1905, na jugu Francuske, boje su im postale življe, a stil je zadržao određenu shemu: široki potezi, crna za konturu…

Neprirodne žive boje za koje su kritičari dali negativan sud, postati će novi pokret u umjetnosti - Fovizam. Deraine je njegov začetnik.

Pamtiti ćemo ga po vedutama Londona iz 1906.

A. Deraine, Matisse, ulje,1905. A. Matissea, Andre Derain, ulje, 1905.

F

O

V

I

Z

A

M

Henri Matisse

Autoportret, 1900.,tinta na papiru

U umjetnosti 20. st. su dominirala dva čovjeka Picasso i Matisse. To su dvije veličine koje su svojim vizionarskim pohodom promijenila svijet. Poznato je to kako je u Matissovim fouvističkim slikama dar izostavljanja prenaglašen, postoji ”kontrolirana žestina”, ipak prizor zadržava sve bitne plastične forme i prostorne dubine. Matisse je želio,

da gledatelj osjeti neposrednost njegovog slikanja u “radosti življenja” koju će mu pružiti slika. Govorio je o umjetnosti kao o dobrom naslonjaču.

Manje je poznato njegovo grafičko djelo te da je kroz 50 godina napravio 800 grafika; linoreza, litografija, monotipija i drvoreza. Prisutna je intimnost tema kao što su portreti prijatelja, obitelji, lijepih modela i kolega umjetnika.

Pablo Picasso - analitički kubizam

Gospođice iz Avignona, 1907., detalj Maska, regija u Kongu, drvo.

Na tragu Gauguina, fovisti su otkrili privlačnost afričkog i oceanijskog kiparstva i s tom građom upoznali Picassa. U djelu Gospođice iz Avignona srušen je

klasični ideal ljepote, likovi su uglato izbočeni sa snažno razlomljenim linijama na kojima je evidentna sličnost s Afričkom etnografskom baštinom.

Vasilij Kandinski Kandinski je još 1909., za vrijeme studija pomagao pri

osnivanju NUA-e (Nova umjetnička asocijacija) u Münchenu. Godine 1910. Kandinski je vodenim bojama naslikao svoju prvu apstraktnu sliku, te je počeo formulirati svoje važno teoretsko djelo, O spiritualnom u umjetnosti, izdano 1912.godine.

Ostalo je nerazjašnjeno je li on naslikao prvu apstraktnu sliku, kako se često navodi u povijesti umjetnosti.

Bez naziva, akvarel, 1910.

Kandinski - vitez apstrakcije

Zanimljivo je obilježje njegovih ranih pred apstraktnih djela jer su oblici u njima mnogo slobodniji od onih kasnijih u kojima su izrazitiji geometrijski

element, nakon kojih će uslijediti biomorfni stil.

Žuto, crveno, plavo, ulje, 1925, Pariz

Glava žene, Alexei von Jawlensky, 1912., ulje, Berlin

Alexej von Jawlensky naginje

misticizmu i stilizaciji lica. Grupu Plavi jahač osnovali su u

Munchenu 1911. god. parovi: Vasilij Kandinsky i Gabrijele Munter te Marijana Verefkina i Alexej von Jawlensky.

Tih godina je slikar dao ono najbolje u svom opusu -impresivne psihološke studije živih boja.

Kod ovog njemačkog ekspresioniste, nalazimo obilje toplo-hladnog kontrasta boja sa uplivom crne i bijele u ženskim portretima iz 1911-14.god.

Alexej von Jawlensky

Ivan Rendić

Olga Florio, poprsje 1873., bronca reljef; Alegorija uma , Trst, 1886., bronca; Hercegovka, 1902, mramor MG, Zagreb

Nestor hrvatskog kiparstva. Uvršten u postav Moderne galerije u Zagrebu Skulptura izuzetno važna za hrvatsko kiparstvo.

Ivan Meštrović

Autoportret, 1912., Rim

Meštrović je prešao u svom plodnom i u svijetu hvaljenom stvaralaštvu više duhovih i stilskih faza. U prvoj fazi eksperimentira pod utjecajem Michelangela i Rodina koji za Meštrovića tvrdi da je najveći fenomen među europskim kiparima.

Radio je skulpturu svih dimenzija: kabinetskog tipa, što su pretežno skice, nadalje, normalnih ili nešto većih dimenzija idealnih za otvorene parkovne prostore kao i veliki broj monumentalnih spomenika. Svoja je djela ostvarivao u svim klasičnim materijalima, kojima se je izvanredno prilagođavao, ističući i oživljavajući materiju novim životom.

Tematski se veže na: religiju, Bibliju, povijest, glazbu, ljubav i ženske aktove.

Nije prihvaćao avangardna nefigurativna usmjerenja dvadesetih, iako je pratio suvremena europska kretanja, ali umjereno, ne odričući se realizma i humaniteta u svojim djelima.

Meštrović - Job

Job, bronca, Sveučilište Syracuse, New York, 1947.

Ovaj ekspresionistički izraz ljudske patnje prikazan na brončanoj skulpturi Joba, predstavlja Meštrovićev najpotresniji rad u vrijeme kada proživljava osobne nedaće.

Ovo posljednje veliko ostvarenje Meštrovića koje se može mjeriti sa snagom zdenca života, na čudesan način prikazuje osjećaj tjelesne i duševne muke ovog starozavjetnog lika.

Dujam Penić

Glava djeteta, kamen, 1922.,Moderna galerija, Zagreb

Presudan utjecaj na stvaralaštvo ovog južnjačkog kipara izvršila su Rodinova djela, nakon 1924. i života u Parizu.

Penić je najvećim uzorom smatrao prirodu, pa su najljepša ostvarenja koja pripadaju antologijskim djelima hrvatskog modernog kiparstva uopće, djela nadahnuta prirodom, realnim oblicima, i prirodnim osjećajima.

Vlaho Bukovac

Japanka, 1898., ulje na platnu, Moderna galerija, Zagreb

Bukovac je potomak talijanske obitelji koja je došla u Cavtat i postao hrvatski kozmopolitski slikar, što pokazuje kako se stanovite stvari u svijetu umjetnosti stječu. Najznačajniji slikar na prijelazu 19. u 20. st.

1897. osniva Društvo hrvatskih umjetnika i nastoji afirmirati hrvatsku umjetnost u svijetu. Osnutkom ovog udruženja započela je hrvatska moderna.

U plodnom umjetničkom radu Bukovac (1855-1922) je prošao faze od akademizma, realizma, impresionizma i simbolizma do moderne. Osobito je poznat i priznat po portretima.

Autoportret, ulje na drvu, 1917., MSU, Zagreb

Slikar i likovni pedagog, autorantologijskog autoportreta iz 1917., reljefne pastoznosti s blagimekspresionističkim intenzitetom.

Tartaglliu najbolje pamtimo iz vremena rimskih utjecaja (Carlo Carra i Girgo de Chirico). Rimski autoportret iz 1917. dugo godina je bio nepoznat, za njega se nije znalo 35. godina.Slikar ga je čuvao i pokazivao rijetkima kao šalu iz mladosti.

Marino Tartaglia

Praška škola

Autoportret pred barom, Milivoj Uzelac, 1923.

Cinik, Vilko Gecan 1921.

Nježni Vilko Gecan sebe je vidio kao mračnog

cinika.

U hrvatskoj umjetnosti ne postoji niti jedan primjer prijateljstva kao što je to

bio između ova dva slikara, koji su bili

najiskreniji prijatelji skoro cijeli svoj život,

Sava Šumanović

Portret djevojčice, 1939.,ulje na platnu

Ovaj portret djevojčice u potpunosti se, po nekoj metafizičkoj dimenziji postmoderne, kao i ostali dječji likovi koje je Šumanović naslikao tijekom 1939. godine, vezuje za njegov značajan ciklus kupačica.

A.B. Šimić, kao jedini kritičar koji ispravno razumije ekspresionizam pozitivno piše o Savinoj izložbi 1921., i njegovom novom “kursu” nakon Lhoteove škole u Parizu.

“Želim sliku koja će biti jedinstvena, logična i harmonična. Koliko je u ljudskoj moći, truditi ću se da dođem do tih rješenja”.

Sačuvano je stotinjak pisama u kojima slikar opisuje viziju svoje smrti i nadolazećeg rata.

Praški, Venecijanski i Minhenski studenti

Portret dječaka, Marijan Trepše, 1920., ulje

Dječak, M. Trepše 1920.

Stara lutka, Emanuel Vidović, 1928.

Ante, Zlatko Šulentić, 1058.,

ulje

Marcel Duchamp

Igrači šaha, ulje na platnu, 1911., Filadelfija

Francuz koji istražuje pod utjecajem

kubizma i futurizma a većinu života provodi u SAD-u.

1916. kreator je njujorške Dade u okviru koje eksperimentira s različitim tehnikama i izlaže svoja prva ready-made djela koja izazivaju zgražanje.

1919. se pridružuje Pariškim nadrealistima.

Ironiju u svojim portretima prikazuje na način da parodira ljudski lik kroz pokrete koji su prikazani u vremenskom slijedu.

Raznovrsnošću svoga opusa i teoretskim razmatranjima jedna je od najutjecajnijih umjetnika 20. st.

Iako je proizveo mali broj radova brzo se kreće kroz avangardne krugove, utječe na razvoj zapadne umjetnosti kao savjetnik Peggy Guggenheim.

Schwittersov Merz portret U zimu 1918-19 nastaju

Schwittersovi prvi assemblage-i.

Među njima je i ovaj prikaz ljudskog lika.

Kompozicije nastale lijepljenjem predmeta od različitih materijala na plohu naziva “Merz”,one predstavljaju njemačku avangardnu dadaističku umjetnost.

Psihijatar, 1919., Kurt Schwitters, assemblage

Tamara de Lempicka

Autoportret u zelenom bugattiju, 1925.,ulje na platnu, privatna kolekcija

“Autoportret u zelenom Bugattiju“ nastao 1925. godine je na neki način postao ikona art deko stila koji je u dvadesetim i tridesetim godinama bio u punom zamahu. Tamara de Lempicka je umjetnica ruskog imena, poljske obitelji, francuske naobrazbe, koja je izjednačila svoj životni stav i stvaralački stil. Postala je portretistica pariškog mondenog društva te dobila epitet famme fatale art decoa. Stvarala je nadahnuta talijanskom renesansom i manirizmom. Život joj nisu pratili samo skandali i trač već je sačuvan i crno-bijeli film na kojem je slikala i po deset sati dnevno. Portreti su joj teatralni sa oštrom sjenom, idilični i hladni, posebno je poznata po slikama masivnih žena u slobodnim pozama.

Šezdesetih godina slika špahtlom. Živi svoj stil do posljednjeg daha i ulazi u

legendu, kada, po posljednjoj želji, njezin pepeo biva prosut u vulkan Popokatepetl.

Rene Magrit

“Moje slike su vidljivi prizori koji ništa ne skrivaju, one izazivaju misteriju a ona je nespoznatljiva”

Giorgo de Chirico - tvornica snova Jedan od najznačajnijih slikara

20.st. svoju je umjetnost opisao kao: “ Strogu, cerebralnu, asketsku i lirsku”.

Za boravka u Njemačkoj zanima se za slike Bocklina - lirski romantizam, i djela filozofa Schopenhauera i Nistzschea koji smatra da umjetnost nema logično značenje.

Slikar koji u svom plodnom opusu ostavio seriju od 59 autoportreta, što je, po mom,

najbolji dio njegovog stvaralaštva. Njegov rad je dug i zagonetan san. Autoportret, 1920.,ulje.

Kazimir Maljevič - kubofuturista

Glava seljaka, 1928-32, ulje, Autoportret iz 1933. Ruski državni muzej

Bio je pionir ruske avangarde i otac geometrijske apstrakcije, najradikalniji

umjetnik XX. st. Retrospektiva 1927. u Njemačkoj mu je donijela svjetsku slavu. Povratak figurativnom slikarstvu nakon suprematističkog razdoblja

legitimira ga kao anticipatora postmoderne slobode. Sahranjen je u suprematističkom ljesu a nadgrobni spomenik na Maljevičevu grobu

sastoji se od bijele kocke sa crnim kvadratom na prednjoj strani .

Fotografija tridesetih

Jedna od možda najslavnijih fotografija tridesetih godina

(iz serije koju je naručila američka uprava za poljoprivredno gospodarstvo).

Dorothea Lange daje društveni

dokument o siromaštvu, ali i odaje počast individualnoj snazi duha.

Fotografija izrađena u tehnici srebrne želatine.

Majka beskućnica, Dorothea Lange, fotografija, 1936., Kalifornija

Pablo Picasso

Marie-Therese Walter, ulje, 1937.

Godina u kojoj Picasso

stvara slavnu crno-bijelu Guernicu ali vjeran svom egoizmu ne može odoljeti da u to ne uklopi i dvije tadašnje muze.

To je razdoblje između dva svjetska rata i dvije Ljubavi: Marie-Therese Walter i Dore Maar.

“To je bilo jedno od mojih najdragocjenijih iskustava”, rekao je slikar.

Salvador Dali

Mekani autoportret s prženom slaninom, 1941., ulje.

Dali je ovu sliku opisao kao “antipsihološki autoportret. Nisam želio prikazati nutrinu svoje duše, nego isključivo njezinu vanjštinu: omot, “rukavicu koju na sebe navlačim.”

Jestivu rukavicu, naravno, iako već pomalo usmrđenu, na što upućuju mravi i pržena slanina.

Motiv “mekanih satova” koji se pojavljuje tridesetih godina a koji upućuju na prolaznost – na ovoj slici dobivaju obrise samog autora kojeg nagriza sumnja, kriza, mortalitet i ispovijednost bez natruha idealiziranja.

Henry Moore Crtao je ljude u londonskoj podzemnoj koji

su tražili utočište u II. svjetskom ratu. Pojednostavio je oblik, odbacio naturalizam i sublimirao značenje. Mooreove skulpture postale su arhetipi likovno i sadržajno. Obogatio se prodajom svojih apstraktnih skulptura od kamena i bronce a većinu novca je usmjerio na svoju fondaciju koja promiče umjetnost i obrazovanje.

Uzori su mu Michelangelo i pretkolumbovska umjetnost.

Spavači, 1941., kolorirani crtež Ležeća figura, Moore, 1938., kamen, Tate,London.

Slavo Striegl Nazvan “posljednjim

klasikom” hrvatske likovne umjetnosti koji priznaje da se za umjetnost isplatilo živjeti, ostavio je svom gradu Sisku zbirku koju čini 319. radova nastalih u periodu od 1939. pa sve do 2000. godine.

Autoportret u akvarelu nastao je u prvoj godini slikarevog studija na Umjetničkoj akademiji u Zagrebu i predstavlja intimističku ispovijed na početku dugog stvaralačkog puta.

Autoportret, akvarel, oko 1940.

Andrija Maurović

Stari Mačak, najpoznatiji junak iz stripa “Crni jahač” sa kojim se autor uspoređivao

Osebujan lik hrvatske kulture,

nedovoljno istražen u trideset godina od smrti. Snažna individualnost spojena sa inovativnom tehnikom filmskog kadriranja koju uvodi u produkciju stripa, te veliki doprinos u obnovi stvaralaštva domaćeg stripa nakon rata, okarakterizirali su Andriju Maurovića kao najistaknutijeg crtača cjelokupne povijesti hrvatske likovnosti. Kao ilustrator, karikaturist i plakater svoj je stvaralački vrhunac dosegnuo kao autor crno-bijelih avanturističkih stripova, medijem kojim započinje 1935. a u kojem objedinjuje kvalitete prethodnih iskustava. Ime mu je uvršteno u svjetsku enciklopediju stripa (World encyclopedia of comics).

Max Beckmann klasik europske avangarde

Slika je alegorijski prikaz povjesničara umjetnosti H.W. Jansona i tri prijatelja koji su pred nacizmom pobjegli u Amsterdam.

Max Beckmann će 1947-49. predavati umjetnost na Sveučilištu Washington.

Izložbom “Progon i moderna” (2004) pokazano je što je sve na kreativan način bilo moguće ostvariti u Americi, u oblasti umjetnosti, dok je ona u fašističkoj Njemačkoj proglašena izvitoperenom. Četvorka za stolom, ulje, 1943., Zbirka

Sveučilišta Washington u St. Louisu

Frida Kahlo

Autoportret , 1947., ulje.

Životna priča Fride Kahlo kao i snažni autobiografski elementi njene umjetnosti donijeli su joj status feministkinje.

Od velike važnosti je upotreba narodnih tema kao izvor nadahnuća.

Fridine slike, iako malih dimenzija, imaju u sebi visok stupanj eksperimentalnosti i čine veliki doprinos modernoj umjetnosti.

Willem de Kooning 40-ih godina potpada pod

njujoršku školu apstraktnih ekspresionista.

50-ih slika tri serije žena agresivna izraza. Nakon toga apstraktne urbane pejzaže.

60-ih novu seriju žena. Od 1975. dvije godine radi na

skulpturama, zadržava tematiku. Nakon toga je uslijedila kaligrafija boje na bijelom platnu.

Umire 1997. a njegovi radovi su pohranjeni u većim muzejima i po umjetničkim kolekcijama diljem svijeta.

Žena III, 1952., ulje.

Alberto Giacometti

Glava na štapu, autoportret,bronca, 1954.

Giacomettijevi “tanki ljudi” postali su ikone 20.st. i metafore života nakon strahota II. svjetskog rata.

Dobitnik je nagrade venecijanskog Biennala 1962.

Tri godine kasnije dobiva nagradu francuske vlade za skulpturu, postaje poznat.

Posljednje desetljeće portretira Annette i Caroline.

Nazvan još i kiparem duše.

Joan Mirό U Miroovom su djelu ideje i

poezija inkarnirane, a ne ilustrirane. Njegova je crta puna energije, popušta spontanom obilju, maštom oslobođenih vizija.

Na autoportretu iz 1937/8. crtanom olovkom na platnu, slikar je uljanom bojom u par poteza, nakon 20. godina, ekstremnom redukcijom, postigao jednu univerzalnu fizionomiju.

Ovaj autoportret je nastao kroz duže razdoblje spajajući dva stvaralačka načina u jedan, miroovski svijet – biomorfne apstrakcije. Autoportret, 1937/8-1960,

ulje i olovka na platnu

Miljenko Stančić Miljenko Stančić jedan je od

najvećih hrvatskih slikara i pobornika individualizma, intimizma i nadrealizma, što potvrđuje njegov cjelokupan opus.

Stančić je prvi poslijeratni slikar koji je oživio san, osjetilnost i metamorfozu ljudskog bića.

On je autor je jednog od najljepših portreta hrvatskog slikarstva 20. st., po mišljenju akademika Josipa Vanište, a to je portret pjesnika Tina Ujevića.

Tin Ujević, 1955., ugljen na papiru

Alexander Calder

Autoportret, 1968., žica

U početku je Calder želio biti slikar, kao što je bila i njegova majka, ali je prevagnula želja za istraživanjem u drugim materijalima.

“Ja razmišljam najbolje u žici”, govorio je američki kipar, koji je stvarao sa smotkom žice o ramenu, mada mu skulpture u žici nisu tako brojne kao apstraktne skulpture.

Ovaj najinventivniji kinetički umjetnik 20.st. volio je ljude isto toliko koliko i umjetnost.

David Hockney Rođen 1937. i smatra ga se

engleskim pop umjetnikom. Portretira oca još u tinejdžerskoj dobi od sedamnaest godina, kao i prijatelje, simpatije, obitelj i sebe.

Portreti su vizualni dnevnik njegovog života, bili to crteži, slike, grafike ili fotografije.

250 portreta izloženo je u zadnjih 50 godina rada ovoga svestranog umjetnika.

Autoportret iz 1954., kolaž, (kad je autoru 17.g.)

Fransis Bacon

Autoportret, ulje, 1972.

U vrijeme kada u umjetnosti vlada apstrakcija Bacon se posvećuje

ljudskoj formi. “Slikam jer, zapravo, ne znam ništa

drugo raditi. Moram zaraditi i ispuniti vrijeme” objašnjavao je Bacon.Pokazivao je zanimanje za

Velázqueza i Picassoa te stvaralaštvo biomorfnih slikara.

Postoji izvjesna prisutnost nihilizma u njegovom opusu.

“Bio je zabavan, načitan, posjedovao je neodoljiv šarm i talent”- zabilježio je njegov biograf Michael Peppiat.

Robert Rauschenberg

Retroactiv 1, 1964., ulje na platnu

Rođeni teksašanin, uspio je

pomiriti estetske kriterije između egzaltacije i svakodnevnice.

Prvi je američki slikar nagrađen na venecijanskom biennalu 1964. godine.

Njegovi kolaži neo-dadaističke provenijencije postali su ikona 20. st. i ujedno dali ironičnu alegoriju postindustrijskog društva.

M-Maybe, 1965., ulje na platnu

Najranija serija slika, s kojima je Lichenstein stekao ugled, zasnovana je na minucioznoj izradi tiskanih točki kojima slikar naglašava ograničenost stripa kao medija.

Ova djela su označila

početak postmoderne. Ovih dana smo svjedoci

kako njegove slike dostižu cijenu i do vrtoglavih četrdeset miliona dolara.

Roy Lichenstein

Andy Warhol

Autoportret, 1967, crvena boja na svili

Nedavno otkriveno djelo na kojem je umjetnik sebe naslikao crvenom bojom na bijeloj svilenoj podlozi, površine 2. kvadratna metra.

Ovo je jedan od 11 džinovskih autoportreta naslikanih 1967. god u vrijeme kada se Warhol nametnuo kao vodeća figura pop-Arta.

Autoportret je postigao cijenu od 15 mil. eura.

Victor Vasarely Slikar mađarskog porijekla, 1955.

piše Žuti Manifest. 1965. stiže priznanje umjetniku na izložbi u New Yorku, nazvan je ocem optičke umjetnosti i postiže status međunarodno priznatog umjetnika. Optička umjetnost se proširila na dizajn i modu.

Vasarely je razvio svoj umjetnički abecedarij sličan računalnom programiranju. Čovjek je velike energije i inventivnosti: “svaki je oblik temelj za boju, svaka boja je atribut obliku”.Postao je počasni građanin New Yorka 1990.

Harlekin II, ulje, oko 1945; Autoportret iz 1954, boja na papiru

Joseph Beuys i prošireni mediji Avangardni njemački kipar, slikar,

teoretičar i konceptualni umjetnik. Utjecao na čitav niz suvremenih svjetskih i njemačkih umjetnika. Poziva na promjenu potrošačkog društva koje treba slike za ukrašavanje zidova.

Navedenim djelom sugerira kako i mrtav zec može premostiti jaz između teorije i nagona za razliku od otuđenog ljudskog bića.

Za njega je umjetnost medij koji treba ozdraviti bolesno društvo.

On napušta vještine slikara kojima su se ljudi divili u prošlosti jer ljepota postaje arhaičan pojam, njegova umjetnost je optužnica vrijednosti onima koji su izgubili II. svjetski rat.

Kako objasniti slike mrtvom zecu, 1965..

Gerhard Richter Betty, ulje, 1977., njemački umjetnik portretira svoju kćer

na tri portreta koristeći fotografiju kao osnovu za nastanak slike. Šezdesetih je napravio niz portreta ljudi iz svog profesionalnog kruga.

Sedamdesetih se druži s Josephom Beuysom.

Umjetnik funkcionira na granici – bilo između apstrakcije i figurativnosti, bilo između snažnih boja i monokromnog slikarstva. Sklon je slikanju djela u serijama. Osamdesetih pripada neoekspresionistima. Ubraja se među utjecajne umjetnike dvadesetog stoljeća.

Zlatko Prica

Zlatko Prica, rođen u Pečuhu, seli se u Zagreb 1922. Umjetničku akademiju u Zagrebu završava 1940. Jedna je od perjanica poslijeratnog hrvatskog slikarstva. Njegovo bogato slikarsko stvaralaštvo možemo svesti na nekoliko najznačajnijih ciklusa: Samoborski, Plodovi zemlje, Anatomija prirode, Tarski ciklus,

te Opatijski kišobrani. (Is)tarski ciklus se svojom

poetskom figuracijom uklapa u sustav obnove plastičnih vrijednosti i novog ekspresionizma Francisa Bacona na način kojemu nije moguće poreći izvornost.

Djevojka pred ogledalom, 1982., ulje,

Tarski ciklus

Lucien Freud

Autoportret, 1985. i Nasmijana žena iz 1959.

Britanski eminentni slikar, unuk

psihoanalitičara Sigmunda Freuda, specijalizirao portrete i aktove, umro je ljetos u 88 godini života. Veliki psiholog portreta. Veliki je promatrač, poznat po analitici, skida masku portretiranom.

Slika pod utjecajem: Dürera. Memlinga, Grosza i Dixa. Prijatelji su mu: Bacon i Hockney. Pedesetih počinje slikati sumorne portrete u impasto nanosima boje. Veliki dio opusa posvetio svojoj majci, ženama, brojnoj obitelji…

Ratko Petrić

Iscurio, 2003., vlasništvo autora Gozba, 1984.

Prošla je godina od smrti jednog od osnivača Biafre koja je donijela rješenja bliska pop artu. Pročišćena morfologija Petrićeve

figuralnosti, koja prelazi u snažnu simboliku i jetku ironiju, jedan je najzanimljivijih autorskih identiteta novije hrvatske skulpture…

Ivan Kožarić

Unutrašnjost glave, 1987., gips, MSU, Zagreb

Kožarić Akademik Ivan Kožarić jedan je od najinteresantnijih umjetnika

naše likovne scene, autor je mnogih javnih skulptura poput “Prizemljenog sunca” i “Matoša”. Kožarić je rođen 1921. u Petrinji, sudionik je brojnih svjetskih izložbi i dobitnik mnogih prestižnih nagrada. Predstavljen je u brojnim svjetskim antologijama i pregledima suvremene skulpture. Njegov je opus čisto autobiografski a njegova umjetnost je izjednačena sa disanjem.

Marija Ujević - Galetović

Miroslav Krleža (postav. 2004.), bronca, 235 cm, Dubravkin put, Zagreb

Kiparica i akademkinja koju nazivaju majstoricom portreta i figure, autorica je najboljih zagrebačkih spomenika – kipova Šenoi i Krleži.

Portret brata je napravila u glini sa 12 godina. Kiparica pri portretiranju pokušava izraziti svoj doživljaj osobe, ono što ona emanira u svijetu.

“Krležu sam zapamtila po živosti očiju, ležernosti u ponašanju i tromosti tijela. Spomenik ne može biti samo opis fizičkog tijela nego psihološka analiza, emanacija duha.

Moj Krleža na Dubravkinom putu je stari, osamljeni skeptik.”

Mato Andrić Mala ženska poprsja, kipara i

likovnog pedagoga Andrića, oblikovana u gipsu, primjer su ekspresivne modelacije i profinjenog rukopisa.

U slijedu Meštrovićevih heroina i Angeli Radovanijevih vitalističkih Venera, Andrić razvija novu poetiku ženskog portreta, posve intimnog i decentnog.

Samostalno je izlagao u Njemačkoj, Francuskoj i više puta u Zagrebu. Sudionik je i svjetske izložbe male plastike u keramici. Dobitnik je brojnih nagrada i priznanja u zemlji i inozemstvu za svoj dugogodišnji plodan rad.

Suvremena djevojka, 1987., patinirani gips

Bill Viola - pionir video arta Ovaj genij slike i zvuka, pionir video arta još uvijek je aktivan u

svom stvaralačkom izrazu. Viola Istražuje fundamentalna iskustva “razuma i osjećaja” i

put do samospoznaje. Usredotočio se na univerzalne ljudske teme kao što je

rođenje, patnja, umnogome crpeći inspiraciju iz zapadnjačke i istočnjačke spiritualističke tradicije.

Moliti bez prestanka,1992. zvučna i video instalacija,umjetnikova zbirka

Viola Priznanje zaslužuje trideset

godišnjim radom koji nimalo ne gubi na raskoši vizualnog ili na snazi poruke.

Autor je zapanjujućeg opusa radova u kojima se koristi najnovijom tehnologijom, uključujući vodu i vatru.

Naglašava dualizme: svjetlo-tama, život-smrt, smirenost-stres. Emocija postaje subjektom. Istražuje stanja “pomiješanih” emocija, tzv. međustanja.

Šest glava, 2011.

Chuck Close

Emma, drvorez, 2002.

Svjetski poznat umjetnik koji portetira

sebe, svoju obitelj i prijatelje umjetnike. Radikalno mijenja definiciju modernog portreta, nudeći široku skalu svog kompleksnog umjetničkog izraza. Nakon što je 1988. prebolio virusnu infekciju završava u kolicima. Portret Emme, slikareve kćeri sastoji se iz 113 komada drvoreza u japanskom stilu. Djelo ima karaktertistike foto realizma kada se promatra sa udaljenosti, iz blizine portret sažima u sebi na stotine trokutastih, kvadratičnih i ostalih višekutnih, samostalnih jedinica boje. Umjetniku je trebalo osamnaest mjeseci rada da uz pomoć japanskog umjetnika drvoreza, Yasu Shibata dovrši ovu sliku.

“Print mi je promijenio način razmišljanja! “ - priznao je Chuck Close.

Đuro Seder

Autoportret s autoportretom, 2007., ulje

Đuro Seder je na likovnoj sceni više od pola stoljeća. Tijekom tog razdoblja njegovo je slikarstvo prošlo kroz nekoliko nadasve znakovitih mijena. Najprije je to bio enformel, potom je uslijedilo razdoblje sveobuhvatnog redukcionizma, a od sredine sedamdesetih pa sve do danas njegovo slikarstvo karakterizira tematski raznorodna ekspresivna figuracija nesputanih gesti i bogatog kolorita.

Za iskazivanje duhovne intime i introspekcije, motiv autoportreta je najzahvalniji. Na recentnoj izložbi 2010. doajen hrvatskog slikarstva izložio je njih jedanaest, osam ulja i dvije tempere. Duhovit i ironičan je rad u kojem dolazi do likovnog umnažanja portreta slikara pred upravo zgotovljenim likom samoga sebe.

Boris Bućan

Igor Stravinski, 2009.

Skrjabin, Verdi, Haydn, Monteverdi i Stravinski prikazani su u liku lista filadendrona na crnoj podlozi. Samo je dio izložbe na temu portreti znamenitih jaz i klasičnih umjetnika ali i arhitekata i kolega podijeljenih u cikluse po pet djela ovisno o tematici. Oduvijek ga je glazba nadahnjivala.

Akademski je slikar i grafički dizajner, akademik. Dobro likovno djelo nikada ne smije doslovno “prenositi stvarnost”, plakat mora imati atraktivan vizualni “ geg”, a portret emotivnu osobnost.

Živa Žitnik Rođena u Ljubljani 1981. Živa je

2008. završila poslijediplomski studij slikarstva na Akademiji likovnih umjetnosti i dizajna u Ljubljani (Slovenija). Bila je nominirana za Europsku nagradu “Zlatni kentaur 2007” i dr. Izjava:

“Portreti su pejzaži ljudske svijesti koji imaju istu funkciju kao i mitovi. Oni su priče o ljudima koji pomažu gledateljima u pronalaženju svoga puta kroz život.” Portreti su krhki u svojoj neposrednosti. Pokazuju sposobnost umjetnika da prenese svoje osjećaje putem portreta što pomaže promatraču da osjeti prisutnost drugih i na taj se način nađe u drugima.

Nataša, ulje i akrilik na platnu, 2010.

Stipan Tadić Netom je diplomirao na ALU,

pažnju struke svratio je na sebe portretima, posebice monumentalnim portretom oca, za koji je nagrađen na Salonu mladih.

Slika se sastoji od 150 oslikanih kvadrata koje je Stipan nasumice slikao sitnim potezima kista, slikao je do pet kvadrata dnevno.

Još jedna potvrda kako

figurativna umjetnost ima sve više simpatizera među mlađim slikarima kod nas, a i u svijetu. Otac, ulje na platnu, 2010. III nagrada

Salona mladih, Zagreb

Martin Schöeller

Angelina Jolie, 2004., 48 portreta slavnih na australskoj izložbi 2011., National Portrait

Gallery, Canbera

Jedan je od najuspješnijih suvremenih portret fotografa.

Njegovi radovi se pojavljuju na naslovnicama nekih od najtiražnijih časopisa na

svijetu poput: The New Yorker, Rolling Stone, Esquire, Vogue itd.

Izbliza snimani, oko-na–oko, uz vidljivu teksturu kože i kose te

strukture zjenica, portreti zrače magnetizmom i

traže ponovljeno istraživanje. Isti tretman imaju poznate

osobe kao i anonimusi.

Ben Heine Dvadeset sedmogodišnji portretist, ilustrator, karikaturist i fotograf Studirao

kiparstvo, grafiku i novinarstvo, živi u Brusselu i komunicira na svjetskim jezicima. Izmislio novi spoj poentilizma i pop arta.

Daj mi boje i Merilyn Monroe iz 2011.

Marina Abramović

Kraljicom performerske umjetnosti postala je nakon što je 75 dana sjedila u atriju MoMa-e u New Yorku, mjeseca svibnja i travnja ove godine. “Još uvijek me proganjaju 1 564 para očiju u koje sam gledala” i “ovo je najvažniji i najzahtjevniji performans u mojoj karijeri - objasnila je Marina Abramović. U takvoj koncentraciji sve nestane osim pogleda a nakon

izvjesnog vremena tu izbijaju emocije koje su mnoge ljude dovele do suza.”

Zaključak

Portretnu tradiciju započinje neolitska kultura i ona će trajati do pada Rimskog carstva.

U Novom kraljevstvu egipatske 18. dinastije razvio se plastični portret sa finim psihološkim crtama.

U kasnoantičkom periodu i helenizmu razvio se izvjesni naturalizam u prikazivanju fizionomije.

Pod rimskom vladavinom u Egiptu su nastali portreti na mumijama koji predstavljaju prve samostalne

portretne slike na drvetu. U ranokršćanskoj i srednjovjekovnoj umjetnosti

izgubila se antička tradicija portretiranja da bi se pojavila na portretnim bistama u 14. st. radionice Parler u Pragu. Prvi autonomni dvostruki portret u

punoj figuri naslikao je Jan van Eyck u 15. st.Početkom 15.st dostigla je novovjekovna umjetnost

portreta, pod utjecajem novog humanističkog gledanja na čovjeka, procvat i razvila čitavu lepezu oblika. Značajni portretisti iz doba renesanse su: Botticelli, Vranjanin, da Vinci, Rafael, Michelangelo, Dürer a Tizian i Klović na prijelazu iz renesanse u barok. Nastavlja ih maniristički

portret Archimbolda i El Greca U baroku pratimo uspon portreta na ljestvici vrijednosti do najznačajnijeg umjetničkog zadatka kroz Rembrandtove bakroreze,

Caravaggiova i Velázquezova ulja te Berninijeve skulpture. Postoje slikari poput Goye koji je vrhunac

svog stvaranja postigao u portretu. Slikarstvo 19. st. počinje klasicizmom kojem je glavna

karakteristika da oponaša antiku što se može vidjeti na Napoleonovim portretima. Nakon klasicizma javlja se

romantizam sa Gericaultom a nakon romantizma javlja se realizam sa Courbetom. Krajem stoljeća javlja se impresionizam sa Manetom, Monetom, Renoirom,

Degasom i Rodinom te završava pojavom četiri genija:Van Goghom, Gauguinom, Cezannom i Seuratom.

Krajem 19. st. portretno slikarstvo gubi svoj najistaknutiji značaj uslijed pojave fotografije.

Hrvatski slikari na prijelazu i početkom 20. st. redovito istražuju putem autoportreta: Bukovac, Rendić, Raškaj, Račić, Kraljević, Steiner, Tartaglia, Meštrović…uključujući se svojim izrazom u

europska zbivanja na polju umjetnosti. U umjetnosti 20. st. dominirala su dva čovjeka: Matisse i Picasso,

a njemački slikari ekspresionizma omogućili su djelomično oživljavanje ove umjetničke vrste. U trendu je bilo psihološko istraživanje a manje se težilo realističnom ili idealizirajućem

izrazu portreta.Portretno slikarstvo je pretrpjelo radikalne promjene u odnosu na

prošle epohe ali oni danas čine jednu od najpotentnijih likovnih tema.

(Auto)portrete ne treba isključivo vezati za tradicionalnelikovne medije kao što su slikarstvo, kiparstvo i grafika.

I performans, naime, ima karakteristike autoportretaU njemu umjetnik - performer publici podastire sebe

samog i pri tom ništa ne glumi niti skriva. Portreti ili autoportreti mogu biti iskazani i na simboličkoj

ili duhovnoj razini.Umjetnost je transcendentalna i ona u nama budi

nesvjesno – kao što umjetnik u svom izrazu iznosi na površinu dublje, skrivene vrijednosti. Jedino je u umjetnosti poželjno biti iskren i ranjiv, jedino u

umjetnosti slabost postaje snaga.Intimni svijet umjetnika prostor je u kojem ljudi pronalaze

sigurno utočište i ostaju autentični. Portreti i autoportreti danas su iznimno zanimljiva tema, uz uvjet da ih se tretira kompatibilno vremenu u kojem živimo.

Literatura H. W. Janson: History of Art, 1969., Abrams, New York N. Hodge: The A-Z of art, BCA, 1996. V. Horvat Pintarić: Tradicija i moderna, HAZU, Zagreb, 2009. V. Horvat Pintarić: Svjedok u slici, Matica hrvatska, Zagreb, 2001. Grgo Gamulin, Itaka koja traje, Institut za povijest umjetnosti, Zagreb,

1999. S. Walker. Ancient Faces: Mummy portreaits in Roman Egypt, New

York, 2000. E.Panofsky, Early Neatherlandish Painting: its Origins and Character,

New York, 1935. E. Drury, Selfportret of the World s Greatest Painters, London, 1999. N. Schneider: Porträtmalarei 1420-1670, Tachen, Köln, 1992. Monografije umjetnika, stručni časopisi, katalozi, tisak, internet

Priredila:

Jasminka Vidović Buinac, prof.Sisak, listopad 2011.