Poslovanje u Uvjetima Internog EU Trzista

SVEUILITE U RIJECI EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA

HERI BEZI

POSLOVANJE U UVJETIMA INTERNOG

TRITA EUROPSKE UNIJE

RIJEKA, 2008.

HERI BEZI POSLOVANJE U UVJETIMA INTERNOG TRITA EU

EKONOMSKI FAKULTET RIJEKA 2

SADRAJ

Stranica:

1. Kulturno okruenje, poslovna kultura i poslovno komuniciranje ..... 3

2. Poslovne informacije ...................................................................... 13

3. Sudjelovanje na javnim natjeajima u EU ...................................... 13

4. Oblici prodora na inozemno trite ................................................. 16

5. Dugorona proizvodna kooperacija ................................................ 18

6. Poslovno tehnika suradnja ........................................................ 20

7. Transfer tehnologije ....................................................................... 22

8. Zajednika ulaganja ....................................................................... 35

9. Meunarodni konzalting ................................................................. 36

10. Meunarodni inenjering ............................................................... 36

11. Ugovorno rukovoenje .................................................................. 37

12. Montana proizvodnja u inozemstvu ............................................. 38

13. Ugovorna proizvodnja u inozemstvu ............................................. 38

14. Reexport ........................................................................................ 38

15. Izvoenje investicijskih radova u inozemstvu ................................ 40

16. Poslovi oplemenjivanja robe ......................................................... 44

17. Franchising poslovi ....................................................................... 45

18. Meunarodne aukcije .................................................................... 47

19. Meunarodne robne burze ............................................................ 50

20. Poslovni rizici i nain osiguranja od rizika ..................................... 54

21. Kreditni poslovi u trgovanju s Europskom unijom ......................... 66

22. Bankarske garancije ...................................................................... 75



1. Kulturno okruenje, poslovna kultura i poslovno komuniciranje

U uvjetima internacionalizacije poslovanja postupno se globalizira i

poslovni svijet. Meutim, esto se postavljaju pitanja da li je mogue prilagoditi

i ujediniti poslovne obiaje u jednu globalnu poslovnu kulturu, da li postoji

globalni ured i koliko brzo se taj proces globalizacije moe odvijati. Iskustva u

ujedinjavanju tvrtki u razliitim regijama pokazuju koliko je teko postii dobro

funkcioniranje meunarodnih organizacija. Iako su mnogi najugledniji svjetski

menaderi studirali na istim poslovnim kolama, itali iste poslovne asopise i

komuniciraju sluei se istim tehnolokim ureajima, kulturne razlike u stilu i

praksi ostaju velike. Menaderi iz razliitih zemalja uvelike se razlikuju u

svojim stajalitima prema kompaniji i zaposlenicima.

Anketa koja je obuhvatila 700 menadera iz raznih dijelova svijeta

vedske, Nizozemske, UK, SAD-a, Hong Konga, Indije i Australije ustanovila

je da su ameriki menaderi poduzetni i prodorni te da njihova stajalita

odraavaju strastveno preuzimanje rizika i spremnost da ive s njihovim

posljedicama. vedski su menaderi brini i mnogo ulau u pomaganje

osoblju i njegovo obuavanje. U prosijeku, vedski su menaderi ocijenili

polovicu svojih zaposlenika dosta iznimnima u nainu obavljanja poslova. U

Australiji i UK tako misle o 20% zaposlenika. Britanski menaderi imaju

"nepokolebljiv" karakter radei u poslovnom ambijentu koji je nesklon riziku, ali

istodobno cijene ispunjavanje zadataka bez obzira na nain kako se to radi.

Najosebujnija kultura otkrivena je u Hong Kongu, menaderi troe mnogo

vremena na mikroupravljanje uinkom zaposlenika, a uloge su izrazito

hijerarhijske. Na toj sceni cijeni se snaan glavni direktor, dok se na niim

slojevima hijerarhije osoblje smatra nadomjestivim. Unato sili globalizacije

kompanije moraju voditi rauna o kulturnim razlikama.

Veina kulturnih razlika ima dublje korijene. Poslovnu kulturu ne

oblikuje samo ekonomski sustav, esto ba kultura stvara temelje za

ekonomski ivot. To je bio zakljuak Geerta Hofstedea, prouavatelja

upravljanja i nekadanjeg zaposlenika IBM-a, jedne od prvih pravih



multinacionalnih kompanija, koji je ezdesetih godina poeo istraivati utjecaj

kulture na upravljaki stil. Njegove analize, na temelju anketiranja osoba iz 40

zemalja, pokazale su ope slinosti unutar kulturnih skupina, ak i kad je

njihova socijalna i ekonomska povijest potpuno razliita. Unato svim

razlikama, Hong Kong i kopnena Kina, u vrijeme kada su bili razdvojeni, imali

su meu sobom vie zajednikog nego to imaju sa vedskom ili sa SAD-om.

To znai da e se kulturne razlike zadrati i u predvidivoj budunosti. Iako to

moe znaiti zanimljiviji svijet u kojem se radi, lekcija za tvrtke je poneto

ambivalentna. Zakljuak Hofstedea je "kultura je ee izvor sukoba nego

sinergije", a kulturne su razlike "smetnja u najboljem sluaju, a esto

katastrofa".

Postoje primjeri stratekih saveza koji dokazuju da prekogranina

spajanja mogu uspjeti, te da su menaderi vee "kulturne inteligencije" i

sposobnosti postupanja s razliitim sustavima vrijednosti i oekivanjima u

razliitim dijelovima svijeta, najbolje osposobljeni za ovo doba globalizacije.

Ideja o globalnoj poslovnoj kulturi pomalo je preuranjena, ali predstavljaju

budunost, globalni ured je svakako u nastanku, a ovoj eri globalizacije

najprimjerenija je visoka kulturna inteligencija.

Globalizacija i ujednaavanje poslovnih obiaja veim dijelom je

prisutna u fazi realizacije ve sklopljenih poslovnog poduhvata dok je u fazi

uspostavljanja kontakta, pregovaranja i ugovaranja posla jo uvijek vrlo

prisutan utjecaj kulturnih razliitosti koje je potrebno uvaavati ako se eli

posao uspjeno zakljuiti.

Meunarodni poslovni obiaji

Meunarodna razmjena robe i usluga obuhvaa itav svijet i u njoj se

uspostavljaju odnosi izmeu poslovnih ljudi iz raznih krajeva svijeta, koji se

meusobno razlikuju po tome to predstavljaju razliite ekonomske snage,

imaju razliita shvaanja, interese, obiaje i razliite kulture. Ve u samom

poetku razvoja meunarodne razmjene niknula je potreba da se urede

pojedini postupci u vanjskotrgovinskom poslovanju te da se utvrde norme



poslovanja i poslovnog ponaanja, koji bi postali jedinstveni za sve sudionike

u meunarodnoj razmjeni. Tako se veliki dio njih pojavio u pisanom obliku i

stekao status meunarodno priznatih normi, pravila i uzanci. Poslovne obiaje

ili postupke prikupljaju, sistematiziraju i izdaju od ovlatene, odnosno

mjerodavna tijela ili profesionalna udruenja.

Meunarodni poslovni ili trgovaki obiaj sastoji se od poslovnih praksi,

obiaja ili standarda koji su toliko iroko primijenjeni da biznismeni ukljueni u

meunarodno poslovanje oekuju od svojih ugovornih strana da se prilagode

njima i da ih se pridravaju.

Preostali dio poslovnih obiaja i naela poslovnog ponaanja u

meunarodnom poslovanju nije utvren u pisanom obliku, ali je ukljuen u

svakodnevni rad poslovnih ljudi u svijetu, koji su ih prihvatili kao nepisano

pravilo. Tako su nastali dobri poslovni obiaji jednako vani za uredno i

nesmetano odvijanje meunarodne razmjene robe i usluga.

Svaki sudionik u vanjskotrgovinskom poslu, titei svoje poslovne

interese, mora se ponaati tako da i strani partner moe ostvariti svoje

poslovne interese. Zbog toga ponaanje sudionika vanjskotrgovinske

razmjene ne obuhvaa samo obvezatno pridravanje i ispunjavanje klauzula iz

kupoprodajnog ugovora ve i pridravanje uobiajenih normi poslovnog

ponaanja koje su postale sastavnim dijelom svakodnevne vanjskotrgovinske

prakse u itavom svijetu.

Najznaajniji poslovni obiaji izrazi i pravila koji se koriste u

meunarodnom poslovanju jesu:

A) Transportne klauzule u vanjskoj trgovini Transportne klauzule su donesene da bi se izbjegla razliita

shvaanja, nejasnoe i sporovi pri tumaenju pojedinih izraza od strane

izvoznika i uvoznika, a posebice da se ugovaranjem odreenih klauzula tono



odredi koje trokove u vezi sa transportom, osiguranjem, manipulacijama

robom snosi prodavatelj, a koje kupac.

B) Tipski ugovori i opi uvjeti poslovanja

U podruju ugovora o prodaji izraeno je najvie tipskih ugovora i

opih uvjeta poslovanja namijenjenih razliitim vrstama robe kao predmeta

ugovora. Upotrebom tih instrumenata ugovaranja ne iskljuuje se primjena

mjerodavnog prava ili Beke konvencije, ve se na brz i jednostavan nain

rjeavaju sva posebna pitanja koja se javljaju kod prodaje i isporuke odreenih

vrsta proizvoda.

C) Jedinstvena pravila za dokumentarni akreditiv

Jedan od najsigurnijih i najvanijih instrumenata meunarodnog

platnog prometa je dokumentarni akreditiv. Pod dokumentarnim akreditivom

podrazumijeva se instrument meunarodnog plaanja, kojim nalogodavac

(inozemni kupac - uvoznik) stavlja putem poslovne banke korisniku

(inozemnom dobavljau - izvozniku) na raspolaganje odreeni iznos deviza,

koje korisnik akreditiva moe naplatiti tek kada ispuni odreene uvjete.

D) Jedinstvena pravila za inkaso

Znai pravilima za inkaso odreuje se postupak i uloga banaka koje po

nalozima svojih komitenata izvravaju inkaso-poslove, odnosno obavljaju

plaanja isporuene robe ili izvrenih usluga, pribavljaju akceptne naloge i

poduzimaju druge aktivnosti u svezi sa naplatom komercijalnih papira

(dokumenata) i pribavljanjem akceptnih naloga.

E) Jedinstvena pravila za bankarske garancije

Sklapanje ugovora s inozemnim poslovnim partnerima uvjetovano je

pribavljanjem raznih bankarskih garancija i upravo zbog toga Meunarodna

trgovaka komora u Parizu donijela je 1978. godine Jedinstvena pravila za

ugovorne garancije. Svrha je ovih Pravila postizanje ravnotee interesa svih

strana koje sudjeluju u garanciji.



Jedinstvena pravila primjenjuju se na svaku garanciju, bez obzira na

njen naziv, ako se u toj garanciji navodi da podlijee Jedinstvenim pravilima

Meunarodne trgovake komore. U Jedinstvenim pravilima za ugovorne

garancije spominju se tri vrste garancija: licitacijske garancije (tender bonds),

garancijama za dobro izvrenje posla (inidbene garancije - performanse

guarantees) i garancijama za povrat avansa (repayment guarantees).

F) Termini uvjeta plaanja PAYTERMS

Bitni elementi svakog kupoprodajnog ugovora su uvjeti plaanja.

Nedovoljna preciznost u utvrivanju uvjeta plaanja i njihovo razliito

tumaenje dovode do brojnih sporova meu trgovinskim partnerima. Iz toga

razloga se radna grupa Ekonomske komisije za Europu Ujedinjenih naroda za

olakavanje meunarodne trgovinske procedure jo 1972. godine suglasila

kako postoji potreba standardizacije uvjeta plaanja i unificiranja terminologije

u toj domeni. U skladu s tim Komisija Ujedinjenih naroda za meunarodno

trgovinsko pravo izdala je preporuke za tumaenje pojedinih termina u vezi s

uvjetima plaanja.

G) Konvencije o karnetu TIR

Carinska konvencija o meunarodnom prijevozu robe na osnovi

karneta TIR (engl: transport international per road; fran: transport international

par routier) donesena je radi pojednostavljenja carinskih formalnosti pri

prijelazu cestovnih motornih vozila iz jedne zemlje u drugu. Cestovna vozila

zemlje koja je potpisala odnosno ratificirala ovu konvenciju i koja ispunjavaju

uvjete propisane tom konvencijom, a prevoze robu u meunarodnom prometu,

na stranjoj strani karoserije imaju posebnu oznaku "TIR". H) Beka konvencija

Beka konvencija donesena je 1980. godine, s razlogom da bi se

prihvatila jednaka pravila koja bi se primjenjivala na ugovore u meunarodnoj

prodaji robe i kojima bi se uzeli u obzir razliiti drutveni, gospodarstveni i

pravni sustavi, te da bi se pridonijelo prevladavanju pravnih prepreka u

meunarodnoj trgovini i poboljanju njenog razvoja.



Pored jedinstvenih pravila, obiaja i uzanci u meunarodnom

poslovanju sve veu vanost zauzimaju meunarodne norme. Norme

poboljavaju prikladnost proizvoda, procesa i usluga za njihove predviene

svrhe, otklanjaju zapreke u trgovini te olakavaju tehniku suradnju. Norme bi

se trebale temeljiti na provjerenim znanstvenim, tehnikim i iskustvenim

rezultatima, i biti usmjerene promicanju najboljih prednosti za drutvo.

Kako bi se olakalo poslovanje u proizvodnji se sve vie koriste norme (standardi). Norma (standard) rezultat je procesa normizacije (standardizacije) odnosno tehniko-pravni dokument za proizvode, usluge,

procese i druge predmete normizacije. Norma je akt o normiranju proizvoda i

sadri sve elemente ili neke od njih: tehniko-tehnoloke zahtjeve i pravila

koja definiraju proizvode, rad i usluge; radne postupke pri proizvodnji;

postupke, naine i metode ispitivanja karakteristika i kakvoe proizvoda,

radova i usluga; jedinstvene pojmove, definicije, simbole, oznake, kodove,

ifre, veliine i jedinice.

Predmetom normizacije mogu biti sva podruja ovjekove aktivnosti. Osnovni tipovi normi jesu: norme za sporazumijevanje (pojmovi, simboli);

norme za sigurnost (zatita ivota, zdravlja i imovine); norme za dimenzije;

norme za kakvou (postupci za ispitivanje); konstrukcijske norme (tolerancija i

podudaranje); norme o materijalima (sirovine, poluproizvodi) i norme o

materijalima po vrsti, obliku i veliini.

Unifikacija je oblik normizacije kojoj je svrha pojednostaviti i odabrati

optimalne mjere, veliine i opsege radi omoguavanja maksimalnog

smanjenja raznolikosti elemenata (dijelova) od kojih se, sastavljanje, izrauju

mnogi konstrukcijski proizvodi, naprave, objekti pa ak i poduzea.

Tipizacija je oblik normizacije kod koje proizvode iz ekonomskih

razloga stavljamo u jedinstvenu i precizno odabranu vrstu koja sadrava toliko



razliitih vrsta koliko ih nuno trebamo. Tipizacija je postupak suavanja

asortimana i ima karakteristike selektivne normizacije (standardizacije).

Za vanjskotrgovinsko poslovanje i meunarodnu razmjenu robe i

usluga iznimno su vane meunarodne norme jer omoguuju ukidanje

tehnikih prepreka u meunarodnoj trgovini i podjeli rada.

Osnovane su i brojne druge svjetske organizacije od kojih su

najvanije:

Meunarodna organizacija za normizaciju ISO Meunarodna elektrotehnika komisija IEC Meunarodna komisija za pravila atestiranja elektrinih proizvoda

CEE

Meunarodni savez organizacija za uporabu normi IFAN Meuzavisnost kulture i poslovnih obiaja

Prije operativne realizacije posla i primjene meunarodnih trgovakih

obiaja, jedinstvenih pravila i uzanci potrebno je posao sklopiti. I upravo u tom

dijelu dolazi do izraaja kulturna razliitost i razliitost poslovnih obiaja

pojedinih naroda.

Da bi se na sugovornika ostavio dobar dojam, odnosno da bi se

uspjeno ostvario vanjskotrgovinski posao potrebno je dobro poznavanje

gospodarskih, kulturnih i tradicionalnih osobitosti pojedinih zemalja, kulturnog i

profesionalnog ophoenja sa stranim partnerima, izbjegavanje greaka u

poslovnom bontonu pri voenju poslovnih razgovora, te vjetina pregovaranja

i prodavanja. Mogli bismo rei da je potrebno poznavanje obiaja svake

zemlje sa kojom imamo poslovne odnose, jer oni uvelike mogu utjecati kako

na posao pojedinca tako i na cjelokupno gospodarstvo i uspjeh u

meunarodnoj konkurenciji. Zato je potrebno dobro se informirati i uiti na

iskustvima onih koji su ve stekli ugled kod inozemnih partnera.



Znanje jezika i kulture dva su najvitalnija podruja znanja koja

poduzea moraju stei ako imaju namjeru integrirati se, napredovati i uspjeti

na tritu. Ponekad i najjednostavnija greka koju napravimo, poslujui s razliitim kulturama, moe znaiti prekid poslovnog odnosa ili upropastiti

mjesece napornog rada. Raditi, sastajati se, dogovarati, pregovarati i

korespondirati sa kolegama iz drugih zemalja moe predstavljati minsko polje.

Znai za uspjeh u meunarodnom poslovanju nije dovoljno poznavanje samo

jezika, ve i neverbalnog naina sporazumijevanja. Treniranje multikulturalne

svijesti rezultira slijedeim koristima: ljudi ue sami o sebi, poveava im se

samopouzdanje, rue se barijere kao to su predrasude i stereotipi, gradi se

povjerenje, motivacija je vea, otvaraju se horizonti prema drugim nainima

ivota, poboljavaju se unutarnje vjetine, razvijaju se vjetine sluanja,

stvaraju se zajedniki temelji i dolazi do razvitka karijera tj. omoguuje se

ljudima razvijanje vjetina koje e im pomoi u multikulturalnom razumijevanju.

Multikulturalna komunikacija predstavlja interpersonalnu komunikaciju i

interakciju izmeu razliitih kultura i vana je za globalizaciju zbog brojnih

razlika u nacijama, religiji, granicama, kulturi i ponaanju. Ona zahtjeva

vjetine govora, sluanja, opaanja, strpljenja i fleksibilnosti.

Obiaji i pravila poslovnog ponaanja

Za poslovanje u inozemstvu potrebno je imati osnovna znanja o kulturi

sa kojom poslujemo, ali isto tako potrebno je poznavati i profil zemlje tj. glavne

znaajke i statistike kao to su lokacija zemlje, glavni grad, klima, populacija,

etnika struktura, religija i politiko ureenje. Poslovni partneri e biti

oduevljeni ako znate neto o njihovoj zemlji, jer je to znak da vam je stalo do

meusobnog dobrog odnosa. Heinz Commer je rekao: "Onaj tko se uoi

posjeta inozemnim partnerima ne upozna sa ivotnim i poslovnim obiajima

buduih domaina, lakomisleno stavlja na kocku poslovni uspjeh cijelog

pothvata." Hrvatski poslovni obiaji

Znaajke i initelji organizacijske kulture djeluju na radno ponaanje,

kako u drugim zemljama, tako i u Hrvatskoj. Hrvatska takoer ima svoja



poslovna pravila i obiaje, stajalita, vrijednosti, norme, vjerovanja i potrebe

koje su utkane nevidljivim nitima u organizacijsku kulturu poduzea.

Hrvatska poduzea uglavnom se oslanjaju na tradicionalne dobavljae

i nisu spremni mijenjati ih bez prethodnog upoznavanja i informacija, te

preporuka. Cijena i tehnologija ne moraju biti kljuni faktori za donoenje

odluke o poslovanju, ako je iskustvo sa jednim dobavljaem bilo

zadovoljavajue tijekom dueg perioda. Znai potrebno je uloiti puno

vremena i trokova putovanja da bi se sklopili poslovni odnosi. Proces

donoenja odluka je uglavnom, jo uvijek, centraliziran, odluke donosi glavni

menader i donesene odluke se uvijek moraju potvrditi kod njih. Veina

hrvatskih menadera, kao i nie razine, teno priaju engleski jezik, te takoer

njemaki i talijanski. Posjeduju i informatiko znanje, te veina poduzea ima

svoje Internet stranice i e-mail.

Veina javnih organizacija i poduzea radi od 8:00 do 16:00 sati, od

ponedjeljka do petka. Banke su otvorene od 7:00 do 19:00 sati, od ponedjeljka

do petka, te subotu ujutro. Kao i u ostalim europskim zemljama ljetni praznici

se proteu od lipnja do kolovoza, te oko glavnih blagdana kao to su Boi i

Uskrs, te je u to vrijeme teko stupiti u kontakt sa menadmentom u

poduzeima.

Poslovni odnosi i komunikacija

Rukovanje je obavezno na dolasku i odlasku, smatra se da je uljudno

prvo se rukovati sa enom, a potom sa mukarcem. Potrebno je oslovljavati

poslovne suradnike sa titulama i prezimenom, sa imenom samo ako ga dobro

poznajete ili je to od vas tako zatraeno. Odluke se donose na vrhu, esto i uz

konsenzus. Sastanci su formalni, iako se znaju odravati i uz veere ili uz

kavu.

Pregovori

Pregovaranje u prodaji postaje iz godine u godinu sve sloenije i

zahtjevnije te se pretvara u pravo umijee ukoliko se pregovori zavre na



obostrani interes (win win situacija). Pozicija pregovaraa u poetku ovisi o

startu o moi tvrtke koja pregovara te se u skladu s time i postavljaju poetni

uvjeti. U Hrvatskoj veina prvo potpisuje ugovor, potom beskonano eli pregovarati, a od izvrenja ugovora obino nema nita.

Pravila oblaenja i posjetnice

U Hrvatskoj je izgled izuzetno vaan, kao na primjer u Italiji, te vas

esto prosuuju prema izgledu. Odjea je formalna, prvi sastanak zahtijeva

tamno konzervativno odijelo i kravatu od mukaraca, a od ena poslovno

odijelo ili haljinu. Sve je vea sloboda u oblaenju. Unatrag nekoliko godina i u

Hrvatskoj postoje pokuaji da se davanjem odreenih preporuka

zaposlenicima olaka izbor odjee na radnom mjestu. Te se preporuke

uobiajeno nazivaju kodeksom odijevanja ili corporate dress code. Neke tvrtke

imaju jasno pisana pravila odijevanja za svoje zaposlenike, dok i u onima koje

to nemaju, zaposlenici uglavnom potuju nepisani dress code, dakle nose

odijela, kostime, kravate, koulje i bluze. Posjetnice su uobiajene i

razmjenjuju se nakon predstavljanja ili nakon sastanka, ako netko nema

posjetnice zapisat e se podaci i to se ne smatra uvredom.

Poslovni darovi

Darove prilagoujemo kulturi i navikama poslovnog partnera.

Potrudimo se da dar bude sadrajno povezan s djelatnou poduzea. Ako se

elimo posebno iskazati, neka dar bude umotan u domiljatu ambalau. Prije

svega pazite da dar ne ulazi u osobnost poslovnog partnera. Pazite da ne

bude preskup. Za to postoje dva razloga: primatelj dara bi to mogao osjeati

kao obvezu i drugi razlog je to je u nekim dravama vrijednost dara zakonski

odreena. Poslovni darovi sastavni su dio poslovnog naina ponaanja i

vaan nain za formiranje i njegovanje poslovnih odnosa. To su darovi koje

izmjenjujemo u poslovnim kontaktima. Oni su prvenstveno primjer

zakljuivanja konkretnih poslova i obljetnica.

U novoj dekadi postprivatizacijskog razdoblja u Hrvatskoj

institucionalne promjene ovisne su i dalje o ponaanju drave kao kljunog



ekonomskog faktora na tritu i od nje se oekuje ciljani utjecaj na sustav

vrijednosti u poslovnom ponaanju. Pravila igre temeljena na etikim

normama ponaanja koje ciljano slijedi drava nuni su preduvjet za slobodu

spontanog razvoja etikih normi ponaanja i rast povjerenja meu poslovnim

subjektima.

2. Poslovne informacije

Informacije o ponudi robe

Informacije o potranji

Informacije o bonitetu poslovnog partnera

Informacije o tehnolokim novitetima, ponudi i potranji licenci

Informacije o natjeajima za javnu nabavku

Informacije o natjeajima za izvoenje investicijskih radova

Informacije o uvjetima za direktna ulaganja

Informacije o nainu burzovnog trgovanja

3. Sudjelovanje na javnim natjeajima u EU

Javna nabava je proces pribavljanja roba, usluga i radova za potrebe

javnog sektora putem ugovornih aranmana, a nakon javnog nadmetanja. Cilj

zajednikog reguliranja postupka javne nabave je omoguiti ravnopravan

pristup javnim ugovaranjima poduzeima iz svih zemalja lanica za razliku od

prijanjeg principa po kojem se prednost u sklapanju javnih ugovora pruala

nacionalnim poduzeima.

Postoje slijedee etiri metode nabave:

1. Otvoreni postupak - Open procedure (OP)

Kod otvorenog postupka svaki zainteresirani dobavlja moe dati svoju

ponudu. U pravilu bi se, kad god je mogue, trebao koristiti otvoreni postupak.



Prednosti

Neogranien broj ponuda, neograniena konkurencija Relativno brz postupak Ekonomian za javni sektor

Nedostaci

Potrebno je dosta truda i vremena za analizu svih ponuda Neophodno je strogo pridravanje zadanih procedura Ograniena sloboda kupca Mora se osigurati kompletan set tenderskih dokumenata,

ukljuujui jasne tehnike informacije

2. Pregovaraki postupak - Negotiated procedure (NP)

Meu pristiglim ponudama odabiru se dobavljai s kojima pregovara o

uvjetima ugovora. Onaj koji koristi pregovaraki postupak mora imati

opravdani razlog za to i mora zadovoljiti nekoliko uvjeta kojima se opravdava

koritenje ovog postupka. Ovaj postupak se moe koristiti ako koritenjem

otvorenog ili ogranienog postupka nije zaprimljen niti jedna ponuda ili niti

jedna zadovoljavajua ili ispravna ponuda, te ako priroda radova ili usluga koje

se trebaju obaviti ne dozvoljava provoenje ostalih postupaka nabave.

Nadalje, ovaj postupak se moe koristiti kada priroda usluga koje se trebaju

pruiti ne omoguuje njihovu specifikaciju s dovoljnom preciznou te kada se

radovi izvode iskljuivo u istraivake, eksperimentalne ili razvojne svrhe.

Postoje dvije vrste pregovarakog postupka (NP):

NP s prethodnom najavom javne nabave NP bez prethodne najave javne nabave

Pregovaraki postupak s prethodnom najavom (call for competition / call

for expression of interest)

Izbor kandidata odvija se kroz dvije runde. U prvoj rundi svi

zainteresirani dobavljai mogu dostaviti svoju ponudu nakon ega se izabiru



oni ponuai koje e se pozvati na pregovore. U drugoj rundi pregovara se s

odabranim kandidatima i izabire najpovoljniji dobavlja.

Pregovaraki postupak bez prethodne najave

Izbor ponuaa odvija se samo kroz jednu rundu. Organizator odabire

dobavljaa, zapoinje s njim pregovore i na kraju s njim zakljuuje ugovor.

Postupak je doputen u sluaju izostanka ponuda:

Za nabave koje ukljuuju robu ili radove iskljuivo za istraivanje i razvoj

U sluaju krajnje hitnoe uzrokovane nepredvienim dogaajima U sluaju kad, iz tehnikih ili umjetnikih razloga, ili razloga u svezi s

zatitom ekskluzivnih prava, ugovor moe biti dodijeljen samo

odreenom dobavljau

Ne ako odabrani dobavlja nije zadovoljio svoje ugovorne obveze, pa mora biti zamijenjen drugim

Prednosti:

Gotovo da i nema proceduralnih pravila Mogunost izbora kandidata bez pred-selekcijskog postupka

Nedostaci:

Moe se koristiti samo u iznimnim okolnostima Bez objektivne pred-selekcije postoji vea opasnost nepotenja Manja konkurentnost u odnosu na otvoreni postupak

3. Ogranieni postupak - Restricted Procedure

Kod ogranienog postupka poziva se samo odreene dobavljae da

daju svoje ponude. Postupak se odvija u dva stupnja. Postupak zapoinje

traenjem preliminarnih informacija o potencijalnim ponuaima. Kandidati se

ocjenjuju na temelju tehnikih i financijskih sposobnosti. Izabrane kandidate se

u drugom stupnju poziva na dostavu ponude te se s najpovoljnijim zakljuuje

ugovor.



Prednosti:

Preliminarna selekcija vri se na temelju kvalitativnog kriterija Manje kandidata manje dokumentacije koju je potrebno pripremiti

Nedostaci:

Dua i ponekad kompliciranija procedura Vea opasnost od albi i sudskih postupaka

4. Ubrzani postupak - Accelerated Procedure

Provodi se samo za ograniene ili pregovarake postupke. Moraju se

definirati razlozi hitnosti te se moe koristiti samo za odreene tipove i koliine

roba i usluga.

4. Oblici prodora na inozemno trite



OBLICI PRODORA NA INOZEMNO TRITE

INDUSTRIJSKO PRAVO

TEHNIKI KNOW - HOW

ORGANIZACIJSKI KNOW - HOW

MARKETING KNOW - HOW

FINANCIJSKI KNOW - HOW

ZAPOLJAVANJE VLASTITIH KADROVA

UGOVORNO RUKOVOENJE

POSREDNI IZVOZ - - - - - - - NEPOSREDNI IZVOZ - - - - - - - PREDSTAVNITVA - - X X X X - UGOVORNA PROIZVODNJA - X X** X** X** - X**

PROIZVODNJA PO LICENCI X X X** X** X** X** X**

MONTANA PROIZVODNJA - X X** X** X** X** X**

KOOPERACIJA - X X** X** X** X** X** FRANCHISING X X X X X X** X** JOINT VENTURE X X X X X X X** VLASTITA PROIZVODNJA U INOZEMSTVU X* X X X X X -

* moe biti ukljueno kao suboperacija ili suplementarna operacija ** moe biti ukljueno u ugovor



5. Dugorona proizvodna kooperacija

Pod dugoronom proizvodnom kooperacijom podrazumijeva se dugorona gospodarska suradnja domaeg proizvodnog poduzea i strane osobe koja se sastoji u zajednikom programiranju razvoja, osvajanju

proizvodnje, proizvodnji i meusobnim isporukama proizvoda i sastavnih

dijelova.

Proizvodnja i meusobna isporuka i sastavnih dijelova pretpostavlja da

je predmet takvih kooperacijskih ugovora uvijek proizvodnja nekog gotovog

proizvoda. Proizvodnja moe biti podijeljena u dvije ili vie etapa. Meusobne

isporuke u dugoronoj proizvodnoj kooperaciji grupirane su u praksi u 4 oblika:

Prva skupina obuhvaa isporuku sastavnih dijelova radi ugraivanja u gotov proizvod i ima podvarijante prema kojima: kooperanti meusobno isporuuju sastavne dijelove koje ugrauju u

iste proizvode ili proizvode iste vrste to znai da isporuuju jedan

drugome sastavne dijelove a ne gotov proizvod i oba kooperanta, na

osnovi tih dijelova, svaki za sebe proizvodi isti proizvod

jedan kooperant (domai ili strani) isporuuje drugom kooperantu sastavne dijelove a drugi u kontraisporuci isporuuje gotove proizvode

u koje ugrauje te dijelove

Druga skupina proizvodne kooperacije jest oblik suradnje u kojoj strani partner domaem poduzeu isporuuje sirovine ili poluproizvode a

domai partner kontraisporuuje proizvode u koje je ugradio te uvezene sirovine ili poluproizvode. Trea skupina dugorone proizvodne kooperacije odnosi se na isporuku sastavnih elemenata sustava, odnosno postrojenja ili ureaja koji slue za upotpunjavanje odnosno dovravanje:



industrijskih, energetskih, poljoprivrednih, prometnih ili drugih sustava odnosno postrojenja

kontrolnih, regulacijskih, upravljakih i informacijskih sustava i ureaja

Isporuka sastavnih elemenata moe se odvijati na dva naina:

partneri meusobno isporuuju sastavne elemente sustava radi njihova kompletiranja i ugradbe u sustav kod drugog partnera

jedan suugovaratelj (bilo domai ili strani) isporuuje drugome sastavne elemente sustava, a drugi suugovaratelj isporuuje partneru

gotov sustav u koji su ugraeni primljeni sastavni dijelovi

etvrta skupina ovakvih kooperacijskih odnosa s inozemstvom obuhvaa

proizvodnju i meusobnu isporuku gotovih proizvoda iste vrste.

Poslovima dugorone proizvodne kooperacije s inozemstvom esto

prethodi kupnja licence koja, ako je dobro odabrana i proraunana, moe imati vaan pozitivan utjecaj na tehnoloki razvoj domaeg kooperanta, razvoj

novih proizvoda namijenjenih plasmanu na domaem i inozemnom tritu.

Jedna od vanih znaajki dugorone proizvodne kooperacije s

inozemnim partnerima jest u tome to ona jednostavno namee potrebu breg

osamostaljenja domaih poduzea u vlastitom razvoju proizvoda koji su

predmetom kooperacije odnosno postizanja konkurentnosti vlastite

proizvodnje na svjetskom tritu.

Dugorona proizvodna kooperacija podrazumijeva nunost stalnog

praenja i istraivanja ponude i potranje za proizvodima iz kooperacije i na

stranom i na domaem tritu.

Jedna od prednosti proizvodne kooperacije jest i u tome da se izvoz

utvruje i planira prema poznatim kupcima koji otprije nekoliko godina imaju

ujednaene potrebe nabave proizvoda koji je predmet kooperacije.



Ugovor o dugoronoj proizvodnoj kooperaciji pravni je posao s

elementom inozemnosti jer je jedna od ugovornih strana u tim ugovorima,

pravna ili fizika osoba stranac. Inozemni kooperant, odnosno suugovaratelj,

moe biti i pravna i fizika osoba. Uvjet koji se postavlja za stranog

suugovaratelja jest njegovo sudjelovanje u proizvodnji sastavnih dijelova,

odnosno, predmeta koji su predmet kooperacije.

Od suugovaratelja u poslu dugorone proizvodne kooperacije zahtijeva

se i ispunjavanje uvjeta podobnosti radi osiguranja ispunjenja preuzetih obveza iz ugovora. Pod podobnou domaeg kooperanta podrazumijeva se

da domae proizvodno poduzee raspolae odgovarajuim osobljem,

kapacitetima (ukljuujui i opremu) i proizvodnom tehnologijom kako bi bilo

sposobno samo ili zajedno sa svojim potkooperantima ovladati proizvodnjom

sastavnih dijelova iz kooperacije, odnosno predmetom kooperacije u

vrijednosti od najmanje 15% vrijednosti jedinice gotova proizvoda koji je

predmet kooperacije.

Posebnu vanost u pripremi poslova dugorone proizvodne

kooperacije s inozemnim partnerom ima ekonomsko-tehniko-tehnoloki elaborat koji bi morao znaiti sintezu svih komercijalno financijskih i tehniko tehnolokih obiljeja kooperacije.

Vie od treine svjetske proizvodnje i trgovine strojeva i opreme

potjee iz meunarodne suradnje na temelju proizvodne kooperacije.

6. Poslovno tehnika suradnja

Poslovno tehnika suradnja, kao jedan od viih oblika gospodarske

suradnje s inozemstvom je sofisticiraniji kooperativni odnos izmeu domaih

poduzea i stranih osoba. Obuhvaa iroko podruje zajednikog djelovanja u

razliitim granama gospodarskih i drutvenih djelatnosti i ostvaruje se u

razliitim oblicima.



Poslovno tehnika suradnja je oblik gospodarske suradnje izmeu

gospodarskih subjekata u domaem i meunarodnom prometu roba i usluga

radi uvoenja svih novosti i znanja u organizaciju i proces proizvodnje i

prometa. Ona pridonosi dopunjavanju i meusobnoj uskladbi tehnike,

ekonomske i poslovne suradnje usmjerene na ekonomski razvoj zemalja iz

kojih partneri sklapaju ugovor o poslovno tehnikoj suradnji.

esto se poslovno tehnika suradnja vezuje uz neki drugi vii oblik

gospodarske suradnje kao to je dugorona proizvodna kooperacija,

pribavljanje i ustupanje materijalnog prava na tehnologiju, zajednika ulaganja

i sl. Ova veza ne mora biti istodobna jer poslovno tehnika suradnja moe

prethoditi nekom drugom od nabrojenih poslovnih odnosa a moe se nastaviti

nakon prestanka tog odnosa.

Temeljne ekonomske znaajke poslovno tehnike suradnje s

inozemstvom odreene su sljedeim ciljevima:

Poveanje broja tehnikih inovacija Unapreenje tehnologije proizvodnje kolovanje i osposobljavanje osoblja Prodiranje na strana trita Poveanje konkurentnosti na tritu

Poslovno tehnika suradnja moe obuhvatiti i tzv. kooperativni marketing koji se sastoji u: Istraivanju kooperativne proizvodnje Istraivanju kooperativne razmjene

Poslovno tehnikom suradnjom s inozemnim partnerom, domae

poduzee moe pribaviti i osvojiti suvremenu tehnologiju stranog partnera ali

ga istodobno vezati na kupnju proizvoda iz tako pribavljene i osvojene

tehnologije. (klauzula povratne kupnje ili buy - back klauzula).



Poslovno tehnika suradnja moe biti uspostavljena u podrujima:

znanstveno istraivakog rada (plan istraivanja, razvoj i uvoenje pronalazaka, tehniko tehnoloke inovacije i tehnika unapreenja,

izradbe studija i analiza radi odreenih tehniko tehnolokih,

ekonomskih i trinih istraivanja u okvirima zajednikog programa i

sl.)

intelektualnih usluga (projektantska, konzultantska i inenjering poduzea te poduzea koja se bave trinim istraivanjem)

proizvodnje i plasmana proizvoda ili usluga (pribavljanje materijalnog prava na tehnologiju, subliferantni odnosi, poslovi dorade,

obrade i prerade, lizing, franizing,,...)

Ugovore o poslovno tehnikoj suradnji moe sklapati vei broj

subjekata. Osim proizvodnog, ovaj ugovor moe sklopiti i drugo poduzee.

Ugovorima o poslovno tehnikoj suradnji mora se osiguravati suradnja

temeljena na suvremenim tehnikim dostignuima te na ekonominosti i

unapreivanju proizvodnje i obavljanju usluga. Prije ugovaranja ovakvih oblika

gospodarske suradnje sa stranim partnerima, domae poduzee mora

provesti vrlo opsene pripreme, uz ocjenu svih moguih poslovnih rizika i

isplativosti namjeravane poslovne konstrukcije.

7. Transfer tehnologije

Pod transferom tehnologije se podrazumijeva prijenos gospodarski

primjenjivih tehnolokih rjeenja i tehnikih znanja i iskustava (know how) s

jednog gospodarskog subjekta davatelja tehnologije i titulara prava koje se

prenosi na drugog gospodarskog subjekta stjecatelja tehnologije, uz

plaanje odreene naknade.

Rezultati istraivakog i inovativnog rada predstavljaju nematerijalna

ija je vrijednost u umnoavanju, upotrebi i prikazivanju drugim ljudima, pa ih

nije mogue zatititi mjerama fizike zatite. Kako bi se zatitila ova vrsta



dobara, te na taj nain potakla ljudska kreativnost koja doprinosi opem

drutvenom razvitku, razvijen je sustav pravne zatite intelektualnog

vlasnitva. Neovlatena upotreba ili umnoavanje predmeta intelektualnog

vlasnitva predstavlja povredu prava kojim se titi pravo vlasnika na

raspolaganje, upotrebu i stjecanje koristi. Intelektualno vlasnitvo je svaka

kreativna realizacija bilo koje ideje koja je plod ljudskog misaonog procesa.

Iako je u fizikom smislu neopipljivo, intelektualno vlasnitvo ima sve

karakteristike imovine te se moe kupiti prodati, dati na koritenje pod

odreenim uvjetima, zamijeniti, darovati, naslijediti kao i svako drugo

vlasnitvo.

Intelektualno vlasnitvo obuhvaa autorska i srodna prava, te pravo

industrijskog vlasnitva. Autorsko pravo je iskljuivo pravo autora na

raspolaganje vlastitim knjievnim, znanstvenim ili umjetnikim djelima. Autoru

pripada autorsko pravo na njegovo djelo inom ostvarenja djela bez

ispunjavanja bilo kakvih formalnosti kao to je primjerice registracija ili depozit

djela. Autor na temelju autorskih prava moe odobriti ili zabraniti koritenje

svog djela na bilo koji nain. Industrijsko vlasnitvo obuhvaa prava kojima

proizvoai tite od konkurencije svoje poslovne interese, poloaj na tritu i

sredstva uloena u istraivanje razvoj i promociju.

Ovisno o podruju djelatnosti, rezultate intelektualnog vlasnitva

mogue je zatiti odgovarajuim oblicima intelektualnog vlasnitva:

Industrijsko vlasnitvo:

patenti igovi (trade mark) industrijski dizajn oznake zemljopisnog porijekla i oznake izvornosti topografija poluvodikih proizvoda

Autorsko pravo i srodna prava:

Autorsko pravo:

knjievna djela



glazbena djela dramska i dramsko glazbena djela koreografska i pantomimska djela djela likovnih umjetnosti fotografska djela kinematografska djela prijevodi, prilagodbe i druge prerade djela zbirke autorskih djela, podataka i druge grae

Srodna prava:

izvedbe umjetnika izvoaa fonogrami emitiranje radija i televizije

Autorsko pravo ne titi ideje, znanstvena otkria, postupke, metode

rada i matematike koncepte, slubene tekstove iz podruja zakonodavstva te

njihove zbirke koje se objavljuju radi slubenog informiranja javnosti. Takoer

ne tite dnevne novosti i druge vijesti koji imaju karakter medijske informacije.

Autor moe ustupiti pravo koritenja svog autorskog djela. Autorsko

djelo moe se koristiti samo uz odobrenje autora i to u pisanom obliku.

Ustupanje prava koritenja regulira se ugovorom u kojem se izmeu ostalog

regulira i naknada autoru.

U podruju transfera tehnologije koji je vezan za poduzetniku

aktivnost vee znaenje ima pravo na industrijsko vlasnitvo iako se ne

iskljuuje i autorsko pravo. Jedan od najrairenijih oblika i sigurno najvaniji

oblik industrijskog vlasnitva je patent. On je vezan za izum koji nudi novo

rjeenje nekog tehnikog problema. Patent je u stvari zatieni izum.

Patentom se tite izumi koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu. Na

temelju patentnog prava vlasnik ima iskljuivo pravo na izradu, koritenje,

stavljanje u promet ili prodaje izuma zatienog patentom. Patent predstavlja

vlasnitvo iju uporabu vlasnik moe dopustiti drugim osobama na odreeno

vrijeme ili ga u potpunosti prenijeti na druge osobe.



Uvjet koji izum mora zadovoljiti za priznavanje patenta jesu:

novost u odnosu na postojee stanje tehnike, inventivna razina (tj. neoiglednost) i industrijska promjenjivost.

Izum se smatra novim ako nije bio pristupaan javnosti u pisanom ili

usmenom obliku, ili ako nije bio u upotrebi prije podnoenja prijave za patent.

Izum mora imati odreenu inventivnu razinu u smislu da, u usporedbi s

dosadanjim rjeenjima, mora predstavljati odreenu novinu. I konano, izum

se mora moi izraditi, odnosno izvesti ili primijeniti raspoloivim tehnikim

sredstvima.

Patentom se ne titi ideja nego konkretno rjeenje nekog tehnikog

problema. Izumitelj je u postupku prijavljivanja patenta duan otkriti tehnike

detalje svog izuma u onom opsegu koji omoguava strunjaku iz predmetnog

podruja izradu ili upotrebu izuma. Takav opis izuma postaje javno dostupan

svim zainteresiranim. Patentni sustav predstavlja u stvari neku vrstu razmjene

u kojoj izumitelj pristaje otkriti drutvu pojedinosti svog izuma u zamjenu za

pravo iskljuivog koritenja tijekom odreenog vremena. Otkrivanje pojedinosti

izuma u stvari omoguava tehnoloki napredak jer su svi podaci o izumu

dostupni i drugim istraivaima.

Iskljuiva prava koja se dobivaju patentom vrijede prema teritorijalnom

principu. To znai samo na teritoriju zemlje u kojoj je to pravo priznato.

Patentna prava u drugim dravama mogu se stei bilo na temelju prijave

patenta u svakoj zemlji posebno, bilo kroz neki od sustava regionalne ili

meunarodne prijave patenata.

Izumitelj se, umjesto da svoj izum zatiti patentom, moe odluiti da

svoj izum zadri kao svoju poslovnu tajnu te ga sam koristi ne otkrivajui

drugima detalje izuma. U tom sluaju sam snosi rizik da druga osoba otkrije

detalje o njegovom izumu. Izumitelj nema efikasno pravno sredstvo za



sprjeavanje takve djelatnosti. Izum se kao poslovna tajna moe koristiti samo

onda ako je izumitelj siguran da se uvidom u proizvod ili postupak nee moi

rekonstruirati tehniki detalji izuma, te ako je poduzeo sve mjere kako bi

sauvao poslovnu tajnu.

Zatitu patentom treba promatrati kao dio poslovne, financijske,

proizvodne i marketinke strategije prema kojima se moe odrediti koje je

elemente proizvoda i na koji nain mogue i isplativo zatiti. Naime, postupak

patentiranja, naroito u inozemstvu, ima visoke trokove, a pojedini elementi

proizvoda moda se mogu zatititi drugim oblicima intelektualnog vlasnitva

kao nadopuna ili umjesto zatite patentom. Postupak patentiranja je relativno

dugotrajan i sloen postupak, koji osim financijskih ulaganja zahtjeva dobro

poznavanje patentnog sustava i odreeno iskustvo.

Drugi vrlo znaajni oblik industrijskog vlasnitva je ig. To je iskljuivo

priznato pravo na znak koji slui za razlikovanje proizvoda ili usluga jednog

poduzea od drugog u gospodarskim aktivnostima. igom se moe zatiti ime,

logotip, amblem, etiketa ili neko drugo obiljeje proizvoda ili usluge. ig se u

veini zemalja stjee registracijom kod odgovarajueg nadlenog tijela. Da bi

se mogao registrirati mora imati svoju posebnost i ne smije biti slian nekom

ranijem igu. Mora individualizirati proizvode ili usluge i omoguiti njihovo

razlikovanje na tritu od ostalih proizvoda ili usluga iste ili sline vrste.

Slijedom toga ne mogu se registrirati znakovi koji:

se ne mogu grafiki prikazati nemaju razlikovni karakter su uobiajeni u svakodnevnom govoru slue za oznaavanje nekih svojstava (npr. vrste, koliine, kvalitete,

zemljopisnog porijekla i sl.)

dovode u zabludu slini nekom ranijem igu



Registracijom iga stjee se iskljuivo pravo na stavljanje u promet

proizvoda ili usluga koje su njime obiljeene. ig predstavlja efikasno trino

sredstvo kojim proizvoai i usluna poduzea tite sredstva koja su uloili u

promidbu i marketing svojih proizvoda i usluga. Zatita same kreacije nekog

znaka, logotipa ili etikete moe predstavljati autorsko djelo koje je zatieno

kao autorsko pravo, ime je zatien interes autora ili kreatora.

Naredni oblik industrijskog vlasnitva je industrijski dizajn. Dizajn je

vanjski izgled nekog proizvoda. Dizajn je ono to neki predmet ini privlanim,

dopadljivim ili poeljnim, te na taj nain bitno pridonosi konkurentnosti i prodaji

nekog proizvoda te poveanju njegove komercijalne vrijednosti. Zatita

industrijskog dizajna predstavlja uinkovito trino sredstvo kojim proizvoa

moe zatititi vlastita ulaganja u razvoj i proizvodnju. Industrijskim dizajnom

tite se prostorna ili plona obiljeja proizvoda vidljiva prilikom njegove

normalne upotrebe. Prostorna obiljeja su oblik i obris proizvoda a plona

obiljeja su are, crte boje tekstura te kombinacije ovih obiljeja.

Zatieni industrijski dizajn osigurava vlasniku iskljuivo pravo

koritenja, odnosno, izrade, ponude, stavljanja u promet, te izvoza ili uvoza

proizvoda u kojem je industrijski dizajn sadran ili na kojeg je industrijski dizajn

primijenjen. Zatieni dizajn predstavlja intelektualno vlasnitvo iju uporabu

vlasnik moe odobriti drugim osobama na odreeno vrijeme ili ga moe u

potpunosti prenijeti na drugu osobu.

Osnovni elementi transfera tehnologije Transfer tehnologije je dinamian, viefazan, meuzavisan i

kompleksan proces. Zbog meusobne ovisnosti i razliite ekonomske

razvijenosti u suvremenim meunarodnim ekonomskim odnosima, transfer

tehnologije je nuna karakteristika gospodarskog razvoja svake zemlje. Pod

transferom tehnologije podrazumijeva se prijenos gospodarski primjenjivih

tehnolokih rjeenja i tehnikih znanja i iskustava s jednog gospodarskog

subjekta davatelja tehnologije i titulara prava na drugog gospodarskog



subjekta primatelja tehnologije, uz plaanje odreene naknade. U odnosu na

tradicionalne oblike gospodarskog odnosa transfer tehnologije omoguuje:

davatelju tehnologije da rezultate svog istraivakog rada gospodarski eksploatira i putem treih osoba i na taj nain postigne znatne

financijske uinke

stjecatelju tehnologije da bez angairanja vlastitih financijskih sredstava i istraivakih potencijala za razvoj novih tehnolokih

rjeenja, stjee ve gotova tehnoloka rjeenja ijim usvajanjem razvija

svoj proizvodni program, to dovodi do poveanja poslovnog uspjeha i

konkurentnosti na tritu.

Tehnoloki transfer je dio ire aktivnosti u odreenom poduzeu.

Prvenstveno je povezan sa proizvodnjom proizvoda i odvijanjem procesa i

postupaka u poslovanju tog poduzea. Meutim, tehnologija je samo jedan od

sredstava kojim se ostvaruju eljeni ciljevi. Prema tome ona je u funkciji ciljeva

poduzea.

Tehnologija, s obzirom na to da li slui za masovnu proizvodnju ili za

neke specifine potrebe, moe biti djeljiva na svoje konstitutivne elemente ili

nedjeljiva i tada transferirana u paketu. Konstitutivni elementi tehnologije su:

informacije o odgovarajuem procesu vjetine i znanje koje se zahtjeva u iskoritavanju ovih informacija kadrovi koji koriste ovo znanje oprema i strojevi koji se koriste u procesu proizvodnje.

Transfer tehnologije od dobavljaa do primatelja ostvaruje se kada je

primatelj u poziciji da stvarno primijeni tehnologiju koju mu ustupa dobavlja.

Broj elemenata koji se transferiraju u danim okolnostima zavisi od faktora kao

to su: iskustvo i kvalificiranost primatelja, sredstva koja su na raspolaganju,

karakteristike transferirane tehnologije i uvjeti pod kojima se materijalni i

nematerijalni elementi mogu kombinirati da bi se ostvarili proizvodni ciljevi.

Oekuje se da e broj elemenata koji se transferiraju biti vei to je vea

razlika tehnologije koja s e nabavlja od postojee tehnologije kojom raspolae



kupac. Transfer je jednostavan kada se trai samo jedna kategorija elemenata

(informacija, vjetina, radne i kapitalne pretpostavke). Kombinacija elemenata

transferirane tehnologije zavise o stupnju komplementarnosti ili supstitucije

izmeu razliitih tehnolokih elemenata.

Na temelju saznanja o konstitutivnim elementima tehnologije

transferom tehnologije se u stvari obavlja prijenos informacija, razvoj i

unaprjeenje sposobnosti i znanja, pokretljivost kadrova i pribavljanje

investicijske opreme.

U procesu ustupanja i probavljanja tehnologije javlja se cijeli niz

stratekih problema kako sa stanovita prodavatelja tako i sa stanovita kupca

tehnologije. Svi se ovi problemi mogu svesti na pitanje kako, kome i kada

ustupiti tehnologiju. U tom sklopu ova pitanja treba povezati i s pitanjem: koji

je odnos izmeu prodaje tehnologije i prodaje proizvoda na bazi te tehnologije.

U pravo na toj podlozi razvio se koncept ivotnog ciklusa tehnologije kao

osnove za odreivanje globalne strategije na podruju transfera tehnologije.

On odraava interes i motivaciju prodavaa tehnologije. Meutim, moe

posluiti i kao osnova za strategiju ponaanja kupca tehnologije.

Ovaj koncept izveden je iz koncepta ivotnog ciklusa proizvoda a

logika cijelog pristupa bazira se na uoavanju nekoliko karakteristinih faza u

okviru postojanja i razvoja tehnologije kao i primjeni specifinog sustava

ponaanja prodavatelja i kupca u skladu s pojedinim fazama tog ciklusa.

Koncepcija ivotnog ciklusa tehnologije moe se podijeliti u nekoliko

faza:

tehnoloki razvoj tehnoloka aplikacija aplikacijsko lansiranje aplikacijski rast tehnoloka zrelost degradacija tehnologije.



U sklopu ovog koncepta vano je utvrditi to motivira prodavaa za

prodaju, odnosno ustupanje tehnologije. Vrlo esto se nova tehnologija, kao

rezultat znanstveno istraivakog rada istraivakih timova poduzea ne

uklapa u strategiju razvoja tog poduzea. U takvim sluajevima se esto

tehnologija ustupa drugim poduzeima koji su ocijenili da im je ponuena

tehnologija interesantna za daljnji razvoj. Velike trokove, koji su

karakteristini za proces istraivanja i razvoja, mogue je kompenzirati

prodajom tehnologije i na taj nain smanjiti financijski napor.

Proizvodi i tehnoloki procesi kao rezultati istraivanja predmet su

pravne zatite u obliku patentnog prava. Meutim, ova zatita nije apsolutna

pa postoje mogunosti kopiranja i na taj nain devalviranja uloenog rada u

pronalazak. Prodajom tehnologije ovi se rizici smanjuju.

Pojedine tehnologije zahtijevaju velika financijska ulaganja u fazi

usvajanja i vrlo je est sluaj da poduzee koje je kreiralo pronalazak nema

dovoljno financijske snage za njegovu realizaciju pa nije u stvari u mogunosti

na bazi vlastite tehnologije ostvariti proizvodnju. U tom sluaju tehnologija se

prodaje snanijem poduzeu koja tehnologiju moe promijeniti u svom

proizvodnom procesu.

U kontekstu navedenih motivacija postavlja se pitanje optimalnog

trenutka u kojem se prodaje odnosno kupuje tehnologija.

Oblici transfera tehnologije

Prijenos tehnologije moe se ostvariti na vie naina meu kojima su

najznaajniji transferi putem: licenci zajednikog ulaganja proizvodne kooperacije izvoenjem investicijskih radova (osobito u okviru "turn - key"

sustava)



franchisinga.

Ugovor o licenci najei je oblik prijenosa tehnologije. Osnovna

ekonomska i pravna znaajka takvog ugovora je u tome to prua mogunost

drugoj osobi stvarno iskoritavanje tueg nematerijalnog dobra. Gospodarska

vanost ugovora o licenci ogleda se u mogunosti:

da titular prava, koje predmet ugovora o licenci, moe crpiti imovinsku korist iz svog prava, doputajui koritenje prava uz plaanje

odgovarajue licenne naknade

da titular prava, kao davatelj licence, prenosi na stjecatelja licence pravo iskoritavanja predmeta ugovora o licenci i to u granicama i na

nain kako je to u ugovoru propisano

da titular prava ostaje i dalje subjektom zatite premda se samim pravom koristi druga osoba

da stjecatelj licence moe stvarno iskoritavati tue nematerijalno dobro u gospodarske svrhe uz plaanje licenne naknade

da stjecatelj licence iskoritavanjem licennog dobra razvija i unapreuje svoje proizvodne potencijale

da stjecatelj licence na temelju ustupanja dobra moe unaprijediti vlastiti istraivaki proces.

Ekonomske znaajke i specifinosti licenca proizlaze iz ovlasti to ih

stjecatelj licence dobiva temeljem ugovora s davateljem licence. Tako

razlikujemo:

proizvodnu licencu stjecatelj licence stjee pravo iskoritavanja licence za proizvodnju odreene robe

prodajnu licencu stjecatelj licence dobiva pravo na prodaju proizvoda to ih proizvodi na temelju kupljene licence

licencu za iskoritenje - stjecatelj licence dobiva pravo uporabe proizvoda koji je proizveden na temelju licence

licencu za izvoz - stjecatelj licence stjee pravo izvoza proizvoda to ga izrauje na temelju kupljene licence



licencu za uvoz koja stjecatelju licence daje pravo uvoza proizvoda koji se proizvode u inozemstvu na temelju patenata

Modaliteti ugovora o licenci

Davanje licence znai za njenog davatelja ogranienje njegovih prava.

Budui da se ugovorom o licenci mogu i na strani stjecatelja licence javiti

odreena ogranienja, ugovor o licenci javlja se u nekoliko oblika:

iskljuivi, neiskljuivi i mjeoviti ugovori prostorno ogranien i prostorno neogranieni vremenski ogranien i vremenski neogranieni kvantitativno ogranien i kvantitativno neogranieni

Iskljuivi ugovori o licenci (iskljuiva licenca) jesu ugovori kojima davatelj licence prenosi na stjecatelja licence iskljuivo pravo iskoritavanja predmeta

licence u vremenskim i prostornim granicama vaenja prava koje je predmet

ugovora. Iskljuivost se ogleda u pravu stjecatelja licence da svakoj treoj

osobi, ukljuivo i davatelju licence, zabrani iskoritavanje predmeta licence za

vrijeme trajanja ugovora o licenci. Neiskljuivi ugovori o licenci (neiskljuiva licenca) jesu ugovori kojima davatelj licence prenosi na stjecatelja licence neiskljuivo pravo iskoritavanja

predmeta licence. Stjecatelj licence dobiva pravo iskoritavanja predmeta

ugovora o licenci ali davatelj licence zadrava pravo da sam iskoritava

predmet licence u cijelosti ili djelomino, odnosno da sklapanjem licennih

ugovora s treim osobama na njih prenosi (identino) pravo iskoritavanja

predmeta licence kao to je to prenio i na prethodnog stjecatelja licence. Mjeoviti ugovori o licenci (mjeovita licenca) jesu ugovori kojima davatelj licence prenosi na stjecatelja licence pravo iskljuivog koritenja predmeta

licence na odreenom podruju a neiskljuivo pravo na drugom podruju.



Prostorno ogranieni ugovori o licenci jesu ugovori kojima se stjecatelju licence ograniava pravo iskoritavanja predmeta ugovora na odreenom

podruju (jedne drave, regije,...)

Vremenski ogranieni ugovori o licenci jesu ugovori koji se sklapaju na odreeno vrijeme. Ugovori o licenci najee se i sklapaju na odreeno

vrijeme a trajanje ugovora ovisi o elementima kao to su: visina licenne

naknade, modaliteti ugovora,...

Vremenski neogranieni ugovori o licenci jesu ugovori koji se sklapaju na neodreeno vrijeme. Ugovori o licenci sklopljeni na neodreeno vrijeme ne

traju vjeno. Po prirodi stvari, ugovor moe trajati toliko dugo koliko traje i

zatita tih dobara odnosno ugovor moe biti sklopljen na vrijeme koje

odgovara trajanju zatite najmlaeg prava

Kad je predmet ugovora o licenci neko nezatieno dobro (know - how

ili nepatentirani izum), ugovor o licenci traje toliko dugo koliko je to isplativo za

stjecatelja licence pri emu su vane dvije okolnosti a to su: a) da je predmet

ugovora tajan i b) da nije zastario u odnosu na vaee stanje tehnike i

tehnologije.

Kvantitativno ogranieni ugovori o licenci jesu ugovori kod kojih davatelj licence prenosi na stjecatelja licence pravo iskoritavanja predmeta licence uz

ogranienje koliina predmeta koji mogu biti proizvedeni na temelju tog

ugovora.

Kvantitativno neogranieni ugovori o licenci - jesu ugovori kod kojih stjecateljevo pravo iskoritavanja predmeta licence nije ogranieno koliinom

predmeta koji mogu biti proizvedeni na temelju tog ugovora.

Odluka o kupnji licence proizlazi iz ukupne poslovne politike i strategije

domaeg poduzea a temelji se na svestranom razmatranju mnogih pitanja

vezanih za taj posao. Prilikom uzimanja licence kupac mora sam ocijeniti u



kojem se ivotnom stadiju nalazi tehnologija. Komparativnom analizom mora

utvrditi prednosti te tehnologije u odnosu na druga tehniko tehnoloka

rjeenja. I upravo se u tome nalazi najvea opasnost: da li je kupac izabrao za

njega najbolju tehnologiju koja e mu omoguiti konkurentnost na tritu.

Za koritene licence kupac mora platiti odreenu naknadu. Naknada

se obraunava na nekoliko naina:

u fiksnom iznosu na temelju ostvarene proizvodnje (royalties) kombinacijom prethodna dva naina plaanja.

Sama kupnja licence bez dugoronog sagledavanja svih uinaka koji iz

toga proizlaze, obino ne daje oekivane rezultate. Stoga je uputno najprije

osigurati trite za proizvod koji e se proizvoditi prema pribavljenoj

tehnologiji.

Imajui u vidu stanje hrvatskog gospodarstva i karakteristike pojedinih

oblika transfera tehnologije mogu se predloiti oni oblici transfera tehnologije

koje bi omoguili podizanje tehnoloke razine hrvatskog gospodarstva. Oblici

transfera tehnologije rangirani su prema stupnju prihvatljivosti za hrvatsko

gospodarstvo:

1. Pribavljanje tehnologije iz vlastitih istraivakih resursa

2. Zajednika ulaganja

3. Kooperacija

4. Investicijski radovi iz inozemstva

5. Franizing

6. Pribavljanje licenci

Najprihvatljiviji oblik transfera tehnologije je onaj koji se transferira i

komercijalizira iz domaih institucija i rezultat su rada domaih istraivaa.

Nakon toga slijede zajednika ulaganja. Inozemni partner e u zajedniko

ulaganje unijeti suvremenu tehnologiju je o tome ovisi i njego poslovni uspjeh.



Kooperacija je posebno interesantna jer domaem partneru, na bazi

tehnologije koja je u rangu tehnologije inozemnog partnera, osigurava

dugogodinji plasman svoje proizvodnje. Ovi oblici bi trebali biti prevladavajui

oblici transfera tehnologije koji bi omoguili bri tehnoloki prikljuak za

razvijenim zemljama.

8. Zajednika ulaganja

Poslovi zajednikih ulaganja, u poslovnoj praksi poznatih pod nazivom

joint venture mogu se promatrati sa stajalita:

Ulaganja stranih osoba u domaa poduzea Ulaganja domaih poduzea u inozemstvu

Ekonomski motivi za ulaenje u poslove zajednikih ulaganja mogu biti

razliiti i sa stajalita inozemnog ulagaa i sa stajalita domaeg ulagaa.

Inozemni partner biti e spreman ui u posao zajednikog ulaganja s domaim

poduzeem samo ako mu to ulaganje donosi veu zaradu od one koju bi

ostvario u nekom drugom poslovnom aranmanu i ako mu je prueno

odgovarajue jamstvo za povrat uloenih sredstava i naplatu ostvarene dobiti.

Osnovni motivi domaih poduzea za ugovaranje poslova zajednikih

ulaganja s inozemnim partnerima uglavnom su slijedei:

Nedostatak vlastitih financijskih sredstava potrebnih za modernizaciju, proirenje i izgradnju novih proizvodnih ili uslunih kapaciteta

Pribavljanje suvremene tehnologije Bolje iskoritavanje energetskih izvora Racionalnije koritenje domaih sirovina i reprodukcijskih materijala Poveanje ekonominosti i isplativosti poslovanja Poveanje izvoza vlastitih proizvoda ili smanjenje uvoza



9. Meunarodni konzalting

Meunarodni konzalting je posebna vrsta meunarodne razmjene

odnosno vieg oblika ekonomsko tehnike suradnje u kojoj konzalting

poduzee izvozi proizvode najvieg stupnja obrade. Konzaltingom se smatra aktivnost nezavisnih kvalificiranih osoba,

timova strunjaka na identificiranju i istraivanju problema vezanih za ciljeve, organizaciju, procedure i metode, preporuujui odgovarajue praktine akcije i pomaui uvoenje tih preporuka.

Pod upravljakim konzaltingom podrazumijeva se profesionalni

servis za potrebe nositelja odgovornosti u poduzeima i drugim

organizacijama na analiziranju i rjeavanju praktinih problema, pri emu se

prenosi uspjena i provjerena upravljaka praksa iz jednog sustava u drugi. Konzalting poduzee pri nastupu na stranom tritu polazi od primjene

znanstveno utemeljenih i u praksi provjerenih upravljakih, tehnolokih,

organizacijskih i drugih znanja, iskustava i metoda koje se predlau investitoru

radi racionalnog i djelotvornog koritenja i upravljanja resursima. Preteito je

rije o intelektualnim uslugama u koje se ubraja: izrada prethodnih studija (Pre-feasibility i Feasibility study) potrebnih naruitelju investitoru za

donoenje odluke o izgradnji graevinskog objekta.

10. Meunarodni inenjering

Inenjering obuhvaa sva prethodna istraivanja, izradu investicijskog programa, projektiranje objekta i tehnologije, izbor tehnologije i tehnolokog

postupka, izradu glavnih i izvedbenih projekata, izvoenje investicijskih

radova, izgradnju objekta, naruivanje, nabavu, dopremu i montau opreme,



putanje u pokusni pogon, kolaudaciju (tehniko preuzimanje) objekta,

konzalting, marketing, analizu poslovanja novog objekta i eventualnu suradnju

u tijeku nove proizvodnje.

Inenjering obuhvaa ire podruje djelovanja od konzaltinga,

posebice u odnosu na osiguranje mnogobrojnih razliitih struka.

Inenjering poslovi u inozemstvu obino se odnose na velike, sloene i dugorone investicijske pothvate pri emu domae inenjering

poduzee, ovisno o vrsti investicije, prua sve ili dio navedenih usluga

inenjeringa stranom investitoru.

Najee se inenjering poslovi u inozemstvu zakljuuju na temelju

raspisanog javnog meunarodnog natjeaja (licitacije) na kojem taj posao

pribavlja specijalizirano inenjering poduzee koje ponudi najpovoljnije uvjete.

U praksi se pojavljuju dvije vrste inenjering poduzea:

a) inenjering poduzee koje izvodi tzv. isti inenjering, pri kojem se

obavezuje izraditi samo investicijski projekt sa svim konstrukcijsko

tehnikim i tehnolokim pojedinostima dostatnima za izgradnju objekata s

tim to tu izgradnju inenjering poduzee ne obavlja.

b) inenjering poduzee koje posluje po sustavu klju u ruke pri kojem,

osim kompletnog tehniko konstrukcijskog i proizvodno tehnolokog

projekta, organizira i izgradnju objekata, izvodi pokusnu proizvodnju,

obavlja korekture na temelju pokusne proizvodnje i investitoru predaje

objekt osposobljen a redovitu proizvodnju.

11. Ugovorno rukovoenje

Ugovorno rukovoenje je poseban oblik prijenosa znanja (tehnologije i

know - how a) koji se regulira ugovorom, obino izmeu poduzea koje

takve usluge daje i poduzea iz nerazvijene zemlje koje, na taj nain, rjeava



svoje probleme nedostatka strunjaka, odnosno visokoobrazovanih i strunih

rukovoditelja.

12. Montana proizvodnja u inozemstvu

Montana proizvodnja u inozemstvu odnosi se na prijenos djelomine

proizvodnje u inozemstvo, odnosno izvoz montanih dijelova, podsklopova i

sklopova za proizvodnju (montiranjem) trajnih potroakih dobara.

Najee se primjenjuje u automobilskoj industriji, industriji kuanskih

aparata (bijele tehnike), elektrotehnici i dr. radi niih trokova i konkurentne

prodajne cijene gotovih proizvoda iz takve montane proizvodnje.

13. Ugovorna proizvodnja u inozemstvu

Ugovorna proizvodnja u inozemstvu za proizvoae je vii stupanj

proizvodne suradnje jer na osnovi stranog tehnikog know how-a i

eventualno na osnovi uvezenoga reprodukcijskog materijala proizvodi gotov

proizvod koji se ve afirmirao na stranim tritima te isporukom tih proizvoda

poveava izvoz svoje zemlje.

Rije je o proizvodnji proizvoda koje domai proizvoa finalizira za

stranog partnera na temelju njegovog know how postupka i uvoznog

reprodukcijskog materijala.

14. Reexport

Reeksport je specifini vanjskotrgovinski posao koji se odnosi na posredovanje u meunarodnoj robnoj razmjeni. To je, zapravo, robna



arbitraa u kojoj se obavljaju odreene transakcije robom i uslugama a ija je

svrha ostvarenje odreene financijske koristi. Ovi su poslovi takoer i

pekulativni.

Pod pojmom reeksporta podrazumijeva se posredovanje u

kupoprodaji robe izmeu partnera koji se nalaze u razliitim zemljama, a

posredovanje se obavlja iz tree zemlje koja ima povoljan poloaj u

odnosu na zemlju kupca i zemlju prodavatelja.

Reeksporter omoguuje zaobilaenje razliitih vanjskotrgovinskih

prepreka. Za ovakve poslove bitno je slijedee:

da posrednik (reeksporter) kupuje od prodavatelja iz druge zemlje robu za svoj raun i u svoje ime.

da je to za prodavatelja izvoz u zemlju posrednika da posrednik prodaje robu dalje u svoje ime i za svoj raun kupcu u

treoj zemlji da je takva nabava robe za kupca (iz zemlje namjene) uvoz robe iz

zemlje posrednika (reeksportera)

Poslovi reeksporta pojavljuju se u nekoliko oblika:

1. U prvoj varijanti reeksporta rije je o tome da se kupljena roba u

inozemstvu doprema u zemlju reeksportera i da se nakon toga ponovno

izvozi. Takve poslove nazivamo reeksportom ili tranzitnom trgovinom.

Tijekom zadravanja robe u zemlji mogu se na robi obavljati odreeni

zahvati (sortiranje, ienje, pakiranje,...) ali se ne provode promjene na

robi koje mogu bitnije izmijeniti njezina obiljeja i vrijednost. Saetak ove

prve varijante glasi: reeksporter kupuje robu u odreenoj zemlji s namjerom da je proda u nekoj treoj zemlji s time da se ta roba najprije doprema u zemlju reeksportera a zatim ponovno izvozi u zemlju namjene.

2. U drugoj varijanti reeksporta, roba se kupuje u jednoj zemlji i prodaje u

drugu zemlju a da se poiljka ne doprema u zemlju reeksportera. U



ovakvom sluaju govorimo o stvarnom posredovanju ili posrednikoj

trgovini. Saetak je ove druge varijante: reeksporter kupuje robu u jednoj zemlji i prodaje je uvozniku u drugoj zemlji s time da se roba uope ne doprema u zemlju reeksportera.

Reeksport kao specifian oblik vanjskotrgovinskog posla ima niz

prednosti. Meutim, ako se neka zemlja due pojavljuje kao kupac veih

koliina robe iskljuivo radi reeksporta, tada je ugroena sigurnost trajnije

razmjene.

Pozitivna strana reeksportnog posla oituje se u mogunosti zemlje

uvoznika da doe do eljene robe ili proizvoda kupnjom za nekonvertibilna

sredstva plaanja dok bi u redovitom prometu tu robu trebala platiti u

konvertibilnim ili vrstim devizama. Prednost se iskazuje i za posredniku

zemlju kojoj ovaj posao donosi zaradu u obliku provizije, razlike u cijeni ili

disparitetu valuta, te predstavlja korisnu dopunu redovitim uvoznim i izvoznim

poslovima.

Nastojei sprijeiti reeksport vlastite robe, izvoznika zemlja moe

zahtijevati da se na robnu ambalau stavljaju oznake kao to su:

not to be reexported (ne smije se reeksportirati) not to be sold (ne smije se prodati),...

15. Izvoenje investicijskih radova u inozemstvu

Djelatnost izvoenja investicijskih radova u inozemstvu ureena je

zakonski propisima svake zemlje. Izvoenje investicijskih radova u inozemstvu

obavljaju za to specijalizirana graevinska, montana, projektna, inenjering,

konzultantska i druga poduzea, ovisno o vrsti investicijskog projekta i

zahtjevima stranog investitora. U ove se poslove ukljuuje i niz drugih

sudionika, posebice banke i druge domae ili meunarodne financijske



institucije, osiguravajua drutva, proizvoai opreme, vlasnici prava

industrijskog vlasnitva,...

U praksi se pod izvoenjem investicijskih radova u inozemstvu

podrazumijevaju:

Izrada ekspertiza i studija, investicijskih programa, prostornih i urbanistikih planova i projekata, idejnih, glavnih i detaljnih projekata i

investicijsko tehnike dokumentacije, licitacijskih elaborata i druge

investicijske dokumentacije za objekte i postrojenja,

Izvoenje geodetskih, geolokih i drugih istraivakih radova Izvoenje svih vrsta graevinskih, graevinsko obrtnikih, geolokih i

rudarskih, hidrotehnikih i drugih slinih radova unutranjeg ureenja i

dekoracije,

Izvoenje svih vrsta instalacijskih, montanih i demontanih radova a i radova na odravanju i remontu industrijskih i drugih postrojenja,

Stavljanje u pogon postrojenja i opreme izgraenih objekata Izgradnja kompletnih objekata i isporuka dijelova i materijala za

kompletnu opremu, tehnolokih linija i ostalih komponenata za

ugovorene objekte,

Organizacija i posredovanje u izgradnji kompletnih objekata (inenjering)

Struno tehniki nadzor nad izvoenjem investicijskih radova u inozemstvu i nad izgradnjom investicijskih objekata

Pruanje strune pomoi u tijeku izgradnje i u radovima na izgraenim objektima

Odravanje i remont izgraenih objekata i ispitivanje opreme Obuka radnika, prijenos znanja i iskustva i organizacija proizvodnje

(know - how)

Osnovne odredbe ugovora o izvoenju investicijskih radova u

inozemstvu jesu: predmet ugovora i posla, cijena radova i vrijednost

ugovora s nainom plaanja te rokovi izvoenja.



Predmet ugovora i opseg posla

Predmet ugovora i opseg posla odreuju to treba isporuiti i izgraditi.

Cijena radova i vrijednost ugovora

Cijena radova je naknada koju izvoa mora dobiti od naruitelja za

izvrenje jedinice mjere radova ili jedinice mjere pojedine vrste ili faze radova

ili jedinice mjere objekta koji je predmet ugovora.

Rokovi izvoenja

Rokovi izvoenja odreuju vrijeme u kojem izvoa mora zavriti

radove. Oni su bitni elementi ugovora i za naruitelja jer on stjee pravo na

naplatu penala od izvoaa za zakanjenja u izvoenju, i za izvoae, jer se

od trenutka zavretka radova rauna garantni rok za definitivni obraun i

naplatu retention money.

Ostale odredbe

U ugovoru o izvoenju investicijskih radova veoma su vane ostale

odredbe koje reguliraju:

a) stupanje ugovora na snagu to je vaan trenutak jer od tog trenutka i za izvoaa i za naruitelja poinju tei ugovorne obveze i prava.

Zakljuenje ugovora o izvoenju investicijskih radova oznaava datum kada

ugovorne strane postignu sporazum o svim bitnim elementima ugovora i kada

ga potpiu.

b) zatitne klauzule

To su instrumenti zatite naruitelja s jedne strane i izvoaa s druge

strane.

Klizna skala je klauzula kojom se ugovorena cijena poveava ili smanjuje

ovisno o poveanju ili smanjenju cijena materijala i radne snage.

Zlatna klauzula je klauzula prema kojoj se ugovorena cijena izraena u valuti

(npr. EUR) mijenja ovisno o promjeni vrijednosti te valute u odnosu na

vrijednost zlata.



Klauzula strane valute je klauzula prema kojoj se plaanje ugovara u

odreenoj stranoj valuti ili u nekoliko stranih stabilnih valuta.

c) via sila

Razlozi ili okolnosti koje mogu osloboditi jednu od ugovornih strana

privremenog ili trajnog izvrenja ugovornih obveza naziva se via sila. Ove su

klauzule vrlo vane u ugovoru o izvoenju investicijskih radova u inozemstvu

zbog trajanja ugovora na due razdoblje u kojem mogu nastati razne okolnosti

to dovode do nemogunosti izvrenja ugovora.

d) ugovorna kazna

To je kazna ugovorena za sluaj neurednog ispunjenja ugovorne

obveze. U praksi se primjenjuju dvije vrste ugovornih kazni za izvoae:

1. Penali jesu kazne prema kojima izvoa plaa naruitelju tetu kao posljedicu zakanjenja u izvoenju radova, a odreuje se ovisno o visini

pretrpljene tete.

2. Unaprijed ugovoren iznos tete jest kazna koja se takoer ugovara za zakanjenje u iznosu na dan, tjedan ili mjesec, odnosno do odreenog

postotka od ukupne ugovorene vrijednosti.

Ako naruitelj investitor ne izvri u cijelosti ili djelomino svoje

obveze, izvoau radova, prema ugovoru, obino pripadaju slijedea prava

odnosno mogunosti:

pravo na produenje roka pravo na naknadu tete pravo na raskid ugovora.

Kad su investitor i izvoa razmotrili sve elemente ugovora i

dokumentacije i kad je postignuta suglasnost, pristupa se potpisivanju

sklapanju ugovora.



Do ovog trenutka sve su poslove vodili strunjaci prema

specijalnostima a sam in potpisivanja u ime izvoaa obino obavlja

generalni direktor ili osoba koju je on pismeno opunomoio.

Pod ostvarenjem ugovora podrazumijeva se izvrenje ugovora nakon

njegova potpisivanja odnosno sklapanja. U ostvarenju ugovora razlikuje se

nekoliko meusobno povezanih faza koje svaka za sebe imaju posebno

znaenje za izvrenje ugovora.

Prema vremenskom slijedu razlikujemo ove faze poslova: pripreme u zemlji organizacija gradilita u inozemstvu izvoenje radova zavrni poslovi

16. Poslovi oplemenjivanja robe

Poslovi oplemenjivanja robe sastoje se u industrijskoj preradi, doradi i

obradi to ih obavlja domae poduzee na robi koja je vlasnitvo inozemne

tvrtke (aktivni poslovi oplemenjivanja robe) ili to ih obavlja inozemni poslovni partner na robi koja je vlasnitvo domaeg poduzea (pasivni poslovi oplemenjivanja robe).

Pod preradom se podrazumijevaju sve radnje oplemenjivanja u procesu proizvodnje kojima se mijenjaju osnovna svojstva privremeno

uvezene robe.

Pod doradom se podrazumijevaju sve radnje kojima se uvezena roba oplemenjuje, kao to su tiskanje, bojanje, ienje, sortiranje, ispitivanje

kvalitete, pakiranje,..ili joj se dodaje druga roba radi ugradnje, uivanja,

mijeanja i dr. ako u tom procesu privremeno uvezena roba ne promijeni

osnovna svojstva.



Pod obradom se podrazumijeva svaki mehaniki, kemijski i drugi postupak koji se poduzima radi dotjerivanja i poboljanja kvalitete proizvoda,

bez dodavanja iste ili druge vrste robe.

Aktivnim poslovima oplemenjivanja robe ostvaruje se devizni priljev za obavljene proizvodne usluge i utroeni materijal. Ovim se poslovima

omoguuje potpunije koritenje domaih proizvodnih kapaciteta, uvoenje

suvremene tehnologije u proizvodni proces, snienje proizvodnih trokova i

izvoz vlastite robe.

Uvoz inozemne robe radi njenog oplemenjivanja u naoj zemlji smatra

se privremenim uvozom i moe se obaviti samo pod uvjetom da je roba

vlasnitvo inozemnog naruitelja.

Pasivni poslovi oplemenjivanja robe uvjetuju devizni odljev. I pasivni poslovi oplemenjivanja mogu biti ekonomski opravdani jer se tako izbjegava

kupnja kompletnog proizvoda iz inozemstva a naruuje se samo odreeni

specifini ureaj koji se ne proizvodi u naoj zemlji i koji se ugrauje u domau

opremu ili se iz nae zemlje privremeno izvozi neki drugi proizvod na obradu,

ime se poboljava njegova kvaliteta, umjesto da se takav kompletan proizvod

kupuje u inozemstvu.

17. Franchising poslovi

Franizing je poslovna transakcija kojom se na jednog partnera u

poslu prenosi pravo prodaje te steeno znanje i iskustvo, uz plaanje

odreene naknade.

Osnovna terminologija franchisinga:

franchiser - je davatelj franizinga, prava, opreme i tehnologije.



Master franchisee - primatelj je franchisinga za cijelu zemlju, ako je rije o meunarodnoj transakciji. On kupuje prava od davatelja franize

da bi ih zatim prodavao po regijama ili pojedinano. On moe, ali i ne

mora, biti vlasnik pogona/operacije. franchisee - je primatelj franchisinga za jedan pogon i iskljuivi

vlasnik tog lokala/pogona franchise rights - su prava koja davatelj franchisinga prodaje

njezinim primateljima royalty - provizija koju je nositelj franchisinga duan plaati

davateljima franizinga. Ta provizija obino iznosi 4 6% od bruto

mjesenog prometa.

Franizing je vrlo precizno standardiziranje i ponavljanje svih

poslovnih procesa jednog uspjenog biznisa. Najuspjenija imena u svjetskom

poduzetnitvu posluju upravo na naelu franizinga. Stoga se i od primatelja

franizinga zahtijeva potovanje svih pravila to ih namee ugovor o

franizingu, jer u suprotnom, primatelj franizinga moe imati ozbiljne

financijske tekoe.

Poznate svjetske tvrtke davatelji franizinga su npr. AVIS, Hertz,

Hilton Intercontinental, Euromarche, Nord West Ring,... Najbolji primjeri

franizinga u praksi su fast food restorani i slini objekti u prehrambenoj industriji i ugostiteljstvu.

Prema vrsti djelatnosti postoje:

franizing roba franizing usluga industrijski franizing

Davatelj franizinga obino je poznata tvrtka s uhodanom markom ili

trgovakom formulom u vezi s prodajom odreenog proizvoda ili obavljanjem

odreene usluge, koja ovim poslovima iri svoj utjecaj i svoje ime na

svjetskom tritu.



Primatelj franizinga (osobito ako su to manja novoosnovana

poduzea) zainteresiran je zapoeti poslovanje proizvodom ili uslugom koja

mu, s obzirom na svoju privlanost, popularnost i kvalitetu, unaprijed jami

povoljan financijski rezultat poslovanja.

Osim toga, ne mora imati svoju razvojnu slubu niti se muiti da na

tritu mukotrpno stekne ugled i ime, jer sve inovacije, know how, i drugu

pomo dobiva od davatelje franizinga, koji ujedno organizira i odgovarajuu

ekonomsku promidbu i na svjetskom tritu ve ima uhodanu marku, imid i

irok krug potroaa.

18. Meunarodne aukcije

Meunarodne aukcije su organizirana i specijalizirana trita za aukcijsku prodaju velikih koliina odreene robe koja se prodaje onom kupcu

koji za robu ponudi najviu cijenu.

Osnova aukcijskog trita je javno nadmetanje potencijalnih kupaca

koje se obavlja na javnim i unaprijed odreenim i poznatim mjestima.

Karakteristino je za aukcije da se na njima prodaje roba ija kvaliteta

nije ujednaena, koja ima svoju individualnu specifinu vrijednost i koja nije

zamjenjiva pa su stoga predmet aukcije najee primarni proizvodi (sirova

vuna, drvo, krzno sirova koa,).

Na aukcijskom tritu se takoer prodaje i havarirana roba, tj. roba koja je bila oteena u pomorskom prijevozu, kao i roba koju kupac odbija

preuzeti jer ne odgovara propisanoj kvaliteti.



Na aukcijama se prodaju i nezamjenjivi predmeti velike umjetnike ili

povijesne vrijednosti (umjetnike slike poznatih svjetskih majstora,

antikviteti,).

Predmetom aukcijske prodaje moe biti i zaplijenjena roba i stvari,

odnosno roba koja je oduzeta njenom vlasniku na temelju sudske odluke.

Vrste meunarodnih aukcija:

stalne i povremene sudske i izvansudske slobodne i prisilne aukcije robe u redovitoj trgovini aukcije robe u neredovitoj trgovini

Stalne aukcije se odravaju redovito na nekom odreenom mjestu i u

odreeno vrijeme, u sezoni pristizanja pojedinih proizvoda koji se na takvim

aukcijama prodaju. Smjetene su u odreenim trgovinskim sreditima i imaju

svoja pravila.

Povremene aukcije se odravaju prema potrebi i obino jednokratno. Razlozi odravanja su posljedica nepredvienih dogaaja koji prodavatelja

prisiljavaju na aukcijsku prodaju svoje robe (prodaja havarirane robe, robe sa

grekom,).

Sudske i prisilne aukcije organizira neki slubeni organ uprave na temelju provedenog zakonskog postupka, ali prisilne aukcije mogu biti

provedene i iz drugih razloga (lakopokvarljiva roba, roba sa grekom,).

Meunarodne aukcije posluju kao veletrgovaka drutva, sa svojom

upravom, objektima i drugom opremom potrebnom za urednu i redovitu te

nadziranu aukcijsku prodaju.



Aukcionator ili licitator je osoba ili organizacija koja priprema i organizira aukcijsku prodaju robe za raun drugih osoba putem javnog

nadmetanja.

Aukcijska prodaja i kupnja robe se obavlja preko aukcijskih posrednika.

Prodajni posrednici, zaposleni na aukcijama, su vrsni poznavatelji robe

kojom se na aukciji trguje.

Nabavni posrednici su takoer vrsni poznavatelji robe kojom se trguje,

a takoer su iskusni poznavatelji aukcijskih obiaja, uvjeta rada, naina i

tehnike trgovanja i imaju svoje stalno mjesto na aukciji.

Upoznavanje zainteresiranih kupaca sa aukcijom i datumom njezina

odravanja se obavlja publiciranjem ili slanjem aukcijskih lista.

Aukcijska lista sadri:

naziv i mjesto odravanja aukcije datum odravanja ima i naziv onoga tko provodi aukciju opis robe koja dolazi na aukciju opis svake pojedinana partije robe prema vrsti i kvaliteti naznaku mjesta gdje se roba nalazi i vrijeme kada se roba prije aukcije

moe razgle

Documents

Poslovanje u Uvjetima Internog EU Trzista