Postojanje Duše i Boga,raja i pakla, za mene kao osobu odgajanu u skladu sa crkvenim svjetonazorima treba da predstavlja neupitnu činjenicu,ono što jeste i u sto mi obicni smrtnici ne smijemo sumnjati niti postavljati pitanja.

Ali često se pitam gdje mi duša i kako funkcionira. Budući da mi je prijatelj postavio pitanje o duši, a ja mu nisam mogao odgovoriti, jer nikada stvarno nisam ni znao,odgovor sam potrazio u crkvenim spisima. Prema Katekizmu Katoličke Crkve,kojeg je napisao papa Ivan Pavao II, duša nije samo dio tijela, to je tijelo. U Svetom pismu izraz duše često se odnosi na život ili na cijeloga čovjeka. Ali duša se odnosi i na najdublji aspekt čovjeka,ono što je najveća vrijednost u njemu, ona po kojoj je dusa stvorena na Božju sliku: duša označava duhovni princip u čovjeku.

Jedinstvo duše i tijela je tako duboko da se mora uzeti u obzir da je duša dio oblika tijela: odnosno, zbog svoje duše tijelo koje se sastoji od materije, postaje živo. Duh i materija u čovjeku nisu dvije ujedinjene prirode, nego sjedinjene forme jedne prirode.

Crkva uči da je svaka duša stvorena neposredno od Boga , da je ne stvaraju roditelji i isto tako da je besmrtna: ona ne propadne kad se odvaja od tijela u trenutku smrti, te će biti sjedinjena sa tijelom na konačnom uskrsnuću. To je vjera moje crkve. Ostale religije imaju različite poglede, jesu li u pravu? Ako je ono što ja vjerujem u pravu, onda duša je tamo, ne samo za katolike, već za svakoga, tako da svi imamo duhovnu svijest i možemo postati bliži Bogu. Ali što ako sam u krivu? Što ako mi stvarno nemamo duše? Kako onda živjeti svoj život? Što ako zaista ne postoji Bog, a religija je samo sigurnosni pokrivač za ljude tako da imaju neki smisao u svom životu? Kako se može opravdati postojanje Boga, ako ima toliko zla na svijetu? Što je sa reinkarnacijom? Kako neki ljudi imaju posebne talente a neki drugi ne? Na ova pitanja moja licna iskustva i vjerovanja će se pokušati odgovoriti.

Ne vjerujem da je vjera katoličke(krscanske) crkve jedina istinska religija na svijetu. Ako bih pak vjerovao, onda ne bih bio idealna osoba, puna ljubavi, iskrena ,tj onaj koji je stvoren po slici Bozjoj. Vjerujem da je svaka religija u pravu za svaku osobu koja vjeruje , ovisno o tome gdje se nalazi.Bog poziva svaku osobu na različite načine, jer svi ljudi nisu isti, a žive u različitim okruženju.Svaka kultura ima određena vjerovanja na temelju njihove kulturne prošlosti, i fizičkog okruženja.Na primjer, Evrope i Amerike smatraju se dijelom zapadnog svijeta. Zapadni Svijet je moderan, destruktivan, i vrlo neovisan. To je način na koji se naše društvo razvilo, i religije u koje vjerujemo odgovaraju ovim faktorima. Afričke religije su različite od europskih religija, kao sto su i azijske i bliskoistočne religije različite od afričkih religija, jer nemaju istu prošlost. Način na koji su ljudi živjeli,njihovi preci,pomogli su da razviju svoje vjerske ideje.Svaka kultura je vjerovala u neke veće snage,a neko (Buda, Isus, Konfucije,Muhamed a.s. itd.) pomogao je da vodi svoje ljude u sistem koji je odgovarao njihovom životu, te je pridonio donosenju smisla društvu, ispunjavanjem neke praznine koja je bila prisutna. U tom smislu, religije koje su stvorili, stvorili su da određeni tip ljudi ispuni nešto sto nedostaje u životu, uzrokovano vrstom društva i prebivalistem. U skladu s tom idejom, religije se također koriste za kontrolu društva. U svojim savršenim oblicima, svaka religija je nešto dobro za pojedince koji su uključeni, ali skoro svi su bili manipulirani u nekom trenutku u vremenu (i sada) .

U mracnom dobu, primjerice Katolička crkva koristila je svoj nevjerojatan uticaj nad neobrazovanom javnosti da dobije vlast. Ili u Indiji. Kastinski sistem je bio tamo kako bi ljudima iz niže klase pripovijedali da moraju prihvatiti svoje sadašnje živote,kako bi onda mogli ostvariti bolju egzistenciju u svom sljedećem životu.A trenutno, kineska vlada pokušava preuzeti Tibet. Njihova najnovija taktika je drzati budističke redovnike (koji imaju veliku ulogu u životima ljudi Tibeta), vjerskog vođu, novog Lamu ,u Kini ,te ih tamo educirati. To sve čini da se zapitam, da li je religija samo tu zbog nekih rijetkih inteligentnih ljudi koji su željeli moć, ili oni imaju neke istine samo za njih. Da li je Bog utico na njihovo stvaranje? I ako da, onda kako je toliko ljudi, i još uvijek jesu, ubijeni (za vrijeme križarskih ratova i drugih vjerskih ratova) u ime Boga? Kakav je to Bog koji je nanosi bol za njega? Zlo. Tu je zlo svugdje, sve vrijeme. Zašto je to? Kako Bog dopušta svojoj djeci da trpe, što svatko radi, u nekom trenutku u svom životu? Postoje dva razloga da vjerujem da zlo može postojati.

Prvi, jer vjerujem u Boga , zlo mora biti prisutno u ovom svijetu za neku svrhu, ako ne vjerujem u Boga , onda ne mogu vjerovati kao kršćanin. Ako bih vjerovao da nema Boga, onda bi zlo bilo neki oblik ljudskog izražavanja, neovisno od bilo koje svrhe. Ali, budući da vjerujem u Boga, onda moram vjerovati da su sve loše stvari u svijetu izazvane za neko veće dobro. Da Bog, ne nanosi bol ljudima bez posebnog razloga.

Drugo, mi smo jednaki s Bogom. Svi ljudi su stvoreni na Božju sliku. Mi svi imamo dušu koja nam omogucava da odredimo dobro od lošeg za nas, i odlučimo što želimo vjerovati. Priča o Adamu i Evi pokušava objasniti ove tačke, da smo misleca, osjećajna bica, da Bog stvarno nema kontrolu nad na ovim svijetom. Ako on nije, onda ono što će biti tačka neba i pakla? Ta dva mjesta su stvorena kako bi pomogla ljudima donijeti prave odluke, jer oni imaju mogućnost izabrati za sebe.Bog ima neku vrsta plana za svakog od nas, ali mi moramo izabrati da li želimo slijediti taj plan ili ne. Bog nas je napravio nezavisne. Zlo se događa, jer Bog nam dopušta da donosi mo odluke za sebe, pravo ili krivo, jer na taj način, kad smo donijeli prave odluke, postajemo bliži Bogu znajući ko je stvarno.

Rekavši da smo nezavisna bića, zbog naše duše, i jer smo jednaki Bogu, čini da se zapitam što zapravo znači jednakiKako mi uopće možemo biti jednaki svemogućem?Reinkarnacija će pomoći objasniti zašto neki ljudi imaju određene posebne talente, jer jeosoba u svom prethodnom životu imala taj talent.Ali odakle ti izvorni talent iz prvog života dolaze ?Na primjer zašto je neki djecak sa šest godina poznavao 4 strana jezika? To bi moglo biti jer je bio neki genije u prošlom životu, ili je dar dobio od Boga. Taj djecak je dobio neki dio Boga koji niko drugi nije.Dopustite mi objasniti. Stvoreni smo na Božju sliku, te smo jednaki u sposobnosti da možemo utvrditi sto je pravo a sto krivo.Da smo svi Bog, onda nam ne bi bila potrebna religija jer se religija temelji na uvjerenju da postoji nešto veće od čovjeka, da postoji nešto što sve zna.Svaki pojedinac dobija mali komad ove inteligencije kada tako da svi imamo nešto jedinstveno, nešto posebno a da niko drugi nema, samo Bog. To čini da je Bog dio svakog čovjeka, cinceci svaku osobu istu onoj drugoj, jer svatko ima mali komad Boga unutar sebe.

Ove ideje mi pomazu da potvrde moje izvorno vjerovanja, da postoji Bog i da svi imamo dušu. Religije su stvorili ljudi da vjeruju u nešto, ali oni su bili inspirisani od Boga.Razlog zasto su imali problema je taj da su ljudi njihove vodje. Ljudi mogu griješiti, jer su stvoreni na Božju sliku, s dušom koja nam pomaze izabrati dobro od lošeg. Također, mi smo mu svi jednaki u smislu da smo svi mali komad Bogu što nas sve cini jednake s drugima, ali još uvijek dovoljno jedinstvene da moramo naučiti prihvaćati razlike jednih od drugih.

Ja sam siguran da mi neko moze dokazati dokazati da sam u krivu, ali na temelju kulture i povijesti moje porodice i vjerovanja , ove ideje se savršeno uklapaju u moj život. Želim vjerovat u više biće. Želim vjerovati da ću živjeti vječno. Želim vjerovati da imam neku svrhu u svom životu, umjesto da samo bude ovdje, jer.............