6
POVIJEST SOCIJALNIH I POLITIČKIH TEORIJA I 1. Što znači da je čovjek „zoon politikon“ i čega je znak njegova „društvena narav“? Aristotel je tvrdio da je čovjek po prirodi političko biće – zoon politikon (Aristotel smatra da je čovjek političko biće upravo zato što posjeduje um ili jezik) i da svoju suštinu izražava tek u zajednici. Čovjek je po Aristotelu društveno biće koje je obilježeno jezikom, razumom, društvenošću, raznim nagonom i upravo to opisuje narav čovjeka. Iz ljudske društvene naravi, naravi iz koje potječe prijateljstvo potječe i potreba življenja u društveno – političkoj zajednici. 2. Kako Boetie određuje osobu? Boetie osobu određuje kao individualnu supstanciju razumne naravi ( Persona est naturae rationalis individua supstantia ). 3. Koji su elementi osobnosti? Elementi osobnosti su : a ) JEDINCATOST I NEZAMJENJIVOST, nekog bića koji za sebe može reći „ ja“. U stvarnosti ne postoji nikakav „ dvojnik“ koji bi s nekim bio istovjetan. b ) SAMOSTOJNOST, osoba je svjesna da nije dio nečega drugog, neke veće cjeline c ) NOSITELJ SVOJIH RADNJI, ne možemo reći „ nešto misli u meni“, nego „ ja mislim“, makar se katkad u našoj svijesti zbivaju procesi kojima ne možemo sasvim upravljati. d ) SLOBODA, čovjek je kao gospodar svojih čina uzrok onoga što samo o njemu ovisi. e ) ODOVORNOST, posljedice naših čina pripisuju se nama, mi stojimo iza njih. f) SAVJEST, u samima sebi pronalazimo neku instanciju koja nam budi tu odgovornost. g ) OSAMLJENOST, pred tom instancijom savjesti ne može nas zastupati nitko drugi. h ) BAČENOST, čovjek ne egzistira iz samog sebe, na što ga opominju njegovo podrijetlo od drugog i činjenica smrti. 4. Koji su atributi društva? Cjelina, organizam i osoba. 5. Kako obično definiramo ljudsko društvo? Ljudsko društvo se definira kao svaka trajna i djelotvorna povezanost ljudi za ostvarenje nekog zajedničkog cilja ili vrijednosti. 6. Koji su osnovni elementi društva? a) Više konkretno opstojećih ljudi, pojedinaca. Veći broj, skupina ljudi jest materijalni element društva. Obično se za društvo zahtjeva nešto veći broj ljudi. b) Isti intencionalni sadržaj kod članova društva, zajednička teška situacija nekog sloja ljudi koja ih tjera na udruženje da bi postali jači u njezinu nadvladavanju. To je ontološka osnovica. c) Međusobno poznavanje ljudi čini psihološku osnovicu zajedničkog usmjerenja na ostvarenje cilja. Tako nastaje osjećaj zajedničke pripadnosti i solidarnosti. Kod velikih društava, kao npr. u državi nije moguće da se ljudi međusobno poznaju ali imaju osjećaj pripadnosti jednoj državi. d) Pravo društvo nastaje kad se mnogi obavežu da zajedničkim djelovanjem postignu zajednički cilj. Bez tog osjećaja dužnosti prihvaćanja društvenih normi ne bi se moglo formirati neko društvo. e) Svakom su društvu potrebni i izvanjska organizacija i zajednički autoritet, koji određuje konkretne ciljeve i sredstva. Autoritet osigurava urođenu suradnju u postizanju svrhe, kao i trajnost i stabilnost veze. Društveni autoritet drži na okupu društvo kao cjelinu, ali ujedno i štiti pojedinca i njegov integritet od drugih. 7. Koja je razlika između savršenih i nesavršenih društava? Po ovom se razlikovanju gleda na to je li neko društvo kadro samo sebi pribaviti sva potrebna sredstva za postizanje vlastitog cilja ili nije. Savršeno je društvo ono koje pri postizanju svojega cilja je neovisno o drugim udruženjima. Ono uključuje sve što je potrebno za ljudski život. Ako i postoji kakva ovisnost, ona je samo relativna. Po tradiciji savršenim društvima se smatraju država i Crkva, tj. One su na vlastitom području samosvjesne i samovlasne, suvremene. Nesavršeno društvo samo ne raspolaže svim sredstvima potrebnim za postizanje svoga cilja, pa onda takvo društvo ne pruža sve što je dostatno za ljudski život. Tako je i obitelj nesavršeno društvo jer svoj cilj ne može postići vlastitim sredstvima.

Povijest Socijalnih i Politickih Teorija I

Embed Size (px)

DESCRIPTION

POvijest socioloskih i politickih teorija

Citation preview

Page 1: Povijest Socijalnih i Politickih Teorija I

POVIJEST SOCIJALNIH I POLITIČKIH TEORIJA I 1. Što znači da je čovjek „zoon politikon“ i čega je znak njegova „društvena narav“? Aristotel je tvrdio da je čovjek po prirodi političko biće – zoon politikon (Aristotel smatra da je čovjek političko biće upravo zato što posjeduje um ili jezik) i da svoju suštinu izražava tek u zajednici.Čovjek je po Aristotelu društveno biće koje je obilježeno jezikom, razumom, društvenošću, raznim nagonom i upravo to opisuje narav čovjeka. Iz ljudske društvene naravi, naravi iz koje potječe prijateljstvo potječe i potreba življenja u društveno – političkoj zajednici.2. Kako Boetie određuje osobu? Boetie osobu određuje kao individualnu supstanciju razumne naravi ( Persona est naturae rationalis individua supstantia ).3. Koji su elementi osobnosti? Elementi osobnosti su :a ) JEDINCATOST I NEZAMJENJIVOST, nekog bića koji za sebe može reći „ ja“. U stvarnosti ne postoji nikakav „ dvojnik“ koji bi s nekim bio istovjetan.b ) SAMOSTOJNOST, osoba je svjesna da nije dio nečega drugog, neke veće cjelinec ) NOSITELJ SVOJIH RADNJI, ne možemo reći „ nešto misli u meni“, nego „ ja mislim“, makar se katkad u našoj svijesti zbivaju procesi kojima ne možemo sasvim upravljati.d ) SLOBODA, čovjek je kao gospodar svojih čina uzrok onoga što samo o njemu ovisi. e ) ODOVORNOST, posljedice naših čina pripisuju se nama, mi stojimo iza njih.f) SAVJEST, u samima sebi pronalazimo neku instanciju koja nam budi tu odgovornost.g ) OSAMLJENOST, pred tom instancijom savjesti ne može nas zastupati nitko drugi.h ) BAČENOST, čovjek ne egzistira iz samog sebe, na što ga opominju njegovo podrijetlo od drugog i činjenica smrti.4. Koji su atributi društva? Cjelina, organizam i osoba.5. Kako obično definiramo ljudsko društvo? Ljudsko društvo se definira kao svaka trajna i djelotvorna povezanost ljudi za ostvarenje nekog zajedničkog cilja ili vrijednosti.6. Koji su osnovni elementi društva? a) Više konkretno opstojećih ljudi, pojedinaca. Veći broj, skupina ljudi jest materijalni element društva. Obično se za društvo zahtjeva nešto veći broj ljudi.b) Isti intencionalni sadržaj kod članova društva, zajednička teška situacija nekog sloja ljudi koja ih tjera na udruženje da bi postali jači u njezinu nadvladavanju. To je ontološka osnovica.c) Međusobno poznavanje ljudi čini psihološku osnovicu zajedničkog usmjerenja na ostvarenje cilja. Tako nastaje osjećaj zajedničke pripadnosti i solidarnosti. Kod velikih društava, kao npr. u državi nije moguće da se ljudi međusobno poznaju ali imaju osjećaj pripadnosti jednoj državi.d) Pravo društvo nastaje kad se mnogi obavežu da zajedničkim djelovanjem postignu zajednički cilj. Bez tog osjećaja dužnosti prihvaćanja društvenih normi ne bi se moglo formirati neko društvo.e) Svakom su društvu potrebni i izvanjska organizacija i zajednički autoritet, koji određuje konkretne ciljeve i sredstva. Autoritet osigurava urođenu suradnju u postizanju svrhe, kao i trajnost i stabilnost veze. Društveni autoritet drži na okupu društvo kao cjelinu, ali ujedno i štiti pojedinca i njegov integritet od drugih.7. Koja je razlika između savršenih i nesavršenih društava? Po ovom se razlikovanju gleda na to je li neko društvo kadro samo sebi pribaviti sva potrebna sredstva za postizanje vlastitog cilja ili nije. Savršeno je društvo ono koje pri postizanju svojega cilja je neovisno o drugim udruženjima. Ono uključuje sve što je potrebno za ljudski život. Ako i postoji kakva ovisnost, ona je samo relativna. Po tradiciji savršenim društvima se smatraju država i Crkva, tj. One su na vlastitom području samosvjesne i samovlasne, suvremene. Nesavršeno društvo samo ne raspolaže svim sredstvima potrebnim za postizanje svoga cilja, pa onda takvo društvo ne pruža sve što je dostatno za ljudski život. Tako je i obitelj nesavršeno društvo jer svoj cilj ne može postići vlastitim sredstvima.8. Koja je razlika između prirodnih i slobodnih društava? Oblici prirodnog društva nastaju kao nekom prirodnom nužnošću. Bitna obilježja prirodnih društava izvode se iz same ljudske društvene naravi. Kod slobodnih društava njihova bit se ne određuje samom čovjekovom prirodom, nego većinom slobodnim dogovorom.9. Koji su atributi društva? – objasni svaki pojedini! CJELINA označuje integriranje pojedinca u zajednicu. Ta je cjelina dinamička i vitalna jer joj pokretna snaga usmjerena prema zajedničkom cilju, proizlazi iznutra. Pojedinci, članovi zajednice ne smiju se u njoj izgubiti. Isticanje cjelovitosti i jedinstva društvene zajednice želi svakog pojedinca podsjetiti da je član društva i da zato u mnogim stvarima mora najprije gledati dobro cjeline kako bi zatim i sam od te cjeline imao koristi. ORGANIZAM posebno ističe jedinstvo u mnoštvu. Kao što biološki organizam može dobro funkcionirati kad svaki njegov dio, tj. svaki organ, točno obavlja svoju ulogu, tako i u društvu članovi moraju skladno surađivati za dobro cjeline. OSOBA taj izraz za društvo ističe odgovornost djelovanja društva i njegova prava. Budući da je u punom smislu osoba samo čovjek pojedinac, ipak je i društvo u analognom smislu osoba, jer je jedinstveno i cjelovito te kao takvo subjekt raznih prava i dužnosti. Društvo je moralna ili pravna osoba, nije samo neka fikcija, no ono nije osoba u punom smislu jer bi u tom slučaju njegovi članovi gubili svoju osobnost.10. Objasnite ukratko socijalno načelo: općeg dobra? Opće dobro stvara preduvjete za miran zajednički suživot ljudi, za što bolje ispunjenje bitnih životnih zadatka. Sastoji se u dobrima kao što su red i mir u društvu, osiguranje tolike individualne slobode koliko je potrebno za osobni razvitak. Nužno je da svi sudjeluju u pomaganju takvoga životnog ispunjenja pojedinca. To je poredak koji počiva na razmjernom poštivanju jednakosti ali i različitosti među ljudima. Po prirodi su svi ljudi jednaki, ali po mogućnosti sudjelovanja i pridonošenja u suradnji postoji različitost. Opće se dobro može ostvariti samo ako pojedinci ulože svoju snagu u društvenoj suradnji, pri čemu valja voditi računa da se stvori sklad između zajedničkog surađivanja i vlastitih želja i interesa.

Page 2: Povijest Socijalnih i Politickih Teorija I

11. Objasnite ukratko socijalno načelo: solidarnosti? Društvo se sastoji od pojedinih ljudi. Oni su u društvu povezani a time što stvaraju društvo ljudi preuzimaju i neke obaveze i odgovornosti. Ta međusobna povezanost pojedinaca i društva te obaveze koje iz toga proizlaze izriče princip solidarnosti. 12. Objasnite ukratko socijalno načelo: supsidijarnosti? Sam pojam supsidijarnosti, dolazi od latinske riječi „ subsidium“ još iz rimskog vojnog govora a označavao je one vojnike koji su bili u pričuvi i koji su trebali pohrliti u pomoć ako bi oni na prvoj crti smalaksali. Taj se pojam onda počeo upotrebljavati u društvenoj teoriji u značenju da veća društvena zajednica mora priskočiti u pomoć manjoj zajednici ili pojedincu kad ovi zapadnu u poteškoće. Princip supsidijarnosti u prvom je redu pravilo za utvrđivanje nadležnosti pri ostvarivanju zajedničkog dobra. Ono što može pojedinac sam izvršiti vlastitom snagom, to mu društvo ne smije oduzeti ili što može manja zajednica obaviti, to joj veće društvo ne smije uskratiti.13. Koju ulogu ima „pravo“ glede osoba i stvari? Pravo štiti pojedinca u njegovoj samostojnosti kao osobe i u njegovoj razlici prema drugima.14. U kojem odnosu stoje naravno i pozitivno pravo (zakon)? Naravno i pozitivno pravo ne stoje kao neka zaokružena pravna uređenja jedno drugom nasuprot.Svako pozitivno pravo u nekom narodu mora odgovarati najopcenitijim nacelima naravnoga prava koja ono poblize i konkretno određuje.15. Navedite i objasnite glavna obilježja „subjektivnog prava“? Subjektivno pravo“ znači „sposobnost“ u smislu moralne mogućnosti. Tri su bitna obilježja subjektivnog prava: a) nepovredivost - pravo ostaje na snazi i onda kad se krši, kad se ne može ostvariti, b)ograničenost prava: svako pravo dobiva svoje ograničenje zbog pravnih zahtjeva drugog čovjeka i viših pravnih dobara. c) prisilnost (koaktivnost) prava: društvo mora osigurati takve uvjete da svaki njegov član može ostvariti svoja prava, ponajprije ona temeljna. Otuda proizlazi i načelna mogućnost uporabe izvanjske sile ili prisile za ostvarenje i održanje prava.16. Kako Platon učenje o duši primjenjuje na učenje o državi? Platon dušu dijeli na tri djela: RAZUMNI –smješten u području glave, SRČANI (voljni) – smješten o području od vrata do pojasa i POŽUDNI – smješten u području ispod pojasa. Duša treba ostvarivati određene vrline, svaki dio duše mora ostvariti njemu svojstvenu vrlinu. Razumni dio duše treba krasiti vrlina mudrosti, srčani dio vrlina hrabrosti a požudni dio vrlina umjerenosti. Razum tako pripada božanskom, dok srčanost i požuda čine osjetilni dio. Pravi čovjek jest onaj kod kojega je razumni dio duše nadvladao ostala dva. Iz trostruke podjele duša Platon je podijelio i staleže u državi na VLADARE, ČUVARE I RUKOTVORCE. Kako određeni dijelovi duše trebaju ostvariti sebi svojstvene vrline, tako i staleži trebaju ostvariti sebi svojstvene vrline. Stalež vladara treba krasiti vrlina mudrosti, čuvara vrlina hrabrosti a rukotvorce vrlina umjerenosti.17. U čemu se sastoji pravednost u platonovu polisu? Pravednost se sastoji upravo u tome da svaki stalež radi svoj posao, odnosno da ostvaruje sebi svojstvenu vrlinu a pravednost dolazi do izražaja tek u ozdravljenom polisu kao rezultat sustavnog odgoja i obrazovanja.18. Navedite Platonovu podjelu ustava prema: Država (VIII, 543a–569c) i objasnite svaki pojedini oblik? Platonova podjela ustava prema Država (VIII,543a – 569c)KRALJEVSTVO – ARISTOKRACIJA – ako državu vode duhovno i moralno najbolji (dobra vladavina nekolicine najizvrsnijih)TIMARHIJA (timokracija) – ako ne vladaju istinski najbolji, već častohlepni, koji se drže vrijednima jer imaju odvažnost i odlučnost, dobri su lovci, športaši i vojnici (loša vladavina pojedinca)OLIGARHIJA – ako samobogaćenje uzme sve više maha a vlada još samo jedna skupina od nekoliko bogatih koji nemaju ništa pred sobom ocim materijalne, gospodarske moći i vlastite prednosti, uvijek spremni podložiti tim stvarima više ljudske vrijednosti riječ je o oligarhiji (loša vladavina nekolicine)DEMOKRACIJA – ako svaki građanin nezna ni red, a ni obveze i dužnosti, već živi iz dana u dan u razonodi i dobrom raspoloženju riječ je o demokraciji.TIRANIJA – ropstvo među robovima. Nije samo narod rob, već i njegovi nasilni vladari i sam tiranin19. Navedite Platonovu podjelu ustava prema: Državnik (291d–303c) i objasnite svaki pojedini oblik? Podjela ustava prema: Državnik (291d – 303c)Valjano državno uređenje – idealno kraljevstvo bez zakonaPostojeća državna uređenja koja oponašaju ono idealno i dijeli ih na zakonita i nezakonita.ZAKONITA:Kraljevstvo / Monarhija –je dobra vladavina pojedincaAristokracija – dobra vladavina nekolicine najizvrsnijihDemokracija s zakonima – dobra vladavina mnogihNEZAKONITA:Tiranija – loša vladavina pojedincaOligarhija – loša vladavina nekolicineDemokracija bez zakona – loša vladavina mnogih20. Navedite Platonovu podjelu ustava prema: Zakoni (III, 693d, IV, 710d,e) i objasnite svaki pojedini oblik? U knjizi Zakona Platon kao dva temeljna državna poretka navodi:Monarhiju (Perzija) kao razboritostDemokraciju (Grčka) kao slobodaNajbolja država nastaje kombinacijom „ obaju tih državnih uređenja“ način: uspostaviti »pravu mjeru« između načela slobode, koje promiče demokracija, i načela razboritosti, što je obilježje monarhije.Podjela ustava prema: Zakoni

Page 3: Povijest Socijalnih i Politickih Teorija I

TIRANIJA - loša vladavina pojedincaKRALJEVSTVO–je dobra vladavina pojedincaDEMOKRACIJA - ako svaki građanin nezna ni red, a ni obveze i dužnosti, već živi iz dana u dan u razonodi i dobrom raspoloženju riječ je o demokraciji.OLIGARHIJA - loša vladavina nekolicine21. O čemu raspravlja I. i II. knjiga Platonove Države i do kojih se rezultata dolazi glede pojma koji se pokušava odrediti? U Prvoj knjizi se raspravlja o pravednosti. Na kraju dijaloga Prve knjige rasprava završava bez definicije pravednosti. U Drugoj knjizi se nastavlja rasprava i otvara se rasprava o pravednoj državi. Pravednost se veže uz zakone i tiče se svakog pojedinca i cijelog polisa.22. O čemu raspravlja III. i IV. knjiga Platonove Države i do kojih se rezultata dolazi glede problematike koja se pokušava odrediti? Treca knjiga raspravlja o odgoju duše,a četvrta o sreći pojedinca ,staleža i države.U trećoj knjizi dolaze do zaključka: harmonija duše, harmonija države – harmonično nastojanje mora biti ako se želi sačuvati državno uređenje, vladari se traže koji se drže načela i koji misle najbolje za državu. U četvrtoj knjizi se raspravlja o sreći, dolaze do zaključka da se država ne osniva zbog sreće jednog staleža već da cijela država treba biti sretna. Državom treba upravljati razumom, za svaki posao treba uzimati one koji su najbolji za to.23. O čemu raspravlja V. knjiga Platonove Države i do kojih se rezultata dolazi glede problematike o kojoj se govori? Peta knjiga raspravlja o vladavini filozofa. Po Platonu su filozofi najbolji vladari. Razlikuje one koji znaju od onih koji mniju, znanje pripada filozofima, a mnijenje filodoksima.24. Koje su bitne razlike dijaloga Zakoni u odnosu na dijalog Država? Razlika u odnosu na Državu: Sva vlast u državi pripada zakonima. Zakoni imaju božansko porijeklo. Potrebno je praktično znanje i razboritost za vrlinu a ne samo znanje. Izvor zakona je razumna volja, a ne znanje. Zakoni pružaju realno najbolje uređenje države, a ne idealno.25. Kako Platon dijeli političke ustave u svome dijelu Državnik?»valjano državno uređenje« – idealno kraljevstvo bez zakona postojeća državna uređenja koja oponašaju ono idealno: ZAKONITA: NEZAKONITA: 1. kraljevstvo 6. tiranija 2. aristokracija 5. oligarhija 3. demokracija sa zakonima 4. demokracija bez zakona26. Koji je odgoj valjan prema Platonu? Dobar je onaj odgoj koji će afirmirati karidalne vrline: mudrost, hrabrost, umjerenost i pravednost.27. Što je vrlina za Aristotela? Aristotel vrlinu definira kao sredinu između dvije krajnosti – manjka na jednoj i suviška na drugoj strani ( npr. nezavisnosti i dostojantsva duha sredina je između oubražavanja i samoponižavanja). Svojstvo vrline je krepost da teži nekoj sredini. Postoji pet vrlina – kreposti kojima duša postiže istinu uz pomoć izrijeka i nijeka. To su: ZNANOST – ona je dokazana moćUMIJEĆE – bavi se nastankom onih stvari koje mogu biti i ne biti i čije je počelo u tvorcu a ne u tvoreviniRAZBORITOST – lijepo promišljanje o stvarima koje pridonose dobru životu u cijelosti.UMNOST – ono što se odnosi na sama počelaMUDROST – vrsnoća u umijeću28. Što su etičke a što dijanoetičke vrline za Aristotela i kako dijeli političke ustave u djelu Nikomahova etika? Dijanoetičke vrline pohvalni načini ponašanja razumnoga dijela duše i uz pomoć njih duša postiže istinu. Etičke vrline su pohvalni načini ponašanja nerazumnoga dijela duše. Etičke vrline u nama ne nastaju po naravi, već po navici, običaju. Aristotel razlikuje tri oblika dobre vladavine i isto toliko lošeg oblika vladavine.Dobri oblici vladavine su:Kraljevstvo (monarhija)Aristokracija ili vladavina najboljihTimokracija ili oblik vladavine koji se temelji procijeni imetkaLoši oblici vladavine su:Tiranija ili samonasilništvo, gdje samonasilnik gleda samo na svoju koristOligarhija ili vladavina malobrojnih. Većinu dobra raspodjeljuju sebi a položaje na vlasti daju uvijek istim osobama.Demokracija ili pučka vladavina, događa se kada timokracja prelazi u svoju suprotnost gdje bi svi bili jednaki u procjeni imutka.29. Koji odnosi u domaćinstvu odgovaraju oblicima političkih ustava prema Aristotelu? Oblici vladavine mogu naći sličnosti i u kućanstvima. Tako zajedništvo oca sa sinovima ima oblik kraljevstva, jer se on brine o djeci, kraljevstvo želi biti očinska vlast. Kod Perzijanaca vladavina oca je tiranija, jer se on prema sinovima odnosi kao prema robovima. Zajedništvo muža i žene nalikuje na vladavinu najboljih – aristokraciju, ukoliko muž zagospodari svime, tada ovo zajedništvo prelazi u oligarhiju. Zajedništvo braće nalik je na timokraciju. Demokracija je najviše nalik kućanstvima koja su bez gospodara ili onima čija je glava neki nemoćnik, pa svatko ima vlast.30. Tipovi ustava u Nikomahovoj etici? Aristotel razlikuje tri oblika dobre vladavine i isto toliko lošeg oblika vladavine.Dobri oblici vladavine su: Kraljevstvo (monarhija), Aristokracija ili vladavina najboljih, Timokracija ili oblik vladavine koji se temelji procijeni imetku. Doši oblici vladavine su: Tiranija ili samonasilništvo, gdje samonasilnik gleda samo na svoju korist, Oligarhija ili vladavina malobrojnih. Većinu dobra raspodjeljuju sebi a položaje na vlasti daju uvijek istim osobama. Demokracija ili pučka vladavina, događa se kada timokracja prelazi u svoju suprotnost gdje bi svi bili jednaki u procjeni imutka.

Page 4: Povijest Socijalnih i Politickih Teorija I

31. Na temelju koja dva principa Aristotel dijeli političke ustave; navedite podjelu ustava koju on donosi u svome djelu Politika? Ustavi su razvrstani prema dva principa: a) Prema broju vladajućih: jedan, manjina i većinab) Prema svrsi vladanja koja može biti zajednička pa imamo sljedeće oblike: kraljevstvo (monarhija), aristokracija, timokracija a ukoliko je svrha posebna, odnosno prije svega gleda se dobrobit onoga koji vlada tada imamo sljedeće ustave:tiranija, oligarhija, demokracija.32. Kako Ciceron definira državu? Ciceron državu definira kao zajednicu koja je stvar naroda. Ali narod nije bilo kako sakupljen skup ljudi nego skup mnoštva koje je sjedinjeno u priznavanju prava i zajedništvu koristi.33. Kako objašnjava i tumači veličinu rimskog carstva? Ciceron veličinu Rima svodi na njegov ustav i tako demitologizira religiozno tumačenje uspjeha Rima njegovom omiljenošću među bogovima a i njihovom pomoći. Tako daje racionalno objašnjenje Rimskog carstva.34. Što je kruženje ustava i zašto do njega dolazi prema Ciceronovu mišljenju? Pojam mješovitog ustava u jednoj državi djelom potječe od Platona ali i o Aristotela koji je u nekim miješanjima tipova ustava vidio državne oblike najprimjerenije konkretnoj političkoj stvarnosti. Polibije kao i Aristotel razlikuje dobro i loše ustave a je li neki ustav dobar ili loš odlučuje se prema tome služe li oni koji vladaju dobrobiti cjeline ili pak na štetu općeg dobra nastoje steći vlastitu dobrobit. Polibije smatra da već u drugom naraštaju onih koji vladaju dolazi do sebične samovolje, tako da monarhija prelazi u tiraniju, aristokracija u oligarhiju, a demokracija u ohlokraciju. Da bi se izbjeglo cikličko kruženje ustava Polibije predlaže mješovit ustav tipičan za Rim a kako bi se izbjegle korupcije u vladanju, on predlaže podjelu vlasti u vladanju, koja je u Rimu bila podijeljena između senata (narod i aristokrati) i vladara(konzuli).Što se tiče kritike pojedinačnih ustava Ciceron ističe da oni imaju jedan apriorni nedostatak, naime u državi svim građanima pripada udio u vlasti (što krše kraljevska vlast i aristokracija).35. Što je bio povod nastanka djela De civitate Dei, i tko ga je napisao? Djelo De civitate Dei napisao je sv. Augustin u kojem se jednako opominjuće obraća kršćanima kao što se obrambeno i zaštitnički usmjerava protiv pogana. Nastalo je s aktualnim povodom. Godine 410. vizigotski kralj Alarih osvojio je i opljačkao Rim. Posljedice tog događaja bile su goleme za sav tadašnji civilizirani svijet. Pod svježim dojmom tog događaja poganstvo se još uvijek snažno u širokoj masi seoskog stanovništva i u obrazovnom sloju ogorčeno okrenulo protiv kršćana.36. Što je „povijest“ za sv. Augustina i kako je dijeli? Za Augustina je povijest prije svega povijest spasa. Njegovo shvaćanje povijesti nije cikličko nego linearno. Augustin povijest dijeli na šest razdoblja, prema uzoru na šest danja stvaranja: 1. Od Adama do potopa, 2. Od Noe do Abrahama, 3.Abrahama do Davida, 4.Od Davida do Babilonskog ropstva, 5.Od Babilonskog ropstva do krista, 6.Od Krista do njegovog povratka na kraju svijeta37. Što je zakon za Tomu Akvinskog i kako dijeli zakon? Prema Tominu mišljenju: zakon je uredba uma za opće dobro sviju. Postoje četiri vrste zakona: Vječni zakon, prirodni zakon, Božji pozitivni zakon i ljudski pozitivni zakon.38. Što je država za Tomu Akvinskog i zašto je država prema njemu božanska tvorevina? Država je prema Tomi Akvinskom communitas perfecta – savršena zajednica jer raspolaže svim sredstvima za osiguranje života. Država je za njega kao i za Aristotela prirodna institucija, utemeljena na prirodi čovjeka. Država je podložna Crkvi samo u pitanjima koja se tiču natprirodne svrhe, odnosno života poslije smrti.Ljudsko društvo i država su prirodni, određeni su ljudskom prirodom. Iz toga slijedi da imaju božansko opravdanje i autoritet, jer je ljudsku prirodu stvorio Bog. Stvarajući čovjeka Bog je htio ljudsko društvo i političku upravu i nitko nema pravo kazati da je država jednostavno rezultat grijeha. Stoga je i država božanska tvorevina.39. Koje su osnovne ideje Danteove političke misli? Kroz Danteova djela se provlače osnovne ideje njegove političke zamisli, kao što su: osnivanje svjetske monarhije i osiguranje mira na principima pravde istine, i ljubavi. (Osnovni cilj politike prema Danteu je taj da ljudi postanu građanima Božje države, građani onog Rima gdje je sam Krist Rimljanin)40. Tko ja autor djela „Defensor pacis“ i što bila svrha njegova pisanja? Autor djela Defensor Pacis (Branitelj mira) je Marsilije Padovanski, to je njegovo glavno djelo. Rimski car se poziva da se u doba nemira prihvati svoje zadaće čuvanja mira. U njemu pokazuje da je car samo dio lanca faktora koji tek svi zajedno tvore uvijete za mir i dovode do njega. Djelo se opširno bavi najvažnijim uzrocima koji održavaju i čuvaju mir ili spokoj u državi, te onima koji izazivaju njegovu suprotnost, sukob. (a svrha njegova pisanja bila je očuvanje mira ili spokoja u državi, te onima koji izazivaju sprečavaju i uklanjaju njegovu sposobnost,sukob.)

Page 5: Povijest Socijalnih i Politickih Teorija I