SOCIJALNIH I EMOCIONALNIH VJEŠTINA

PRIRUČNIK ZA RAZVIJANJE

SOCIJALNIH I EMOCIONALNIH VJEŠTINA

DAROVITIH UČENIKA

Urednica: Vera Šušid

Autori: Anita Dukid

Mira Klarin

Melita Kneževid

Nada Meštrovid

Slavica Šimid Šašid

Vera Šušid

NASLOV

Priručnik za razvijanje socijalnih i emocionalnih vještina darovitih učenika Zadar, 2018.

UREDNICA Vera Šušid

AUTORI Anita Dukid, Mira Klarin, Melita Kneževid, Nada Meštrovid, Slavica Šimid Šašid, Vera Šušid

LEKTURA Katarina Katuša

GRAFIČKO OBLIKOVANJE COSMOPOLIT MEDIA

KONTAKT

Osnovna škola Bartula Kašida, Bribirski prilaz 2, 23000 Zadar +385 23 321 397

http://os-bkasica-zadar.skole.hr

Više informacija o EU fondovima: www.strukturnifondovi.hr

Sadržaj priručnika isključiva je odgovornost Osnovne škole Bartula Kašida Zadar

http://os-bkasica-zadar.skole.hr/

http://www.strukturnifondovi.hr/

O PRIRUČNIKU

Ovaj priručnik nastao je u okviru projekta ZadarZaDar–Doživljajna pedagogija u prirodos-

lovnim predmetima za razvoj darovitih učenika UP. 03.2.1.02.0102. Natječaj pod nazivom

Poticanje rada s darovitom djecom i učenicima na predtercijarnoj razini, raspisalo je Minis-

tarstvo znanosti i obrazovanja. Financijska sredstva za provedbu projekta osigurana su iz Eu-

ropskog socijalnog fonda. Nositelj projekta je Osnovna škola Bartula Kašida Zadar u partner-

stvu s OŠ Zadarski otoci, OŠ Šimuna Kožičida Benje, OŠ Krune Krstida, OŠ Sveti Filip i Jakov,

Sveučilištem u Zadru i Gradom Zadrom.

Svrha projekta je ojačati kapacitete zadarskih osnovnih škola za uspostavu sustava koji de

omoguditi uočavanje i utvrđivanje darovitih učenika, primjenu doživljajne pedagogije i druge

oblike razvoja darovitih učenika te uspostaviti suradničku platformu za podršku „Online cen-

tar Zadar za darovite”

Edukacijom učitelja i stručnih suradnika ojačali smo njihove kompetencije za uočavanje, pre-

poznavanje, identifikaciju i rad s darovitim učenicima. Da bi potencijalno daroviti učenici raz-

vili svoju darovitost, važno im je pružiti odgovarajudu obrazovnu podršku i poticaj. Međutim,

osim poticanja kognitivnog razvoja, važno je voditi računa o cjelokupnom razvoju darovitih

učenika, a naročito o njihovom socijalnom i emocionalnom razvoju. Daroviti učenici se me-

đusobno jako razlikuju. Ne znači da svi daroviti učenici imaju socijalnih ili emocionalnih teš-

koda. Ipak, neki daroviti učenici teže se uklapaju u skupinu vršnjaka, teže pronalaze zajednič-

ke interese i teme za razgovor s vršnjacima. Često se osjedaju neshvadeno od strane vršnja-

ka. Neki daroviti učenici su emocionalno preosjetljivi i preintenzivno doživljavaju neke emoci-

je te ih treba emocionalno osnažiti, naučiti ih da prepoznaju svoje i tuđe emocije, te da se

znaju s njima nositi na prihvatljiv način. Istraživanja pokazuju da osobe s visoko razvijenim

intelektualnim sposobnostima često imaju neujednačeni razvoj zbog čega je organizam pred

vedim izazovom postizanja i održavanja psihofizičke ravnoteže. Unatoč visokim kognitivnim

potencijalima, ponekada su darovita djeca emocionalno, socijalno ili psihomotorički na razini

svoje kronološke dobi, pa i nižoj. To može vrlo frustrativno djelovati na darovitu djecu, a i

odraslima može biti teško razumjeti da se dijete na različitim područjima funkcioniranja po-

naša drukčije. Suodnos visokih potencijala i ranjivosti koji karakterizira visokointeligentne

dobro je opisan u definiciji Columbus grupe, američke udruge darovitih:

„Darovitost je asinkroni razvoj u kojemu napredne kognitivne sposobnosti i povišeni intenzi-

tet doživljavanja sustvaraju unutarnje iskustvo i svijest koje su kvalitativno drukčije od norme.

Jedinstvenost darovitih čini ih posebno ranjivima i zahtijeva preinake u odgoju, poučavanju i

savjetovanju da bi se razvijali optimalno.”1

Zbog hipersenzibilnosti darovita djeca doživljavaju svijet na dublji i kompleksniji način te vide ono što drugima promiče, vide probleme tamo gdje ih druge ne vide, a to ih može dodatno

1 Preuzeto iz članka: Inside-out: Emotional and social needs of the gifted children

http://www.pegy.org.uk/Inside-Out%20PEGY%20pdf.pdf

opteredivati i činiti napetima. Zato ih je važno poučiti tehnikama opuštanja i smanjivanja napetosti i stresa. Svjesni socijalnih i emocionalnih potreba darovitih učenika, kreirali smo priručnik s radioni-

cama za razvijanje socijalnih i emocionalnih vještina. Radionice su namijenjene potencijalno

darovitim učenicima od četvrtog do šestog razreda osnovne škole, a provodili bi ih stručni

suradnici s homogenom skupinom potencijalno darovitih učenika podjednakih sposobnosti.

U izradi priručnika sudjelovali su stručnjaci partnerskih institucija (psiholozi, pedagozi, soci-

jalni pedagozi) te koristim priliku da im se zahvalim na uloženom trudu i nesebičnom dijelje-

nju znanja i iskustva.

Pojmovi koji se koriste u ovom priručniku, a koji imaju rodni značaj, bez obzira na to koriste li

se u muškom ili ženskom rodu, obuhvadaju na jednak način muški i ženski rod.

Vera Šušid, voditeljica projekta

AUTORI:

Anita Dukid, stručna suradnica pedagoginja u OŠ Bartula Kašida Zadar

prof.dr.sc. Mira Klarin, redovita je profesorica na Odjelu za izobrazbu učitelja i odgojitelja

Sveučilišta u Zadru gdje na studiju za učitelje i odgojitelje izvodi nastavu iz područja razvojne

psihologije, psihologije komunikacije, obitelji i roditeljstva

Melita Kneževid, stručna suradnica psihologinja u OŠ Šimuna Kožičida – Benje u Zadru sa

statusom stručnog suradnika savjetnika

Nada Meštrovid, stručna suradnica socijalna pedagoginja u OŠ Bartula Kašida Zadar sa statu-

som stručnog suradnika mentora

izv.prof.dr.sc. Slavica Šimid Šašid, izvanredna profesorica na Odjelu za izobrazbu učitelja i

odgojitelja Sveučilišta u Zadru gdje na studiju za učitelje i odgojitelje izvodi nastavu iz pod-

ručja psihologije učenja i poučavanja, metodologije istraživanja odgoja i obrazovanja, te psi-

hologije komunikacije

Vera Šušid, stručna suradnica psihologinja u OŠ Bartula Kašida u Zadru sa statusom stručnog

suradnika savjetnika

SADRŽAJ:

1 Proces donošenja odluka Nada Meštrovid

18 Rješavanje problema Anita Dukid

31 Je li moje učenje samoregulirano? Slavica Šimid Šašid

36 Znamo li surađivati? Vera Šušid

49 Strah od neuspjeha Vera Šušid

61 Tko sam ja? Što ja mogu? Slavica Šimid Šašid

65 Razumijevanje emocija i upravljanje emocijama Mira Klarin

71 Regulacija ljutnje kroz tijelo Mira Klarin

74 Nošenje sa stresom – tehnike opuštanja

Melita Kneževid

1

PROCES DONOŠENJA ODLUKA Nada Meštrovid, dipl. socijalni pedagog

Albert Einstein Svakodnevno donosimo na desetke odluka. Donošenje odluka je proces u kojem osoba bira između dviju ili više mogudnosti. Svaka mogudnost ima pozitivne i negativne posljedice. Pri izboru, osoba bira onu mogudnost koja donosi najpovoljnije posljedice. Odluke koje donosi-mo po razini složenosti mogu biti vrlo jednostavne i složene odluke. Jednostavne, svakodnevne odluke donosimo bez puno razmišljanja (npr. izbor odjede, hrane, filma za gledanje i sl.). Složenije odluke zahtijevaju složeniji misaoni proces (odluke o izlasci-ma, odluke vezane za izvršavanje školskih obveza, odluke vezane za pridržavanje pravila, dogovora i sl.). Za navedene odluke postoje posljedice koje su kratkoročne. Posebno su slo-žene i važne životne odluke koje imaju dugoročnije posljedice. Primjer složene odluke s du-goročnim posljedicama je odluka o izboru srednje škole, fakulteta, odluka o mjestu stanova-nja i slično. Izborom odluke osoba preuzima odgovornost za svoj izbor. Što je odluka važnija i složenija i odgovornost je veda. W. Wilson (28. američki predsjednik) o odlukama je rekao sljedede: Što sve može utjecati na donošenje odluka? Odluke donosimo samostalno (osobne odluke) ili u grupi (grupne odluke). Na odluke uglav-nom utječe više faktora odjednom, kao na primjer: sustav vrijednosti koje smo usvojili tije-kom razvoja, naše želje, ciljevi, način na koji vidimo situacije, naše sposobnosti, naši osjedaji, naša uvjerenja, samopouzdanje, slika o sebi, psihološke potrebe, umne sposobnosti. U školi učenici su često u situaciji da donose grupne odluke. U tinejdžerskoj dobi utjecaj gru-pe je značajan na ishod u procesu donošenja odluke. Pojedinac može pasti pod utjecaj grupe, može se usuglasiti s grupom, može se naizgled usuglasiti s grupom iako ima drugačije mišlje-nje, ali ga ne iznosi, ili pak može se izdvojiti sa svojim mišljenjem i imati svoju odluku. Kad je riječ o darovitim učenicima, dio darovitih učenika ima „petlju“ suprostaviti se pritisku grupe i mogu odoljeti pritisku grupe, bez obzira radi li se o vršnjacima, prijateljima, slučajnim grupama. Drugi dio darovitih učenika šuti i skloni su svoje mišljenje zadržati za sebe, mogu idi do te mjere da se potpuno izdvoje i izoliraju od grupe.

„Um je poput padobrana – funkcionira jedino ako je otvoren“

„Velik broj znanstvenika postao je slavan ne zbog sposobnosti da riješe neki problem, nego zbog mudrosti da ga izaberu.“

2

U procesu donošenja odluka osjedaji mogu biti velika prepreka. Najčešde se radi o strahu, odnosno o osjedaju straha od neuspjeha. Zbog straha nismo sigurni u ishod te oklijevamo s donošenjem odluke, odustajemo, odgađamo odluku i sl. Osjedaji mogu blokirati donošenje odluka, posebno kad osoba misli da mora biti 100% sigurna da je odluka ispravna i da nikako ne smije pogriješiti. Ovakvom mišljenju naginju perfekcionisti, a nekolicina darovitih učenika teži perfekcionizmu. Kako daroviti učenici donose odluke? Iz literature i iskustva roditelja poznato je da daroviti učenici rano ovladavaju jezikom, čita-njem, imaju bogat rječnik, imaju posebne interese, superiorni su u odnosu na prosječne u brzini prepoznavanja problema, spremnosti i sposobnosti u pronalaženju cijelog niza mogu-dih rješenja, postavljanju prioriteta u mogudim smjerovima rješavanja problema, selekciji značajnih informacija, u odlučivanju i analiziranju problema. . . (Sternberg, Rogers, 1986.) Dakle, daroviti su učenici sposobni za cjeloviti, sveobuhvatni pristup kako u razradi proble-ma, tako i u donošenju odluka.2 Nadalje, daroviti učenici su brzi u donošenju odluka, bolje od prosječnih učenika razumiju vjerojatnosti i imaju superiorno metakognitivno znanje, što znači da imaju svijest na koji na-čin mogu naučiti ono što još ne znaju, da kontroliraju svoje učenje, odrede ciljeve učenja i da odaberu strategije kako de te ciljeve postidi.3

Iz navedenog se može zaključiti da u procesu donošenja odluka daroviti učenici kvalitetno mogu primijeniti strategiju u donošenju odluka koja se sastoji od sljededih koraka- zadada:

1. definirati problem 2. analizirati situaciju i prikupiti informacije 3. utvrditi mogudnosti 4. vrednovati mogudnosti 5. izabrati mogudnost i donijeti odluku.

Donošenje odluka je važna životna vještina. Brojna istraživanja i autori naglašavaju veliku važnost razvoja životnih vještina kao zaštitnih čimbenika u odrastanju, jer predstavljaju uvje-te za zdrav i kvalitetan razvoj mlade, posebno, darovite osobe. Stoga, važno je razraditi donošenje odluka kao proces kojeg se može vježbati, na način prika-zan u početnoj metafori usporedbe uma i padobrana.

Izvor: 2Cvetković-Lay, J. (2002.) Darovito je, što ću sa sobom?

Izvor: 3https://onlinelibrary.wiley.com/

https://onlinelibrary.wiley.com/

3

AKTIVNOSTI

Etape Očekivani ishodi

Aktivnost voditelja

Aktivnost učenika

Metode i oblici rada

Sredstva i poma-gala

Vrijeme

UVODNI DIO

Uočiti važnost razmišljanja u donošenju od-luke, osnaživa-nje za aktivnost

Uvodne aktivnosti uz sadržaj, motivira učenike, izlaže, us-poređuje

Slušanje i pradenje izlaganja, odgovaranje na pitanja

Frontalno izlaganje, razgovor, ciljana ko-munikacija

Ploča, flip-chart, ili mag-neti papir

10 min

GLAVNI DIO

Povezati ulogu ljudskog mozga i procesa miš-ljenja. Opisati i raš-članiti proces donošenja od-luka. Primijeniti pra-vilo donošenja odluke, analizi-rati mogude izbore. Procijeniti, vrednovati i obrazložiti va-ljanost izbora odluke.

Izlaže Organizira rad u sku-pinama, aktivira polaznike, potiče na razmišlja-nje,prenosi informacije, povezuje ciljeve-ishode, prati di-namiku.

Upoznaju nove pojmo-ve, povezuju ilustracije s novim in-formacijama, rade zajedno na razvijanju koncepta i primjene novih infor-macija, rješavaju radni list, analiziraju, daju kritički osvrt i prim-jenjuju usvo-jene infor-macije.

Demonstra-cija, iskus-tveno učenje putem rješa-vanja prob-lema, grupna diskusija, prezentacija, rad u skupi-ni.

Predlo-žak Slike (Prilog 1a) (Prilog 1b) Radni list (Prilog2) olovka

20 min 20 min 30 min

ZAVRŠNI DIO

Povezati nau-čeno i primije-niti vještinu u novoj situaciji.

Sintetizira bitno, vodi učenike u primjeni naučenog.

Na primjeru vježbe -slike primjenjuju naučeno.

Razgovor, grupna dis-kusija.

Slike (Prilog3)

10 min

4

RAZRADA AKTIVNOSTI Voditelj najavljuje temu postavljajudi pitanja: Koje odluke donosimo? Zašto donosimo odlu-ke? Kada donosimo odluke? Kako donosimo odluke? Imamo li više mogudnosti u izboru od-luke? Koju odluku biramo i zašto baš nju? Navedena pitanja demo u uvodnom dijelu pojasniti i kasnije u aktivnostima raščlaniti, vrednovati, kritički se osvrnuti i upoznati kako naš mozak upravlja s navedenim misaonim vještinama i kako donosi ispravnu odluku. Voditelj pita učenike: Može li netko podijeliti s grupom svoje iskustvo i ispričati nam na primjer: Koju odluku ste zadnju donijeli i ostala vam je u sjedanju? (Može i više primjera, voditelj ne komentira odluke). Voditelj: Lijepo od tebe /vas, hvala na hrabrosti! A sad pažljivo slušajte i dobit dete odgo-vore na početna pitanja i nastavlja s izlaganjem. Često su odluke uobičajene i jednostavne pa tinejdžer/učenik ima dojam da o njima ne raz-mišlja ili razmišlja tek u djelidu sekunde. Kao primjer brze dnevne odluke koju tinejdžer do-nosi može biti sljededa dilema: Hode li danas za školu odjenuti onu plavu, najnoviju majicu koju je dobio za rođendan ili de odjenuti onu sivu u kojoj je jučer bio u školi? U trenutku od-luči i oblači plavu majicu i žuri u školu. Kad bi ga pitali zašto oblači baš tu majicu, sigurno bi imao odgovor :,,Sviđa mi se! Dobro mi stoji!“ Odluka je donesena i izgleda da je ta odluka dobra. I s njom se učenik dobro osjeda. Međutim, nekad odluke nisu tako jednostavne i zahtijevaju misaoni napor i razmišljanje. Idemo korak dalje . Zamislite da vas prijatelj iz razreda pita da mu posudite tu omiljenu plavu majicu za tulum koji organizira u subotu i poziva vas na taj subotnji tulum. Kako biste reagi-rali? Hodete li tada malo zastati, razmisliti, odvagnuti prije odgovora? Donijeti odluku? Koju? O čemu sve treba razmišljati? Treba li se savjetovati s nekim odraslim? Razmišljanje pri donošenju odluka je jako važna vještina i zato ju treba učiti i vježbati kao što učimo matematička pravila, formule za računanje koje primjenjujemo kad imamo složeni zadatak. Formule i pravila nam olakšavaju riješiti zadatak, one nas vode u pravom smjeru i olakšavaju nam pronalazak rješenja zadatka. Isto tako, postoji pravilo koje pomaže u dono-šenju pametnih i mudrih odluka. Pravila možemo naučiti i vježbati, a u tome glavnu ulogu ima naš mozak. Vi ste učenici „Bistridi“ i poznato je da brzo mislite i brzo donosite odluke. Međutim, dobro je malo usporiti, otvoriti um (kao ,,padobran“) i razmisliti. Da biste bolje razumjeli funkcioniranje naših misaonih procesa, pozabavit demo se malo gra-đom iz prirode, odnosno biologije i malo ranije nego što predviđa nastavni program. Slikovi-tim načinom popričat demo o mozgu i njegovoj ulozi. Kako izgleda naš mozak Građa mozga uči se u višim razredima osnovne škole, ali za razumijevanje procesa donošenja odluka navest du samo nekoliko važnih informacija o izgledu i funkciji mozga –slika 1. Mozak je dio našeg živčanog sustava. Izgledom liči na jezgru oraha. Podijeljen je na dvije polutke, lijevu i desnu, a sastoji se od 5 režnjeva i malog mozga. Na slici su prikazani režnjevi: čeoni režanj, tjemeni režanj, zatiljni režanj, sljepoočni režanj (lijevi i desni) i mali mozak.

5

Slika 1. Izgled velikog mozga- slika prilagođena sa WWW.eduvizija.hr

Mozak nadzire sve naše aktivnosti. Pomodu njega mislimo, pamtimo, učimo čitati, pisati, računati, osjedamo, zaključujemo, obrađujemo nove informacije, rješavamo probleme, kri-tički razmišljamo, donosimo odluke. Na slici 2 možemo vidjeti kako je mozak podijeljen na dvije polutke ili hemisfere. Lijevu i des-nu koje su međusobno povezane. Moždana kora je naborani, vanjski sloj mozga. U moždanoj kori je sjedište razmišljanja i svijesti o sebi samima. Moždana kora je najrazvijeniji dio ljuds-kog mozga. Složenija radnja ili vještina koju izvodimo zahtijeva povezanost obiju moždanih polutki. Slikovito prikazano postoji most između lijeve i desne moždane polutke koji omogu-duje da informacije lako prolaze iz jedne strane u drugu i obrnuto. Čak i za jednostavne rad-nje, kao što je na primjer razumijevanje viceva, potrebno je da informacije prolaze iz jedne strane mozga u drugu.

Slika 2. Moždane polutke (prilagođeno s www.eduvizija.hr

http://www.eduvizija.hr/


6

U mozgu se informacije prenose preko živčanih stanica (podsjetiti učenike na uloge stanica u ljudskom tijelu-organizam se sastoji od stanica). Živčane stanice se povezuju preko spoja i na tom spoju se prenose informacije s jedne stanice na drugu, pa to izgleda kao jedna gusta mreža koja je međusobno povezana. Poznato je da se kod darovitih učenika ta mreža rano razvija, povezuje i postaje „gušda“, jer daroviti učenici počnu rano čitati, razvijati rječnik, jezik, imaju pohranjeno mnoštvo informacija koje se spajaju, te daroviti učenik brzo misli i ima kreativna rješenja.

Slika 3. Živčane stanice Slika 4. Povezivanje živčanih stanica

VAŽNO: U doba rasta i razvoja kod djece i učenika u osnovnoj školi stvara se jako velik broj novih živ-čanih stanica i veza između njih. Što učenik više uči, vježba, istražuje, učvršduju se i jačaju postojede stanice, a stvara se i mnoštvo novih veza među stanicama, tako da mreža stanica u mozgu postaje gušda i povezanija. U praksi to znači da djeca koja puno čitaju postaju bolji čitači, djeca koja vole istraživati, rade projekte; kasnije postaju znanstvenici; djeca koja vole rješavati probleme kasnije postaju veliki rješavatelji problema. Veze u mozgu koje stvori tinejdžer u tinejdžerskoj dobi traju cijeli život. Veze koje se stvore u ranom djetinjstvu, a kasnije kroz razvoj se ne potiču, jednostavno se gube, kao da se izbrišu. Iz navedenog se da zaključiti da je mozak u tinejdžerskoj dobi vrlo plastičan, prihvada sve novine, razvija se i prima nove sadržaje. Kad je riječ o učenju životnih vještina, važno je rano potaknuti učenike da na pravilan način razmišljaju pri donošenju odluka. Za logičko razmišljanje, usvojenost jezika i donošenje odlu-ka najvažniji je čeoni dio moždane kore (Fuster, 2002). Tako se kod tinejdžera u situacijama kad razmišlja o donošenju mudre odluke slikovito prikazano „pali žuta lampica“ koja ga upo-zorava na mogude opasnosti na negativne ishode odluke. „Žuta lampica“ pomaže da se iza-bere ispravna odluka, što znači da de uslijediti pozitivne posljedice te odluke. Međutim, ako

7

se ta oku nevidljiva „žuta lampica“ ne pali u situacijama i tinejdžer ne prepozna opasnosti, on donosi pogrešnu odluku. Nakon takve odluke slijede negativne posljedice. Kako bi se ta naša „žuta lampica“ dobro uključivala, potrebno je usvojiti pravila i razmišljati o tome koji izbor i koja odluka pruža najbolje rješenje, ili najpametniji i najmudriji izbor. Kad tražimo najbolji izbor treba razlučiti sve mogudnosti i izabrati što je najbolje za nas. U razmišljanju o najboljoj odluci pomaže pravilo koje se sastoji od pet koraka. Prije nego se prijeđe na razradu donoše-nja odluke, učenicima kažemo da demo zajedno malo ponoviti i istaknuti nekoliko bitnih pojmova. AKTIVNOSTI ZA UČENIKE

1. Aktivnost: Izdvojiti ključne pojmove

Opis aktivnosti: Cilj aktivnosti je da se učenicima pojača uključenost i provjeri koliko su činje-nica povezali. Zadatak: učenici trebaju na list papira po sjedanju napisati 3-4 važna (ključna) pojma iz prethodnog izlaganja. Pojedinačno čitaju koje pojmove su napisali. Odgovori se bi-lježe na školsku ploču ili flip–chart papir i kad zadnji učenik pročita, zbroje se pojmovi i zak-ljuči sažimanjem. Naglasak se stavlja na plastičnost i jačanje moždanih veza u njihovoj dobi, proces mišljenja, učenje, „žutu lampicu“ i odgovornost osobe za izbor. Nakon ove aktivnosti voditelj kaže učenicima da de zajedno na jednoj situaciji vježbati dono-šenje odluka. Izabrat de situaciju spomenutu tijekom izlaganja, a radi se o pozivu na tulum. Sastavnice vještina donošenja odluka u 5 koraka Pojašnjenje procesa donošenja odluka

1. Definiraj problem - jednom rečenicom potrebno je definirati problem 2. Prikupi potrebne informacije - razmisliti o svim važnim činjenicama koje mogu utje-

cati na izbor odluke. 3. Razmotri mogudnosti - razmisliti koje mogudnosti imamo. Možemo izabrati nešto s

čime demo biti zadovoljni, izabrati nešto s čime nedemo biti zadovoljni, ili izabrati ni-šta ne učiniti, što je također izbor za koji smo odgovorni.

4. Razmotri posljedice - posljedica je svaki postupak ili osjedaj koji nastaje zbog neke odluke. Važno je razmotriti elemente „za“ i „protiv“, za svaku mogudnost. Za dono-šenje odluka treba procijeniti mogude negativne posljedice, ili mogude pozitivne pos-ljedice, ili dobiti od svakog izbora (sve pojašnjava radni list).

5. Izaberi mogudnost i donesiodluku koja je najbolja za tebe i provedi je– najbolja od-luka je ona koja ima više elemenata „za“ i takva odluka uključuje odgovorno pona-šanje.

Učenicima se pročita situacija: Poziv na tulum. Šime organizira tulum u subotu. Kaže da mu roditelji nede biti doma, skinuo je dobre glazbe-ne brojeve, a roditelji su mu ostavili i playstation 4. Na tulum de dodi i nekoliko učenika iz 6.c i 6.b razreda. Voditelj objašnjava sastavnice donošenja odluka i razrađuje mogudnosti.

8

Prilog 1.b

Definiraj problem

Prikupi potrebne informacije

Razmotri mogudnosti Razmotri posljedice, pozitivne i negativne

Donesi odluku koja je najbolja za tebe i

provedi je

Tko je pozvan na tu-lum?Što se planira za zabavu?Jesu li upoznati roditelji?Trebamo li što donijeti na tulum? Koli-ko traje?

Hm, imam više mogud-nosti?!

Posljedice

+-

______

______ -

OTIDI NA SUBOTNJI TULUM?

AHA… Biram 3.!

9

Slika 5. Osnovne komponente modela

MOJA ODLUKA: Biram zabavnu večer s prijateljem uz dobar film koji smo zajedno odabrali.

2. Aktivnost: Vježba proces donošenja odluke (radni list za vježbu donošenja odluka)

Opis aktivnosti: Nakon razrađene situacije u 5 koraka, učenici se podijele u male skupine i svaka skupina (ili pojedinac ako se radi individualno), dobiva predložak i radni list (prilog 1b i prilog 2) i u skupini se dogovaraju za neku situaciju koju bi mogli razraditi po koraci-ma donošenja odluke, ili svaki pojedinac iz svog iskustva razrađuje neku svoju situaciju i razrađuje izbor odluke u 5 koraka. Ukoliko se radi po manjim skupinama, dobro je da se učenici usuglase oko izbora najbolje odluke. Međutim, ako nemaju isto mišljenje o najbo-ljoj odluci, tada učenik može izdvojiti svoju odluku uz obrazloženje. Ukoliko su učenici neodlučni u izboru situacije za vježbu, ponudi im se pripremljena na kartončidu napisana situacija. Dok učenici rade, obilazi ih se i prema potrebi usmjerava. Nakon završetka svaka grupa (pojedinac) ispriča, ili pročita problem situaciju i analizira proces donošenja odluke. Učenici de preko primjera organizirati i primijeniti nove sas-tavnice vještine donošenja odluke. S obzirom na strukturu učenika i raspoloživo vrijeme za radionicu može se razraditi i odluka s djelomično povoljnim ili nepovoljnim posljedi-cama, kako bi se učenicima skrenula pozornost i stavio naglasak na izbor i preuzimanje odgovornosti za izbor i za posljedice.

•Pozitivne posljedice : zabaviti se, dobro se provesti, upoznati nove prijatelje, razmijeniti kontakte ...

•Negativne posljedice: mogu se dogoditi ako se ne budem držao dogovora s roditeljima, mogu iznevjeriti roditelje...

1. Otidi na tulum

posljedice

+ - •Pozitivne posljedice: nema problema s mogudim neprilikama koje se mogu dogoditi na tulumu (alkohol, svađe, neprimjerena glazba i sl.)...

•Negativne posljedice: nazvat de me kukavicom, drukerom, partibrejkerom, bebom, nede me više zvati na zabave ...

2. Zahvaliti i ne otidi na tulum

posljedice

+ -

•Pozitivne posljedice: nema problema s mogudim neprilikama na tulumu, družit du se s prijateljima ...

•Negativne posljedice: mogu mi zamjeriti što nisam na tulumu...

3. Osmisliti zabavnu večer uz dobar film

posljedice

+ -

10

Sažimanje: Voditelj ponovi da je donošenje odluka proces u kojem osobabira između dviju ili više mo-gudnosti. Voditelj: Ako na primjer prijateljima s kojima radimo plakat/ppt iz fizike kažemo da demo dodi u školu u dogovoreno vrijeme, to je isto kao da smo potpisali ugovor s kojim smo se obvezali da demo zajedno raditi plakat. Izabrali smo raditi na plakatu/ppt. Što se događa ako prekršimo obedanje? Ukoliko prekršimo dogovor, mi snosimo posljedice (prijatelji de se naljutiti, nede više htjeti sa mnom raditi, ili de nezadovoljstvo pokazati na neki drugi način). Kako se ponašaju osobe koje ispunjavaju obedanja? Ispunjavanjem obedanog mi se pona-šamo odgovorno. Ispunjavamo obedanje dano sebi i prijateljima.

Voditelj zaključuje: U svakoj situaciji imamo više mogudnosti izbora. O odlukama koje do-nosimo ovisi naše ponašanje. Kada smo odgovorni prema sebi i drugima gradimo vlastito samopouzdanje, a osobe koje nas okružuju mogu nas doživjeti kao odgovorne osobe, po-željne za druženje i osobe na koje se mogu osloniti.

3. Aktivnost : Vježba - Izaberi odredište (prilog 3 - slike)

Opis aktivnosti: Učenicima se prikažu 4 slike na kojima su 4 odredišta (A4 format, gradovi: Prag, Atena, London, Castelnuovo del Garda -Gardeland) i pita ih se gdje bi voljeli idi na više-dnevni izlet. Voditelj daje zadatak da izaberu mjesto gdje bi najradije otputovali. Učenici ima-ju zadatak izabrati grad, odnosno donijeti odluku. Nakon toga, kada svi izaberu grad, voditelj ih pita: Što vam je poznato o tim odredištima? Koji su vaši argumenti za takvu odluku? Čime ste se vodili pri izboru? Što je važno znati prije izbora? Koliko je važno znati informacije kojima vjerujemo? Tko su osobe kojima vje-rujemo da nam daju prave informacije? Što ste od naučenog na radionici primijenili u ovoj vježbi? Voditelj zaključi radionicu s pohvalama za ispravno razmišljanje i primjenu naučenog. Napomena: Kada učenici izaberu odredište, važno je ukazati na pravila ponašanja i opet ih vratiti na odluke koje de donositi.

11

LITERATURA: 1. Anita Woolfork (2016). Edukacijska psihologija, Naklada Slap: Zagreb 2. Cvetkovid-Lay, J. (2002).Darovito je, što du sa sobom? Alineja: Zagreb 3. Cvetkovid-Lay, J. (2010).Kad bi se njih pitalo…, Alineja: Zagreb 4. Cvetkovid-Lay, J. Vid Pečjak (2002). Možeš i drugačije…, Alineja: Zagreb 5. StephanieLindowandTilmanBetsch,Childdecisionmaking. JurnalofCognitionand Deve-

lopment (2018). 6. http://www.brainy-child.com/ 7. www.eduvizija.hr/ 8. https://onlinelibrary.wiley.com/

PRILOZI: Prilog 1.a, 1.b - ilustracije Prilog 2. Radni list za vježbu donošenja odluka Prilog 3. Slike gradova Prilog 4. Situacije

http://www.brainy-child.com/


https://onlinelibrary.wiley.com/

12

Ilustracije (Prilog 1a)

slika 1

Slika 3

slika 2

Slika 4

13

Ilustracije: Prilog 1.b

Definiraj problem

Prikupi potrebne informacije

Razmotri

mogudnosti

Razmotri posljedice, pozitivne i negativne

Donesi odluku koja je najbolja za tebe i

provedi je

OTIDI NA SUBOTNJI TULUM?

Tko je pozvan na tu-lum?Što se planira za zabavu?Jesu li upoznati roditelji?Trebamo li što donijeti na tulum? Koliko traje?

AHA… Biram 3.!

Posljedice

+-

______

______ -

Hm, - imam više mogud-nosti?!

14

Radni list - Vježba donošenja odluka Prilog 2

U čemu je problem? ___________________________________________________________________________

+

+

–

posljedice

Mogućnost 2.

posljedice

+

–

posljedice

Mogućnost 3.

posljedice

MOJ IZBOR

–

posljedice

Mogućnost 1. posljedice

15

Prilog 3. Slike gradova Atena

Castelnuovo del Garda

16

Prilog 4. Situacije SITUACIJA 1. Jučer si s prijateljem iz razreda proveo cijeli dan vozedi se biciklom po gradu i zbog toga prija-telj nije napisao svoju zadadu, dok si ti zadadu riješio ved prije. Sutradan u školi, prijatelj te nagovara da ne predaš svoju zadadu kako bi mu bio podrška, možda vas učiteljica nede kazni-ti ako više vas nema zadadu. U čemu je problem? O čemu sve treba razmišljati? Koju odluku donijeti? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SITUACIJA 2. Luka i njegov prijatelj Šime otišli su u pizzeriju, pojeli su pizzu. Luka predlaže Šimi da odu, a da ne plate račun. Konobar nije na vidiku i nitko ne bi primijetio da su izašli. Šime treba donijeti odluku. U čemu je problem? O čemu sve Šime treba razmišljati? Koju od-luku de donijeti? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SITUACIJA 3. Marko često dolazi u školu namrgođen, ne želi pričati. Pod odmorom Niko i ekipa započinju razgovor s njim, ali on ne želi razgovarati i ljutito odgovori: „Ma, pusti me na miru, ljut sam!“ Sutradan je Marko bio nemiran na satu, glasno je komentirao učenika koji sjedi iza njega jer sporo piše i svi ga moraju čekati dok napiše. Razrednica je čula komentare, nisu joj se svidjeli i rekla je Marku da mu sutra majka mora dodi u školu na razgovor. Marko je nezadovoljno gunđao sebi u bradu i nešto nerazumljivo komentirao razrednici. U čemu je problem? O čemu sve treba razmišljati Što de Marko odlučiti? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SITUACIJA 4. Za vrijeme malog odmora učenici su u učionici prirode. Neki učenici se pripremaju za sat, a neki se zabavljaju. Roko je bacio svoju torbu na klupu i u zaletu sjeo na klupu cijelom teži-nom. Međutim, klupa je napukla, ali naizgled je ostala cijela. Događaj je vidjela nekolicina učenika. Domar je utvrdio štetu, zna se sigurno da se to dogodilo na satu prirode. Šteta je prijavljena razrednici i razrednica traži od učenika da joj kažu istinu. Roko šuti. U čemu je problem ? O čemu sve treba razmišljati? Što de Roko odlučiti? ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

17

SITUACIJA 5. Predmetna učiteljica iz fizike priprema projekt pod nazivom Snaga vjetra. Okupila je 4 učeni-ka iz 7.a razreda koji idu na dodatnu iz fizike. Stipe je najbolji iz fizike u 7.a razredu, ali on se nije prijavio za rad na projektu. Profesorica ga poziva da se uključi u projekt. U čemu je problem? O čemu sve treba razmišljati? Što de Stipe odlučiti? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- SITUACIJA 6. Učenik iz tvog razreda dobio je najnoviji mobitel iPhone 7 na poklon od roditelja. Vidio si kako mu je jedan učenik iz vašeg razreda prišao za vrijeme odmora i diskretno mu izvukao iz džepa iPhone 7. Nisi siguran je li ga samo uzeo i sakrio da se našali, ili mu je ukrao mobitel. Međutim, nakon četvrtog sata pojavila se priča po razredu da je učeniku nestao iPhone 7. Koji je tvoj problem ? O čemu sve treba razmišljati? Što deš odlučiti? ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

18

RJEŠAVANJE PROBLEMA Anita Dukid, prof. pedagogije

Albert Einstein Rješavanje problema odnosi se na prepoznavanje, analizu i aktivno pristupanje problemima u različitim područjima djelovanja i u različitim okruženjima. Podrazumijeva razmatranje, procjenu i odabir najprikladnijega i najučinkovitijega (uobičajenoga i/ili kreativnoga) pristupa rješavanju problema te njegovu primjenu u konkretnim situacijama, prilagođavajudi pristupe u slučaju potrebe. Uključuje i samoprocjenu i samovrednovanje procesa i ishoda te sprem-nost djece i mladih osoba da pristupe problemima različite složenosti sa željom i uvjerenjem u postizanje uspjeha (Prijedlog cjelovite kurikularne reforme, 2016). Darovita djeca imaju sve predispozicije za uspješno rješavanje problema te mogu postati uspješni ljudi. Winner (2005) navodi tri karakteristike za koje smatra da su zajedničke svoj darovitoj djeci:

- Darovita djeca prve korake u savladavanju nekog područja poduzimaju znatno ranije nego što je to uobičajeno i u tom području napreduju znatno brže od ostale djece za-to što u njemu lako uče.

- Darovita djeca inzistiraju da „sviraju po svom“. Ona traže minimum pomodi i nastoje sve sama razumjeti i dodi do rješenja na svoj način.

- Darovita djeca imaju izuzetnu motiviranost za razumijevanjem područja u kome su se prijevremeno razvili. Oni mogu provoditi sate radedi na nekom problemu bez da ih netko treba nagovarati na to i bez znakova umora.

Ali činjenica je da mnoga darovita djeca, a osobito djeca geniji, „izgore“, a druga promijene područja interesa. Neka od njih, iako krajnje uspješna, nikad ne učine ništa uistinu kreativno. Čimbenici koji određuju smjer života mnogobrojni su i međusobno se ispreplidu. Važniju ulo-gu od razine sposobnosti igraju osobnost, motivacija, obiteljsko okružje, povoljnije prilike i slučajnosti. (Winner, 2005) Brojni su problemi koji stoje na putu da darovita djeca ostvare svoj potencijal:

- Darovita djeca se po mnogo čemu razlikuju od svojih vršnjaka i oni su toga svjesni.S obzirom na to da daroviti učenici imaju specifične interese i napredniji su u razvoju, znatno im je teže pronadi prijatelje s kojima dijele interese.

- Intelektualno mogu biti na vrlo visokoj razini, čak i na razini odrasle osobe, dok su so-cijalno, emocionalno i tjelesno još uvijek samo djeca.

- Silverman (2012) navodi da darovita djeca u školi nemaju odgovarajudi izazov i zbog toga se u školi dosađuju. Dugoročna dosada može izazvati depresiju koja može nega-tivno utjecati na socijalnu interakciju.

- Stankovska i sur. (2013) upozoravaju na problem socijalne anksioznosti. Kako su da-rovita djeca sklonija samokritičnosti ona se mogu vidjeti kao povučenija i manje prih-vadena u društvu. Ako se na vrijeme ne intervenira može se javiti socijalna anksioz-nost.

- Darovita djeca mogu djelovati ispod svojih mogudnosti kako bi se uklopila.

"Ako imam sat vremena za rješavanje problema, 55 minuta du potrošiti na razmišljanje o problemu, a pet o tome kako ga riješiti."

19

Kako bi se darovita djeca bolje nosila s problemima u odnosima s vršnjacima i kako bi što bolje prevladala razliku između sebe i njih, oni koriste različite strategije. Schuler (2010) na-vodi pet osnovnih strategija. Prvu i najčešdu primjenjuju djeca kojima je prihvadenost među vršnjacima jako bitna. Ona se prilagođavaju ostaloj djeci i pokušavaju biti prosječna, odnosno „normalna“. Druga strategija je povlačenje. Djeca jednostavno odustanu od interakcije s vrš-njacima i povlače se u sebe. Djeca koja krive sebe najčešde upadaju u depresiju, dok ona koja krive druge mogu frustraciju ispoljavati agresivnim ponašanjem. Konačno, dijete može prih-vatiti svoju različitost i nastaviti se ponašati u skladu s njom. Kao najbolju strategiju autor ističe potpuno prihvadenje svojih sposobnosti i njihovo korište-nje kako bi pomogli drugima.

Rješavanje problema - aktivne strategije suočavanja s problemima

Ne postoje jednostavni odgovori na probleme koje djeca doživljavaju. Posebno kad je riječ o darovitoj djeci koja su socijalno osjetljivija, a sâma darovitost se manifestira na različite nači-ne i u različitim oblicima. Nema recepta ni jednostavnog rješenja. Odgovore na neka pitanja najbolje znaju sâma djeca.

Čemu služe klizaljke

Neki je klinac pokušavao naučiti klizati po ledu. Toliko je puta pao da mu je cijelo lice bilo izgrebano, a krv i suze zajedno su se slijevale s njega. Jedan ga je čovjek neko vrijeme promatrao, a kad je ponovno pao, dokliže do njega, podig-ne ga i reče: „Sine, zašto ne odustaneš? Pa ubit deš se.“ Dječakobriše suze i reče: „Pa nisam kupio klizaljke da bih naučio odustati; kupio sam ih da naučim klizati!“

Važno je naučiti djecu razmišljati o problemima kao o preprekama koje su sastavni dio života i koje je mogude savladati. Rješavanje problema je proces u kojem se primjenjuje znanje, vještine i razumijevanje za postizanje željenog izlaza iz stanja s kojim smo nezadovoljni. Ta situacija je problem s kojim se suočavamo, a iz kojega nije očigledan izlaz, odnosno nije očig-ledno rješenje problema. Najbolji način stjecanja vještina rješavanja problema je njihovo rješavanje. Odnosno, aktivne strategije suočavanja s problemima uključuju poduzimanje od-ređenih akcija kojima se situacija nastoji popraviti:

1. Logička analiza – razmišljanje o problemu da bismo ga bolje razumjeli i pripremili se. 2. Gledanje na problem s pozitivne strane – traženje pozitivnih strana problema ne za-

nemarujudi realnost. 3. Traženje informacija ili podrške – traženje dodatnih informacija ili podrške od drugih

ljudi. 4. Rješavanje problema – poduzimanje izravne akcije za rješavanje problema.

(Moos, 1990)

20

Ukratko:

Uspješnost u rješavanju problema najčešde ne ovisi o veličini i složenosti samog problema, ved o motivaciji i vještini samog pojedinca. Stoga bi bilo korisno učiti djecu da budu samos-talna u rješavanju problema, da pokušaju sami dodi do rješenja, da tragaju za informacijama i odgovorima, da se dublje upuste u istraživanje nečeg što ih zanima. Važnije je znati djelot-vorne strategije, dok je sam sadržaj problema manje važan. Ako se budu znali hrabro s njime uhvatiti u koštac, ni jedan problem nede im biti nepremostiv. Pronalazit de pamet, snagu i kreativnost u sebi da prebrode svaki izazov. Također grupiranje učenika u homogene skupine prema sposobnostima može imati blagot-voran učinak na darovite zato što de se u društvu sličnih ona osjedati manje „čudno“ i „dru-gačije“, te de uvidjeti da postoje djeca koja slično razmišljaju i s kojima mogu razgovarati o onome što ih zanima (Cvetkovid-Lay, Sekulid-Majurec, 1998). Daroviti učenici, posebno oni izuzetno daroviti, imaju i potrebu za samostalnošdu u radu, te upravljanjem svojim procesom učenja. Oni mogu samostalno osmišljavati korake i planirati etape učenja, ali i izrađivati vlas-tite materijale i proučavati brojne izvore. To je vrlo važno za razvoj njihove samostalnosti i trebalo bi se razvijati i s ostalim učenicima. (Prijedlog cjelovite kurikularne reforme, 2016)

21

AKTIVNOSTI


Aktivnost vodi-telja (što radi vodi-telj)

Aktivnost učenika (što rade učenici)


Sredstva i pomagala

Vrijeme

Uvodni dio

Učenici de razvijati logičko zaključivanje i analiziranje

Podijeliti radne listove (RL 1.) Izlet-zagonetka Razgovor o stra-tegiji rješavanja problema. Kako rješavamo probleme? Koje strategije koris-timo? Aktivne ili strategije izbje-gavanja.

Klasificira-njem i svrs-tavanjem podataka otkrivaju rješenje za-gonetke Učenici izmjenjuju svoja iskus-tva i opisuju strategije s kojima se koriste pri suočavanju s problemima

Individualni rad, rješa-vanje problem-skog zadat-ka Metoda razgovora

RL 1. IZLET- za-gonetka olovke

3 min 10 min

Glavni dio

Analizom problemskih situacija uče-nici de prona-laziti moguda rješenja i predviđati eventualne posljedice.

Voditelj prepriča anegdotu: „Ko-lumbovo jaje“- lako rješiva za-gonetka koja na prvi pogled djelu-je teško. Voditelj upozna učenike s kon-kretnim postup-cima pri rješava-nju problema –RL 2. Podijeli po gru-pama crteže problemskih si-tuacija RL 2.

Učenici ana-liziraju prob-lemske situa-cije, pronala-ze moguda rješenja pro-blema

Grupni rad. Metoda razgovora. Učenici među so-bom ra-zmjenjuju ideje i pri-jedloge rje-šavanja problema Ispunjavaju RL 2. Proces rješavanja problema

RL 2. (na A3 papiru) – Proces rje-šavanja problema RL 3. Crteži prob-lemskih situacija (crteži uče-nica 6. raz-reda)

20 min

Završni dio

Analiziranje, procjenjiva-nje i odabir rješenja

Voditelj sva-ke grupe prezentira rad svoje grupe

Metoda razgovora

RL 2. Rješavanje problema

12 min

22

RAZRADA AKTIVNOSTI Aktivnost 1. Zagonetka- IZLET (radni list 1.) Motiviramo učenike zadavanjem zagonetke koju trebaju što prije riješiti. Voditelj podijeli učenicima radne listove Zagonetka-IZLET, a učenici individualno rješavaju. Aktivnost 2: Razgovor o strategijama rješavanja problema Voditelj: Problemi su dio svakodnevnog života i nije ih mogude izbjedi. Ono po čemu se razli-kujemo jest način suočavanja s problemima. Sjetite se nekog svog problema. Kako ste se suočili s tim problemom? Tko bi želio podijeliti s nama svoju priču? Poslušati nekoliko priča. Strategije suočavanja mogu se okvirno podijeliti u dvije kategorije: aktivne strategije i strate-gije izbjegavanja problema (Moos, 1990). Popularno je vjerovanje da, ako izbjegavamo misliti o nekom problemu, on nestaje. Puno je lakše uvjeriti sebe da problema uopde nema nego se suočiti s njim. Tako mislimo da de prob-lem jednostavno ispariti. Ali, na žalost to rijetko biva. Cilj strategija izbjegavanja jest ne raz-mišljati o problemu, odustati od rješenja i smanjiti neugodne osjedaje vezane za problem. Što obično činimo kada koristimo takve strategije?

- „Istresamo se“ na druge ljude kad se osjedamo ljuti ili deprimirani. - Zadržavamo u sebi svoje osjedaje, šutimo, povlačimo se u sebe. - Opdenito izbjegavamo društvo. - Odbijamo vjerovati da se to dogodilo. - Napetost pokušavamo smanjiti vedom količinom hrane ...

Međutim, ako želimo biti uspješni u rješavanju problema potrebno je poznavati djelotvorne tehnike rješavanja problema. Aktivnost 3: Voditelj prepričava anegdotu „Kolumbovo jaje“ i postavlja pitanja učenicima Voditelj: Jeste li čuli za anegdotu ,,Kolumbovo jaje?“ Kolumbovo jaje vezano je za velikog moreplovca Christophera Columbusa koji je 1492. otkrio Ameriku. Naime, jednom dok je Kolumbo sjedio za stolom s mnogim španjolskim plemidima, jedan od njih je tada rekao: „Gospodine Kolumbo, čak i da vaša visost nije otkrila Indiju (odnosno Ameriku), sigurno bi se našla neka druga osoba koja bi to učinila.“ S kojim je problemom Kolumbo bio suočen? Kolumbovo dostignude od strane mnogih nep-restano je bilo omalovažavano i osporavano tvrdnjama, da je svatko mogao ostvariti to isto i da, prema tome, njegovo otkride nije ništa posebno. Što mislite kako je Kolumbo reagirao u toj situaciji? Mogao se praviti da ne čuje, ignorirati svoje sugovornike…. Na ovo Kolumbo ništa nije odgovorio, samo je zatražio da mu donesu jedno jaje. Postavio ga je na stol i rekao: „Gospodo, kladim sa da nitko od vas nije sposoban učiniti da ovo jaje stoji vertikalno, bez ikakvog dodatnog pomagala, baš kao što ja to mogu učiniti.“ Svi su pokušali, ali bezuspješno. Kada je jaje napokon vradeno Kolumbu, on ga je jednostavno zabio o stol i ono je ostalo onako kako je zamislio – vertikalno. Što je Kolumbo želio postidi ovim zadatkom? Bilo tko je mogao otkriti novi svijet, ali nije. Zasluge pripadaju isključivo Kolumbu. Nakon nečega što je učinjeno svi mogu učiniti isto.

23

Kolumbovo jaje je definirano kao lako rješiva zagonetka koja na prvi pogled djeluje teško. Nije problem sam po sebi problem, nego je problem način na koji na njega gledamo. Što mislite koje je osobine imao Kolumbo da je baš on otkrio novi svijet? Bio je izvrstan moreplovac, bio je motiviran, želio je otkriti Indiju (jasan cilj), hrabar, spreman na sve mogu-de posljedice. Aktivnost 4. – Proces rješavanja problema (radni list 2.) Voditelj upozna učenike s konkretnim postupcima pri rješavanju problema (RL 2), podijeli učenike u grupe po četvero, te im podijeli crteže problemskih situacija. Učenici izmjenjuju osobna iskustva, znanja te predlažu što više ideja i prijedloga za rješavanje problemskih situ-acija. Prijedlog za domadi rad: Učenici po smjernicama za rješavanje problema (RL 2.) trebaju smisliti i pronadi rješenje ne-kog svog problema. Na sljededoj radionici vrednovati uspješnost rješavanja problema. Aktivnost 5: Učenici prezentiraju svoj rad – ispunjeni RL 2. Voditelj sumira zaključke:

- Često problem i nije tako težak i nerješiv kao što nam se čini prije nego ga počnemo rješavati.

- Treba se usmjeriti na rješenje, a ne na problem. - Problem je prilika za postignuda. Svako rješavanje problema je uvođenje promjena.

Problemi nas ,,prisiljavaju" da mijenjamo postojede stanje i činimo postignuda koja nas vode prema izvrsnosti.

- Rješavanje problema je vještina koja se uči. Rješivost problema ovisi o izboru strategi-je.

PRILOZI: Radni list 1. Zagonetka-IZLET Radni list 2. Proces rješavanja problema Radni list 3. Crteži problemskih situacija

24

Radni list 1. Zagonetka – IZLET Obitelj Novak, Horvat i Kovačid su susjedi i žive na istom katu iste zgrade u središtu grada. Za Međunarodni praznik rada odlučili su otidi na obiteljski izlet, ali su odabrali različita odrediš-ta: piknik na rijeci, toplice i vikend na moru. Otkrij koja je obitelj kamo otišla i koliko ima čla-nova (3, 4, 5). 1. Obitelj s najmanje članova nije na moru. 2. Obitelj Novak nema pet članova i nije u toplicama. 3. Obitelj Horvat ima tri člana i nije u toplicama. 4. Obitelj Kovačid nije na pikniku.

Članovi Odredište

3 člana 4 člana 5 članova piknik toplice more

Prezime Novak

Horvat

Kovačid

Odredište piknik

toplice

more

Članovi Odredište

Novak

Horvat

Kovačid

25

Radni list 2. Proces rješavanja problema

1. Određivanje problema koji treba riješiti. Naše emocionalne reakcije nisu izazvane ob-jektivnim događajima, nego onim što mislimo o tim događajima i stvarima koje pri-tom govorimo sami sebi. _____________________________________________________________________

2. Postaviti cilj. Postaviti cilj u pozitivnim terminima. U postavljanju ciljeva navesti što želimo, a ne što ne želimo (Što želim? Što želim promijeniti? Kakav rezultat želim os-tvariti? Što želim postidi? Što želim raditi drukčije? Što bih želio raditi?) _____________________________________________________________________ _____________________________________________________________________

3. Traženje informacija ili podrške drugih ljudi. Važno je znati koja znanja de biti potre-bna za ostvarenje cilja i koji ljudi mogu pomodi. Poznajete li možda neke ljude koji su ved ostvarili to što vi želite? Kako su to postigli? Kako su se osjedali kad su ostvarili svoj cilj. Što više podataka skupite o cilju koji želite postidi, to je veda vjerojatnost da dete ga i ostvariti. Podijelite osobna iskustva i znanja o navedenom problemu. _________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________________

4. Smisliti što više različitih rješenja problema. Što du učiniti da ostvarim cilj? Što mogu odmah učiniti?

5. Za svako mogude rješenje predvidjeti mogude posljedice.

Moguda rješenja problema Što se može dogoditi - posljedice

6. Rješenje – odabir najpovoljnijeg rješenja

___________________________________________________________________

26

Radni list 3. Crteži problemskih situacija

27

28

29

30

LITERATURA:

1. Cvetkovid-Lay, J. (2010). Kad bi se njih pitalo…, Alineja, Zagreb 2. Miljkovid, D., Rijavec,M. (2012). Razgovori sa zrcalom, IEP,Zagreb 3. Miljkovid, D., Rijavec,M. (2002).U potrazi za čarobnom svjetiljkom, IEP,Zagreb 4. Okvir nacionalnog kurikuluma (2016). 5. Winner, E. (2005). Darovita djeca Mitovi i stvarnost, Ostvarenje, Lekenik 6. Oštarid, Ž.,Pestid, S.,učenice 6.c razreda OŠ Bartula Kašida.Crteži problemskih situaci-

ja 7. https://sites.google.com/site/kristoforkolumbo28/kolumbovo-jaje

https://sites.google.com/site/kristoforkolumbo28/kolumbovo-jaje

31

JE LI MOJE UČENJE SAMOREGULIRANO?

Izv.prof.dr.sc. Slavica Šimid Šašid

Neki autori u Americi procjenjuju da 50% učenika s visokim sposobnostima nije ostvarilo svo-je potencijale odnosno da nisu uspješni. Nadalje, prema različitim procjenama među učeni-cima koji su odustali od škole 18% do 30% je učenika koji su daroviti (Solorzano, 1983, Seeley, 1984, prema Kim, 2008). Neke procjene u Australiji su još pesimističnije (prema Ben-nett-Rappelli Northcote, 2016). Neuspjeh je dva puta češdi kod dječaka nego kod djevojčica. Karakteristike koje se vezuju uz neuspješne darovite učenike su nisko samopoimanje, slaba motivacija, slabo vrednovanje cilja, negativni stavovi prema školi i učiteljima, nedostatak cilju usmjerenog ponašanja, strah od neuspjeha, eksternalni lokus kontrole itd. Samoregulirano učenje je samousmjeravajudi proces u kojem učenici transformiraju svoje mentalne sposobnosti u vještine učenja. Svjesno planiraju i prate vlastite kognitivne, pona-šajne i afektivne procese važne za uspješno obavljanje akademskih aktivnosti (Zimmerman i Schunk, 2001, prema Sorid, 2014).To je ciklički proces koji se odvija u tri faze. Prije samog učenja učenik si postavlja ciljeve (Što želim naučiti?), procjenjuje zadatak (Je li zadatak težak ili lagan, zanimljiv i slično?), definira vjerovanja o sebi (Mogu li ja to naučiti? Zanima li me to? Je li mi stalo do ocjene ili do znanja? O čemu ovisi uspjeh u učenju? Imam li ja te resurse?), planira vrijeme potrebno za učenje (Koliko mi vremena treba?), organizira okruženje za uče-nje (za poboljšanje koncentracije i motivacije), te planira strategije učenja (Kakve strategije koristim?). U fazi učenja učenik održava pažnju, kodira informacije, poučava sam sebe, pre-dočava, nadgleda vlastito učenje, upravlja vremenom, traži pomod, jača svoje interese i pot-krepljuje sam sebe. Drugim riječima, prati ostvarenje zadanih ciljeva iz prethodne faze. U fazi nakon učenja učenik se samovrednuje, određuje uzroke (ne)uspjeha (sposobnosti, trud, te-žina zadatka, sreda), reagira prema sebi (osjedajem zadovoljstva ili nezadovoljstva) te izvodi adaptivne ili obrambene zaključke o potrebnim promjenama na ponašajnom planu kako bi ostvario željeni cilj (mijenja neučinkovitu strategiju ili izbjegava učenje). U slučaju da učenik iz ove faze izađe s uspjehom (ostvareni cilj) i osjedajem zadovoljstva, to jača osjedaj samoefi-kasnosti, bududa očekivanja uspjeha, vjerovanja o vrijednosti učenja, te intrinzičnu motivaci-ju, pa de učenik nastaviti ulagati napor u procesu učenja. Učenje ovisi i o emocijama koje učenik doživljava u svakoj od ovih faza (npr. anksioznost), ali i o kontekstu. Samoregulirano učenje ovisi o kontekstu i/ili domeni učenja (Sorid, 2014). Procijeni svoje učenje – radionica se može koristiti za procjenu specifičnog učenja (učenici biraju temu, sadržaj koji sljededi trebaju naučiti za ispitivanje ili ispit) ili opdenito (onda može trajati krade 45 minuta i izostavlja se dio učenja specifičnog sadržaja).*

32

AKTIVNOSTI

Etape Očekivani ishodi Aktivnost voditelja (što radi voditelj)



Sredstva i pomagala

Vrijeme

Uvodni dio

Postavljanje ci-ljeva učenja Planiranje uče-nja Definiranje vje-rovanja o sebi kao učeniku

Moderiranje rasprave

Učenici odgovaraju na pitanja

Samostalni rad Rasprava

Radni list 1. A

20 (15*)

Glavni dio

Primjena strate-gija učenja Nad-gledanje učenja


Učenici uče* i odgovaraju na pitanja

Samostalni rad

Nastavni sadržaj po izboru Radni list 1. B

50 (15*)

Završni dio

Samovrednova-nje učenja Definiranje vje-rovanja o sebi kao učeniku


Učenici odgovaraju na pitanja

Samostalni rad Rasprava

Radni list 1. C

20 (15*)

RAZRADA AKTIVNOSTI Uvodni dio Učenici odgovaraju na prvi dio pitanja vezanih uz fazu prije učenja. Nakon što samostalno odgovore na pitanja, voditelj moderira raspravu. Naglašava:

- Lakše učimo ako procjenjujemo da je zadatak zanimljiv (usklađen npr. s našim intere-sima), ako i nije pronadi razlog zbog kojeg se isplati uložiti trud

- Specifični ciljevi, od bližih k daljim, hijerarhijski organizirani – njihovo ostvarenje jača motivaciju

- Opaženi uzroci uspjeha ili neuspjeha najčešde su: sposobnosti – internalan, stabilan, nekontrolabilan uzrok; trud – internalan, nestabilan i kontrolabilan uzrok težina zadatka – eksternalan, stabilan, nekontrolabilan uzrok sreda – eksternalan, nestabilan i nekontrolabilan uzrok. Ovi uzroci utječu na očekiva-nja bududih uspjeha, ponašanje i emocionalne reakcije. Ako učenik uspjeh pripisuje stabilnim uzrocima to de jačati očekivanja bududeg uspjeha (i obrnuto). Ako učenik uspjeh (neuspjeh) pripisuje unutarnjim uzrocima osjedat de ponos ili sram. Ako učenik

33

smatra da može kontrolirati uzroke uspjeha ili neuspjeha (trud) to de jačati ponašanje usmjereno cilju.

- Imamo kontrolu nad vlastitim zalaganjem. 1% uspjeha je talent (sposobnosti) osta-lo je trud.

- Poboljšanje koncentracije. Što je danas ometalo učenje?* Kakvi su inače uvjeti za učenje? Mjesto za učenje (uvijek isto, dobro osvijetljeno, prozračno, udobna, a ne preudobna sjedalica, dovoljno veliki stol, ukloniti distraktore)

- osigurati literaturu, pomagala - zadovoljene sve fiziološke potrebe – gladan, umor. - Strategije učenja – specifične akcije koje učenik poduzima kako bi učenje učinio lak-

šim, bržim, zabavnijim, učinkovitijim, kontrolabilnijim, transferabilnijim (Oxford, 1990). Ponavljanje (podcrtavanje, prepisivanje); elaboracija (povezivanje, mnemote-hnike, sažimanje, parafraziranje, povezivanje novih s postojedim informacijama), or-ganizacija (grupiranje, dijagrami, hijerarhijska struktura).

Glavni dio Učenici pristupaju učenju izabranog sadržaja, te uz pomod pitanja prate i nadgledaju vlastito učenje.Ili procjenjuju fazu za vrijeme učenja opdenito.*

- Strategije razumijevanja ili pradenja služe za provjeravanje vlastitog razumijevanja (samoispitivanje, prepoznavanje nedovoljno naučenog, traženje dodatnih informaci-ja)

- Afektivne i motivacijske strategije (svladavanje i upravljanje negativnim emocijama, redukcija eksternalnih distraktora ili prevencija negativnih misli o mogudem neuspje-hu).

Završni dio Nakon učenja učenici odgovaraju na zadnji dio pitanja. Nakon toga voditelj moderira raspra-vu, osvrdudi se na vrste strategija učenja koje su učenici koristili za vrijeme učenja, samoproc-jenu ishoda učenja, uzroka uspjeha ili neuspjeha, emocije koje su pratile učenje i budude planove za učenje (obavezno planirati učenje u skladu s količinom sadržaja koje treba naučiti i vremenom koje imamo na raspolaganju, dnevni, tjedni, mjesečni planovi).

- Ostvaren uspjeh: naučio sam, razumijem to, dobro sam planirao učenje, primjenji-vao sam učinkovite strategije, trudio sam se, zadovoljan sam, ja sam uspješan uče-nik.

- Ostvaren neuspjeh: nisam dovoljno učio, trebao sam bolje planirati vrijeme, sljededi put du ranije početi, koristiti bolje strategije, ljut sam, ali ja mogu biti uspješan uče-nik!

34

Radni list 1. Procijeni svoje učenje

A) Prije učenja Što želim naučiti? Je li teško, lagano, zanimljivo, vrijedno truda? Mogu li to naučiti? Zanima li me? O čemu ovisi uspjeh u učenju ovog sadržaja (sposobnostima, trudu, težini zadatka, sredi)? Imam li ja te sposobnosti, mogu li se potrudi-ti? Ili ne mogu kontrolirati uspjeh u toj aktiv-nosti? Koliko mi treba vremena da naučim? Kakvo je okruženje učenja? Što me potencijalno ometa u učenju? Kako du to naučiti? (Koje du strategije koristi-ti?) Kako se osjedam?

B) Za vrijeme učenja Uspijevam li zadržati pažnju na sadržaju? Koju strategiju učenja koristim? Je li ona učinkovita? Kako napredujem? Hodu li imati dovoljno vremena? Trebam li pomod, dodatne informacije, obja-šnjenja? Kako se osjedam?

C) Nakon učenja Jesam li naučio? Koliko dobro sam naučio? Što je uzrok tome? Kako se osjedam? Trebam li nešto mijenjati u svom učenju?

35

LITERATURA:

1. Bennett-Rappell, H. i Northcote, M. (2016). Underachievinggiftedstudents: Twocasestudies. IssuesinEducational Research, 26(3), 407-430.

2. Kim, K.H: (2008). Underachievementandcreativity: Are giftedunderachievershighlycreative? Creativity Research Journal, 20(2), 234-242.

3. Sorid, I. (2014). Samoregulacija učenja. Možemo li naučiti učiti? Jastrebarsko: Naklada Slap.

4. Vizek Vidovid,V.,Vlahovid-Štetid, V., Rijavec, M. i Miljkovid, D. (2014). Psihologija obra-zovanja. Zagreb: IEP-Vern.

36

ZNAMO LI SURAĐIVATI? Vera Šušid, dipl. psiholog

Hien Le

Suradnja je kada dvije ili više osoba zajedno rješavaju neki zadatak

kako bi postigli zajednički cilj. Vještine rada u timu važne su u svakom

području, u svakom poslu. Dobar tim omoguduje i pojedincu i skupini

da budu uspješni i produktivni. Google je potrošio milijune dolara i

godine intenzivnih analiza kako bi otkrio ključ za dobar timski rad ili

recept za „savršeni tim“. Pretpostavljali su da je za stvaranje zvjezda-

ne ekipe potrebno kombinirati najbolje stručnjake iz određenog područja. Međutim, odgo-

vor nije bio tako jednostavan. Nakon analize 180 timova iz cijele tvrtke i mnoštva podataka,

Abeer Dubey, menadžer u Googleovom odjelu People Analytics, zaključio je: „Čini se da "tko"

dio jednadžbe nije važan." Googleova analiza pokazala je da je najvažniji čimbenik u izgradnji

uspješnog tima „psihološka sigurnost“, a to znači da članovi tima uvažavaju i poštuju jedni

druge, da poštuju osjedaje drugih, da slušaju jedni druge, da ravnopravno sudjeluju u razgo-

voru, te da su spremni na zajedničko preuzimanje odgovornosti i rizika. To znači da svi člano-

vi tima osjedaju međusobnu povezanost kako bi postigli zajednički cilj. U timskom radu važno

je da se svakom članu tima dodijeli određena uloga ili zadatak koji treba obaviti kako bi više

cijenili uspjeh projekta u cjelini. Vještina timskog rada važna je životna vještina koja katkad

nedostaje darovitim učenicima. Naime, učenici koji imaju izrazito visoke sposobnosti pone-

kad se boje prepustiti drugima neke zadatke jer misle da ih nede dovoljno dobro riješiti. Sto-

ga preuzimaju na sebe previše posla ili počnu kontrolirati rad drugih. Zato je s darovitim uče-

nicima potrebno raditi na razvijanju vještina suradnje i timskog rada.

Bit suradničkog učenja je da učenici uče jedni od drugih. Svaki član tima je odgovoran za od-

ređeni zadatak te uspjeh ovisi o radu svih u timu.

Istraživanja pokazuju da suradničko učenje dovodi do povedanog angažmana učenika, do

povedane motivacije za učenje, do viših razina postignuda, te boljih odnosa među učenicima.

Potiče se kritičko razmišljanje i istraživačko učenje. Razvijaju se i vještine društvene interakci-

je. Potiče se zajedničko rješavanje problema, te preuzimanje odgovornosti jednih za druge.

Poboljšavaju se komunikacijske i društvene vještine, te uvažavanje različitih mišljenja i stavo-

va.

"Suradnja je poput tvorbe riječi - nedostaje li jedno od slova, riječ gubi smisao."

https://translate.googleusercontent.com/translate_c?depth=1&hl=hr&prev=search&rurl=translate.google.com&sl=en&sp=nmt4&u=https://www.nytimes.com/2016/02/28/magazine/what-google-learned-from-its-quest-to-build-the-perfect-team.html&xid=17259,15700022,15700043,15700124,15700149,15700186,15700191,15700201,15700214&usg=ALkJrhiTwqf0AyWXZ8EpsaiVXl-Yiczpbg

37

Važne sastavnice koje određuju o kakvom se timu radi su:

- usmjerenost na zadatak i

- usmjerenost na odnose.

Kada te dvije dimenzije stavimo u međusobni odnos dobijemo četiri tipa timova (prema Phi-

lipp):

- optimalni tim – tim koji ima visoku usmjerenost na zadatak, ali i visoku usmjerenost

na odnose unutar tima. Članovi tima rade u ugodnoj atmosferi i odgovorno odrađuju

svoje zadatke.

- topli tim – tim u kojem članovi tima više vode računa o odnosima unutar tima, nego o

zadacima koje trebaju odraditi. Važno im je da se zabavljaju i da su opušteni, dok im

je posao u drugom planu.

- disfunkcionalni tim – tim u kojem se članovi tima niti osjedaju dobro, niti odrađuju

povjerene im zadatke.

- hladni tim – tim u kojem je posao na prvom mjestu, u kojem je visoka usmjerenost na

rezultate, ali članovi tima ne brinu previše jedni o drugima, niti su međusobno jako

povezani.

Slika 1. Kakav smo tim?

Dobar suradnik ima povjerenja u ljude s kojima radi, spreman je pomagati, ali i prihvadati

pomod drugih, uvažava druge (njihove ideje, prijedloge i mišljenja), spreman je odustati od

vlastitih zamisli ako de to pridonijeti zajedničkom cilju.

Uspješnu suradnju možemo imati jedino ako naše međusobne razlike prihvatimo kao pred-

nost, kao nadopunjavanje, a ne kao kamen spoticanja i razlog za nesuglasice.

38

AKTIVNOSTI

Etape Očekivani

ishodi

Aktivnost

voditelja

(što radi

voditelj)

Aktivnost

učenika

(što rade

učenici)

Metode i

oblici rada

Sredstva i

pomagala

Vrijeme

Uvodni

dio

Razvijanje

analitičkog

mišljenja i

deduktivnog

zaključivanja

Podijeli

radne lis-

tove Pitali-

ce mozga-

lice

Odgovara

na pitanja i

usmjerava

učenike ka

rješenju

Traže rješe-

nje pitalica

Sudjeluju u

razgovoru

Individualni

rad, rješa-

vanje prob-

lemskih

zadataka

Metoda

dijaloga

RL 1 –

Pitalice

mozgalice,

olovke

10 minuta

Glavni

dio

Učenici de

modi uočiti

značaj sura-

dnje za pos-

tizanje us-

pjeha

Voditelj

podijeli

učenicima

RL 2, poka-

zuje tabli-

ce sa sim-

bolima,

mjeri vri-

jeme,

bilježi re-

zultate,

vodi raz-

govor

Učenici

ispunjavaju

tablice,

povezuju

broj točnih

odgovora s

brojem

osoba uk-

ljučenih u

rješavanje,

zaključuju o

važnosti

suradnje za

postizanje

uspjeha

Individualni

rad,

rad u paru,

rad u ho-

mogenoj

skupini

Metoda

razgovora

RL 2 – Tab-

lica surad-

nje,

3 tablice

sa zadaci-

ma,

Tablica za

bilježenje

odgovora,

olovke,

gumice

20 minuta

Završni

dio

Učenici de

zaključiti što

je važno za

suradnju

Voditelj

čita priču

„Pauk Pa-

vo“,

rezimira

„zrnca

mudrosti“

Učenici

zapisuju

„zrnca mu-

drosti“,

prezentiraju

uradak

Individualni

rad

Metoda

rada s teks-

tom

Metoda

dijaloga

Post-it

papiridi,

olovke

15 minuta

39

RAZRADA AKTIVNOSTI

Aktivnost 1. Pitalice mozgalice

Uvodna igra služi za vježbanje razmišljanja na višoj razini. Pronalaženje rješenja zahtijeva

analitičko mišljenje, deduktivno zaključivanje i razmišljanje izvan okvira.

Učenicima se postave tri pitalice mozgalice (radni list 1). Njihov zadatak je da pronađu rješe-

nja pitalica. Ukoliko ne mogu samostalno dodi do rješenja, voditelj im dozvoljava da postav-

ljaju pitanja voditelju koji de ih usmjeravati ka rješenju. Pitalice se rješavaju jedna po jedna.

Pitalice:

Dva oca i dva sina pošli su u ribolov. Svaki od njih ulovio je jednu ribu. Zašto su onda kudi

donijeli samo tri ribe? (Odgovor: U ribolov su išli djed, njegov sin i unuk!)

Otac i dva sina trebaju prijedi čamcem preko nabujale rijeke. U čamcu mogu biti ili sam otac

ili dva brata, jer čamac ne može izdržati težinu sve trojice. Kako de prijedi rijeku?

(Odgovor: Prvo dva brata prijeđu na drugu stranu. Jedan izađe, a drugi se vrati nazad i da čamac ocu. Otac pri-

jeđe na drugu stranu, izađe na obalu i da čamac sinu da on ode po svog brata.)

Pripada samo tebi, a svi ga drugi koriste više od tebe. Što je to? (Odgovor: Tvoje ime.)

Aktivnost 2. Tablica suradnje

Ova aktivnost sastoji se iz tri dijela.

1. dio: učenici rade individualno. Voditelj podijeli učenicima prazne tablice (prilog 1.),

olovke i gumice. Uputa: Sada du vam pokazati tablicu s 24 kvadratida u kojima je 12

simbola (tablica se može projicirati na projektoru ili isprintati na A4 papir i pokazati

učenicima). Gledat dete ju 30 sekundi, a potom u praznu tablicu upisati simbole ko-

je ste zapamtili. Svaki simbol mora biti na svome mjestu. Voditelj pokaže tablicu sa

simbolima i mjeri vrijeme. Nakon 30 sekundi, učenici upisuju simbole koje su zapam-

tili. Potom im voditelj ponovo pokaže tablicu sa simbolima, a učenici prebroje koliko

imaju točnih odgovora (točan odgovor – samo ako je nacrtan odgovarajudi simbol u

odgovarajudem polju). Ispod tablice 1. upišu broj točnih odgovora.

2. dio: učenici rade u parovima. Svaki par dobije jednu praznu tablicu. Uputa: Sada dete

dobiti sličan zadatak. Opet dete trebati zapamtiti što više simbola koji se nalaze u

tablici koju du vam pokazati, ali dete sada raditi u paru. Imate 5 sekundi za dogovor

i 30 sekundi za promatranje tablice sa simbolima. Voditelj mjeri vrijeme za dogovor

(5 sekundi), a potom im pokaže tablicu 30 sekundi. Nakon toga učenici upisuju simbo-

40

le koje su zapamtili u zajedničku tablicu, prebroje i upišu broj točnih odgovora ispod

tablice 2.

3. dio: učenici rade u skupinama po 4 člana. Svaka skupina dobije jednu praznu tablicu.

Uputa: Opet dete dobiti sličan zadatak, ali dete sada raditi u skupini od 4 člana. Tre-

bate zapamtiti što više simbola koji se nalaze u tablici koju du vam pokazati, Imate 5

sekundi za dogovor i 30 sekundi za promatranje tablice sa simbolima. Voditelj mjeri

vrijeme za dogovor (5 sekundi), a potom im pokaže tablicu 30 sekundi. Nakon toga

učenici upisuju simbole koje su zapamtili u zajedničku tablicu, prebroje i upišu broj

točnih odgovora ispod tablice 3.

Napomena: voditelj prepušta učenicima dogovor i podjelu zaduženja.

Na kraju skupina analizira broj točnih odgovora u 3 primjene i izvodi zaključke. Predstavnik

skupine prezentira uradak. Voditelj bilježi točne odgovore u tablicu za bilježenje rezultata

(prilog 3.). Za očekivati je da je broj zapamdenih simbola najmanji u individualnoj primjeni,

potom u paru, pa u skupini. Razgovarati s učenicima što im je pomoglo da poboljšaju rezulta-

te (više ljudi, više zna; svaki član pridonio je uspjehu skupine; dobro su podijelili uloge i sl.),

te što je nužno da bi skupina postigla uspjeh (netko mora preuzeti ulogu vođe, trebaju se

dogovoriti tko de što raditi, trebaju imati isti cilj….).

Aktivnost 3. Pauk Pavo

Voditelj: Zbog čega je suradnja važna? Puno možemo naučiti jedni od drugih, puno je toga

što ne možemo učiniti sami bez pomodi drugih. Osobe koje znaju surađivati zadovoljnije su

sobom, imaju više prijatelja, izgrađuju bolje međuljudske odnose.

Voditelj: Sada du vam pročitati jednu priču o suradnji. Pažljivo poslušajte.

Pauk Pavo bio je najmudriji među paucima. Znao je kako se grade

mostovi i kude, nasipi i brodovi. Bio je znatiželjan, lako učio, mnogo

saznavao, ali je svu mudrost i znanja samo za sebe čuvao. Kada je

sakupio pun vrč mudrosti, odluči ga sakriti daleko od svih znatiželjni-

ka. Pade mu na um ideja da vrč mudrosti objesi na najviše stablo i

ondje ga sačuva. Uzme Pavo vrč u ruke i počne se penjati na stablo,

ali vrč je bio težak, a Pavi je samo jedna ruka bila slobodna za penja-

nje. Dok je dugo i bezuspješno pokušavao, gledao ga sin Željko pa

reče : "Oče, ako staviš vrč na leđa, imat deš slobodne ruke i lakše deš se popeti." Pavo zastade

iznenađen, posluša sina, pa se u trenu nađe na vrhu stabla. Kad je ved htio objesiti vrč na

najvišu granu, pomisli: "Sakupio sam svu mudrost svijeta, a dijete me uči kako se penjati na

stablo." Bijesan, baci vrč na zemlju. Vrč se razbi, a mudrost razleti na sve strane. Tko god se

htio sagnuti, mogao je pokupiti barem zrnce mudrosti. 4

4 Bidanid, J. (2001.) Vježbanje životnih vještina: priručnik za razrednike, Alineja, Zagreb

41

Voditelj: Koje zrnce mudrosti dete "pokupiti" za sebe iz ove priče?

Učenici na post-it papiridima zapisuju što su „pokupili“ iz ove priče. Svaki učenik zalijepi svoj

papirid na ploču i prezentira svoje zrnce mudrosti. Voditelj rezimira njihove uratke.

Prijedlog za domadi rad:

Učenici trebaju smisliti barem jednu pitalicu mozgalicu. Domade uratke donijeti na slijededu

radionicu.

LITERATURA:

1. Bidanid, J. (2001.) Vježbanje životnih vještina: priručnik za razrednike, Alinea, Zagreb

2. George, D. (2005.) Obrazovanje darovitih: kako identificirati i obrazovati darovite i ta-

lentirane učenike, Educa: Zagreb

3. Jankovid, J. (2007.) Sukob ili suradnja, Alinea, Zagreb

4. Winner, E. (2005.) Darovita djeca:mitovi i stvarnost, Ostvarenje: Lekenik

5. http://www.bildungsmanagement.net/pdf/PubsHuber/2_4/HuberHaderPoppAhlgrim

m-2009-KooperationinderSchule.pdf

PRILOZI:

Radni list 1. Pitalice mozgalice

Radni list 2. Tablica suradnje

Prilog 3. Tablica za bilježenje rezultata

http://161.53.142.3/cgi-bin/wero.cgi?p=100001&q=george+david&c=10070304883


http://www.bildungsmanagement.net/pdf/PubsHuber/2_4/HuberHaderPoppAhlgrimm-2009-KooperationinderSchule.pdf

http://www.bildungsmanagement.net/pdf/PubsHuber/2_4/HuberHaderPoppAhlgrimm-2009-KooperationinderSchule.pdf

42


Uputa: Dolje su 3 pitalice mozgalice. Pokušaj ih samostalno riješiti.

1. Dva oca i dva sina pošli su u ribolov. Svaki od njih ulovio je jednu ribu. Zašto su onda

kudi donijeli samo tri ribe?

2. Otac i dva sina trebaju prijedi čamcem preko nabujale rijeke. U čamcu mogu biti ili

sam otac ili dva brata, jer čamac ne može izdržati težinu sve trojice. Kako de prijedi

rijeku?

3. Pripada samo tebi, a svi ga drugi koriste više od tebe. Što je to?

………………………………………………………………………………………………………………………………………………..


Uputa: Dolje su 3 pitalice mozgalice. Pokušaj ih samostalno riješiti.

1. Dva oca i dva sina pošli su u ribolov. Svaki od njih ulovio je jednu ribu. Zašto su onda

kudi donijeli samo tri ribe?

2. Otac i dva sina trebaju prijedi čamcem preko nabujale rijeke. U čamcu mogu biti ili

sam otac ili dva brata, jer čamac ne može izdržati težinu sve trojice. Kako de prijedi

rijeku?

3. Pripada samo tebi, a svi ga drugi koriste više od tebe. Što je to?

43

Radni list 2. Tablica suradnje

Tablica 1. – individualna primjena

// + N

X V X

I N Y

V I O

Tablica 2. – primjena u paru

V I O

+ N X

// X N

Y I V

44

Tablica 3. – grupna primjena

+ N V

V // X

I Y N

X I O

45

Tablica 1. Individualna primjena

Broj točnih odgovora: _____________

…………………………………………………………………………………………………………………………………………………………….

Tablica 2. Primjena u paru


46

Tablica 3. Grupna primjena


47

Prilog 3. Tablica za bilježenje rezultata:

Voditelj bilježi rezultate koje su učenici postigli individualno, radom u paru ili radom u skupi-

ni od 4 člana. Maksimalan rezultat je 12 točnih odgovora. Tablicu je potrebno uvedati na A3

papir i flomasterom upisivati rezultate da budu vidljivi na ploči.

1. SKUPINA

Rezultati individualne

primjene od-do (upi-

sati od najnižeg do

najvišeg rezultata)

Rezultati primjene u paru

Rezultati primjene u

skupini od 4 člana

1. par 2. par

2. SKUPINA




najvišeg rezultata



skupini od 4 člana

1.par 2.par

3. SKUPINA




najvišeg rezultata



skupini od 4 člana

1.par 2.par

48

STRAH OD NEUSPJEHA Vera Šušid, dipl. psiholog

Robert F. Kennedy Darovita djeca brzo i lako uče, imaju široki raspon interesa, vrlo su znatiželjna, uživaju raditi nešto iz područja njihovog interesa i slično. Unatoč tome, nisu pošteđena straha od neuspje-ha koji se najčešde javlja zbog previsokih očekivanja koja darovita djeca imaju sami od sebe ili koja imaju njihovi roditelji, učitelji ili vršnjaci. Neuspjesi su sastavni dio svakog uspjeha te je strah od neuspjeha velika prepreka na putu do uspjeha. Svakom uspjehu najčešde prethodi više neuspjelih pokušaja. Poznati izumitelji i znanstvenici puno su puta doživjeli neuspjeh, ali ih on nije obeshrabrio, nisu posustali i odustali od svojih ideja, nego su prihvadali neuspjeh kao jednu od stepenica na putu do uspjeha. Sjetimo se samo Thomasa Edisona koji je izumio električnu žarulju i patentirao više od 1000 izuma. Puno puta nije uspio, ali poznata je njego-va izjava: „Nisam doživio neuspjeh. Samo sam pronašao 1 000 načina koji ne rade.“ U ovoj izjavi zrcali se i njegov stav prema pogreškama i neuspjehu. Svaki neuspjeli pokušaj bio mu je dodatna motivacija u pronalaženju rješenja za neke svoje ideje. Iz svakog pokušaja nešto je naučio što ga je približilo rješenju. Učenici koji su preplavljeni strahom od neuspjeha, osjedaju se frustrirano i tjeskobno, te čes-to odugovlače ili odustaju od rješavanja zadataka kako bi izbjegli neuspjeh. Strah od neus-pjeha je naučeni strah kojega se možemo osloboditi. Kako prevladati strah od neuspjeha? Potrebno je krenuti od načina na koji razmišljamo o neuspjehu. Neuspjeh nije problem. Problem je način na koji razmišljamo o njemu. Na neuspjeh možemo gledati pozitivno, mo-žemo vidjeti što smo naučili iz tog neuspjeha. Svaki neuspjeh obogaduje naše iskustvo. Kako način na koji razmišljamo utječe na uspjeh ili neuspjeh, pokazuje nam Priča o slonu. Priča o slonu Jedan čovjek prolazio je između slonova u cirkusu. Iznenada se zaustavio, zbunjen činjenicom da su se ta ogromna stvorenja držala samo tankimkonopom za-vezanim za njihovu prednju nogu. Bilo je očito da se slonovi, u bilo koje vrijeme, mogu otrgnuti, ali iz ne-kog razloga to nisu činili. Kada je ugledao krotitelja, čovjek je upitao zašto slonovi ne pokušaju pobjedi. ,,Pa", rekao je krotitelj, ,,kad su jako mladi i mnogo manji, koristimo isti konop za vezivanje koji je, u to do-ba, dovoljno jak da ih zadrži. Kako odrastaju, uvjetovani su vjerovanjima da se ne mogu otrg-nuti. Vjeruju da ih konop još uvijek može držati, pa se više ne pokušavaju osloboditi. "

„Samo oni koji se usude pogriješiti, mogu napraviti velike stvari.“

49

Čovjek je bio zadivljen. Slonovi bi se u svakom trenutku mogli osloboditi konopa, ali zato što su vjerovali da ne mogu, nisu ni pokušavali osloboditi se.5 Pouka: Poput slonova, mnogi od nas prolaze kroz život s uvjerenjem da ne možemo učiniti nešto, samo zato što smo to nekada pokušali, a nismo uspjeli. Neuspjeh je dio učenja, ne smijemo dozvoliti da nas obeshrabri. U radu s darovitim učenicima naglasak treba stavljati na trud, a ne na sposobnosti. Poruka koju daroviti učenici trebaju dobiti jest da je važno potruditi se i dati sve od sebe, biti uporan, pa uspjeh nede izostati. Neuspjeh znači da treba osmisliti neku novu strategiju za rješavanje problema. Neuspjeh ne bi trebao biti razlog za frustraciju i odustajanje. Učenicima koji se boje neuspjeha preporuka je da glume kao da se ne boje, kao da su hrabri, kao da su onakvi kakvi bi željeli biti. Poželjno je da pronađu inspiraciju u nekome kome se dive i gledaju što ta osoba radi, pa to pokušaju oponašati. Ako ih obuzme strah od neuspjeha, darovitim učenicima može pomodi i ako se sjete svojih prethodnih uspjeha. Sjedanje na prethodne uspjehe osnažit de ih i vratiti povjerenje u sebe i svoje sposobnosti. Ukratko: Promijenite svoj stav o neuspjehu. Neuspjesi su sastavni dio života i rada. Svatko od nas po-nekad doživi neuspjeh i to je u redu. Naglasak stavite na trud, a ne na sposobnosti. Pri neuspjehu usredotočite se na rješenje (traženje novih strategija), a ne na problem. Uspjeh i neuspjeh ne utječu na ljubav roditelja prema djeci. Ne morate u svemu biti najbolji. Daroviti učenici i perfekcionizam Daroviti učenici ponekad teže savršenstvu što također može pojačati strah od neuspjeha. Često razmišljaju da nisu dovoljno dobri, da mogu i bolje. Ako je perfekcionizam izražen u manjoj mjeri, ako je adaptivan, on može biti poticajan i može motivirati dijete da sâmo sebi postavi visoke standarde izvedbe. Međutim, ako je perfekcionizam prenaglašen, ako je ma-ladaptivan, tada može otežavati ili blokirati dijete na način da dijete ponavlja neku radnju tako dugo dok ne bude onako kako je dijete zamislilo. Ponekad djeca i odustaju od rješavanja zadataka kako bi izbjegli suočavanje s neuspjehom. Značajke osoba koje su perfekcionisti:

- Biti drugi u nečemu za njih znači biti gubitnik, prosjek znači neuspjeh. - Ukoliko na ispitu naprave jednu pogrešku, više de se usredotočiti na tu pogrešku nego

na 99% zadataka koje su točno riješili. - Zbog želje da uradak bude savršen, ponekad odugovlače, odgađaju početak rješava-

nja zadataka kako bi se što bolje pripremili. - Vole rješavati zadatke sami jer za njih „nitko nije dovoljno dobar“.

5Izvor: https://www.livin3.com/5-motivational-and-inspiring-short-stories

https://www.livin3.com/5-motivational-and-inspiring-short-stories

50

- Imaju nerealno visoka očekivanja od sebe, misle da sve moraju znati, što može doves-ti do osjedaja neuspjeha i niskog samopoštovanja.

Daroviti učenici često su prema sebi jako strogi. U radu s darovitim učenicima treba puno razumijevanja, podrške i pravilnog usmjeravanja. Potrebno je pohvaljivati napor koji učenik ulaže, a ne konačnu ocjenu. Na pogreške treba gledati kao na sastavni dio učenja, kao nužni korak do uspjeha.

51

AKTIVNOSTI


Aktivnost voditelja (što radi voditelj)



Sredstva i pomagala

Vrijeme

Uvodni dio

Razvijanje logičkog zaključivanja, analiziranja i kombinatorike.

Podijeliti radne lis-tove Tajni kod Razgovor o uspjehu i neuspje-hu Strategija „Vrh lede-nog brije-ga“

Otkrivaju tajni kod Sudjeluju u razgovoru

Individualni rad, rješava-nje prob-lemskog zadatka Metoda dija-loga

RL 1 Tajni kod, olovke

3 min 7 min

Glavni dio

Analizom priča učenici de zak-ljučiti o čemu ovisi uspjeh.

Voditelj podijeli Priče o uspjehu i sumira zaključke.

Učenici analiziraju priče, izvlače zaključke i pouke.

Rad u ho-mogenoj skupini. Metoda rada s tekstom.

RL 2 Priče o uspjehu, A3 papir, flomaster, magneti, olovke

15 min

Završni dio

Analiziranje, procjenjivanje i smišljanje rješenja.

Vježba „Najgori scenarij“.

Ispunjavaju RL 3

Individualni rad Metoda dija-loga

RL 3. Najgori scenarij, olovke

20 min

52

RAZRADA AKTIVNOSTI Aktivnost 1. Tajni kôd(radni list 1) Aktivnost Tajni kôd služi za „zagrijavanje moždanih vijuga“ kako bi privukli pozornost učenika davanjem izazovnog zadatka. Voditelj podijeli učenicima radne listove Tajni kôd, a zadatak učenika je da što prije otkriju tajni kôd. Aktivnost 2: Razgovor o uspjehu i neuspjehu - Strategija „Vrh ledenog brijega“ Voditelj: Jeste li gledali film Titanic? Što se dogodilo Titanicu? Što je kapetan broda vidio ispred sebe prije nego je udario u santu leda? Vidio je vrh ledenog brijega. Što kapetan broda nije vidio? Nije vidio gromadu leda ispod vode. Kada vidite uspješne ljude, što vidite? Vidimo samo njihov uspjeh, „vrh ledenog brijega“. Kada vidite uspješne ljude, što ne vidite? Ne vidimo što stoji iza tog uspjeha, ne vidimo što je „pod vodom“, što je sve potrebno da bi se postigao uspjeh, ne vidimo koliko je bilo poku-šaja, pogrešaka, napora, neuspjeha, upornosti i sl. Voditelj: Sjetite se nekog svog uspjeha koji vam je najdraži. Kako ste došli do toga uspje-ha? Tko bi želio podijeliti s nama svoju priču? Poslušati nekoliko priča. Voditelj: Uspjesi se ne događaju slučajno. Iza svakog uspjeha najčešde stoji niz pokušaja i pogrešaka, niz neuspjeha koji nam pomažu da saznamo kako stvari funkcioniraju. Iza sva-kog uspjeha najčešde stoji puno truda, velika upornost i volja da pokušamo ponovo, da isprobamo neke nove ideje. Važno je da nas neuspjeh ne obeshrabri, da ne odustanemo, da se ne bojimo neuspjeha. Ako pogledamo biografije poznatih istraživača i znanstvenika, vidjet demo da su oni puno puta doživjeli neuspjeh prije nego što su uspjeli. Aktivnost 3. Priče o uspjehu (radni list 2) Opis aktivnosti: Učenici se podijele u skupine ili parove. Svaka skupina dobije jednu priču o uspjehu poznatih osoba, pročita ju i izvuče pouku. Predstavnik skupine pročita priču i zaklju-čak koji su kao skupina donijeli. Voditelj radionice sumira zaključke na ploči (ili na papiru A3). Prijedlog za domadi rad: Učenici trebaju proučiti životopise poznatih osoba iz područja koje ih zanima ili obaviti inter-vju s nekom poznatom osobom i napisati priče o njihovom uspjehu, te što su naučili iz njiho-vih uspjeha i neuspjeha. Domade uratke donijeti na sljededu radionicu. Aktivnost 4. Vježba: Najgori scenarij (radni list 3) Učenici ispune radni list 3 Najgori scenarij. Potom pojedinačno prezentiraju uradak. Voditelj sumira zaključke:

- da su se brinuli oko nečega što se možda nikada nede dogoditi - da mogu učiniti nešto da spriječe najgori scenarij - da se treba usmjeriti na rješenje, a ne na problem - da se mogu oporaviti i od najgoreg scenarija - da je njihov strah od neuspjeha najčešde neutemeljen.

53

LITERATURA:

1. Cvetkovid-Lay, J. (2002). Darovito je, što du sa sobom?, Alineja: Zagreb 2. Cvetkovid-Lay, J. (2010) .Kad bi se njih pitalo…, Alineja: Zagreb

3. George, D. (2005).Obrazovanje darovitih : kako identificirati i obrazovati darovite i ta-


4. Winner, E. (2005). Darovita djeca:mitovi i stvarnost, Ostvarenje: Lekenik

5. https://hr.wikipedia.org/wiki/Walt_Disney

6. http://edukacija.rs/motivacija/50-poznatih-ljudi-koji-su-imali-tezak-pocetak

PRILOZI: Radni list 1. Tajni kôd Radni list 2. Priče o uspjehu Radni list 3. Najgori scenarij



https://hr.wikipedia.org/wiki/Walt_Disney

http://edukacija.rs/motivacija/50-poznatih-ljudi-koji-su-imali-tezak-pocetak

54

Radni list 1. Tajni kôd Uputa: Tajni kôd čine tri broja koja deš otkriti ako uzmeš u obzir sve upute koje su

napisane u tablici pored brojeva.

TAJNI KÔD

5 4 8 Jedan broj je točan i na pravom mjestu

5 3 0 Ni jedan broj nije točan

1 5 7 Dva broja su točna, ali na pogrešnom mjestu

8 0 6 Jedan broj je točan, ali na pogrešnom mjestu


-------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Radni list 1. Tajni kôd Uputa: Tajni kôd čine tri broja koja deš otkriti ako uzmeš u obzir sve upute koje su

napisane u tablici pored brojeva.

TAJNI KÔD

5 4 8 Jedan broj je točan i na pravom mjestu

5 3 0 Ni jedan broj nije točan

1 5 7 Dva broja su točna, ali na pogrešnom mjestu



55

Radni list 2. Priče o uspjehu (izrezati kartice) --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Soichiro Honda Soichiro Honda osnivač je tvrtke Honda, jedne od poznatih velikih automobilskih tvrtki. Nje-gova priča počinje kada je otišao na intervju za posao inženjera u Toyoti. Honda je odbijen i rekli su mu da nije prikladan za taj posao. No, on nije odustao, nego je odlučio osnovati kon-kurentsku tvrtku koja de se natjecati s Toyotom. Tako je rođena Honda! Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Akio Morita Možda ne znate tko je Akio Morita, ali sigurno ste čuli za njegovu kompaniju – Sony, japanski gigant. Njegov prvi proizvod bio je manji štednjak za rižu koji, na žalost, nije radio baš kako treba. Prodano je manje od 100 komada, ali neuspjeh ga nije spriječio da osnuje jednu od najpoznatijih kompanija na svijetu, Sony. Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Walt Disney Disney je ime koje se pojavljuje svugdje. Igračke, filmovi i zabavni parkovi širom svijeta do-voljno govore o njegovoj slavi. Međutim, dok je radio kao urednik za jedne novine, dobio je otkaz jer navodno nije bio dovoljno maštovit. Njegovi neuspjesi nisu se tu zaustavili, osno-vao je nekoliko kompanija koje su kratko trajale. Disney se nastavio truditi i na kraju došao do svjetske slave.Najzaslužniji je za popularizaciju crtanog filma. Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Albert Einstein Danas Einsteina smatramo genijalcem. Međutim, nije uvijek tako izgledalo. Einstein je pro-govorio tek s četiri godine, a počeo čitati sa sedam godina. Njegovi roditelji i učitelji mislili su da nije baš pametan. Bio je i izbačen iz škole. Iako mu je trebalo malo više vremena da se pokrene, na kraju je osvojio Nobelovu nagradu i ostavio neizbrisiv trag u modernoj fizici. Što možemo naučiti iz ove priče?

56

Oprah Winfrey Oprah je poznata kao jedna od najbogatijih žena današnjice. Ona nije imala sretno djetinj-stvo. Radila je na televiziji kao novinarka, ali je dobila otkaz jer navodno nije dovoljno dobro izgledala za televiziju. Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Charles Chaplin Ikona nijemog filma. Međutim, njegove nastupe redom su odbijali u Hollywoodu misledi da su previše besmisleni. Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Elvis Presley Jedan od najprodavanijih pjevača svih vremena, Elvis je postao popularan dugo nakon smrti. Ali, davne 1954. godine, Elvis je bio nitko i ništa. Njegov menadžer mu je nakon samo jednog nastupa rekao: ,,Bolje nastavi voziti kamion.” Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Beethoven U početku karijere, Beethoven je bio veoma čudan svirajudi violinu. Često je bio zauzet vlasti-tim kompozicijama i zapostavljao je vježbanje violine. Iako je obožavao komponirati, njegovi učitelji su mislili da za njega nema nade i da nikada nede komponirati nešto dobro. Beetho-ven ih nije slušao, nastavio je raditi ono što voli i napravio neke od najboljih simfonija svih vremena. Što možemo naučiti iz ove priče? --------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Michael Jordan Najpoznatiji košarkaš današnjice izbačen je iz svog srednjoškolskog košarkaškog tima. Jed-nom prilikom je izjavio: „Promašio sam više od 9000 šuteva u svojoj karijeri. Izgubio sam sko-ro 300 utakmica, 26 puta mi je povjereno da izvedem šut koji bi donio pobjedu i promašio sam.Doživljavao sam neuspjeh za neuspjehom u svome životu i to je razlog zašto sam uspio.“ Što možemo naučiti iz ove priče?

57

--------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------- Dale Carnegie Dale Carnegie, američki pisac, napisao je: „Uspješan čovjek de profitirati od svojih grešaka i pokušati ponovo na drugačiji način.“ Što možemo naučiti iz ove priče? ---------------------------------------------------------------------------------------------------------------------------

58

Radni list 3. Najgori scenarij Uputa: Zamisli neku situaciju koja kod tebe izaziva strah od neuspjeha, npr. strah da nedeš dobro riješiti ispit, ili da deš dobiti lošu ocjenu, ili da nedeš dobro odsvirati nešto na priredbi, ili da nedeš biti prihvaden/a od vršnjaka . . . Potom ispuni tablicu.

Koja je najgora stvar koja bi ti se mogla do-goditi?

Kolika je vjerojatnost da de se to dogoditi?

(0 – 100%)

Što možeš učiniti da spriječiš najgori scena-rij? Napisati što više ideja.

Kako deš se oporaviti od najgoreg scenarija? Što možeš učiniti ako se dogodi najgori sce-narij?

59

TKO SAM JA? ŠTO JA MOGU? Izv.prof.dr.sc. Slavica Šimid Šašid

Što je slika o sebi? Slika o sebi (samopoimanje) doživljaj je samog sebe. Uključuje različita područja koja čine cjelinu doživljaja ,,ja'', i obično je hijerarhijski organizirana. Na vrhu je opdi pojam o sebi koji se dijeli na tjelesni pojam o sebi, pojam o vlastitom postignudu, socijalni i metafizički pojam o sebi. Svaka kategorija se dalje grana na specifična područja (npr. postignude u školi i izvan nje, postignude u školi u pojedinim područjima itd.). Činjenično znanje o svojim mogudnos-tima, osobinama i postignudima zovemo znanje o sebi ili „opaženo ja“. Mi također imamo i očekivanja od sebe samih, to su „željeno ja“ i „idealno ja“. Usporedba opaženog ja sa želje-nim ja (samovrednovanje) rezultira samopoštovanjem. Ako je razlika u procjeni opaženog ja i idealnog ja velika posljedica je nisko samopoštovanje (Vlahovid-Štetid i sur., 2008). Samopoš-tovanje se sastoji od osjedaja vlastite vrijednosti (uvjerenje da vrijedimo) i samopouzdanja (pouzdanje u vlastite mogudnosti) (Covington, 1992, premaVlahovid-Štetid i sur., 2008). Istraživanja odnosa samopoimanja i darovitosti ne daju jednoznačne rezultate. Opdi zaklju-čak je da darovita djeca pokazuju vede akademsko samopoimanje i ono je izraženije kod da-rovitih dječaka nego kod darovitih djevojčica. Postoje i neke razlike u samopoimanju s obzi-rom na vrstu darovitosti. Najvede samopouzdanje pokazali su učenici daroviti u području prirodnih znanosti i muškog spola, dok su druge skupine imale tek prosječno samopouzda-nje, a samopouzdanje učenika darovitih u području umjetnosti je bilo čak nešto niže od pros-jeka. Darovita djeca koja ostvaruju niža postignuda od očekivanih, kao i daroviti s teškodama u učenju imaju nisko akademsko samopoimanje. Bezinovid (1988) zaključuje da pojedinci koji imaju sposobnosti i percipiraju se kao takvi postižu uspjeh i realiziraju svoje potencijale. S druge strane, oni koji posjeduju sposobnosti, ali se ne percipiraju takvima ne uspijevaju os-tvariti svoje potencijale. To se događa zbog negativnog samopoimanja koje se odražava u manjku motivacije i nesposobnosti usmjeravanja prema cilju, te slabljenju samopoštovanja. Osim toga, emocionalni i socijalni razvoj darovitih učenika često ne prati kognitivni pa su mogudi problemi u socijalnim odnosima. Opdenito, učenici koji ostvaruju manje od očekiva-nog na osnovi mogudnosti mogu pokazivati tvrdoglavost, odbijanje sudjelovanja u zajednič-kim aktivnostima, cinizam, neorganiziranost, nemarnost, nepoštivanje autoriteta itd., što može utjecati na kvalitetu interakcije s drugima, neuspjeh i niže samopoimanje. Može li se slika o sebi mijenjati? Slika o sebi nastaje pod utjecajem spoznaje o vlastitom uspjehu u različitim aktivnostima, ali i reakcija okoline (odobravanja ili neodobravanja značajnih drugih: roditelja, vršnjaka, učitelja itd.). Prilično je stabilna te se teško mijenja. Znači, osjedaj vlastite vrijednosti se polako gradi na temelju svakodnevnih opažanja vlastitih uspjeha ili neuspjeha. Stoga se može mijenjati mnogobrojnim pojedinačnim uspjesima u pojedinim aktivnostima (Čudina-Obradovid i Težak, 1995). Svatko od nas ima jake i slabe strane, nemogude je biti dobar u svemu!

60

AKTIVNOSTI


Aktivnost voditelja (što radi voditelj)



Sredstva i pomagala

Vrijeme

Uvodni dio

Uočiti dobre i loše oso-bine lika

Razgovor o Lelinim osobinama

Učenici čitaju pri-ču i navo-de dobre i loše oso-bine lika

Samostalno čitanje, analiza literarnog djela, rasprava

Tekst Leli-na knji-ževna gro-znica

15 min

Glavni dio

Navesti svo-je jake i slabe stra-ne. Zaključiti da svi imamo jake i slabe strane.

Podijeli radni list

Učenici pišu svoje jake i sla-be strane.

Samostalan rad Rasprava

Radni list, olovka

15 min

Završni dio

Usporediti svoje per-cepcije s percepcijom drugih.

Potiče us-poredbu osobne percepcije i percepci-je drugih

Pišu jedni drugima pozitivne osobine

Papir, lje-pilo, flo-master

15min

RAZRADA AKTIVNOSTI Uvodni dio

- Učenici čitaju priču Lelina književna groznica. Uočavaju dobre i loše osobine lika. Ras-prava.

Glavni dio - Učenici ispunjavaju Radni list 1. o svojim jakim i slabim stranama. Rasprava.

Završni dio - Aktivnost: Kako me vide drugi? Sudionici zalijepe papir na leđa. Šedudi jedan do dru-

goga na papir na leđima zapisuju barem po jednu pozitivnu osobinu (poželjno je što više). Nakon toga svatko uspoređuje svoje ,,dobre osobine'' s pozitivnim osobinama koje su mu napisali ostali sudionici.

61

PRILOZI Zlata Kolarid-Kišur: Lelina književna groznica (sažeto iz Čudina-Obradovid i Težak, 1995.) Tuga se slegla na srce maloj Leli…. Dva urednika dječjih listova odbila su objaviti njezine pjes-ničke priloge. I ne samo to! Oni su se našalili s njezinim umotvorinama! …jedan je urednik napisao: -Zašto, Lelice, upotrebljavaš izraz ,,brdašce'' kad za to imamo lijep izraz ,,brežuljak''? Tako je pomno priredila rime za drugu pjesmicu: klima.. dima…ima… svima… a urednik dru-gog časopisa napisao je da su joj stihovi klimavi! Napisala je ona to u znoju lica svoga…a onim drugoredašicama u njezinom razredu, Minki i Branki, ved su dvije pjesmice objavili, Silvu su nagradili knjigom, premda ni jedna od njih ne zna ni zbrajati ni odbijati, dok Lela ima iz raču-na uvijek pet. Tata kaže da moderni pisci uopde više ne upotrebljavaju rime, zato de i ona od sada pisati moderno. A da uspjeh bude siguran, ona de uzeti tatine časopise, iz kojih tata odgoneta mo-derne pjesme, iz svake pjesme uzet de po koji redak i tako nanizati stihove za svoju pjesmu. Brdo je zlatnom orlu podneva skršilo let… Pred paučinastom hitrinom gori sjaj mog oka… Zar postoji prepunost pred zamkom tišine Što vreba i tjera tamne magle… …upravo kad je završila posljednji redak…naiđe teta Vera, ona koja studira prvu godinu psi-hologije. Daj da pročitam – nagne se teta nad pisaniju, -Joj meni! – začudi se teta. - Tako oz-biljna pjesma! - I obrati se Lelinoj majci:- Molim te, Eva, pročitaj što piše tvoja kdi… S malom nešto nije u redu! Mora da je doživjela nešto tužno, što je muči. Slušaj ovaj sumorni stih:Zar postoji prepunost pred zamkom tišine, koja vreba i tjera tamu magle?.... O čemu, vi to raspravljate? – iz druge sobe javi se tata….Tata preleti očima pjesmicu i oštro pogleda Lelu: - To si ti napisala?

- Da, tata… - A otkuda si to prepisala? - Pa ovaj… - Htjela si okititi sebe tuđim perjem… je li to pošteno? - Nije… - promuca Lela. - Kad nije, zašto to činiš? Ako ne znaš sama nešto sastaviti ne potkradaj druge! Probli-

jedjela Lela. Nede ona da bude kradljivka! Nipošto! - Bolje je da kao dobra matematičarka postaneš dobar inženjer, nego loš pjesnik. I

upamti: ne mogu svi pisati pjesme, netko ih treba i čitati…

62

Radni list 1.

Moje jake strane Moje slabe strane

LITERATURA:

1. Bezinovid, P. (1988). Percepcija osobne kompetentnosti kao dimenzija samopoima-nja. Doktorska disertacija, Filozofski fakultet u Zagrebu.

2. Čudina-Obradovid, M i Težak, D. (1995). Mirotovrni razred. Zagreb: Znamen. 3. Vlahovid-Štetid, V.,Vizek Vidovid, V., Arambašid, L., Vojnovid, N. i Pavlin-Bernardid, N.

(2008). Daroviti učenici: Teorijski pristup i primjena u školi. Zagreb: Institut za druš-tvena istraživanja.

63

RAZUMIJEVANJE EMOCIJA I UPRAVLJANJE EMOCIJAMA prof.dr.sc. Mira Klarin

George Eliot Emocije su sastavni dio naše osobnosti. One daju značaj našim doživljajima sebe i drugih kao i događajima kojima smo sudionici. Do nedavno se smatralo da je naš uspjeh isključivo rezul-tat racionalne, kognitivne inteligencije, međutim u posljednjih 30-ak godina, istraživanja po-kazuju da značajnu, ako ne i značajniju ulogu u uspjehu tijekom života ima emocionalna inte-ligencija. Naime, visokointeligentni ljudi često imaju poteškoda u rješavanju životnih situacija koje samim time ostaju neriješene i frustrirajude (Uvodid-Vranid, 2007). Čini se da je osim kognitivne inteligencije za uspjeh i zadovoljstvo potrebno još nešto, a to je razumijevanje svojih i tuđih emocija te upravljanje vlastitim emocijama. Ovakve sposobnosti/vještine nazi-vaju se emocionalnom inteligencijom. Štoviše suvremene teorije inteligencije uvode pojam intrapersonalne inteligencije koji se definira kao „znanje o internalnim aspektima osobnosti: pristup vlastitim osjedajima, raspon emocija, sposobnost razlikovanja emocija te davanje značenja u svrhu razumijevanja vlastitog ponašanja i upravljanja njime“ (Gardner, 1993, prema Ellison, 2001). Izvorno Intrapersonalna inteligencija odnosi se na emocije. Pojam emocionalne inteligencije prvi put spominju Peter Salovey i John Mayer, a Daniel Go-leman ga je popularizirao objavom knjige Emocionalna inteligencija (Goleman, 1995). Emocije su doživljaji koji su izazvani nekom vanjskom ili unutarnjom situacijom. One se sasto-je od fiziološke komponente, bihevioralne komponente te od subjektivnog doživljaja ugode ili neugode. Gledajudi povijesno na emocije se nekad promatralo kao dio osobnosti kojeg je teško kontrolirati i koji ometa naš razum, međutim danas se emocionalnom aspektu ličnosti daje velika važnost. Teško je ne prihvatiti činjenicu da svaka osoba funkcionira kao interakcij-ski sustav u kojemu su svi aspekti u interakciji, tijelo, mozak – misao i emocije (Ellison, 2001). „Emocije stvaraju, organiziraju i orkestriraju mnoge najvažnije funkcije uma“ (Greenspan, 1997, str. 7, prema Ellison, 2001). Emocije daju smisao našem životu, predstavljaju boje na-šeg života. Naša ponašanja velikim dijelom upravljana su našim emocijama. Razlikuje se pet domena emocionalne inteligencije (Goleman, 1995):

- Poznavanje vlastitih emocija – svjesnost o emocijama, pažnja, imenovanje emocija, sposobnost identifikacije razloga pojavljivanja emocija.

- Upravljanje vlastitim emocijama – umirivanje sebe, uspostavljanje ravnoteže, prikla-dno verbaliziranje emocija.

- Motiviranje samoga sebe – stišavanje impulzivnosti, odgađanje zadovoljstva, postav-ljanje ciljeva i planiranje u vezi s postavljenim ciljevima.

- Prepoznavanje emocija kod drugih – usredotočenost na neverbalne znakove, empati-ja, razumijevanje tuđe točke gledišta, osjetljivost za osjedaje drugih.

- Upravljanje odnosima – efikasnost u interpersonalnim odnosima, socijalna kompe-tencija, prikladna asertivnost, strategije odlučivanja u grupi.

„Uz osmijeh na licu stedi dete prijatelje; uz mrštenje stječete samo bore. Zašto uop-de živimo ako nam cilj nije da jedni drugima olakšavamo život?“

64

Sažeto rečeno, emocionalna inteligencija se odnosi na sposobnost identificiranja i razumije-vanja svojih i tuđih emocija te odgovaranje na emocije na prikladan način. Cilj radionica o emocijama Cilj ovih radionica je prepoznavanje i imenovanje emocija, prepoznavanje tjelesnih, ponašaj-nih sastavnica emocija te njihovo povezivanje. Raščlanjivanje komponenti emocija. Opisivanje tijeka nastanka vlastite emocije počevši od vanjskog podražaja do imenovanja emocije koju je taj podražaj izazvao. Analiziranje različitih vlastitih i tuđih emocija. Uspoređivanje različitih emocija prema komponentama (tjelesne manifestacije, ponašajne manifestacije i evaluativna komponenta). Otkrivanje prikladnosti emocija obzirom na situaciju koja je izazvala konkretnu emociju. Ukoliko je emocija bila neadekvatna ili kvalitetom ili kvantitetom, pronadi drugu adekvatnu emociju. Svaka radionica započinje s jednom od igara upoznavanja u svrhu stvaranja povjerenja i gru-pne kohezije (Bunčid, Ivkovid, Jankovid i Penava, 1994):

- Učenici se dijele u parove prema kriteriju nedovoljnog poznavanja. Voditelj se sam predstavlja i navodi kojim sve grupama pripada. Nakon predstavljanja u paru, svaki učenik grupi predstavi svojega para. Trajanje ove aktivnosti je 5 min.

- Učenici sjede u krugu. Svaki učenik kaže svoje ime i kako je to ime dobio, da li voli svoje ime i da li ima nadimak i kako je dobio nadimak. Ako želi promijeniti svoje ime, koje bi uzeo i zašto? Trajanje ove aktivnosti je 5 min.

- Učenici sjede u krugu. Voditelj se predstavlja na način da kaže svoje ime i neku svoju osobinu ili nešto što jako voli raditi. Nakon toga baca lopticu prvom učeniku koji se također predstavlja imenom i nekom svojom osobinom za koju smatra da je drugi ne znaju i tako redom. Trajanje ove aktivnosti je 5 min.

Svaka radionica završava s jednom od igara za kraj u svrhu dijeljenja dojmova o radionici (Bunčid, Ivkovid, jankovid i Penava, 1994):

- Voditelj grupe svakom učeniku daje list papira. Učenik na vrhu treba napisati svoje ime i papir poslati sljededem učeniku i tako redom. Zadatak je svakog učenika napisa-ti neku lijepu poruku učeniku čiji papir dođe do njega. Na koncu se papir vrati svakom učeniku. Naravno i voditelj ima svoj papir. Na kraju, ukoliko netko želi može pročitati poruke koje su mu ostali članovi grupe napisali na papir. Postoji mogudnost da se po-ruke potpisuju, ali o tome se grupa prije početka vježbe, dogovara. Trajanje ove ak-tivnosti je 5 min.

- Na kraju radionice svaki učenik treba redi što je dobio i što mu je bilo značajno na ra-dionici. Trajanje ove aktivnosti je 5 min.

- Voditelj zamoli učenike da svatko na neki simboličan način izrazi svoj osjedaj na kraju radionice. To može biti pokret, pjesma, gesta… Trajanje ove aktivnosti je 5 min.

Trajanje radionica – 45 min6 (u ovo vrijeme ulazi i vježba upoznavanja i vježba za kraj (ukup-no 10 min) 6 Planirano trajanje radionice je 45 min, ali može i duže ukoliko učenici za to pokažu potrebu.

65

Radionica 1 – IMENOVANJE I PREPOZNAVANJE VLASTITIH EMOCIJA

AKTIVNOSTI


Aktivnosti voditelja Aktivnosti učenika



Vrijeme

Uvodni dio

Imenova-nje emoci-ja

Upoznati učenike što su to emocije. Podijeliti prazne listo-ve papira. Vježba „Lista emoci-ja“

Zapisiva-nje različi-tih emoci-ja. Jedan učenik na ploči zapi-suje emo-cije.

Individual-ni i grupni rad

Prazni list papira za svakog učenika, ploča i kreda.

10 min

Glavni dio

Poveziva-nje riječi s emocijom

Voditelj pokazuje kartice emotikona. Vježba „Imenuj emo-cije“

Djeca imenuju emocije povezujudi riječ sa slikom

Grupni rad Kartice emotiko-na koji prikazuju različite emocije

10 min

Završni dio

Poveziva-nje riječi s tjelesnim doživlja-jem i ugo-dom/ neugodom te razgo-vor o temi.

Vježba „Osjedam cije-lim tijelom“

Učenik glumi emociju.

Grupni rad Kartice emotiko-na

15 min

66

RAZRADA AKTIVNOSTI Aktivnost 1 – „Lista emocija“ Voditelj zamoli učenike da na prazan list papira napišu emocije koje im padnu na pamet. Na-kon toga zamoli jednog učenika da napisane emocije zapiše na ploči kako bi se dobila lista emocija. Aktivnost 2 – „Imenuj emociju“ Voditelj pokazuje učenicima kartice emotikona te zamoli učenike da pogode/imenuju emoci-ju koju prepoznaju na kartici. Zadatak učenika je imenovanje emocije koju prepoznaju na emoticima. Aktivnost 3 – „Osjedam cijelim tijelom“ Voditelj kartice emotikona okrede naopačke i zamoli svakog učenika da izvuče/odabere jed-nu karticu. Kada su svi odabrali karticu, voditelj ih pusti nekoliko minuta da zamisle emociju, imenuju je te je odglume ostalim učenicima. Kada to učini, zadatak učenika je da opiše tjele-sne senzacije i hedonistički ton emocije koju je odglumio. Voditelj vodi razgovor o povezanosti osjedaja, tjelesnih senzacija i hedonističkog tona, vodi učenike i pomaže im da dođu do zaključka.

67

Radionica 2 – PREPOZNAVANJE I IMENOVANJE EMOCIJA KOD DRUGIH AKTIVNOSTI


Aktivnosti voditelja

Aktivnosti učenika



Vrijeme

Uvodni dio Prepoznava-nje emocija kod drugih

Uvodi učenike u temu. Vježba „Pogodi emo-ciju“

Učenik glumi za-mišljenu emociju, a drugi po-gađaju o kojoj se emociji radi.

Grupni rad

Kartice na koji-ma su prikazani različiti emotiko-ni (razli-čite emocije)

10 min

Glavni dio Povezivanje riječi s tjele-snim doživ-ljajem i ugo-dom/ neugodom

Razgovor o emocijama i njezinim kom-ponentama

Imenuje i opisuje emociju

Grupni rad

10 min

Završni dio Razvijanje sposobnosti empatije temeljem prepoznava-nja emocija kod drugoga.

Potiče razgo-vor o prepoz-navanju emo-cija kod drugih i njezine važ-nosti. Vodi zaključi-vanje.

Učenici sudjeluju u raspravi

Grupni rad

15 min

68

RAZRADA AKTIVNOSTI Aktivnost 1 – „Pogodi emociju“ Voditelj okrede emotikone naopačke te zamoli učenike da odaberu jedan. Zadatak učenika je da ne otkrivaju o kojoj emociji se radi, ved da zamisli emociju i situaciju u kojoj se tako osje-dao te da bez riječi tu emociju odglumi. Drugi učenici pogađaju o kojoj se emociji radi. Aktivnost 2 Voditelj povede razgovor o tome kako je bilo glumiti emociju i kako je bilo prepoznati emoci-ju, što je to bilo najvažnije za pogađanje o kojoj se emociji radi. Voditelj vodi razgovor o tome zbog čega je važno prepoznati emocije kod drugoga i u čemu nam to pomaže. Učenici navode ideje o tome zašto je važno prepoznati emocije kao i ideje u čemu nam to pomaže (u razumijevanju drugoga, u upravljanju vlastitim ponašanjem).

69

REGULACIJA LJUTNJE KROZ TIJELO prof. dr.sc. Mira Klarin

Erica Jong

Leo Buscaglia

Ljutnja je normalna i prirodna emocija koja proizlazi iz toga kako mi tumačimo i označavamo fizičko uzbuđenje koje nastaje kao reakcija na stresnu situaciju („napad ili bijeg“ reakcija). Ova stresna reakcija se javlja kada smo prestrašeni, kada osjedamo snažan strah ili prijetnju, kada vjerujemo da su stvari oko nas izvan kontrole ili kada osjedamo nesigurnost, neizvjes-nost ili kad nemamo povjerenja u sebe. Ljutnja opdenito služi kao zaštita od neke vrste emo-cionalne ili fizičke boli. Ljutnja može biti saveznik ili neprijatelj. Opdenito ljutnja se osjeda kao nešto bolno i neugod-no. Sastavni je dio ljudske prirode i važna je za fizičko i emocionalno preživljavanje. Biti ljut ne znači da treba kontrolirati, kažnjavati i zlostavljati druge. Ovisno kako se koristi, ljutnja može graditi samopouzdanje, samopoštovanje i popraviti odnose, ili može stvoriti krivnju, sram, grižnju savjesti i razoriti odnose i intimu. Ljutnja je prikladna kada njome upravljamo djelotvorno i pristojno. Može biti izvor otkrida odnosno uvida. Ona nam kaže da se „događa nešto važno“ čemu treba posvetiti pažnju i pomaže nam pojasniti tko smo. Ljutnja je signal upozorenja (npr. neka osoba ili situacija akti-vira „sržnu povredu“ iz prošlosti, naše želje, potrebe, prava i vrijednosti nisu bile zadovolje-ne, na neki smo se način kompromitirali, neka je nepravda učinjena nama ili osobama o ko-jima brinemo). Ljutnja jejedan važan način da budemo asertivni, da postavimo osobne grani-ce i održavamo granice koje su za nas zdrave. Ona može biti sredstvo educiranja drugih (npr. o tome što nam se sviđa, a što ne, koje su naše želje i potrebe). Ljutnja može biti koristan način pražnjenja energije, može biti katalizator i motivator rješavanja problema i postizava-nja ciljeva. Ljutnja postaje problem kada je njezin intenzitet prevelik, kada se prečesto ponavlja, kada traje predugo, kada izaziva strah kod drugih, kada stvara emocionalnu distancu između nas i drugih, kada nas ometa u obavljanju svakodnevnih poslova, kada izaziva tjelesne simptome i kada ima emocionalne posljedice (krivnja, kajanje, sram, nisko samopoštovanje). Ljutnja je destruktivna kada dovodi od emocionalnog, fizičkog ili nekog drugog oblika agresije. Cilj radionice: Uočiti što je ljutnja, a što nije i kako ljutnju možemo učiniti pomažudom snagom u svom živo-tu.

„Ljutnja je iznevjerena nada.“

„Nemojte držati u sebi ljutnju, bol ili uvrijeđenost. To vam krade energiju i drži vas podalje od ljubavi.“

70

AKTIVNOSTI


Aktivnosti voditelja

Aktivnosti učenika


Sredstva i pomagala

Vrijeme

Uvodni dio

Prepoznavanje ljutnje, pove-zivanje ljutnje s tijelom, s funkcijom koju ljutnja ima.

Vježba „Gdje se nalazi ljut-nja“

Označava/crta dio tijela u kojem osjeda ljutnju.

Individualni i grupni rad

Siluete ljudske figure, olovka – bojice.

10 min

Glavni dio

Upoznavanje tjelesnih kore-lata ljutnje

Voditelj povede razgovor o tjelesnim senzacijama koje su iza-zvane ljut-njom i po-maže u iz-vođenju zaključaka.

Učenici raz-govaraju o tjelesnim sen-zacijama, ra-zmjenjuju iskustva i izvlače zak-ljučke.

Rad u ma-lim skupi-nama.

Papir i olovka

15 min

Završni dio

Pronalaženje novih oblika ponašanja temeljem raz-lučivanja dob-rih i loših stra-na ljutnje.

Pita učeni-ke što bi im pomoglo u situaciji u kojoj osje-daju ljutnju.

Učenici ras-pravljaju

Grupni rad 15 min

71

RAZRADA AKTIVNOSTI Aktivnost 1 „Gdje se nalazi ljutnja“ Voditelj svakom djetetu daje papir na kojemu je nacrtana silueta ljudskog tijela te daje uputu da označi/nacrta na silueti dio tijela gdje osjedaju ljutnju/gdje se ljutnja nalazi. Svaki učenik imenuje o kojem dijelu tijela se radi. Aktivnost 2 Učenici se dijele u dvije skupine s uputom da opišu tjelesne senzacije koje osjedaju u tijelu kada su ljuti. Jedan učenik iz skupine zapisuje iskustva o kojima izvješduje u velikoj grupi. Voditelj povede razgovor o tome što se u tijelu događa kada smo ljuti. Aktivnost 3 Voditelj : Što je dobro, a što loše kada si ljut? Učenici iznose svoje ideje i iskustva. Voditelj : Što bi vam pomoglo u situaciji u kojoj osjedate ljutnju, da vam bude lakše? Učenici iznose prijedloge koji se odnose na olakšavanje osjedaja ljutnje. Voditelj vodi učenike i pomaže im da dođu do zaključaka. LITERATURA:

1. Bunčid, K., Ivkovid, Đ., Jankovid., J., Penava, A. (1994). Igrom do sebe. Zagreb: Alineja. 2. Ellison, L. (2001). The Personal Intelligences Promoting Social and Emotional Lear-

ning. Thousand Oaks: Corwin Press, Inc. 3. Golema, D. (1995). Emocionalna inteligencija. Zagreb; Mozaik knjiga. 4. Uvodid – Vranid, Lj. (2007). Kako se pomiriti sa samim sobom, s drugima, s mladima.

Zagreb: Alinea.

72

NOŠENJE SA STRESOM – TEHNIKE OPUŠTANJA Melita Kneževid, dipl. psiholog

Stres je negativna emocionalna reakcija koja se javlja kada osoba procijeni da je suočena sa

situacijom koja ju fizički ili psihički ugrožava. Znači, stres je osobni doživljaj neke situacije i

vezan je za osjedaje koji nisu ugodni – strah, zabrinutost, uplašenost, tuga, ljutnja i dr.. Može

se javiti u bilo kojoj životnoj dobi i kod svih ljudi, bez obzira na njihove spoznajne, emocio-

nalne i socijalne osobine.

Što može kod djece izazvati stresno stanje?

To mogu biti neki osobni događaji – boravak u bolnici, razvod roditelja, preseljenje, smrt

neke bliske osobe...; svakodnevni stresori – neuspjeh u školi, loši odnosi s ostalim učenicima,

stalni sukob s roditeljima, prevelike obveze...; traumatski događaji – poplave, potresi, požari,

rat, teške prometne nesrede (ako su djeca izložena tim događajima).

Stresni događaji nede kod svakog djeteta izazvati stres jednakog intenziteta, jer doživljaj

stresa ovisi o tome koliko smo pripremljeni na suočavanje s tim događajima, ali ovisi i nekim

našim osobinama i o dosadašnjem iskustvu. Isto tako, da bismo rekli da je netko „pod stre-

som“, stanje stresa treba trajati najmanje dva do tri mjeseca, ili dulje, a kod nekih traje i go-

dinama.

Kako stres doživljavaju darovita školska djeca?

Daroviti učenici razlikuju se od ostalih učenika po svojim iznadprosječnim intelektualnim

sposobnostima, po svojim emocionalnim i socijalnim osobinama i motivaciji. Postavljamo si

pitanje: Jesu li zbog toga pošteđeni doživljaja stresa, doživljavaju li ga u manjoj mjeri od osta-

le djece, ili ga doživljavaju jednako kao i ostala djeca, ili još intenzivnije?

Znamo da sigurno doživljavaju stres jednako snažno kao i ostala nedarovita djeca, ali se u

vedini slučajeva razlikuju po tome što za njih predstavlja izvor stresa.

Poznato je da su daroviti učenici prepoznatljivi po drugačijem emocionalnom i socijalnom

funkcioniranju, tako što uglavnom imaju pozitivnu sliku o sebi, pa samim time i višu razinu

samopoštovanja, neovisnost na kognitivnoj razini, što znači da su otvoreni prema novom, da

im je stil razmišljanja i rješavanja problema neovisan o zadanom polju, da kognitivne procese

usmjeravaju prema unutrašnjem izvoru kontrole, neovisno o svojoj okolini, te na socijalnoj

razini, što znači da su uvjereni u osobnu kompetenciju, nekonformistički razmišljaju i nekon-

formistički se ponašaju7. Stoga bi trebali biti i otporniji na stres. Ipak, tome nije tako.

7U Priručniku za obitelj, vrtid i školu „Darovito je, što du sa sobom?, na stranicama 177, 178, 179 i 180, autorica

Jasna Cvetkovid – Lay, navodi spoznajne, emocionalne i socijalne osobine darovitih, s njima povezane potrebe i

mogude probleme.

73

Darovita djeca češde doživljavaju stres zbog povedane osjetljivosti ili svjesnosti za probleme,

koje okolina najčešde ne primjeduje, pa ih i ne razumije, zbog nerealističnih roditeljskih oče-

kivanja i zbog neprikladnih obrazovnih mogudnosti. Tako je poznato da se darovita djeca u

školi dosađuju kada nemaju odgovarajudi izazov, što postupno dovodi do nezadovoljstva

zbog nemogudnosti zadovoljenja potrebe za osobnim razvojem i ostvarenjem i negativno

utječe na opdu socijalnu interakciju. Takav dugotrajni stres može rezultirati i depresijom.

Procjenjuje se da čak 20 do 25% darovite djece ima socijalne i emocionalne poteškode, što je

dvostruko više od onoga što susredemo u normalnoj populaciji školske djece (Cvetkovid –

Lay, 2002.), a najviše iz razloga što neovisnost mišljenja i nekonformizam u mnogim sredi-

nama nisu prihvadene i poželjne osobine, ili što njihovo osamljivanje, zbog razvoja svojih

talenata ili zbog drugačijih interesa, prosječni vršnjaci često ne razumiju. Posebno su ugrože-

na iznimno darovita djeca s kvocijentom 160 i iznad, koja pate od socijalne izolacije. Osnovni

je razlog to što imaju inteligenciju odrasle osobe, a tijelo i emocije djeteta (Cvetkovid – Lay,

2002.). Izraženi perfekcionizam te pretjerana i neopravdana samokritičnost darovite djece,

također su razlozi čestog nezadovoljstva s odgovorima okoline na njihove potrebe i sa svojim

postignudima, što onda može lako postati izvor stresa.

Kako se može prepoznati stresno stanje?

Stresno stanje ima svoje karakteristike. Djeca ih, zbog manjka znanja o stresu i manjka iskus-

tva o načinima suočavanja s problemima na koje nailaze, rjeđe prepoznaju. Je li netko u sta-

nju stresa ili ne, ponekad treba utvrditi stručna osoba – psiholog, liječnik ili psihijatar, koji de

utvrditi stresno stanje, ako uoče vedi broj znakova stresa, koji ved dugo traju, a onda i pružiti

odgovarajudu pomod.

Mogudi tjelesni znakovi su: zadihanost, vrtoglavica, mučnina, pretjerani apetit ili gubitak

apetita, pretjerano konzumiranje čokoladnih slatkiša, problemi sa spavanjem, pretjerano

znojenje, nemir, grickanje noktiju, glavobolje, bolovi u trbuhu, leđima, ramenima i vratu.

Mogudi psihički znakovi su: loše zapamdivanje, loša pažnja, briga, osjedaj krivnje, tuga, pret-

jerana osjetljivost, razdražljivost, agresivnost, teškode u prihvadanju odbijanja i neuspjeha,

svadljivost, napadi plača, prevelika kritičnost prema sebi, mijenjanje stavova o drugima oko

sebe, o životu i bududnosti.

Mogu li djeca promijeniti način reagiranja na stresogeni događaj?

Svađa s roditeljima, problemi s vršnjacima, školske zadade, provjeravanje znanja u školi i slič-

ni problemi zahtijevaju da se dijete prilagodi i traži najbolji način za rješavanje takve situaci-

je. Stres koji je izazvan lošom ocjenom u školi zajednički je svoj djeci, ali ga sva djeca ne do-

življavaju u jednakoj mjeri. Prema reakcijama djeteta u takvoj situaciji, možemo vidjeti kako

se ono obično ponaša i u drugim stresnim situacijama. Ako njegove reakcije ne dovode do

rješenja problema i otklanjanja stresa, onda djetetu treba pomodi da promijeni svoje pona-

74

šanje – treba razvijati nove strategije suočavanja sa stresom koje de mu pomodi i koje de mo-

di primjenjivati u različitim životnim situacijama.

Djeca koja se uspješno suočavaju sa stresom bolje su prilagođena i imat de manje problema

poslije u životu.

Kako de se djeca naučiti suočavati sa stresom?

Jednim dijelom djeca se uče što je najbolje učiniti u pojedinim situacijama koje su za njih

stresne promatrajudi druge ljude, u prvom redu svoje roditelje i vršnjake, a drugim dijelom

uče o tome razgovarajudi s roditeljima, u školi s učiteljima, sa školskim psihologom, s peda-

gogom, ili se savjetujudi sa stručnom osobom.

Bududi da djeca nemaju dovoljno znanja i iskustva u suočavanju sa stresom, učitelji, psiholo-

zi, pedagozi, kao i roditelji, trebaju im pomodi u tome. Kao primjer mogu poslužiti situacije

koje su se dogodile nekom drugom djetetu, ili situacije za koje dijete samo kaže da ih ne zna

riješiti. Ipak, znanje o načinima suočavanje sa stresom najbolje se može stedi provedbom

kvalitetnih radionica s tom tematikom, u školskom okruženju i pod vodstvom stručne osobe

– psihologa.

Kako stres najčešde nastaje zbog neprepoznavanja problema i primjene neodgovarajudih

strategija suočavanja s problemom, savjetuje se najprije naučiti djecu kako prepoznati prob-

lem i što učiniti u cilju rješavanja problema s kojim se susredu. Evo što trebamo učiniti:

1. Naučiti ih da prepoznaju i izdvoje problem!

Umjesto da dramatiziraju, naučimo ih da raščlane svoj problem na više dijelova i da se odluče

koji de dio početi rješavati. Rješavanje problema korak po korak je najbolji put ka uspjehu.

2. Naučiti ih da razmisle što je mogude učiniti da se problem riješi!

Tu roditelji i učitelji mogu djetetu najviše pomodi, jer imaju puno više iskustva i znanja. U

svakom primjeru treba poticati dijete da otkrije što je mogude više različitih mogudnosti. Čes-

to djeca misle da nemaju velikog izbora. Treba im pokazati da je gotovo uvijek izbor puno

vedi nego što misle. Naučimo ih da se mogu obratiti nekome za pomod i dobiti još savjeta.

Jednako je važno da nauče izdvojiti sve ono na što se ne može utjecati.

3. Naučiti ih obradati pažnju na informacije i posljedice izabranog ponašanja za suočava-

nje sa stresom !

Djeca su ponekad sklona zanemariti posljedice svoga ponašanja ili su nerealno optimistična,

pa misle da de se ved nekako sve samo riješiti. Na taj način uopde ne rješavaju problem, jer

ne žele razmišljati o posljedicama i preuzeti odgovornost za takvo ponašanje. Roditelji i pe-

dagozi u školi mogu pokazati da se najčešde mogu predvidjeti posljedice određenih ponaša-

nja. Ako nam se te posljedice ne sviđaju, onda se ne trebamo ponašati na taj način.

75

4. Naučiti ih odabrati najbolje rješenje i kako de ga primijeniti!

Najbolje je rješenje ono koje ima najmanje negativne posljedice za dijete i njegovu okolinu.

Odnosno, najbolje je rješenje ono koje de omoguditi da se otkloni stanje stresa na najbrži

mogudi način uz najbolje posljedice za svih. Dijete treba podučiti kako de svoju odluku o izbo-

ru reagiranja na stres provesti u praktičnom smislu.

5. Naučiti ih opažati rezultate provedbe izabranog načina rješavanja problema!

Ako dijete ne može samo uočiti pozitivne posljedice izabranog načina rješavanja problema,

onda mu treba ukazati na njih, kako bi mu podigli samopouzdanje i vjeru da može samo

kontrolirati svoje reakcije na stres.

Ove postupke djetetu ne treba objašnjavati u trenutku kada je doživjelo stres, ili kada je još

pod utjecajem jakih emocija – bijes, ljutnja, plač i sl. Tada dijete treba najprije otidi iz situaci-

je koja je izazvala stres i opustiti se tehnikom fizičkog opuštanja(polagano, duboko disanje –

udisaj kroz nos spuštanjem zraka u trbuh, kratko zadržati dah i onda ga polako ispustiti kroz

usta – ponoviti nekoliko puta, zatim pokreti rukama koji otvaraju grudni koš). U svakom slu-

čaju treba pričekati da se dijete smiri i onda mu objasniti što sve može učiniti i koje bi rješe-

nje bilo najbolje.

Mogu li optimizam i humor biti „ cjepivo protiv stresa“?

Optimizam znači da razmišljamo pozitivno, a to je u biti naša „navika“ razmišljanja. Suprotno

tomu, pesimizam znači da gotovo uvijek očekujemo najgori ishod. Zadovoljne mlade osobe

češde optimistički gledaju na život nego osobe koje su nezadovoljne sobom i svojom okoli-

nom. Zato ih trebamo naučiti optimistički razmišljati. Najprije trebaju znati da u svakoj situa-

ciji imaju nekoliko izbora što de učiniti. Poželjno je izabrati misli i aktivnosti koje de djetetu

dati mogudnosti da pokaže sebe u najboljem svjetlu, koje de mu dati sigurnost da može kon-

trolirati svoje postupke, koje de ga dovesti do uspjeha i koje de najznačajnije osobe iz njego-

vog života podržati i pohvaliti. Ako je dijete češde izloženo stresu, onda treba pokušati sve te

stresne događaje sagledati iz drugog ugla – negativne misli pretočiti u pozitivne.

Primjer. Ako učenik nije dovoljno učio, pa je u školi pokušao prepisivati od drugih učenika, te

zbog toga dobio jedinicu, nede za to okrivljavati učitelja. Pozitivno razmišljanje u toj situaciji

bi bilo - varanje je neprihvatljivo ponašanje koje učitelj nede dozvoliti, a dobru ocjenu du dobi-

ti ako naučim gradivo.

Humor je također jako važan u suočavanju sa stresom. Bez obzira čemu se smijemo, smijeh

izaziva osjedaj ugode i zadovoljstva, podiže raspoloženje i stvara bolju klimu u nekom druš-

tvu. Smijeh smanjuje napetost i daje nam dodatnu energiju, a ona nam osobito treba u stre-

snim situacijama. Naravno, nedemo se smijati kada to ne priliči situaciji, ali sebi treba priušti-

ti zabavu punu smijeha kad god smo u prilici. Koristiti humor u svakodnevnom životu je do-

bar način suočavanja sa stresom.

76

AKTIVNOSTI

Etape Očekivani ishodi Aktivnost

voditelja

(što radi

voditelj)

Aktivnost

učenika

(što rade

učenici)

Metode i

oblici rada

Sredstva i

pomagala

Vrijeme

1. ŠKOLSKI SAT

Uvodni

dio

Učenici de modi

prepoznati doživ-

ljaj stresa, protu-

mačiti i objasniti

kako stres nastaje,

pretpostaviti kada

se može doživjeti

stres, razlikovati

vrste stresa, doves-

ti u vezu intenzitet

doživljaja stresa sa

osobnom percepci-

jom izvora stresa

Čita priču

„Maja u

stresu“

Razgovara o

uzrocima

stresa u pri-

či.

Upuduje

učenike na

usporedbu

svog doživ-

ljaja stresa s

onima iz

priče

Upoznaje

učenike s

izvorima

stresa.

Pojašnjava

razlike u

doživljaju

stresa.

Slušaju priču

Odgovaraju

na pitanja

voditelja.

Sudjeluju u

razgovoru

Metoda rada

s tekstom.

Metoda dija-

loga

Priča za

voditelja

10 min

77

Glavni

dio

2. Učenici de izrazi-

ti i opisati svoje

izvore stresa i nji-

hove posljedice

Učenici de modi

usporediti svoje

stresore sa streso-

rima drugih učeni-

ka u skupini.

Učenici de pronadi

posljedice stresa

na učenje, procije-

niti i diskutirati

utjecaj stresa na

izražavanje krea-

tivnosti.

Učenici de modi

uočiti i razumjeti

utjecaj stresa na

kognitivnom, po-

našajnom i emoci-

onalnom području

Voditelj po-

dijeli radni

list 1 – Moji

stresori, ras-

pravlja s

učenicima o

mogudim

stresorima,

uspoređuje i

pronalazi

sličnosti i

razlike među

stresorima

kod učenika,

sumira vrste

stresora

Voditelj pos-

tavlja pita-

nja, dopu-

njuje i sumi-

ra učeničke

odgovore,

daje primje-

re utjecaja

stresa na

živote poz-

natih darovi-

tih osoba.

Upoznaje

učenike s

mogudim

posljedicama

stresnih do-

gađaja

Učenici is-

punjavaju

radni list 1 –

Moji streso-

ri, preispitu-

ju svoje

stresore,

prepoznaju

posljedice

svojih stre-

sora, uspo-

ređuju ih s

ostalima iz

skupine,

izvlače zak-

ljučke i pou-

ke.

Učenici daju

odgovore na

postavljena

pitanja, sud-

jeluju u raz-

govoru s

voditeljem

Individualni

rad.

Metoda dija-

loga.

Individualni

rad i metoda

dijaloga

RL 1 –

Moji stre-

sori, boji-

ce za pi-

sanje,

flomasteri,

školska

ploča

Nisu pot-

rebna ni-

kakva

sredstva

ni poma-

gala

15 min

10 min

78

3. Učenici de modi

rastumačiti vezu

između vježbe di-

sanja i osjedaja

kontrole svoga

tijela i uma.

Učenici de modi

demonstrirati vjež-

bu disanja.

2. ŠKOLSKI

SAT

4. Učenici de modi

pronadi uzročno-

posljedične veze

između stresa i

načina otklanjanja

stresa.

Učenici de analizi-

rati, procjenjivati,

smišljati i odabrati

oblike i principe

prevencije i otkla-

njanja stresa.

Učenici de modi

primjenjivati razne

aktivnosti za pre-

venciju i smanjenje

stresa

Voditelj de-

monstrira

vježbu disa-

nja i pojaš-

njava njenu

korisnost.

Voditelj po-

dijeli učeni-

cima radni

list 2 - „Moj

dlan“, razgo-

vara s učeni-

cima o nji-

hovim savje-

tima za

smanjenje

stresa.

Predlaže

mogude na-

čine preveni-

ranja i otkla-

njanja stre-

sa, objašnja-

va značaj

odabranih

aktivnosti za

otklanjanje

stresa

Učenici pra-

te voditelja i

izvršavaju

zadanu vje-

žbu disanja.

Učenici is-

punjavanju

radni list 2 –

„Moj dlan“,

Komentiraju

međusobno

dobivene

prijedloge

za otklanja-

nje stresa.

Slušaju sav-

jete vodite-

lja, postav-

ljaju pitanja,

komentiraju

Individualni

rad uz pok-

ret.

Individualni

rad i rad u

skupini -

rješavanje

problemskog

zadatka.

Metoda slu-

šanja i me-

toda dijaloga

Nisu pot-

rebna ni-

kakva

sredstva

ni poma-

gala

Radni list

2 – Moj

dlan, boji-

ce

Nisu pot-

rebna ni-

kakva

sredstva

ni poma-

gala

10 min

15 min

15 min

79

Završni

dio

5. Učenici de izvrši-

ti vježbu opuštanja

i uvjeriti se o koris-

nosti primjene te-

hnike opuštanja u

svakodnevnom

životu.

Voditelj la-

ganim tem-

pom čita

sadržaj vjež-

be za opuš-

tanje

Učenici slu-

šaju priču i

uz vođenu

fantaziju

doživljavaju

opuštanje.

Individualni

rad

Metoda dija-

loga

Tekst za

voditelja

15 min

RAZRADA AKTIVNOSTI

Aktivnost 1. Čitanje priče „Maja u stresu“ i razgovor o stresu

Voditelj: Tema ove radionice je stres, odnosno nošenje sa stresom. U vezi s tim, najprije du

vam pročitati priču o doživljajima jedne djevojčice, a vi ju pažljivo poslušajte.

Voditelj čita priču:

Nedjelja je navečer. Maja i njezina obitelj se upravo vradaju s puta. Provela je prekrasan vi-

kend sa svojom obitelji na Plitvičkim jezerima. Uživala je u svemu što je tamo vidjela i doživje-

la. Ali, tijekom putovanja nazad počela se osjedati zabrinuto i uznemireno. U mislima je nab-

rajala zadatke za školu, koje treba odraditi kad dođe kudi i koji trebaju biti pripremljeni do

sutra ujutro. Nervozno požuruje oca: „Tata, možeš li voziti malo brže!?“ Otac negoduje: „Ne

smijem voziti brže. Majo, čemu žurba?“ Maja odgovara: „Sjetila sam se da nisam pripremila

plakat iz Geografije za ujutro. Sutra je moj red za prezentaciju. A ima toga još.“ Stigavši kudi,

Maja shvati da nije kupila hamer papir za plakat. Srce joj se uzlupalo. Brzo se dosjeti da bi

mogla nazvati prijateljicu, koja joj odgovara da ima samo polovicu hamera. Maja se počinje

brinuti hode li na polovicu hamera stati sve što je planirala, ali nema izbora i žurno ode kod

prijateljice. Pomisli: „Opet gubim još dragocjenog vremena.“ Po povratku kudi, trudi se prip-

remiti plakat najbolje što može, ali umor od puta i pospanost smanjuju joj koncentraciju i

zadatak traje dulje nego što je očekivala. U kasnim večernjim satima uspijeva završiti plakat.

Pomisli: „Mogla sam i bolje da sam imala više vremena. Kakvu du ocjenu dobiti za ovo?“ On-

da se odjednom sjeti: „Uh, moram još naučiti jednu lekciju iz Prirode, onu zadnju. Rekla je

učiteljica da de ispitivati. Brzo, brzo, moram to naučiti!“ Počinje učiti, ali je ved toliko iscrplje-

na da joj se oči sklapaju. Počinje ju biti strah da nede uspjeti naučiti. Pomisli kako bi sutra

mogla izgubiti priliku da joj zaključna ocjena iz Prirode bude odlična, a tako je bila blizu. Osim

toga, iznevjerit de očekivanja učiteljice, koja ju uvijek hvali da zna više od očekivanog, a ide i

na dodatnu nastavu iz Prirode. U trenutku se rasplakala. Majka ju tješi. Uspjela je zaspati,

sad ved s laganom glavoboljom. Tu nod sanjala je da je pisala ispit i da se nijednog odgovora

80

nije mogla sjetiti. Ujutro se probudila s teškom mukom. Otišla je u školu s osjedajem straha

da de izgubiti status najbolje učenice u razredu.

Voditelj pita učenike:

Kako se zove stanje u kojem se Maja nalazila opisanom u ovoj priči? Stres.

Što je stres? Voditelj daje definiciju stresa: Stres je negativna emocionalna reakcija koja se

javlja kada osoba procijeni da je suočena sa situacijom koja je fizički ili psihički ugrožava.

Koje stresne situacije prepoznajete u ovoj priči? Nedostatak vremena za učenje, nedostatak

odgovarajudeg materijala za pripremu plakata, umor i pospanost, prevelik broj zadataka u

kratkom vremenu, strah od ocjene, strah od razočarenja kod učiteljice, ružan san, neispava-

nost, strah od neuspjeha.

Što je sve mogla Maja učiniti da ne doživi toliki stres? Mogla je planiratinapraviti plakat iz

Geografije i učenje lekcije iz Prirode u danima prije odlaska na putovanje. Mogla je ponijeti

na putovanje knjigu iz Prirode i odvojiti malo vremena tijekom putovanja za učenje ili za po-

navljanje.

Jeli se netko od vas našao u sličnoj situaciji? (Netko od učenika navodi svoju sličnu situaci-

ju.)

Voditelj nastavlja:

Događaji koji nas dovode do toga da smo pod stresom mogu biti vrlo različiti. S obzirom na

njihovo trajanje, veličinu reakcije koju izazivaju i broj ljudi na koje djeluju, dijelimo ih na

osobne stresore, svakodnevne stresore i traumatske (kataklizimičke) događaje.

Osobni stresori mogu biti: bolest, tjelesna povreda, pisanje ispita, smrt bliske osobe, lošiji

školski uspjeh, svađa s prijateljem, nastup na školskoj ili gradskoj predstavi, kažnjavanje od

strane roditelja, odlazak liječniku,….. Oni jako ugrožavaju pojedinca, pa zahtijevaju velike

napore za suočavanje s njima.

Svakodnevni stresori su svakodnevne trzavice koje se mogu događati u obitelji, u školi, u

dvorištu, na igralištu ili na ulici, svakodnevna žurba zbog prevelikog broja obaveza, nedos-

tatak vremena za zabavu i igru, neprihvadanje od strane vršnjaka, …… To su zapravo kroni-

čni stresori slabije jačine, ali čije skupljajude djelovanje može izazvati stresne reakcije i

onesposobiti nas za uspješno svladavanje drugih stresora.

Kataklizmički događaji su prirodne katastrofe (poplave, potresi, požari), ratovi ili teške

prometne nesrede. Djeluju naglo, snažno i uglavnom jednako na vedinu ljudi i predstavljaju

snažnu i nepredvidivu prijetnju za sve ljude koji su im izloženi.

Možda ste primijetili da isti stresni događaj ne djeluje jednako na različite osobe. Hode li

neki događaj za nas biti stresan, ovisi o tome kako ga mi vidimo. Tako de neki učenik dobi-

venu jedinicu doživjeti kao tragediju godine, a neki drugi učenik de to doživjeti kao poticaj

da se suoči s aktivnim učenjem i tako dokaže sebi i ostalima da jedinica za njega nije pravi-

lo. Koliko se razlikujemo u percepciji stresa, može nam poslužiti kao primjer i ova crtica:

„Dva zatvorenika pogledaše kroz rešetke: jedan vidje blato, drugi vidje zvijezde.“

81

Aktivnost 2. Moji stresori (radni list 1)

Voditelj: Sada du vam podijeliti listove gdje dete vi, svatko za sebe, napisati što je to što

kod vas najčešde izaziva doživljaj stresa. To može biti neki događaj, aktivnost, osoba, od-

nosi s okolinom, s obitelji, ili nešto drugo, što se događa povremeno, ili svakodnevno. Za-

tim u desnom stupcu napišite kakve posljedice ima za vas doživljaj stresa. Možete navesti i

više toga, ako ima više stresora. Za ovu vježbu imate otprilike 5 minuta.

Opis aktivnosti: Učenici sjede polukružno. Svaki dobije svoj radni list i nakon što napišu svoje

stresore i posljedice stresa iskazuju ih ostalima u skupini i voditelju, koji ih ispisuje na škol-

skoj ploči, ili samo rezimira izdvajajudi najčešde stresore i njihove posljedice. Dozvoljava se

da netko od učenika ne želi redi što je napisao s komentarom da mu to nede nitko zamjeriti.

Učenici zadržavaju radni list 1 kod sebe.

Voditelj:

Sada du vam redi zašto je važno prepoznati kad smo u stresu. Djelovanje stresa može izaz-

vati vrlo loše posljedice ako ga nismo svjesni i ako dugo traje, ili je bio vrlo intenzivan. Zna-

te li vi za neke posljedice stresa, primjerice na učenje?

Učenici navode mogude posljedice stresa na učenje.

Voditelj sumira učeničke navode:

Znači, događaju se teškode u koncentraciji, konfuzija u razmišljanju, teškode zapamdivanja,

zaboravljivost (ponekad čak do razine da zaboravimo broj telefona ili neki datum, pa i ime,

kojeg smo se ranije uvijek mogli odmah sjetiti). Dakle, koliko god bili inteligentni, domišlja-

ti i kreativni, u stanju stresa najčešde ne možemo iskazati naše izvrsne sposobnosti.

Znate li za nekog poznatog znanstvenika, izumitelja, stvaraoca, likovnog ili glazbenog um-

jetnika, koji u nekom razdoblju svoga života nisu mogli stvarati zbog stresne situacije u

kojoj su se nalazili? Učenici navode primjere. Ukoliko se ne mogu dosjetiti, voditelj iznosi

primjere iz života Nikole Tesle, Ivane Brlid- Mažuranid, Galilea Galileija, Wolfganga Amadeu-

sa Mozarta, ……

Voditelj nastavlja:

Na žalost, simptomi stresa se mogu prepoznati i na tjelesnom planu: ubrzano disanje, vr-

toglavica, mučnina, znojenje, nemir, grickanje noktiju, glavobolje, bolovi u leđima, rame-

nima i vratu; zatim u ponašanju: pretjerani apetit ili gubitak apetita, problemi sa spava-

njem, izbjegavanje društvenih kontakata, svadljivost. Nadalje, mijenjaju se i emocionalni

doživljaji, pa možemo biti razdražljivi, ili ravnodušni, stalno zabrinuti, osjedati krivnju, ili

tugu, pretjerano ranjivi, agresivni, bijesni, plačljivi, ili pretjerano teško doživljavamo odbi-

janje od vršnjaka i neuspjeh u nečemu.

82

Aktivnost 3. Nošenje sa stresom - Vježba disanja

Voditelj:

Ako se sada prisjetite nekih događaja, koji su u vama izazvali grozan osjedaj, a to mogu biti

neke svađe, uvrede, ispitne situacije, preopteredenost obvezama, ili nešto drugo, tada dete

se sjetiti da ste i u tijelu osjetili nelagodu i bol – tijelo vam je bilo u grču, unutarnji organi

su bili stisnuti, grčio vam se želudac, mišidna napetost izazvala je glavobolju i bolove u raz-

ličitim dijelovima tijela, drhtanje ruku, itd… Zbog cjelokupne tjelesne napetosti niste mogli

razmišljati i rješavati problem pred kojim ste se nalazili. Pokazat du vam kako se možeteo-

pustiti i sebi olakšati tešku situaciju.Postoje različite tehnike opuštanja, ali najprije du vam

demonstrirati osnovnu i početnu vježbu dubokog disanja.

U stvarnoj situaciji stresa najprije dete se što je prije mogude maknuti od izvora stresa i

sjesti, kako biste na miru usmjerili svoje misli na svoje tijelo i opustili ga. A sada se malo

razmaknite jedni od drugih, naslonite se na naslonjače svojih stolica i udobno smjestite.

Ruke držite na bedrima, a noge u normalnom sjededem položaju, ne prekrižene. Pratite

moje upute i nemojte pričati:

- Duboko udahnite i zatvorite oči dok izdišete.

- Još jednom udahnite kroz nos i potisnite zrak duboko u trbuh, zadržite tu zrak dok

nabrojite do 5, a onda izdahnite zrak kroz usta.

- Sada podignite ramena kao da dete s njima dotaknuti uši, a glavu u isto vrijeme

uvucite u ramena, zatim udahnite duboko i kratko ostanite u tom položaju, a zatim

polako izdišite zrak i opustite ramena.

- Još jednom duboko udahnite i rastvorite ruke, a izdišudi zrak spustite ruke u opuš-

teni položaj. Kada smo u grču i pod stresom, zgrčeni smo prema unutra, a rastvara-

nje ruku opušta mišide i dozvoljava im prokrvljenost.

- Na kraju duboko udahnite kroz nos, zadržite dah dok nabrojite do 5 i ponovo izdah-

nite kroz usta.

Ova vježba de vam pomodi da se opustite, a svom mozgu dete dozvoliti da dođe do kisika.

Kada se mozak opskrbi kisikom, biti dete u stanju razmišljati:

o Što je to što me muči?

o Što trebam učiniti?

o Na što ne mogu utjecati?

o Kome se mogu obratiti za pomod?

o Usredotočiti se na plan rješavanja problema!

83

Aktivnost 4. Što možemo učiniti da bismo smanjili stres?

Vježba pronalaženja aktivnosti za otklanjanje stresa (radni list 2)

Voditelj:

Vježba opuštanja koju smo maloprije izveli može vam opustiti tijelo, ali da bismo smanjili

doživljaj stresa ili smanjili broj stresnih situacija, možemo pokušati promijeniti načine suo-

čavanja sa stresom i promijeniti neke životne navike i ponašanja.

Sada demo napraviti vježbu pronalaženja mogudnosti smanjivanja ili otklanjanja stresa. Na

listu papira koji dete dobiti nacrtajte svoj dlan i u sredinu dlana napišite onu stresnu situa-

ciju koju biste htjeli otkloniti, a niste do sada uspjeli, ili ne znate kako biste ju otklonili.

(Voditelj dijeli papire i svakom učeniku drugačiju boju za crtanje dlana.) Kada budete gotovi,

neka svatko stavi svoj list na pod u sredinu. Voditelj pričeka da učenici obave zadatak, a

onda daje daljnje upute. Sada neka svatko uzme „dlan“ nekog drugog učenika i probajte u

jedan od prstiju napisati vaš savjet za rješavanje problema, koji je upisan u sredini dlana i

vratite papir na sredinu. Uzmite opet neki drugi „dlan“, pročitajte što je upisano u sredini

„dlana“ i upišite opet savjet za otklanjanje tog stresa u neki od nacrtanih prstiju. Ako ne-

kome ta situacija nije bliska, stavlja papir nazad na sredinu kruga. Igra je gotova kada je na

svakom papiru svih pet prstiju ispunjeno, tj. kada postoji pet prijedloga.

Voditelj pričeka da učenici razmijene listove i kada završe daje im sljededu uputu:

Sada neka svatko uzme svoj papir. Prepoznat dete ga po boji kojom ste nacrtali svoj dlan.

Pročitajte prijedloge u sebi. Tko želi, može komentirati prijedloge koje je dobio. Čini li vam

se to prihvatljivo? Mislite li da bi vam neki prijedlozi mogli pomodi da smanjite ili otklonite

stres?

Učenici iznose svoje komentare o upisanim prijedlozima. Voditelj sudjeluje u razgovoru pos-

tavljanjem pitanja, pojašnjavanjem i usmjeravanjem prema potrebi.

Voditelj:

Predložit du vam što još možete učiniti kako biste smanjili stresne situacije i doživljaj stre-

sa, a neke ste ved i sami predložili u prethodnoj vježbi:

- Nemojte zanemariti problem koji doživljavate. Ako ga ne možete sami riješiti, sva-

kako porazgovarajte s nekim tko de vam pomodi (prijatelj, roditelji, brada i sestre,

bake i djedovi, učitelj, psiholog…..). Nekad i sam razgovor može donijeti olakšanje

stresnog stanja.

- Planirajte svoje poslove i obveze i raspored njihovog obavljanja. Pomodi de vam u

boljem organiziranju vremena za sve što ste planirali i tako de biti izglednije da dete ih

i izvršiti. Samim time se smanjuje napetost i vremenska stiska. Ne zamjerite sebi ako

se svaki put ne možete držati tog rasporeda, ali svakako pazite da ne planirate previše

poslova u jednom danu, jer ako ih ne budete mogli izvršiti, pojavit de se opet osjedaj

nezadovoljstva.

84

- Razmislite jeste li sebi nametnuli odgovornost i za neke poslove koje ne morate vi

izvršavati ili koje bi se mogle odložiti. Ne stavljajte sebi etiketu „Supermena“. Ne

morate uvijek sve vi učiniti.

- Ne morate uvijek pokušavati dostidi očekivanja koja drugi imaju od vas. Jedino što

možete je dati sve od sebe.

- Dozvolite sebi pravo na pogrešku i naučite oprostiti sebi, ali i drugima. Ako smo

prestrogi prema sebi i drugima, onda demo vrlo vjerojatno često biti napeti i nezado-

voljni.

- Nagradite sebe kad izvršite nešto što je bio zahtjevan zadatak.

- Nekad ono što se vama čini kao problem, uopde nije problem ako ga sagledate iz

drugačije perspektive.Primjerice, ako niste stigli izglačati majicu za sat tjelesnog i

stalno razmišljate o tome kako de to svi vidjeti i misliti o vama da ste nemarni ili neu-

redni, onda de to kod vas izazvati doživljaj stresa. Ali, ako razmišljate da je važnije ka-

ko dete vi izvoditi vježbe na nastavi tjelesnog i da niste u prljavoj i zgužvanoj majci,

nego malo neravnih rubova, onda neizglačana majica vama nede predstavljati nikakav

problem.

- Prilagodite se situaciji u kojoj jeste. Ne mora uvijek sve biti po vašem.

- Najzahtjevnije poslove činite onda kada ste najodmorniji.

- Pazite da imate dovoljno odmora. Dovoljno sna i vrijeme odlaska na spavanje su jako

važni za spremnost za izvršavanjem svih planiranih aktivnosti. Uvažite činjenicu da

san prije ponodi odmara više nego san koji počinje tek poslije ponodi.

- Svakog dana morate imati 30 do 60 minuta za „opuštanje“. U to vrijeme ne bi se

trebala gledati televizija, niti bi se trebalo družiti. U to vrijeme zabavljajte se koristedi

svoj kreativni sustav – slaganje kockica, sviranje nekog glazbala, čitanje knjiga, boja-

nje, crtanje, slušanje glazbe, maštanje, bavljenje hobijem, glumite ili nešto drugo. To

mogu biti i različite aktivnosti u različite dane.

- Bavite se nekom tjelesnom aktivnošdu koja vama odgovara i to činite svakodnevno.

Inače je pravilo da se nakon stresa treba kretati, kako bi se potrošila nagomilana

energija u tijelu i smanjila napetost mišida. Zato, nakon duljeg misaonog napora, radi-

te vježbe istezanja, plešite, šedite, vrtite hulahop kolo, vozite bicikl, igrajte se s lop-

tom, ljeti se kupajte u moru. . .

- Pazite na kvalitetu svoje ishrane. Jedite redovito, umjerene količine hrane i pazite da

je hrana raznovrsna i bogata vitaminima (osobito B i C vitaminom) i mineralima (ma-

gnezij, litij i cink), a to znači mnogo voda, zelenog povrda, zdravih pripravaka od žitari-

ca i mlijeka.

- Naučite pristojno redi NE obvezama koje su za vas preteške ili za koje znate da ih

ne možete stidi izvršiti u zatraženom vremenu.

- Ne ostavljajte stvari za zadnju minutu. Dozvolite si dodatno vrijeme za neočekivane

stvari.

- Uključite se u pomaganje drugima ljudima i činite dobra djela.

85

- Družite se s vršnjacima, ali i s drugim osobama koje vam odgovaraju. Ne budite zat-

voreni za uspostavljanjem komunikacije i poznanstava i s onima koji su značajno

različiti od vas. To de vam pomodi da uvidite kako postoje i drugi načini savladavanja

poteškoda, ali i da nije stresno sve ono što se vama činilo stresno.

- Naučite se biti optimistični. To znači da pokušate negativne misli preusmjeriti u pozi-

tivne, a to se može ako određeni događaj sagledate iz drugog ugla. Primjerice, ako

niste dovoljno učili, pa ste u školi, za vrijeme ispita, pokušali prepisivati od drugih

učenika i dobili ste zbog toga jedinicu, nedete zbog toga „dramiti“ ili okrivljavati učite-

lja, ved možete misliti da je varanje neprihvatljivo ponašanje koje niti jedan učitelj ne

bi dozvolio i da se dobra ocjena može dobiti jedino ako se nešto uči i nauči.

- Zadržite smisao za humor. Smijeh ne rješava problem, ali pozitivno djeluje na naše ti-

jelo. Izaziva osjedaj ugode i zadovoljstva, podiže raspoloženje, smanjuje napetost i da-

je dodatnu energiju.

Aktivnost 5. Tehnike opuštanja

A) za učenike 4. razreda:

Voditelj:

Za smanjenje stresa ponekad je dobro raditi vježbu opuštanja uz pomod zamišljanja nečeg

što nam je lijepo, ugodno i relaksirajude. Postoji čitav niz takvih vođenih fantazija. Izabrala

sam jednu vrlo jednostavnu i sada demo ju svi zajedno napraviti. Ona de vas opustiti i olak-

šati vam nastavak dana.

Udobno se smjestite u svojim stolicama, a ja du vas pričom odvesti u maštu. Možete zatvo-

riti oči, a onaj tko ne može neka ih drži otvorene.

Voditelj čita priču:

Zamisli da si snjegovid. Djeca su te napravila i otišla, ostavila te samog. Imaš glavu, tijelo, dvi-

je ruke i stojiš na svojim krutim nogama. . . Jutro je divno. . . Sija sunce . . . Uskoro sunce

postaje tako toplo da osjedaš kako se topiš . . . Prvo ti se topi glava . . . pa jedna ruka . . . pa

druga . . . Postupno, malo po malo, počinje ti se topiti i tijelo . . . Sada su ti ostale samo noge.

I one se počinju topiti . . . Uskoro ostaješ samo gruda koja leži na snijegu.

Razgovarati s učenicima kako su se osjedali tijekom zamišljanja.

B) za učenike 5. i 6. razreda:

Voditelj:

Za smanjenje stresa ponekad je dobro raditi vježbu opuštanja uz pomod zamišljanja nečeg

što nam je lijepo, ugodno i relaksirajude. Zato demo sada napraviti svi zajedno jednu vjež-

bu koja de nas opustiti i olakšati nastavak dana.

86

Udobno se smjestite u svojim stolicama, a ja du vas pričom odvesti u maštu. Možete zatvo-

riti oči, a onaj tko ne može neka ih drži otvorene i neka gleda u jednu točku.

Voditelj laganim tempom čita priču:

Dišite lagano i smireno . . . Mislite na svoje disanje. . . Pratite kako vam zrak prolazi kroz nos i

ulazi u pluda pri udisaju te kako izlazi van pri izdisaju. Uzmite zraka koliko vam treba, ni više,

ni manje . . . Ne pokušavajte kontrolirati svoje disanje. Samo pratite svoj dah . . .

Zamislite da je vaše disanje poput morskih valova i da svaki val ispire neku od napetosti u

vašem tijelu . . . Obratite pažnju na misli koje prolaze kroz vaš um. Kakve su . . . Izdvojite sve

one misli koje vam se ne sviđaju i jednu po jednu stavite ih u veliku staklenu teglu pred vama

i dobro ju zatvorite . . . Pogledajte teglu . . . Kakve su boje misli u njoj? . . . Dajte im neko ime

i zamislite da ga flomasterom ispisujete na tegli . . . Odnesite teglu do mora i bacite ju u more

. . . Valovi odnose vašu teglu sve dalje i dalje u duboko more. . . . Kako se osjedate gledajudi

kako more odnosi vaše teške misli? . . . Malo po malo, izgubili ste iz vida teglu s vašim teškim

mislima. U vama su ostale samo dobre misli. Lagane su i izazivaju blagi osmjeh na vašim us-

nama . . .Izaberite jednu od lijepih misli i zajedno s njom izađite iz mašte i polako otvorite oči.

Porazgovarati s učenicima koji to žele o mislima i osjedajima koji su ih pratili tijekom zamiš-

ljanja.

PRILOZI:

Radni list 1. Moji stresori

Radni list 2. Moj dlan

87

Radni list 1. Moji stresori

Uputa: Stresor je sve ono što izaziva stres. Razmislite o svom stresu i odgovorite na pitanja:

1. Koji su vaši najčešdi stresori?

2. Kakve posljedice ti stresori izazivaju kod vas (kako doživljavate stres)?

MOJI STRESORI DOŽIVLJAJ STRESA

88

Radni list 2. Moj dlan

Uputa: Na sredini lista nacrtajte svoj dlan i u sredinu dlana napišite onu stresnu situaciju

koju biste htjeli otkloniti, a niste do sada uspjeli, ili ne znate kako biste ju otklonili.

89

LITERATURA:

7. Cvetkovid-Lay, J. (2002). Darovito je, što du sa sobom?, Alineja: Zagreb

8. Cvetkovid-Lay, J. (2010). Kad bi se njih pitalo…, Alineja: Zagreb

9. George, D. (2005).Obrazovanje darovitih : kako identificirati i obrazovati darovite i ta-


10. Pfeiffer, V. (1999). Pozitivno razmišljanje, Veble Comerce: Zagreb

11. Pregrad, J. (1996).Stres, trauma, oporavak, Društvo za psihološku pomod: Zagreb

12. Raboteg, Z., Žužul, M. (1992). Ratni stres u djece, Ministarstvo obrane Republike Hr-

vatske, Uprava za informativno – psihološku djelatnost: Zagreb

13. Rijavec, M. (1994). Čuda se ipak događaju, IEP Zagreb

14. Schwebel, R. (1995). Redi NE nije dovoljno, Sys print: Zagreb

15. Sullo, R.A. (1995). Učite ih da budu sretni, Alineja: Zagreb

16. Šušid, V. (2005). Uz tebe sam, Priručnik za voditelje edukacije mladih pomagača, Up-

ravni odjel za socijalnu skrb i zdravstvo Grada Zadra: Zadar

17. Winner, E. (2005). Darovita djeca:mitovi i stvarnost, Ostvarenje: Lekenik



Documents

SOCIJALNIH I EMOCIONALNIH VJEŠTINA