Povjerenstvo za suzbijanje zlouporabe droga Međimurske županije

Školski preventivni programi Međimurske županije Zavod za javno zdravstvo Međimurske županije

Mjesec borbe protiv ovisnosti (15.11.2012.-15.12.2012.): Literarni natječaj: „Ovisnost o

klađenju i kocki u mladih“

Dragi učenici,

u okviru obilježavanja Mjeseca borbe protiv ovisnosti (15.11.-15.12.) ove smo godine odlučili

posvetiti više pažnje jednoj vrsti rizičnog ponašanja kojim se ne stiče ovisnost o nekom

sredstvu, nego o navici, a to su igre na sreću.

Pročitajte u uvodu i naučite nešto više o toj vrsti ovisničkog ponašanja, a nakon toga možete

čitati što o tome misle i kako o tome pišu vaši vršnjaci koji su sudjelovali u literarnom

natječaju s temom „Ovisnost o klađenju i kocki u mladih“. Između svih vrijednih radova

komisija u sastavu: učiteljica hrvatskog jezika, psihologinja, socijalna pedagoginja i liječnica

specijalist školske medicine, odabrala je tri rada koji su nagrađeni kao najuspješniji. To su:

„U kladionice se ulazi vedra lica, a izlazi tmurna. A onda?“- Maja Horvat, 8.b, Osnovna škola Mursko Središće, mentor: Ivan Leček

„Upereni pogledi“- Anja Trstenjak, 8.r., OŠ Gornji Mihaljevec, mentor: Lidija Novak Levatić, prof.

„Pokleknuti ili suprostaviti se izazovu“- Martina Novak, 8.a, Osnovna škola Štrigova,

mentor: Renata Golenko

2

Ovisnost o klađenju i kocki u mladih

Čovječja potreba za igrom i zabavom seže daleko u povijest. Bilješke o kockanju postoje još od 5000 godina prije Krista, a susrećemo ih i u Bibliji ("Razdijeliše među se

haljine moje i za odjeću moju baciše kocke"). Rimsko carstvo bilo je leglo kockanja. U srednjem vijeku kartanje je doživjelo pravi procvat. Industrijalizacijom se javljaju aparati za

kockanje. Razvojem civilizacije kockanje postaje sve dostupnije, time i sve raširenije.

Utemeljenjem Republike Hrvatske, igre na sreću regulirane su Zakonom o igrama na

sreću (NN 87/09), dakle kockanje je legalno, ali za malolje tnike je protuzakonito.

Pod pojmom kockanje podrazumijevamo ulaganje nečeg vrijednog u događaj koji

može rezultirati većim i povoljnijim ishodom, a čija su glavna obilježja postojanje rizika i slučajnosti u ishodu. Dobitak ili gubitak ovise samo o slučaju, odnosno o nekom neizvjesnom

događaju. Tu ulaze lutrijske igre, sportske kladionice, igre u kockarskim kućama (Casino), igre na sreću na automatima. Posljednjih petnaestak godina sve je raširenija pojava problematičnih i patoloških kockara, a svjedoci smo i porasta broja mjesta za kockanje i

klađenje u Republici Hrvatskoj. Problematične kockare možemo prepoznati po dugotrajnim i ponavljajućim epizodama neprilagođenog kockanja zbog čega dolazi do razdora u obitelji,

financijskog sloma, problema u funkcioniranju u svim životnim područjima. Kockanje je fenomen koji se susreće u različitim oblicima u gotovo svim kulturama. Razlikujemo socijalno i patološko kockanje. Socijalno kockanje je kulturno prihvatljiva zabava koja nema

zaokupljajući karakter i nema negativne posljedice. Patološko kockanje je ono koje kontrolira život osobe koja kocka.

Prema svjetskim podacima, ovisnost o kockanju razvija 1 do 3% stanovništva. Stručnjaci u Hrvatskoj, koji se bave patološkim kockanjem, već nekoliko godina upozoravaju

na prisutnost 50.000 do 100.000 patoloških kockara, te čak oko 230.000 onih ozbiljnih kockara koji su u riziku da razviju ovisnost.

U okviru znanstveno- istraživačkog projekta Ureda za suzbijanje zlouporabe droga Vlade Republike Hrvatske, "Zlouporaba sredstava ovisnosti u općoj populaciji Republike

Hrvatske", tijekom 2011. godine prikupljeni su podaci o raširenosti igranja igara na sreću, na uzorku od 4 756 ispitanika u dobi od 15 do 64 godina. Oko dvije trećine odraslih (67%) je barem jednom u životu igralo neku igru na sreću. Najčešća je lutrijska igra loto, a po

učestalosti slijedi kladionička igra . Zastupljenost problema povezanih s kockanjem iznosi 2.5% od ukupne populacije. Izneseni podaci govore o visokoj rasprostranjenosti igara na

sreću, a ono što zabrinjava je porast učestalosti i brojnosti osoba koje se priklanjaju tim aktivnostima, te brojnost problematičnih kockara, na što ukazuju profesionalna iskustva.

Kod mladih ti podaci su također alarmantni, jer patološko kockanje postaje sve veći problem i među adolescentima. Istraživanje o učešću maloljetnika u problematici kockanja,

koje je provedeno 2010. godine na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za poremećaje u ponašanju, i Filozofskom fakultetu u Zagrebu, Odsjek za psihologiju - "Navike i obilježja kockanja adolescenata u urbanim sredinama RH" , daje podatak da je 83%

srednjoškolaca barem jednom u životu kockalo; 10 - 14% adolescenata u riziku je za razvoj problematičnog kockanja zbog interesa usmjerenih na kockarske aktivnosti i provođenja puno

slobodnog vremena u kocki i klađenju. Gotovo svaki peti srednjoškolac redovito posjećuje sportske kladionice (jednom ili više puta na tjedan) - 19% mladih.

3

Evidentno je da interes mladih za kockanjem i igrama na sreću jača pojavom sportsk ih

kladionica, koje su "zanimljive", jer pozitivne interese i navike bavljenja sportom i praćenja sporta pretvaraju u nešto potencijalno opasno.

Poimanje kockanja kao ovisnosti jest specifično iz cijelog niza razloga. Jedan od njih je činjenica da se igre na sreću, pa i klađenje, doživljavaju kao zabava i igra, dok u stvarnosti

u priličnom broju slučajeva takva vrst zabave dovodi do ozbiljnih problema kako za pojedinca, tako i za njegovu obitelj i okolinu. Drugi razlog jest činjenica da osoba koja ima problem s kockanjem, ne pokazuje neke evidentne tjelesne simptome, kako je to slučaj kod

ovisnika o alkoholu ili drogama. Simptomi ovisnosti o kockanju/klađenju su drukčiji, ali itekako vidljivi, bilo u promjenama u ponašanju u vidu nervoze, rastresenosti, potištenosti,

nesanice, do sveopćih promjena u funkcioniranju, gubitka kontrole, laganja, posuđivanja novca, zanemarivanje radnih, školskih i obiteljskih obaveza. Zanemaruju se prijateljstva, hobiji, provođenje vremena s obitelji. Pribjegava se nezakonitim radnjama (potkradanje

članova obitelji, prevare, krivotvorenja). Najupečatljiviji je simptom preokupiranost - osoba je toliko zaokupljena kockarskim aktivnostima da svoje misli neprestano upravlja prema

planiranju budućeg kockanja, smišlja način da se dođe do kladionice, i do novca. Daljnji je problem što kockanje (klađenje, igre u kasinima, lutrijske igre) ne dolazi samo za sebe. Redovito je povezano s konzumiranjem duhanskih proizvoda, alkohola, psihoaktivnih droga,

češćim gledanjem TVa, odlascima na internet; česti su izostanci s nastave, neobjašnjivi izlasci, agresija; u mnogim slučajevima razvijaju se emocionalni problemi: razdražljivost,

depresija, i slično. Adolescenti koji su već razvili probleme s kockanjem manifestiraju i neke druge oblike problematičkog ponašanja - delinkvencija, imovinski delikti, nasilje. Sve navedeno štetno djeluje na osobni razvoj i odrastanje mlade osobe, usmjeravajući je na životni

put obilježen negativnim životnim vrijednostima. Opasnosti se kriju u stjecanju obrazaca razmišljanja o životu koji se oslanjaju na nedovoljno razvijenu odgovornost, na tendenciju ka hedonizmu, manju brigu za budućnost i manju brigu za dosezanje životnih ciljeva, te općenito

razvoj osjećaja manje kontrole nad vlastitim životom.

Iako su mlađima od 18 godina zakonom zabranjene sve igre na sreću, iskustva praktičnog rada s mladima, i neka istraživanja, svjedoče o velikom broju mladih s problemima zbog kockanja i klađenja. Kockarske i kladioničarske aktivnosti daleko nadilaze samo lošu

naviku. Radi se o opasnosti od razvoja ovisnosti o kocki. Mladi su naraštaji rizični zbog svoje nedovoljne kritičnosti, zbog same prirode razvoja i odrastanja koja je praćena znatiželjom i

stalnim otkrivanjem iskustava.

Sustavna liječenja kockara i njihovih obitelji, u Hrvatskoj počela su 2007. godine.

Sustavni pristup mladima koji su u riziku od razvoja patološkog kockanja, jest u povojima. Od zajednice, od struke i institucija koje po svojim ovlastima i svojem djelokrugu rada štite

prava i interese mladih, očekuje se proaktivan pristup sprečavanja progresije patološkog kockanja, usmjeren na sve razine prevencije, te ulaganje u društveno odgovorno promoviranje pozitivnih životnih vrijednosti.

Jedna od aktivnosti kojima se kod mladih u našoj županiji želi osvijestiti opasnost skrivena u kocki i klađenju, osmišljena je upravo kroz obilježavanje Mjeseca borbe protiv

ovisnosti koji se u Republici Hrvatskoj obilježava u razdoblju od 15. studenog do 15. prosinca. Nastojeći potaknuti mlade na aktivan stav protiv ovisnosti o igrama na sreću,

4

organiziran je literarni natječaj s temom "Ovisnost o klađenju i kocki u mladih", rezultat

kojih je predstavljen u ovom CD-u.

Berta Bacinger Klobučarić, prof. psihologije

Jelena Wranna Kovač, dipl. soc. pedagog

Korišteni su podaci iz:

Koić, E. (2009): Problematično i patološko kockanje, Priručnik, Zavod za javno zdravstvo "Sveti Rok" Virovitičko-podravske županije, Virovitica

Tuftan, P. (2009.): Zdravlje i život na kocki, časopis Rizik, Nastavni zavod za javno

zdravstvo Primorsko-goranske županije, br. 8 , Rijeka)

Tuftan P, (2010): Izvanbolnički psihosocijalni tretman u ovisničkoj populaciji; kako

pronaći svjetlo na kraju tunela, u Brlas, S., Gulin, M. (ur.) (2010.): Psihologija u zaštiti mentalnog zdravlja, ZZJZ "Sveti Rok" Virovitičko-podravske županije, Virovitica

http://www.uredzadroge.hr/home/?category=1&article=273 (pristup 03.12.2012.)

5

JE LI BAŠ TREBALO TAKO?

U kladionice se ulazi vedra lica, a izlazi tmurna. A onda?

Ne volim baš, ali moram ipak progovoriti o tome. Moram zbog drugih. Moram zbog

svih onih koji svakodnevno otvaraju vrata kladionica nošeni nadom da će izaći džepova punih

novaca. Vedra lica ulaze, a tmurna izlaze. A onda? Malo je njih koji znaju kako im je, osim

njihovih najbližih. No, i ja znam kako im je. Možda bi bolje bilo da nisam upoznala i to

iskustvo, ali…

Bratić moje bake. Kao mala uvijek sam se voljela zezati s njim. Kad bi navratio k

nama, uvijek bi donio bombone i mene razveselio. Igrao bi se sa mnom i ja sam voljela

njegovo društvo. S nestrpljenjem bih očekivala njegov dolazak veseleći se radosnim

trenucima koje bi mi stvorio. Onda sam primjetila da su njegovi dolasci postajali rjeđi.

Gledala sam baku očekujući odgovor, a baka bi to vješto izbjegavala i nešto gunđala sebi u

bradu. Nisam pitala misleći da je to nešto što ne smijem znati. No, priznajem da mi je

nedostajao. Kasnije više uopće nije dolazio, a ja sam primjetila da se baka strašno ljutila i

ponekad nekamo odlazila.

I tako je vrijeme polako prolazilo i ja sam već i zaboravila svog simpatičnog

zabavljača iz mladih dana te polako odrastala. Onda sam slučajno jednom čula razgovor bake

i susjede. Dugo mi je trebalo da shvatim o kome je to govorila baka. „Sve je kriva kladionica,

kaj da ti velim…“govorila je baka.

Slušala sam njezinu priču i polako slagala u mozaik. Shvatila sam. Kladionica i

klađenje uništilo je život njezina bratića. Prvo je odlazio u kladionicu svake subote…Onako

usput kad je išao na kavicu. Ulagao bio nekoliko kuna. Ubrzo mu to nije bilo dosta pa bi

odlazio više puta tjedno dok nije počeo svaki dan. Njegovi ulozi postajali su sve veći pa bi i

cijelu plaću potrošio za tjedan dana. Počeo je krasti novac u kući…Malo, pa sve više.

Ukućani to nisu mogli trpjeti te su ga izbacili. Otišao je živjeti u praznu kuću pokojnog ujaka.

Sestra mu je prala rublje, donosila mu kuhanu hranu…

Bio je živčan, tražio od nje novaca. Ona mu je kriomice davala dok je imala. Kad nije

imala, pljunuo joj je u lice, izbacio iz kuće… Ponašao se divlje, nekontrolirano, sve

razbijao… Tada su pozvali policiju. Izvukli su ga iz kuće i odveli na psihijatriju. Proveo je

godinu dana na odvikavanju od ovisnosti. Pitala sam se zašto mi to baka nikad nije pričala?

Vratio se. Ponovno dolazi k nama, mojoj baki. Više ne odlazi u kladionicu…Ponekad

ga je sram gledati u baku i mene. Vidim mu na licu da nam je zahvalan što ga ništa ne pitamo

o onom životu. Ponovno živi svoj pravi život. Pitate se što sad? Što? Prije nego otvorite

vrata kladionice, pročitajte ovo. Zašto? Zato, jer je istina, a ona vas i uči.

Maja Horvat, 8.b Osnovna škola Mursko Središće V. Nazora 22/040 54 31 06

Mentor: Ivan Leček

6

UPERENI POGLEDI

Koliko je samo prstiju bilo upereno u njega i koliko pogleda ga je

ismijavalo...međutim, on je bio preponosan da prihvati ruku pomirenja i pomoći. Bio je preponosan da zaboravi sve ono što je bilo izgovoreno i na neki način, bilo ga je sram. Život

na ulici postao mu je normalan i ponekad se činilo da za drugo ni ne zna.

Toliko kuća, a tako malo domova. Svakog sam dana stajala iza ugla i promatrala

ga kako sjedi na rubu ceste dok je snijeg prekrivao njegov stari, crni kaput. Automobili i ovako nisu prolazili, ali ako i bi, njega nije bilo briga...Ponekad sam mu se približila u tišini,

ali bilo je to vrlo rijetko.

Život mu nije išao po planu, ali za to je sam bio kriv. Često bi u sebi razmišljao

tješeći se da je sve vjerojatno je samo u prolazu, ranjivo, slomljivo i smrtno. Sve je sada prokockano...a kocka ga je uvijek ponovo podsjećala na tu sudbinu kojoj se svaki put ponovo vraćao kada bi od slučajih prolaznika dobio pokoji novčić! Odskakala bi u ritmu kotrljajuće

kockice, vrtjela se u kružnim pokretima njemu dobro znanih likova. Uvijek se zavaravao kockom ne bi li novcem riješio sve svoje probleme...međutim - sve je dublje i dublje tonuo, a

ponos i taština nisu mu dali da se odmakne od crne ovisnosti.

Promatrao bih svakog prolaznika, onog koji ga je sažalijevao i onog ravnodušnog.

Voljela sam ga slušati kako priča o životu i o tome kako ljudi ne vide da se sreća krije i u onim najmanjim osmjesima. Svega je bio svjestan. Znao je koliko zla ima na svijetu, znao je

vrlo dobro. Znao je da su mu ovi udisaji bili posljednji, no on se sjećao onih dana kada još nije bio ovisnik. Sjećao se obitelji, zelenila u vlastitom dvorištu, sjećao se žene i djece... I otišao je sa smiješkom na licu.

Vraćam se i sada ponekad u predgrađe i sjedim na rubu ceste dok kratim vrijeme sjećajući se njegovih riječi koje su uvijek imale savršen smisao. Možda nikad nisam

spomenula, ali i na mom licu se pojavljivao osmijeh svaki put kada bih ga slušala kako priča. samo da nije bilo te kocke i te strašne ovisnosti, bilo bi drugačije.

Anja Trstenjak, 8.r. OŠ Gornji Mihaljevec

MENTOR: Lidija Novak Levatić, prof.

7

POKLEKNUTI ILI SUPROTSTAVITI SE IZAZOVU

Šećem sivim gradskim ulicama na koje je samo trenutak prije lijevala jesenja kiša. Puste su, ali to me ni ne čudi pošto je osam sati ujutro. Tek pokoji automobil upravljan pospanim vozačem koji juri na posao.

Društvo mi prave oglasi na srednje velikom betoniranom zidu do mene. Svakim

korakom ih je sve više, sve su primamljiviji, šareniji i sve im je teže odoljeti. Kao da zrače

nekom energijom ili posebnim čarima. Na svaki od njih odmahujem glavom. Licem mi se

proširi pomalo ironičan smiješak, a potom okrenem glavu na drugu stranu. Nažalost, opet isto.

Zakolutam očima punim čuđenja, ali i nekim drugim osjećajem, osjećajem razočarenja.Da,

razočarenjem u nas ljude! Zar smo tako nisko pali? Vjerujemo oglas ima koji nas mame

svojim šarenilom!? „Više od igre!“ „Svaka treća je dobitna!“ „U igri je sedam milijuna kuna!“

Ne tako davno internetske stranice vrvjele su igricama za stare i mlade, vrvjele su filmovima,

pjesmama. I sada je mnoštvo takvih stranica, ali sa svake stranice bombardiraju nas

raznorazni oglasi. Nerijetko su to oglasi o igrama na sreću, ruletu, on line pokeru…Svakim

danom ih je sve više, svakim danom je sve više igrača i to mladih. Čemu sve to? Ne

razumijem.

Svi mi želimo imati što više novaca jer si njime možemo stvoriti lagodniji život,

priuštiti mala zadovoljstva, a da ne moramo brinuti što ćemo sutra jesti. Svi bez iznimke. Ne

razumijem kako igrama na sreću ljudi žele stvoriti bogatstvo i sigurnost. Rijetki su sretnici

koji se preko noći obogate. Većina njih zapravo izgubi sve što su imali: obitelj, prijatelje,…

Hodam polako dalje i put me vodi pored jedine kockarnice u gradu. Vidim, nisu

štedjeli na uređenju. Iznad ulaza je velika blještava reklama koja prikazuje špil karata, a pored

njih klaun sa velikim smiješkom i raširenim rukama koje nas zovu u zagrljaj. Sve je to krinka,

lažan je to zagrljaj. Svoje pravo lice pokazat će kad je sve gotovo, propalo, izgubljeno u

nepovrat. A tada je prekasno!

Pored ulaznih vrata na pozlaćenoj pločici upisano je radno vrijeme. Radi od 0 do 24.

Radi 365 dana u godini. Aparati pište, zveckaju čaše i kocke na stolovima. Sve je započelo

blještavilom reklama. Blještavilo i sjaj će ostati i nakon što se sve izgubi. A izgubit će. I

najbolji gube.

Prolazim pored kockarnice i razmišljam o nama ljudima. Zar smo zaista stvoreni da

postanemo ovisnici?! Zar ćemo dopustiti da nama upravljaju kocka, alkohol, droga?!

Na jači nalet vjetra guram ruke dublje u džepove kaputa. Vjetar. Savršeno opisuje naše živote.

Možemo pokleknuti pred vjetrom, izazovom. Hoćemo li? Ne smijemo! Moramo nastaviti.

Zbog sebe, obitelji, prijatelja. I nakon najveće bure dolazi vedro vrijeme.

Martina Novak, 8.a Osnovna škola Štrigova

Voditelj: Renata Golenko

8

Život na kocki

(ispovijest jednog kockara)

Počelo je kao obična igra u duštvu prijatelja. Zatim smo počeli ulagati i novce.

Za početnika sam bio fantastičan. Pobjeđivao sam u svakoj igri, bez da sam se previše trudio.

Počeo sam se kladiti na sve. Postao sam ovisan. Postao sam samouvjeren i sebičan, a

prijateljima sam postao naporan. Odvojili su se od mene, izbacili su me iz društva i počeli me

ignorirati. S vremenom se ništa nije promijenilo na bolje, samo se pogoršalo. Zbog frustracija

upuštao sam se u opasne oklade. Kocka mi je ostala jedini prijatelj. Nisam spavao noćima,

nisam mogao jesti zbog same pomisli na kocku i oklade. Nisam odlazio na posao, dobio sam

otkaz. Izgubio sam kuću.Obolio sam zbog svoje ovisnosti. Sam.

Nitko mi nije htio pomoći, sve sam otjerao od sebe.

Što im je? Zašto mi ne pomažu? Ah, da. Znam i sam zašto. Zbog mene. A uostalom, u pravu

su. Što ću im ja? Što im ja još značim u životu? Prije možda i jesam nešto, no više ne. Ne

nakon svega.

Što sam ja u ovome svijetu? Ništa. Zauzimam prostor, trošim zrak. Najbolje da napravim

mjesta za druge. Za nekoga koji će nešto postići.

Da, bilo bi dobro da napravim mjesta za druge...

Pištolj. Metak. Spremni.

Okidač.

Gotovo je. Očekivao sam osjećaj olakšanja. Ali jedino što osjećam jest teret na leđima i tupa

bol u tijelu. Ovisnost ne ostaje ovdje. Ona odlazi sa mnom, dio je mene. Nadao sam se da je

drugačije. Zbog nje sam sam. Zbog nje me više nema. Zbog kockanja i oklada. Prokockao

sam svoju imovinu. Prokockao sam prijatelje. Život. Da. Prokockao sam život.

Margareta Ana Baksa-Topličanec 8. C I. osnovna škola Čakovec

Učiteljica: Julijana Levak

9

OVISNOST O KLAĐENJU

Nedaleko Ivanove kuće bila je kladionica. Kraj te kladionice morao je svaki dan u školu, no

prije škole ono što bi mu mama dala za užinu potrošio bi za klađenje. Na to klađenje naveli su

ga prijatelji iz razreda. Bližio se i dan kad je igrala nogometna ekipa koja mu je bila najdraža.

Posljednjih tjedan dana nije bio u kladionici. Njegova mama je za sva ta klađenja znala no

nije ga mogla spriječiti. Pošto nije bio u kladionici već tjedan dana mama je mislila da je

prestao. Došao je i dan kada je igrala ta nogometna ekipa. Ivan je išao ujutro u školu, no nije

zaobišao kladionicu, samo što je sada imao i puno više novaca. Bio je siguran da će pobijediti

nogometna ekipa za koju je on navijao. Uložio je jako puno novca. Bila je večer, utakmica je

završila, a on je izgubio sav novac. Bio je jako ljut što je to učinio i odlučio je prestati s

klađenjem, iako će ga prijatelji izbaciti iz društva. Prošlo je mjesec dana , on nije bio u

kladionici, već je skupio jako puno novaca i kupio si onakvu majicu o kakvoj su on i njegovi

prijatelji mogli samo sanjati. U školi je bio jako popularan zbog te majice i svi su ga ispitivali

kako ju je mogao kupiti, a jako je skupa. Kad im je Ivan sve ispričao neki od prijatelja su se

isto odlučili da će se odreći klađenja. Ivan je sada jako ponosan na sebe.

Simona Blažinčić, 8.b OŠ Belica

OVISNOST O KLAĐENJU

Postoje mnoge takozvane „igre“ koje mogu prerasti u ovisnosti. Jedna od njih je klađenje. Tinejdžeri se klade u nadi da će postići zgoditak, ali više puta se razočaraju pa pokušavaju ponovo i ponovo…, a to ubrzo postane ovisnost o klađenju. Postoje ovisnici koji se mogu

kontrolirati, ali postoje i oni koji jednostavno ne mogu odoljeti tome. Iako mnogi shvaćaju da je to gubitak vremena i novca, to ih ne sprječava da se i dalje klade. Zbog takvih problema o

ovisnostima razaraju se mnogi brakovi, prijateljstva, gube se poslovi, a često i vlastita osobnost…

Ovisnosti o klađenju ja bih nazvala „skrivena bolest“ zato što ovisnog čovjeka prepoznajemo po nervozi, nestrpljenju, živčanosti i sl. Teški ovisnici počinju posuđivati

novac,koji kasnije ne mogu vratiti i to je primjer prekida prijateljstva. Ako ste ovisnici o bilo čemu,pokušajte riješiti svoj problem što je prije moguće, jer ovisnost ne donosi dobro vašem životu.

Helena Hajdarović, 8.b

OŠ Belica

10

OVISNOST O KLAĐENJU I KOCKI

Postoji više vrsta raznih ovisnosti, jedna od njih su klađenje i kocka.

Općenito, ovisnost najčešće počinje kod mladih osoba, osoba koje se žele dokazati, a neki to rade i prisilno,sa željom da pripadnu grupi odnosno nekom određenom društvu.

Neke ovisnosti štete zdravlju i ljudima oko njih. U ranijoj dobi postoji mogućnost

da se odvikne od loših navika. Postoje osobe koje bi mogle pomoći, ali čemu sve to kada nitko ne zna da uopće postoji taj problem. Zamislite kako bi se roditelji osjećali kada bi saznali da njihovo dijete pripada nekoj

vrsti ovisnosti.

Ovisnost o klađenju i kocki najčešće počinje kao zabava, u različit im klubovima u kojima je zabranjen pristup maloljetnicima. Postoji puno vrsta klađenja, a najčešće se ljudi klade na temu sportova i postignutih sportskih rezultata.

Čovjek nesvjesno postaje ovisnik o klađenju i kocki, a kada ga netko upozori da ima određeni problem ovisnosti, on to jednostavno ne razumije.

Svaki put kad bi iznova uložio novac, u nadi da će mu se sreća osmjehnuti, i da će dobiti nagradu, slijedi novo razočaranje.

Ako malo pogledamo oko sebe, kod nekih slučajeva možemo shvatiti zašto ljudi to rade. U nadi da bi dobili novčanu nagradu za pomoć obitelji ili da bi pomogli sami sebi, pojedinci

ponekad riskiraju sve što imaju od novčanih ili materijalnih vrijednosti. No, neki to rade iz zabave i užitka i to im postaje način života i njihov osnovni smisao

življenja.

Iako je nekima klađenje i kocka zabava, pokušajte smanjiti ili još bolje potpuno prestati s tom navikom jer ovakva ovisnost s vremenom može prerasti u nešto veće i ozbiljnije.

Viktorija Habula, 8.a

OŠ Belica

11

Ovisnost o klađenju i kocki

Na svijetu postoje mnoge ovisnosti. Jedna od ovisnosti, o kojoj ću sada pisati, je ovisnost o klađenju i kocki. Nažalost, ta je ovisnost česta u današnjem društvu.

Ljudi se najčešće klade u kladionicama. Također, kockaju se u kockarnicama. Mno go je razloga zbog kojih to rade, ali ipak ni jedan ne opravdava njihove postupke. Mislim da je

najviši postotak te vrste ovisnosti u zemljama koje su u razvoju. Od svih ovisnika o klađenju i kocki čak su tri četvrtine muškarci. Ta je ovisnost, možemo reći, kao droga. Naime, ona

uništava naše psihološko stanje. Ovisnicima je teško odviknuti se od toga no postoje rješenja. Ovisnici se liječe u bolnicama na odjelima psihijatrije. Neki ljudi se klade i kockaju kako bi se obogatili, no to im često ne uspijeva. Zapravo, samo sebi daju priliku da ostanu bez mnogo

novaca. Zbog svega toga česta su pojava kriminal, krađe i ubojstva.

Po mom mišljenju, ljudi se ne bi smjeli oslanjati na klađenje i kockanje jer bi tako mogli izgubiti mnogo. Nadam se da će se postotak ovisnika o klađenju i kocki smanjiti.

Katarina Škoda, 8. razred OŠ Draškovec

Ovisnost o klađenju i kocki

Ovisnost je ozbiljan problem koji se ne može lako riješiti. Postoji više vrsta ovisnosti, među

kojima su najčešće ovisnost o alkoholu, cigaretama ili drogi.

Klađenje i kockanje su ovisnosti na koje se lako «navučemo». Ljudi uplaćuju novac te se

nadaju velikom dobitku.

Vidjela sam nekoliko kockarnica i primjetila da mnoge nemaju prozore. To je zato da bi ljudi,

kojima je to hobi, izgubili pojam o vremenu. Neki uplaćuju iz dosade tj. zabave, a drugi zato

što im je imovinsko stanje teško pa se nadaju boljem životu. U svijetu, kao i u Hrvatskoj,

postoji mnogo ovisnika te vrste. Zbog ovisnosti pati sam ovisnik, njegova obitelj i prijatelji.

Postoje ustanove u kojima se oni liječe.

Osobno ne volim ni jednu ovisnost i ne podržavam ih. Nadam se da ću ostati zauvijek pri

ovakvom mišljenju te da ne ću postati ovisna ni o kojoj ovisnosti.

Tina Novak, 8. razred OŠ Draškovec

12

SVE JE NA KOCKI

Kocka je bačena...itekako je! Za mnoge. Odavno! Bacili su je svi oni koji su od sebe odustali odajući se raznim porocima. Kad pogledam oko sebe, svaki treći čovjek ima cigaretu u ruci. Najčešće to su mladi ljudi i sve su mlađi i mlađi! To im je najzanimljivija

stvar u životu. Biti odrastao i u svemu kopirati odrasle osobe. Na žalost, odrasli im i nisu neki uzori. Sigurna sam da polovica tih mladih ljudi puši i konzumira alkohol bez roditeljskog

znanja. Kocka je i kod njih prisutna...

Ja sam sama sebi obećala da nikada neću pušiti, piti niti se kladiti i, iako ovo sada

zvuči smiješno, bez obzira u kakvim se okolnostima našla ja neću napraviti nešto takvo. Znam da, ako jednom počnem, nema izlaza. Divim se svim onim divnim ljudima koji vode ubojitu

borbu protiv cigareta jer je to jedna od najtežih stvari u životu. S vremenom im prestane rasti želja za cigaretom i shvate kako je ustvari i život bez cigareta moguć i na neki način bolji nego prijašnji. isto je i s alkoholom, kockom i tako dalje...samo treba htjeti...

Znam jednog čovjeka koji je uništio vlastiti život svakodnevnim konzumiranjem alkohola, cigareta te svakodnevnim klađenjem. Svakog je dana postajao sve usamljeniji i bio

je odvojen od ostatka svijeta iako su se oko njega uvijek okretali ljudi. Nekad je bio najbolji u pričanju viceva i uvijek se znao našaliti na svoj račun. Danas ga ne bih ni prepoznala. Živi u

svom svijetu do kojeg nitko ne može doprijeti. Na svježem zraku on je okružen tamnim dimom cigarete, bazdi po alkoholu, a ruka mu već sama leti prema ručki automata i povlači metalnu šipku njegova života.

Čovjeku koji ne može zamisliti dan bez kocke, cigarete i alkohola ne mogu pomoći

ni roditelji ma koliko se trudili. Potrebna mu je stručna pomoć...iskreno, ja se ne sjetim tog čovjeka baš često, ali ne bih htjela da mu život i dalje bude ovijen u crninu i da mu se desi ono najgore. No, za pomoć toj osobi nisu potrebni samo drugi, potrebno je da i on sam to želi

svojim pristankom.

Karla Ladić, 8.r. OŠ Gornji Mihaljevec MENTOR: Lidija Novak Levatić, prof.

13

ŽIVOT JE KOCKA

Ovisnosti o kocki i klađenju iz dana u dan sve više rastu. Sve veći broj mladih odlazi u

kladionice i kockarnice u želji i potrazi da nešto osvoje i dobiju. Kada jednom krenu, mala je vjerojatnost da će stati, jer želja za dobitkom i novcem jača iz dana u dan i tako postaju ovisnici. Iz jednog običnog papira gdje pišu rezultati utakmice, željno i nestrpljivo očekuju se

rezultati kola. Mnogo ljudi zbog ovisnosti o klađenju i nedostatku novca ulože kuću ili vrijedne stvari u kladionicu. Onda nema povratka, mala je vjerojatnost da će dobiti željeni

iznos. U većini slučajeva izgube obitelj, dobre prijatelje, posao i ljubav, a zašto? Zbog jednog listića na kojem su poredane brojke i slova?! Kad jednom kreneš, teško je stati. Na primjer, moja baka je ovisna o lotu. Tjedno kupuje dva listića i nestrpljivo čita s teleteksta brojke i

provjerava ako je što dobila i tako više od 25 godina. Djed kaže da bi bilo vrijeme da pod stare dane prekine skakati i kupovati loto i tako započne svađa dvoje ovisnika. Baka mu

predbacuje zašto gleda turske serije i puši, a nema koristi od toga. Sve što popuši ode u zrak, od toga se ne može ni najesti, a kamoli napiti. Kada baka i djed zajedno idu u neki centar po hranu, baka izvede stari trik: kaže djedu da ide na WC, a ode kupiti loto i tako svaki puta

uspije. Ja mislim da će teško prestati. Mnogi ljudi teško prestanu, pa moraju ići na klinike za odvikavanje. Život je kocka – zato prije nego što ga uložiš u nešto, dobro razmisli što sve

možeš izgubiti.

Jana Kranjčec, 8.a

OŠ Ivanovec Mentorica: prof. Nataša Kralj

Život je kocka

Život je kocka, proždire ti dušu, ili dobiješ ili ne, rezultat je jasan.To je teška ovisnost, jača je

od cigareta, alkohola...droge. Tjera te da igraš dalje, makar si svjestan da si takav luksuz ne

možeš priuštiti, a tada, ne kažeš ni keks i nemaš ništa. Kocka je čisti dokaz da čovjek nema

što da radi u životu, nesretan je, pa kocka, pa gubi, pa gubi, pa misli da ga to dopunjuje, a

uglavnom je to lažan sjaj, dobitak je često prazan trbuh, život u kartonu, i naposljetku, u

kakvoj je čovjek bijedi, krade da preživi. Čemu to? Da se udovolji žeđ za kockom. Kocka je

neman koja vreba i čeka da te zaskoči, lukavo nagovori, nasamari, da te uništi. A mi, mala,

naivna stvorenja, lak smo plijen. Ne znam kakva je to supernaturalna moć koja nas tjera da to

činimo ili su to samo lukavi planovi milijunaša koji se poigravaju našom psihom. Šanse za

uspjeh su male, a broj „srećkovića“ je nebitan za njihove duboke i pune džepove. Ima puno

važnijih stvari u životu od kocke. To su obitelj, ljubav, prijateljstvo... život. Ili sve, ili ništa.

Šanse su male, rizik prevelik, a ipak se igra. Dijelio te jedan broj od jackpota, nije bitno kad te

voljene osobe napuste i nemaš više nikoga.

A ako ga i osvojiš, zapitaj se.

Jesi li sretan?

Matija Novak, 8.b

OŠ Ivanovec

Mentorica: prof. Nataša Kralj

14

Očev povratak

Marko je dječak, kad ga pogledaš, sasvim jednak drugima. Ima četrnaest godina, ide u osmi razred. Ima mnogo prijatelja, voli se družiti, po svemu sudeći uklapa se u kolektiv. Čak mu ni

ocjene nisu loše. Ali…kada ga upoznaš, shvatit ćeš da Marko baš i nije „svoj na svom“. Da se s njim malo duže družiš, lako bi primijetio da se Marko u zadnje vrijeme jako promijenio. Ali

ne na bolje. Shvaćaš, Marko ima problem.

Marko je cijelu priču jučer ispričao Ivanu, svom najboljem prijatelju. Ivan je bio jako

potresen. Iako je znao da je Marko nedugo ostao bez bake, nije ni pomišljao da će zbog toga sve krenuti nizbrdo. Nakon majčine smrti, Markov je otac počeo piti. Što je više vrijeme prolazilo, on je zapadao u sve veću krizu. Bilo mu je jako teško jer je izgubio majku. Nije se

više s tim mogao nositi. Počeo je zalaziti u kladionice i kockarnice te ostajati tamo cijelu noć, sve dok mu više nitko nije htio dati novac za ulog. Tada je kasno noću dolazio kući pijan i

obično bi probudio cijelu obitelj. Zapravo samo djecu jer ga je žena ostavila. Svakog se dana otac vraćao sve kasnije, a Marko je sam morao brinuti o braći. Marko je mislio da mora nešto učiniti, ali nije znao kako i zbog toga je osjećao grižnju savjesti.

Ivan je znao da Marko nije mogao spriječiti oca , znao je da on nije kriv i zato mu je želio

pomoći. Dva dana nakon što mu je Marko sve ispričao i kada su se obojici „slegle“ emocije, Ivan je krenuo u akciju. Nagovorio je Luku, prijatelja iz njihova razreda, da pozove Marka k sebi odmah nakon škole kako bi on mogao neometano razgovarati s njegovim ocem. Kada je

prilazio ulazu u Markovu zgradu, Ivanu je bilo jako neugodno. Govor koji je pripremio ispario mu je iz glave, ali je znao da ne smije odustati.

Ivan je ipak porazgovarao s Markovim ocem. Rekao mu je kako misli da griješi jer njegova cijela obitelj zbog toga trpi. Markovu je ocu to teko palo i odlučio se promijeniti. U kladionice

i kockarnice zalazio je sve rjeđe, a i Markova se majka tada vratila kući. Shvatila je da njen suprug treba podršku u borbi s ovisnošću, a i djeca su joj jako nedostajala.

Nakon dosta vremena saznali smo da je Marko dobio natrag onog svog starog oca koji se uz mnogo truda i veliku podršku obitelji uspio izliječiti. Markova je obitelj prebrodila krizu i

danas još više cijeni vrijednost obitelji.

Rea Korpar, 8a

OŠ Kuršanec Mentorica: Anamarija Mihić

15

KOCKA I KLAĐENJE

Čim čujem riječi „kocka“ i „klađenje“, odmah pomislim na ljude koji vrijeme provode

za automatima i u kladionicama. Mislim da bi se oni rado maknuli od toga, ali nije to tako

jednostavno jer postali su ovisni.

Nije čudno kako su došli do toga. Po kafićima su postavljeni automati, igre na sreću,

stolovi za poker za kojima se većinom zabavljaju školarci kojima ne ide škola pa markiraju i

utjehu pronalaze u zabavi. Mladi koji ne pronalaze posao na taj način misle nešto zaraditi.

Stariji koji su ostali bez posla misle da će u kladionici riješiti svoje novčane probleme.

Kockarnice ne postoje više samo u velikim gradovima. U njih ne zalazi samo bogata elita koja

troši novac iz zabave i nije im strašno ako nešto izgube. Siromašni igraju u nadi da će dobiti

novac koji im nedostaje ili su se zadužili pa se nadaju da će se tako izvući iz dugova. To se ne

dogodi nikad pa se još više zaduže i još su u većoj nevolji.

Svakoga dana niču nove sportske kladionice. Stalno su pune ljudi, mlađih i starijih.

Većina ih nešto dobije i zato se stalno vraćaju. Ne smatraju to nečim opasnim, već svojim

hobijem, razbibrigom. No, ako se svakodnevno tamo vraćaju, čak i više puta, ako neprestano

prate rezultate, ako na ništa drugo ne misle, onda je to ovisnost.

Ljudi koji kockaju nerijetko si unište život, ali i život svoje obitelji. Dogodi se da im

kocka razori brak, da se rastanu, a pritom su djeca najveće žrtve. Djeca ponekad moraju

promijeniti školu, izgubiti prijatelje jer im je tata prokockao kuću ili stan pa se moraju seliti.

Nisu ništa kriva, a moraju patiti zbog nepromišljenosti odraslih.

Ingo Kodba, 8.b OŠ dr. Ivana Novaka Macinec MENTOR: Kristinka Vugrinec, uč. hrvatskoga jezika

16

TRAŽENJE SREĆE U KOCKI

Svi mi odabiremo svoj put i na to imamo pravo. Slijedimo neki cilj, imamo neki plan

za budućnost. Međutim, poznajem neke ljude koji zapravo ne znaju što traže i za koga se

bore. Traže svoju sreću u kocki. Radi li se o sreći ili nečemu drugome, to ni sami ne znaju.

Kockati se znači cijeli svoj život stavljati na kocku, budućnost ti ovisi o igri. A što ako

izgubiš? Možeš sli se vratiti na početak? Da, mnogi bi to rado napravili, vratili se opet na onaj

put gdje su započeli igru. Ono malo pobjeda zamutilo im je vid, zatrpalo put i više nema

povratka. To se zove ovisnost.

Ispričat ću vam jednu priču o sebi vrlo bliskim ljudima. Radi se o mladom paru koji

ima devetero djece. Da, to je lijepo, ali su vrlo siromašni. Žive u jednoj maloj kolibici s

jednim krevetom, peći, stolom, s golim podom… Možete li zamisliti to siromaštvo? Oboje su

bez posla, a na ovom svijetu žive kao da imaju sve. Dobiju veliku svotu novaca za djecu, ali

otac umjesto da omogući djeci normalan život, radije pije i odlazi u kockarnicu. Ne znam je li

ikada išta dobio. I svaki mjesec isto… Majka bi se trebala pobuniti, ali ona radije šuti i trpi.

Čak su se i zadužili. Nisu vraćali dug pa su se ljudi od kojih su posudili novac i pobunili.

Radilo se o jako puno novaca. Posjetila ih je i policija zajedno sa socijalnom radnicom. Otac

je završio u zatvoru, a djeca su oduzeta majci…

Srećom, nakon nekog vremena djeca su vraćena. A on, mislite li da se odrekao kocke

i klađenja? Opet se vratio na početak i vrtio u začaranom krugu. Mislim da nema lijeka za

takve ovisnike.

Martina Oršoš, 8.b OŠ dr. Ivana Novaka Macinec

MENTOR: Kristinka Vugrinec, uč. hrvatskoga jezika

17

Moderno doba stvara „moderne ovisnosti“

(ovisnost o kocki i klađenju)

Na ovome svijetu postoji mnoštvo dobrih i loših stvari, a jedna od najvećih zla su ovisnosti. Ljudi su najčešće ovisni o alkoholu, drogi i pušenju, no nije rijetkost da se, u ovo

moderno vrijeme, javljaju i druge ovisnosti poput ovisnosti o klađenju, kocki, računalnim igricama, internetu i sl. Te ovisnosti na prvi pogled zvuče manje opasno, ali su isto tako štetne

za zdravlje, za obitelj ovisnika i prijatelje. Ljudi najčešće započinju s ovisnostima zbog problema u školi, na poslu ili neprihvaćanja od drugih pa i zbog najbezazlenijih problema koji postoje. Ne postoji problem koji ljude ne može gurnuti preko ruba. Iako su danas ljudi

upoznati s opasnostima koje ovisnosti nose sa sobom, ima ih na tisuće koji svoj život smatraju lošim i bezvrijednim.

Moderno doba sa sobom nosi i nove ovisnosti. Svi težimo nekom boljem životu punom bogatstva. Nažalost, neki u tome zaista i pretjeraju pa se kockaju i klade kako bi

zaradili što više novaca. Ne razmišljajući, ulažu mnogo novca, ali time više i gube. No, ne gube samo novac, gube i povjerenje svojih obitelji, prijatelja budući da nije rijetko da od njih posuđuju novac i nikad ne vrate. Sve je više mladih ovisnih o kladionicama jer misle da je to

laki dobitak, međutim, nerijetko ih to prevari. Jedinica tamo, dvojka ovdje i već postanu ovisnici. Tako se čovjek nađe u začaranom krugu ovisnosti iz kojeg ne vidi izlaz. Živimo u

teškim vremenima, svakodnevno razmišljamo kako preživjeti, a kocka i kladionica tome ne pridonose. Samo jedan dobitak motivira ljude na daljnje kockanje i klađenje. Jedan korak naprijed, dva unatrag. I tako u beskonačnost, nikad kraja.

Nedavno smo u našoj školi posjetili zajednicu ljudi koja se liječi od različitih

ovisnosti. Vidjevši ljude u toj zajednici, osjetivši njihovu poniženost, tugu i žaljenje za nekim boljim vremenima, odlučila sam da ću uvijek pokušati riješiti svoje probleme, naći neko rješenje, razgovorom s drugima ili pak samostalno. Ne smijemo nikad dopustiti da padnemo

toliko duboko, da zaglavimo u nekoj ovisnosti jer ništa nije vrijedno odustajanja od ovog lijepog, ružičastog života.

Nera Trstenjak 8.b OŠ Strahoninec

MENTOR: Marta Vargek

18

Ovisnost o klađenju i kocki

U svakom čovjeku postoji težnja za nečim boljim no nerijetko ta težnja preraste u opsesiju.

Svi mi moramo priznati da reklame na televiziji o raznim lutrijama, nagradnim igrama i slično izgledaju potpuno bezazleno i štoviše primamljivo te tako, znajući da kojih desetak kuna ne igra veliku ulogu, počinjemo kupovati listiće za bingo, srećke i drugo. Najčešće ne dobijemo

ništa, ali i kad dobijemo, to je mnogo manje od svote koju smo dali. Nesvjesno i nekontrolirano gubimo novac. Svi počinju s tako nečim «slabim», no s vremenom imamo

želju iskušati se u nečem posebnijem, nečem što donosi sigurnije dobitke, ali i traži veće uloge. Tu dolazi klađenje, kartanje, kockanje. Ljudi ni ne shvaćaju koliko izgube. Kad više nemaju novaca, počinju posuđivati. Kad nemaju s čim podmiriti dugove, dižu kredite. Kad ne

mogu otplaćivati kredite, ostaju bez krova nad glavom, automobila i ostale imovine. Iz toga ne vide izlaz te mnogi čak presuđuju sami sebi. Zar vrijedi izgubiti sve za što smo se cijeli

život borili zbog kratkotrajnog i lažnog osjećaja uspjeha? Nije to uspjeh, to je sebičnost prema bližnjima, roditeljima koji su se mučili kako bi nas čim bolje odgojili i kako bi nam čim više pružili i ostavili. Sebičnost prema svojoj obitelji koja je stvarala s nama sve što smo izgubili.

U svijetu je potrebno puno više od mišljenja jedne četrnaestogodišnjakinje da bi se slomio lanac ovakve ovisnosti. Iz borbe protiv nje svi izlaze kao gubitnici. Gubitnici sreće, zdravlja,

ljubavi, sigurnosti i na kraju materijalnog. Dinka Kaser, 8. razred

OŠ. Sveta Marija

Ovisnost o klađenju i kocki

Što su to klađenje i kocka? Kad je netko ovisan o tim naizgled bezazlenim igrama?

Što reći o tome? Pitanja su to koja me muče posljednjih dana. Zapravo nikad prije nisam razmišljala o tome kao ni većina mojih vršnjaka, a upravo nas to neznanje i nepromišljenost

može odvesti do te ovisnosti. Pošto je klađenje i kockanje legalizirano, postalo je vrlo popularno među adolescentima i ostalim ljudima. Iako zakonom zabranjeno za one koji još nisu navršili osamnaest ne

predstavlja neki problem ni za one mlađe. Počevši s manjim količinama novca one postaju sve veće i veće. Ljudi u aparatima za klađenje pronalaze utjehu trenutačno zaboravivši na sve

probleme i nesvjesni problema do kojih će tek doći. Kako god, kockanje ostavlja negativan utjecaj i kod odraslih i kod mladih. Od problema sa školovanjem može doći i do psihičkih i fizičkih posljedica. Ovisnost o klađenju stvara iste učinke kao i droga s toga joj treba pristupiti

ozbiljno i s odgovornošću. Ovisnik shvaća da mu klađenje šteti, no nastavlja s time uvjeravajući se da će kada postigne neki veći dobitak prestati. Nije rijetkost da osobe koje su

ovisne o klađenju ostanu ne samo bez novaca, već i bez obitelji i svega onoga što im je drago. Počinju se zaduživati kod drugih, a kako bi pokrili te dugove ulaze u razne kriminalne radnje. Utjehu tada nalaze i u drugim oblicima ovisnosti poput alkohola i droge te gube smisao života

pa često izvršavaju samoubojstvo. Najveći problem je što ovisnik ne prihvaća činjenicu da je ovisan pa ne želi potražiti stručnu pomoć zbog čega dolazi do svega toga.

I zato pružimo potporu takvim ljudima i na vrijeme ih upoznajmo sa svim posljedicama da do svega toga u Republici Hrvatskoj ne bi došlo.

Mihaela Orehovec, 8. razred OŠ. Sveta Marija

19

Ovisnost

Sve počinje reklamama. Svugdje šarene, privlačne slike, naravno s „prigodnim“ tekstom.

Zovu te da samo probaš. Ali kad jednom počneš – nema povratka.

Samo nekolicina je dovoljno snažna, dovoljno hrabra. Ustrajna da prestane, da se izvuče, da preživi, da ozdravi...

A svi su pozvani.

Početnik si. Staviš 10 kuna, posreći ti se, naravno i to je moguće, kreneš dalje, dobiješ više i tako svaki dan - ispočetka. Kada uvidiš da si jako dobar, da ti ide, igraš dalje. 50 kuna, pa 100, 200 – malene, ali snažne adrenalinske injekcije.

U početku imaš sreće, ali ona ne traje zauvijek. Počinješ gubiti. No tješiš se, uporno igraš dalje jer znaš da ćeš jednom pobijediti. Negdje si već čuo da sreća prati hrabre.

Dobivaš i dalje, ali počinješ gubiti mnogo, mnogo više...

Manuela Tomašić, 8.a Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, Pleškovec 31, 40311 Lopatinec

Mentor: učiteljica Maja Matotek, prof. hrvatskog jezika

20

OVISNOST

S tom se riječju srećemo svakodnevno.

Sve je više ovisnika o nečemu: drogi, kockanju, klađenju, internetu. Što je svijet moderniji, ljudi su manje prirodni i manje svoji. „Bacaju“ se u ovisnost o nečemu.

I kod nas u Hrvatskoj ovisnost je u porastu. Bogatije zemlje imaju najviše problema. Pojedinci ne znaju kamo s novcem, pa počinju kockati i kladiti se. Jednom kad se počne,

teško se odviknuti od ovisnosti. Život se počinje mijenjati. Obitelj, posao i prijatelji postaju nevažni. Ovisnici se udaljavaju od stvari koje su im nekad bile najvažnije. Nešto upravlja njihovim mozgom. Više se ne mogu kontrolirati.

Postanu hipnotizirani. Danima, mjesecima, čak i godinama čine istu stvar. Ovise o nečemu.

Situacija u obitelji se pogoršava. Bližnji se počinju brinuti o ovisnicima više nego prije. Nesvjesno ih se odbija i vrijeđa grubim ponašanjem. Za kockanje trebaju novac. U početku misle da imaju višak sreće i da će dobiti svaki put. Kad počnu gubiti, jer više nemaju novaca,

a nemaju ni posla, jer su ga u međuvremenu izgubili, stvari se naveliko promijene. Idu krivim smjerom. Zašli su u krivu ulicu.

Zaplijeni im se imovina, zato što duguju, a neki odlaze i na liječenje. Brigu o njima preuzima psihijatar i on im nastoji pomoći vratiti ono što su izgubili kada nisu previše marili za to. Prijatelje i obitelj otjerali su od sebe. Oni su bili nemoćni učiniti bilo što kako bi im pomogli.

Sad nitko nije uz njih, nemaju ništa. Ne mogu život početi ispočetka. Ne mogu vratiti i promijeniti prošlost. Moraju nastaviti živjeti. No, kockanje je ostavilo velik trag na njima.

Ljudi smo, griješimo. Nastojimo sve isprobati, ali nažalost nekad se uvučemo u nešto iz čega je teško izaći.

Imala sam prijateljicu koja je kockala. Počela je iz zabave, a želja za time je jačala. Odselila je

u Zagreb, počela je studirati i postala svjesna obaveza. Žao mi je ljudi koji se navuku na to, iz jednog jedinog razloga, ludom željom da probaju nešto

novo. I ja svašta probam, nekad mi je žao, ali iz toga opet nešto naučim. Sigurna sam da nikad neću ni pomisliti na nešto slično.

Mura Kutnjak, 8.a

Osnovna škola Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, Pleškovec 31, 40311 Lopatinec Mentor: učiteljica Maja Matotek, prof. hrvatskog jezika

21

Ovisnost o kocki

Postoji puno različitih aktivnosti kojima se mladi ljudi danas mogu baviti. Možemo

proširivati svoje znanje čitanjem zanimljivih knjiga, a baveći se sportom pokazujemo da

brinemo o svom zdravlju. Svatko izabire svoj životni put. To može biti put dobrote, put

pravde, put pomaganja, put sreće, put mira. Nažalost, mnogi izabiru put droge, put alkohola,

put cigareta, put kocke. Izabiru put ovisnosti, a to je jednosmjerni put u propast.

Ono što razlikuje ovisnost o drogi, alkoholu i cigaretama od ovisnosti o kocki je to što

sve ovisnosti, osim ovisnosti o kocki, štetno djeluju na naše organe ako ih konzumiramo.

Uništavaju cijeli organizam, tijelo i um ovisnika. Crpe mu život. Ovisnika o takvim

sredstvima moguće je vrlo lako prepoznati pa mu tako i prije pomoći te ga maknuti s toga

puta, puta u propast. Ovisnost o kockanju posebna je i potpuno drukčija, ali ne i blaža ili

manje opasna. Ovisnika o kocki nije moguće lako prepoznati jer on u sebe ne unosi nikakva

sredstva koja bi ga fizički i vizualno mijenjala. On samo troši novce uživajući u svojem

hobiju, u svojoj ovisnosti. Sve ovisnosti, sve što je opasno ili štetno, počinje iz puke zabave,

iz ljudske radoznalosti. Ljudi tako ulože neki iznos na kockanju, tek toliko da vide imaju li

sreće. Vrlo je vjerojatno da će na početku nešto dobiti, znalci to zovu početničkom srećom.

Kad nešto dobiju, ulažu opet ulažući sve veće iznose. Dobitci im daju osjećaj uspješnosti i

optimističnost, zadovoljstvo, osjećaj nadmoćnosti i naizgled omogućuju bijeg od svijeta.

Dugotrajnim igranjem dolazi i do gubitaka, nemoguće je uvijek pobjeđivati u igrama na sreću.

Ovisnici te gubitke niječu, kažu da taj put samo nisu imali sreće. Ne žele priznati sebi da to

što rade nije dobro i samouvjereno nastavljaju s kockanjem. Svojim dobitcima se voli hvaliti

pred svojim prijateljima i kolegama nadajući se da će imati veći ugled, ali mnogo puta

pretjeruju s hvalisanjem, lažu o iznosima koje su osvojili, a za gubitke niti ne govore. Svojim

obiteljima ne govore o kockanju jer, iako uživaju u svojoj kockarskoj karijeri, ovisnici su u

dubini duše svjesni da to što rade nije dobro i pošteno, ali i dalje ne prestaju – jer ne mogu.

Želja za kockanjem postaje sve jača, ovisnici tonu sve dublje, tonu u svoju propast. Žele

uložiti što više novca kojega nemaju pa se odlučuju na posuđivanje ili na kr iminal pa počinju

krasti, prodavati droge i razne druge stvari, nerijetko svoju imovinu, imovinu svoje obitelji.

Kad gubitci postaju svakidašnji, dugovi preveliki, kockarska karijera neslavno završava.

Obitelji se počinju raspadati, prijateljstva se razvodnjuju, poslovi se gube. Ovisniku se

urušava čitav svijet. Zbog svojih dugova postaju jako siromašni, neki čak i beskućnici, a zbog

kriminalnih djela i zločina kojima su se paralelno bavili završavaju u zatvoru, godinama

služeći za svoje zločine i nedjela. Svjesni da im je život upropašten, da su izgubili svoju

obitelj i prijatelje, da nemaju izlaza iz svoje situacije, a sve zbog novca, odlučuju se često i na

samoubojstvo. U tom kukavičkom činu vide izlaz. Tako sami sebi daju najgoru moguću

kaznu. A problemi koji tada ostaju iza njih, past će na leđa njihovih najmilijih. Začaran je to

krug!

22

Ne dajmo se nagovoriti na bilo što opasno o čemu možemo postati ovisni, iako nam to

u prvom trenutku izgleda zanimljivo i lijepo. Ne dajmo da nam novac postane važniji od

obitelji, od prijatelja, od samoga života. Nije novac uopće toliko vrijedan, ima puno vrjednijih

i ljepših stvari. Dobro je biti radoznao, ali s mjerom i u granicama.

Sebastijan Kocen, 8.B

OŠ Štrigova Mentorica: Anita Škvorc Branda