RR\1069026HR.doc PE539.669v02-00

HR Ujedinjena u raznolikosti HR

Europski parlament2014-2019

Dokument s plenarne sjednice

A8-0228/2015

14.7.2015

IZVJEŠĆEo praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)(2014/2239(INI))

Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

Izvjestiteljica: Lynn Boylan

PE539.669v02-00 2/36 RR\1069026HR.doc

HR

PR_INI

SADRŽAJ

Stranica

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA .................................................3

EXPLANATORY STATEMENT ............................................................................................21

MIŠLJENJE ODBORA ZA RAZVOJ .....................................................................................24

MIŠLJENJE ODBORA ZA PREDSTAVKE...........................................................................30

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU.....................................................36

RR\1069026HR.doc 3/36 PE539.669v02-00

HR

PRIJEDLOG REZOLUCIJE EUROPSKOG PARLAMENTA

o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)(2014/2239(INI))

Europski parlament,

– uzimajući u obzir Direktivu Vijeća 98/83/EZ od 3. studenoga 1998. o kvaliteti vode namijenjene za ljudsku potrošnju (dalje u tekstu: Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju)1,

– uzimajući u obzir Direktivu 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice na području vodne politike (dalje u tekstu: Okvirna direktiva o vodama)2,

– uzimajući u obzir Uredbu (EU) br. 211/2011 Europskog parlamenta i Vijeća o građanskoj inicijativi3,

– uzimajući u obzir Direktivu 2014/23/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 26. veljače 2014. o dodjeli ugovorâ o koncesiji4,

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 14. studenog 2012. naslovljenu „Plana zaštite europskih vodnih resursa” (COM(2012)0673),

– uzimajući u obzir komunikaciju Komisije od 19. ožujka 2014. o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i odvodnja su ljudsko pravo! Voda je javno dobro, a ne roba!” (COM(2014)0177) (dalje u tekstu: „Komunikacija”),

– uzimajući u obzir objedinjeno izvješće Komisije o kvaliteti vode za piće u EU-u u kojem se razmatraju izvješća država članica za razdoblje 2008. – 2010. na temelju Direktive 98/83/EZ (COM(2014)0363),

– uzimajući u obzir mišljenje Europskog gospodarskog i socijalnog odbora o navedenoj Komunikaciji Komisije od 19. ožujka 2014.5,

– uzimajući u obzir izvješće Europske agencije za okoliš naslovljeno „Europsko izvješće o okolišu – stanje i izgledi 2015.”,

– uzimajući u obzir rezoluciju Opće skupštine UN-a od 28. srpnja 2010. naslovljenu „Ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete”6 i rezoluciju Opće skupštine UN-a od 18. prosinca 2013. naslovljenu „Ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete”7,

– uzimajući u obzir sve rezolucije o ljudskom pravu na sigurnu vodu za piće i sanitarne

1 SL L 330, 5.12.1998., str. 32.2 SL L 327, 22.12.2000., str. 1.3 SL L 65, 11.3.2011., str. 1.4 SL L 94, 28.3.2014., str. 1.5 Još nije dostupno u Službenom listu.6 A/RES/64/292.7 A/RES/68/157.

PE539.669v02-00 4/36 RR\1069026HR.doc

HR

uvjete koje je usvojilo Vijeće UN-a za ljudska prava;

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 9. listopada 2008. o rješavanju problema nestašice vode i suša u Europskoj uniji1,

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 3. srpnja 2012. o provedbi zakonodavstva EU-a o vodi, prije nužnog općeg pristupa problemima u vezi s vodom u Europi2,

– uzimajući u obzir svoju rezoluciju od 25. studenog 2014. o EU-u i globalnom razvojnom okviru za razdoblje nakon 2015.3,

– uzimajući u obzir članak 52. Poslovnika,

– uzimajući u obzir izvješće Odbora za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane i mišljenja Odbora za razvoj i Odbora za predstavke (A8-0228/2015),

A. budući da je Right2Water (Pravo na vodu) prva europska građanska inicijativa koja je ispunila zahtjeve iz Uredbe (EU) br. 211/2011 o građanskoj inicijativi i koju je Parlament saslušao nakon što ju je podržalo gotovo 1,9 milijuna građana;

B. budući da ljudsko pravo na vodu i odvodnju obuhvaća dimenzije dostupnosti, mogućnosti pristupa, prihvatljivosti, pristupačnosti i kvalitete;

C. budući da je potpuna provedba ljudskog prava na vodu i odvodnju, koje je priznao UN i podržale države članice EU-a, neophodna za život i budući da pravilno upravljanje vodnim resursima ima ključnu ulogu u jamčenju održive potrošnje vode i očuvanja svjetskog prirodnog bogatstva; budući da su zbog kombiniranog učinka ljudskog djelovanja i klimatskih promjena cijelo europsko područje Sredozemlja i neka područja središnje Europe sada klasificirani kao sušna polupustinjska područja;

D. budući da prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš stopa gubitaka zbog propuštanja cijevi u Europi trenutačno iznosi između 10 % i 40 %;

E. budući da je pristup vodi jedan od ključnih čimbenika za postizanje održivog razvoja; budući da je stavljanje naglaska na razvojnu pomoć usmjerenu na poboljšanje opskrbe vodom za piće i odvodnje učinkovit način ostvarivanja temeljnih ciljeva iskorjenjivanja siromaštva, kao i promicanja društvene jednakosti, javnog zdravlja, sigurnosti hrane i gospodarskog rasta;

F. budući da najmanje 748 milijuna ljudi nema redoviti pristup sigurnoj vodi za piće, a trećina svjetskog stanovništva nema ni osnovne sanitarne uvjete; budući da je time ugroženo pravo na zdravlje i da time dolazi do širenja bolesti koje uzrokuju patnju i smrt, što predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju; budući da zbog vodom prenosivih bolesti ili zbog neodgovarajuće vode te sanitarnih i higijenskih uvjeta dnevno umire oko 4000 djece; budući da zbog nedostupnosti pitke vode umire više djece nego zbog AIDS-a, malarije i boginja uzetih zajedno; budući da se ipak vidno smanjuje broj osoba

1 SL C 9 E, 15.1.2010., str. 33.2 SL C 349 E, 29.11.2013., str. 9.3 Usvojeni tekstovi, P8_TA(2014)0059.

RR\1069026HR.doc 5/36 PE539.669v02-00

HR

pogođenih navedenim problemima te se taj pad može i mora ubrzati;

G. budući da postoji i sigurnosna dimenzija pristupa vodi zbog koje je potrebno poboljšati regionalnu suradnju;

H. budući da nedostupnost vode i odvodnje ima posljedice na ostvarivanje drugih ljudskih prava; budući da problemi povezani s vodom nerazmjerno utječu na žene, s obzirom na to da su u mnogim zemljama u razvoju u skladu s tradicijom one odgovorne za nabavu vode za domaćinstvo; budući da zbog nedostupnosti odgovarajućih i doličnih sanitarnih uvjeta najviše pate žene i djevojčice koje zbog toga često imaju ograničen pristup školovanju i izloženije su bolestima;

I. budući da svake godine tri i pol milijuna ljudi umre od vodom prenosivih bolesti;

J. budući da je Fakultativnim protokolom uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji je stupio na snagu 2013., stvoren mehanizam podnošenja pritužbi koji pojedincima ili skupinama omogućuje da, između ostalih prava, podnose službene pritužbe na kršenje ljudskog prava na vodu i odvodnju;

K. budući da se u zemljama u razvoju i rastućim gospodarstvima potražnja za vodom povećava u svim sektorima, posebno u energetskom i poljoprivrednom sektoru; budući da klimatske promjene, urbanizacija i demografske promjene mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju dostupnosti vode u mnogim zemljama u razvoju te da se očekuje da će do 2025. otprilike dvije trećine stanovništva svijeta živjeti u zemljama u kojima vlada nestašica vode;

L. budući da je EU najveći donator u sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene (WASH), odnosno da je godišnje 25% sredstava EU-a za humanitarnu pomoć u svijetu namijenjeno potpori razvojnim partnerima u tom polju; budući da je, međutim, u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda iz 2012. o razvojnoj pomoći EU-a za opskrbu vodom za piće i osnovne sanitarne uvjete u supsaharskim zemljama istaknuto da treba poboljšati učinkovitost pomoći i održivost projekata koje podupire EU;

M. budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izjavila da „pristup vodi mora biti prepoznat kao temeljno ljudsko pravo s obzirom na to da je voda nužna za život na Zemlji te resurs koji čovječanstvo mora dijeliti”;

N. budući da je privatizacija osnovnih komunalnih usluga u supsaharskoj Africi 1990-ih spriječila, između ostaloga, ostvarenje milenijskih razvojnih ciljeva u pogledu vode i odvodnje, s obzirom na to da je usredotočenost ulagača na povrat troškova, između ostaloga, povećala nejednakosti u pružanju takvih usluga na štetu kućanstava s niskim prihodima; budući da je, s obzirom na neuspjelu privatizaciju voda, prijenos usluga povezanih s vodom iz privatnih poduzeća lokalnim vlastima rastući trend u vodnom sektoru diljem svijeta;

O. budući da je vodoopskrba prirodan monopol i da bi se prihodima od ciklusa upravljanja vodom trebali financirati troškovi i zaštita vodnih usluga i poboljšanje ciklusa upravljanja vodom te da bi ti prihodi uvijek trebali biti namijenjeni u tu svrhu, pod uvjetom da se sačuva javni interes;

PE539.669v02-00 6/36 RR\1069026HR.doc

HR

P. budući da nedostatak adekvatne vodoopskrbe i odvodnje ozbiljno utječe na zdravlje i društveni razvoj, osobito kod djece; budući da je zagađenje vodnih resursa glavni uzročnik dijareje i drugi po redu uzročnik smrtnosti djece u zemljama u razvoju i da uzrokuje druge opasne bolesti kao što su kolera, bilharcijaza i trahom;

Q. budući da voda ima socijalnu, ekonomsku i ekološku funkciju i da će se ispravnim upravljanjem vodnim ciklusom za dobrobit svih očuvati njezina stalna i stabilna dostupnost u današnjem kontekstu klimatskih promjena;

R. budući da je Europa osobito ugrožena zbog klimatskih promjena i budući da je vodni sektor među prvima koji će biti pogođeni;

S. budući da je europska građanska inicijativa osmišljena kao mehanizam participativne demokracije s ciljem da se potakne rasprava na razini EU-a i izravna uključenost građana u donošenje odluka u EU-u te je izvrsna mogućnost za institucije EU-a da se ponovno angažiraju zajedno s građanima, što je nužno;

T. budući da ispitivanja Eurobarometra posljednjih godina sustavno pokazuju vrlo nisku razinu povjerenja građana u EU;

Europska građanska inicijativa kao instrument participativne demokracije

1. stajališta je da je europska građanska inicijativa jedinstveni demokratski mehanizam koji ima veliki potencijal u premošćivanju jaza između europskih i nacionalnih društvenih pokreta i pokreta civilnog društva te u promicanju participativne demokracije na razini EU-a; međutim, smatra da je za daljnji razvoj tog demokratskog mehanizma nužna procjena stečenog iskustva i reforma građanske inicijative te da mjere Komisije, koje po potrebi mogu uključivati mogućnost uvođenja odgovarajućih elemenata u revizije zakonodavstva ili u nove zakonodavne prijedloge, moraju bolje odražavati zahtjeve europske građanske inicijative ako su oni u njezinoj nadležnosti, a osobito ako se odnose na probleme povezane s ljudskim pravima;

2. ističe da bi prihvatljiva i prikladna europska građanska inicijativa u načelu trebala rezultirati novim zakonodavnim prijedlogom Komisije kojim se ispunjavaju zahtjevi europske građanske inicijative, barem u slučaju u kojem se Komisija obvezala na podnošenje takvog prijedloga, kao što je slučaj s europskom građanskom inicijativom Right2Water; ističe da bi Komisija trebala zajamčiti maksimalnu transparentnost tijekom dvomjesečne faze analize i da bi uspješna europska građanska inicijativa trebala od Komisije dobiti odgovarajuću pravnu podršku i savjete i biti primjereno predstavljena te da bi promicatelje inicijative i one koji je podržavaju trebalo detaljno informirati i obavještavati o novostima tijekom cijelog postupka europske građanske inicijative;

3. ustraje u tomu da Komisija učinkovito provede Uredbu o građanskoj inicijativi i da ukloni sve administrativne prepreke s kojima se građani susreću kada predlažu ili podržavaju neku europsku građansku inicijativu te poziva Komisiju da razmotri uvođenje jedinstvenog sustava za prijavu europskih građanskih inicijativa za sve države članice;

RR\1069026HR.doc 7/36 PE539.669v02-00

HR

4. pozdravlja činjenicu da se podrška koju je gotovo 1,9 milijuna građana iz svih država članica EU-a dalo ovoj europskoj građanskoj inicijativi podudara s odlukom Komisije da isključi usluge vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama;

5 poziva Komisiju da zadrži i potvrdi isključivanje usluga vodoopskrbe i odvodnje iz Direktive o koncesijama u eventualnim budućim revizijama te Direktive;

6. žali zbog toga što u Komunikaciji nedostaju stvarne ambicije, što ne odgovara na konkretne zahtjeve postavljene u europskoj građanskoj inicijativi i zbog toga što je ograničena na ponavljanje postojećih obveza; naglašava da je odgovor Komisije na europsku građansku inicijativu Right2Water nedostatan s obzirom na to da se ne daje nikakav novi doprinos niti se, kao što bi trebalo, uvode mjere koje bi mogle doprinijeti postizanju ciljeva; poziva Komisiju da u pogledu ove konkretne europske građanske inicijative pokrene opsežnu kampanju u kojoj bi javnost informirala o već poduzetim mjerama u području vodne politike i o tome kako bi te mjere mogle doprinijeti ostvarenju ciljeva europske građanske inicijative Right2Water;

7. smatra da velik broj predstavki u vezi s kvalitetom vode i upravljanjem vodama dolazi iz država članica koje nisu dovoljno zastupljene u javnom savjetovanju na razini EU-a koje je pokrenuto u lipnju 2014. te ističe da su zbog toga moguće nedosljednosti između rezultata javnog savjetovanja i stanja opisanog u predstavkama;

8. nada se da će Komisija i potpredsjednik zadužen za održivost pokazati jasnu političku predanost kako bi zajamčili poduzimanje odgovarajućih mjera kao odgovor na pitanja u vezi s kojima je europska građanska inicijativa izrazila zabrinutost;

9. ponavlja da se njegov Odbor za predstavke zalaže kako bi svim podnositeljima predstavki omogućio da izraze svoje mišljenje o problemima u vezi s temeljnim pravima te podsjeća da su podnositelji predstavke europske građanske inicijative Right2Water izrazili suglasnost s proglašavanjem prava na vodu ljudskim pravom zajamčenim na razini EU-a;

10. poziva Komisiju da u skladu s osnovnim ciljem europske građanske inicijative Right2Water iznese zakonodavne prijedloge i, ako je to potrebno, pokrene reviziju Okvirne direktive o vodama kako bi se priznao univerzalni pristup i ljudsko pravo na vodu te žali zbog toga što to do danas nije postignuto; smatra da će, ako Komisija to ne učini, europska građanska inicijativa izgubiti na vjerodostojnosti; nadalje, zalaže se za priznavanje univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće u Povelji Europske unije o temeljnim pravima;

11. smatra da će, ako Komisija zanemari uspješne europske građanske inicijative koje imaju podršku široke javnosti u okviru demokratskog mehanizma uspostavljenog Ugovorom iz Lisabona, EU kao takav izgubiti na vjerodostojnosti u očima građana;

12. poziva Komisiju da uvede mjere informiranja i edukacije na razini EU-a u svrhu promicanja kulture vode kao općeg dobra, mjere podizanja razine osviještenosti i promicanja savjesnijeg ponašanja pojedinaca (radi uštede vode), mjere u vezi sa svjesnom razradom politika u pogledu upravljanja prirodnim resursima te potporu javnom, participativnom i transparentnom upravljanju;

PE539.669v02-00 8/36 RR\1069026HR.doc

HR

13. smatra da je nužno oblikovati vodnu politiku koja će poticati na racionalnu potrošnju, recikliranje i ponovnu uporabu vodnih resursa, što su bitne teme za integrirano upravljanje; smatra da će se time omogućiti smanjenje troškova, doprinijeti očuvanju prirodnih resursa i zajamčiti dobro upravljanje okolišem;

14. poziva Komisiju da poduzima mjere radi odvraćanja od praksi prisvajanja vode i hidrauličkog frakturiranja te da se pobrine da budu podložne provedbi studija o utjecaju na okoliš;

Pravo na vodu i odvodnju

15. podsjeća da UN potvrđuje da ljudsko pravo na vodu i odvodnju svakome daje pravo na vodu za osobnu potrošnju i potrošnju u domaćinstvu koja je dobre kvalitete, sigurna, fizički dostupna, financijski pristupačna, dostatna i prihvatljiva; ističe da bi u skladu s preporukom UN-a maksimalni iznos za račun za vodu, kada se radi o plaćanju, trebao iznositi 3 % prihoda kućanstva;

16. podržava posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete te naglašava važnost truda koji je on, kao i njegova prethodnica, uložio u cilju priznavanja tog prava;

17. izražava žaljenje zbog činjenice da, prema Svjetskom programu za procjenu vodnih resursa (WWAP), više od milijun ljudi u 28 država članica EU-a još uvijek nema pristup opskrbi sigurnom i čistom vodom za piće i da gotovo 2 % stanovništva nema pristup odvodnji te stoga poziva Komisiju na hitno djelovanje;

18. poziva Komisiju da prepozna važnost ljudskog prava na vodu i odvodnju te vode kao javnog dobra i temeljne vrijednosti za sve građane EU-a, a ne robe; izražava zabrinutost zbog toga što je od 2008. zbog financijske i gospodarske krize i politike štednje koja je rezultirala još većim siromaštvom u Europi i povećanjem broja kućanstava s niskim prihodima sve više ljudi suočeno s problemima zbog plaćanja računa za vodu te zbog toga što financijska pristupačnost postaje sve veći problem; protivi se isključenjima iz vodovodne mreže i prisilnom prekidu opskrbe vodom kao kršenjima ljudskih prava te poziva države članice da hitno okončaju takve situacije koje su rezultat socio-ekonomskih čimbenika u kućanstvima s niskim prihodima; pozdravlja činjenicu da se u nekim državama koriste „banke vode” ili minimalne vodne kvote kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva pomoglo pri plaćanju računa i zajamčilo da voda bude neotuđiva sastavnica temeljnih prava;

19. poziva Komisiju da s obzirom na posljedice nedavne ekonomske krize surađuje s državama članicama te regionalnim i lokalnim tijelima na izradi studije o problemima siromaštva u pogledu pristupa vodi, uključujući i pitanja pristupa i financijske pristupačnosti; apelira na Komisiju da dodatno podupre i omogući neprofitnu suradnju među isporučiteljima vodnih usluga radi pružanja pomoći u manje razvijenim ruralnim područjima i pružanja potpore pristupu dobroj i kvalitetnoj vodi za sve građane u tim područjima;

20. poziva Komisiju da utvrdi u kojim je područjima nestašica vode postojeći ili potencijalni problem te da tim državama članicama, regijama i područjima, a posebice

RR\1069026HR.doc 9/36 PE539.669v02-00

HR

ruralnim područjima i zapostavljenim urbanim područjima, pomogne adekvatno riješiti taj problem;

21. ističe da je navodno neutralno stajalište Komisije u pogledu vlasništva nad vodom i upravljanja vodama u suprotnosti s programima privatizacije koje nekim državama članicama nameće Trojka;

22. prepoznaje da, kao što je navedeno u Okvirnoj direktivi o vodama, voda nije roba, nego javno dobro koje je neophodno za ljudski život i dostojanstvo te podsjeća Komisiju da Ugovor obvezuje EU da bude neutralan u pogledu nacionalnih odluka o sustavu vlasništva nad vodnim poduzećima te da stoga ni na koji način ne bi smjela promicati privatizaciju vodnih poduzeća u kontekstu gospodarskih programa prilagodbe ili drugih postupaka EU-a u okviru koordinacije gospodarske politike; budući da je riječ o uslugama od općeg interesa koje su stoga uglavnom u javnom interesu, poziva Komisiju da trajno isključi vodu, odvodnju i zbrinjavanje otpadnih voda iz propisa o unutarnjem tržištu i iz svakog trgovinskog sporazuma te da ih pruži po pristupačnim cijenama te poziva i Komisiju i države članice da se pobrinu za njihovo učinkovito, djelotvorno i transparentno tehničko, financijsko i administrativno upravljanje;

23. poziva države članice i Komisiju da preispitaju upravljanje politikom voda i da ga ponovno uspostave na osnovi aktivnog sudjelovanja, tj. transparentnog postupka donošenja odluka i otvorenosti prema građanima;

24. smatra da se, u pogledu reguliranja i kontrole, javno vlasništvo nad vodom treba štititi poticanjem javnih, transparentnih i participativnih modela upravljanja prema kojima bi se u samo određenim slučajevima neki upravljački zadaci u okviru javnog vlasništva mogli ustupiti privatnim subjektima pod strogo reguliranim uvjetima pri čemu treba jamčiti pravo na resurs i odgovarajuću odvodnju;

25. poziva Komisiju i države članice da se pobrinu za potpunu opskrbu vodom po pristupačnoj cijeni, visoke kvalitete i s pravednim radnim uvjetima kao i za to da bude podložna demokratskoj kontroli;

26. poziva države članice da podupru promicanje obrazovanja i kampanja za podizanje razine osviještenosti za građane kako bi sačuvale i očuvale vodne resurse i zajamčile veću uključenost građana;

27. poziva države članice da učine sve što je potrebno kako kod pristupa vodnim uslugama ne bi bilo diskriminacije i da zajamče pristup tim uslugama za sve, uključujući i marginalizirane skupine korisnika;

28. poziva Komisiju, Europsku investicijsku banku i države članice da pruže potporu onim općinama u EU-u kojima nedostaje potreban kapital za pristup tehničkoj podršci, dostupnim financijskim sredstvima EU-a i dugoročnim zajmovima po povoljnoj kamatnoj stopi, osobito radi održavanja i obnove vodne infrastrukture kako bi se najosjetljivijim skupinama stanovništva, uključujući siromašne i stanovnike najudaljenijih i zabačenih regija, pružila visokokvalitetna voda te usluge vodoopskrbe i odvodnje; ističe važnost otvorenog, demokratskog i participativnog upravljanja kako bi se zajamčilo da se u pogledu upravljanja vodnim resursima primjenjuju najekonomičnija rješenja u korist cijelog društva; poziva Komisiju i države članice da

PE539.669v02-00 10/36 RR\1069026HR.doc

HR

osiguraju potpunu transparentnost u pogledu korištenja i namjene financijskih sredstava proizišlih iz ciklusa upravljanja vodom;

29. prepoznaje da su usluge vodoopskrbe i odvodnje usluge od općeg interesa i da voda nije roba, nego opće dobro te da bi se stoga trebala pružati po pristupačnim cijenama pri čemu će se voditi računa o ljudskom pravu na osnovnu razinu kvalitete vode i predvidjeti primjena progresivnog sustava naplate troškova; poziva države članice da se pobrinu za pravedan, ravnopravan, transparentan i adekvatan sustav naplate troškova vodoopskrbe i odvodnje kako bi stanovništvo imalo zajamčen pristup visokokvalitetnim uslugama neovisno o primanjima;

30. napominje da se voda mora smatrati ekološko-socijalnom imovinom, a ne samo proizvodnim elementom;

31. podsjeća da je pristup vodi ključan za poljoprivredu kako bi se ostvarilo pravo na odgovarajuću prehranu;

32. poziva Komisiju da odlučno podrži napore koje države članice ulažu u razvoj i nadogradnju infrastrukture kojom se omogućuje pristup sustavima navodnjavanja, odvodnje i opskrbe vodom za piće;

33. smatra da Direktiva o vodi za ljudsku potrošnju uvelike doprinosi dostupnosti visokokvalitetne vode za piće diljem EU-a i poziva Komisiju i države članice da odlučno djeluju kako bi se ostvarile prednosti za zdravlje i okoliš koje proizlaze iz poticanja potrošnje vode iz vodovoda;

34. podsjeća države članice na njihovu odgovornost za provedbu prava EU-a; poziva ih na cjelovitu provedbu Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i ostalog zakonodavstva s tim u vezi; podsjeća ih da odrede svoje prioritete u pogledu potrošnje i da potpuno iskoriste mogućnosti financijske potpore EU-a u vodnom sektoru u okviru novog financijskog programskog razdoblja (2014. – 2020.), posebno preko prioritetnog ulaganja ciljano usmjerenog na upravljanje vodama;

35. podsjeća na zaključke tematskog izvješća o uključivanju ciljeva vodne politike EU-a u zajedničku poljoprivrednu politiku koje je izradio Europski revizorski sud i u kojima stoji da „instrumenti koji se trenutno koriste u ZPP-u za rješavanje pitanja u vezi s vodama dosad nisu uspjeli ostvariti dovoljan napredak u smjeru ambiciozno postavljenih ciljnih vrijednosti u pogledu voda”; smatra da je za poboljšanje kvalitete vode u Europi od presudne važnosti bolje uključivanje vodne politike u druge politike kao što je poljoprivredna politika;

36. ističe važnost potpune i učinkovite provedbe Okvirne direktive o vodama, Direktive o zaštiti podzemnih voda, Direktive o vodi za ljudsku potrošnju i Direktive o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda te smatra da je od ključne važnosti poboljšati koordinaciju njihove provedbe s provedbom direktiva o morskom okolišu, biološkoj raznolikosti i zaštiti od poplava; izražava bojazan da instrumenti sektorske politike Unije ne doprinose u dovoljnoj mjeri postizanju standarda kvalitete okoliša za prioritetne tvari i ostvarenju cilja postupnog isključivanja ispuštanja, emisija i rasipanja prioritetnih opasnih tvari u skladu s točkom (a) članka 4. stavka 1. i člankom 16. stavkom 6. Okvirne direktive o vodama; poziva Komisiju i države članice da vode

RR\1069026HR.doc 11/36 PE539.669v02-00

HR

računa o tome da upravljanje vodama mora biti ugrađeno kao zajednički čimbenik u zakonodavstvo na drugim područjima koja su bitna za nj kao što su energija, poljoprivreda, ribarstvo, turizam itd. kako bi se spriječilo zagađenje, na primjer, iz nezakonitih i nereguliranih odlagališta opasnog otpada ili istraživanja i iskorištavanja nafte; podsjeća da višestruka sukladnost u okviru zajedničke poljoprivredne politike zahtijeva propisane obveze pri upravljanju na temelju postojećeg zakonodavstva EU-a koje se odnosi na poljoprivrednike i pravila za dobre poljoprivredne i okolišne uvjete, uključujući i ona koja se odnose na vodu; podsjeća da poljoprivrednici moraju poštovati ta pravila kako bi im se u cijelosti isplatila sredstva u okviru zajedničke poljoprivredne politike;

37. poziva države članice da:

– učine obveznim za isporučitelje vodnih usluga da na računima za vodu navedu fizikalno-kemijska svojstva vode

– izrade urbanističke planove u skladu s dostupnošću vodnih resursa

– povećaju kontrole i praćenje zagađivača i poduzmu hitne mjere usmjerene na uklanjanje i saniranje toksičnih tvari

– poduzmu mjere za smanjenje znatnih količina vode koja se gubi zbog propuštanja cijevi u Europi i obnavljanje neodgovarajućih vodoopskrbnih mreža;

38. smatra da je nužno uspostaviti poredak s prioritetima ili hijerarhiju za održivu potrošnju vode; poziva Komisiju da sastavi analizu i prijedloge, po potrebi;

39. ističe da su se sve države članice svojom potporom deklaraciji UN-a založile za ljudsko pravo na vodu i da većina građana i isporučitelja usluga u EU-u podupire to pravo;

40. naglašava da podršku europskoj građanskoj inicijativi Right2Water i njezinim ciljevima dodatno pokazuje velik broj građana u državama kao što su Njemačka, Austrija, Belgija, Slovačka, Slovenija, Grčka, Finska, Španjolska, Luksemburg, Italija i Irska koji javno progovaraju o problemu vode, njezinom vlasništvu i opskrbi;

41. napominje da je od 1988. njegov Odbor za predstavke zaprimio velik broj predstavki građana EU-a u mnogim državama članicama u kojima se izražava njihova zabrinutost u pogledu kvalitete vode i vodoopskrbe te upravljanja otpadnim vodama; skreće pozornost na niz problema na koje se podnositelji predstavke žale – kao što su odlagališta otpada, neuspješnost tijela vlasti da učinkovito provode kontrolu kvalitete vode te nepravilne ili nezakonite poljoprivredne i industrijske prakse – koji su uzrok loše kvalitete vode te na taj način utječu na okoliš i na zdravlje ljudi i životinja; smatra da te predstavke predstavljaju stvaran interes građana u pogledu temeljite provedbe i daljnjeg razvoja održivog zakonodavstva EU-a o vodi;

42. apelira na Komisiju da ozbiljno shvati zabrinutost i upozorenja koje građani u takvim predstavkama izražavaju i da poduzme mjere kako bi ih riješila, posebno s obzirom na to da se problem smanjenja vodnih resursa do kojeg dolazi zbog prekomjerne potrošnje i klimatskih promjena treba hitno rješavati dok još uvijek ima dovoljno vremena da se spriječi zagađenje i loše upravljanje; izražava zabrinutost zbog broja postupaka zbog

PE539.669v02-00 12/36 RR\1069026HR.doc

HR

povrede u pogledu kvalitete vode i upravljanja vodama;

43. poziva države članice da hitno dovrše svoje planove upravljanja riječnim slivovima što je ključan element provedbe Okvirne direktive o vodama, te da ih ispravno provedu uz potpuno poštovanje najvažnijih ekoloških kriterija; skreće pozornost na činjenicu da su pojedine države članice sve češće izložene razornim poplavama koje imaju ozbiljan negativni utjecaj na lokalno stanovništvo; ističe da se planovima upravljanja riječnim slivovima iz Okvirne direktive o vodama i planovima upravljanja poplavnim rizicima iz Direktive o poplavama otvara velika mogućnost iskorištavanja sinergija između tih instrumenata čime se doprinosi osiguravanju dovoljnih količina čiste vode i smanjenju rizika od poplava; podsjeća, nadalje, da bi svaka država članica trebala imati središnju mrežnu stranicu na kojoj bi pružala informacije o provedbi Okvirne direktive o vodama i tako omogućila pregled informacija o kvalitete vode i upravljanju vodama;

Vodne usluge i unutarnje tržište

44. napominje da je u državama diljem EU-a, kao što su Španjolska, Portugal, Grčka, Irska, Njemačka i Italija, mogući ili stvaran gubitak javnog vlasništva nad vodnim uslugama postao veliki problem za građane; podsjeća na to da se odabir metode upravljanja vodama temelji na načelu supsidijarnosti kao što je utvrđeno člankom 14. Ugovora o funkcioniranju Europske unije i Protokolu (br. 26) o uslugama općeg interesa, u kojem je naglašena posebna važnost javnih usluga za socijalnu i teritorijalnu koheziju u Uniji; podsjeća na to da poduzeća koja se bave vodoopskrbom i odvodnjom vrše usluge općeg interesa i glavna im je obveza zajamčiti da svi građani imaju visokokvalitetnu vodu po društveno prihvatljivim cijenama te svesti na minimum negativne ekološke učinke otpadnih voda;

45. ističe da bi, u skladu s načelom supsidijarnosti, Komisija trebala ostati neutralna u pogledu odluka država članica povezanih s vlasništvom nad vodnim uslugama i ne bi trebala promicati privatizaciju vodnih usluga ni zakonodavstvom ni na bilo koji drugi način;

46. primjećuje rastući trend da se vodne usluge vrate u nadležnost općina u nekoliko država članica, među ostalima u Francuskoj i Njemačkoj; podsjeća na to da bi se mogućnost vraćanja vodnih usluga općinama trebala bez ograničenja jamčiti i u budućnosti te da može biti pod lokalnom upravom ako tako odluči nadležno javno tijelo; podsjeća na to da je voda osnovno ljudsko pravo te da mora biti svima dostupna i pristupačna; naglašava da države članice imaju dužnost osigurati pristup vodi za sve bez obzira na to tko je isporučitelj usluge i pritom osigurati da isporučitelji usluga omogućuju sigurnu vodu za piće i poboljšanu odvodnju;

47. ističe da je zbog posebne naravi usluga vodoopskrbe i odvodnje, kao što su proizvodnja, distribucija i pročišćavanje, nužno da ih se isključi iz svih trgovinskih sporazuma o kojima EU trenutačno pregovara ili koje razmatra; potiče Komisiju da odobri pravno obvezujuće isključenje usluga vodoopskrbe, odvodnje i zbrinjavanja otpadnih voda iz tekućih pregovora o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP) i o Sporazumu o trgovini uslugama; ističe da bi svi budući sporazumi o trgovini i ulaganjima trebali sadržavati klauzulu o istinskom pristupu vodi za piće za osobe iz treće zemlje na koju se odnosi sporazum u skladu s dugotrajnom predanošću Unije

RR\1069026HR.doc 13/36 PE539.669v02-00

HR

održivom razvoju i ljudskim pravima, te da istinski pristup vodi za piće za osobe iz treće zemlje na koju se odnosi sporazum mora biti preduvjet za sve buduće sporazume o slobodnoj trgovini;

48. podsjeća na znatan broj predstavki kojima se izražava protivljenje uključivanju osnovnih javnih usluga kao što su vodoopskrba i odvodnja u pregovore o transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva Komisiju da poveća odgovornost isporučitelja vodnih usluga;

49. poziva Komisiju da bude posrednik u promicanju suradnje među isporučiteljima vodnih usluga razmjenom najboljih praksi i inicijativa u području propisa i u drugim područjima, zajedničkim učenjem i zajedničkim iskustvima te podržavanjem dobrovoljnih postupaka usporedne analize; pozdravlja poziv sadržan u Komunikaciji Komisije za povećanu transparentnost u vodnom sektoru i priznaje napor koji je dosad uložen, ali pritom primjećuje da bi postupci usporedne analize trebali biti dobrovoljni s obzirom na velike razlike među vodnim uslugama te s obzirom na regionalne i lokalne specifičnosti diljem Europe; nadalje napominje da se svaki takav postupak koji sadrži samo financijske pokazatelje ne može smatrati mjerom transparentnosti i da treba obuhvatiti i druge kriterije koji su ključni za građane, kao što su kvaliteta vode, mjere za ublažavanje problema pristupačnosti, informacije o razmjeru stanovništva koje ima pristup odgovarajućoj opskrbi vode i razini javnog sudjelovanja u upravljanju vodom, na način koji je razumljiv i građanima i regulatornim tijelima;

50. ističe važnost nadležnih nacionalnih regulatornih tijela u jamčenju pravednog i otvorenog tržišnog natjecanja među isporučiteljima usluga, omogućavanju brže provedbe inovativnih rješenja i tehničkog napretka, promicanju učinkovitosti i kvalitete vodnih usluga te jamčenju zaštite interesa potrošača; poziva Komisiju da podupre inicijative za regulatornu suradnju u EU-u radi ubrzanja postupka usporedne analize, ostvarivanja zajedničkog učenja i razmjene najboljih regulatornih praksi;

51. smatra da bi trebalo procijeniti europske projekte i programe povezane s vodom i odvodnjom s gledišta ljudskih prava kako bi se razvile odgovarajuće politike, smjernice i prakse, poziva Komisiju da uspostavi sustav usporednih analiza (za kvalitetu vode, cjenovnu pristupačnost, održivost, pokrivenost itd.) kako bi se poboljšala kvaliteta usluga javne vodoopskrbe i odvodnje u cijelom EU-u te da se tako osnaže građani;

52. podsjeća na to da koncesije za usluge vodoopskrbe i odvodnje podliježu načelima iz Ugovora te se moraju stoga dodjeljivati u skladu s načelima transparentnosti, jednakog postupanja i nediskriminacije;

53. ističe da proizvodnja, distribucija i pročišćavanje u sektoru usluga vodoopskrbe i odvodnje moraju biti isključene iz Direktive o koncesijama i u svim budućim revizijama te Direktive;

54. podsjeća na snažno protivljenje civilnog društva u pogledu Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu u vezi s mnogim pitanjima, uključujući ona o uslugama od općeg gospodarskog interesa kao što su usluge distribucije vode i vodoopskrbe te upravljanje otpadnim vodama; podsjeća na to da su institucije EU-a naposljetku morale uključiti te sektore u usluge koje se ne mogu liberalizirati;

PE539.669v02-00 14/36 RR\1069026HR.doc

HR

55. ističe važnost javno-javnih partnerstava u razmjeni najboljih praksi na temelju neprofitne suradnje između isporučitelja vodnih usluga te pozdravlja činjenicu da je Komisija u Komunikaciji prvi put prepoznala važnost javno-javnih partnerstava;

56. pozdravlja uspješne napore nekih općina da povećaju javno sudjelovanje u poboljšanju isporuke vodnih usluga i zaštitu vodnih resursa te podsjeća na to da lokalne institucije imaju važnu ulogu u postupku donošenja odluka u pogledu upravljanja vodama;

57. poziva Odbor regija da se više uključi u tu europsku građansku inicijativu kako bi potaknuo regionalna tijela na veću uključenost u taj problem;

58. podsjeća na obvezu jamčenja pristupa pravosuđu i informacijama o pitanjima u vezi s okolišem te sudjelovanja javnosti u postupku donošenja odluka u skladu s Aarhuškom konvencijom; poziva stoga Komisiju, države članice i njihova regionalna i lokalna tijela da poštuju načela i prava iz Aarhuške konvencije; podsjeća na to da je svijest građana o vlastitim pravima ključna za postizanje što je moguće većeg stupnja uključenosti u postupak donošenja odluka; potiče stoga Komisiju da proaktivno osmisli kampanju za informiranje građana EU-a o postignućima Aarhuške Konvencije u području transparentnosti i o učinkovitim sredstvima koja su im već na raspolaganju te da ispuni zahtjeve iz odredbi koje se odnose na institucije EU-a; poziva Komisiju da izradi kriterije transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja kako bi se na taj način poboljšala učinkovitost, održivost i isplativost vodnih usluga,

59. potiče države članice te regionalna i lokalna tijela da porade na postizanju istinskog socijalnog ugovora za vodu, s ciljem jamčenja dostupnosti, stabilnosti i sigurnog upravljanja resursima, posebno provedbom politika kao što su uspostava fondova za solidarnost u vezi s vodom i drugi mehanizmi za društveno djelovanje u cilju pružanja potpore osobama koje si ne mogu priuštiti pristup uslugama vodoopskrbe i odvodnje kako bi se ispunili zahtjevi u pogledu sigurnosti opskrbe i kako se ne bi ugrozilo ljudsko pravo na vodu; potiče sve države članice da uvedu mehanizme za društveno djelovanje poput onih koji već postoje u nekim državama EU-a radi zaštite isporuke vode za piće građanima koji se nalaze u istinski teškim životnim uvjetima;

60. poziva Komisiju da organizira razmjenu iskustava među državama članicama u vezi sa socijalnim aspektima vodne politike;

61. osuđuje činjenicu da se odbijanje isporuke usluga vodoopskrbe i odvodnje zajednicama koje su u nepovoljnom položaju u nekim državama članicama upotrebljava kao prisilna mjera; ponavlja da u nekim državama članicama zatvaranje javnih bunara koje provode vlasti otežava pristup vodi za najugroženije skupine;

62. napominje da bi države članice posebnu pozornost trebale posvetiti potrebama ugroženih skupina u društvu i zajamčiti da osobe kojima je potrebna pomoć imaju pristup pristupačnoj kvalitetnoj vodi;

63. poziva svaku državu članicu da imenuje pučkog pravobranitelja za područje vodnih usluga kako bi zajamčile da nezavisno tijelo može obraditi pitanja povezana s vodom, kao što su žalbe i prijedlozi o kvaliteti vodnih usluga i pristupu njima;

64. potiče vodna poduzeća da ponovno ulože ekonomske prihode proizašle iz ciklusa

RR\1069026HR.doc 15/36 PE539.669v02-00

HR

upravljanja vodama u održavanje i poboljšanje vodnih usluga te u zaštitu vodnih resursa; podsjeća na to da načelo povrata troškova vodnih usluga uključuje troškove za okoliš i troškove u pogledu resursa i da se pritom poštuju i načela pravednosti, transparentnosti i ljudsko pravo na vodu, ali i obveze država članica da svoje obveze povrata troškova provedu na najbolji mogući način sve dok to ne ugrožava svrhe i postizanje ciljeva Okvirne direktive o vodama; preporučuje ukidanje praksi u skladu s kojima se ekonomski resursi preusmjeravaju iz vodnog sektora i upotrebljavaju za financiranje drugih politika, među ostalim i kada računi za vodu sadrže naknade za koncesiju koje nisu namijenjene za vodnu infrastrukturu; podsjeća na zabrinjavajuće stanje u kojem se nalazi infrastruktura u nekim državama članicama gdje se voda troši zbog propuštanja iz neodgovarajućih i zastarjelih distribucijskih mreža te potiče države članice da povećaju ulaganje za poboljšanje infrastrukture i drugih vodnih usluga kao temelja za jamčenje ljudskog prava na vodu u budućnosti;

65. poziva Komisiju da sastavi obvezujuće zakonodavstvo kako bi zajamčila da nadležna tijela građanima na koje se to odnosi omogućuju uvid u sve informacije o kvaliteti vode i upravljanju vodama u lako dostupnom i razumljivom obliku te da su građani u potpunosti i pravovremeno obaviješteni o svim projektima upravljanja vodama i da se s njima savjetuje o tim projektima; osim toga napominje da je u sklopu javnog savjetovanja u organizaciji Komisije 80 % sudionika izjavilo da smatra nužnim povećanje transparentnosti praćenja kvalitete vode;

66. poziva Komisiju da pažljivo nadzire iskorištavanje izravnih i neizravnih financijskih sredstava EU-a za projekte upravljanja vodama i da se pobrine za to da se tim sredstvima financiraju samo projekti kojima su sredstva namijenjena, imajući na umu da je dostupnost vode ključna za smanjivanje nejednakosti među građanima EU-a i jačanje gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u; poziva Revizorski sud da s tim u vezi provjeri jesu li kriteriji učinkovitosti i održivosti u potpunosti ispunjeni;

67. poziva Komisiju da uzme u obzir trenutačni manjak investiranja u uravnoteženo upravljanje vodama, imajući na umu da je voda jedno od zajedničkih dobara građana EU-a;

68. stoga poziva na veću transparentnost među isporučiteljima vodnih usluga, posebno preko razvoja kodeksa privatnog i javnog upravljanja za vodna poduzeća u EU-u; smatra da bi se taj kodeks trebao temeljiti na načelu učinkovitosti te bi uvijek trebao biti podložan odredbama o okolišu, gospodarstvu, infrastrukturi i javnom sudjelovanju iz Okvirne direktive o vodama; također poziva na uspostavljanje položaja nacionalnog regulatora;

69. poziva Komisiju da poštuje načelo supsidijarnosti te ovlasti i nadležnosti u vezi s vodom, imajući u vidu i razne razine vlasti i lokalne udruge za vodu koje upravljaju vodnim uslugama (izvorima i njihovim održavanjem);

70. žali što Direktiva o pročišćavanju komunalnih otpadnih voda još nije u potpunosti provedena u državama članicama; poziva na to da se financijska sredstva Unije prioritetno dodijele područjima u kojima se ne poštuje zakonodavstvo EU-a o okolišu, uključujući pročišćavanje otpadnih voda; napominje da je stopa usklađenosti dokazano viša u slučajevima kada je ostvaren povrat troškova i primijenjeno načelo „onečišćivač plaća” te poziva Komisiju da procijeni prikladnost postojećih instrumenata za pružanje visoke razine zaštite i poboljšanje kvalitete okoliša;

PE539.669v02-00 16/36 RR\1069026HR.doc

HR

71. ističe da, u pogledu vode, uslužni sektor ima golemi potencijal za otvaranje radnih mjesta ekološkom integracijom i za poticanje inovacija prijenosom tehnologija između sektora te istraživanjem, razvojem i inovacijama primijenjenima na čitav vodni ciklus; stoga poziva da se obrati posebna pozornost na jačanje održive upotrebe vode kao obnovljive energije;

72. potiče Komisiju da pri svakoj reviziji Okvirne direktive o vodama zajamči da kvantitativna procjena problema u pogledu pristupačnosti vode postane obvezan dio izvješćivanja država članica o provedbi Okvirne direktive o vodama;

73. traži od Komisije da istraži mogućnost da Europska zaklada za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound) prati sva pitanja u pogledu pristupačnosti vode u 28 država članica i da izvještava o njima;

74. ističe da i s ekološkog aspekta i u pogledu okoliša kvalitetno upravljanje vodama postaje prioritet u nadolazećim desetljećima s obzirom na to da se njime ispunjavaju energetski i poljoprivredni zahtjevi te da ono odgovara gospodarskim i društvenim imperativima;

Internalizacija troškova zagađenja

75. podsjeća na to da preko računa za vodu troškove za pročišćavanje vode snose građani EU-a te ističe da je učinkovitije i financijski poželjnije donijeti politike koje djelotvorno kombiniraju i usklađuju ciljeve zaštite izvora vode i smanjenja troškova, kao što su pristupi „kontrole na izvoru”; podsjeća na to da je prema izvješću o stanju okoliša iz 2015. koje je sastavila Europska agencija za okoliš više od 40 % rijeka i obalnih voda izloženo raspršenom onečišćenju prouzročenom poljoprivredom dok je između 20 % i 25 % izloženo onečišćenju iz točkastih izvora kao što su industrijski pogoni, kanalizacijski sustavi i mreže za upravljanje otpadnim vodama; ističe važnost djelotvorne provedbe Okvirne direktive o vodama i Direktive o vodi za ljudsku potrošnju, bolje koordinacije u pogledu njihove provedbe, veće dosljednosti prilikom sastavljanja zakonodavstva i proaktivnijih mjera za očuvanje vodnih resursa i znatnog povećanja učinkovitosti potrošnje vode u svim sektorima (industrije, kućanstva, poljoprivreda, distribucijske mreže); podsjeća na to da je jamčenje održive zaštite prirodnih područja kao što su slatkovodni ekosustavi također ključno za razvoj i za osiguravanje zaliha vode za piće te se na taj način smanjuju troškovi za građane i isporučitelje usluga;

Vanjska politika i razvojna politika EU-a u vodnom sektoru

76. naglašava da bi razvojne politike EU-a u potpunosti trebale integrirati univerzalni pristup vodi i odvodnji promicanjem javno-javnih partnerstava koja se temelje na neprofitnim načelima i solidarnosti među isporučiteljima vodnih usluga i radnicima u različitim državama, i trebale bi se koristiti nizom instrumenata, od javno-javnih partnerstava za promicanje najboljih praksi razmjenom znanja do programa za razvoj i suradnju u tom sektoru; ponavlja da bi u razvojnim politikama država članica trebalo priznati dimenziju ljudskih prava u pogledu pristupa sigurnoj vodi za piće i odvodnji te da pristup temeljen na pravima zahtijeva potporu za zakonodavne okvire, financiranje i jačanje glasa civilnog društva radi ostvarivanja tih prava u praksi;

RR\1069026HR.doc 17/36 PE539.669v02-00

HR

77. ponovno potvrđuje da je pristup dovoljnoj količini vode za piće koja je dovoljne kvalitete osnovno ljudsko pravo te smatra da su nacionalne vlade dužne izvršiti tu obvezu;

78. u skladu s postojećim zakonodavstvom EU-a i zahtjevima koji su u njemu sadržani ističe važnost redovite procjene kvalitete, čistoće i sigurnosti vode i vodnih resursa u EU-u, ali i izvan njegovih granica;

79. ističe da bi se u dodjeli sredstava EU-a i u programiranju pomoći visoki prioritet trebao dati pomoći za isporuku sigurne vode za piće i usluga odvodnje; poziva Komisiju da zajamči dostatnu financijsku potporu aktivnostima razvoja kapaciteta u području voda, oslanjajući se na postojeće međunarodne platforme i inicijative i surađujući s njima;

80. ustraje u tome da bi se sektoru vodoopskrbe, odvodnje i higijene u zemljama u razvoju trebala dati prednost i u službenoj razvojnoj pomoći i u nacionalnim proračunima; podsjeća da je upravljanje vodom zajednička odgovornost; zagovara otvorenost prema drugačijim načinima pomoći, ali uz strogu primjenu načela razvojne djelotvornosti, dosljednu razvojnu politiku i nepokolebljivu predanost iskorjenjivanju siromaštva i postizanju što većeg razvojnog učinka; u tom pogledu podupire uključivanje lokalnih zajednica prilikom realizacije projekata u zemljama u razvoju te načelo javnog dobra;

81. ističe da, iako se napreduje prema ostvarenju milenijskog razvojnog cilja koji se odnosi na sigurnu vodu za piće, 748 milijuna ljudi u svijetu još nema pristup poboljšanoj opskrbi vode te se procjenjuje da najmanje 1,8 milijardi osoba pije vodu zagađenu fekalijama, dok su ciljevi u vezi s odvodnjom daleko od zacrtanih;

82. podsjeća na to da bez održivog upravljanja podzemnim vodama nema smanjenja siromaštva i zajedničkog blagostanja, s obzirom na to da bi podzemne vode mogle biti bolji izvor vode za piće milijunima siromašnih u gradovima i u selima;

83. poziva Komisiju da uz održivu poljoprivredu u Plan za promjenu uvrsti i vodu;

84. smatra da bi voda trebala biti u središtu priprema dvaju međunarodnih događanja u 2015. to jest, sastanka na vrhu o programu za razdoblje nakon 2015. i konferencije COP21 o klimatskim promjenama; u tom kontekstu čvrsto podupire uključenje ambicioznih i dalekosežnih ciljeva za vodu i odvodnju, kao što je cilj održivog razvoja br. 6 koji se odnosi na jamčenje dostupnosti vode i sanitarnih uvjeta svima te na održivo upravljanje njima do 2030. godine koji treba usvojiti u rujnu 2015.; ponavlja da je okončanje siromaštva programom za razdoblje nakon 2015. moguće samo ako zajamčimo da svi, svugdje imaju pristup čistoj vodi, osnovnim sanitarnim i higijenskim uvjetima; ističe da ostvarenje svih ciljeva održivog razvoja zahtijeva mobilizaciju puno više sredstava za razvoj nego što je trenutačno predviđeno, i iz razvijenih zemalja i iz zemalja u razvoju; poziva na uspostavu svjetskog nadzornog mehanizma kojim bi se pratio napredak u ostvarenju univerzalnog pristupa sigurnoj vodi za piće, održivom iskorištavanju i razvoju vodnih resursa i jačanju pravičnog, participativnog i odgovornog upravljanja vodama u svim zemljama; poziva Komisiju da zajamči djelotvornu upotrebu pomoći te da se ona u okviru razvojnog programa za razdoblje nakon 2015. bolje usmjeri u sektor vodoopskrbe, odvodnje i higijene;

85. ističe povećani rizik od nestašice vode zbog klimatskih promjena; potiče Komisiju i

PE539.669v02-00 18/36 RR\1069026HR.doc

HR

države članice da među teme konferencije COP21 uvrste strateško upravljanje vodnim resursima i dugoročne planove prilagodbe radi uključivanja klimatski otpornog pristupa vodi u budući globalni sporazum o klimi; naglašava da je vodna infrastruktura koja je otporna na klimatske promjene ključna za razvoj i smanjenje siromaštva; ponavlja da bi, bez stalnih napora za ublažavanje posljedica klimatskih promjena i boljeg upravljanja vodnim resursima, napredak prema ciljevima smanjenja siromaštva, milenijskim razvojnim ciljevima i održivom razvoju u svim svojim gospodarskim, socijalnim i ekološkim dimenzijama mogao biti ugrožen;

86. sa zabrinutošću primjećuje da nedostatak pristupa vodi i odvodnji u zemljama u razvoju može imati nerazmjeran učinak na žene i djevojčice, posebno one u školskoj dobi kod kojih se stope izostanka iz škola i napuštanja školovanja povezuju s nedostatkom čistih, sigurnih i pristupačnih sanitarnih usluga;

87. poziva da se dodjelom sredstava Unije i država članica odražavaju preporuke posebnog izvjestitelja UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, posebno u pogledu davanja prednosti malim infrastrukturama i dodjeli većih sredstava za upravljanje i održavanje, izgradnju kapaciteta i podizanje razine osviještenosti;

88. sa zabrinutošću primjećuje da prema posebnom izvjestitelju UN-a za ljudsko pravo na sigurnu vodu za piće i sanitarne uvjete, ljudi koji žive u siromašnim četvrtima uglavnom plaćaju više od onih koji žive u formalnim naseljima, a dobivaju neuređene usluge loše kvalitete; apelira na zemlje u razvoju da prilikom dodjele proračunskih sredstava prednost daju uslugama namijenjenim osobama koje su izolirane i u nepovoljnom položaju;

89. podsjeća na to da je Svjetska zdravstvena organizacija navela da je u početnom stanju, bez primjene najnovijih inovativnih tehnologija za pročišćavanje vode i postizanje uštede, optimalna dnevna količina vode po osobi od 100 do 200 litara, a kako bi se zajamčile osnovne potrebe i spriječili zdravstveni problemi dovoljno je između 50 i 100 litara; ističe da je, prema priznatim temeljnim ljudskim pravima, uspostava minimalnih kvota po osobi neophodna za zadovoljenje osnovnih potreba stanovništva za vodom;

90. ističe da bi pristup osnovnim vodoopskrbnim potrebama trebao biti neosporivo temeljno ljudsko pravo te da bi ga trebalo implicitno i eksplicitno podržati kroz međunarodno pravo, deklaracije i djelovanje država;

91. poziva vlade, međunarodne agencije za pomoć, nevladine organizacije i lokalne zajednice da djeluju kako bi zadovoljili osnovne vodoopskrbne potrebe svih osoba te kako bi zajamčili da je voda ljudsko pravo;

92. poziva države članice da u skladu sa smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije izrade politiku određivanja cijena kojom se poštuju prava ljudi na najmanju potrebnu količinu vode za život i suzbija rasipanje vode, čime se omogućuje primjena progresivnog sustava naplate troškova koji je razmjeran količini potrošene vode;

93. potiče na donošenje mjera za jamčenje racionalne potrošnje vode kako bi se spriječilo njezino rasipanje;

94. pohvaljuje neke isporučitelje vodnih usluga koji odvajaju postotak svojeg godišnjeg

RR\1069026HR.doc 19/36 PE539.669v02-00

HR

prometa za partnerstva za vodu u zemljama u razvoju te potiče države članice i EU na stvaranje pravnog okvira potrebnog za uspostavljanje takvih partnerstava;

95. poziva na učinkovito nadziranje projekata koji se provode preko vanjske pomoći; naglašava da je potrebno nadzirati strategije financiranja i proračune kako bi se zajamčilo da se namijenjenim sredstvima rješavaju postojeće razlike i nejednakosti u pristupu vodi i poštuju načela ljudskih prava u pogledu nediskriminacije, pristupa informacijama i sudjelovanja;

96. poziva Komisiju da obnovu zastarjelih vodnih mreža postavi kao prioritet u Planu ulaganja za Europu stavljanjem tih projekata na popis projekata Unije, poštujući pritom opće načelo da projekti koje financira EU ne smiju stvarati profit za korisnike tih sredstava nego im trebaju pomoći da postignu financijsku ravnotežu; ističe učinak poluge koji bi ti projekti imali na otvaranje neizmjestivih radnih mjesta, čime bi se pomoglo poticanju zelenog gospodarstva u Europi;

97. poziva Komisiju da promiče razmjenu znanja kako bi države članice mogle provesti preglede stanja mreža čime bi se omogućilo da se započne postupak obnove radi zaustavljanja rasipanja vode;

98. poziva na veću transparentnost radi potpunijeg informiranja potrošača o vodi i doprinošenja ekonomičnijem upravljanju vodnim resursima; u tu svrhu potiče Komisiju da nastavi rad s državama članicama u cilju razmjene nacionalnih iskustava u pogledu uspostave informacijskih sustava o vodama;

99. poziva Komisiju da prouči poželjnost širenja instrumenata financijske pomoći u sektoru međunarodne suradnje povezane s vodoopskrbom i odvodnjom na europsku razinu;

100. naglašava da učinkovito i pravično upravljanje vodnim resursima ovisi o sposobnosti lokalnih vlasti da isporuče usluge; stoga poziva EU na daljnju podršku boljem upravljanju vodom i jačanju vodne infrastrukture u zemljama u razvoju, odgovarajući pritom posebice na potrebe ugroženih ruralnih zajednica;

101. podržava Svjetsku platformu vodne solidarnosti koju je pokrenuo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) kako bi se u suradnji s lokalnim vlastima našla rješenja za izazove povezane s vodom; također pozdravlja inicijativu „1 % solidarnosti za vodu i sanitarne uvjete” i ostale inicijative građana i vlasti u nekim državama članicama koje su pokrenute radi pružanja potpore projektima u zemljama u razvoju sredstvima iz naknada za potrošnju; napominje da je nekoliko vodnih sustava primijenilo takve inicijative u praksi; ponovno poziva Komisiju da potakne rješenja temeljena na solidarnosti u ovom i drugim područjima, primjerice širenjem informacija te olakšavanjem uspostavljanja partnerstava i razmjene iskustava, što se može ostvariti preko potencijalnog partnerstva Komisije i država članica s tim da bi projekti koji bi se provodili temeljem te inicijative dobili dodatna sredstva EU-a; posebice ohrabruje promicanje javno-javnih partnerstava za vodoopskrbnu infrastrukturu u zemljama u razvoju, u skladu sa Savezom svjetskih partnerstava u vodoopskrbi kojim koordinira UN Habitat;

102. poziva Komisiju da ponovno pokrene „Instrument za vode” koji se pokazao učinkovitim u unaprjeđivanju pristupa vodnim uslugama u zemljama u razvoju promicanjem mjera

PE539.669v02-00 20/36 RR\1069026HR.doc

HR

za jačanje kapaciteta u lokalnim zajednicama;

103. pozdravlja činjenicu da diljem Europe postoji velika podrška UN-ovoj rezoluciji o priznavanju pristupa čistoj vodi i odvodnji kao ljudskom pravu;

°° °

104. nalaže svojem predsjedniku da ovu Rezoluciju proslijedi Vijeću i Komisiji.

RR\1069026HR.doc 21/36 PE539.669v02-00

HR

EXPLANATORY STATEMENT

From the 1st of April 2012, the European Citizens’ Initiative has been available as a new mechanism for participatory democracy. The European Commission had stated that they wanted citizens to play a more active role in the European political process and this unique instrument was designed as a means to allow citizens of the EU to directly influence and shape the European political agenda.

The ECI rules state that for an ECI to pass it needs at least one million signatures from at least 7 Member States. The ECI ‘Water and Sanitation are a Human Right! Water is a Public good, not a commodity!’ otherwise known as Right2Water passed with over 1.6 million verified signatures at the time of submission and has since gained almost 300 000 more. It managed to receive signatures from all Member States (13 of which passed the quota) making it the first successful European Citizen’s Initiative.

The ECI Right2water’s central objectives called for;

- EU institutions and Member States to be obliged to ensure that all inhabitants enjoy the right to water and sanitation

- Water supply and the management of water resources to not be subject to internal market rules and that water services be excluded from liberalisation

- The EU to increase its efforts to achieve universal access to water and sanitation

As a clear sign of the wide appeal and importance of the human right to water, ahead of the European elections in May 2014, four of the five candidates for Commission President came out in support of the Right2Water ECI, including the eventual successful candidate, Jean-Claude Juncker.

The European Commission released its official response to the first successful ECI in March 2014.

There are some positive statements within this Communication which should be welcomed, including that;

• water is not a commercial product,

• the recognition that the provision of water services is, in general, the responsibility of the local authorities who are closest to the citizens,

• and crucially that water and sanitation services were to be excluded from the Concessions Directive.

Nevertheless, overall, the Commission’s vague response was viewed as very disappointing by the Right2Water ECI organisers. It does not address the fundamental demand of the signatories to commit to legislation which would recognise the human right to water which is concerning not just for the human right to water but also for the integrity of the ECI mechanism itself.

PE539.669v02-00 22/36 RR\1069026HR.doc

HR

Further disappointments with the Commission’s response include:

• no guarantee from the Commission to exclude water and sanitation services from trade agreements such as TTIP

• no guarantee to prevent the further liberalisation of water and sanitation services

The Human Right to Water

The UN, in its general comment No 15, outlined the scope of the right to water and clarified what is meant by sufficient, safe, acceptable, physically accessible and affordable water for personal and domestic uses.

One of these key aspects, affordability, means that no individual or group should be denied access to safe drinking water because they cannot afford it. These criteria also underlines that cost recovery should not become a barrier to access safe drinking water and sanitation, notably by the poor. It has been further recommended that 3% of household income should be seen as a maximum for water payments where payments apply.

The World Health Organisation has recommended that between 50 and 100 litres of water per person per day are required to ensure that most basic needs are met and few health concerns arise. Whilst between 20-25 litres per person per day represent a minimum this figure raises health concerns as it is deemed insufficient to meet basic hygiene and water consumption requirements. Furthermore, the recommended 50-100 litre figure may also be insufficient for different groups of people such as; pregnant women, people living with HIV/AIDS or breastfeeding mothers.

Water Services and the Internal Market

Whilst the European Commission has stated that it must remain neutral on national decisions regarding the ownership of water it is, on the other hand, part of the Troika, which has sought privatisation of water services in programme countries.

Given the highly unique nature of water and the natural monopoly created by water provision and its necessity for human life and health, the European Commission must recognise the mass concern from European citizens on how it treats water and water services. Until now, the European Commission has largely favoured an approach based on competition and a market-based approach with a tendency towards the liberalisation of water and sanitation services instead of a rights-based approach which recognises the role of public services.

The mass mobilisation of EU citizens around the Right2Water campaign mirrors the movements in individual Member States. Countries such as Ireland, Greece, Italy, Germany and Spain have all seen water ownership and management become central issues of concern for citizens in recent years. At the same as this increasing awareness and mobilisation, Europe has experienced a growing trend towards remunicipalisation of water services usually after dissatisfaction and bad experience with private and liberalised models of water management. Although rare, the private model of water provision does not see lower prices, greater investment or adequate accountability. Increasing public opposition to this model has seen cities such as Berlin remunicipalise following the example of Paris and its public company Eau de Paris.

RR\1069026HR.doc 23/36 PE539.669v02-00

HR

Given the natural monopoly created by water provision, the overwhelming majority of water operators both in Europe and globally are public water operators which means that there is a vast pool of expertise and experience from which to draw upon. A growing number of public sector water companies have been engaged in ‘public-public partnerships’ (PUPs) - collaborative and inexpensive engagements between two or more public authorities which aim to improve capacity through sharing knowledge of best practice in the fields of; technical assistance, training and development of human resources, financing of water services, efficiency and improving public participation. It is encouraging that in its official response to the Right2Water ECI, the European Commission acknowledges PUPs for the first time.

PE539.669v02-00 24/36 RR\1069026HR.doc

HR

12.5.2015

MIŠLJENJE ODBORA ZA RAZVOJ

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o praćenju europske građanske inicijative „Right2Water” (Pravo na vodu)(2014/2239(INI))

Izvjestitelj za mišljenje: Cristian Dan Preda

PRIJEDLOZI

Odbor za razvoj poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

A. budući da je rezolucijom Opće skupštine UN-a 64/292 izrijekom potvrđeno ljudsko pravo na sigurnu i čistu vodu za piće te na sanitarne uvjete, te da se to pravo jasno navodi i u drugim međunarodnim instrumentima i sporazumima; budući da je pristup sigurnoj vodi za piće i sanitarnim uvjetima neraskidivo povezan s pravom na život, zdravlje i ljudsko dostojanstvo te s potrebom za primjeren životni standard;

B. budući da najmanje 748 milijuna ljudi nema redoviti pristup čistoj pitkoj vodi, a trećina svjetskog stanovništva nema ni osnovne sanitarne uvjete; budući da je time ugroženo pravo na zdravlje i da time dolazi do širenja bolesti koje prouzrokuju patnju i smrt, što predstavlja ozbiljnu prepreku razvoju; budući da zbog vodom prenosivih bolesti ili zbog neodgovarajuće vode te sanitarnih i higijenskih uvjeta dnevno umire oko 4000 djece; budući da zbog nedostupnosti pitke vode umire više djece nego zbog AIDS-a, malarije i boginja uzetih zajedno; budući da se ipak vidno smanjuje broj osoba pogođenih navedenim problemima te se taj pad može i mora ubrzati;

C. budući da postoji i sigurnosna dimenzija pristupa vodi zbog koje je potrebno poboljšati regionalnu suradnju;

D. budući da nedostupnost vode i sanitarnih uvjeta ima posljedice na ostvarivanje drugih ljudskih prava; budući da izazovi povezani s vodom nerazmjerno utječu na žene, s obzirom na to da su u mnogim zemljama u razvoju one tradicionalno odgovorne za nabavu vode za domaćinstvo; budući da žene i djevojčice najviše pate od nedostupnosti odgovarajućih i doličnih sanitarnih uvjeta zbog čega često imaju ograničen pristup školovanju i što ih čini izloženijima bolestima;

RR\1069026HR.doc 25/36 PE539.669v02-00

HR

E. budući da svake godine tri i pol milijuna ljudi umre od vodom prenosivih bolesti;

F. budući da je pristup vodi jedan od ključnih čimbenika za postizanje održivog razvoja; budući da je stavljanje naglaska na razvojnu pomoć usmjerenu na poboljšanje opskrbe pitkom vodom i sanitarnih uvjeta učinkovit način ostvarivanja temeljnih ciljeva iskorjenjivanja siromaštva, kao i promicanja društvene jednakosti, javnog zdravlja, sigurnosti hrane i gospodarskog rasta;

G. budući da je Fakultativni protokol uz Međunarodni pakt o gospodarskim, socijalnim i kulturnim pravima, koji je stupio na snagu 2013., stvorio mehanizam podnošenja pritužbi koji pojedincima ili skupinama omogućuje da, između ostalih prava, podnose službene pritužbe na kršenje ljudskog prava na vodu i sanitarne uvjete;

H. budući da se u zemljama u razvoju i rastućim gospodarstvima potražnja za vodom povećava u svim sektorima, posebno u energetskom i poljoprivrednom sektoru; budući da klimatske promjene, urbanizacija i demografske promjene mogu predstavljati ozbiljnu prijetnju dostupnosti vode u mnogim zemljama u razvoju te da se očekuje da će do 2025. otprilike dvije trećine stanovništva svijeta živjeti u zemljama u kojima vlada nestašica vode;

I. budući da je EU najveći donator u sektoru vodoopskrbe, sanitarnih uvjeta i higijene (WASH), odnosno da je 25% sredstava EU-a za humanitarnu pomoć u svijetu namijenjeno potpori razvojnih partnera u tom polju; budući da je, međutim, u tematskom izvješću Europskog revizorskog suda iz 2012. o razvojnoj pomoći EU-a za opskrbu vodom za piće i osnovne sanitarne uvjete u supsaharskim zemljama istaknuto da treba poboljšati učinkovitost pomoći i održivost projekata koje podupire EU;

J. budući da je Parlamentarna skupština Vijeća Europe izjavila da „pristup vodi mora biti prepoznat kao temeljno ljudsko pravo s obzirom na to da je voda nužna za život na Zemlji te resurs koji čovječanstvo mora dijeliti”.

K. budući da je Okvirnom direktivom EU-a o vodama priznato da „voda nije kao drugi komercijalni proizvodi, već s njom treba postupati kao s naslijeđem koje treba čuvati i zaštititi”;

L. budući da je privatizacija osnovnih komunalnih usluga u supsaharskoj Africi 1990-ih spriječila, između ostaloga, ostvarenje milenijskih razvojnih ciljeva u pogledu vode i sanitarnih uvjeta, s obzirom na to da je usredotočenost ulagača na povrat troškova, između ostaloga, povećala nejednakosti u pružanju takvih usluga na račun kućanstava s niskim prihodima; budući da je, s obzirom na neuspjelu privatizaciju voda, prijenos usluga povezanih s vodom iz privatnih poduzeća lokalnim vlastima rastući trend u vodnom sektoru diljem svijeta;

M. budući da će EU i države članice ispuniti svoje obveze i uzeti u obzir ciljeve koje su odobrile u kontekstu Ujedinjenih naroda i drugih nadležnih međunarodnih organizacija;

N. budući da je pristup vodi ključan za život, zdravlje, prehranu, dobrobit i razvoj te da se stoga voda ne može smatrati tek robom;

1. pozdravlja odlučnost Komisije da zajamči da pristup čistoj vodi za piće i sigurnim

PE539.669v02-00 26/36 RR\1069026HR.doc

HR

sanitarnim uvjetima, kao jedna dimenzija ljudskih prava, i dalje zauzima središnje mjesto u njezinoj razvojnoj politici1; ističe važnost instrumenta europske građanske inicijative te se nada da će on s vremenom postati još učinkovitiji i, još važnije, dovesti do zakonodavstva;

2. naglašava da je ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete tijesno povezano s nekima od ključnih svjetskih izazova, poput zdravlja, energije, hrane, zapošljavanja, rodne jednakosti i ekološke održivosti; snažno podupire da se u svjetski razvojni okvir za razdoblje nakon 2015. godine uvrsti predloženi održivi razvojni cilj br. 6 o jamčenju dostupnosti vode i sanitarnih uvjeta svima te o održivom upravljanju njima do 2030. godine, što uključuje i postizanje općeg i ravnopravnog pristupa sigurnoj i pristupačnoj vodi za piće; naglašava da ostvarenje svih održivih razvojnih ciljeva zahtijeva da razvijene zemlje, ali i one u razvoju, mobiliziraju više sredstava za razvoj nego što je trenutačno dostupno, a ta sredstva trebaju uključivati i ona iz novih izvora te inovativnih financijskih instrumenata; poziva EU i države članice da se pobrinu da pristup vodi za piće i sanitarnim uvjetima bude prioritetna tema na predstojećoj Konferenciji UN-a o klimatskim promjenama (COP21);

3. podsjeća da je pristup vodi ključan za poljoprivredu kako bi se ostvarilo pravo na odgovarajuću prehranu;

4. naglašava da bi pristup osnovnim vodoopskrbnim potrebama trebao biti temeljno ljudsko pravo koje nije predmet rasprave te da bi ga trebalo eksplicitno i implicitno podržati kroz međunarodno pravo, deklaracije i djelovanje država;

5. poziva vlade, međunarodne agencije za pomoć, nevladine organizacije i lokalne zajednice da kao cilj postave zadovoljavanje osnovnih vodoopskrbnih potreba svih ljudi te kako bi zajamčili da je voda ljudsko pravo;

6. poziva da se „ljudsko pravo na vodu” doda na popis općih, temeljnih ljudskih prava, te da ono uključuje pravo na dovoljnu količinu vode odgovarajuće kvalitete kako bi se zadovoljilo izričito pravo na život i šira prava na zdravlje i blagostanje;

7. ustraje u tome da bi se sektoru vode, sanitarnih uvjeta i higijene (WASH) u zemljama u razvoju trebala dati prednost i u službenoj razvojnoj pomoći i u nacionalnim proračunima; podsjeća da je upravljanje vodom zajednička odgovornost; zagovara otvorenost prema drugačijim načinima pomoći, ali uz strogu primjenu načela razvojne učinkovitosti, dosljedne razvojne politike i nepokolebljivu predanost iskorjenjivanju siromaštva i postizanju što većeg razvojnog učinka; podupire u tom pogledu uključivanje lokalnih zajednica prilikom realizacije projekata u zemljama u razvoju te načelo zajedničkog vlasništva;

8. podsjeća da bez održivog upravljanja podzemnim vodama nema smanjenja siromaštva i zajedničkog blagostanja, s obzirom na to da bi podzemne vode mogle biti poboljšani izvor vode za piće milijunima siromašnih u gradovima i u selima;

9. poziva na učinkovit nadzor projekata vanjske pomoći; naglašava da je potrebno nadzirati

1 Komunikacija Komisije o europskoj građanskoj inicijativi „Voda i sanitarni uvjeti su ljudsko pravo!” Voda je javno dobro, a ne roba!” (COM(2014)0177), str. 10.

RR\1069026HR.doc 27/36 PE539.669v02-00

HR

strategije financiranja i proračune kako bi se zajamčilo da se namijenjenim sredstvima rješavaju postojeće razlike i nejednakosti u pristupu vodi i poštuju načela ljudskih prava u pogledu nediskriminacije, pristupa informacijama i prava na sudjelovanje;

10. poziva EU da svoju razvojnu pomoć usmjeri na izgradnju, funkcioniranje i održavanje male infrastrukture, jačanje kapaciteta i podizanje razine svijesti;

11. primjećuje sa zabrinutošću da, prema UN-ovu posebnom izvjestitelju za ljudsko pravo na čistu pitku vodu i sanitarne uvjete, ljudi koji žive u siromašnim četvrtima uglavnom trebaju platiti više da bi dobili neuređene usluge loše kvalitete od onih koji žive u službenim naseljima; apelira na zemlje u razvoju da prilikom dodjele proračunskih sredstava prednost daju uslugama namijenjenim osobama koje su izolirane i u nepovoljnom položaju;

12. naglašava da učinkovito i pravično upravljanje vodnim resursima zavisi od sposobnosti lokalnih vlasti da pružaju usluge; poziva stoga EU na daljnju podršku jačanju vodne infrastrukture i upravljanju njome u zemljama u razvoju, posebice kada se njome rješavaju potrebe ranjivih ruralnih zajednica;

13. poziva Komisiju i države članice da usvoje politiku kojom će se ostvariti ljudsko pravo na vodu i sanitarne uvjete, kako ga priznaju Ujedinjeni narodi, te kojom će se promicati vodoopskrba i sanitarni sustavi kao svima dostupne, ključne javne usluge;

14. podržava Svjetsku platformu vodne solidarnosti koju je pokrenuo Program Ujedinjenih naroda za razvoj (UNDP) kako bi se u suradnji s lokalnim vlastima našla rješenja za izazove koje predstavlja opskrba vodom; također pozdravlja inicijativu „1 % solidarnosti za vodu i sanitarne uvjete” i ostale inicijative građana i vlasti u nekim državama članicama koje su pokrenute radi pružanja potpore projektima u zemljama u razvoju sredstvima iz naknada za potrošnju; napominje da je nekoliko vodoopskrba primijenilo takve inicijative u praksi; ponovno poziva Komisiju da potakne rješenja temeljena na solidarnosti u ovom i ostalim područjima, primjerice širenjem informacija te olakšavanjem uspostavljanja partnerstava i razmjene iskustava, što se može ostvariti preko potencijalnog partnerstva Komisije i država članica s tim da bi projekti koji bi se provodili temeljem te inicijative dobili dodatna sredstva EU-a; posebice ohrabruje promicanje javno-javnih partnerstava za vodoopskrbnu infrastrukturu u zemljama u razvoju, u skladu sa Savezom svjetskih partnerstava u vodoopskrbi koji koordinira UN Habitat;

15. poziva Komisiju da zajamči učinkovito korištenje pomoći te da se ona kroz razvojni program za razdoblje nakon 2015. usmjeri u sektor WASH; poziva na stvaranje svjetskog nadzornog mehanizma kojim bi se pratio napredak u postizanju općeg pristupa sigurnoj vodi za piće, održivom korištenju i razvoju vodnih resursa i jačanju pravičnog, participativnog i odgovornog upravljanja vodom u svim zemljama;

16. potiče javni sektor i vodoopskrbna poduzeća koja su dijelom u državnom vlasništvu a djeluju u zemljama u razvoju da cjelokupnu dobit ostvarenu od ciklusa upravljanja vodom reinvestiraju u održavanje i poboljšanje vodoopskrbnih usluga i zaštitu vodnih resursa; poziva EU i države članice da u tom smislu potaknu razmjenu najboljih praksi u područjima upravljanja vodom te obrade i zaštite vode između europskih poduzeća i poduzeća koja djeluju u zemljama u razvoju;

PE539.669v02-00 28/36 RR\1069026HR.doc

HR

17. poziva Komisiju da ponovno pokrene „Instrument za vode” koji se pokazao učinkovitim u unaprjeđivanju pristupa uslugama povezanim s vodom u zemljama u razvoju promicanjem mjera za jačanje kapaciteta u lokalnim zajednicama;

18. ponovno potvrđuje da je pristup pitkoj vodi u dovoljnoj količini i dovoljne kvalitete osnovno ljudsko pravo te smatra da su nacionalne vlade dužne provoditi tu obvezu;

19. naglašava da je potrebno lokalnim javnim vlastima pružiti potporu za napore koje ulažu kako bi se uspostavio inovativan, participativan, demokratski sustav upravljanja javnim vodama koji je učinkovit, transparentan i reguliran te koji je u skladu s ciljevima održivog razvoja;

20. naglašava da na opskrbu vodom treba u načelu gledati kao na javnu uslugu i stoga je organizirati tako da se zajamči da bude pristupačna svima.

RR\1069026HR.doc 29/36 PE539.669v02-00

HR

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja 6.5.2015

Rezultat konačnog glasovanja +:–:0:

2500

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Louis Aliot, Beatriz Becerra Basterrechea, Nirj Deva, Charles Goerens, Enrique Guerrero Salom, Heidi Hautala, Maria Heubuch, Teresa Jiménez-Becerril Barrio, Stelios Kouloglou, Arne Lietz, Norbert Neuser, Maurice Ponga, Cristian Dan Preda, Lola Sánchez Caldentey, György Schöpflin, Pedro Silva Pereira, Davor Ivo Stier, Paavo Väyrynen, Bogdan Brunon Wenta, Anna Záborská

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Patrizia Toia, Joachim Zeller

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Daniela Aiuto, Tiziana Beghin, Julie Ward

PE539.669v02-00 30/36 RR\1069026HR.doc

HR

13.5.2015

MIŠLJENJE ODBORA ZA PREDSTAVKE

upućeno Odboru za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane

o praćenju europske građanske inicijative Right2Water (Pravo na vodu)(2014/2239(INI))

Izvjestiteljica za mišljenje: Margrete Auken

PRIJEDLOZI

Odbor za predstavke poziva Odbor za okoliš, javno zdravlje i sigurnost hrane da kao nadležni odbor u prijedlog rezolucije koji će usvojiti uključi sljedeće prijedloge:

1. smatra da praćenje europske građanske inicijative Right2Water (R2W ‒ Pravo na vodu), koje je Komisija predložila u svojoj Komunikaciji, ne ispunjava očekivanja građana u pogledu konkretnog djelovanja i zakonodavnih prijedloga jer je Komisija već najavila da će uložiti veće napore kako bi zajamčila da države članice u potpunosti provode zakonodavstvo EU-a o vodi, revidirala Direktivu o vodi za piće i predložila izmjene; nada se da će Komisija i potpredsjednik zadužen za održiv razvoj pokazati jasnu političku predanost kako bi zajamčili poduzimanje odgovarajućih mjera kao odgovor na pitanja u vezi s kojima je europska građanska inicijativa izrazila zabrinutost;

2. priznaje međunarodno ljudsko pravo na vodu i odvodnju kao jedno od temeljnih ljudskih prava, kako je potvrđeno Rezolucijom Opće skupštine UN-a br. 64/292; smatra da bi pravom na vodu svima u pravednoj i jednakoj mjeri trebale biti zajamčene dovoljne količine sigurne, prihvatljive, fizički dostupne i cjenovno prihvatljive vode za osobnu upotrebu i upotrebu u kućanstvu; poziva Komisiju da djeluje u okviru ciljeva održivog razvoja i razvojnog plana za razdoblje nakon 2015. kako bi zajamčila da se budućim ciljevima poštuju ljudska prava, uključujući pravo na vodu;

3. ponavlja da se njegov Odbor za predstavke zalaže kako bi svim podnositeljima predstavki omogućio da izraze svoje mišljenje o problemima u vezi s temeljnim pravima te podsjeća da su podnositelji predstavke europske građanske inicijative R2W izrazili suglasnost s proglašavanjem prava na vodu ljudskim pravom zajamčenim na razini EU-a;

4. ističe da je navodno neutralno stajalište Komisije u pogledu vlasništva nad vodom i upravljanja vodama u suprotnosti s programima privatizacije koje nekim državama članicama nameće Trojka;

RR\1069026HR.doc 31/36 PE539.669v02-00

HR

5. poziva Komisiju da uz održivu poljoprivredu u Plan za promjenu uvrsti i vodu;

6. ističe da je europska građanska inicijativa važan instrument participativne demokracije kojim se građanima omogućuje da se u zakonodavnom postupku čuje i njihov glas te da bi rezultat prihvatljive i prikladne europske građanske inicijative u načelu trebao biti novi zakonodavni prijedlog Komisije kojim se ispunjavaju zahtjevi europske građanske inicijative, barem u slučaju u kojem se Komisija obvezala na podnošenje takvog prijedloga, kao što je slučaj s europskom građanskom inicijativom R2W; ističe da bi Komisija trebala zajamčiti maksimalnu transparentnost tijekom faze analize u trajanju od dva mjeseca i da bi uspješna europska građanska inicijativa trebala od Komisije dobiti odgovarajuću pravnu podršku i savjete i biti primjereno predstavljena te da bi promicatelje inicijative i one koji je podržavaju trebalo detaljno informirati i obavještavati o novostima tijekom cijelog postupka europske građanske inicijative;

7. ističe da bi nedostatan odgovor na prvu uspješnu građansku inicijativu mogao vrlo negativno utjecati na pouzdanost europske građanske inicijative kao instrumenta demokracije među građanima EU-a;

8. ustraje u tomu da Komisija učinkovito provede Uredbu o građanskoj inicijativi i da ukloni sve administrativne prepreke s kojima se građani susreću kada predlažu ili podržavaju neku europsku građansku inicijativu te poziva Komisiju da razmotri uvođenje jedinstvenog sustava za prijavu europskih građanskih inicijativa za sve države članice;

9. poziva Komisiju da odlučno podrži napore koje države članice ulažu u razvoj i nadogradnju infrastrukture kojom se omogućuje pristup sustavima navodnjavanja, kanalizacijskim sustavima i uslugama opskrbe vodom za piće;

10. smatra da treba učiniti više kako bi se poboljšala kvaliteta i količina informacija dostupnih građanima o kakvoći vode i uslugama; ustraje u tomu da je odgovor Komisije na europsku građanski inicijativu R2W nedostatan; traži od Komisije da u vezi s tom europskom građanskom inicijativom provede temeljitu informativnu kampanju o mjerama koje su već poduzete u pogledu vode i o tomu kako se njima može pridonijeti postizanju ciljeva europske građanske inicijative R2W;

11. podsjeća države članice na njihovu odgovornost za provedbu prava EU-a; poziva ih na cjelovitu provedbu Direktive o vodi za piće i ostalog zakonodavstva s tim u vezi; podsjeća ih da odrede svoje prioritete u pogledu potrošnje i da u potpunosti iskoriste mogućnosti financijske potpore EU-a u vodnom sektoru u okviru novog financijskog programskog razdoblja (2014. – 2020.), posebno preko prioritetnog ulaganja ciljano usmjerenog na upravljanje vodama;

12. podsjeća države članice na njihovu obvezu da zajamče da se pravo na vodu i odvodnju može ostvariti na pravedan način i bez diskriminacije; ističe da je dužnost država članica pobrinuti se za to da oni kojima je voda potrebna imaju zajamčen pristup vodi dobre kakvoće po prihvatljivoj cijeni za sve i pobrinuti se za to da pružatelji usluga zajamče sigurnu vodu za piće i poboljšanu odvodnju; poziva države članice da donesu odgovarajuće zakonodavstvo te da izrade i provedu konkretne programe koji se financiraju na primjeren način te su pod odgovarajućim nadzorom; napominje da bi države članice posebnu pozornost trebale posvetiti ranjivim skupinama u društvu kao što su one u područjima s niskim prihodima i u zemljopisnim regijama gdje živi velik broj

PE539.669v02-00 32/36 RR\1069026HR.doc

HR

siromašnih; poziva Komisiju da utvrdi u kojim je područjima nestašica vode postojeći ili potencijalni problem te da tim državama članicama, regijama i područjima, a posebice ruralnim područjima i zapostavljenim urbanim područjima, pomogne učinkovito riješiti taj problem;

13. uviđa da države članice, u skladu s načelom supsidijarnosti, imaju pravo odlučiti se za različite sustave dovoda vode; izjavljuje da voda ne bi smjela biti izvor nezakonite zarade za državne ni privatne pružatelje usluga; poziva na veću transparentnost i bolje informiranje u pogledu upravljanja vodama i određivanja cijena u državama članicama;

14. podsjeća na obvezu jamčenja pristupa pravosuđu i informacijama o pitanjima u vezi s okolišem te sudjelovanja javnosti u postupku donošenja odluka u skladu s Aarhuškom konvencijom; poziva stoga Komisiju, države članice i njihova regionalna i lokalna tijela da poštuju načela i prava iz Aarhuške konvencije; podsjeća na to da je svijest građana o vlastitim pravima ključna za postizanje što je moguće većeg stupnja uključenosti u postupak donošenja odluka; potiče stoga Komisiju da proaktivno osmisli kampanju za informiranje građana EU-a o postignućima Aarhuške Konvencije u području transparentnosti i o učinkovitim sredstvima koja su im već na raspolaganju te da ispuni zahtjeve iz odredbi koje se odnose na institucije EU-a; poziva Komisiju da izradi kriterije transparentnosti, odgovornosti i sudjelovanja kako bi na taj način poboljšala učinkovitost, održivost i ekonomičnost vodnih usluga,

15. podsjeća na snažno protivljenje civilnog društva u pogledu Direktive 2006/123/EZ o uslugama na unutarnjem tržištu u vezi s mnogim pitanjima, uključujući ona o uslugama od općeg gospodarskog interesa kao što su usluge distribucije vode i vodoopskrbe te upravljanje otpadnim vodama; podsjeća da su institucije EU-a naposljetku morale uključiti te sektore u usluge koje se ne mogu liberalizirati;

16. napominje da je od 1988. njegov Odbor za predstavke zaprimio velik broj predstavki građana EU-a u mnogim državama članicama u kojima se izražava njihova zabrinutost u pogledu kakvoće vode i vodoopskrbe te upravljanja otpadnim vodama; skreće pozornost na niz problema na koje se podnositelji predstavke žale – kao što su odlagališta otpada, neuspješnost tijela vlasti da učinkovito provode kontrolu kakvoće vode te nepravilne ili nezakonite poljoprivredne i industrijske prakse – koji su uzrok loše kakvoće vode te na taj način utječu na okoliš i na zdravlje ljudi i životinja; smatra da te predstavke predstavljaju stvaran interes građana u pogledu temeljite provedbe i daljnjeg razvoja održivog zakonodavstva EU-a o vodi;

17. smatra da velik broj predstavki u vezi s kakvoćom vode i upravljanjem vodama dolazi iz država članica koje nisu dovoljno zastupljene u javnom savjetovanju na razini EU-a koje je pokrenuto u lipnju 2014. te ističe da su toga moguće nedosljednosti između rezultata javnog savjetovanja i stanja opisanog u predstavkama;

18. izražava žaljenje zbog činjenice da, prema Svjetskom programu za procjenu vodnih resursa (WWAP), više od milijun ljudi u 28 država članica EU-a još uvijek nema pristup opskrbi sigurnom i čistom vodom za piće i da gotovo 2 % stanovništva nema pristup odvodnji te stoga poziva Komisiju na hitno djelovanje;

19. smatra da bi trebalo procijeniti europske projekte i programe u vezi s vodom i odvodnjom s gledišta ljudskih prava kako bi se razvile odgovarajuće politike, smjernice i prakse,

RR\1069026HR.doc 33/36 PE539.669v02-00

HR

poziva Komisiju da uspostavi sustav referentnih vrijednosti (za kakvoću vode, cjenovnu prihvatljivost, održivost, pokrivenost itd.) kako bi se poboljšala kvaliteta usluga javne vodoopskrbe i odvodnje u cijeloj Europskoj uniji, te da se tako osnaže građani;

20. apelira na Komisiju da ozbiljno shvati zabrinutost i upozorenja koje građani u takvim predstavkama izražavaju i da poduzme mjere kako bi ih riješila, posebno s obzirom na to da se problem smanjenja vodnih resursa do kojeg dolazi zbog pretjeranog iskorištavanja i klimatskih promjena treba hitno rješavati dok još uvijek ima dovoljno vremena da se spriječi zagađenje i loše upravljanje; izražava zabrinutost zbog broja postupaka zbog povrede u pogledu kakvoće vode i upravljanja vodama; podsjeća na znatan broj predstavki kojima se izražava protivljenje uključivanju osnovnih javnih usluga kao što su vodoopskrba i odvodnja u pregovore o Transatlantskom partnerstvu za trgovinu i ulaganja (TTIP); poziva Komisiju da poveća odgovornost pružatelja usluga vodoopskrbe;

21. poziva Komisiju da sastavi obvezujuće zakonodavstvo kako bi zajamčila da će nadležna tijela zainteresiranim građanima omogućiti uvid u sve informacije o kakvoći vode i upravljanju vodama u lako dostupnom i razumljivom obliku te da će građani u potpunosti biti obaviješteni o svim projektima upravljanja vodama i da će ih se o tome pravovremeno konzultirati; povrh toga napominje da je u sklopu javnog savjetovanja u organizaciji Komisije 80 % sudionika izjavilo da povećanje transparentnosti praćenja kvalitete vode smatra nužnim;

22. poziva države članice da hitno dovrše svoje planove upravljanja riječnim slivovima što je ključan element provedbe Okvirne direktive o vodama, te da ih ispravno provedu uz potpuno poštovanje najvažnijih ekoloških kriterija; skreće pozornost na činjenicu da su mnoge države članice sve češće izložene razornim poplavama koje imaju ozbiljan negativni utjecaj na lokalno stanovništvo; ističe da se planovima upravljanja riječnim slivovima iz Okvirne direktive o vodama i planovima upravljanja poplavnim rizicima iz Direktive o poplavama otvara velika mogućnost iskorištavanja sinergija između tih instrumenata čime se doprinosi osiguravanju dovoljnih količina čiste vode i smanjenju rizika od poplava; podsjeća, nadalje, da bi svaka država članica trebala imati središnju mrežnu stranicu na kojoj bi pružala informacije o provedbi Okvirne direktive o vodama i tako omogućila pregled informacija o kakvoći vode i upravljanju vodama;

23. poziva Odbor regija da se više uključi u tu europsku građansku inicijativu kako bi potaknuo regionalna tijela na veću uključenost u taj problem;

24. poziva Komisiju da pažljivo nadzire korištenje izravnog i neizravnog financiranja EU-a za projekte upravljanja vodama i da se pobrine za to da se tim sredstvima financiraju samo projekti kojima su sredstva namijenjena, imajući na umu da je dostupnost vode ključna u smanjivanju nejednakosti među građanima EU-a i jačanju gospodarske, socijalne i teritorijalne kohezije u EU-u; poziva Revizorski sud da s tim u vezi provjeri jesu li kriteriji učinkovitosti i održivosti u potpunosti ispunjeni;

25. poziva Komisiju da uzme u obzir trenutačni manjak investiranja u uravnoteženo upravljanje vodama, imajući na umu da je voda jedno od zajedničkih dobara građana EU-a;

26. ističe da s ekološkog aspekta i u pogledu okoliša kvalitetno upravljanje vodama postaje prioritet u nadolazećim desetljećima s obzirom na to da se njime ispunjavaju energetski i

PE539.669v02-00 34/36 RR\1069026HR.doc

HR

poljoprivredni zahtjevi te da ono odgovara gospodarskim i društvenim imperativima.

RR\1069026HR.doc 35/36 PE539.669v02-00

HR

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja 5.5.2015

Rezultat konačnog glasovanja +:–:0:

2602

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Margrete Auken, Beatriz Becerra Basterrechea, Andrea Cozzolino, Pál Csáky, Miriam Dalli, Rosa Estaràs Ferragut, Eleonora Evi, Lidia Joanna Geringer de Oedenberg, Peter Jahr, Rikke Karlsson, Notis Marias, Edouard Martin, Marlene Mizzi, Julia Pitera, Laurențiu Rebega, Sofia Sakorafa, Jarosław Wałęsa, Cecilia Wikström, Tatjana Ždanoka

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Anja Hazekamp, György Hölvényi, Demetris Papadakis, Josep-Maria Terricabras, Ángela Vallina

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Paul Brannen, Norbert Lins, Dario Tamburrano, Martina Werner

PE539.669v02-00 36/36 RR\1069026HR.doc

HR

REZULTAT KONAČNOG GLASOVANJA U ODBORU

Datum usvajanja 25.6.2015

Rezultat konačnog glasovanja +:–:0:

38226

Zastupnici nazočni na konačnom glasovanju

Marco Affronte, Margrete Auken, Zoltán Balczó, Catherine Bearder, Ivo Belet, Simona Bonafè, Biljana Borzan, Lynn Boylan, Nessa Childers, Birgit Collin-Langen, Mireille D’Ornano, Miriam Dalli, Seb Dance, Angélique Delahaye, Jørn Dohrmann, Ian Duncan, Stefan Eck, Bas Eickhout, Eleonora Evi, José Inácio Faria, Karl-Heinz Florenz, Iratxe García Pérez, Elisabetta Gardini, Gerben-Jan Gerbrandy, Jens Gieseke, Sylvie Goddyn, Matthias Groote, Françoise Grossetête, Andrzej Grzyb, Jytte Guteland, György Hölvényi, Josu Juaristi Abaunz, Karin Kadenbach, Kateřina Konečná, Peter Liese, Norbert Lins, Valentinas Mazuronis, Susanne Melior, Gilles Pargneaux, Piernicola Pedicini, Bolesław G. Piecha, Pavel Poc, Frédérique Ries, Michèle Rivasi, Annie Schreijer-Pierik, Renate Sommer, Tibor Szanyi, Claudiu Ciprian Tănăsescu, Jadwiga Wiśniewska, Damiano Zoffoli

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju

Inés Ayala Sender, Guillaume Balas, Paul Brannen, Albert Deß, Herbert Dorfmann, Christofer Fjellner, Luke Ming Flanagan, Martin Häusling, Jan Huitema, Karol Karski, Marit Paulsen, Gabriele Preuß, Kay Swinburne, Claude Turmes, Elżbieta Katarzyna Łukacijewska

Zamjenici nazočni na konačnom glasovanju prema čl. 200. st. 2.

Ashley Fox