Praktična razmatranja o kretanju mezgre u drveću.Kretanje mezgre u drveću biti će osim onog u ostalih naših listačah

svakako najzanimivije ono, koje biva u hrašću. To kretanje ili mezgranje bivatako, da se inezgra u proljeće iz žilja kreće u deblo i u krošnju, a u jeseni,čim lišće opadati započme i studen nastane, slieže se nesavršena mezgra udrvu opet u žilje (?), da tim i z b j e g n e studeni, upravo onako, kao što čine ineke životinje, koje se zavuku u jame pod zemlju, stiene ili duplja drveća, teprobave u mrtvilu, dok jih priroda u proljeće opet neoživi.

Prošle godine 26. suđena nadjoh se u šumi Boromgaju blizu Zagreba kodobaranja hrastovih stabala, gdje sam motriti mogao, kad je radnik hrast od80 cm. u promjeru debla obarao, iz kojeg je smedjasta voda nakon drugog itrećeg udarca na nasjeklini najprije počela pištiti, a onda za koji čas znatnoodticati, što me upozori; jer to bijaše pravo doba, kad se je mezgra iz krošnjeu dolnje deblo spuštati započela, a odtud imala bi se dalje u žilje ocjediti (?).čim je radnik dublje u deblo sikirom zasjecao, niesam opazio, da je voda izostalog debla oticala, te sam se prignuo k nasjeklini debla, da vidim iz kojegkraja debla mezgra najviše odtiče. Opazio sam da mezgra samo iz godišnjihobnovakah bjelike odtiče, dočim su ostali godišnji prirasti zrela drva sve dosrca samo vlažni bili, a to me je osvjedočilo, da se iz hrastova stabla mezgrau jesen, kad lišće sa krošnje opada, slegne kroz čestice svih godišnjih obnovakabjelike, kojih je bilo 10—15 na broju, a na plohi odsječenog debla činio jepojas bjelike ukupno 3—5 cm. širine.

— 203 —

izlistati listom žućkaste brsti, to će jamačno koncem lipnja na krošnji povenuti,a te je znak, da mu je životna snaga za dalnji razvitak posve uništena. Sličnihslučajeva često je vidjeti ondje, gdje seljaci rado osvoje šumsko tlo ili stabla,koja jim odviše usjeve zasjenjuju, te jih objele i tim čine, da se stabla posuše.

Kad bi se preko zime u žilju sakupljena mezgra u proljeće kroz cielodeblo drva u krošnju dizala, onda bi se krošnja sveudilj razlistala, a podbje-Ijenom stablu nebi ništa naškodili. Ovo nam svjedoči staro šuplje hrašće idruge vrsti drveća, na kojem ima jedva 30 cm. drva na kori, pa ipak u pro-ljeće redovito lista i plod obilno donaša, onako kao i ona stabla, koja su usrčini podpuno zdrava. Bila dakle ili nebila srčina u stabla ni najmanje neuplivana razvitak lišća, ploda ili na godišnji obnovak na drvu.

Iz navedenog sliedi, da hrastove sitne šume (kolosjeke), koje iz panjapomladjivamo, nebi smjeli rano u jesen, to će reći dok se sok neslegne u žilje,kasno u proljeće sjeći, kad se naime pupolje već razvija. Ovo bo je znak, daje sok iz žilja u stablo krenuo, jer protivno tomu nebi dovoljna hraniva zarazvitak očekujućih kriepkih izdanaka postigli, dapače nekoji pridanci lahko bipoginuli. Ovako mogu još više postradati one šume, koje su na lošom ili sušiizvrgnutom tlu porasle, gdje malo vlage za hranivo imadu. To je često povodkod hrastika, koji je u sklopu porasao, ako se u prvi mah jako razredi, damu sunčane zrake tlo izsuše, ili ako nije krošnja dovoljno razgranjena i gustolistnata, te nebi kadra bila dovoljna hraniva (kiselika) nabaviti da sasvim zahiri.U tom je hrašće baš vrlo osjetljivo, a ođtud nastanu te posliedice, da se vršakkrošnje najprije počme sušiti, jer ima najviše bjelike, koja se nije podpunoodrvenila. Obratno je na kršnom tlu, gdje je podloga kamen. Ovdje vazduhmnogo vodene pare sadržaje i za prihranenje doprinaša. U ravnici je u zrakumanje vodene pare, te mora ovdje tlo žilju hraniva doprinašati. O tom navestimi je ovaj primjer. Na uzvišenom mjestu u Mirogoju blizu Zagreba motrio samod više godina njekog hrasta lužnjaka, koji me je zanimao radi osobita ploda.Taj hrast je kratkog debla, a u srčini šupalj i ima u promjeru debla l metar;inače je srednje visine i riedke krošnje, a može biti u dobi od 150 godina.Stoji osamce na žutoj ilovači, te mu je tlo oko žilja kiša izaprala, a k tomuje još sunčanoj pripeki izvrgnut; a to je uzrok bio, da mu se je krošnja sušilai riedko je kad plodom radjao. Da je u tom stanju do sad ostao, neznam, bili mu se od krošnje danas još mnogo zelenilo; nu slučaj htjede, da kod preinakeMirogoja u perivoj, pade isti hrast u rub, uz koji bje proveden šetalištni put,te je oko tog hrasta tlo izravnano i žilje pokrito. Oko njega je sad šljunakvisoko nasut i sa krošnje suhe grane odstranjene, a to je sve hrastu dobrodošlo, jer padša kiša neodtiče više od njega, nego se kroz šljunak tihano uzemlju upija, i pod šljunkom trajno vlagu drži, te ga tako i od sunčane pri-peke zaštićuje. Od to doba može biti 8 godina, od kako je šljunkom nasut iradja baš svake godine obilno krupnim, jedrim žirom. Lanjske godine, kad samga motrio, bio je obilno okićen plodom, i prema njegovoj razgranjenoj krošnjimoglo se je pod njim nakupiti 3 mjerova žira. Kod ovakove prilike može taj

— 204 —

hrast, akoprem je u srčini šupalj, još 100 godina zdrav živiti i uresom biti.Na takav način mogli bi pojedino hrašće više stoljeća staro odgojiti i zdravouzdržati.

Na temelju navedenih dokaza mogli bi šiprake lasno izkoijeniti, ako sepreduzme krčenje u mjesecu srpnju i kolovozu; buduć bi u to doba godineposječen šiprak jamačno utamanili, te ako bi i gdjekoji panj izdanke iztjerao,to bi brzo i izginuo, pošto Ijetorasti niti bi se u drvo, niti u pupolje za bu-dući razvitak lišća podpuno usavršili. Kod sličnih radnjah neuzima mnogi natu malenkost obzir, već sjeće u proljeće šumske prosjeke, livadske šiprake, ilikrči šumu za budući nasad, a tim neće naumljenu svrhu podnipošto postići,dapače obratno, buduć će se šiprak opet pojaviti, dapaće on će izdanke bujnijetjerati, a posjednik će imati suvišan trošak, pošto će gložak i šiprak opet rasti,kao što je i prije rasao.* J. E t t i n g e r .

* Neću se ogriešiti, ako na ovu razpravicu vrlo štovanog pisca što šta primjetim.Glede kolanja mezgre u drveću postoje dvie teorije; jednu zagovara kao najglavnijipristaša J. Sachs i Dr. Jean Dufour, a drugu Dr. R. Hartig. — J. Sachs zagovarateoriju upojnosti (Imbibitionstheorie), dočim je Hartig prigrlio teoriju o tlaku plinova(Gasdruchtheorie), te jedan i drugi hode dokazati, da je jedini uzrok kolanju mezgreu drveću ili s i l a u p o j n o s t i ili s i l a p l i n o v n o g t l a k a . J. Bohm i njegovi pri-staše vojuju za tlak vazduha na žilje drveća, te tomu tlaku pripisuju najveći učin kodkolanja mezgre.

Dr. Hartig osvojio je za svoju teoriju o kolanju mezgre sijaset pristaša, budućse njegova nauka o tom neosniva na preduvjevah, nego na p r a k t i č n o m i z t r a ž i -v a n j u o k o l a n j u m e z g r e u d r v e ć u .

U z l a z ili s n i l a z e n j e mezgre, kako tumači naš vrlo štovani pisac u uvodurazpravice, nije nigdje, ni po nikojem piscu onako obrazloženo, te ovakovo tumačenje0 kolanju mezgre nećeš naći ni kod glavnog zaztupnika teorije o upojnosti Sachsa, nitikod umna borioca za teoriju tlaka plinova Dr. Hartiga. Po tumačenju našega vrloštovanog pisca bio bi g o r n j i dio d r v e ć a , a recimo i krošnja, neka vrst s p r e m -n i c e za pohranu mezgre kroz zimu t. j. za vrieme studeni, iz koje bi spremnice na-kupljena mezgra strujiti imala u p r o l j e ć u ili l j e t i s gornjeg kraja drveta u dolnji1 kod slučajne nasjeke drveta našla bi svoj izlaz na ozledi.

Po gotovo svi već rečeni pisci neće ni da čuju o kakvom s n i l a z e n j u mezgreodzgor d o l j e ; buduć mezgranje ili kolanje mezgre biva tako, da rastlinska mezgra( o t o p l j e n o hranivo) iz tla struji n vis kroz drvo vlasatimi brandusi korienja, teju dalje odvadjaju od jedne do druge staničnine (zelllumen) takozvane z a v o j n i c e(kolutke i Ijestvenice) p r e k a p l j i v a n j e m (filtracijom).

Baš onaj pojav, zašto tanke o p n e . odvodnih zavojnica nepropuštaju već upojenumezgru odzgor drveta d o l j e onako, kako primjerice vođu propušta bugačica, nije ponikojem od rečenih pisacah potanko protumačen; nu to je nepobitna istina, da mezgrau drveću struji g o r e u vis u toliko, u koliko se ona gubi izparivanjem kroz lišćeod drveća, kroz pupovljc itd., te ju drvo mora nadomjestiti opet iz tla pomoćju zato opredieljenih ustroja. Ovakovih ustroja naći ćemo ne samo u drvu samom ili ponazoru našega pisca u „bjeliki", nego i u drugotnom drvu, u skrajnih rtovih lišćai pupovlja.

J a č e ili s l a b i j e mezgranje nezavisi, kako naš vrlo štovani pisac umuje, ođtuđ,što kroz zimu d r i e m a j u ć i sok (mezgra) snilazi iz visa drveta niz drvo, nego jače

ili slabije mezgranje zavisi od v e g e t a t i v n o g s t a n j a korienja, od n a z o č n o s t isočnih, od izumrlih staničnih naslagan još n e o b a v i t i h vlasatih žilica i živućihvlasatih korienčića, od t o p l o t e tla i vazduha, koja ne samo na mezgrauje, nego uobće na rasteš bilja osobito upliva i napokon od m n o ž i n e u tlu nalazeće se vlage,koja se toplotom u tlu priugotavlja u takovu tieč, koju mogu biline kao hranivo upojiti.

Strujanje mezgre biva tim jače, čim je toplota tla veća i čim je objam drvetai obnovkom lišća i pupolja veći postao, a odtuđ sliedi, da će mezgranje kod studeni

(u zimi) manje biti, nego u proljeću i ljeti, ali ne za to, što je tobož u zimi sbogr studeni nakupljena, đriemajuća mezgra suišla iz gornjeg diela drveta dolje prama deblu.

Čim se upojna ustrojstva na korienju kod nastajuće toplote tla (dakle u proljeću iljeti) ožive, te svoju djelatnost započmu; 2im se ukaže lišće t. j. čim drvo prelista ilizametak lišća pokaže i čim pupovlje na drvetu uplivom vazdušne toplote odnosno to-

J plote tla oživiti započme, u taj tren pospješuje se i mezgranje u drvetu odzdol gore;buduć se zavrgnu takovi udovi, koji su upravo opredieljen! lih za dovod soka iz tla

Kn drvo. Kroz l i š ć e i p u p o v l j e i z p a r u j u se vođeni sokovi u drvetu, te bi ono| moralo zahiriti i poginuti, ako nebi drvo tim izgubljenu mezgru iz tla n a d o m j e s t i l o .

Da drvo kod nasjeke, kod podbjeljivanja (kako to naša seljančad običaje činiti)i kod drugih ozleda plače t. j. da mezgra pisti na nasjeklini ili ozledi, nebiva to

r možebit za to, što po mnienju našega pisca, s n i l a z i u zimi nakupljena mezgra udrvetu dolje j jer smo čuli, da pretanke opne đovodnih ustroja nepropuštaju nakupljenu

. mezgru odzgor dolje poput bugačice, nego to biva ođtud, što vanjski uzđuh tlači naL nutra u drvo kroz nasjeklinu ili kroz dotičnu ozledu, i usljed toga vazđušnoga tlakaMora mezgra, izvirati sad manje, sad više ne samo prema tomu, kolika je sila tlaka

napraia površini ozlede, te da li je mezgranje živo ili sporo, nego i prema tomu, dal li svi uvjeti postoje, koji su mezgranje u obće proizveli.

Ovo budi obćenito i u kratko rečeno, jer bi se inače ova primjetba na širokorazvukla. U odsuću urednika V. E—č—.l