PRAVNI DOSEZI MEDICINSKE OPLODNJE U HRVATSKOJ · 2010-06-19 · IzvanbraËna zajednica kao neformalna zajednica moæe prema obiteljsko-pravnoj teoriji biti tzv. slobodna ili neslobodna,

PRAVNI DOSEZI MEDICINSKE OPLODNJEU HRVATSKOJ

Prof. dr. sc. Dubravka Hrabar * UDK 340.61

618.177-089.888.11

Izvorni znanstveni rad

Primljeno: oæujak 2010.

Najnovije ureenje medicinske oplodnje u Hrvatskoj unijelo je reda u to podruËje, kojem su imanentna ponajprije etiËka i medicinska promiπljanja. No, pravno ureenje jednako je tako vaæno i odraæava zahtjev za pravnom sigurnoπÊu. Pravni aspekti medicinske oplodnje osobito su vaæni za ureenje prava i duænosti braËnih odnosno izvanbraËnih drugova, darivatelja spolnih stanica, pravnog statusa djeteta, a s time u vezi i priznanja oËinstva te ostvarenja prava djeteta na saznanje bioloπkoga podrijetla. Iako su mnoga pravna pitanja rijeπena na zadovoljavajuÊi naËin, pomnija analiza pokazuje da su neke situacije ostale bez odgovora, a neka su pitanja stvorila proturjeËna rjeπenja.

KljuËne rijeËi: medicinska oplodnja, braËni drugovi, izvanbraËni drugovi, dari-vatelj spolnih stanica, priznanje oËinstva, pravo djeteta na saznanje podrijetla

1. UVOD

Medicinska oplodnja, odnosno medicinski (pot)pomognuta1 oplodnja, nakon

duga iπËekivanja, ureena je Zakonom o medicinskoj oplodnji2, koji je donesen

u srpnju 2009. godine, da bi ubrzo bio i izmijenjen u nekoliko odredaba.3

* Dr. sc. Dubravka Hrabar, profesorica Pravnog fakulteta SveuËiliπta u Zagrebu, Trg marπala

Tita 14, Zagreb1 O neodgovarajuÊem, odnosno s medicinskom terminologijom neusklaenom nazivu

Zakona, usp. DraæanËiÊ, A., Medicinski (pot)pomognuta oplodnja - πto kaæe struka?,

LijeËniËke novine, 82, rujan 2009., str. 39, te ©imuniÊ, V. i sur., Ginekologija, Zagreb,

2001., Naklada Ljevak, str. 357 - 367.2 Zakon je objavljen u Narodnim novinama, br. 88/2009., u daljnjem tekstu: ZMO.3 Zakon o izmjeni i dopuni Zakona o medicinskoj oplodnji, Narodne novine, br.

137/2009.

Dubravka Hrabar: Pravni dosezi medicinske oplodnje u Hrvatskoj416

Taj propis dobio je, uglavnom od nestruËne publike, atribute konzervativ-

noga zakona, pri Ëemu, smatramo, takav opis nema opravdanja, ponajprije

zato πto dopuπta medicinsku4 oplodnju i izvanbraËnim drugovima. Na putu

od konzervativnog - koji bi zabranio sve osim homologne inseminacije, do li-

beralnog profi la - koji bi dopustio sve, stoji srednje rjeπenje kojim tragom kroËi

ovaj Zakon. Svaki je zakon, pa tako i ovaj, odraz zakonodavËevih motriπta o

poæeljnome i o vrijednostima koje takvim propisom πtiti. Dublji pogled u sadræaj

Zakona i dosege njegovih odredaba odraæava Ëinjenicu njegove sveobuhvatno-

sti, ureenja odnosa s mnogo pojedinosti i konzistentnosti. Neke pak odredbe

izazivaju odreene juridiËke dvojbe, odnosno odudaraju od zacrtanih pravnih

standarda, no uglavnom se moæe tvrditi da je ZMO vrlo prihvatljiv propis.

Svaki zakon kojim se ureuje materija medicinske oplodnje nedvojbeno

sadræava medicinske, etiËke i pravne aspekte, a u ovom napisu æelimo se osvr-

nuti samo na pravne implikacije ZMO-a. Preostala dva aspekta - medicinski i

etiËki - mogu biti predmetom analize u drugim podruËjima te ovom prilikom

ne smatramo potrebnim komentirati ih niti na razini opÊenitosti.5

Pravni aspekti medicinske oplodnje ograniËavaju se na nekoliko pitanja -

pravnih subjekata koji mogu biti podvrgnuti takvom postupku, pravnog statusa

spolnih stanica i roenog djeteta te eksplicitnih i implicitnih zabrana.6

2. PRAVNI SUBJEKTI - FIZI»KE OSOBE

2. 1. BraËni/izvanbraËni drugovi

»lankom 1. st. 3. navode se osobe koje mogu biti podvrgnute postupku

medicinske oplodnje. Ta je odredba, upravo u ovome dijelu, doæivjela promje-

4 Primjerenim smatramo govoriti o “medicinskoj oplodnji” ne samo radi sklada sa zakon-

skim nazivom, veÊ i kao opreke fi zioloπkoj, prirodnoj oplodnji.5 Izvrstan uvid u etiËku problematiku daje MatuliÊ, T., KritiËka evaluacija vrijednosne

supstancije pravne regulacije takozvane medicinski potpomognute oplodnje, Zbornik

Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56, 2006., 5, 1369 - 1403. Za pravnu problematiku, oso-

bito u odnosu na opÊe obiteljskopravne implikacije i komparativno pravo, upuÊujemo

na iscrpan i dojmljiv rad AlinËiÊ, M., Medicinski pomognuta oplodnja i obiteljskopravni

sukobi interesa, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 56, 2006., 4, 883 - 910.6 Posebice bi se moglo razmotriti i status pravnih osoba - zdravstvenih ustanova, Nacional-

nog povjerenstva za medicinsku oplodnju i Dræavnog registra, no to pripada podruËju

njihovih javnopravnih ovlasti, pa neÊe biti predmetom ovoga rada.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 417

nu ubrzo nakon donoπenja Zakona zbog pritisaka na dræavna tijela koji nisu

posustajali ni nakon donoπenja Zakona.

Iz zakonske odredbe proizlazi da je postupak medicinske oplodnje primjenjiv

i za braËne drugove i za izvanbraËne drugove. Okolnost da su izvanbraËni

drugovi izjednaËeni u tom pravu s braËnim drugovima proizlazi iz ustavnog

znaËenja izvanbraËne zajednice, tj. ustavne odredbe o zakonskom ureenju

izvanbraËne zajednice i posebnoj druπtvenoj zaπtiti obitelji.7 IzvanbraËna je

zajednica novi oblik obiteljske zajednice te na razliËitim pravnim podruËji-

ma odnosno u pravnim granama uæiva zaπtitu.8 Stoga, izvanbraËni drugovi

kao pravni subjekti (fi ziËke osobe) i kao æena i muπkarac ne trpe po ZMO-u

nikakvu diskriminaciju te su ravnopravni u svojem pravu na oplodnju s braË-

nim drugovima.

»injenica neformalnosti njihove zajednice predstavlja uvijek, pa tako i u

ovom sluËaju, odreeni problem jer izvanbraËna zajednica jest faktiËna zajed-

nica æene i muπkarca, kojoj je prijeporan trenutak nastanka i prestanka. Da bi

se to donekle izbjeglo, zakonodavac je u ZMO-u smatrao potrebnim stvoriti

sigurnosni mehanizam dokazivanja njihova statusa izvanbraËnosti. Za razliku

od braka Ëije se postojanje dokazuje izvatkom iz matice vjenËanih koji je

javna isprava, postojanje izvanbraËne zajednice njezini sudionici dokazuju,

ovisno o potrebi, razliËitim ispravama. Sve te isprave su ad hoc isprave jer

hrvatski pravni sustav ne poznaje sustav registriranih zajednica.9 Ono πto se

u ovom trenutku dogaa na polju ostvarivanja razliËitih prava izvanbraËnih

drugova jest nepoæeljna raznolikost i time neujednaËenost postupaka i naËina

na koji izvanbraËni drugovi dokazuju svoj status. Tako npr. za potrebe ostva-

rivanja braniteljskih prava trebaju voditi izvanparniËni postupak, a za potrebe

nasljeivanja parniËni.

7 »l. 61. i 62. Ustava RH, Narodne novine, br. 41/2001, 55/2001.8 Tako s ograniËenim uËincima (uzdræavanja i stjecanja/diobe imovine) u obiteljskom,

nasljednom, mirovinskom, zdravstvenom pravu, pravu rodiljnih i roditeljskih naknada,

branitelja itd.9 Registriranje izvanbraËnih zajednica kao pretpostavku njihovih uËinaka poznaju prim-

jerice francusko, πpanjolsko (katalonsko), πvedsko, nizozemsko, njemaËko pravo. O tome

pobliæe Hrabar, D., Marginalije uz proturjeËnosti i pravne praznine pojedinih obiteljs-

kopravnih instituta, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 55, 3-4, 2005., 629 - 662;

AlinËiÊ, M., Promjene u propisima o braku i drugim æivotnim zajednicama, Zbornik

Pravnog fakulteta u Zagrebu, 55, 5, 2005., 1165 - 1199.


ZMO je izmjenom uËinjenom u listopadu 2009. otvorio nov naËin do-

kazivanja izvanbraËnosti pribavljanjem ovjerene javnobiljeæniËke izjave. Taj

put znatno je kraÊi i nekonfl iktniji u odnosu na sudske postupke kako bi se

izvanbraËnim drugovima olakπalo dokazivanje pripadanja prava na medicin-

sku oplodnju. Izjava se daje pred bilo kojim javnim biljeænikom, no strogo je

formalizirana jer je ZMO predvidio donoπenje posebnog obrasca.10 Nakon

takve izjave koju prema Zakonu o javnom biljeæniπtvu11 ovjerava javni biljeæ-

nik, izvanbraËni drugovi mogu pristupiti postupku u ovlaπtenoj medicinskoj

ustanovi, a trebaju ispuniti i druge Zakonom propisane radnje.

IzvanbraËna zajednica kao neformalna zajednica moæe prema obiteljsko-

pravnoj teoriji biti tzv. slobodna ili neslobodna, πto ovisi o tome jesu li æena i

muπkarac koji æive na takav naËin istodobno u braku s nekom treÊom, odnosno

Ëetvrtom osobom. ZMO odabrao je put obiteljskog zakonodavstva12, odreujuÊi

kao njezin uvjet slobodan braËni status æene i muπkarca. Ta okolnost sigurno

iskljuËuje moguÊe konfl ikte o podrijetlu djeteta13 te kroËi putem moralnih

glediπta.

Za razliku od u drugim propisima vremenski uvjetovanog trajanja izvanbraË-

ne zajednice za postizanje odnosnih prava, ZMO nije, osobito zbog javnobiljeæ-

niËke forme izjave o izvanbraËnom statusu, uvjetovao da takva zajednica mora

trajati, kako je to uobiËajeno, najmanje tri godine. Razlog vidimo u Ëinjenici

da je vrijeme Ëekanja i starenje æene u pravilu obrnuto proporcionalno njezinoj

plodnosti, pa tako oni izvanbraËni partneri koji ubrzo nakon zasnivanja zajed-

nice spoznaju svoje teπkoÊe illius generis, mogu krenuti u postupak medicinske

oplodnje.

10 Pravilnik o obrascu izjave o izvanbraËnoj zajednici, Narodne novine, br. 156/2009, sa-

dræava obrazac koji glasi: Radi ostvarivanja prava na medicinsku oplodnju, slobodnom voljom izjavljujemo da æivimo u izvanbraËnoj zajednici kao æivotnoj zajednici neudane æene i neoæenjenog muπkarca, te da nijedno od nas ne æivi u drugoj izvanbraËnoj zajednici u smislu Zakona o medicin-skoj oplodnji. Nakon toga slijedi oznaka mjesta, datuma, imena, prezimena, OIB izvan-

braËnih drugova i njihovi potpisi.11 Zakon o javnom biljeæniπtvu, Narodne novine, br. 78/1993, 29/1994, 162/1998,

16/2007. 12 Obiteljski zakon, Narodne novine, br. 116/2003, 17/2004, 136/2004 i 107/2007; u

daljnjem tekstu: ObZ.13 Npr. moguÊnost da æena koja je u braku, a æivi s drugim muπkarcem, bude podvrgnuta

medicinskoj oplodnji sjemenom tog muπkarca, a da se nakon roenja djetetovim ocem

smatra njezin muæ, sukladno Ël. 54. ObZ-a.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 419

No, zakonska odredba Ël. 1. st. 3.14 trpi odreenu kritiku u smislu jasnoÊe i

preciznosti. Ponajprije, bilo je nepotrebno brak spominjati u kontekstu kvalitete

i modusa sklapanja jer æena i muπkarac postaju braËnim drugovima kad ispune

sve materijalne i formalne pretpostavke za sklapanje braka prema ObZ-u.

Relevantnost braka i njegova postojanja preduvjet je za sâm postupak

medicinske oplodnje i to gledajuÊi na trenutak unoπenja spolnih stanica ili

zametaka u tijelo æene (Ël. 6. st. 3.). To znaËi da bi Ëak i æena koja je zapoËela

brakorazvodni postupak mogla biti podvrgnuta tom postupku (pod pretpostav-

kom da æeli zatrudnjeti) jer pravno brak prestaje pravomoÊnoπÊu odluke o

razvodu, poniπtaju ili proglaπenju nestalog braËnog druga umrlim.15 Dakako,

muæ bi mogao zaustaviti postupak oplodnje povlaËenjem pristanka za oplodnju

njegove æene njegovim ili tuim sjemenom. Ako bi postojao pristanak16 neplo-

dnog muæa na heterolognu oplodnju17, postavlja se pitanje bi li bilo dopustivo

i oportuno provesti postupak ako je muæ umro do trenutka unoπenja spolnih

stanica u tijelo (njegove) æene. Zakon izrijekom traæi postojanje braka “u tre-

nutku unoπenja spolnih stanica ili zametaka u tijelo æene” (Ël. 6. st. 3.), pa je

time od takve oplodnje iskljuËena æena Ëiji je muæ umro. Takvo glediπte u skladu

je s graanskopravnim poimanjem zaπtite prava osobnosti umrlog muπkarca.

Nije nepoznata opÊa tvrdnja o prestanku osobnih prava smrÊu osobe. Naime,

osobna prava vezana su uz odreenu osobu, pa redovito prestaju njezinom

14 »l. 1. st. 3. glasi: Odredbe ovoga Zakona koje se odnose na braËne drugove i na brak sklopljen prema propisima o obiteljskim odnosima primjenjuju se na jednak naËin i na izvanbraËnu zajednicu koja je u smislu ovoga Zakona æivotna zajednica neudane æene i neoæenjenog muπkarca, uz uvjet da neudana æena i neoæenjeni muπkarac ne æive u drugoj izvanbraËnoj zajednici u smislu ovoga Zakona, propisa o obiteljskim odnosima ili drugih propisa koji odreuju izvanbraËnu zajednicu ili izvanbraËnog druga. Radi ostvarivanja prava na medicinsku oplodnju u skladu s odredbama ovoga Zakona status izvanbraËne zajednice dokazuje se ovjerenom izjavom kod javnog biljeænika na obrascu koji pravilnikom propisuje ministar nadleæan za zdravstvo (u daljnjem tekstu: ministar).

15 U sluËaju smrti kao jedine prirodne osnove prestanka braka, brak prestaje danom smrti.

Za ostale sluËajeve, kad su ispunjene pretpostavke po ZMO-u za sam postupak, lijeËniË-

ki tim moæe bez negativnih pravnih posljedica pristupiti medicinskoj oplodnji, pa Ëak

i ako Êe brak pacijentice izvjesno prestati. Za podrijetlo tako zaËetog i roenog djeteta

primijenit Êe se presumpcija o oËinstvu majËina muæa, ako je dijete roeno u braku i u

roku od 300 dana od prestanka braka.16 Prema Pravilniku o naËinu davanja pristanka braËnih odnosno izvanbraËnih drugova za

provoenje postupaka medicinske oplodnje, Narodne novine, br. 110/2009, koji sadræava ob-

razac pristanka i obrazac izjave o povlaËenju pristanka, braËni, odnosno izvanbraËni drugovi

daju pristanak na toËno Zakonom odreenu i moguÊu vrstu postupka medicinske oplodnje.17 Manje je vjerojatno da bi sporna bila situacija homologne oplodnje.


smrÊu.18 Postmortalno trajanje osobnih prava umrloga samo je privid i rezervi-

rano je ustvari za njegove nasljednike u smislu nastanka nekih njihovih prava u

vezi s pokojnikom.19 Stoga u sluËaju smrti muæa, Ëak i da ne postoji zakonsko

rjeπenje, postupak medicinske oplodnje bio bi nedopustiv. Valja spomenuti da

se takvim postupanjem dodatno πtiti dijete koje bi bilo zaËeto i zatim roeno

kao posmrËe i unaprijed zakinuto za oËinsku skrb.

Istovjetna argumentacija prikladna je i za sluËaj smrti izvanbraËnog druga koji

je bio dao bilo pristanak na heterolognu oplodnju njegove izvanbraËne druæice,

bilo vlastito sjeme za njezinu oplodnju, a nakon toga je umro, jer izvanbraËna

zajednica sigurno prestaje smrÊu jednog od izvanbraËnih drugova.

Valja osvijetliti i sudbinu pohranjenih spolnih stanica (sjemenih i jajnih)

osobe koja je umrla. ZMO nalaæe njihovo uniπtenje u roku od 30 dana od dana

saznanja za smrt (ili liπenje poslovne sposobnosti te osobe, Ël. 26. st. 3.). Do-

godi li se smrt darivatelja spolnih stanica, oËito je moguÊ postupak medicinske

oplodnje sve do saznanja zdravstvene ustanove za njezinu smrt.

Bude li stvoren zametak koji potjeËe od darivatelja koji je umro u tom kratkom

vremenu do planiranog implantiranja u tijelo æene, lijeËnici Êe moÊi dovrπiti po-

stupak medicinske oplodnje pod pretpostavkom da ne znaju za smrt darivatelja.

BuduÊi da Zakon nalaæe unos istog broja zametaka koji su postignuti u oplodnji

in vitro20, proizlazi da zamrzavanje zametaka nije dopuπteno, osim kao Ëuvanje, pohranjivanje i skladiπtenje. Tim postupcima zakonodavac je namijenio u vremenu

ograniËeno znaËenje jer je æelio izbjeÊi namjerno stvaranje zametaka i njihovo

zamrzavanje. Ostalo je otvorenim pitanje i sudbina takvog zametka, koji se u

duhu zakona ne smije zamrzavati ni uniπtiti, pokloniti, izvoziti, prodati. »ak i kod

zametka nastalog homolognom oplodnjom, ako je muæ umro, striktna primjena

Zakona znaËi zabranu njegove implantacije. Ispravnost i dosljednost nalaæu kao

najbliæe rjeπenje njegove (tuæne) sudbine Ëuvanje ad infi nitum. Brak je kao pravni status relevantan i za davanje pristanka da se braËni

drug (æena) podvrgne postupku medicinske oplodnje (Ël. 9.), kao i za darivanje

18 Gavella, N., Osobna prava - I. dio, Pravni fakultet u Zagrebu, Zavod za graanskopravne

znanosti i obiteljsko pravo, Postdiplomski studij za znanstveno usavrπavanje iz

graanskopravnih znanosti, Zagreb, 2000., str. 33.19 Npr. prava na zaπtitu njihova duπevnog integriteta zbog moguÊe povrede lika pokojnika

ili pak prelazak autorskih prava pokojnika na njegove nasljednike, ibid., str. 34. 20 »l. 15. st. 2: Broj zametaka koji se unosi u tijelo æene ne moæe biti veÊi od onoga koji, u skladu s

profesionalnim dostignuÊima i iskustvima, obeÊava uspjeπan postupak medicinske oplodnje i, koliko je moguÊe, ograniËava rizik viπeplodne trudnoÊe. Taj broj stavkom 3. ograniËen je na stvaranje

najviπe triju zametaka.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 421

spolnih stanica braËnog druga drugoj osobi (tj. kad æena u braku daruje svoje

jajne stanice drugoj æeni i muæ daruje svoje sjemene stanice za oplodnju druge

æene, Ël. 11. st. 2.). Posebnim je propisom21 ureena obveza da braËni drug

dade svoj pristanak na darivanje spolnih stanica njegova braËnog druga treÊim

osobama. Zanimljivo je da je Zakonom pristanak na darivanje spolnih stanica

propisan kao obvezan samo za braËnog, a ne i za izvanbraËnog druga, dok je

provedbenim propisom22 takav pristanak proπiren i na izvanbraËnog druga.

Iako je zakonsko rjeπenje imalo na umu relativnu Ëvrstinu i pouzdanost braka,

dvojbeno je je li ga trebalo proπiriti i na izvanbraËnu zajednicu. Uzme li se u

obzir da i neke druge odredbe govore samo o braËnim drugovima, a sigurno Êe

biti primijenjene i na izvanbraËne (npr. odredbe o obavijestima i savjetovanju,

Ël. 7. i 8.), i ovo previranje treba rijeπiti in favorem izvanbraËnih drugova.23

PropisujuÊi osobine koje izvanbraËna zajednica/izvanbraËni drugovi ne

smiju imati, povrh slobodnoga braËnog statusa, ZMO zabranjuje paralelno

postojanje dviju takvih zajednica, πto Êe oni dokazati izjavom pred javnim

biljeænikom. No, u zakonskom tekstu nastaju nejasnoÊe kad Zakon proπiruje

takvu zabranu na postojanje zajednice u smislu “…propisa o obiteljskim

odnosima ili drugih propisa koji ureuju izvanbraËnu zajednicu ili izvanbraË-

nog druga.”. To bi doslovce znaËilo da izvanbraËni drugovi ne smiju imati

zapreke ni prema drugim propisima, πto je preπiroko, jer drugi zakoni koji

ureuju odreena prava izvanbraËnih drugova imaju dodatne zapreke. Tako,

primjerice, veÊ sam ObZ izvanbraËnom zajednicom smatra æivotnu zajednicu

neoæenjenog muπkarca i neudane æene koja traje najmanje tri godine.24 Bilo bi

primjerenije da je ZMO defi nirao izvanbraËnu zajednicu kao slobodnu æivotnu

zajednicu æene i muπkarca koji istodobno ne æive u drugoj izvanbraËnoj i (sic!) istospolnoj zajednici. Ova posljednja zajednica kao paralelni oblik æivljenja nije

iskljuËena. To viπe bilo bi moguÊe da se, zato πto ZMO ne dopuπta oplodnju

21 V. supra bilj. 16.22 Pravilnik o naËinu davanja pristanka braËnog, odnosno izvanbraËnog druga za darivanje

spolnih stanica, Narodne novine, br. 110/2009.23 Pravilnik o naËinu davanja pristanka za uzimanje, Ëuvanje i pohranjivanje sjemenih stani-

ca i jajnih stanica, Narodne novine, br. 110/2009, donosi obrazac kojim osoba, neovisno

o braËnom/izvanbraËnom statusu, pristaje na uzimanje, Ëuvanje i pohranjivanje vlastitih

spolnih stanica za potrebe provedbe postupka medicinske oplodnje.24 »l. 3. ObZ-a. Vremensko trajanje od tri godine propisuje i Zakon o mirovinskom osiguranju

te Zakon o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i Ëlanova njihovih obitelji.


lezbijkama, odnosno osobama koje bi æivjele u istospolnoj zajednici25, takva

osoba sa zahtjevom za medicinsku oplodnju pojavi predstavljajuÊi se kao da

je u izvanbraËnoj zajednici.

2. 2. Pravne i nepravne odrednice korisnika medicinske pomoÊi u oplodnji

»lankom 6. ureene su neke pravne i nepravne osobine koje æena i muπkarac

trebaju imati da bi mogli biti podvrgnuti postupku medicinske oplodnje.

Poslovna sposobnost pravna je kvaliteta koja per defi nitionem znaËi sposob-

nost davanja pravno relevantnih izjava, a stjeËe se u pravilu punoljetnoπÊu.26

To je logiËna pretpostavka jer osoba kojoj je poslovna sposobnost oduzeta, u

potpunosti ili djelomice, nije u stanju valjano πtititi svoja prava te se stavlja

pod skrbniπtvo. VeÊ je supra spomenuta obveza uniπtenja spolnih stanica osobe

koja ih je pohranila, a zatim bila liπena poslovne sposobnosti.

Punoljetnost jest daljnja osobina koja se traæi za dva postupka u medicinskoj

oplodnji. Uzimanje spolnih stanica od punoljetne (i poslovno sposobne) osobe

predvieno je za darivanje spolnih stanica (Ël. 11.) te za uzimanje i pohranji-

vanje za vlastitu svrhu, pod posebnim okolnostima (prijeteÊa ugroza zdravlja).

Iz zakonske se stilizacije zakljuËuje kako se postupak medicinske oplodnje ne

moæe obaviti kod maloljetnice. Premda se Ël. 6. odnosi na primatelje usluge

medicinske oplodnje, status maloljetniπtva utjeËe u negativnom smislu i na

darivanje spolnih stanica (arg. ex Ël. 11. st. 1.). No, premda dob u Zakonu nije

spomenuta ni kao prepreka niti kao prednost za pohranjivanje vlastitih spolnih

stanica u sluËaju prijeteÊe neplodnosti (Ël. 27.), smatramo da bi i maloljetnoj

osobi trebalo omoguÊiti postupak pohranjivanja vlastitih spolnih stanica dozna

li se za bolest koja prijeti plodnosti te osobe u odrasloj dobi.

Glede dobi, odnosno godina æivota zakonodavac je bio vrlo ekstenzivan te je

kvalifi cira u odnosu na sposobnost za obavljanje roditeljske skrbi i primjerenost

raanja (Ël. 6.). Takvim izriËajem zakonodavac je bio blagonaklon prema mo-

guÊim korisnicima medicinske pomoÊi u oplodnji jer, za razliku od nekih stranih

zakonodavstava, nije propisao ni donju, a osobito gornju granicu za podvrgavanje

postupku. Time je stvorio blanketno pravilo koje bi u praksi trebalo iskljuËiti æene

25 Neka prava, kao npr. pravo na uzdræavanje i diobu imovine, za takve osobe ureuje

Zakon o istospolnim zajednicama, Narodne novine, 116/2003.26 »l. 120. ObZ-a dodatno predvia joπ dvije moguÊnosti stjecanja punoljetnosti s navrπenih

16 godina, uz dozvolu suda - sklapanjem maloljetniËkog braka i na temelju Ëinjenice da

je maloljetnik postao roditelj te je duπevno zreo.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 423

prestare da budu majke, vodeÊi raËuna o njoj samoj i opasnostima trudnoÊe i

poroda kod starijih æena, a osobito o djetetu i potrebi podizanja djeteta.

Roditeljska skrb kao obiteljskopravni pojam27 naπla je svoje mjesto u ovom

Zakonu prepoznavanjem meuovisnosti dobi roditelja i djeteta za pravilno

i dugotrajno podizanje djece. To znaËi, kada bi se za postupak medicinske

oplodnje prijavila æena u dobi od pedesetak godina, ne bi joj trebalo omoguÊiti

medicinsku oplodnju zbog njezine æivotne dobi koja dovodi u sumnju kvalitetnu

i dugotrajnu skrb o djetetu.

OpÊe zdravstveno stanje nepravna je kvalifi kacija i u domeni je procjene

lijeËnika, a odnosi se na moguÊe opasnosti za trudnoÊu, porod, zdravlje djeteta,

ali i za samu æenu. Poneke bolesti (maligne ili duπevne etiologije) nisu kompa-

tibilne s trudnoÊom æene, pa bi u tom sluËaju mogle, pozivom na Ël. 6. st. 1.,

utjecati na eliminaciju bolesne æene iz postupka medicinske oplodnje.

2. 3. Darivatelj28 (donor)

Pravni status darivatelja (donora)29 odnosi se na zahtjev da bude punoljet-

na, poslovno sposobna i zdrava osoba30, dok se dobrovoljnost podrazumijeva

27 Roditeljsku skrb Ëine odgovornosti, prava i duænosti roditelja, s ciljem zaπtite dobrobiti djeteta, osobnih i imovinskih interesa. - Ël. 91. st. 2. ObZ-a.

28 ZMO kontinuirano govori o darivatelju sjemene stanice, odnosno darivateljici jajne

stanice. Ponekad je to radi jasnoÊe teksta potrebno, no u veÊini sluËajeva nije i, Ëini

nam se, odraz je nepotrebne i nekorektne prakse koja se pomalo uvrjeæuje u hrvatskome

jeziku da se u tekstu uvijek razlikuju imenice æenskog i muπkog spola. Takvo “importi-

ranje” iz engleskoga jezika ne priliËi sintaksi hrvatskog jezika, bez obzira na pozivanje na

diskriminaciju po spolu i rodu (?). Uzme li se u obzir i odredba Ël. 12. Ustava RH koja

govori o hrvatskome jeziku kao sluæbenom jeziku, podrazumijevajuÊi pod time hrvatski

standardni jezik, a ne “umotvorine” zakonodavca (koje potjeËu od Zakona o ravno-

pravnosti spolova), proizlazi da bi sadræaj (ravnopravnosti) trebao biti nadreen formi.

Ravnopravnost spolova ne moæe se promatrati kroz nepoπtivanje jeziËnih pravila u ime

izjednaËavanja muπkog i æenskog spola, pa Ëak i na papiru. Zbog svega reËenoga, u ovom

dijelu naπeg rada koristit Êemo izraz “darivatelj spolnih stanica” misleÊi pri tome na

muπkarca darivatelja sjemene stanice i æenu darivateljicu jajne stanice. O problematici

mocijskih parnjaka v. pobliæe Eugenija BariÊ i ostali: Hrvatski jeziËni savjetnik, Institut za

hrvatski jezik i jezikoslovlje, Zagreb, 1999., str. 88.29 U Ël. 2. defi niran je kao …osoba koja dariva vlastite spolne stanice u svrhu provoenja postupka

heterologne medicinske oplodnje.30 »l. 11. st. 1. i Ël. 12. st. 1.


iz izriËaja “…koja je pristala darivati…”. Nikakva odstupanja, kao moguÊe

stjecanje poslovne sposobnosti prije punoljetnosti (npr. sklapanjem braka ili

roenjem djeteta31) ne otvaraju vrata darivanju spolnih stanica.

Zdravlje darivatelja spolnih stanica propituje se s mnogo pojedinosti u

Pravilniku o postupcima i kriterijima procjene darivatelja spolnih stanica i postupcima zaprimanja i pohranjivanja spolnih stanica32 kako bi se izbjegao prijenos opasnih

bolesti na dijete. U Ministarstvu zdravstva izraen je i Pravilnik o naËinu davanja pristanka i identifi kacije darivatelja spolnih stanica33, s pridruæenim obrascima.

Procjena darivatelja spolnih stanica prema prethodnom Pravilniku podlijeæe

velikim sigurnosnim mjerama i mnoπtvu podataka o darivatelju koji se upisuju

u registar (npr. visina, teæina, rasa, boja koæe, boja oËiju, boja i struktura kose,

krvna grupa i Rh faktor), o seroloπkim karakteristikama te kariogramu. Spolne

stanice testiraju se na postojanje razliËitih bolesti34 te se mora procijeniti rizik

prijenosa nasljednih bolesti poznatih i prisutnih u obitelji darivatelja. Procjenu

prihvatljivosti darivatelja u smislu njegove dobi, zdravstvenog stanja, reproduk-

tivnog zdravlja i anamneze obavlja odgovorni lijeËnik putem upitnika i osobnog

razgovora, gdje Êe po naπem miπljenju valjati itekako obratiti pozornost na

moguÊe duπevne bolesti.

Pravni status darivatelja podrazumijeva i njegovo pravo da povuËe dani pri-

stanak na darivanje spolnih stanica, sve do trenutka “unosa darivanih spolnih

stanica u tijelo æene ili do trenutka provoenja postupka izvantjelesne oplo-

dnje” (Ël. 12. st. 4.), koje se zatim uniπtavaju, a o Ëemu se izdaje, na zahtjev

darivatelja, pisana potvrda (Ël. 12. st. 5.).

Darivanje spolnih stanica izrijekom ne stvara obiteljskopravne veze ni

druge pravne odnose35 izmeu darivatelja i djeteta, πto je iznimno vaæno radi

pribavljanja darivanih spolnih stanica i heterolognih oplodnji.

Darivanje spolnih stanica moæe se pravno promatrati kao vrsta pravnog po-

sla. No, za razliku od drugih oblika darovanja36, ovaj se smatra kao lex specialis

31 V. supra bilj. 26.32 Narodne novine, br. 110/2009.33 Narodne novine, br. 110/2009.34 Tako npr. malarije, toksoplazmoze, groznice Dengue, cistiËne fi broze, citomegalo virusa,

srpaste anemije, talasemije, HIV-a, STDs-a, hepatitisa B i C, Tay Sachsove bolesti i sl.35 Pod time se podrazumijeva ponajprije pravo nasljeivanja, ali i druga prava koja nastaju

iz odnosa srodstva (npr. zdravstveno, mirovinsko osiguranje i sl.).36 Darovanje je ureeno Ël. 479. - 498. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine, br.

35/2005 (u daljnjem tekstu: ZOO).

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 425

za koji vrijedi regulativa ZMO-a. Specifi Ënost toga pravnog posla je u njegovoj

nenaplatnosti u bilo kojem obliku - zabranjeno je davati ili primati novËanu

naknadu ili bilo kakvu drugu korist za darivanje spolnih stanica (Ël. 14. st. 1.),

a u sluËaju krπenja te zabrane, pravna je sankcija niπtetnost pravnog posla (Ël.

14. st. 3.).37 Dakle, doe li do bilo kakva oblika nagraivanja izmeu dariva-

telja/darivateljice i primateljice, striktno gledajuÊi, darivanje je bezvrijedno.

Primjenom opÊih pravila ZOO-a, posljedica niπtetnosti ugovora jest duænost

svake ugovorne strane vratiti drugoj …sve ono πto je primila na temelju takva ugo-vora, a ako to nije moguÊe, ili ako se narav onoga πto je ispunjeno protivi vraÊanju, ima se dati odgovarajuÊa naknada u novcu… (Ël. 323. ZOO-a). No, u stvarnosti takav

posao nije ni moguÊ jer primateljica (tue jajne ili sjemene stanice) ne moæe

znati Ëija je spolna stanica upotrijebljena za njezinu oplodnju, odnosno ne moæe

utjecati na odabir spolne stanice od toËno odreenog darivatelja.38

Povrh ovoga ZMO zabranjuje meusobne ugovore svake vrste izmeu da-

vatelja i primatelja (Ël. 14. st. 2.) kako bi se osigurala anonimnost i netræiπni

pristup postupku medicinske oplodnje.

Radi izbjegavanja viπestrukih darivanja na viπe mjesta uspostavlja se Dræavni

registar (Ël. 46. i 47.) u kojem Êe se evidentirati darivanja i mnoge pojedinosti

postupka medicinske oplodnje.39

2. 4. Priznanje oËinstva

U sluËajevima kad Êe do zaËeÊa djeteta doÊi oplodnjom jajne stanice ge-

netske majke i tueg sjemena40 (bilo da je rijeË o braËnom ili izvanbraËnom

paru), potrebno je da na takav postupak oplodnje svoj pristanak dade braËni/

37 Osobina je niπtetnog ugovora njegova protivnost Ustavu RH, prisilnim propisima ili

moralu druπtva (Ël. 322. ZOO-a).38 Probir spolnih stanica za heterolognu oplodnju moguÊ je i poæeljan glede fi ziËkih oso-

bina darivatelja, no izvan konteksta odabira od toËno odreene osobe.39 Takav pravilnik u trenutku dovrπetka ovog rada joπ nije donesen, ali je u izradi.40 Heterologna oplodnja jest, sukladno Ël. 2. ZMO-a, medicinska oplodnja pri kojoj se

koriste vlastite spolne stanice jednog braËnog druga i spolne stanice darivatelja. SluËaj

majËinstva kad je dijete zaËeto darivanom jajnom stanicom i sjemenom æenina braËnog

ili izvanbraËnog druga rjeπava se primjenom obiteljskopravne presumpcije prema Ël. 53.

ObZ-a, prema kojoj je odreeno Djetetova majka jest æena koja ga je rodila.


izvanbraËni drug, nakon svih obavijesti u vezi s tim.41 Pristankom (prema Ël.

9. ZMO-a) u pisanom obliku42 priskrbljuje se neprijepornost i dobrovoljnost

u sudjelovanju u medicinskoj oplodnji, osobito u odnosu na vrstu postupka

oplodnje i podrijetlo spolnih stanica (Ël. 9. st. 2.).

Kad je o heterolognoj oplodnji rijeË, tad æena i muπkarac koji su izvanbraËni

drugovi43 pristaju na oplodnju tuim sjemenom, a dodatno je u Zakonu regulira-

no anticipirano priznanje oËinstva ili priznanje s odgodnim uËinkom.44 Naime,

u tom je sluËaju potpuno jasno da dijete bioloπki neÊe potjecati od majËina

izvanbraËnog druga. Zakonskom se odredbom nastojalo zaπtititi djetetov sta-

tus vis à vis oca te izbjeÊi da se partner majke predomisli i ne prizna dijete za

svoje nakon njegova roenja. U takvim okolnostima prema ObZ-u iskljuËena

je moguÊnost voenja sudskog spora, tj. tuæbe radi utvrivanja oËinstva, jer je

ona izrijekom zabranjena prema Ël. 85. ObZ-a45. Ta je zakonska zabrana logiËna

jer je nedvojbeno da dijete ne potjeËe od muπkarca kojeg se æeli utvrditi ocem.

ZMO je nastojao specifi Ënom odredbom unaprijed priskrbiti priznanje oËinstva

izvanbraËnog druga majke, Ëime se naËelno pridræavao odredbe Ël. 85. ObZ-a

koja zabranjuje bilo kakve sporove o podrijetlu djeteta zaËetog medicinskom

oplodnjom. Ta je odredba vrlo opÊenite naravi te pokriva i ovaj sluËaj, bez obzira

na to πto se obiteljsko zakonodavstvo u vrijeme svojeg donoπenja povodilo za

(tadaπnjim) zakonom46 dopuπtenom heterolognom oplodnjom iskljuËivo æene u

41 Tj. o moguÊim oblicima prirodnog planiranja obitelji, o moguÊnostima lijeËenja neplod-

nosti i drugim naËinima ostvarenja roditeljstva (Ël. 7.) te o pravnom i psiholoπkom/psi-

hoterapijskom savjetovanju (Ël. 8.).42 NaËin davanja pristanka i njegovo povlaËenje ureuje Pravilnik o naËinu davanja pris-

tanka braËnih, odnosno izvanbraËnih drugova za provoenje postupaka medicinske

oplodnje, Narodne novine, br. 110/2009. Pristanak je moguÊe povuÊi pojedinaËno ili

zajedniËki i time odustati od postupka sve dok sjemene stanice ili jajne stanice ili zame-

tak/zameci nisu uneseni u tijelo æene (Ël. 9. st. 3.).43 Za braËne drugove kad æena biva podvrgnuta heterolognoj oplodnji primijenit Êe se

predmnjeva o braËnom oËinstvu muæa majke, prema Ël. 54. ObZ-a.44 Obiteljsko pravo poznaje moguÊnost priznanja oËinstva neroenog djeteta koje ima

pravne uËinke pod uvjetom da se dijete rodi æivo (Ël. 60. ObZ-a).45 Nije dopuπteno u sudskom postupku utvrivati ili osporavati majËinstvo, odnosno oËinstvo djeteta

koje je zaËeto u postupku oplodnje uz medicinsku pomoÊ i suglasnost darivatelja.46 Zakon o zdravstvenim mjerama o pravu na slobodno odluËivanje o raanju djece, Na-

rodne novine, br. 18/1978, Ëije su odredbe o umjetnoj oplodnji (Ël. 29. - 34.) prestale

donoπenjem ZMO-a.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 427

braku.47 Kad bi, kojim sluËajem, doπlo do propusta u pravnoj pripremi postupka

medicinske oplodnje, pa kad izvanbraËni drug ne bi dao pristanak prema Ël.

9. st. 1., dijete i æena ne bi imali moguÊnost utvrivati oËinstvo izvanbraËnog

druga sudskim putem. Utvrivanje oËinstva bilo bi moguÊe jedino (dobrovolj-

nim) priznanjem izvanbraËnog druga, zanemarujuÊi pred nadleænim tijelima

Ëinjenicu da je do zaËeÊa doπlo medicinskom oplodnjom.

Ovdje se postavlja pitanje moguÊnosti analogne primjene Ël. 86. st. 1. i 5.

ObZ-a koji kao iznimku muæu majke dopuπta tuæbu radi osporavanja oËin-

stva kad on nije dao ovjerovljeni pisani pristanak na oplodnju uz medicinsku

pomoÊ. Ta zakonska odredba namijenjena je zaπtiti njegova pravnog odnosa s

djetetom, koji je u pravnom obliku roditeljske skrbi nastao mimo njegove volje.

No, buduÊi da se presumpcija oËinstva ne moæe primijeniti na izvanbraËno

roenu djecu, nema mjesta ionako neprihvatljivoj primjeni analogije kao naËina

popunjavanja zakonskih praznina.48 Prema tome, doe li kojim sluËajem do

oplodnje izvanbraËne æene sjemenom darivatelja, bez pristanka kakav predvia

Ël. 9. ZMO-a, oËinstvo djetetu moÊi Êe se utvrditi jedino priznanjem oËinstva

izvanbraËnog druga.

Kad bi, pak, do heterologne oplodnje doπlo bez pisane suglasnosti darivatelja

(kakvu traæi Ël. 12. ZMO-a), s obzirom na to da darivatelj ionako ne stvara

nikakve pravne veze s djetetom (arg. ex. Ël. 12. st. 2.), on se veÊ po ZMO-u neÊe

smatrati ocem djeteta, pa je primjena odredbi ObZ-a o zabrani osporavanja

oËinstva opsoletna. Darivatelj bi samo imao pravo na naknadu πtete zbog

protupravnog koriπtenja njegova sjemena49, a zdravstvena ustanova koja bi

obavila takvu oplodnju bila bi kaænjena novËanim iznosom od 70.000,00 do

250.000,00 kn prema Ël. 50. toË. 5.

No, osnovni problem u Ël. 9. st. 2. vidimo u novostvorenom naËinu priz-

nanja izvanbraËnog oËinstva. IzvanbraËno oËinstvo utvruje se, u skladu s

ObZ-om, na dva naËina - priznanjem i sudskim putem. Priznanje oËinstva

strogo je formaliziran akt koje, da bi imalo pravne uËinke, mora biti uËinjeno

u kvalifi ciranoj formi - πto znaËi u formi zapisniËke izjave pred nadleænim

47 Tako AlinËiÊ, M., u: AlinËiÊ, M., BakariÊ AbramoviÊ, A., Belajec, V., Hrabar, D., KoraÊ,

A., Komentar Obiteljskog zakona, Narodne novine, Zagreb, 1999., str. 55.48 O suprotnoj tvrdnji kao jedinoj moguÊoj alternativi kad propustom zakonodavaca nisu

bili propisani rokovi za tuæbu radi osporavanja oËinstva kod medicinski zaËetog djeteta,

v. Hrabar, D., bilj. 9, str. 646.49 Prema pravilima ZOO-a o izvanugovornoj odgovornosti (Ël. 1045. i d.) i praviËnoj

novËanoj naknadi (Ël. 1100.).


tijelima.50 Zakon osim forme traæi odreene kvalitete priznavatelja kao πto

su poslovna sposobnost, minimalna dob od 16 godina itd. Osim priznanja

pred matiËarom, centrom za socijalnu skrb i pred sudom, moguÊe je oËinstvo

priznati i u oporuci. Izvan obiteljskopravnog sustava priznanja oËinstva isto je

moguÊe priznati i pred zapovjednikom broda51, pri Ëemu je smisao instituta u

pojavi nenadane opasnosti za æivot oca (joπ) nepriznata djeteta tijekom njegova

putovanja brodom.

Defi nitivno se moæe tvrditi da je institut priznanja oËinstva dobio joπ jedan

modalitet, i to na temelju pristanka muπkarca, izvanbraËnog druga, koji je dao

slobodnom izjavom volje u pisanom obliku (Ël. 9. st. 1.). Problem se ogleda

u Ëinjenici πto takva izjava dana na propisanom obrascu52 nije ovjerovljena, a

anticipirano priznanje izvanbraËnog oËinstva odËitava se s velikim juridiËkim

naporom. No, ipak joj se ne moæe zanijekati valjanost. S druge strane, u praksi

Êe nastati problem manipuliranja odnosno koriπtenja tog pristanka, tj. kako Êe

matiËar na temelju toga upisati podatak o ocu u maticu roenih. Naime, upis

u maticu roenih prema Zakonu o dræavnim maticama53 i ObZ-u obavlja se

na temelju zapisniËke izjave dane pred matiËarom, centrom za socijalnu skrb

ili sudom, odnosno na temelju pravovaljane oporuke.

UoËljiva su dva problema. Jedan se odnosi na pristanak majke, prema Ël. 61.

ObZ-a, koji je uvjet za upis priznatog oËinstva u maticu roenih. Nije iskljuËe-

no da nakon heterologne oplodnje izvanbraËna majka uskrati svoj pristanak

ne bi li time iskljuËila svojeg (sad moæda veÊ bivπeg izvanbraËnog druga) iz

obiteljskopravnog odnosa s djetetom. BuduÊi da ObZ, kako je spomenuto,

opravdano zabranjuje voenje sudskog postupka radi utvrivanja oËinstva, to

bi mogao biti zaobilazan put za svjesne i namjerne jednoroditeljske obitelji,

pogodovanje neodgovornom roditeljstvu, odnosno majËinstvu.

50 O tome viπe Hrabar, D., u: AlinËiÊ, M., Hrabar D., Jakovac-LoziÊ, D., KoraÊ Graovac, A.,

Obiteljsko pravo, Narodne novine, Zagreb, 2007., str. 156. i d.51 Priznanje oËinstva pred zapovjednikom broda jedan je od naËina priznanja, ureen

posebnim propisom, tj. Pravilnikom o postupku u sluËaju roenja ili smrti, nalaska

napuπtenog novoroenoga djeteta, primitka izjave posljednje volje i postupku s imovi-

nom umrlih osoba na brodu, Narodne novine, br. 56/2000.52 V. Pravilnik o naËinu davanja pristanka braËnih, odnosno izvanbraËnih drugova za

provoenje postupaka medicinske oplodnje, Narodne novine, 110/2009, te osobito nje-

gov Prilog I., koji sadræava obrazac pristanka.53 Narodne novine, br. 96/1993, u daljnjem tekstu: ZDM.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 429

Drugi problem vidimo u tome πto zdravstvena ustanova ne raspolaæe izja-

vom o pristanku izvanbraËnog druga na heterolognu oplodnju - u dupliciranom

obliku, te nije podobna za slanje matiËaru. NeÊe biti problem naknadno priznati

oËinstvo ako spora o tome nema izmeu majke i njezinoga izvanbraËnog druga,

veÊ Êe problem nastati ako Êe izvanbraËni drugovi ustrajati na upisu podrijetla

djeteta od oca primjenom ZMO-a. De lege ferenda trebat Êe promijeniti ZDM

radi novog naËina upisa priznatog oËinstva.

2. 5. Pravni status djeteta i pravo na saznanje o podrijetlu

S pravnog aspekta valja osvijetliti zanimljiv, ali i dvojben pravni status dje-teta u smislu zaπtite njegova prava na saznanje podrijetla, osobito u sluËaju

djeteta zaËetog heterolognom oplodnjom.

Vrlo smionom dræimo promjenu odredbe o pravu djeteta na uvid u upisnik

podataka o zaËeÊu. Novela ZMO-a (iz listopada 2009.) vrlo je brzo izmijeni-

la, meu inim, i odredbe o ostvarivanju djetetova prava na saznanje vlastita

podrijetla54. Za ovo specifi Ëno i izvorno pravo djeteta55 u smislu njegova pri-

znanja i zaπtite zasluæna je Konvencija UN-a o pravima djeteta (1989.), koja

je na snazi i u Republici Hrvatskoj.56 »lankom 7. propisano je pravo djeteta

na saznanje o vlastitom podrijetlu57 Ëiji se relativni doseg odnosi na sluËajeve

kad podrijetlo djetetu nije moguÊe ustanoviti (npr. u sluËaju nahoËeta). Premda

neki autori govore o tome da to konvencijsko pravo treba smatrati interesom,

a ne pravom zato πto je njegovo ostvarenje povezano s pravima treÊih osoba

(ponajprije darivatelja gameta, a zatim i socioloπkih roditelja u smislu zaπtite

54 Osnovna verzija ZMO-a iz srpnja to je pravo ureivala propisujuÊi (Ël. 10. st. 1.) sljedeÊe:

Dijete roeno nakon medicinske oplodnje darivanom sjemenom stanicom ili darivanom jajnom sta-nicom nakon svoje punoljetnosti stjeËe pravo uvida u upisnik podataka o zaËeÊu i darivateljima koji se vodi pri Dræavnom registru o medicinskoj oplodnji ministarstva nadleænog za zdravstvo (u daljnjem tekstu: Dræavni registar).

55 O atributu izvornosti i ostalim izvornim pravima djeteta v. Hrabar, D., bilj. 50, str.

229.56 Sluæbeni list SFRJ, br. 15/1990; Narodne novine, Meunarodni ugovori, 12/1993,

20/1997.57 »l. 7. Konvencije glasi: Odmah nakon roenja dijete treba upisati u matiËne knjige i dijete od

roenja ima pravo na osobno ime, pravo na stjecanje dræavljanstva i, koliko je moguÊe, pravo da zna tko su mu roditelji i da uæiva njihovu skrb.


obiteljskog integriteta i privatnosti)58, mi se ne slaæemo s tim navodom jer time

suzuju njegov doseg. Sluæbeni komentar Konvencije59 nejasan je i konfuzan u

tumaËenju odredbe Ël. 7. S jedne strane navodi kako pravo djeteta da zna tko

su mu roditelji podrazumijeva znanje o genetskim roditeljima i onima koji su

dijete rodili, a s druge strane - ogradu “koliko je to moguÊe” pripisuje, meu

inim, i sluËaju darivanja spolnih stanica, implicirajuÊi zaπtitu tajnosti dariva-

telja.60 Nadalje, navodi kako nije uvijek u najboljem interesu djeteta da zna

tko su mu roditelji, a zatim navodi medicinske (i. e. psihijatrijske i psihiËke)

spoznaje o vaænosti znanja o vlastitom podrijetlu.61 »injenica jest da ograda

“kad god je to moguÊe” predstavlja striktniji i objektivniji kriterij od “najboljeg

interesa djeteta” koji se smatra dominantnim naËelom Konvencije.62 Nije to

jedini sluËaj podilaæenja Konvencije interesima odraslih63, u ovom sluËaju da-

rivatelja ogrnutih strahom od upoznavanja vlastita bioloπkog djeteta i moguÊih

pravnih posljedica (npr. uzdræavanja ili nasljeivanja). TumaËenje standarda

“koliko je to moguÊe” (“as far as possible”) otiπlo je ipak u pogreπnome smjeru.

©to to znaËi “moguÊe”? Objektivno ili subjektivno moguÊe - nemoguÊe? Objek-

tivno je nemoguÊe kad kod nahoËeta ne moæemo pronaÊi majku (pa slijedom

toga ni oca), kad majka ne zna koji je od viπe muπkaraca zaËeo njezino dijete.

Zapitajmo se zar doista nije moguÊe znati tko je darovao spolnu stanicu? Zar

ne postoji registracija darivatelja i prethodni postupak koji ih potvruje ili eli-

minira? Treba li ustrajavati na neprepoznavanju istine i previranje o podrijetlu

djeteta iz medicinske oplodnje jednostavno pripisati zaπtiti osobnosti dariva-

telja? Ekskulpacija o nemoguÊnosti (“koliko je moguÊe”) privid je istine da ne

æelimo, a ne da ne moæemo, doznati o djetetovu podrijetlu, odnosno æelimo

mu uskratiti znanje o precima.

58 Prema KovaËek StaniÊ, G., Pravo deteta da zna svoje poreklo, Novi Sad, 1997., str. 13.59 Implementation Handbook for the Convention on the Rights of the Child, Unicef, Ge-

neva, 1998., str. 105. Osim toga, Odbor za prava djeteta izrazio je veliku zabrinutost

glede propisa u Francuskoj koji omoguÊavaju tajno roenje i prepuπtanje djeteta te medi-

cinsku oplodnju s nepoznavanjem bioloπkog podrijetla; usp. ibid.60 Ibid., str. 105.61 Ibid., str. 106.62 O najboljem interesu djeteta i dobrobiti djeteta, v. pobliæe Hrabar, D., bilj. 50, str. 234.63 Takav je primjer i odredba Ël. 38. st. 3. koja dopuπta novaËenje djece s navrπenih 15

godina, zanemarujuÊi defi niciju djeteta iz Ël. 1. prema kojoj se za potrebe primjene Kon-

vencije djetetom smatra osoba do 18. godine æivota.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 431

Oko toga pitanja ne postoji konsenzus dræava te se uopÊe ne moæe govoriti

o usklaenosti pravnih sustava.64 Razlike se ne ogledaju samo u odgovoru na

pitanje treba li dopustiti uvid u podatke o medicinskoj oplodnji i komu, veÊ i

prema ulozi suda u uvidu te obavjeπtavanju darivatelja da je njegov identitet

otkriven. Ukratko, medicinska oplodnja, pa tako i pravo djeteta na uvid vs.

64 Austrijski i πvedski zakoni o medicinski pomognutoj oplodnji ureuju pravo djeteta na

saznanje identiteta darivatelja spolnih stanica, uz odredbu da bioloπki roditelji nemaju

obiteljskopravne obveze niti prava prema djetetu zaËetom uz koriπtenje njihovih spolnih

stanica u postupcima medicinski pomognute oplodnje. U Sloveniji zakonskim odred-

bama propisano je da dijete zaËeto postupkom medicinski pomognute oplodnje spolnim

stanicama darivateljice ili darivatelja moæe, zbog zdravstvenih razloga, zahtijevati od

centra (registra) upoznavanje sa zdravstveno vaænim podacima o darivateljici ili dari-

vatelju spolnih stanica ako je dijete razumno i ima barem 15 godina. Djetetov zakonski

zastupnik moæe te podatke doznati samo uz dozvolu koju izdaje sud u izvanparniËnom

postupku ako za to podnese posebno zdravstveno utemeljene razloge. Djetetov lijeËnik

ima pravo, zbog zdravstvenih razloga djeteta, na uvid u jedinstveni registar darivatelja ili

darivateljica. Sudovi i upravni organi imaju pravo uvida u jedinstveni registar darivatelja

ili darivateljica ako je to nuæno za ispunjavanje njihovih zadaÊa u provoenju Zakona

o medicinski pomognutoj oplodnji. Kanadski zakon o medicinski pomognutoj oplod-

nji omoguÊuje pravo djetetu na saznanje o identitetu darivatelja spolnih stanica zbog

zdravstvenih razloga nakon punoljetnosti, ali samo uz odobrenje darivatelja. U Velikoj Britaniji tijekom 2003. godine britanska je vlada inicirala promjenu zakona (Human

Fertilisation and Embryology Act 1990 (c. 37)) kojom bi se omoguÊilo djetetu pravo

na saznanje tko mu je bioloπki roditelj. Rasprava u britanskom parlamentu temeljena

je na izjednaËavanju prava posvojene djece kojima je zakonski omoguÊeno pravo na

saznanje tko su im roditelji i pravu djeteta zaËetog postupcima hetorologne oplodnje na

informaciju tko su njegovi bioloπki roditelji uz predvianja da Êe se u prvo vrijeme si-

gurno smanjiti broj darivatelja spolnih stanica. U »eπkoj je identitet darivatelja spolnih

stanica zaπtiÊen ako se darivatelji ili primatelji spolnih stanica ne slaæu s objavljivanjem

identiteta. Dijete zaËeto medicinskom oplodnjom nema pravo pristupa informacijama

o bioloπkom ocu. U NjemaËkoj dijete ima pravo znati tko su mu roditelji, a na Islandu je identitet darivatelja spolnih stanica zaπtiÊen ako darivatelj izrazi takvu æelju. U su-

protnom podaci o identitetu Ëuvaju se u specijalnom dosjeu. Dijete nakon punoljetnosti

moæe zatraæiti podatke o identitetu darivatelja sadræane u specijalnom dosjeu i u tom

sluËaju institucija koja Ëuva podatke duæna je πto je prije moguÊe obavijestiti darivatelja.

U Rusiji majka moæe zatraæiti podatke o darivatelju i njegovoj nacionalnosti, a u ©ved-skoj dijete zaËeto medicinskom oplodnjom ima pravo doznati ime darivatelja sjemenih

stanica; v. Medically Assisted Procreation And The Protection Of The Human Embryo, Compara-tive Study On The Situation In 39 States, Council Of Europe Cdbi/Inf ( 98 ) 8 - Ministarstvo

zdravstva i socijalne skrbi, Zagreb, rujan 2004.


tajnost darivatelja, vrlo su πaroliko i heterogeno ureeni, sve do mjere da u

nekim zemljama postoji samo praksa bez zakonske regulative.

Stoga je, recimo to tako, nepopularno usporeivati se s bilo kojom od ze-

malja, veÊ snagom vlastitih spoznaja, etiËkih naËela, vrijednosnih preferencija

i s velikom pomnjom treba pristati uz jasna rjeπenja. Ne mislimo da je to bio

sluËaj s izmjenama ZMO-a. Jedino πto preostaje vjerovati jest Ëinjenica da

heterolognih oplodnji u Hrvatskoj gotovo i nema, pa da posredno ovo pravo

djeteta neÊe niti biti ugroæeno jer tako zaËete djece praktiËki neÊe ni biti.

RegulirajuÊi pravo djeteta na uvid65 u upisnik podataka o zaËeÊu ZMO66 je

uËinio distinkciju po dobi djeteta te je propisao posebna pravila za takav uvid

punoljetnog, odnosno maloljetnog djeteta. Kad je rijeË o punoljetnom djetetu

i njegovim pravima, ne moæe se govoriti o povredi prava na saznanje podrijetla

zato πto se Konvencija o pravima djeteta primjenjuje na djecu do 18. godine.67

Naprotiv, za maloljetnu djecu pravo uvida kao pravu na saznanje podrijetla

prethodeÊe pravo, omoguÊeno je na posredan naËin - preko zakonskog zastup-

nika ili lijeËnika, i to samo u iznimnim sluËajevima kad medicinski opravdan

razlog i dobrobit djeteta to zahtijevaju (Ël. 10. st. 5).68

ZMO razlikuje dva podatka koji se mogu spoznati uvidom u upisnik. Jedan

je podatak o bioloπkom podrijetlu, a drugi o identitetu darivatelja. Bioloπko

podrijetlo darivatelja (bilo sjemene, bilo jajne stanice) i spoznaja istog znaËi

uvid u podatke koji se o darivatelju biljeæe prilikom uzimanja/darivanja spolne

stanice.69 Naprotiv, podaci o identitetu podrazumijevaju ime i prezime dari-

vatelja i mogu jednako tako biti, ako ne jednako vaæni, onda i zanimljiviji.

Bez obzira na to πto je izrijekom zanijekan nastanak pravnih veza izmeu

darivatelja i djeteta (prema Ël. 12. st. 2.), zakonodavac je krenuo putem “za-

magljenog identiteta” pod pritiskom pojedinaca i udruga iz javnog æivota uz

65 SliËno ovome i ObZ omoguÊuje posvojenom djetetu uvid u spis o posvojenju, ali i u

maticu roenih.66 »l. 10. ZMO-a.67 Takva je odredba Ël. 1. koja glasi: U svrhe ove Konvencije, pojam dijete razumijeva svako ljudsko

biÊe mlae od 18 godina, osim ako se po zakonima primjenjivim na dijete punoljetnost ne stjeËe ranije.

68 MoguÊnost treÊih osoba na takav uvid proπirena je i na sud i tijelo dræavne uprave, ali

samo za sluËajeve primjene ovog Zakona (Ël. 10. st. 6.). Zamislivo je da bi moglo biti

rijeËi o sumnji na propuste u voenju evidencije u registru zdravstvene ustanove (Ël.

41.).69 Prema Pravilniku o naËinu davanja pristanka i identifi kacije darivatelja spolnih stanica.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 433

potporu medija. Pretpostavljamo da iza opiranja “otvorenom identitetu” stoji

strah od smanjenja broja darivanja spolnih stanica, πto se dogodilo u nekim

europskim zemljama. No, kao odreenu ravnoteæu æestoko sukobljenih interesa

zakonodavac je predvidio iznimku od pravila o nemoguÊnosti (punoljetnog)

djeteta da dozna identitet darivatelja na naËin da darivatelj moæe (ipak) prije

darivanja svojih spolnih stanica dati pisani pristanak na obznanjivanje djetetu

njegova identiteta. Malo je vjerojatno, premda postoji i zakonska moguÊnost

povlaËenja takvog pristanka (do unosa darivanih spolnih stanica u tijelo æene

ili do trenutka provoenja postupka izvantjelesne oplodnje prema Ël. 10. st.

3.), da Êe darivatelji æeljeti obznaniti svoj identitet djetetu.

Postavlja se pitanje nije li takvom odredbom povrijeeno pravo djeteta

na saznanje podrijetla. Strogo gramatiËki tumaËeÊi ovu odredbu, ne bi bilo

povrede tog prava jer je ono zaπtiÊeno Konvencijom o pravima djeteta za

dobnu skupinu maloljetne djece, a ZMO omoguÊuje punoljetnim osobama

takvo saznanje. No, Ëinjenica jest da darivatelj daje ili, πto je s aspekta ove

problematike vaænije, ne daje svoj pristanak na otkrivanje njegova identiteta

- nikad - ni za vrijeme djetetove maloljetnosti, ni kad ono postane punoljetno.

Uvid ostalih osoba (prema st. 5. Ël. 10.) ionako je po logici stvari povezan sa

saznanjem o bioloπkom podrijetlu, a identitet darivatelja samo je poveznica i

smjernica u eventualnom otkrivanju zavrzlama. Doznaju li takve osobe, kao i

svaka osoba bez pravnog interesa, podatak o identitetu darivatelja i priopÊi li

ga na nedopuπten naËin, odnosno osobi kojoj takav podatak nije namijenjen,

kaznit Êe se strogim novËanim kaznama.70 Prema tome, svrha Zakona nije bila

zaπtititi dijete ni njegov interes niti pravo na saznanje podrijetla, veÊ dariva-

telja. To je vidljivo iz prvenstvenog poπtovanja volje darivatelja æeli li ili ne æeli

svoj identitet uËiniti dostupnim djetetu koje od njega potjeËe, a ne omoguÊiti

bez ograda djetetu da, bilo kao maloljetno ili kasnije kao punoljetno, osobno

ostvari uvid u upisnik podataka o zaËeÊu.

JasnoÊe radi, ObZ71 u usporedivoj situaciji posvojenog djeteta omoguÊuje

posvojeniku da kao maloljetan ostvari uvid u spis o posvojenju u kojem se nalaze

svi podaci (poglavito osobno ime bioloπkog roditelja - samo majke ili i oca) i

dræavnu maticu roenih, a to mu se pravo jamËi i kao punoljetnoj osobi. I kod

posvojenja i kod heterolognog zaËeÊa uz pomoÊ medicine rijeË je o pravu na

70 Prema Ël. 50. toË. 4. iznos od 70.000,00 do 250.000,00 kn u sluËaju prekrπaja u postu-

panju protivno Ël. 10.71 »l. 142.


saznanje identiteta kroz podrijetlo od roditelja. To pravo djeteta/osobe sastoji

se od prava da zna okolnosti svojeg zaËeÊa i pravo na informaciju o identitetu

svojih genetskih roditelja. Okolnost zaËeÊa kod posvojenog djeteta ne odnosi

se na dvojbu o medicinskoj ili kaznenopravnoj (Ëitaj: silovanje) okolnosti,

veÊ na Ëinjenicu da je ono posvojeno, a ne roeno dijete posvojiteljima, dok

kod heterologne oplodnje dijete mora znati isto tako da ne potjeËe od obaju

roditelja, veÊ da je neka treÊa osoba bila darivatelj gameta iz kojih je zaËeto.

Drugi dio prava na saznanje podrijetla jednako se kod posvojene i medicinski

zaËete djece odnosi na spoznaju o imenu i prezimenu bioloπkog roditelja, a

kod medicinski zaËete djece moguÊe je doznati i odreene fi ziËke i kariotipske

karakteristike darivatelja gamete.

Na ove je moguÊnosti pravo, osobito u Hrvatskoj, odgovorilo dvojako. U

sluËaju posvojene djece podatke o bioloπkim roditeljima nije zadræalo kao

iskljuËivu informaciju za dræavna tijela (centar za socijalnu skrb koji je proveo

posvojenje i matiËara za upis podataka o djetetu), veÊ je podijelilo to pravo s

djetetom, πtoviπe obvezalo je roditelje da djetetu kaæu da je posvojeno. Iz te

obveze, premda lex imperfecta72, proizlazi, drugim odredbama73 zaπtiÊeno pravo

djeteta, da nakon saznanja da je bioloπki razliËito od svojih posvojitelja dozna

i tko su njegovi stvarni roditelji i to uvidom u razliËite registre. Nedvojbeno je

kod posvojenja pravo djeteta na saznanje o vlastitom podrijetlu i obiteljskom

statusu zaπtiÊeno kao pravo, dok kod heterologne oplodnje tome nije sluËaj.

BioetiËka znanost danas govori o “pravu da se kaæe” kao moralnom pravu,

koje posljediËno pripada roditeljima. Kad roditeljima zakon omoguÊuje da pre-

skoËe tu istinu, znaËi da zakonodavac implicitno jaËim smatra pravo roditelja

na privatnost u odnosu na pravo djeteta na saznanje podrijetla.74 Britanska

72 »l. 124. st. 1. ObZ-a odreuje: U postupku posvojenja centar za socijalnu skrb upoznat Êe pos-vojitelje s pravom djeteta da od posvojitelja dozna da je posvojeno. Raspoloæenost i otvorenost

potencijalnih posvojitelja prema ovoj zakonskoj obvezi svojevrsni je pokazatelj treba li

dijete dati ili ne dati upravo njima na posvojenje. 73 »l. 142. ObZ-a.74 Tako Frith, L., Beneath the rhetoric: the role of rights in the practice of non-anonymous

gamete donation. Bioethics 2001;15(5/6):473-84. V. i Feinberg J. Social Philosophy.

Prentice Hall, NJ Engelwood Cliffs, 1973.; Raz J. On the nature of rights. Mind 1984

93:194-214; Nathanson V. More than a Gene Pool - Informing Children Born from Do-

nated Sperm or Eggs Would Undermine the Real Job of Parenting. The Guardian. 02 Au-

gust 2007; Blyth E., Frith L., Jones C., Spiers J., The role of birth certifi cates in relation

to access to biographical and genetic history in donor conception. International Journal

of Human Rights. 2009;17(2):207-23. - http://www.hkld.hr/news.php?extend.1027.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 435

iskustva govore o povelikom broju osoba, danas punoljetnih, koje su zaËete iz

heterologne oplodnje i æele znati o svojem bioloπkom podrijetlu i identifi ka-

cijskim elementima darivatelja gameta te se kalkulira i sa psiholoπkim proble-

mima nepoznavanja situacije u potpunosti. Vjerojatno je zato doπlo i do nekih

izmjena u zakonodavstvu u smislu prevladavanja anonimnosti donora.75 No,

joπ postoje otvoreni razlozi pro et contra pravu djeteta da zna svoje podrijetlo

ovisno o tome kojeg se pojedinca (dijete, bioloπkog ili socioloπkog roditelja) ili

druπtvenu formaciju (obitelj) πtiti.

Smatramo da je zakonodavac u Hrvatskoj Zakonom o medicinskoj oplodnji

zanemario vaænije pravo djeteta na saznanje podrijetla, zaπtitivπi darivatelja

spolne stanice i njegov identitet. MoguÊnost koja se otvara za punoljetno dije-

te76 da uvidom u upisnik dozna podatke o identitetu darivatelja ipak je jadna

prilika jer Êe ona opet ovisiti o volji darivatelja, koja, sasvim je izvjesno, neÊe

biti naklonjena djetetu ako iz nikojeg drugog, onda iz razloga straha. Zakon

nije predvidio ni, makar moralnu, obvezu roditelja da djetetu kaæu da je zaËeto

u postupku medicinske oplodnje tuim gametama.

3. SAVJETOVANJA

ZMO je uËinio bitnu pretpostavku u odgovornom planiranju obitelji s po-

moÊu medicinske oplodnje. Naime, propisao je obvezu provoenja raznovrsnih

savjetovanja i struËnih obavijesti.77

Obavijesti (prema Ël. 7.) su oni sadræaji s kojima Êe se par susresti kad

spoznaju svoju nemoguÊnost prirodnog zaËeÊa. Odnose se na informaciju o

oblicima prirodnog planiranja obitelji (Ël. 7. st. 1.), koje, istini za volju, sma-

tramo u odreenom smislu superfl uum jer se takav par obraÊa lijeËniku zato πto

prirodnim putem ne dolazi do zaËeÊa. Nadalje, lijeËnik ih obavjeπtava o vrstama

lijeËenja neplodnosti, πto je oËito srediπnja tema njihova razgovora, te o “drugim

naËinima ostvarenja roditeljstva”, πto podrazumijeva posvojenje. Vaæno je to πto

je zakonodavac propisao obvezu zdravstvenih struËnjaka da neplodnom paru

objasne sve pojedinosti postupka, njegovu uspjeπnost, posljedice i opasnosti jer

to je ipak postupak koji, usprkos napretku biomedicinskih znanosti i tehnologije,

75 Vidi mreænu stranicu supra bilj. 74.76 ShvaÊeno u ovom sluËaju kao potomak, a ne osoba do 18. godine æivota.77 »l. 7., 8. i 9.


nema velike uspjehe, a predstavlja i nemale rizike i pogibelji za æenu i dijete.78

Osim toga, valja oËekivati da Êe ih lijeËnik obavijestiti o nekim pojedinostima

(npr. o koriπtenju darivanih spolnih stanica za oplodnju samo jednog para i za

roenje najviπe troje djece, Ël. 19.) te o zakonskim zabranama (v. infra). Nakon obavijesti, oËito u neposrednom prvom kontaktu lijeËnika i para,

prema zakonskom zahtjevu, slijedi psiholoπko/psihijatrijsko savjetovanje para,

a zatim i pravno79, za koje osoba koja ga provodi uvijek mora izdati potvrdu.

Smisao poniranja u duπevnu sferu pacijenata koji bi se mogli podvrgnuti ovom

postupku odraz je potrebe za stabilnosti njih kao pojedinaca i njihove zajed-

nice (braËne odnosno izvanbraËne) i obitelji, koja bi mogla pretrpjeti razliËita

iskuπenja zbog neplodnosti i moguÊe neuspjelog pokuπaja medicinske oplodnje,

ali i raanja djeteta genetski razliËitog od jednog roditelja. Dugotrajan je to i

mukotrpan postupak, koji ne daje uvijek rezultate.

Pravno savjetovanje koncentrirano je na obiteljskopravne aspekte medi-

cinske oplodnje, osobito heterologne. Naime, obiteljskim je zakonodavstvom

zaokruæen sustav utvrivanja podrijetla djeteta, pa tako i onog zaËetog “uz

medicinsku pomoÊ”80, a ZMO sadræava, veÊ ranije komentirane, odredbe o

priznanju oËinstva odnosno majËinstva (Ël. 9. st. 2.). Nakon tako provedenog

savjetovanja paru treba biti jasnija pravna situacija u trokutu dijete - pacijentica

- bioloπki roditelj, a ona Êe, sasvim sigurno, razjasniti najbolnije i skeptiËne

dionice - pravni odnos s bioloπkim roditeljem i s buduÊim “roditeljima”, mo-

guÊnosti incesta, prava djeteta itd.

Zakonom je obveza provoenja savjetovanja nametnuta zdravstvenoj

ustanovi koja provodi medicinsku oplodnju, no imajuÊi pred oËima da to neÊe

biti moguÊe u svim, osobito manjim zdravstvenim ustanovama, omoguÊeno je

upuÊivanje parova, od strane takve zdravstvene ustanove, u onu koja Êe organi-

zirati takva savjetovanja. Preporuka bi bila da zdravstvene ustanove meusobno

sklope ugovore kojima Êe regulirati modalitete i fi nanciranje pruæenih usluga.

Daljnja je moguÊnost da zdravstvena ustanova uputi braËne/izvanbraËne

drugove i osobama koje su ovlaπtene za psiholoπko ili psihoterapijsko savje-

tovanje te kod magistra prava zbog pravnog savjetovanja. Postavlja se pitanje

koje su to osobe. Prvu vrstu savjetovanja mogao bi provesti svaki psiholog ili

psihijatar koji ima licenciju za pruæanje usluga savjetovanja, dok je za pravno

78 O tome lapidarno, ali instruktivno DraæanËiÊ, A., op. cit. bilj. 1, str. 41. i d.79 »l. 8.80 »l. 85. i 86. ObZ-a.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 437

savjetovanje otvorena, prema naπem miπljenju, jedina81 opcija da pravne savjete

podijeli i odvjetnik jer su odvjetnici licencirani prema Zakonu o odvjetniπtvu82

na davanje svih pravnih savjeta.

4. ZAKONSKE ZABRANE

Zabrane su daljnja specifi Ënost ovog zakona jer odraæavaju nastojanje

zakonodavca da odræi etiËku razinu, da sprijeËi moguÊe zloporabe te da mak-

simizira sigurnost sudionika postupka. Zabrane se odnose na razliËite subjekte

i razliËite objekte.

Tako se zabranjuje davanje ili primanje bilo kakve novËane naknade ili dru-

ge koristi osobi koja daruje spolne stanice, ali i sklapanje ugovora, sporazuma

ili drugih oblika pisanoga ili usmenoga dogovora o darivanju spolnih stanica

izmeu darivatelja spolnih stanica i jednog ili oba braËna/izvanbraËna druga u

postupku medicinske oplodnje (Ël. 14.). Bude li uspjeπno postignuta oplodnja

i roenje troje djece od istog darivatelja spolne stanice, daljnja je upotreba

njegovih stanica za oplodnju zabranjena (Ël. 19.). Odreenje spola djeteta

prepuπteno je prirodnom procesu spajanja muπkih i æenskih spolnih stanica, pa

se izrijekom zabranjuje odabir spola djeteta, uz iznimku radi izbjegavanja teπkih

nasljednih bolesti koje se prenose zbog spola (Ël. 20.). Heterologna oplodnja

dopuπtena je samo kad je neplodnost prisutna u jednog partnera te se dopuπta

unoπenje u tijelo æene ili darovane sjemene ili darovane jajne stanice, a nipoπto

oboje (Ël. 21.). SliËno tome, zabranjeno je koriπtenje mjeπavine muπkih odnosno

æenskih spolnih stanica koja mjeπavina nastaje darivanim spolnim stanicama

dvojice ili viπe muπkaraca, odnosno æena (Ël. 22.). IskljuËivanje bilo kakvih

pravnih poslova sa spolnim stanicama predmetom je regulative Ël. 23. i 24.,

pa se tako zabranjuje trgovanje spolnim stanicama, oglaπavanje, reklamiranje

ili traæenje i nuenje spolnih stanica putem svih oblika javnog priopÊavanja

ili putem internih priopÊenja bilo koje vrste, a zabranjeno je i surogatno majËinstvo. Ovaj, u nekim pravnim sustavima dopuπten oblik pravnog posla,

u hrvatskome je ZMO-u zabranjen u uæem i πirem smislu. Naime, zabranjuju

81 Pitanje pravnih klinika koje iz sustava civilnih udruga nastoje nametnuti pravno savje-

tovanje graanima dræimo upitnim, ne samo zbog sukoba s ekskluzivitetom odvjetniπtva,

veÊ i s aspekta odgovornosti za πtetu.82 »l. 3. Zakona o odvjetniπtvu, Narodne novine, 9/1994, 117/2008, 50/2009, 75/2009.


se i proglaπavaju niπtetnim svi pravni poslovi (ugovori, sporazumi i sl.) kojima

se priopÊuje nuenje ili potraænja æena, ali i sama medicinska oplodnja, koji bi

rezultirali raanjem djeteta za drugog i predajom istoga nakon roenja.

U skladu s Konvencijom o biomedicini83 zabranjeno je kloniranje i svaki po-

stupak s njim u vezi, bez obzira na to je li poduzeto na æivom ili mrtvom Ëovjeku

(Ël. 25.) te izvantjelesni razvoj zametka starijeg od 14 dana (odnosno nakon

razvoja primitivne pruge), stvaranje himera, mijenjanje zametka presaivanjem

drugih ljudskih ili æivotinjskih zametaka, unoπenje ljudskih spolnih stanica ili

ljudskog zametka u æivotinju i vice versa (Ël. 29.). S obzirom na etiËki odnos

zakonodavca prema zametku, zabranjuje se stvaranje ljudskih zametaka radi

znanstvenih ili istraæivaËkih ciljeva (svrha), znanstveni ili istraæivaËki rad na

zametku te uvoz i/ili izvoz spolnih stanica (Ël. 31.). Navedene zabrane svje-

doËe, s jedne strane, o medicinskim moguÊnostima i postignuÊima, a s druge

o prisutnosti takvih postupaka na stranom træiπtu. Zabrane su potkrijepljene

novËanim kaznama (Ël. 50.), no neprecizno je odreeno da se novËanim kazna-

ma kaænjava pravna osoba za prekrπaj poËinjen suprotno zakonskoj regulativi,

a izostavljena je moguÊnost da i fi ziËka osoba na individualnoj razini poËini

prekrπaj (osobito npr. oglaπavanje, traæenje i nuenje spolnih stanica te traæenje

i nuenje æene za surogatno majËinstvo84).

5. ZAKLJU»NE NAPOMENE

Pravno ureenje medicinske oplodnje unijelo je reda u jedno podruËje

medicine (ginekologije odnosno humane reprodukcije) ponajprije zato πto su

prethodni propisi bili zastarjeli, kako u odnosu na biomedicinska dostignuÊa,

tako i u odnosu na, u meuvremenu razvijene, specifi Ëne pravne institute koji

u suvremenim tendencijama odraæavaju zaπtitu ljudskih prava.

Svaki zakon kojim se ureuje pitanje ljudske prokreacije vrlo je izazovan

zato πto sadræava, s jedne strane, opasnosti od povreda ljudskog dostojanstva

u razliËitim varijetetima, a, s druge strane, jer uvijek ostavlja plejadu nezado-

83 Konvencija o zaπtiti ljudskih prava i dostojanstva ljudskog biÊa u pogledu primjene bi-

ologije i medicine, Narodne novine, Meunarodni ugovori, br. 13/2003.84 Na takav smo oglas (BraËni par iz Münchena traæi dobrovoljnu inteligentnu bioloπku majku od

25 do 30 godina uz adekvatnu nagradu. Diskrecija zajamËena. Ponude pod broj 49016.) naiπli

u VeËernjem listu, 14./15. i 21. travnja 1990. godine.

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 439

voljnih adresata. Nije naodmet spomenuti i one kojima, iako nisu konkretni

adresati pravne norme, ureenje medicinske oplodnje nikada nije po volji, zato

πto bi nemoguÊnost prokreacije prepustili sudbini i prirodi, kao i one druge

koji u medicini i srodnim znanostima vide lijek za demografski nepovoljnu

situaciju, nalaze u njoj dokaz o tome da sve πto medicina moæe - treba joj i

dopustiti jer, konaËno - “medicina sluæi Ëovjeku” te na kraju u medicinskoj

oplodnji vide priliku da mimo prirode i pod svaku cijenu ostvare roditeljstvo,

nerijetko mu pridruæujuÊi ekskluzivni epitet - “prava na”. No, roditeljstvo je

doista sreÊa prirodnog stjecaja i odabira, nemjerljivi oblik ljubavi i davanja.

Ono ne postoji i ne moæe postojati kao “pravo na” iz jednostavnog razloga πto

bi onima koji roditelji nisu i nikad to neÊe biti, zbog igre prirode (medicinski

razlozi), sluËajnosti (nemoguÊnost pronalaska partnera) ili svjesnog odabira,

unaprijed bilo oduzeto. Nijedno druπtvo ne moæe i ne smije jamËiti ono πto ne

moæe osigurati i, in ultima linea, zaπtititi pravnim sredstvima. Da to nije tako,

onda bi svatko, bez obzira na zakonske pretpostavke, smio i trebao, poæeli li

to, posvojiti dijete, a moæda ga Ëak i otuiti od bioloπkog roditelja, ne bi li sebi

priskrbio taj uæitak i to “pravo na”.

Iz tih je pozicija krenuo zakonodavac u Hrvatskoj kad je donosio propis o

kojem je u ovome napisu bilo rijeËi. Roditeljstvo uz pomoÊ medicine zadnje je

utoËiπte neplodnim parovima, ali ne i izvjesno sredstvo za postizanje trudnoÊe,

odnosno ostvarenje roditeljstva. Istodobno, zakonodavac je, svjestan osjetlji-

vosti situacije, jasno stao iza glediπta da su zameci biÊa koja ne treba stvarati

kao robnu zalihu, veÊ koja imaju pravo ugledati svjetlo dana. S druge strane,

proπirivπi moguÊnost medicinske oplodnje na izvanbraËne drugove, priznao je

izvanbraËnoj zajednici Ustavom priznat temelj obitelji, dok je ostao suzdræan

prema stvaranju jednoroditeljskih obitelji jer nije dopustio oplodnju æena bez

æivotnog partnera. U tom smislu, uza sve opasnosti i manjkavosti vis à vis cijelog

pravnog sustava, izvanbraËna zajednica i njezini sudionici dobili su joπ jedno

u nizu prava, po Ëemu se hrvatska legislativa moæe svrstati meu napredna

europska zakonodavstva.

Pravni dosezi medicinske oplodnje ne mogu izbjeÊi propitivanje o pravnom

statusu djeteta zaËetog medicinskom pomoÊi. U ovom je dijelu Zakon otiπao u

nepoæeljnom smjeru te je, kao i u mnogim drugim sluËajevima, odraz politiËke

prosudbe i nagodbe, a ne “Ëisto” rjeπenje utemeljeno na moralnim vrijednosti-

ma, poπtovanju dobrobiti djeteta kao jednog od novijih, ali vrhunskih vrednota

javnog poretka. Trag nade ostavlja prezentna situacija u kojoj je sve manje ljudi

zainteresirano poklanjati svoje spolne stanice te da ove odredbe neÊe imati


potrebe zaæivjeti u praksi jer bi u protivnome stvorile, za koje desetljeÊe, nove

nedoumice kod tako zaËete djece.

Odlika je Zakona njegova jasnoÊa u svim drugim rjeπenjima i pomna

razrada prava i duænosti te odgovornosti razliËitih subjekata. Zajedno s veÊ

donesenim provedbenim propisima i onima koji Êe uskoro to biti predstavljat

Êe zaokruæenu cjelinu pravne regulative medicinske oplodnje. Postavljena su

jasna pravila postupanja za sve sudionike postupka, vodeÊi raËuna o ljudskim

pravima. Nedvojbeno su otvorena vrata pravnih okvira specifi Ënih medicinskih

postupaka, πto treba cijeniti kao hrabrost ureenja tako osjetljivog podruËja

druπtvenih odnosa kao πto je ljudska prokreacija.

Summary

Dubravka Hrabar *

LEGAL SCOPE OF MEDICAL INSEMINATION IN CROATIA

The Law on Medical Insemination (2009) helped to resolve a large amount of out-standing issues and confl icts, which on a theoretical level had been building up over the last three decades, ever since new bio-medical opportunities had transcended the (outdated) legal regulations. This regulation has resolved in great detail many different legal issues, which would certainly not qualify it as a conservative law. This regulation has made possible insemination of marital and extra-marital couples, but not persons without a partner. An extra-marital union needs to be confi rmed by a certifi cate issued by a notary public, whereas a heterologous insemination is only allowed when one of the persons has diffi culties in procreating. The man and the woman are obliged to have different con-sultations before the medical intervention. The donor of sex cells can be either a man or a woman, and if married they must obtain the consent of their spouse for donating sex cells. The law sets out a new mode of establishing paternity, additional to those already existing in family law, however the legal solution is rather imperfect, since it leaves room for manipulation and for diffi culties in entering the child’s paternal origin in the Birth Register. Some of the provisions were amended soon after the Law was passed, however, there are serious objections with regard to their legal validity and scope, especially when

* Dubravka Hrabar, Ph. D., Professor, Faculty of Law, University of Zagreb, Trg marπala

Tita 14, Zagreb

Zbornik PFZ, 60, (2) 415-442 (2010) 441

the child’s right to be informed of his/her parentage is concerned. It seems that the legis-lator favoured the adult rather than the best interest of the child, limiting the child’s right mostly at the request of the donor of the sex cell. Good provisions would be those that regulate different kinds of consultation that men and women must undertake before medical insemination, and also explicit prohibition of certain procedures.

Key words: medical insemination, married couples, extra-marital unions, donor of sex cells, acknowledgement of paternity, the child’s right to be informed of his/her origin

Zusammenfassung

Dubravka Hrabar **

DIE RECHTSWIRKUNGEN DER MEDIZINISCHEN BEFRUCHTUNG IN KROATIEN

Das Gesetz über die medizinische Befruchtung (2009) klärt die angehäuften Fragen und Konfl ikte, die in den letzten drei Jahrzehnten, seit die bio-medizinischen Möglichkeiten über die (veraltetete) rechtliche Regelung hinausgewachsen sind, im theoretischen Bereich entstanden sind. Dieses Gesetz regelt detailliert viele unterschiedliche rechtliche Fragen auf eine Weise, die es sicherlich nicht den konservativen Gesetzen zuordnet. Zu seinen Hauptmerkmalen gehört die Zulässigkeit der medizinischen Befruchtung bei ehelichen und nichtehelichen Partnern, nicht aber bei Personen ohne Partner. Die nichteheliche Gemeinschaft wird durch eine vom Notar aufzustellende Urkunde nachgewiesen, und die heterologe Befruchtung ist nur dann zulässig, wenn eine der Personen eine Frucht-barkeitsstörung hat. Die Frau und der Mann sind verpfl ichtet, vor dem medizinischen Eingriff mehrere Arten von Beratung in Anspruch zu nehmen. Geschlechtszellenspender können Männer und Frauen sein, bei verheirateten Spendern und Spenderinnen ist die Zustimmung des Ehepartners zur Spende erforderlich. Das Gesetz führt eine neue Art der Vaterschaftsanerkennung zusätzlich zu den im Familienrecht bereits bekannten Formen ein, doch ist die gesetzliche Regelung unzulänglich, da sie Manipulationsmöglich-keiten eröffnet und die konkrete Eintragung der väterlichen Abstammung des Kindes ins Geburten stammbuch erschwert. Einige Bestimmungen wurden bald nach Verabschiedung

** Dr. Dubravka Hrabar, Professorin an der Juristischen Fakultät in Zagreb, Trg marπala

Tita 14, Zagreb


des Gesetzes novelliert, allerdings gibt es ernsthafte Bedenken hinsichtlich ihrer rechtlichen Grundlagen und Wirkungen, insbesondere in Bezug auf das Recht des Kindes, seine Abstammung zu erfahren. Man hat den Eindruck, dass der Gesetzgeber die Erwachsenen begünstigt hat, nicht das Kind, indem das Recht des Kindes zunächst durch den Wil-len des Geschlechtszellenspenders eingeschränkt wurde. Als gelungen können diejenigen Bestimmungen gelten, die die verschiedenen Formen der Beratung regeln, die Mann und Frau vor dem Verfahren der medizinischen Befruchtung durchlaufen müssen, wie auch das explizite Verbot bestimmter Verfahren.

Schlüsselwörter: medizinische Befruchtung, Ehepartner, nichteheliche Partner, Spen-der von Geschlechtszellen, Vaterschaftsanerkennung, Recht des Kindes auf Kenntnis der Abstammung

Documents

PRAVNI DOSEZI MEDICINSKE OPLODNJE U HRVATSKOJ · 2010-06-19 · IzvanbraËna zajednica kao neformalna zajednica moæe prema obiteljsko-pravnoj teoriji biti tzv. slobodna ili neslobodna,