Nadleznost Nadleznost je pravno ovlascenje subjekta prava kojim on treba da stiti tudj, a ne svoj interes, tj interes nekog drugog subjekta u cije ime djeluje. To drugo lice moze biti fizicko lici s nedovoljno razvijenom svijescu i voljom, privatno lice ili drzava. Subjekat nadleznosti ima obavezu da stiti interes subjekta subjektivnog prava (fizickog, pravnog lica ili drzave) a ovaj je ovlascen da od njega to zahtijeva Nadleznost obuhvata obje moci karakteristicne za subjektivno pravo (moc zahtijevati od subjekta obaveze da se ponasa na odredjeni nacin I tuzbenu moc u slucaju nepostovanja te obaveze od strane obavezanog lica, duznika u pravnom odnosu). Subjekt nadleznosti mora koristiti svoje pravo na tuzbu.

Zloupotreba subjektivnog prava I nadleznosti Qui suro iure utitur neminem loedit- Ko svoje pravo vrsi nikome ne nanosi stetu. U zelji da se maksimakno ostvaruju, subjektivna prava svakog lica se moraju ogrqanicavati, I to ne samo normom kojom se odredjuju nego I konkretno, u njihovoj primjeni u realnom zivotu. Zloupotreba prava ne predstavlja prekrsaj vec vrsenje punovaznog prava. (vidovi zloupotrebe prava u uporednom pravu su: Sikanozno, beskorisno, nesrazmjerno, protivciljno,neprimjereno,nemoralno I nepravicno vrsenje prava.) U pravnoj teoriji postoje dva osnovna shvatanja o tome kada je izvrsena zloupotreba prava. Prema subjektivnom shvatanju. Potrebno je postojanje namjere vrsioca subjektivnog prava da drugome steti vrsenjem svog prava.Prema objektivnom shvatanju, za postojanje zloupotrebe prava dovoljno je da se subjektivno pravo vrsi suprotno njegovom cilju, bez obzira na namjeru vrsioca subjektivnog prava. Zloupotreba nadleznosti postoji kada subjekt nadleznosti ne vrsi tu nadleznost racionalno, radi ostvarenja cilja ili interesa zbog koga mu je ta nadleznost povjerena , vec iz drugih razloga.Posebno je opasna zloupotreba drzavne vlasti, kada drzavni organ vrsi tu vlast ne u najboljem interesu sluzbe nego u nekom drugom cilju.

Pravna obaveza Pravna obaveza je takav pravni polozaj jednog subjekta, uredjen pravnom normom, da mora nesto ciniti I dati ili ne ciniti drugom subjektu (ovlascenom licu) I da od ovoga moze biti tuzen pred nadleznim organom, a to znaci da moze biti prisiljen ili kaznjen ako ne obavi radnju cinjenja ili ne cinjenja. Pravna obaveza se, prema tome, moze sastojati u cinjenju (facere, s davanjem dare) ili u necinjenju (non facere). Vrste obaveza su: 1/ Imovinske I neimovinske (imovinske obaveze se mogu uzraziti u novcu a neimovinske ne mogu) 2/Prenosive I neprenosive 3/ Javne I privatne (javne proisticu iz normi javnog prava,nezavisno od volje obavezanog lica, kao sto su: obaveze iz normi o porezima,drzavljanstvu I td, dok su privatne pravne obaveze iz privatnog prava na osnovu slobodnog zasnivanja pravnih odnosa) 4/Apsolutne I relativne (apsolutne obaveze su negativne I duguju ih sva lica subjektu apsolutnog prava) Ukupnost neprenosivih pravnih obaveza I subjektivnih prava koje jedan pravni subjekat ima u drustvu kao cjelini ili u jednom posebnom podrucju zivota (politickom, radnom, porodicnom) naziva se pravnim statusom. Pravni objekti elementi pravnog odnosa covjek ne moze biti objekt pravnog odnosa pravni objekti su ne samo stvari, vec I druga duhovna dobra I vrijednosti.Dobra koja mogu biti objekti pravnih odnosa su: 1/prirodna dobra (zemlja,voda,biljke,zivotinje,rude..) 2/ljudske I duhovne tvorevine (znanje,vjera,vjernost,jezik..) 3/ljudske radnje cinjenja (proizvodnja,davanje materijalnih dobara I td..) 4/ljudske radnje necinjenja (uzdrzavanje od cinjenja kojim se omogucava da drugi ljudi nesto cine uzivaju I raspolazu svojim dobrima, materijalnim ili duhovnim). Objekt je svakog pravnog odnosa ili neko prirodno dobro, ljudska tvorevina ili ljudska radnja cinjenja ili necinjenja. Licna dobra koja su objekti licnih prava su: pravo na zivot, tjelesni integritet, zdravlje, psihicki integritet, dostojanstvo, cast,ugled I druga licna dobra.

Nastanak,mijenjanje I prestanak pravnih odnosa Pravni odnos nastaje kad jedna pravna norma pocne obavezivati dva odgovarajuca subjekta prava, tj kad oni postanu duzni da se po njoj ponasaju. Razlikuje se nastanak apstraktnog pravnog odnosa od nastanka konkretnog pravnog odnosa. Za nastanak apstraktnog dovoljno je stvaranje I stupanje na snagu opste pravne norme, koja apstraktno odredjuje ovlascenja I obaveze izmedju odredjenih vrsta pravnih subjekata.Isto tako,za prestanak dovoljan je prestanak vazenja opste pravne nome,kada prestaju ovlascenja I obaveze odredjene vrste subjekata. Za nastanak konkretnog pravnog odnosa, pored vazece opste pravne norme, neophodno je da u konkretnim medjuljudskim odnosima nastanu one cinjenice koje su opisane u pretpostavci dispozicije ili u pretpostavci sankcije opste pravne norme,kao uslov za primjenu dispozicije ili sankcije. Cinjenice koje su opisane u pretpostavci dispozicije ili u pretpostavci sankcije opste pravne norme,kao uslovi za primjenu ovih pravila ponasanja sadrzanih u toj normi,nazivaju se pravnim cinjenicama. Konkretan pravni odnos prestaje prestankom vazenja opste pravne norme ili nastankom izvjesnih cinjenica koje su opisane u vazecoj opstoj pravnoj normi kao usloz za prestanak konkretnog pravnog odnosa. Takve cinjenice su,izmedju ostalog: 1/izvrsenje jednokratne pravne obaveze 2/smrt subjekta nosioca neprenosivih ovlascenja I obaveza 3/propast nezamjenljive stvari koja je objekt ugovora 4/oprostaj duga Osnovna podjela pravnih cinjenica (PRAVNE CINJENICE SU CINJENICE PREDVIDJENJEU PRETPOSTAVCI OPSTE PRAVNE NORME ILI ODREDJENE U HIPOTEZI SANKCIJE TE NORME NA OSNOVUUU KOJIH NASTAJU,MIJENJAJU SE ILI PRESTAJU PRAVNA OVLASCENJA I PRAVNE OBAVEZE)

je na prirodne dogadjaje I ljudske radnje. Prirodni dogadjaji

nastaju nezavisno od ljudske volje I svijesti, kao sto su elementarne nepogode,prirodna smrt, radjanje, protok vremena.. Ljudske radnje su tjelesne ili psihicke radnje covjeka,izvrsene svjesno I voljno. Postoje dvije osnovne grupe ovih ljudskih radnji: pravni akti I ostale ljudske radnje koje nijesu pravni akti,kao sto su tjelesne I psihicke radnje. Ljudske radnje mogu biti saglasne pravu ili protivpravne.

Pojam pravnog subjekta Pojedinac, kao subjekt prava, naziva se fizicko lice. Pored fizickog lica, svojstvo subjekta prava imaju I odredjene drustvene tvorevine.Te tvorevine se nazivaju pravnim licima. Persona juris- termin pravno lice; una persona, unum corpus.. Subjekti prava su fizicka I pravna lica,odnosno ljudi I drustvene tvorevine kao nosioci pravnih ovlascenja I pravnih obaveza. Fizicko lice Postoje 2 vrste fizickih lice kao subjekata prava. Jednu vrstu cine fizicka lica koja ne posjeduju sposobnost da svjesnim I voljni radnjama izazivaju pravne posledice, kao sto su npr. maloljetnici I neuracunljiva fizicka lica. Ta lica imaju pravnu sposobnost ali ne raspolazu djelatnom sposobnoscu. Drugu vrstu fizickih lica cine lica koja mogu vlastitom voljom I vlastitim radnjama izazvati pravne posledice, tj nastanak,mijenjanje I prestanak pravnih odnosa. To su uracunljiva I punoljetna lica. Pravna sposobnost, tj sposobnost biti nosilac pravnih ovlascenja I pravnih obaveza stice se rodjenjem I nju posjedjuju sva fizicka lica.Za razliku od pravne sposobnosti koja je opsta I potpuna, djelatnu sposobnost imaju samo uracunljiva I punoljetna lica. Djelatna sposobnost je sposobnost fizickih lica da svjesnim radnjama izazivaju pravne posledice,dozvoljene I nedozvoljene. Fizicka lica koja raspolazu djelatnom sposobnoscu mogu svojim svjesnim radnjama zakljucivati pravne poslove,ciniti delikte I za njih odgovarati,birati I biti birani.Samo ova lica mogu imati svijest o pravu, tj poznavati pravo I zauzeti prema njemu pozitivan ili negativan stav, tj samo ova lica imaju poslovnu,deliktnu,politicku sposobnost kao I pravnu svijest. Fizicko lice prestaje biti subjekt prava smrcu.

Pravno lice -