PRAVO DRUŠTAVA - OSNOVNA

ODREĐENJA(seminarski rad)

SADRŽAJ

1. UVOD...........................................................................................1

2. NASTANAK HRVATSKOG PRAVA DRUŠTAVA.................3

2.1. STANJE PRAVA DRUŠTAVA DO 1918..........................3

2.2. PRAVO DRUŠTAVA U KRALJEVINI SRBA,

HRVATA I SLOVENACA........................................................4

2.3. PRAVO DRUŠTAVA U JUGOSLAVIJI..........................5

2.4. NASTAJANE PRAVA DRUŠTAVA U REPUBLICI

HRVATSKOJ.............................................................................6

3. POJMOVNE ODREDNICE PRAVA DRUŠTAVA U

REPUBLICI HRVATSKOJ.............................................................8

3.1. POJAM PRAVA DRUŠTAVA...........................................8

3.2. PRAVNE ZAJEDNICE KOJE NISU DRUŠTVA..........10

3.3. IZVORI PRAVA DRUŠTAVA........................................12

3.3.1. Izvori prava društava u Republici Hrvatskoj..........13

3.3.2. Europsko pravo društava..........................................16

3.4. ODNOS PRAVA DRUŠTAVA I DRUGIH GRANA

PRAVA......................................................................................19

3.4.1. Pravo društava i trgovačko pravo.............................19

3.4.3. Pravo društava i obiteljsko pravo, kazneno pravo i

prometno pravo....................................................................20

3.4.4. Pravo društava i radno pravo...................................20

3.4.5 Pravo društava i financijski propisi...........................21

3.4.6. Pravo društava i privredno pravo.............................21

4. DRUŠTVA.................................................................................23

4.1. POJAM DRUŠTVA...........................................................23

4.2. TIPOVI DRUŠTAVA........................................................25

4.2.1. Podjela društava na društva osoba i društva kapitala

................................................................................................25

4.2.2. Podjela društava prema pravnoj osobnosti.............28

4.2.3. Trgovačka i netrgovačka društva.............................30

4.2.4. Unutarnja i vanjska društva......................................30

4.2.5. Podjela društava prema cilju....................................31

5. ZAKLJUČAK.............................................................................33

POPIS ILUSTRACIJA...................................................................35

LITERATURA...............................................................................36

1. UVOD

Pojam prava društava opširan je i veoma proučavan segment

pravnih odnosa. Ovaj rad raščlanjuje pojam prava društava kroz

njegove definicije i tipove.

Temeljni problem istraživanja jest definiranje osnovnih odrednica

prava društava. Taj problem istraživanja zahtijeva analizu i

istraživanje pojmova pravo sruštava, njegovih nastanaka, izvora i

tipova. Svrha i ciljevi ovog istraživačkog rada su povezani s

postavljenim problemom i predmetom istraživanja. Svrha ovog

rada je istraživanje i analiza pojma prava društava i uz njega

vezanih definicija. Cilj ovog rada jest dati znanstveno utemeljene

odgovore na pitanja vezana za problem i predmet istraživanja, kao

što su što je pravo društava, kako je nastalo pravo društava, koji su

izvori prava društava itd.

Osobine istraživane problematike, te svrha i ciljevi ovog

istraživanja zahtijevaju uporabu slijedećih znanstvenih metoda:

metode analize i sinteze, metoda promatranja, statističke metode,

metode indukcije i dedukcije, generalizacije i specijalizacije,

apstrakcije i konkretizacije, metoda kompilacije, te metoda

deskripcije, odnosno teorije sustava.

1

Rezultati istraživanja ovog rada pod naslovom PRAVO

DRUŠTAVA - OSNOVNA ODREĐENJA sadržani su su u pet

velikih cjeline koje se granaju na više manjih cjelina. Prva cjelina,

Uvod, sastoji se od problema i predmeta istraživanja, znanstvenih

metoda i strukture rada. Druga cjelina, NASTANAK

HRVATSKOG PRAVA DRUŠTAVA, sastoji se od četiri

podcjeline koji pobliže povijesno određuju pojam. Treća cjelina,

POJMOVNE ODREDNICE PRAVA DRUŠTAVA U RH definira

i raščlanuje pojam. Četvrta cjelina, DRUŠTVA, daje pojam društva

i njegove tipove. Peta cjelina, ZAKLJUČAK, donosi najvažnije

zaključke autora.

2

2. NASTANAK HRVATSKOG PRAVA DRUŠTAVA

Nastanak prava društava Republike Hrvatske treba promatrati s

obzirom na njenu povijesnu pripadnost. Kroz povijest se, kao ni

danas, nije moglo govoriti o jedinstvenom europskom pravu, već su

u pravima pojedinih država usvajana rješenja po uzoru na ona iz

pojedinih naprednijih europskih pravnih sustava1.

2.1. STANJE PRAVA DRUŠTAVA DO 1918.

Do 1918. je područje Hrvatske bilo u sastavu Austro-Ugarske

Monarhije, pa se pravo temeljilo na njemačkoj pravnoj tradiciji.

Hrvatski trgovački zakon iz 1875. kojim su bila pravno uređena i

trgovačka društva te zadruge, ali ne na svim područjima današnje

Hrvatske, bio je poboljšana verzija austrijskog Općeg trgovačkog

zakonika iz 1862., a ovim zakonikom je u Austriji bio preuzet Opći

njemački trgovački zakonik iz 1861. Ortaštvo je bilo uređeno

Općim austrijskim građanskim zakonikom koji se od 1852.

primjenjivao na svim područjima današnje Hrvatske. U Istri i u

Dalmaciji su se, pored austrijskog Općeg trgovačkog zakonika iz

1862. primjenjivala Pravila o dioničkim društvima iz 1899. i Zakon

o udrugama s ograničenim jamstvom iz 1906., po uzoru na 1 Barbić, J.: Utjecaj njemačkog prava na stvaranje hrvatskog prava društva, Split, Zbornik radova Pravnog fakulteta u Splitu, Vol.. 44, 3-4/2007., str. 340.

3

njemačke propise tog vremena. Uz to se primjenjivao i austrijski

Zakon o tečevnim i gospodarskim zadrugama iz 1873. godine2.

2.2. PRAVO DRUŠTAVA U KRALJEVINI SRBA, HRVATA I

SLOVENACA

Posredni utjecaj njemačkog prava na hrvatsko pravo društava

putem austrijskog se nastavio i u Kraljevini Srba, Hrvata i

Slovenaca. Jugoslavija je 1937. donijela Trgovački zakon i njime

uredila pravo društava koji nikad nije stupio na snagu, pa se

nastavila primjena propisa koji su važili u vrijeme nastanka države.

To je trajalo do 1948. kada su Osnovnim zakonom o privatnim

trgovačkim radnjama u tadašnjoj Jugoslaviji prestala sva trgovačka

društva, osim privatnih trgovačkih radnji u obliku javnog

trgovačkog društva koje su prestale 1953. Od društava ostalo je

jedino ortaštvo koje su uređivale odredbe Općeg građanskog

zakonika što su se primjenjivale kao pravna pravila3.

2.3. PRAVO DRUŠTAVA U JUGOSLAVIJI

U sljedeća četiri desetljeća su trgovačka društva zamijenila državna

privredna poduzeća. Tim pojmom su se označavale pravne osoba,

nositelji poduzeća, a ne poduzeće. Do napuštanja državnog

2 Ibid. 3 Ibid., str. 341.

4

poduzeća kao pravnog oblika organiziranja u privredi došlo je

1950. – te, jer se državno vlasništvo pokazalo neučinkovitim, i

uvodi se samoupravljanje radnika i društveno vlasništvo. Tipovi

organiziranja u privredi u to su vrijeme bili najudaljeniji od

poznatih tipova trgovačkih društava i nazivali su se organizacijama

udruženog rada, s čime je Jugoslavija bila jedinstveni primjer u

svijetu. Prigodno tome je stvorena opsežna pravna infrastruktura

koja se mogla koristiti samo u spomenutim uvjetima, ali je

poznavala tajno društvo i današnje europsko gospodarsko interesno

udruženje. Tadašnje jugoslavensko pravo bilo je odsječeno od

trendova razvoja prava u svijetu. Krajem 1988. donesen je Zakon o

poduzećima kojim su vraćeni tipovi trgovačkih društava (društvo s

neograničenom solidarnom odgovornošću članova koje je trebalo

odgovarati javnom trgovačkom društvu, komanditno društvo i

komanditno društvo na dionice, dioničko društvo i društvo s

ograničenom odgovornošću) s brojem članaka od samo 52, što je

značilo uvođenje trgovačkih društava uz gotovo potpuno

prepuštanje njihova uređenja članovima tih društava. Bilo je to

vrijeme bez pravne zaštite članova društva i vjerovnika, vrijeme

ubrzanog nastajanja velikog broja mahom malih društava,

nesnalaženja u pravu i velikih mogućnosti za prijevare, što je sve

stvaralo pravnu nesigurnost. Takvo pravno stanje zatekla je i 1991.

godine preuzela nova hrvatska država4.

4 Ibid., str. 341.-343.5

2.4. NASTAJANE PRAVA DRUŠTAVA U REPUBLICI

HRVATSKOJ

Udruživanje više osoba na privatnopravnoj osnovi radi

zadovoljenja zajedničkih interesa zahtijeva pravno uređenje s

posebitostima koje ga razlikuju od uređenja odnosa nastalih u

ostvarenju samo pojedinačnih interesa neke osobe, što se ostvaruje

u različitim tipovima društava kao pravnom obliku zajedničkog

djelovanja. Narav odnosa u društvima, potrebe zaštite osoba koje u

njima djeluju i trećih zahtijevaju pravno uređenje mnogobrojnih

pitanja što je, s obzirom na opseg uređenja i njegovu posebitost, s

vremenom dovelo do nastajanja posebne grane prava. Napuštanjem

Zakona o udruženom radu i raspadom dijela pravnog sustava koji

se na njemu temeljio stvorili su se uvjeti za drukčije gledanje na to

područje prava. Zakon o poduzećima iz 1989. godine bio je

naznaka da će se stvari mijenjati kako bi se poslije, donošenjem

Zakona o trgovačkim društvima i propisa koji se na njemu temelje

ili ga glede posebnih pitanja dopunjuju moglo i u nas govoriti o

nastajanju prava društava. 15.12.1993. donesen je Zakon o

trgovačkim društvima koji je otvorio pitanje stvaranja nove grane

prava o kojoj prije toga, s obzirom na društveno-politički ustroj

6

1945-1990. nije moglo biti govora i postavljene su osnove za pravo

društava kao posebne grane prava.

7

3. POJMOVNE ODREDNICE PRAVA DRUŠTAVA

U REPUBLICI HRVATSKOJ

Ovo poglavlje pojašnjava odrednice prava društava, te donosi

pojam prava društava, pravne zajednice koje nisu društva, izvore

prava društava i odnos prava društava i drugih grana prava.

3.1. POJAM PRAVA DRUŠTAVA

Pravom društava se prije svega uređuje zaštita i zadovoljenje

zajedničkih interesa suradnjom više osoba na privatnopravnoj

osnovi i pojedinačni interesi (npr. pružanje zaštite nekom članu

društva koji je u manjini i sl.), ali na način da se ne povrijedi

ostvarenje zajedničkog cilja. Pravo društava je pravo koje se odnosi

na različite oblike privatnopravnih udruženja stvorenih pravnim

poslom, voljom svih članova budućeg društva, a radi ostvarenja

zajedničkog cilja5.

Suradnja više osoba radi ostvarenja zajedničkih interesa moguća

je6:

na ugovornoj osnovi bez ustroja posebnog subjekta

(ortaštvo, tajno društvo), 5 Id., Pravo društava, Knjiga prva, Opći dio, Organizator, Zagreb, 2008., str. 4.6 Ib..

8

da se u tu svrhu stvori pravni subjekt s posebnim pravnim

ustrojem (neko od trgovačkih društava).

Društva mogu biti društva (zajednice) javnog prava i društva

(zajednice) privatnog prava. Društva privatnog prava mogu biti

slučajne zajednice (lat. communio incidens) i zajednice nastale

voljom zajedničara (lat. societas). Potonje se dijele na

zajednice/društva za obavljanje gospodarske djelatnosti i

zajednice/društva za obavljanje ostalih djelatnosti. Ukoliko je

osnovanim zajednicama cilj gospodarski, odnosno uspostavljanje

organizacije kojoj je svrha trajno obavljanje jedne ili više

gospodarskih djelatnosti, riječ je o zajednicama, odnosno društvima

trgovačkog prava koje ulaze u sveukupno pravo društava u užem

smislu riječi, o čemu će biti riječi u sljedećem poglavlju ovog rada7.

Društva su kod nas numerus clauses, odnosno postoji zatvoreni

broj vrsta društava određenih zakonom pa se ne može stvoriti, tj.

osnovati neki novi tip društva osim onih propisanih zakonom.

Jedinstvenog zakona o društvima nema, a tipovi društava određeni

su zakonima kojima se uređuju područja na kojima se propisuje

mogućnost zajedničkog djelovanja više osoba8.

7 Ibid., str. 5. 8 Ibid., str. 6.

9

3.2. PRAVNE ZAJEDNICE KOJE NISU DRUŠTVA

Društva pripadaju u pravne zajednice, a one postoje kad neko pravo

zajednički pripada osobama koje nisu međusobno povezane

ostvarivanjem određenog zajedničkog cilja. Često nastaju bez volje

onih koji u njima sudjeluju, a ne pravnim poslom pa se ni ne

temelje na ugovoru kojim se postavlja određeni zajednički cilj.

Takve zajednice se nazivaju communio incidens (npr. suvlasništvo

nastalo spajanjem ili miješanjem stvari, nasljednička zajednica,

bračna stečevina) Društvom se smatra samo ona pravna zajednica

koja ima spomenuta obilježja što je čine društvom. Zato nije

prijeko potrebno da društvo ima imovinu iako se teško može

pretpostaviti da bi npr. neko trgovačkog društvo postojalo bez

imovine, ali je to moguće kad je riječ o društvu koje ima obilježje

čistog obveznopravnog odnosa. S druge strane, sama činjenica

postojanja zajedničke imovine još ne znači da je riječ o društvu

(npr. suvlasništvo, nasljednička zajednica). Pravo društava je dio

prava kojim se uređuju zajednice čiji se izvori mogu nalaziti u

brojnim granama prava i svako društvo jest istodobno i zajednica,

ali svaka zajednica ne mora istodobno biti i društvo. Ipak, propisi o

zajednicama se supsidijarno primjenjuju i na društva. Radi li se

istodobno i o zajednici za koju u propisima o društvima nema

10

odredaba, valja posegnuti za propisima o zajednici o kojoj je u

konkretnom primjeru riječ9.

Zbog toga što ih se ne može smatrati osobama privatnog prava, te

uvjete ne bi redovito ispunjavale10:

Pravne osobe kojima su osnivači država ili javnopravna

tijela i njima upravljaju, ako zakonom nije izričito propisano da se

radi o trgovačkim društvima (npr. slučajevi kada po zakonu o

zdravstvenoj zaštiti država osnuje klinike, kliničke bolnice, kliničke

bolničke centre, domove zdravlja i dr.);

Pravne osobe koje se ne osnivaju pravnim poslom, nego

zakonom ili nekim drugim aktom države ili tijela lokalne

samouprave s time da ostvaruju ili ne ostvaruju ovlasti državnog

suvereniteta, ako tim aktima nije izričito propisano da se radi o

trgovačkom društvu (npr. Hrvatska narodna banka, Hrvatski zavod

za javno zdravstvo i dr.);

Pravne osobe koje se osnivaju privatnim aktom, ali za

osnivanje (ne i ako se to traži samo za početak rada) moraju dobiti

suglasnost državne vlasti (npr. Privatno sveučilište, Veleučilište i

dr.);

Pravne osobe u kojima članstvo nije dobrovoljno, nego

obvezno (npr. Hrvatska gospodarska komora, Hrvatska obrtnička

komora, Hrvatska odvjetnička komora);

9 Ibid., str. 12. 10 Ibid., str. 14.

11

Pravne osobe u kojima se organi ne biraju slobodno, nego ih

u cijelosti ili dijelom imenuje ili potvrđuje državno tijelo ili tijelo

lokalne samouprave ili to čini za dio tih organa (npr. Lučke uprave

kao ustanove u kojima se to čini prema zakonu o pomorskom dobru

i morskim lukama, zdravstvene ustanove);

Pravne osobe kojima se sredstva za rad osiguravaju iz

državnog proračuna (npr. Javna visoka učilišta)

3.3. IZVORI PRAVA DRUŠTAVA

Svako pravo čine propisi, sudska i arbitražna praksa, pravna

književnost, ali se mora uzeti i ustaljena priznata poslovna praksa

(običaji). Kod nas je na zakonodavnom području učinjeno najviše

iako naše pravo društava nije kodificirano.

12

3.3.1. Izvori prava društava u Republici Hrvatskoj

Temeljni izvori prava društava u Republici Hrvatskoj su: Zakon o

trgovačkim društvima, Zakon o obveznim odnosima, Zakon o

zadrugama, Zakon o osiguranju, Zakon o bankama, Zakon o

kreditnim institucijama, Zakon o tržištu kapitala. Provedbeni

propisi koji se odnose na izvore prava društava su: Zakon o reviziji,

Zakon o računovodstvu, Zakon o sudskom registru, Zakon o

Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, Zakon o porezu na dobit,

Stečajni, Ovršni zakon itd. Provedbeni propisi su Zakoni o

računovodstvu, reviziji, državnoj reviziji, javnom bilježništvu,

sudskom registru, Pravilnik o načinu upisa u sudski registar, Zakon

o Nacionalnoj klasifikaciji djelatnosti, itd.

Najveći broj društava koja su i gospodarski najvažnija, kodificirani

su Zakonom o trgovačkim društvima11. Preostalih šest tipova

društva uređeno je s pet drugih zakona12 Uz ove zakone, glavni

zakoni kojima se uređuju tipovi društava su još i Zakon o obrtu,

Zakon o odvjetništvu, Zakon o javnom bilježništvu, Zakon o

bankama i dr. Ipak, nijedan od tih zakona ne uređuje potpuno sva

pitanja koja se postavljaju glede pojedinih društava već zahtijeva

11 Zakon o trgovačkim društvima, NN 110/15, u daljnjem tekstu: Zakon o trgovačkim društvima. 12 Ortaštvo je uređeno Zakonom o obveznim odnosima, društvo za uzajamno osiguranje Zakonom o osiguranju, kreditna unija Zakonom o kreditnim unijama, zadruga i zadružni savez Zakonom o zadrugama i udruga Zakonom o udrugama.

13

primjenu provedbenih propisa, a najvažniji prateći propisi za

provedbu glavnih zakona su Zakon o sudskom registru, Pravilnik o

načinu upisa u sudski registar, Zakon o računovodstvu, Zakon o

reviziji, Zakon o tržištu vrijednosnih papira, Zakon o zaštiti

tržišnog natjecanja, Stečajni zakon, Ovršni zakon i dr. Osim ovih

najvažnijih propisa ima i drugih kojima se uređuju pitanja što se

javljaju u radu društava (npr. Zakon o radu ili Zakon o platnom

prometu i dr.) Nekim se zakonima, kad je riječ o društvima, jedino

određuje u kojem se tipu društva može obavljati određeno

poslovanje uz eventualno postavljanje samo nekih temeljnih

zahtjeva za to (npr. Zakon o bankama za bankovno poslovanje)13.

Kod nas su doneseni propisi koji su zaokružili pravo društava, ali

se njihovom donošenju nije pristupilo dovoljno koordinirano pa

ima i proturječnih i štetnih rješenja što zahtijeva usklađivanje onih

rješenja koja nisu međusobno usklađena pa valja očekivati da će se

propisi o pravu društava popravljati. Usklađivanje našeg pravnog

sustava sa stečevinom EU pridonijet će da se ostali propisi usklade

sa Zakonom o trgovačkim društvima. Na području prava društava

običaji imaju puno manju važnost nego u nekim drugim granama

prava (npr. trgovačkom pravu) Kod nas ih još nema jer nije ni bilo

prilike da nastanu. Vrijeme od kada je moguće stvaranje

najvažnijih od društava (trgovačkih društava) prekratko je za to da

13 Barbić, J.: Pravo…, cit., str. 50.-58. 14

bi se moglo govoriti o stvaranju običaja u onom malom opsegu u

kojemu bi i inače mogli nastati. Ne može se očekivati da će oni u

dogledno vrijeme imati neku značajniju ulogu među izvorima

prava, što je i slučaj u ostalim zemljama14.

Kod nas je izrađen i prvi kodeks korporativnog upravljanja za

dionička društva ako se ne računaju rijetki kodeksi koje su neka

dionička društva donijela za vlastitu upotrebu. Kodeks

korporativnog upravljanja izrađen je 2007. godine od strane

HANFE i Zagrebačke burze. Kodeks je namijenjen društvima

uvrštenim u Službeno tržište, Redovno tržište i Tržište javnih

dioničkih društava na Zagrebačkoj burzi koja ga primjenjuju

dobrovoljno. Kodeks korporativnog upravljanja određuje temelje za

izgradnju sofisticiranih korporativnih odnosa unutar organizacije.

Temeljna načela Kodeksa korporativnog upravljanja

podrazumijevaju osiguravanje transparentnog poslovanja,

definiranje detaljnih postupaka rada uprave i nadzornog odbora

izdavatelja, izbjegavanje sukoba interesa relevantnih osoba u

izdavatelju (članova uprave, nadzornog odbora, višeg rukovodstva),

uspostavljanje učinkovite unutarnje kontrole i učinkovitog sustava

odgovornosti15.

14 Ibid.. 15 Korporativno upravljanje, HANFA - Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga, http://www.hanfa.hr/HR/nav/203/korporativno-upravljanje.html, 23.01.2016.

15

Takvi kodeksi namijenjeni su kao pomoć dioničkim društvima pri

formiranju i postupanju njihovih organa prikupljanjem i

objavljivanjem sistematizirane najbolje prakse i iskustava na tom

području. Za razliku od propisa, sudska praksa je još u razvoju, a

nešto je veća na temelju Zakona o trgovačkim društvima. Tek je

donošenjem Zakona o trgovačkim društvima sudovima dana

kvalitetna osnova za stvaranje ustaljene prakse. Posao sudova je

olakšan mogućnošću korištenja bogatom praksom njemačkih i

austrijskih sudova koja je dugo stvarana na identičnim ili sličnim

zakonskim rješenjima koje je usvojio i naš Zakon o trgovačkim

društvima. Mnogo manju ulogu zasad imaju arbitraže koje su na

području prava društava dopuštene u okviru koji postavljaju

propisi16.

3.3.2. Europsko pravo društava

Jedna od zadaća Europske unije jest izjednačavanje prava unutar

Unije, ali unatoč tome ne postoji tzv. europsko pravo društava.

Riječ je o nacionalnim pravima zemalja članica čija zakonodavna

rješenja Unija želi izjednačiti onoliko koliko to smatra potrebnim

da bi se nesmetano na cijelom području Unije ostvarile slobode na

16 Barbić, J.: Pravo…, cit., str. 50.-58.16

kojima se ona temelji, osobito sloboda kretanja kapitala i sloboda

obavljanja djelatnosti. Ta zadaća se ostvaruje na tri načina17:

donošenjem smjernica;

stvaranjem nadnacionalnog prava društava i

sklapanjem međunarodnih konvencija.

Vijeće EU donosi smjernice za izjednačavanje prava u državama

članicama kojima se postavljaju za njih obvezni ciljevi, ali im je

prepušten izbor načina i sredstva kojima će ih postići, čime se čuva

suverenitet nacionalnog zakonodavca iako je on dužan u roku

određenom smjernicom svoje propise prilagoditi onome što je

njome određeno. Smjernica služi i kao sredstvo za tumačenje

nacionalnog propisa koji je na temelju nje donesen. Ako država

članica ne postupi prema smjernici, Europska komisija može pred

Europskim sudom pokrenuti postupak zbog povrede Ugovora o

osnivanju EU. Sud tada može odrediti da se u državi članici

smjernica neposredno primjenjuje. Za razliku od smjernica, uredbe

djeluju neposredno bez potrebe da se pojedina njihova rješenja

ugrađuju u nacionalne propise. Zakon o trgovačkim društvima kao

najvažniji izvor prava društava kod nas usklađen je s Prvom

smjernicom Vijeća pa je nakon izmjena i dopuna iz 2007. godine

prema ocjeni Europske komisije u cijelosti usklađen s pravnom

stečevinom Europske unije. Posljedica potpunog usklađenja

17 Ibid., str. 22.17

Zakona o trgovačkim društvima s pravnom stečevinom jest nužnost

njegove primjene onako kako se u Uniji primjenjuje ta stečevina, a

za to se mora drukčije pristupiti tumačenju prava18.

Obzirom na povećanu prekograničnu aktivnost društava potrebno je

osigurati dostupnost podataka o društvima, naročito modernim

sredstvima komunikacije jer se neke od obveza smatraju

preopširnima ili zastarjelima. Zbog toga se u Europskoj uniji

kontinuirano provodi analiza tih obveza i kada je to moguće

pokušava se reducirati administrativni teret društvima. Brojne

promjene u hrvatskom zakonodavstvu posljedica su usklađivanja s

pravnom stečevinom Europske unije, ali i rezultat potrebe za

modernizacijom i smanjivanjem administrativnih prepreka. Temelj

za usklađivanje Zakona o sudskom registru19 u Republici Hrvatskoj

s pravnom stečevinom Europske unije jest Prva Direktiva (o

publicitetu) koja je izmijenjena i dopunjena Direktivom

2003/58/EZ, Direktivom 2006/99/EZ i Direktivom 2009/101/EZ, te

Direktiva 2009/109/EZ, Direktiva 2009/102/EZ i Direktiva

2009/101/EZ20.

18 Ibid., str. 23.-34. 19 Zakon o sudskom registru NN 110/15 (u daljnjem tekstu: Zakon o sudskom registru), stupio je na snagu s početkom primjene Zakona o trgovačkim društvima. 20 Horak, H., Dumančić, K.: Usklađivanje u području prava društava RH s pravnom stečevinom Europska unija, Zagreb, Hrvatsko i europsko pravo društava, Zbornik radova Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, str. 22.-24.

18

3.4. ODNOS PRAVA DRUŠTAVA I DRUGIH GRANA

PRAVA21

3.4.1. Pravo društava i trgovačko pravo

Pravo društava nastalo je iz trgovačkog prava. Temeljna razlika je

da se u trgovačkom pravu uređuju sodnosi društva (ili drugog

trgovca) koje ono ostvaruje svojim poduzećem s drugima i kada se

to smatra trgovačkim poslom, dok se pravo društava bavi privatnim

udruženjima koja nastaju radi ostvarenja zajedničkog cilja.

3.4.2. Pravo društava i građansko pravo

Na društva se primjenjuju i pravila građanskog prava. Ako glede

nekog pitanja nema dostatnog odgovora, najprije treba posegnuti za

odredbama obveznog prava. Slično će biti i sa stvarnim pravom;

ono je mjerodavno za unošenje stvari u društvo. Postoji i veza

prava društava i nasljednog prava: npr. utječe li smrt člana društva

na prestanak samog društva ili ne. Trgovačko pravo i pravo

društava razvili su se iz građanskog prava i sve do 1807. (kada je u

Francuskoj donesen zakon koji je doveo do razdvajanja – Code de

commerce). Građansko pravo se nije puno mijenjalo kroz povijest,

21 Prilagođeno prema: Barbić, J.: Pravo…, cit., str. 35.-41. 19

a razvoj trgovačkog prava i prava društava dinamičniji i uvijek

korak ispred zakona.

3.4.3. Pravo društava i obiteljsko pravo, kazneno pravo i

prometno pravo

Obiteljsko pravo se primjenjuje se primjerice kod rastave braka,

ako supružnici imaju trgovačko društvo.

Kazneno pravo primjenjuje se jer pravne osobe imaju odgovornost

za kaznena djela i u slučajevima gospodarskog kriminala.

Trgovačko pravo se razvija paralelno s prijevozom robe.

3.4.4. Pravo društava i radno pravo

Radno pravo daje odgovore na pitanja tko je s društvom u radnom

odnosu, kakav je odnos između člana organa i društva, što je s

radnim odnosima zaposlenih kada u slučaju statusnih promjena

pripajanja ili spajanja društava, što je s radnim odnosima

zaposlenih kada nositelj unosi svoje poduzeće u drugo društvo i sl.

20

Pitanja koja nastaju iz radnog odnosa poslodavca (trgovca) i

zaposlenika prosuđuju se prema pravilima radnog prava. Radi li

društvo bilo što zbog čega se koristi zaposlenima i s njima ulazi u

radni odnos, neće moći izbjeći primjenu radnog prava.

3.4.5 Pravo društava i financijski propisi

Kroz financijske propise država pokušava država pokušava držati

pod kontrolom gospodarske subjekte (privredno pravo). Obvezu

podnošenja financijskih izvještaja imaju banke (nadzor HNB), a

kategorizacija poduzetnika je u propisima financijskog prava, a ne

u Zakonu o trgovačkim društvima.

3.4.6. Pravo društava i privredno pravo

Pravo društava mjerodavno je za poduzimanje svih radnji koje se

tiču osnivanja, djelovanja, ustroja i ustrojbenih promjena pojedinih

društava, njihovih statusnih promjena te prestanka, ali se pri tome

moraju poštivati ograničenja koja postavlja privredno pravo. Kako

privredno pravo sadrži uglavnom propise prisilno-pravne naravi,

njime se zapravo postavljaju ograničenja autonomiji društava na

području koje uređuje pojedini propis. Posljedica suprotnog

21

postupanja može biti ništavost poduzetih radnji i kažnjavanje onih

koji su ih poduzeli.

22

4. DRUŠTVA

Ovo poglavlje obrađuje pojam društva i njegove podjele, koje su u

hrvatskom zakonodavstvu raznolike.

4.1. POJAM DRUŠTVA

Društvo je privatnopravna zajednica za koju su ispunjene tri

kumulativne pretpostavke22:

Posrijedi je udruženje osoba kao pravne zajednice;

temelji se na pravnom poslu kao osnovi udruživanja i

usmjereno je postizanju zajedničkog cilja.

Ako nije ispunjena neka od tih pretpostavki, nije riječ o društvu,

nego o nekoj drugoj pravnoj tvorevini privatnog ili javnog prava. O

društvu se ne radi ni onda kad se ispune sve tri pretpostavke ako je

riječ o osobi javnog prava. To je do izmjene Zakona o udrugama

2011. godine bio slučaj s udrugama.

Društva osoba su ortaštvo (društvo građanskog prava), zadruga i

europska zadruga, zadružni savez, udruga, tajno društvo (t.d.),

javno trgovačko društvo (j.t.d.), komanditno društvo (k.d.),

gospodarsko interesno udruženje (GIU) i europsko gospodarsko

22 Ibid., str. 133. 23

interesno udruženje (EGIU). Društva kapitala su dioničko društvo i

europsko dioničko društvo (d.d.), društvo s ograničenom

odgovornošću (d.o.o. i j.d.o.o.), kreditna unija i društvo za

uzajamno osiguranje.

Zajednička obilježja svih udruženja su23:

1. Društva moraju imati članove

d.d i d.o.o. mogu imati i samo jednog člana, a maximum

nije određen;

ortaštvo, j.t.d., k.d., t.d, GIU – moraju imati najmanje dva

člana;

zadruga i udruga – najmanje 3;

kreditna unija – najmanje 30;

društva za uzajamno osiguranje - minimum 250;

2. Članovi mogu biti – fizičke i pravne osobe

3. Društva su usmjerena na ostvarivanje zajedničkog cilja – taj cilj

mora biti dopušten (ne smije biti u suprotnosti s ustavom, prisilnim

propisima i moralom društva).

23 Ibid., str. 153.24

4.2. TIPOVI DRUŠTAVA

S obzirom na zajednička obilježja, društva se mogu razvrstati u

skupine prema nekoliko mjerila24.

4.2.1. Podjela društava na društva osoba i društva kapitala

Društva osoba su ortaštvo, tajno društvo, javno trgovačko društvo i

njegovo preddruštvo, komanditno društvo i njegovo preddruštvo

gospodarsko interesno udruženje i njegovo preddruštvo, zadruga i

njezino preddruštvo, zadružni savez i njegovo preddruštvo i udruga

i njezino preddruštvo.

Temeljna obilježja tih društava su:

Temelje se na osobama (članovima) koje čine društvo;

Društvo mora imati najmanje dva člana, s time da se kod

komanditnog društva traži postojanje najmanje jednog

komplementara i jednog komanditora;

Za postojanje društva nije bitan kapital i stoga takva društva

nemaju temeljnog kapitala pa se čak i kad su pravne osobe, mogu

osnovati a da se u njih ne unesu nikakva sredstva iako članovi

mogu unijeti kapital koji ne treba zanemariti za potrebe poslovanja

društva ni pri podjeli dobiti; 24 Prilagođeno prema: Barbić, J.: Pravo…, cit., 153.-159.

25

Između članova postoji jača povezanost interesa koje žele

ostvariti sudjelovanjem u društvu i učinci djelovanja društva u

svemu se odražavaju neposredno na članove;

Očekuje se osobni angažman i doprinos članova radu

društva koji ne mora biti u novcu ni u stvarima ni pravima, nego

može biti u radu, uslugama ili unošenjem bilo kakvog dobra, osim

u gospodarskom interesnom udruženju i udruzi poslove kojih vodi

organ društva, a ne neposredno članovi;

U načelu postoji osobna neograničena solidarna

odgovornost članova vlastitom imovinom za obveze društva

(razlika je u pogledu komanditora i tajnog člana u tajnom društvu

jer ono nije vanjsko društvo);

Članska prava se redovito određuju prema osobama, a ne

prema kapitalu koji su članovi eventualno unijeli u društvo, osim

ako se drukčije ne ugovori;

U načelu se bez suglasnosti ostalih članova ne može

prenijeti udio u društvu na nekog drugoga, a takva ograničenja

postoje i glede nasljeđivanja; bez te suglasnosti u društvo ne može

ući novi član;

Članovi imaju široku autonomiju uređenja odnosa u društvu

i propisi kojima se to uređuje najvećim dijelom su dispozitivne

naravi;

26

U nedostatku zakonodavnih rješenja kojima se uređuje

pojedini tip društva, primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim

odnosima kojima se uređuje ortaštvo.

Društva kapitala su dioničko društvo i njegovo preddruštvo,

društvo s ograničenom odgovornošću i njegovo preddruštvo,

društvo za uzajamno osiguranje i njegovo preddruštvo, kreditna

unija i njezino preddruštvo. U ta društva se udružuju osobe preko

kapitala koji unose u društvo, pa je osobni moment u drugom

planu. Jednom uneseni kapital depersonalizira se i ne vezuje uz

osobu koja ga je u društvo unijela. Zbog toga su i lakše promjene

članstva jer izlaskom člana iz društva redovito ne izlazi i ono što je

on unio u društvo (nešto je drukčije kod kreditne unije) Član u

društvu stječe prava na temelju onoga što je u nj unio.

Za društva kapitala karakteristično je:

Da su pravne osobe osim (preddruštva);

Da imaju temeljni kapital;

Da se za osnivanje društva ne traži više osoba (iznimka su

društva za uzajamno osiguranje i kreditne unije)

Članovi društva ne odgovaraju za njegove obveze, osim u

iznimnim slučajevima propisanim Zakonom o trgovačkim

društvima;

27

Članovi snose ograničeni rizik za poslovanje društva i to

samo s onim što su uložili u društvo;

Kontrola ulaska i izlaska nije bitna, osim u kreditnoj uniji, a

uspostavlja se samo onda ako se to odredi društvenim ugovorom ili

statutom;

Osobni doprinos rada članova u društvu nije bitan.

4.2.2. Podjela društava prema pravnoj osobnosti

Podjela društava prema pravnoj osobnosti nalazi se na Tablici 1.

28

Tablica 1. Podjela društava prema pravnoj osobnosti.

Podjela

društava

PREMA PRAVNOJ OSOBNOSTI

DRUŠTVA OSOBA DRUŠTVA KAPITALA

Popis

društava

1.Sva trgovačka društva:

j.t.d., k.d., d.d., d.o.o.,

GIU

2.Društvo za uzajamno

osiguranje

3. Zadruga

4.Zadružni savez

1. Ortakluk

2. Tajno društvo

3. Sva preddruštva društava

pravnih osoba

Obilježja

društava

Njihovim

udruživanjem stvara se

novi pravni subjekt koji je

odvojen od članova

Između društva i

njegovih članova mogu se

sklapati pravni poslovi

Društvo se upisuje

u sudski registar, upisom

stječe svojstvo pravne

osobe

Njihovim udruživanjem

ne stvara se novi pravni subjekt,

nego je društvo ovisno o

članovima i tijesno je za njih

vezano, jer ga oni tvore.

Imovina društva je

zajednička imovina članova, oni

su zajedno nositelji prava i

obveza nastalih djelovanjem

društva.

Članovi vode društvo i

ono je o njima ovisno, pa se

stoga za promjenu članstva traži

suglasnost članova.

Izvor: Izrada autora prema Barbić, J: Pravo društava, Knjiga prva, Opći

dio, Organizator, Zagreb, 2008., str. 154.

29

4.2.3. Trgovačka i netrgovačka društva

Trgovačka društva su javno trgovačkog društvo, komanditno

društvo, dioničko društvo, društvo s ograničenom odgovornošću i

gospodarsko interesno udruženje.

Trgovačko društvo je uvijek trgovac bez obzira na to je li

zajednički cilj društva ostvarivanje dobiti, što je inače propisano

kao jedna od pretpostavki koje se traže za svojstvo trgovca. Ono je

trgovac i onda kad mu je cilj ostvarivanje dobiti, ali to ne postiže.

4.2.4. Unutarnja i vanjska društva

Unutarnja društva su društva koja djeluju samo između članova i ne

ulaze u odnose prema trećima (npr. tajno društvo, ortaštvo u kojem

je predviđeno da u odnose s trećim osobama u svoje ime, a za račun

ortaštva stupa samo netko od ortaka) pa ih stoga ne može zastupati

nitko od članova ni bilo koja druga osoba. U odnose prema trećima

ulazi članovi društva samo u svoje ime i pri tome ne mogu djelovati

za društvo jer se njegov cilj ograničava samo u internim odnosima

članova. Oni nikada nisu u obliku pravne osobe, jer je njoj

imanentno da ulazi u pravne odnose s drugim osobama.

30

Vanjska društva su ona društva koja ulaze s trećim osobama u

pravne odnose, odnosno sudjeluju u pravnom prometu (npr. sva

društva pravne osobe, njihova preddruštva te ortaštvo, ali ne uvijek)

Svako je vanjsko društvo po naravi stvari i unutarnje. Ono djeluje

kao unutarnje društvo između članova, a kao vanjsko nastupajući

prema trećima. To razlikovanje ima i praktične učinke pa tako npr.

pravna radnja koju uprava dioničkog društva poduzme prema trećoj

osobi ostaje valjana iako uprava nije dobila suglasnost nadzornog

odbora odnosno skupštine koja je za to bila propisana statutom

odnosno društvenim ugovorom. Poduzeta radnja prema trećoj osobi

rezultat je okolnosti da je riječ o vanjskom društvu, a potreba

dobivanja suglasnosti proizlazi iz unutarnjeg društva koje djeluje

samo između članova.

4.2.5. Podjela društava prema cilju

Društva se razvrstavaju i prema cilju na ona koja su pogodna za

ostvarenje svakog dopuštenog cilja i obavljanje djelatnosti kojima

se to postiže i ona za koja su propisima glede toga postavljena

ograničenja. U pravilu su društva podobna za ostvarenje svakog

dopuštenog cilja, a samo za neke tipove društava su propisana

ograničenja (npr. za gospodarsko interesno udruženje, društvo za

uzajamno osiguranje, kreditnu uniju, zadrugu, udrugu) Samo se

31

iznimno postavljaju ograničenja tako da se propisuje koji je tip

društva pogodan za obavljanje određenih djelatnosti (npr. banke za

obavljanje bankovnih poslova moraju biti ustrojeni kao dionička

društva, odvjetnička društva se moraju ustrojiti kao javna trgovačka

društva).

32

5. ZAKLJUČAK

Nastanak prava društava Republike Hrvatske treba promatrati s

obzirom na njenu povijesnu pripadnost. Kroz povijest se, kao ni

danas, nije moglo govoriti o jedinstvenom europskom pravu, a na

hrvatskopravo društava je posredno, putem austrijskog, utjecalo

njemačkoo pravo, sve do Jugoslavije, kada dolazi do napuštanja

državnog poduzeća kao pravnog oblika organiziranja jer se državno

vlasništvo pokazalo neučinkovitim. Zakonom o poduzećima

postavljaju se temelji za današnje pravo društava, na koje se

nastavlja na Zakon o trgovačkim društvima.

Pravom društava se prije svega uređuje zaštita i zadovoljenje

zajedničkih interesa suradnjom više osoba na privatnopravnoj

osnovi i pojedinačni interesi bez povređivanja zajedničkog cilja. U

hrvatskom zakonodavstvu postoji zatvoreni broj vrsta društava,

odnosno ne može se osnovati novi tip društva koji nije određen

zakonom. Najvažnijim izvorom prava društava smatra se Zakon o

trgovačkim društvima. Ulaskom u Europsku uniju nastoji se

uskladiti zakonodavstvo Republike Hrvatske i Europske unije.

Pritom se ne može zanemariti povezanost prava društava s ostalim

granama prava, jer se njihovi subjekti isprepliću.

33

Društvo je strogo određeno zakonskim okvirima, i kao takvo se

može razlučiti na više podjela, a najvažniji su faktori da je ono

udruženje osoba kao pravne zajednice, temelji se na pravnom poslu

kao osnovi udruživanja i da je usmjereno ka postizanju zajedničkog

cilja.

34

POPIS ILUSTRACIJA

Tablica 1. Podjela društava prema pravnoj osobnosti..............28

35

LITERATURA

KNJIGE:

1. Barbić, Jakša: Pravo društava, Knjiga prva, Opći dio,

Organizator, Zagreb, 2008.

ČLANCI:

1. Barbić, Jakša: Utjecaj njemačkog prava na stvaranje

hrvatskog prava društva, Split, Zbornik radova Pravnog fakulteta u

Splitu, Vol.. 44, broj 3-4, 2007., str. 339.-363.

2. Horak, Hana, Dumančić, Kosjenka: Usklađivanje u

području prava društava RH s pravnom stečevinom Europska unija,

Zagreb, Hrvatsko i europsko pravo društava, Zbornik radova

Ekonomskog fakulteta u Zagrebu, 2012., str. 22.-36.

PRAVNI AKTI:

1. Zakon o sudskom registru, pročišćeni tekst zakona, NN

1/95, 57/96, 1/98, 30/99, 45/99, 54/05, 40/07, 91/10, 90/11, 148/13,

93/14, 110/15

2. Zakon o trgovačkim društvima, pročišćeni tekst zakona, NN

111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09,

125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15

36

INTERNET

1. Korporativno upravljanje, HANFA - Hrvatska agencija za

nadzor financijskih usluga,

http://www.hanfa.hr/HR/nav/203/korporativno-upravljanje.html,

23.01.2016.

37