Pravo i porezi 2015/12

^ASOPIS ZA PRAVNU I EKONOMSKU TEORIJU I PRAKSU

www.rrif.hr

12Prosinac 2015.GODINA XXIV.

RRIF-plus d.o.o., VLAŠKA 68, ZAGREB • POŠTARINA PLAĆENA HP-u d.d. U POŠTANSKOM UREDU 10000 ZAGREB – TISKANICA

� ČLANCI – iz sadržaja • PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

Zakonodavne novine u pravu društava – Vesna BULJAN

• RADNO PRAVORad stranaca u praksi – Tino BEGO; Anamarija MILETIĆ Otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika – mr. sc. Nevenka ŠERNHORST

• OBVEZNO PRAVO Zakup: oblik raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem – doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ; Tomislav SADRIĆUgovorna kazna kod ugovora o građenju – Vlatka KOVAČ

• PREKRŠAJNO PRAVO Novela Prekršajnog zakona – doc. dr. sc. Goran VOJKOVIĆ

• PRAVO ZAŠTITE TRŽIŠNOG NATJECANJAOdgovornost društva majke za povrede prava tržišnog natjecanja (I.) – dr. sc. Mirta KAPURAL

• PRAVO U UGOSTITELJSTVUNovi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (II.) – Domagoj PERANIĆ

• STEČAJNO PRAVOStečaj potrošača – sudski postupak - Tino BEGO

• GRAĐANSKO PRAVOPrilagodba građevina osobama s invaliditetom – Damir JELUŠIĆ

� TUMAČENJA I STAJALIŠTA

• MINISTARSTVO FINANCIJAPorezna uprava– Porez na dodanu vrijednost– Porez na promet nekretnina– Porez na dohodak– Drugi porezi, pristojbe i

davanjaCarinska uprava– Posebni porezi i trošarine• MINISTARSTVO

GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA DOMAĆA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA PITANJA I ODGOVORI

IZIŠLO IZ TISKA

2015.

SRETAN BOŽIĆ IUSPJEŠNU NOVU

2016. ŽELIMO SVIM PRETPLATNICIMA,

ČITATELJIMA ISURADNICIMA!

RRIF-a

NOVO NOVO

NOMOTEHNIKA - izrada općih akata(zakona, uredaba, pravilnika, statuta, poslovnika, naredaba, naputaka i dr.)

S PRAKTIČNIM PRIMJERIMA

Opseg: 416 str. Cijena: 189,00 knNarudžbenica na kraju časopisa

Autori: doc. dr. sc. Ivan Milotić, dipl. iur. i Domagoj Peranić, dipl. iur.

Suradnici: Anamarija Livaja, mag. iur.; Terezija Marić, dipl. iur.; Marko Zoričić, dipl. ang. i soc., spec. konf. prev.; Ivan Palčić, dipl. iur.; Vjekoslav Ivančić, mag. iur.

Izrada općih akata složena je djelatnost koja obuhvaća niz nomotehničkih načela, koncepata, metoda, pravila, smjer-nica i preporuka. Ovom se knjigom na jednostavan način i uz brojne praktične primjere čitatelju objašnjavaju osnov-na pravila i metode za uspješnu pravnu redakciju svih vrsta općih akata. Knjiga je stoga izrađena kao praktični priruč-nik s brojnim primjerima općih akata iz domaće prakse koji predstavljaju ogledne primjere za pojedine nomotehničke analize.

Nova knjiga u izdanju RRiF-a:

KOMENTAR jedinstvenih nomotehničkih pravila

Ovim se priručnikom kompletiraju nomotehnička pravila za izradu pravnih akata u Republici Hrvatskoj. Uz knjigu NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA koju smo izdali sredinom 2015., a nakon objave Jedinstvenih metodološko-nomotehničkih pravila za izradu akata koje donosi Hrvatski sabor, autori su napisali komentar kojim u ovom priručniku dodatno pojašnjavaju nomotehnička pitanja izrade propisa i drugih akata. U ovom se priručniku objašnjavaju pravila i tehnike strukturiranja propisa te pravila o jeziku i stilu pisanja akata. Kako su metodološko-nomotehnička pitanja od golemog značenja za kvalitetu izrade propisa, u priručniku su ukratko, u najvažnijim crtama, prikazane i prokomentirane najznačajnije odrednice iz objavljenih pravila.

Opseg: 112 str. Cijena: 98,70 kn

Knjige možete naručiti narudžbenicom na kraju časopisa, izravno na [email protected] , na tel.: 01 46 99 760 ili telefaks: 01/46 99 766.

Cijena za obje knjige u kompletu: 231,00 kn NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA iKOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA

AKTUALNO

PRAVO I POREZI, br. 12/15. 1

P PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA ✐ Vesna BULJAN, dipl. iur.

Zakonodavne novine u pravu društava ...............................3 ✐ Marko GOTOVAC, dipl. iur.

Poduzetnički ugovori - ugovor o prijenosu dobitka .....................................................7

P RADNO PRAVO ✐ Tino BEGO, dipl. iur.

Anamarija MILETIĆ, dipl. oec. i ovl. rev., ACCARad stranaca u praksi ................................................................. 13

✐ Mr. sc. Nevenka ŠERNHORST, dipl. iur.Otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika ....................................................................... 22

P OBVEZNO PRAVO ✐ Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆ

Tomislav SADRIĆ, mag. iur.Zakup kao oblik raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem ................................................... 26

✐ Vlatka KOVAČ, dipl. iur.Ugovorna kazna kod ugovora o građenju........................ 33

P PREKRŠAJNO PRAVO ✐ Doc. dr. sc. Goran VOJKOVIĆ

Novela Prekršajnog zakona .................................................... 38

P PRAVO ZAŠTITE TRŽIŠNOG NATJECANJA ✐ Dr. sc. Mirta KAPURAL, dipl. iur.

Odgovornost društva majke za povrede prava tržišnog natjecanja u europskom pravu (I.) .................... 43

P PRAVO U UGOSTITELJSTVU ✐ Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.

Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (II.) .................... 52

P STEČAJNO PRAVO ✐ Tino BEGO, dipl. iur.

Stečaj potrošača – sudski postupak .................................... 56

P GRAĐANSKO PRAVO ✐ Damir JELUŠIĆ, dipl. iur.

Pravo osoba s invalidnošću na razumnu prilagodbu građevina ...................................... 64

P KAZNENO POSTUPOVNO PRAVO ✐ Goran LOJE, dipl. iur.

Mjere opreza ................................................................................... 69

P TUMAČENJA I STAJALIŠTA DRŽAVNIH TIJELA, TIJELA JEDINICA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE I JAVNIH USTANOVA

✐ MINISTARSTVO FINANCIJA ........................................................ 72Porezna uprava ............................................................................... 72

I. Porez na dodanu vrijednost ................................................ 72II. Porez na promet nekretnina............................................... 72III. Porez na dohodak ................................................................. 73V. Drugi porezi, pristojbe i davanja ....................................... 77

Carinska uprava .............................................................................. 78II. Posebni porezi i trošarine .................................................... 78

✐ MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA ..................................................... 89

P DOMAĆA SUDSKA PRAKSA ......................................................93 P INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA ................... 102 P PITANJA I ODGOVORI ............................................................... 110 P SUMMARIES .................................................................................. 117

PRAVO I POREZIČasopis za pravnu i ekonomsku teoriju i praksuNakladnik: RRiF-plus – društvo s ograničenom odgovornošću za nakladništvo i poslovne usluge, d.o.o.

Zagreb, Vlaška 68 Direktor: Branimir MARKOTA; Savjeti i odgovori samo od 8,00 do 13,00 sati na telefon: 01/4699-111PRETPLATA: 01/4699-760 − Suzana MIHALIĆ, fax: 01/4699-766. Tajništvo uredništva: 01/4699-700 − Mirela Rogulja

NAKLADNIČKO VIJEĆE: akademik Jakša BARBIĆ; prof. dr. sc. Tomislav BORIĆ (Beč); dr. sc. Vlado BRKANIĆ; dr. Lothar BUBLITZ (Ham burg); dr. sc. Neven CIRKVENI; dr. sc. Zlatko ĆESIĆ; dr. sc. Marijan ĆURKOVIĆ; prof. dr. sc. Mihajlo DIKA; mr. sc. Andrija ERAKOVIĆ, dipl. iur.; mr. sc. Zlatko FABIJANČIĆ, dipl. oec.; prof. dr. sc. Vilim GORENC; mr. sc. Iris GOVIĆ PENIĆ, dipl. iur.; mr. sc. Bojan HUZANIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Hrvoje KAČER; mr. sc. Josip KOS, dipl. iur.; prof. dr. sc. Branimir LUKŠIĆ; dr. sc. Ljiljana MATUŠKO ANTONIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Nikola MIJATOVIĆ; prof. dr. sc. Deša MLIKOTIN TOMIĆ; mr. sc. Hrvoje MOMČINOVIĆ, dipl. iur.; prof. dr. sc. Krešimir SAJKO; dr. sc. Hartmunt L. SCHWAB (Augsburg).GLAVNI UREDNIK: prof. dr. sc. Vilim GORENC • UREDNICI: dr. sc. Vlado BRKANIĆ; dr. sc. Ljerka MARKOTA, dipl. oec., Tino BEGO, dipl. iur. i Ante VIDOVIĆ, dipl. iur. Lektura: EDIT d.o.o. Prijevod sažetaka na engleski: Dubravka PARIS, prof.Die Steuerberaterkammer München und RRiF plus d.o.o. Zagreb haben eine Vereinbarung über die Zusammenarbeit und gegenseitiger Unterstützung ihrer Mietglieder geschlossen.Komora poreznih savjetnika München i RRiF plus d.o.o. Zagreb sklopili su Sporazum o suradnji i pomoći za svoje članove.Pretplata za 2015. iznosi 1.130,00 kn, na tiskano i internetsko izdanje 1.469,00 kn a e-pretplata plus internet pretplata iznosi 1.375,00 kn • Cijena pojedinog primjerka časopisa prema internom cjeniku • Časopis izlazi mjesečno.IBAN HR2624020061100033007Za članke, crteže i oblikovanja objavljena u ovom časopisu sva su prava pridržana. Nedopuštena je objava, prerada, reproduciranje, umnožavanje, imitiranje i drugi način prenošenja bez suglasnosti nakladnika. Rukopise ne vraćamo.Grafička priprema i tisak: d.o.o. Zagreb, Trumbićeva 12.

Redakcija ovog broja dovršena je 9. prosinca 2015.

Porezni broj: 0355348 OIB: 18376805890

RRiF-ova internetska stranica: www.rrif.hr RRiF-ova e-pošta: [email protected]

PRAVO I POREZI, br. 12/15.2

P COMPANY LAW ✐ Vesna BULJAN, LLB

New Provisions in Company Law .............................................3 ✐ Marko GOTOVAC, LLB

Entrepreneurial Contracts and Contract on Assignment of Profit ...................................7

P LABOUR LAW ✐ Tino BEGO, LLB

Anamarija MILETIĆ, BSEc, CA Work of Foreign Citizens in Practice ................................... 13

✐ Nevenka ŠERNHORST, MScTermination of Contract on Employment due to Employee’s Misbehaviour ......................................... 22

P LAW OF OBLIGATIONS ✐ Assist. Prof. Ivan MILOTIĆ, PhD

Tomislav SADRIĆ, LLMLease as Way of Disposal of State-Owned Agricultural Land ....................................... 26

✐ Vlatka KOVAČ, LLBPenalty Charges according to Contract on Construction.................................................... 33

P MISDDEMEANOR LAW ✐ Assist. Prof. Goran VOJKOVIĆ, PhD

Amendments to Misdemeanor Act ...................................... 38

P COMPETITION LAW ✐ Mirta KAPURAL, LLD

Parental Liability for the EU Competition Law Infringements (I) ..................................... 43

P LAW IN CATERING INDUSTRY ✐ Domagoj PERANIĆ, LLB

New Act on Catering Services (Part 2) ................................ 52

P BANKRUPTCY LAW ✐ Tino BEGO, LLB

Consumer’s Bankruptcy – Court Proceedings ................ 56

P CIVIL LAW ✐ Damir JELUŠIĆ, LLB

Right of Disabled Persons to Reasonable Adjustment of Buildings ........................... 64

P CRIMINAL PROCEDURE LAW ✐ Goran LOJE, LLB

Precautionary Measures ........................................................... 69

P INTERPRETATIONS AND ATTITUDES OF STATE BODIES AND UNITS OF LOCAL (REGIONAL) SELF-GOVERNMENT AND PUBLIC INSTITUTIONS

✐ MINISTRY OF FINANCE ................................................................ 72Tax Administration ....................................................................... 72

I. Value Added Tax ...................................................................... 72II. Capital Transfer Tax ............................................................... 72III. Income Tax .............................................................................. 73IV. Profit Tax .................................................................................. 77

Customs administration ............................................................ 78II. Special Taxes and Excise Duties ......................................... 78

✐ MINISTRY OF CONSTRUCTION AND PHYSICAL PLANNING ......................................................... 89

P DOMESTIC COURT PRACTICE ...................................................89 P FOREIGN COURT PRACTICE AND ATTITUDES ................ 102 P QUESTIONS AND ANSWERS .................................................. 110 P SUMMARIES .................................................................................. 117

5. Ako ste iskoristili sve gratis minute za tekuću godinu (s osnove pret-plate na RRIF – 40 minuta , Pravo i poreze – 20 minuta i Porezni priruč-nik – 20 minuta ), čut ćete poruku:“Iskoristili ste sve plaćene i gratis minute savjeta. Usluge naših savjet-nika možete koristiti pozivom na broj 060/60-20-60. Pozivom na broj 01/4699-760 možete dobiti našu pretplatu.”U odjelu pretplate dobit ćete sve potrebne informacije u vezi s doplatom minuta, a o tome možete pročitati i na našoj internetskoj stranici http://www.rrif.hr/savjeti.html. Svi pretplatnici koji jednom doplate minute za savjete, svoje pozive upućuju preko broja 01/4699-122 .

6. Ako niste naš pretplatnik, na telefonski broj 060/60-20-60 savjeti se mogu dobiti bez uporabe PIN-a (za pozive iz fiksne mreže svaka zapo-četa minuta poziva naplaćuje se 6,99 kn (PDV uključen); za pozive iz mobilne mreže svaka započeta minuta poziva naplaćuje se 8,41 kn (PDV uključen).

Operator 060 usluge je HT d.d., Savska 32, Zagreb; telefon: 0800 (1234).7. U dane održavanja seminara savjetnici rade u smanjenom broju pa

molimo za razumijevanje.

Telefonski broj za savjete: 01/4699-111

1. Poslije uspostavljanja veze biranjem telefonskog broja 01/4699-111 čuje se pozdravna poruka:

“Dobili ste savjetnike RRIF-a. Ako ste pretplatnik, na telefon-skom aparatu birajte broj 1, a ako niste – usluge savjetnika mo-žete dobiti na broj 060/60-20-60. Pozivom na broj 01/4699-760 možete dobiti našu pretplatu.”

2. Ako izaberete broj 1, slijedi poruka: “Unesite svoj PIN” – PIN ima sedam znamenki i nalazi se na računu

za plaćenu pretplatu. „Na raspolaganju imate još (navodi se broj) minuta“.

3. Zatim slijedi poruka:“Molimo odaberite područje:1. Računovodstvo, porezi i financije,2. Plaće i doprinosi3. Radno i trgovačko pravo4. Proračun i neprofitni

4. Po uspostavljenoj vezi, korisnik razgovara sa savjetnikom. Ako su svi savjetnici trenutno zauzeti, dobit ćete poruku:

“Svi savjetnici su zauzeti, trenutak molim”, a razgovor počinje kada se oslobodi jedan od savjetnika.

Da biste uspostavili vezu s našim savjetnicima potrebno je imati telefon s tonskim biranjem jer sustav ne podržava pulsno biranje.

Pristup savjetnicima ostvaruje se na sljedeći način:

http://www.rrif.hr/savjeti.html%20.l

http://www.rrif.hr/savjeti.html%20.l

Prosinac 2015.


PRAVO TRGOVAČKIH DRUŠTAVA

Autorica u ovome članku ne obrađuje cjelovito sva pitanja koja se uređuju zadnjim novelama Zakona o trgovačkim društvima i zadnjim novelama Zakona o sudskom

registru te ostalim zadnjenoveliranim propisima iz područja prava trgovačkih društa-va, nego samo novine koje zavrjeđuju posebnu pozornost.

UDK 347.7

Zakonodavne novine u pravu društavaVesna BULJAN, dipl. iur.

1. UVODDana 1. studenog 2015. stupili su na snagu:a) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgo-

vačkim društvima b) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o sud-

skom registru c) Zakon o dopunama Zakona o sudskim pristoj-

bama i Zakon o izmjeni Zakona o javnobiljež-ničkim pristojbama

d) Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uvođe-nju Europskog društva - Societas Europea (SE) i Europskoga gospodarskog interesnog udruženja, Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o uvođe-nju Europske zadruge (SCE).

U obrazloženju Vladinih konačnih prijedloga zakona najveća je pozornost posvećena navođenju razloga zbog kojih se odstupilo od dosadašnjeg načina objavljivanja podataka sudskog registra i priopćenja trgovačkih dru-štava u Narodnim novinama i razloga za pojednostavlje-njem postupka likvidacije svih društva kapitala.

Zakonodavac očekuje da će napuštanjem obaveze obja-ve u Narodnim novinama - što se zamjenjuje objavom na internetskoj stranici na kojoj se nalazi registar - kao jednako brzim i transparentnim načinom objave, doći do smanjenja troškova objave, dok će promjene u postupku likvidacije olakšati izlazak poslodavca iz tržišta.

Prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o uvo-đenju Europskog društva - Societas Europea (SE) i Europ-skoga gospodarskog interesnog udruženja te Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o uvođenju Europske za-druge (SCE), registarski sud se smatra izdavateljem te je u tom svojstvu obvezan osigurati objavu podataka o upisu u registar u Službenom listu Europske unije.

Kako je RH ocijenjena kao država koja nema dovoljno jasne odredbe o sprječavanju mogućeg sukoba intere-sa članova uprave, bilo je potrebno uz postojeće odred-be o zabrani konkurencije (čl. 248. Zakona o trgovačkim društvima) propisati pravila kojima se sprječava mogući sukoba interesa članova uprave (čl. 248.a novela Zakona o trgovačkim društvima).

Kod izmjena i dopuna Zakona o sudskom registru tre-balo je u zakon uvesti odredbe o upisu stečajne mase u sudski registar, s time da je podatke koji se upisuju u re-gistar izričito propisao novi Stečajno zakon (Nar. nov., br. 71/15., dalje: SZ), koji je stupio na snagu 1. rujna 2015.

Sveukupno gledajući, zakonodavac je djelomice stvorio preduvjete za provedbu bržeg i jeftinijeg postupka likvi-dacije društva, ali, prema stajalištu autorice, promjenama je trebalo urediti i pitanje likvidacije naknadno pronađe-

ne imovine brisanog društva, kako u pogledu učinaka na prava vjerovnika tako i u pogledu samog postupka, koji je prema postojećem rješenju potpuno nedorečen.

Napuštanjem objave u Narodnim novinama, zakono-davac je odista osigurao brži i jeftiniji način objave podataka sudskog registra i priopćenja svih subje-kata upisa.

Preostaje da se određena pitanja detaljnije urede u Pravilniku o načinu upisa u sudski registar.

Istodobno se nije iskoristila prilika da se propisima uredi mogućnost prestanka društva bez likvidacije za sva društva u tzv. skraćenom postupku, kako je to ure-đeno u Sloveniji (arg. čl. 425. – 429. ZGD-a), potom da brisanje subjekta iz sudskog registra nema utjecaja na prava vjerovnika (arg. čl. 442. ZGD-a Slovenije) te da se društvima omogući predaja poslovnih knjiga i doku-mentacije na čuvanje ovlaštenim osobama ili članovima društva, kako je to riješeno u propisima nekih država članica EU-a (primjerice, čl. 474. ZGD-a).

2. NOVELA ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

Višekratnim izmjenama i dopunama Zakona o trgo-vačkim društvima (Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12., 68/13. i 110/15., dalje: ZTD), neupitno je izvršeno unaprjeđenje pravnog okvira prava društava. ZTD je mijenjan i dopu-njavan tako da odgovara europskoj pravnoj stečevini.

No, prema obrazloženju vladina konačnog prijedloga zakona, naknadno se pokazalo kako je novim zakon-skim rješenjima bilo potrebno olakšati poslodavcima izlazak iz tržišta, odnosno pojednostaviti postupak i troškove likvidacije.

Jednako se tako pokazalo potrebnim zamijeniti sku-pu i netransparentnu objavu u službenom glasilu bržom i transparentnom objavom.

Konačno, već je Direktiva 2009/101/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 6. rujna 2009. (koja je prenesena u pravni poredak RH) omogućila državama članicama da umjesto objave dokumenata u papirnatom ili elektronič-kom obliku u nacionalnim službenim novinama osigura-ju jednako učinkovito sredstvo za objavu.

Putem internetske stranice na kojoj se nalazi sudski registar, ostvaruje se jednako transparentan ali i jefti-niji način objave podataka. Pristup podatcima u elek-troničkom obliku omogućen je putem internetske strani-ce registra odnosno web-servisa, u skladu s korisničkim ovlaštenjima, s time da ispis tih podatka nema svojstvo javne isprave. Brojni su alati dostupni strankama za

Prosinac 2015.



uvid u podatke pohranjene u jedinstvenu bazu registra koji moraju trajno ostati dostupni za pretraživanje.

Stoga se mogu pozitivno ocijeniti neke novine koje nam donosi Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o trgovačkim društvima (Nar. nov., br. 110/15., dalje: ZIDZTD).

To se u prvom redu odnosi na obavezu javnog objav-ljivanja podataka upisanih u sudski registar na inter-netskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar (ZID ZTD - čl. 2.), umjesto dosadašnje obaveze objave upisa u Narodnim novinama (čl. 64. ZTD-a), osim upisa osniva-nja društva s ograničenom odgovornošću koji se prema Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudskom re-gistru (Nar. nov., br. 93/14.) objavljivao samo na inter-netskoj stranici na kojoj se nalazi registar.

Na internetskoj su se stranici registra objavljivala i rješenja o pokretanju postupka brisanja na prijedlog Porezne uprave ili po službenoj dužnosti, rješenje o bri-sanju subjekta iz registra i rješenje o obustavi postupka brisanja iz registra te odluke registarskog suca za koje je odredio javnu objavu na internetskoj stranici sudskog registra. Upis se smatra objavljenim istekom dana obja-ve na internetskoj stranici registra (prije istekom dana objave u Narodnim Novinama).

Osim navedenog, pozitivno se može ocijeniti što je no-velom zakona osigurana trgovačkim društvima brza objava podataka i priopćenja bez ikakva predujma za pokriće troškova objave. Troškovi ove objave svede-ni su na plaćanje pristojbe u korist državnog proraču-na u svoti od samo 100,00 kn.

Na internetskoj se stranici na kojoj se nalazi registar, obvezno objavljuju:

- odluke o prestanku društva, ako takvu odluku do-nosi glavna skupština

- poziv vjerovnicima da prijave svoje tražbine - nakana sniženja temeljnog kapitala u društvima s

ograničenom odgovornošću- odluka o prestanku društva s ograničenom odgo-

vornošću - poziv članovima i vjerovnicima pripojenoga druš-

tva da u primjerenome roku (koji mora iznositi naj-manje mjesec dana) prijave svoje zahtjeve

- obavijest o tome da je plan podjele dostavljen sud-skom registru.

Na internetskoj stranici sudskog registra dopušteno je objaviti i druge podatke i priopćenja. Pritom treba imati u vidu je li takav način objave predviđen u općim aktima društva.

Nadalje, kao što je to uvodno navedeno, zakonskim iz-mjenama trebalo je osigurati smanjenje troškova likvi-dacije i potaknuti društva da pravodobno pokrenu li-kvidaciju kada su naslati uvjeti za prestanak društva.

Prema novom zakonskom rješenju, odluka o pre-stanku društva u obliku javnobilježničke isprave moći će sadržavati:

a) izjavu likvidatora o nepostojanju okolnosti koje bi prema zakonu stajale na putu njegovu imenovanju

b) izjavu da je upoznat s time da o svemu mora ured-no izvještavati sud

c) potpis likvidatora koji se pohranjuje u sudski re-gistar, a što su do sada bile zasebne isprave koje su stvarale dodatni trošak.

Doduše, kao što i Vlada RH navodi u obrazloženju pri-jedloga zakona, navedeno se odnosi na članove uprave koji će provoditi likvidaciju jer su oni tražene obveze već ispunili kao članovi uprave. Dakle, ako se za likvidatora imenuje osoba koja nije član uprave, i dalje će se sačiniti zasebna izjava likvidatora i njegov ovjereni potpis koji se pohranjuje u registru.

Novim se zakonskim rješenjima pojednostavljuje postupak likvidacije svih društava, osobito likvidacije društva s ograničenom odgovornošću i jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. Tako je umjesto do sada tri obvezne objave poziva vjerovnicima da pri-jave svoje tražbine u Narodnim novinama, propisana ob-veza samo jedne objave za sva društva na internetskoj stranici na kojoj se nalazi sudski registar. Razdoblje u kojem vjerovnici mogu prijaviti svoje tražbine osobito se skraćuje u postupku likvidacije jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću. U tim se društvima vje-rovnici pozivaju da prijave svoje tražbine u roku od dva mjeseca od objave poziva(ranije šest mjeseci).

Skraćeno je i razdoblje pohrane vjerovnikovih stvari u javnom skladištu; skraćuje se sa šest mjeseci na dva mjeseca. Razdoblje nakon kojega likvidatori mogu po-dijeliti imovinu društva skraćuje se s jedne godine na šest mjeseci.

Nadalje, prije novele, zabrana konkurencije propisa-na u čl. 248. ZTD-a sastojala se u tome što član uprave nije mogao bez suglasnosti nadzornog odbora ni za svoj ni za tuđi račun obavljati poslove koji ulaze u predmet poslovanja društva, nije mogao biti član uprave ni nad-zornog odbora u drugome društvu koje se bavi poslovi-ma iz predmeta poslovanja društva, niti je mogao u pro-storijama društva obavljati poslove za svoj niti za tuđi račun. Bez te suglasnosti član uprave nije mogao biti ni član trgovačkoga društva u kojem osobno odgovara za obveze toga društva, ako se ono bavi poslovima iz pred-meta poslovanja društva.

Prema novom zakonskom rješenju, član uprave ne može bez suglasnosti nadzornog odbora sudjelovati u odlučivanju ili sklapanju pravnog posla ako:

- je zastupnik po zakonu, zakonski zastupnik, proku-rist ili punomoćnik druge ugovorne strane

- mu je druga ugovorna strana ili zastupnik po zako-nu, zakonski zastupnik, prokurist ili punomoćnik druge ugovorne strane srodnik po krvi u pravoj liniji do bilo kojeg stupnja, a u pobočnoj liniji do drugog stupnja ili mu je bračni drug, izvanbračni drug ili srodnik po tazbi-ni do drugog stupnja, bez obzira na to je li brak prestao ili nije, ili je posvojitelj ili posvojenik druge ugovorne strane, njezina zastupnika po zakonu, zakonskog zastu-pnika, prokurista ili punomoćnika

- vezano uz pravni posao o kojem se odlučuje ili se skla-pa, postoji sukob interesa između člana uprave i društva.

Bez obzira na to sudjeluje li u odlučivanju ili skla-panju pravnog posla, član uprave mora o navedenim okolnostima odmah obavijestiti ostale članove uprave

Prosinac 2015.



i nadzorni odbor te u obavijesti navesti sve relevantne činjenice o prirodi svojeg odnosa s drugom ugovornom stranom te svoju procjenu postojanja sukoba interesa:

S ciljem smanjenja troškova likvidacije jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću, dopunjena je i odredba čl. 10. t. 9. Zakona izmjeni Zakona o javnobi-lježničkim pristojbama (Nar. nov., br. 110/15.) na način da se omogućava oslobođenje od plaćanja javnobiljež-ničkih pristojbi članovima jednostavnog društva s ogra-ničenom odgovornošću za sve isprave i radnje javnog bilježnika u vezi s likvidacijom društva.

Na jednak je način učinjeno i u Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o sudskim pristojbama (Nar. nov., br. 110/15.) Tim je Zakonom propisano da se prema Tar. br. 26. za upis promjene podataka jednostavnog društva s ograničenom odgovornošću plaća pristojba od 30,00 kn, za podnesak kojim se sudskom registru dostavljaju podatci i priopćenja radi objave na inter-netskoj stranici sudskog registra plaća se pristojba od 100,00 kn, umjesto dosadašnjih troškova objava u Na-rodnim novinama kojima je visina ovisila o vrsti oglasa, i to u višestruko većim svotama.

3. NOVELA ZAKONA O SUDSKOM REGISTRUS obzirom na izmjene i dopune ZTD-a kojima se na-

pušta obveza objave u Narodnim novinama i zamjenjuje se objavom na mrežnoj stranici sudskog registra, nužne su bile i izmjene Zakona o sudskom registru (Nar nov., br. 1/95., 57/96., 1/98., 30/99., 45/99., 54/05., 40/07., 91/10., 90/11., 148/13., 93/14. i 110/15., dalje: ZRS). U skladu s time, podatci o upisu u registar i podatci o prestanku subjekta, po pravomoćnosti rješenja o upisu objavljuju se bez odgađanja na internetskoj stranici na kojoj se nalazi registar.

Internetsku stranicu na kojoj se nalazi sudski registar pokrenulo je Ministarstvo pravosuđa RH još u travnju 1997. Ona je bila dio sustava sudskog registra putem koje je omogućeno pretraživanje i uvid u javne podatke sudskog registra.

No, od početka 2012. internetska je stranica sudskog registra unaprijeđena novim funkcionalnostima i nudi niz novih mogućnosti pretraživanja subjekata prema kri-teriju imena ili naziva,odnosno OIB-a ili MBS te je ujedno postala središnjim mjestom za objavljivanje podataka o svim vrstama upisa i priopćenja registarskog suda.

Od 1. studenog 2015. internetska stranica sudskog registra postala je središnje mjesto za objavljivanje po-dataka i priopćenja subjekata upisa (čl. 80.a ZSR-a). Pri-stup internetskoj stranici je besplatan, a pretraživanje podataka provodi se putem izbornika internetske stra-nice registra.

Prilikom podnošenja podneska kojim se sudskom registru dostavljaju podatci i priopćenja radi objave na internetskoj stranici sudskog registra, predlagatelj je obvezan platiti sudsku pristojbu (100,00 kn). Podatke i priopćenja čiju objavu traži predlagatelj obvezan je do-staviti na papiru i u elektroničkom obliku na mediju po-godnom za prijenos podataka (USB memorija, CD, DVD, forma za unos objava na stranici sudskog registra).

Od 19. studenog 2015. moguće je pripremiti objavu subjekta upisa s pomoću stranice dostupne putem iz-bornika “Predaja objava” ili klikom ovdje. Korištenjem tom opcijom elektronička se kopija objave automatski dostavlja registru te ju nije potrebno dostavljati na za-sebnom elektroničkom mediju.

Stranica omogućava da se na jednom mjestu sustavno upišu svi podatci potrebni za predaju objave, automat-ski obavlja elektroničku dostavu i nudi mogućnost ispi-sa papirnatog podneska koji ovlašteni predlagatelj mora potpisati i dostaviti sudu na R3 upisnik.

Na internetskoj stranici sudskog registara objavljuju se podatci i priopćenja bez slika, tablica ili lista u je-dinstvenom pismu i veličini, bez bolda, italica i drugih modifikatora, stoga podnesci moraju biti pripremljeni u skladu s tim ograničenjima. Osim toga, podneske sudu dostavljaju osobe ovlaštene za zastupanje predlagatelja ili od njih ovlaštene osobe.

Podnesak mora sadržavati: - podatke o subjektu upisa: (MBS, OIB, tvrtku / naziv )- vrstu objave (poziv vjerovnicima i sl.)- potpis osobe ovlaštene za zastupanje subjekta. Uz

podnesak se obvezno prilaže primjerak objave is-pisan na papiru i u elektroničkom obliku te dokaz o uplati sudske pristojbe.

Uplata sudske pristojbe od 100,00 kn obavlja se u ko-rist državnog proračuna

IBAN HR1210010051863000160, model: 64, pozi-vom na broj:

• zaTrgovačkisuduBjelovaru 5045-3515-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduOsijeku 5045-3531-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduPazinu 5045-48752-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduRijeci 5045-3540-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduSplitu 5045-3566-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduVaraždinu 5045-3574-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduZadru 5045-23405-<OIB uplatitelja>

• zaTrgovačkisuduZagrebu 5045-20735-<OIB uplatitelja

Predaja objave putem internetske stranice teče u tri koraka:

a) u prvom koraku predlagatelj mora upisati svo-ju e-mail adresu i rješavanjem sigurnosne zagonetke potvrditi da je stvarna osoba. Po ispravnom upisu oba podatka, predlagatelju se prikazuje forma za upis poda-taka o samoj objavi i šalje e-mail poruka s poveznicom s pomoću koje u bilo kojem trenutku prije objave može ponovo pristupiti upisanim podatcima i po potrebi ih promijeniti ili doraditi;

b) u drugom koraku predlagatelj na formi za upis po-dataka upisuje MBS, OIB i naziv subjekta za koji se radi objava, odabire vrstu objave i upisuje sam tekst objave. Upisane podatke u bilo kojem trenutku može pospremi-

Prosinac 2015.



ti. Pospremljenim podatcima potom ponovo može pri-stupiti putem poveznice iz prvog koraka. Kada su svi podatci ispravno upisani, predlagatelj ispisuje papirnatu kopiju podneska za predaju na sud;

c) u trećem koraku predlagatelj predaje papirna-tu kopiju podneska i potvrdu o uplati troškova objave sudskom registru. Službenik registra pregledava preda-ne dokumente i kada zaključi da su ispravni, odobrava objavu predanog teksta na stranici sudskog registra. Nakon ovog koraka predlagatelj više ne može mijenjati podatke upisane u drugom koraku.

Ako je iz bilo kojeg razloga nemoguće koristiti se stranicom za predaju elektroničke kopije objava, pred-lagatelj može u trećem koraku dostaviti sudu papirnati podnesak koji je sam sastavio i elektroničku kopiju tek-sta objave na USB memoriji, CD-u, DVD-u i sl. mediju. Elektronička kopija mora sadržavati samo tekst objave, spremljene u obliku:

•plain-text TXT datoteke u UTF-8 ili WIN1250 en-codingu

•DOCiliDOCXdatotekebezformatiranjakojesenemože spremiti u formatu plain-text.

Sudski registar može odbiti datoteke koje ne zadovo-ljavaju navedena pravila. Prema mišljenju autorice ovog članka, žurno bi trebalo riješiti pitanje digitalne zbirke isprava, o čemu se za sada ne vodi dovoljno računa iako su prijašnjim zakonskim rješenjima u pravni poredak Repu-blike Hrvatske implementirane smjernice koje to izravno ili posredno propisuju u vezi s prekograničnom suradnjom.

Novinu predstavlja i uvedena mogućnost javno do-stupnih upisanih podataka o fizičkim osobama u regi-stru (podatci o članovima uprave, zamjenicima članova uprave, predsjednicima i članovima nadzornih odbora društva, odnosno izvršnim direktorima, predsjednicima i članovima upravnih odbora, prokuristima, članovima društva), i to prema njihovom OIB-u na način da je vid-ljiv popis subjekata upisa, razdoblja i svojstvo u kojem je osoba upisana u registar, uključujući i podatke o tim osobama koji su brisani. Ti su podatci dostupni kao in-formacija u elektroničkom obliku za koje registarski sud ne izdaje prijepis, presliku, izvadak ili potvrdu.

Poseban subjekt upisa postala je stečajna masa koja se upisuje u registar kada je to propisano zakonom. Po-datci o upisu stečajne mase u sudski registar objavljuju se bez odgađanja na internetskoj stranici na kojoj se na-lazi sudski registar.

Zakon koji izričito određuje podatke koji se upisuju za stečajnu masu u glavnoj knjizi sudskog registra je novi Stečajni zakon:

Staro je pravilo (čl. 377. ZTD-a) da je likvidator ob-vezan obustaviti likvidaciju i predložiti provedbu ste-čajnog postupka, ako na temelju prijavljenih tražbina utvrdi da imovina društva nije dovoljna da se podmire sve tražbine vjerovnika s kamatama. U tom se slučaju provodio stečajni postupak protiv pravne osobe, što se uklapalo u opća pravila stečajnog postupka (čl. 3. SZ-a) i u praksi nije stvaralo nikakve probleme.

Kako mogućnost provedbe stečajnog postupka nad imovinom (likvidacijskom imovinom) pravne osobe koja

je prestala postojati nije bilo propisano, to je i učinjeno u novom Stečajnom zakonu (čl. 437. SZ-a). Tim je Zako-nom (st. 3. čl. 437. SZ-a) utvrđena i specifična pravna subjektivnost stečajne mase. Ovo je zakonsko rješenje bilo podloga za to da stečajna masa postane novim su-bjektom upisa u registar (čl. 6. ZSR-a).

Prema čl. 438. st. 1. SZ-a, u sudski se registar za ste-čajnu masu upisuju sljedeći podatci:

1. matični broj subjekta2. osobni identifikacijski broj3. naziv, koji se određuje tako da sadržava riječi „ste-

čajna masa iza“ i tvrtku odnosno naziv stečajnoga dužnika4. sjedište, koje se određuje prema adresi stečajnoga

upravitelja5. ime i prezime stečajnoga upravitelja, njegov osobni

identifikacijski broj i adresa prebivališta6. datum i broj rješenja kojim je određen upis stečaj-

ne mase u sudski registar7. rješenje o brisanju.Ministarstvo financija - Porezna uprava dodijelit će

stečajnoj masi osobni identifikacijski broj pri upisu ste-čajne mase u sudski registar. To drugim riječima znači da će stečajni upravitelj prilikom preuzimanja rješenja o upisu stečajne mase u sudski registar preuzeti i potvrdu o dodijeljenom osobnom identifikacijskom broju.

Nažalost, ono što zakonodavac nije trebao propisati je to da se sjedište stečajne mase određuje prema adresi stečajnog upravitelja koja prema novim zakonskim rje-šenjima ne mora odgovarati području nadležnog suda za upis subjekta u sudski registar.

Stečajna se masa briše iz sudskog registra po službe-noj dužnosti nakon pravomoćnosti rješenja o zaključe-nju stečajnoga postupka.

Iako su pravila o upisu stečajne mase u registar sadr-žana u Glavi XIII., koja propisuje stečajni postupak nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati, ta će pravila vrijediti za sve zakonom propisane upise stečaj-ne mase u sudski registar.

Stečajna će se masa,dakle, upisati u sudski registar:- ako se nastavlja stečajni postupak u kojem se otvo-

reni stečajni postupak nije provodio (st. 2. čl. 133. SZ-a) - ako se nakon zaključenja stečajnog postupka provo-

di naknadna dioba(st. 4. čl. 289. SZ-a).Ostalo je nejasno, iako to izrijekom nije rečeno, upi-

suje li se u sudski registar tzv. zajednička stečajna masa povezanih društava.

4. ZAKLJUČNE NAPOMENENovo uređenje objave podataka sudskog registra i pri-

općenja za sada samo trgovačkih društava može se pozi-tivno ocijeniti, kao i činjenica što su ova zakonska rješe-nja značajno ubrzala i pojeftinila javnu objavu podataka.

Pozitivno se može ocijeniti i želja zakonodavca da ubr-za i smanji troškove likvidacije, ali treba požaliti što nije preuzeo rješenja koja je ponudila struka, prema kojima se likvidacija uopće ne provodi, a članovi društva odgovara-ju za možebitne obaveze cjelokupnom svojom imovinom.

Što se pak tiče upisa stečajne mase u sudski regi-star, treba reći da autorica ovog članka nije pobornik

Prosinac 2015.



takva zakonskog rješenja, zbog činjenice da je stečaj-noj masi već otprije bila zajamčena procesna sposob-nost, a bilo je govora i o tome da bi se riješilo pitanje dodjele OIB-a.

Ozbiljno treba prigovoriti što primjerenim zakonskim rješenjima nije ostvareno usklađenje u pogledu likvidaci-je nad imovinom pravne osobe koja je prestala postojati između ZTD-a (čl. 367. st. 2. ZTD-a) i ZRS-a (čl. 70. ZSR-a).

Autor se u ovome članku bavi problematikom poduzetničkih ugovora na način da razma-tra postupak sklapanja, izmjene i prestanka ugovora o prijenosu dobitka, odnosno ugo-

vora kojim se društvo kapitala obvezuje prenijeti drugom društvu kapitala cijeli svoj dobitak.

UDK 347.7

Poduzetnički ugovori - ugovor o prijenosu dobitka

Marko GOTOVAC, dipl. iur.

1. UVODPoduzetnički ugovori su numerus clausus i ne bi se

moglo na autonomnoj osnovi stvoriti neki drugi tip ugo-vora koji bi ugovorne strane smatrale poduzetničkim ugovorom kao što je to slučaj s ugovorima obveznog pra-va, s tim da sam naziv obilježava skupni pojam za više tipova ugovora. Poduzetnički su ugovori određeni Zako-nom o trgovačkim društvima (dalje: ZTD)1 i kao takvima smatraju se sljedeći ugovori:2

- ugovor o vođenju poslova društva;- ugovor o prijenosu cijelog dobitka, uključujući i ugo-

vor o vođenju vlastita poduzeća za račun drugoga- ugovor o zajednici dobitka- ugovor o djelomičnom prijenosu dobitka- ugovor o zakupu poduzeća ili pogona- ugovor o prepuštanju poduzeća ili pogona- ugovor o vođenju poduzeća ili pogona.Iako ugovor o vođenju poduzeća ili pogona nije poseb-

no spomenut u ZTD–u, zbog njegovih ga karakteristika i učinaka treba smatrati poduzetničkim.

Skrećemo pozornost na to kako je ZTD preuzeo ure-đenja poduzetničkih ugovora u RH onako kako je to uči-njeno u njemačkom pravu.

2. OPĆENITO O UGOVORU O PRIJENOSU DOBITKA

Ugovor o prijenosu dobitka (njem. Gewinnabführun-gsvertrag) vrsta je poduzetničkog ugovora kojim se društvo kapitala (dioničko društvo ili društvo s ograničenom odgovornošću) obvezuje da će drugome društvu prenijeti cijeli svoj dobitak.

Ugovor o prijenosu dobitka valjan je kada se s njim suglasi skupština društva koja se obvezuje na prijenos dobitka, a ako je druga ugovorna strana društvo kapita-la, za njegovu je valjanost potrebna i suglasnost skupšti-ne toga društva.

1 Nar. nov., br. 111/93., 34/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 125/11., 152/11., 111/12. i 68/13.; odluka Ustavnog suda RH br. U-I-646/99 i U-I-945/99 od 10. svibnja 2001.

2 Odjeljak 2. Poduzetnički ugovori čl. 479. st. 1. i čl. 480. st. 1. t. 1., 2. i 3. ZTD-a.

Dakle, ugovorom o prijenosu dobitka odstupa se od bitnog načela koje vrijedi za društva kapitala, a to je da skupština društva odlučuje o podjeli dobitka. Ugovorna strana na koju se prenosi dobitak mora pokriti sva-ki godišnji gubitak koji za trajanja ugovora nastane u društvu koje prenosi dobitak. U ugovoru se mora predvidjeti primjerena naknada vanjskim dioničarima onoga društva koje drugome prenosi dobitak.

Nadalje, ugovor o prijenosu dobitka mora sadržavati obvezu druge ugovorne strane da na zahtjev vanjskih dioničara preuzme njihove dionice, odnosno udjele u zamjenu za isplatu primjerene otpremnine koja je odre-đena ugovorom.

Prema ZTD-u, ugovorom o prijenosu cijelog dobit-ka smatra se i ugovor kojim se društvo kapitala ob-vezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugoga društva. Bitna je značajka takva ugovora da društvo i dalje vodi svoje poduzeće u svoje ime, ali za račun drugog društva.

Pravni učinak Ugovora o prijenosu cijelog dobit-ka jest da dobitak i gubitak društva nastaju izravno u društvu za čiji se račun društvo obvezalo voditi svoje poduzeće.

Razlika u odnosu na ugovor o prijenosu dobitka jest jedino u tome da se kod ugovora o prijenosu dobitka dobitak najprije iskazuje u društvu u kojem je nastao, a tek se nakon toga prenosi na drugo društvo. Jednako vrijedi i za gubitak koji se iskazuje u tome društvu, a nakon toga ga treba nadoknaditi društvo na koje se tre-bao prenijeti dobitak.

No bez obzira na navedene pravne razlike, oba tipa ugovora prenose rezultate poslovanja društvu s kojim su sklopljeni takvi ugovori.

3. SKLAPANJE, IZMJENA I PRESTANAK PODUZETNIČKOG UGOVORA

3.1. SKLAPANJE UGOVORAPisani oblik propisan je kao uvjet nastanka i valjano-

sti poduzetničkog ugovora, stoga mora biti sklopljen u

Prosinac 2015.



pisanom obliku.3 Zahtjevu za takvim oblikom ugovora udovoljeno je ako su ispunjene pretpostavke koje se za to traže Zakonom o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO)4, ali će to u praksi, u pravilu, značiti sklapanje ugovora u obliku jedne isprave kojoj se mogu dodati prilozi što s njom čine cjelinu. ZTD posebno uređuje sklapanje takvih ugo-vora, s tim da se na te ugovore primjenjuju kako pravila obveznog prava tako i odredbe ZTD-a koje treba smatrati posebnima u odnosu prema ZOO-u kao općem propisu. Kako, ovisno o tipu ugovora, za društvo mogu nastati značajne dalekosežne obveze, kao što su obveza pokri-vanja gubitaka, plaćanja otpremnina i naknada, prijeno-sa dobitka društva drugome i dr., od kojih neke izazivaju i strukturne promjene društva, to zahtijeva i donoše-nje odluke članova društva.

Iz svega navedenog razvidno je kako ulazak u pravni odnos s takvim posljedicama prelazi uobiča-jeni okvir vođenja poslova društva, a što je i razlog donošenja odluke članova društva.

Uvjet pisanog ugovora je ispunjen i ako se ugovor sklopi u obliku javnobilježničke isprave, s time da bi, ako je to javnobilježnički zapisnik, isti morali potpisa-ti zastupnici ugovornih strana. Zakonom se, doduše, ne traži oblik javnobilježničke isprave, ali je to prepušteno slobodnoj volji ugovornih strana. Sve odredbe ugovora moraju biti u pisanom obliku pa su uzgredni usmeni uglavci ništetni, a mogu, prema okolnostima, dovesti i do ništetnosti ugovora (čl. 324. ZOO-a).5

Prilikom sklapanju takva ugovora društvo zastupa uprava odnosno izvršni direktori, ali je u tome ograni-čena potrebom da se s njime suglasi glavna skupština odnosno skupština društva. Odluka o tome nije samo interne naravi nego djeluje i prema trećima pa ugovor nije pravno valjan dok se na njega ne da suglasnost.

Kako je suglasnost glavne skupštine odnosno skup-štine društva potrebna za valjanost svakoga poduzetnič-kog ugovora, i za sklapanje ugovora o prijenosu dobitka potrebna je suglasnost glavne skupštine odnosno skup-štine onog društva koje je po tom ugovoru ovisno druš-tvo. Ako je riječ o društvu kapitala, u tom slučaju mora i taj organ vladajućeg društva dati suglasnost na ugovor, jer u protivnom ugovor neće biti valjan.

Naime, ti ugovori stvaraju obveze i nose znatan rizik za vladajuće društvo pa o tome moraju odlučiti njegovi članovi. Odluka se donosi glasovima koji predstav-ljaju najmanje 3/4 (tri četvrtine) temeljnog kapita-la društva zastupljenog na skupštini pri donošenju odluke, iako se statutom odnosno društvenim ugo-vorom može odrediti i veća većina, kao i neki drugi dodatni zahtjevi. U skladu s odredbom čl. 324. ZOO-a, izostane li suglasnost na sve takve ugovore, pa tako i na

3 Odredba čl. 481. st. 3. ZTD-a: Ugovor mora biti sastavljen u pisanom obliku.4 Nar. nov., br. 35/05., 41/08. i 78/15.5 Odredba čl. 324. st. 1. ZOO-a: Ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači

ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

ugovor o prijenosu dobitka, odnosno ako se suglasnost ne dobije, to može dovesti do ništetnosti cijeloga podu-zetničkog ugovora.

Poduzetnički ugovor stupa na snagu kad ga se upiše u sudski registar, jer se na taj način u interesu pravne sigurnosti obavještavaju vjerovnici, budući dio-ničari odnosno članovi društva i uopće javnost o tome da je ugovor sklopljen.

3.2. IZMJENA UGOVORAZa izmjenu poduzetničkog ugovora potrebno je ispu-

niti sve formalnosti koje se traže i za njegovo sklapa-nje, jer se mijenja na jednak način kako se i sklapa, s tim da nije odlučno je li riječ o izmjeni nekih bitnih di-jelova ugovora ili je riječ samo o neznatnim izmjenama (postupak je u oba slučaja isti). Stoga ne dolazi u obzir tzv. faktična izmjena ugovora.

Ako ugovornu stranu čini više društva s većinskim udjelom koja su organizirana kao ortaštvo pa dolazi do promjene ortaka, riječ je i o preuzimanju ugovora ili o pri-stupanju ugovoru, s tim da za izmjenu ugovorne strane u ugovoru valja primijeniti i ono što se za to traži ZOO-om.

Nadalje, zbog zaštite dioničara odnosno članova društva, ZTD je propisano da ako se izmjenom mije-njaju odredbe ugovora o primjerenoj naknadi i ot-premnini vanjskim dioničarima odnosno članovima društva te o obvezi da se steknu njihove dionice ili poslovni udjeli, potrebna je njihova posebna odluka.

Navedeno znači da je odluka (glavne skupštine od-nosno skupštine) bez značenja dok se ne donese takva posebna odluka kojom se daje suglasnost za izmjenu ugovora čl. 483. st. 1. ZTD-a. To je potrebno i kad izmje-na nije na štetu nego samo u korist tih osoba.6

3.3. PRESTANAK UGOVORA

Poduzetnički ugovor prestaje sporazumom ugovor-nih strana (ZTD govori o otkazu ugovora), protekom vremena na koje je ugovor sklopljen, raskidom, statu-snom promjenom ugovorne strane, prestankom ugo-vorne strane te priključenjem ugovorne strane.

Ugovorne strane mogu sklopiti sporazum o pre-stanku poduzetničkog ugovora u pisanom oblika, a pritom ih zastupaju njihove uprave, odnosno izvršni direktori. Za valjanost sporazuma o prestanku podu-zetničkog ugovora jedino je potrebna odluka vanjskih dioničara / članova društva kojom daju suglasnost za prestanak ugovora ako taj ugovor obvezuje da im se pla-ti primjerena naknada ili da se steknu njihove dionice odnosno poslovni udjeli u skladu s odredbom čl. 484. st. 2. ZTD–a7 i ne traži se suglasnost glavne skupštine odnosno skupštine društva.

6 J. Barbić, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i prakse, Godišnjak, br. 14/07.7 Odredba čl. 484. st. 2. ZTD-a: Ugovor koji obvezuje na plaćanje naknade

vanjskim dioničarima ili na stjecanje njihovih dionica ili udjela može se otkazati samo ako se s time posebnom odlukom suglase vanjski dioničari. Za donošenje posebne odluke na odgovarajući se način primjenjuju odredbe članka 481. stavka 1. i članka 483. stavka 2. ovoga Zakona.

Prosinac 2015.



Ističemo kako do prestanka ugovora može doći samo krajem poslovne godine ili krajem nekoga dru-gog obračunskog razdoblja koje je određeno ugovorom. Ne bi se moglo ugovoriti neko drugo vrijeme prestanka ugovora jer bi takva odredba, prema čl. 322. st. 1. ZOO-a, bila ništetna.8

Poduzetnički ugovor prestaje zadnjim danom roka na koji je ugovor sklopljen, ako nije što drugo ugovorom predviđeno. Ugovorom se također može i predvidjeti da se nakon isteka roka njegovo trajanje automatski produljuje za neko novo određeno vrijeme ili na neodređeno vrijeme.

3.3.1. Raskid ugovoraRaskid poduzetničkog ugovora kao jednostrana

radnja jedne od ugovornih strana kojom dolazi do pre-stanka ugovora može biti: redoviti izvanredan.S obzirom na slobodu ugovornih strana da ugovore

trajanje ugovora i mogućnost raskida, do redovitog ra-skida može doći kada je to predviđeno samim ugo-vorom (npr. moguće je predvidjeti da ugovor sklapa na neodređeno vrijeme s pravom svake ugovorne strane da ga jednostrano raskine protekom određenog roka).

Nije moguće redovito raskinuti ugovora o prijenosu dobitka zbog njegove organizacijske naravi ako u ugovo-ru nema odredbe o mogućnosti redovitog otkaza ugovo-ra. Za ostale ugovore vrijede pravila iz ZOO-a.

Ugovor se raskida izjavom uprave danom u pisa-nom obliku i za to se ne traži odluka glavne skup-štine odnosno izvršnih direktora. No, ako se društvo ugovorom obvezuje vanjskim dioničarima odnosno čla-novima društva na plaćanje primjerene naknade ili stje-canje njihovih dionica odnosno poslovnih udjela, prema čl. 485. st. 2. ZTD-a tada je potrebna posebna odluka vanjskih dioničara odnosno članova društva.9

Svaka ugovorna strana može izvanredno raskinuti ugovor zbog bitnog razloga (kad se može predvidjeti da druga ugovorna strana neće biti u stanju ispuniti svoje obveze iz ugovora) bez pridržavanja otkaznog roka i bez obzira na to je li sklopljen na određeno ili neodređeno vrijeme.10 Jednako tako, kao bitan razlog za izvanre-dan raskid može biti i razlog propisan u čl. 491. st. 5. ZTD–a.11 Pravo na izvanredni raskid ugovora prisil-nopravne je naravi i ne može se ugovorom isključiti ni ograničiti, iako se ugovorom mogu propisati i drugi razlozi kao bitni zbog kojih se ugovor može raskinuti.

Ugovor se raskida u pisanom obliku koji se mora dostaviti drugoj ugovornoj strani da bi bio valjan. Iako bi to bilo korisno učiniti, razlog zbog kojeg se ugo-vor raskida ne mora se navesti u pisanom očitovanju volje. U ime društva očitovanje volje o tome donosi upra-

8 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.9 Odredba čl. 485. st. 2. ZTD-a: Za donošenje posebne odluke na odgovarajući se

način primjenjuju odredbe članka 481. stavka 1. i članka 483. stavka 2 ovoga Zakona.10 Odredba čl. 485. st. ZTD-a.11 Odredba čl. 491. st. 5. ZTD-a: Ako sud odredi primjerenu naknadu, druga

ugovorna strana može u roku od dva mjeseca od pravomoćnosti odluke raskinuti ugovor, bez pridržavanja otkaznog roka.

va. U takvim slučajevima nije potrebna odluka glavne skupštine odnosno skupštine, niti je potrebna posebna odluka dioničara / članova društva.

Statusna promjena također može dovesti do pre-stanka poduzetničkog ugovora, a u svakom slučaju ugovor prestaje ako dođe do pripajanja jedne ugovorne strane drugoj ili se pak one spoje u novo društvo. Ugovor prestaje trenutkom provedbe statusne promjene.

Prestanak ugovorne strane može dovesti do pre-stanka ugovora. Ako ona prestane nekom od statusnih promjena, posljedica toga bit će prestanak ugovora ovi-sno o tome o kojoj statusnoj promjeni riječ i koje ugovor-ne strane. Također, prestane li koja ugovorna strana iz drugih razloga (npr. stečaja ili nakon likvidacije), pre-staje i poduzetnički ugovor.

Priključenje društva kao posljedicu može imati za razlog raskid poduzetničkog ugovora. Prestan-kom ugovora prestaju prava i obveze ugovornih strana iz tog ugovora, a hoće li i dalje biti kakvih ovlasti za davanje uputa, ovisi o tome jesu li društva i dalje u odnosu priključenja te proizlazi li takvo pravo iz zako-na na temelju ovisnosti društva koja se ne temelji na poduzetničkom ugovoru.

3.4. OSIGURANJE DRUŠTVA I ZAŠTITA VJEROVNIKAU slučaju prestanka ugovora o prijenosu dobitka,

prije nego što se obavi upis prestanka ugovora u sud-ski registar, druga ugovorna strana mora dati osigu-ranje vjerovnicima društva čije su tražbine nastale, uz uvjet da su se vjerovnici u tu svrhu javili drugoj ugovornoj strani u roku od šest mjeseci od objave upisa, s tim da u objavi upisa treba upozoriti vjerov-nike na to njihovo pravo.12

Pravo na osiguranje imaju vjerovnici čije su tražbi-ne nastale (ne i dospjele) i prije sklapanja poduzetnič-kog ugovora (ugovora o prijenosu dobitka), pa sve dok se ne objavi upis prestanka ugovora u sudski registar.

Bitan je dan objave, a ne uzima se u obzir možebitno prijašnje saznanje pojedinog vjerovnika za upis niti se on može pozvati na to da nije mogao znati za objavu. Stvarna prava se ne osiguravaju. Obveza osiguranja postoji za tražbine nastale pod raskidnim (rezolutivnim) i pod odgodnim (suspenzivnim) uvjetom.13 Pravo na osi-guranje ima i vjerovnik koji već mora tražiti namirenje ili ima mogućnost prijeboja s tražbinom društva.

Osiguranje može biti založno pravno na pokretnoj stvari ili pravu, hipoteka na nekretnini (stvarnopravno), prijenos stvari ili prava na fiducijarnoj osnovi u svrhu osiguranja, davanje jamstva treće osobe, garancija ban-ke. Podmiri li vladajuće društvo tražbinu, oslobađa se obveze davanje osiguranja.

Na temelju ugovora o prijenosu dobitka može doći do iscrpljivanja ovisnog društva u interesu vladajućeg društva (npr. vladajuće društvo vodi poslovnu politiku u

12 U skladu s odredbom čl. 490. st. 1. ZTD-a.13 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.

Prosinac 2015.



ovisnome društvu da dioničari odnosno članovi ovisnoga društva time budu oštećeni, jer im se ne isplaćuje dividen-da ili pada vrijednost njihovih dionica odnosno poslovnih udjela). Dioničarima odnosno članovima ovisnog društva može time njihovo pravo na isplatu dividende posta-ti čak i golo pravo.14 ZTD-om se propisuju mjere kojima se štite takvi dioničari / članovi društva. Ipak, zaštitu ne treba pružiti za sve dioničare / članove ovisnog društva, nego samo za one koji ne mogu imati koristi od vođenja takve politike, tj. koji to ne bi mogli nadoknaditi koristima što ih ostvaruju u vladajućem društvu.

Takvi dioničari / članovi ovisnog društva smatraju se vanjskima. ZTD određuje da su to oni dioničari / čla-novi ovisnog društva koji istodobno nisu dioničari odno-sno članovi vladajućeg društva.15 Pritom valja imati na umu da ima i dioničara / članova ovisnog društva koje, premda su dioničari / članovi ovisnog društva, ipak va-lja smatrati vanjskim dioničarima / članovima, i obrat-no: da ima dioničara / članova ovisnog društva koji, iako nisu dioničari / članovi ovisnog društva, ipak jesu vanj-ski dioničari / članovi ovisnog društva.

Vanjski su svi dioničari / članovi ovisnog društva, osim vladajućeg društva (druge ugovorne strane) i di-oničari / članovi koji na temelju pravno ili gospodarski utemeljene veze s vladajućim društvom (drugom ugo-vornom stranom) neposredno ili posredno imaju od tog ugovora koristi na sličan način kao ta ugovorna strana.16

To su dioničari koji imaju 100 %-tni udio u drugoj ugovornoj strani ili s kojima je druga ugovorna strana povezana ugovorom o vođenju poslova društva ili ugo-vorom o prijenosu dobitka.

Jednako tako, dioničar / član društva smatra se vanj-skim ako u drugoj ugovornoj strani sudjeluje s manje od 100 % udjela, bez obzira na veličinu udjela, ako nije s njom povezan na spomenuti način.17

Kako imovina dioničara / člana društva i druge ugo-vorne strane ne čine gospodarsku cjelinu, okolnost da su dioničar / član društva i druga ugovorna strana povezani te da među njima postoji odnos ovisnosti ili da čine faktični koncern nije dovoljna za to da ga se ne bi smatralo vanjskim dioničarom / članom društva.

Jedino postojanje ugovora o prijenosu dobitka između dioničara / člana društva i druge ugovorne strane tog društva ima učinak da se takva dioniča-ra / člana društva ne smatra vanjskim dioničarom / članom društva.18

4. UGOVOR O PRIJENOSU CIJELOG DOBITKA Ugovorom o prijenosu cijelog dobitka (dalje: ugo-

vor) društvo kapitala obvezuje se da će drugom druš-

14 „nudum ius“15 Odredba čl. 478. a, st. 1. ZTD-a-16 Krieger, G., o.c. u bilj. 1, str. 1045; Hüffer, U., o.c. u bilj. 1,; Binda, K., u: Kropff,

B., Semler, J., Münchener Kommentar zum Aktien gesetz, Bd. 8, München, 2000., str. 583.

17 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu br. 6/07.18 Krieger, G., o.c. u bilj. 1, str. 1046; Binda, K., o.c. u bilj. 76, str. 584; Barbić J.,

Pravo u gospodarstvu br. 6/07.

tvu prenijeti cijeli svoj dobitak. U skladu s odredbom čl. 479. st. 1. ZTD-a, ugovorom se smatra i ugovor kojim se društvo kapitala obvezuje da će svoje poduzeće voditi za račun drugog društva.

U praksi se ugovor sklapa zajedno s ugovorom o vo-đenju poslova, budući da na temelju ugovora vladajuće društvo (druga ugovorna strana) nema pravo davati upu-te ovisnome društvu, a zainteresirano je da se poslova-njem ovisnog društva ostvaruje dobitak.

Sklapanjem zajedničkog ugovora i ugovora o vo-đenju poslova, vladajuće društvo dobiva pravnu osnovu (na temelju ugovora o vođenju poslova) za da-vanjem obveznih uputa upravi ovisnog društva, i iz prijenosa cijelog dobitka ovisnog društva crpi koristi.19

Navedeni se ugovori mogu zaključiti kao jedan ugo-vor i kao dva ugovora, odnosno kao dvije odvojene ispra-ve, no u praksi se češće zaključuju kao jedna isprava.

Irelevantno je kako će ugovorne strane nazvati ispra-ve; bitno je da je prema sastojcima koji ih karakteriziraju riječ o jednom ili o drugom ugovoru. Kada se sklapaju u jednoj ispravi, ugovore valja promatrati kao dva pravna posla i na svakoga od njih primijeniti ono pravno ure-đenje koje vrijedi za svaki pojedini tip ugovora. Imaju i odvojenu pravnu sudbinu, ako voljom ugovornih strana ona nije tako povezana da prestankom jednog ugovora prestaje i drugi ili da neka izmjena jednog ugovora povla-či za sobom i odgovarajuću izmjenu drugog.20

Ugovor o vođenju poslova može se sklopiti samo s učinkom unaprijed, ne i unatrag, dok je sklapanje s učinkom unatrag za ugovor dopušteno. Činjenica da se u praksi navedena dva ugovora sklapaju zajedno ne predstavlja zapreku da se samo sklopi ugovor, a što je često i slučaj kad se na drugu ugovornu stranu želi prenijeti dobitak ostvaren prije zaključenja ugovora, s tim da okolnost da društva prije toga nisu bila u odnosu ovisnosti ne predstavlja zapreku za sklapanje ugovora.

Bitno je da je riječ o obvezi prijenosa cijelog dobit-ka, jer preuzme li se obveza za prijenos samo dijela dobitka, nije riječ o tom ugovoru nego o ugovoru o djelomičnom prijenosu dobitka.21

Razlikovanje ugovora o djelomičnom prijenosu do-bitka i ugovora bitno je s obzirom na to da se na ugo-vor o djelomičnom prijenosu dobitka ne primjenjuju neke odredbe ZTD-a koje vrijede samo za ugovor o vođe-nju poslova društva i ugovor o prijenosu cijelog dobitka društva, primjerice odredbe o obvezi pokrivanja godiš-njega gubitka, plaćanja primjerene naknade i primjerene otpremnine vanjskim dioničarima / članovima društva.22

Nadalje, na ugovor se primjenjuju pravila koja vrije-de za ugovor o vođenju poslova društva, s time da se samim njime, ako uz to nije sklopljen i ugovor o vođenju poslova društva, ne stječe ovlast davanja uputa upravi društva, vrijede pravila za povezana društva, ali se ne

19 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.20 J. Barbić, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i prakse, Godišnjak br. 14/07.21 U skladu s odredbom čl. 480. st. 1. t. 2 ZTD-a.22 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.

Prosinac 2015.



stvara neoboriva pretpostavka da je riječ o koncernu niti da je riječ o ovisnosti društava, s tim da je ugovor i tzv. organizacijski ugovor koji ima i obveznopravna obilježja. Postoji oboriva pretpostavka da je riječ o ovisnosti koju je teško oboriti. Obilježje organizacijskog ugovora ima za posljedicu da u slučaju da ugovor poka-zuje nedostatke, riječ je o društvu s nedostatkom.23

Kada se prenosi cijeli dobitak na temelju nekih ugo-vora koji na prvi pogled izgledaju kao da nisu poduzet-nički, npr. na temelju ugovora o licenciji, tada je riječ o prikrivenom ugovoru, a na koje se primjenjuju pravila koja vrijede za ugovor o prijenosu dobitka, osim ako se ne prenosi samo dio dobitka (npr. samo licenčna nakna-da koja ne pokriva cijeli dobitak, naknada konzultantu određena njegovim sudjelovanjem u dobitku za dio do-bitka ostvarenog uz pomoć njegovih savjeta).

Naime, licenčne naknade često se ugovaraju u postot-ku ukupnog prihoda ostvarenog prodajom proizvoda izra-đenog korištenjem licencijom ili u postotku dobitka koji se time ostvari, s tim da je od licenčnog ugovora potrebno razlikovati ugovor kojim se preuzima obveza pokrivanja gubitaka drugog društva. Kako je licenčni ugovor ob-veznopravni ugovor kojim društvo majka poboljšava kreditnu sposobnost društva kćeri ili otklanja opa-snost insolventnosti, takav ugovor nije poduzetnički pa se na njega ne mogu primijeniti odredbe ZTD-om koje se odnose na poduzetničke ugovore.24

Ugovor o vođenju vlastita poduzeća za račun dru-gog društva zbog svog se gospodarskog učinka izjed-načuje s ugovorom o prijenosu cijelog dobitka i na njega se primjenjuju pravila koja vrijede za ugovor o prijenosu cijelog dobitka.

Društvo koje je u obvezi prenijeti cijeli dobitak i pre-nosi je drugoj ugovornoj strani, (a kad ono vodi svoje po-duzeće za račun drugoga), ne ostvaruje svoj dobitak jer je ona odmah dobitak druge ugovorne strane. Pritom može djelovati u svoje ime ili u ime druge ugovorne strane. Za račun druge ugovorne strane mora se voditi cijelo podu-zeće, a ne samo neki njegov pogon, i to se mora činiti bez naknade, jer bi u protivnom društvu ostao dio dobitka.25

Ugovor se ne može se sklopiti u korist treće oso-be (npr. da ga sklopi društvo kći s društvom unukom u korist društva majke), jer se obveza može preuzeti samo prema drugoj strani iz tog ugovora (npr. sklo-pljen ugovor između društva majke i društva unuke). No nema zapreke za to da se ne sklopi ugovor s više društa-va na drugoj strani, niti da druga ugovorna strana ustupi svoju tražbinu s tog naslova nekom drugom. Tada nije povrijeđeno pravilo da dobitak pripada samo drugoj ugo-vornoj strani, jer ona samo raspolaže svojim pravom.26

4.1. NIŠTETNOST I POBOJNOST UGOVORAUgovor može biti ništetan ili pobojan zbog suprotnosti

Ustavu, prisilnim propisima i pravilima morala, prijetnje

23 Hüffer, U., o.c. u bilj. 1, str. 1317; Krieger, G., o.c. u bilj. 1, str. 1105, 1107.24 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.25 Hüffer, U., o.c. u bilj. 1, str. 1318-1319; Krieger, G., o.c. u bilj. 1, str. 1106-1107.26 J. Barbić, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i prakse, Godišnjak br. 14/07.

ili sile, bitne zablude, nesporazuma ili prijevare. 27 Kada je ugovor upisan u sudski registar, ništetnost ili poni-štenje ugovora djeluje ex nunc (od kada su nastale) jer ovdje valja primijeniti pravila o društvu s nedostatkom.

Jednako tako, pravila o društvu s nedostatkom trebalo bi primijeniti i ako je ugovor upisan u sudski registar, a poslije se utvrdi da je odluka glavne skup-štine / skupštine društva bila ništetna ili je u povodu tužbe za pobijanje utvrđena njezina ništetnost.

U oba je slučaja riječ o tome da je ugovor upisan u sudski registar i da je stoga stupio na snagu, a nedostat-ci su naknadno utvrđeni, u kojem slučaju treba poštova-ti okolnost da je ugovor primjenjivan i da je imao učinke koji su trajali, jer je riječ o vođenju poslova društva s pravnim posljedicama koje su iste bez obzira na to o ko-jem je posije utvrđenom nedostatku riječ.

Kako je po upisu ugovora u sudski registar vlada-juće društvo dobilo ovlasti na poduzimanje radnje, društvo ulazi u pravne odnose koje se ne može zane-mariti, što u oba slučaja opravdava primjenu pravila o društvu s nedostatkom.28

4.2. POSLJEDICE SKLOPLJENOG UGOVORAUprava društva, odnosno izvršni direktori, imaju isti

položaj kakav su imali i prije sklapanja ugovora, jer ugovorom ne nastaje odnos ovisnosti među društvima. Stoga je obveza uprave društva, odnosno izvršnih direk-tora, djelovati najbolje što mogu kako bi društvo ostvari-lo što veći dobitak. Ako se društvo nalazi u sastavu kon-cerna (faktičnog ili ugovornog), druga ugovorna strana ima ovlasti koje iz toga proizlaze.

4.2.1. Zakonske rezerveKako se ne bi pretjerano iscrpilo društvo time što

se cijeli dobitak prenosi drugoj ugovornoj strani, to je propisana obveza popunjavanja zakonskih rezer-vi, a čime se postiže da se dijelom dobitka koristi za potrebe društva.

Naime, u rezerve se mora iz ukupnog dobitka ostvarenog u društvu (prije nego što se ona prenese drugoj ugovornoj strani) izdvojiti svota koja je potreb-na da se popune zakonske rezerve, smanjene za gu-bitak prenesen iz prethodne godine.

U svotu za rezerve također je potrebno uključiti i kapitalni dobitak u prvih pet poslovnih godina (za vrijeme trajanja ugovora ili nakon povećanja temeljnog kapitala), i to na visinu dvadesetog dijela temeljnog ka-pitala ili većeg dijela toga kapitala koji je određen statu-tom ili društvenim ugovorom, ali najmanje svota koja bi se prema propisima morala unijeti u zakonsku rezervu iz godišnjeg dobitka bez prijenosa dobitka po ugovoru, ali uz smanjenje za preneseni gubitak iz prethodne godine.29

Obveza popunjavanja zakonskih rezervi nastupa stupanja ugovora na snagu, ali ako je ugovor sklopljen

27 U skladu s odredbom čl. 322., čl. 279., čl. 282., čl. 284. ZOO-a.28 J. Barbić, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i prakse, Godišnjak, br. 14/07.29 U skladu s odredbom čl. 487. t. 1. ZTD-a.

Prosinac 2015.



Redakcijski pročišćeni tekstIzdanje 2015.

Autor: prof. dr. sc. Vilim GORENC

Opseg priručnika je 224 stranice. Zakon o trgovačkim društvima (urednički pročišćeni tekst) koja, osim samog pročišćenog teksta Zakona, sadrži i Prolog za izmjene i dopune ZTD-a, sadržaj, te kazalo pojmova.

Za sve ostale informacije molimo javite se na broj (01)/4699-760 ili mob. 099/4699-760

ZAKON O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

tako da djeluje unatrag, valja uzeti da ta obveza počinje danom od kada se prema ugovornoj odredbi takav ugo-vor primjenjuje. Ne može se odvojiti učinak ugovora na prijenos dobitka od njegova učinka na izdvajanje sred-stava društva u zakonske rezerve.30

4.2.2. Prijenos dobitkaUgovorom je moguće odrediti modalitete utvrđivanja

dobitka, vodeći računa o propisanoj granici najveće svo-te dobitka koji je moguće prenijeti bez obzira na to kako je to uređeno ugovorom.

Naime, društvo može prenijeti dobitak najviše do svote godišnjeg dobitka, smanjen za prijenos gubit-ka iz protekle godine i za svotu koja se mora unijeti u zakonsku rezervu,

s tim da ako su za vrijeme trajanja ugovora neke svo-te iz dobitka unesene u ostale rezerve, one se iz tih re-zervi moraju prenijeti kao dobitak.31 To se dopušta zato što se za vrijeme trajanja ugovora za svote unesene u ostale rezerve smanjivao dobitak koji se po ugovoru pre-nosio drugoj ugovornoj strani, tj. ta je strana pristala da joj se prenese manji dobitak od onoga na koji je prema ugovoru imala pravo.

5. OBVEZA POKRIVANJA GUBITKAVladajuće društvo (druga ugovorna strana) je u obve-

zi pokrivati i gubitke koji nastanu u društvu za vrijeme trajanja ugovora. U pogledu toga vrijedi ista obveza kao da je sklopljen ugovor o vođenju poslova društva.

Naime, ako je sklopljen ugovor o vođenju poslova druš-tva ili ugovor, vladajuće društvo (druga ugovorna stra-na) mora pokriti svaki godišnji gubitak koji nastane za vrijeme trajanja ugovora, u sljedećim slučajevima:

· ako ga ono ne pokrije iz ostalih rezervi u koje se za vrijeme trajanja ugovora

· ako ga ono ne pokrije iz ostalih rezervi u koje se za vrijeme trajanja ugovora unosio dobitak.32

Smisao je te odredbe u tome da druga strana (vlada-juće društvo) zbog toga što ima tolike ovlasti u odnosu prema ovisnom društvu treba snositi i rizik toga kako posluje ovisno društvo.33

Gubitak mora nastati za vrijeme trajanja ugovora, što znači da će to biti svaki gubitak iskazan u računu dobitka i gubitka za vrijeme njegova trajanja; tako i onaj koji je nastao tijekom poslovne godine u kojoj je ugovor stupio na snagu, s tim da ne postoji obveza pokrivanja gubitaka iz prijašnjih poslovnih godina.

Bilo bi korisno na dan stupanja na snagu ugovo-ra izraditi račun dobitka i gubitka, te na taj način is-ključiti obvezu pokrivanja gubitka koji je nastao do trenutka stupanja ugovora na snagu, s tim da obveza prestaje danom prestanka ugovora.34

30 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.31 U skladu s odredbom čl. 488. t. 1. ZTD-a.32 U skladu s odredbom čl. 489. st. 1. ZTD-a.33 J. Barbić, Aktualnosti hrvatskog zakonodavstva i prakse, Godišnjak, br. 14/07;34 J. Barbić, Pravo u gospodarstvu, br. 6/07.

5.1. ZAHTJEV ZA ISPLATOM SVOTE GUBITKANa temelju obveze za pokrivanje gubitka ovisno druš-

tvo ima zahtjev prema vladajućem društvu da mu u nov-cu isplati svotu gubitka. Zahtjev u ime društva podiže njegova uprava. Društvo tim pravom može raspolagati, ustupiti ga, založiti te prenijeti u svrhu osiguranja.

Zahtjev za isplatu svote gubitka nastaje i dospijeva danom na koji se odnosi godišnje financijsko izvješće u kojem se iskazuje gubitak, a od kada teku i zakonske zatezne kamate na dugovanu svotu, s tim da se na zastaru zahtjeva primjenjuje opći zastarni rok od pet godina.35

U slučaju ustupa tražbine trebala bi se ustupiti puna protuvrijednost tražbine, jer bi u protivnom ustup traž-bine bio ništetan.

U slučaju više vladajućih društva, društva imaju status solidarnih dužnika. Ne bi bilo dopušteno ugovo-riti da se gubitci pokriju iz kasnijih dobitaka društva, a ne bi bilo niti dopušteno sklapanje ugovora između ovi-snog i vladajućeg društva čija se dugovana svota smatra zajmom što ga vladajuće društvo daje ovisnom društvu.

Društvo se može odreći prava za popodmirenje gubitka tek po proteku tri godine od dana kada se prestanak ugovora upiše u trgovački registar.

Iznimno, društvo se neće moći odreći prava za podmi-renje gubitka ako onaj tko je u obvezi da pokrije gubitak: nije sposoban za plaćanje ili je sklopio nagodbu s vjerovnicima radi otklanjanja

ili izbjegavanja stečajnog postupka Skrećemo pozornost na to kako su odricanje ili na-

godba valjani tek kada se s njima posebnom odlukom suglase vanjski dioničari, a tome se ne suprotstavi ma-njina čiji udjeli zajedno čine najmanje deseti dio temelj-noga kapitala zastupljenoga pri donošenju odluke.

Manjina se suprotstavlja podnošenjem prigovora koji se mora unijeti u zapisnik skupštine.36

35 U skladu s odredbom čl. 225. ZOO-a.36 U skladu s odredbom čl. 489. st. 3. ZTD-a.

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

Zakonom o strancima propisani su uvjeti za dobivanje radne dozvole za boravak i rad stranaca (dalje: dozvola), a koja je bitan uvjet za zapošljavanje i zasnivanje rad-

nog odnosa kod poslodavca sa sjedištem u RH. Kako su stranci sve osobe koje nemaju hrvatsko državljanstvo, i državljani države članice EU-a su stranci.

Detaljnije o uređenju rada stranaca u RH pročitajte u nastavku članka.

UDK 331.556.44

Rad stranaca u praksi

Tino BEGO, dipl. iur. Anamarija MILETIĆ, dipl. oec. i ovl. rev., ACCA

1. UVODU skladu s odredbom čl. 2. st.1. t. 1. i 2. Zakona o

strancima (Nar. nov., br. 130/11. i 74/13.), strancem se smatraju sve osobe koje nisu hrvatski državljani1, neovi-sno o tome jesu li državljani neke države članice EU-a, uključujući i one osobe koje niti jedna država u skladu sa svojim zakonodavstvom ne smatra svojim državljaninom, odnosno osoba bez državljanstva (apatridi ili apoliti)2.

Ipak, pristupanjem RH punopravnom članstvu EU-a (1. srpnja 2013.), sa svim pravima i obvezama koje iz tog članstva proizlaze, stupile su na snagu odredbe Za-kona koje se odnose na boravak i rad raspoređenih rad-nika3, ulazak, boravak i rad državljana država članice Europskoga ekonomskog prostora (dalje: država čla-nica EEP-a) i članova njihovih obitelji, boravak i rad državljana trećih država koji imaju odobren stalni bo-ravak u drugoj državi članici EEP-a i članova njihovih obitelji te boravak i rad visokokvalificiranih državljana trećih država.

Pod državama članicama EEP-a podrazumijevamo sve države članice EU-a te Island, Norvešku, Lihtenštajn i Švicarsku Konfederaciju (dalje: državljani EGP-a).

Odredbe zakona koje se odnose na boravak i rad stranaca ne primjenjuju se na članove diplomatskih misija, konzularnih ureda, članove misija organi-zacija Ujedinjenih naroda i drugih specijaliziranih ustanova Ujedinjenih naroda, članove misija među-narodnih organizacija akreditiranih u RH te članove njihovih obitelji, odnosno zajedničkog kućanstva.

2. RADA STRANACA BEZ RADNE DOZVOLE ZA SVE DRŽAVLJANE EEP-a ILI SAMO ZA NEKE

Prema odredbama Zakona o strancima, državljani dr-žave članice EEP-a i članovi njihovih obitelji izjednačeni su u pravima s državljanima RH u okviru odredaba Ugo-

1 Stjecanje državljanstva RH uređeno je Zakonom o hrvatskom državljanstvu (Nar. nov., br. 53/91., 70/91., 28/92., 113/93., 4/94. i 130/11.).

2 Konvencija UN-a o pravnom položaju osoba bez državljanstva iz 1954. određuje prava i obveze apatrida i država prema njima. Osim te Konvencije, problem osoba bez državljanstva rješavaju i Konvencija o smanjenju slučajeva bez državljanstva iz 1961. te posredno Konvencija UN-a o pravima djeteta iz 1989. godine i Konvencija o državljanstvu udate žene iz 1957. godine.

3 Raspoređeni radnik je radnik kojega poslodavac sa sjedištem u državi članici EGP-a (koja nije uvela ograničenje), upućuje na ograničeno vrijeme: na rad u RH za svoj račun i pod svojim vodstvom, na temelju ugovora sklopljenog između stranog poslodavca i korisnika usluge (društva ili fizičke osobe)u RH; upućuje u RH u svoju podružnicu ili u društvo u vlasništvu iste grupe kojoj pripada i strani poslodavac, ili ustupa kao agencija za privremeno zapošljavanje korisniku koji je osnovan ili posluje u RH.

vora o funkcioniranju EU-a4 te će moći u RH raditi i pru-žati usluge bez dozvole za boravak i rad, odnosno bez potvrde o prijavi rada, bez obzira na to jesu li državlja-ni država članica EEP-a, a imaju pravo boravka u RH5.

Ali Vlada RH je na sjednici održanoj 26. lipnja 2013. godine donijela Uredbu o privremenoj primjeni pravila o radu državljana država članica EU-a i članova njihovih obitelji (Nar. nov. br. 79/13.) kojom uvodi ista ograni-čenja radnicima iz država članica EU-a koje su hrvat-skim radnicima ograničile pristup svojim tržištima rada. Mjere iz Uredbe primjenjuju se na rad državljana država članica Europske unije i članova njihovih obitelji sve dok države članice Europske unije budu primjenji-vale istovrsne nacionalne mjere ili mjere koje proizlaze iz dvostranih sporazuma u odnosu na rad državljana Re-publike Hrvatske i članova njihovih obitelji.

Nadalje, u Ugovoru o pristupanju RH EU-u6 predviđe-na je mogućnost prijelaznog razdoblja u kojemu države članice EU-a mogu uvesti ograničenja za zapošljavanje hrvatskih radnika po formuli “2 + 3 + 2”, što znači da početno ograničenje za pristup tržištu rada EU-a od dvije godine države članice mogu produljiti za još tri godine te uz opravdan razlog za dodatne dvije godine. To znači da ograničenje za hrvatske radnike u zemljama EGP-a može trajati i do 1. srpnja 2020.

Sve dok traju ograničenja tržištima rada u zemljama EEP-a za RH državljane i recipročno, odredbe Zakona o strancima o radu bez radnih dozvola neće vrijediti.

S obzirom na navedena ograničenja, u nastavku na-vodimo faze ograničenja i razdoblje njihova trajanja kako slijedi: prva je faza prijelaznog razdoblja završila 30. lip-

nja 2015. te je nakon 30. lipnja 2015. desetak dr-žava članica koja su primjenjivala ograničenja do tada, uklonilo je ograničenja, odnosno, broj država članica u kojima se primjenjuje pravilo slobod-nog kretanja radne snage znatno se povećao;

druga će faza trajati do 30. lipnja 2018. Za vri-jeme trajanja ove faze, u kojoj se RH trenutačno nalazi, RH primjenjuje ograničenja za sljedeće države: Austriju, Maltu, Nizozemsku, Sloveniju

4 http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/111221-lisabonski-prociscena.pdf

5 Više o navedenome u sljedećim brojevima PiP-a.6 http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/Ugovor-

sazetakMVEP.pdf

http://www.iusinfo.hr/LegisRegistry/Content.aspx?SOPI=MEFJM1959B9A96&Datum=1991-10-08 00:00:00&Doc=MEUGO_HR

http://www.iusinfo.hr/LegisRegistry/Content.aspx?SOPI=MEM2011B8A66&Datum=2011-11-21 00:00:00&Doc=MEUGO_HR

http://www.iusinfo.hr/LegisRegistry/Content.aspx?SOPI=MEM2011B8A66&Datum=2011-11-21 00:00:00&Doc=MEUGO_HR

http://www.iusinfo.hr/LegisRegistry/Content.aspx?SOPI=MESJM1990B15A65&Datum=2002-06-13 03:00:00&Doc=MEUGO_HR

http://www.iusinfo.hr/LegisRegistry/Content.aspx?SOPI=MEFJM1958B7A115&Datum=1991-10-08 00:00:00&Doc=MEUGO_HR

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

i Veliku Britaniju te Švicarsku i Lihtenštajn, a i radnici RH imaju ograničenja za rad bez radne dozvole u tim državama članicama;

treća će faza pregovora početi 1. srpanj 2018. i trajati do 30. lipnja 2020. U toj će završnoj fazi države članice moći primjenjivati ograničenja samo u slučaju ozbiljnih poremećaja svoga tržišta rada ili prijetnje od takvih poremećaja.

Tablica 1. “Ograničenja” po državama na dan objave članka

Slobodno tržište rada

Države koje su uvele ograničenja za

zapošljavanje radnika iz RH i za koje je RH uvela

ograničenjaBelgija AustrijaBugarska Malta Cipar Velika Britanija Češka Slovenija Danska NizozemskaEstonija LihtenštajnFinska ŠvicarskaFrancuska Grčka Irska Italija Latvija Litva Luksemburg Mađarska Njemačka Poljska Portugal Rumunjska Slovačka Španjolska Švedska Norveška

Island

S obzirom na navedeno, razvidno je kako se odredbe Zakona koje se odnose na boravak državljanina dr-žave članice EGP-a u RH, primjenjuju uz uvjet da RH nije uvela prijelazno ograničenje na zapošljavanje radnika iz te zemlje EU-a.

Dakle, kako se trenutačno nalazimo u razdoblju druge faze, razvidno je kako se stranci državljani Austrije, Mal-te, Nizozemske, Slovenije, Velike Britanije, Lihtenštajne i Švicarske ne mogu zaposliti bez izdane dozvole za bo-ravak i rad, odnosno, na zapošljavanje stranaca državlja-na navedenih država ne primjenjuju se odredbe Zakona koje se primjenjuju i na ostale strance iz trećih zemalja.

Dakle, kako su u drugoj fazi koja traje do 1. srpnja 2018. stranci državljani navedenih država u pogledu prava na rad izjednačeni sa strancima trećih država, radi daljnjeg pojašnjenja zapošljavanja, navedene ćemo kategorije stranaca nazivati strancima.

U odnosu na strance koji su vlasnici trgovačkih dru-štava koja su nositelji poticajnih mjera ili koji su zapo-sleni u istima, Zakonom je propisan način reguliraju boravka i rada te uvjeti za izdavanje dozvole za boravak i rad strancima koji obavljaju ključne poslove u trgovač-kim društvima i uvjeti za rad ključnom osoblju7.

Kako bi se što bolje razjasnili uvjeti za dobivanje do-zvole za boravak i rad stranaca, u nastavku se pojašnja-va pojam boravka stranaca u RH te prava i obveze istih.

3. BORAVAK STRANACA U RHStranac je ušao u Hrvatsku kada je na graničnom pri-

jelazu prošao mjesto obavljanja granične kontrole i kada je prešao graničnu crtu. U skladu s odredbom čl. 44. Zakona, stranac može boraviti u Republici Hrvatskoj na kratkotrajnom boravku (3 mjeseca), privremenom (do godinu dana) ili stalnom boravku (neograničenom8).

Na sve strance, bez obzira na vrijeme planiranog bo-ravka i neovisno o tome jesu li u statusu zaposlenika, odnosno imaju li zaključen ugovor o radu s nekim poslo-davcem u HR, primjenjuju se odredbe hrvatskih propisa.

Stoga, prilikom samog ulaska, a vezano za njegova so-cijalna osiguranja u RH, na stranca se odnose odredbe:

a) Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju (Nar. nov., br., 80/13. i 137/13., dalje: ZZO)

b) Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14., dalje: ZD)

c) Zakona o mirovinskom osiguranju (Nar. nov., br. 157/13., 151/14. i 33/15., dalje: ZMO).

Tako je odredbom čl. 4. Zakona o obveznom zdrav-stvenom osiguranju utvrđen krug osoba koje s obzirom na svoj status stranca u RH, u skladu sa Zakonom, imaju obvezu zdravstveno se osigurati, drugim riječima, mora-ju imati zdravstveno osiguranje u RH.

Navedenom odredbom ZZZO-a proizlazi da su se na obvezno zdravstveno osiguranje prema jednoj od os-nova osiguranja obvezne osigurati sve osobe s prebiva-lištem u RH i stranci s odobrenim stalnim boravkom u RH, ako međunarodnim ugovorom odnosno posebnim zakonom nije drukčije određeno.

Nadalje, na obvezno zdravstveno osiguranje obve-zno se osiguravaju i državljani drugih država članica Europske unije (u daljnjem tekstu: države članice) te državljani države koja nije država članica (u daljnjem tekstu: treća država) s odobrenim privremenim borav-kom u RH, a na temelju radnog odnosa kod poslodav-ca sa sjedištem u RH, odnosno na temelju obavljanja gospodarske ili profesionalne djelatnosti u Republici Hrvatskoj, ako su ispunjeni uvjeti iz Zakona i ako propi-sima Europske unije odnosno međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno. (čl. 5. Zakona o obveznom zdrav-stvenom osiguranju).

7 V. o tome u PiP-u br.1 8 U skladu s čl. 92. Zakona, strancu će se odobriti stalni boravak ako do dana

podnošenja zahtjeva ima neprekidno 5 godina odobren privremeni boravak u RH i ako u trenutku odlučivanja o zahtjevu ima odobren privremeni bora-vak, s tim da se smatra da je stranac neprekidno boravio u RH ako je u razdoblju od 5 godina izbivao iz Republike Hrvatske višekratno do 10 mjeseci ukupno ili jednokratno do 6 mjeseci.

http://www.zakon.hr/cms.htm?id=543




Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

Prema tumačenju nad-ležnih službi Hrvatskog za-voda za zdravstveno osigu-ranje (dalje: HZZO), obvezni osiguranici u RH, odnosno obvezu uplate zdravstve-nog osiguranja imaju: svi stranci s odobre-

nim stalnim borav-kom u RH

državljani država čla-nica Europske unije koji u RH imaju odo-bren privremeni bo-ravak, pod uvjetom da nisu obvezno zdrav-stveno osigurani u jednoj od država čla-nica Europske unije

državljani države koja nije država članica Europ-ske unije na privremenom boravku u Republici Hrvatskoj.

Znači, bez obzira na činjenicu zasniva li stranac u RH radni odnos ili ne, ako je istom odobren pri-vremeni boravak, odnosno ako je isti ispunio uvjete iz Zakona za odobrenje privremenog boravka, ima obvezu zdravstveno se osigurati.

No, ako stranac dolazi iz zemalja članica EU-a ili iz ze-mlje s kojom RH ima ugovor o socijalnom osiguranju, na njega se primjenjuju odredbe ili Uredbe Europskog parlamenta i vijeća o koordinaciji sustava socijalne si-gurnosti ili određenoga međunarodnog ugovora za treće zemlje), i osiguran je u toj zemlji, ne treba se dodatno zdravstveno osiguravat u RH.

Nadalje, osim zdravstvenog osiguranja, Uredbama Eu-ropske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti usklađuje se primjena nacionalnih zakonodavstava mi-rovinskog osiguranja država članica Europske unije, o čemu više u sljedećim brojevima časopisa Pravo i porezi.

U pogledu obveze prijave za mirovinsko osiguranje stranaca, situacija ovisi o toma ima li država čiji su dr-žavljani stranci s RH potpisane ugovore o socijalnom osiguranju ili ne.

Ako RH i država čiji su državljani stranci ima potpisan ugovor o socijalnom osiguranju, radnik ne treba plaćati doprinose za mirovinsko osiguranje u RH ako ih pla-ća u državi s kojom RH ima potpisan ugovor, ako tako proizlazi iz dvostranog ugovora. Ali kada osoba dolazi u radni odnos kod poslodavca u RH iz države s kojom RH nema potpisan ugovor o socijalnom osiguranju, tada je obvezna osigurati se po osnovi radnog odnosa u mirovinsko osiguranje jednako kao i državljani RH.

Slika 1. Socijalni status stranca u RH

EEP

Ne Da

Država iz koje dolazi stranac

Primjenjuje li država

ograničenje

“Treće” zemlje

Vrijede “potvrde” o

zdravstvenom i mirovinskom

osiguranju

Treba se socijalno

osigurati u RH

Postoji ugovor o

socijalnom osiguranju

Ne postoji ugovor o

socijalnom osiguranju

Vrijede “potvrde” o

zdravstvenom i mirovinskom

osiguranju

Treba se socijalno

osigurati u RH

Kako je prikazano na slici 1, način prijava u socijalno osiguranje ovisi ponajprije o činjenici iz koje zemlje do-lazi osiguranik i je li socijalno osiguran.

3.1. KRATKOTRAJNI BORAVAKKratkotrajni boravak je boravak stranca u trajanju do

3 mjeseca na temelju vize ili bez vize,9 s tim da stranac kojemu za ulazak u RH ne treba viza može boraviti u RH najdulje 3 mjeseca u razdoblju od 6 mjeseci, računajući od dana prvog ulaska. Ako je iskoristio 3 mjeseca borav-ka prije proteka razdoblja od 6 mjeseci, može ponovno ući i boraviti u RH kada protekne razdoblje od 6 mjeseci, računajući od dana prvog ulaska, u skladu s odredbom čl. 45. Zakona.

Ističemo kako stranac koji namjerava boraviti u RH do 3 mjeseca (kratkotrajni boravak) nema obvezu pod-nošenja zahtjeva za odobrenjem istog, odnosno ako strancu nije potrebna viza za ulazak u RH, tada se istom na graničnom prijelazu odobrava kratkotrajni boravak.

3.1.1. Zdravstvena zaštita stranca na kratkotrajnom boravku

U slučaju kratkotrajnog boravka u RH, stranac ima pravo na zdravstvenu zaštitu u RH bez obzira na činje-nicu je li obvezno osiguran u zemlji iz koje dolazi. Dakle, za stranaca na kratkotrajnom boravku nije propisana obveza zdravstvenog osiguranja u RH.

Prije korištenja zdravstvenom zaštitom u zdrav-stvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugih provoditelja zdravstvene za-štite, dokazuju svoj status dokumentom koji je izdala policijska uprava odnosno policijska postaja.

Stranac koji se prema odredbama Zakona koristi samo zdravstvenom zaštitom u RH, u pravilu osobno snosi troškove zdravstvene zaštite, osim ako pravo na zdravstvenu zaštitu ne ostvaruje po drugoj osnovi, od-nosno u skladu s propisima Europske unije ili međuna-

9 Uredbom o viznom sustavu (Nar. nov., br. 55/15.) uređeno je koji stranci (državljani koje države) trebaju vizu za ulazak u RH.

pretplatite se na novo internet izdanje

Vaših omiljenih stručnih časopisa.više na www.rrif.hr

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

rodnim ugovorom te ako se za korištenje zdravstvenom zaštitom za određene kategorije stranaca sredstva ne osiguravaju u državnom proračunu RH.10

3.2. PRIVREMENI BORAVAKPrivremeni boravak odobrava se strancu koji namje-

rava boraviti ili boravi u RH sa svrhom spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studiranja, znanstvenog istraživanja, humanitarnog razloga i rada, u skladu s odredbom čl. 47. st. 1. Zakona. Iznimno, prijevremeni boravak može se odobriti i u druge svrhe, no najdulje do 6 mjeseci u godini dana. Odobrenje za privremeni bo-ravak izdaje se na rok važenja do godinu dana, s tim da rok važenja putne isprave mora biti najmanje 3 mjeseca dulji od roka na koji se izdaje odobrenje za privremeni boravak. Ako stranac nema valjanu stranu putnu ispra-vu (dužan je priložiti nevaljalu putnu ispravu), a zahtjev za privremenim boravkom podnese u RH, izdat će mu se rješenje o odobrenju privremenog boravka.

3.2.1. Zahtjev za odobrenjem privremenog boravka

Zahtjev se podnosi Policijskoj upravi (dalje: Policija) prema mjestu boravišta, odnosno sjedišta poslodavca ili mjestu rada stranca.

Ako je strancu nije potrebna viza za ulazak u RH i ako u RH dolazi radi studiranja na visokom učilištu u statusu redovitog studenta na preddiplomskoj, diplom-skoj i poslijediplomskoj razini, zahtjev za odobrenjem privremenog boravka podnosi se Policiji na obrascu 1a11 prema mjestu namjeravanog boravka stranca, sjedištu poslodavca ili mjestu rada stranca.

No, ako je strancu potrebna viza za ulazak u RH, zahtjev za odobrenjem privremenog boravka podnosi se diplomatskoj misiji, odnosno konzularnom uredu RH. Iznimku predstavljaju stranci znanstveni istraživa-či koji dolaze na temelju ugovora o gostovanju, stranci koji rade na temelju programa mobilnosti mladih koji se provodi u RH u suradnji s drugim državama na znan-stvenim istraživanjima i sa znanstvenim istraživačima iz drugih država te strancima koji se zapošljavaju na znanstvena, znanstveno-nastavna ili druga istraživačka radna mjesta u znanstvenim pravnim osobama (profeso-ri koji su izvorni govornici stranih jezika, lektori i drugi nastavnici) za izvođenje nastave na visokim učilištima ili registriranim školama stranih jezika u RH te stranci koji rade na temelju međunarodnog ugovora koji mogu podnijeti zahtjev nadležnoj policijskoj postaji.

No, ako stranac kojemu nije potrebna viza za ulazak u RH ima odobren kratkotrajni boravak, a prije isteka kratkotrajnog boravka podnese zahtjev za odobrenjem privremenog boravka (dalje: Zahtjev), može ostati u Re-publici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu12.

10 RRIF br 11/13, Zdravstveno osiguranje i zdravstvena zaštita stranaca; Jasenka Pap, dipl. iur. i Nevenka Mirković, dipl. iur

11 Obrazac 1a nalazi se na: http://www.mup.hr/UserDocsImages/Dokumenti/stranci/Obrazac%201a.pdf.

12 Izvršnost upravnog akta označava svojstvo upravnog akta da se može pristupiti njegovu faktičkom izvršenju.

Naime, policijska postaja po zahtjevu stranca rješa-va u skladu s pravilima propisanim Zakonom o općem upravnom postupku (Nar. nov., br. 47/09., dalje: ZUP), budući da postupak odobravanja privremenog boravka predstavlja upravni postupak. U skladu s odredbom čl. 2. st. ZUP-a, upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka neposredno primjenju-jući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.

Dakle, o zahtjevu za odobrenje privremenog borav-ka odlučuje Policija prema mjestu boravišta, odnosno namjeravanog boravka stranca, s tim da nezadovoljna stranka protiv odluke može izjaviti žalbu o kojoj odluču-je Povjerenstvo.

Policija će strancu rješenjem odobriti privremeni boravak ako ispuni sljedeće uvjete, odnosno dokaže svr-hu privremenog boravka13 (ovisno o vrsti privremenog boravka), ima valjanu putnu ispravu, ima sredstva za uzdržavanje, ima zdravstveno osiguranje, nema zabranu ulaska i boravka u RH i ne predstavlja opasnost za javni predak, nacionalnu sigurnost ili javno zdravlje.

U slučaju odobrenja privremenog boravka strancu se izdaje odobrenje privremenog boravka u obliku bi-ometrijske dozvole boravka na razdoblje od 1 godine, s tim da rok važenja putne isprave mora biti najmanje tri mjeseca dulji od roka na koji se izdaje odobrenje za privremeni boravak.

Stranac je obvezan nadležnoj policijskoj posta-ji prijaviti boravište u roku od 3 dana od ulaska u RH, u skladu s Zakonu o prebivalištu (Nar. nov. br. 144/12. i 158/13.).

Kako se privremeni boravak odobrava na razdoblje od 1 godine, to je zakonodavac omogućio strancu da podnese zahtjev za produženje prijevremenog boravka najkasni-je 60 dana prije isteka roka važenje odobrenja za pri-jevremeni boravak, u skladu s odredbom čl. 53. Zakona.

3.2.1.1. Upravna pristojbaStranac koji podnese zahtjev policiji obvezan je platiti

svotu od 500 kuna za odobrenje privremenog boravka i svotu od 240,00 kn za izradu biometrijske dozvole bo-ravka. Navedene se svote naplaćuju putem opće uplat-nice (odvojeno).14

Državljanin države članice EGP-a ima pravo boraviti u Republici Hrvatskoj dulje od tri mjeseca od dana ulaska u Hrvatsku, u svrhu rada pod propisanim uvjetima, a o čemu više u sljedećim brojevima časopisa Pravo i porezi.

3.2.2. Zdravstveno osiguranje stranaca na privremenom boravku

Razlozi privremenog boravka stranaca u RH, kako je već navedeno u članku, mogu biti različiti, ali bez obzira

13 Pravilnikom o statusu i radu stranaca u RH (Nar. nov., br. 52/12., 81/13. i 38/15.) dokazuje se svrha privremenog boravka, te je ista propisana odredbama čl. 7. – 17. i 21. - 29. navedenog Pravilnika.

14 http://www.mup.hr

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

na razloge boravka, stranac koji boravi u RH mora biti zdravstveno osiguran.

Naime, sve osobe bile one u radnom odnosu kod prav-ne ili fizičke osobe sa sjedištem u RH ili ne (ostale svrhe izdavanja privremene dozvole), obvezni su osiguranici prema ZZO-u. Međutim, ako je propisima Europske unije (Direktivom 2011/24/EU, Uredbom (EZ) br. 883/2004, Uredbom EU br.1224/2012) odnosno međunarodnim ugovorom drukčije određeno, onda se osobe koje privre-meno borave u RH ipak ne trebaju zdravstveno osigura-ti. Može se zaključiti da ovisno o sklopljenim ugovorima između RH i zemlje iz koje dolazi stranac, proizlaze ob-veze po osnovi zdravstvenog osiguranja za tog stranca.

Slika 2. Mogućnosti zdravstvenog osiguranja za stran-ca u RH

Stranac na privremenom

boravku

Radi u RH

Sklopljen međudržavni

ugovor o socijalnom

osiguranju ili članica EU

“Treća zemlja” s kojom nije

sklopljen međunarodni

ugovor o socijalnom osiguranju

Ne radi/ ne obavlja

gospodarsku djelatnost u RH

Sklopiljen međudržavni


Treća zemlja” s kojom nije

sklopljen međunarodni


Dakle, strance na privremenom boravku u RH prije svega trebamo podijeliti u dvije osnovne skupine:

1. strance iz države s kojom je RH sklopila međudr-žavni ugovor o socijalnom osiguranju

2. strance iz države s kojom RH nije sklopila međudr-žavni ugovor o socijalnom osiguranju

Nadalje, obveza uplate doprinosa ovisi o tome je li: a) strancu odobren privremeni boravak u RH na te-

melju radnog odnosa b) strancu odobren privremeni boravak i stranac

obavlja djelatnosti ili ostvaruju primitke prema ko-jima je propisana obveza doprinosa

c) strancu koji namjerava boraviti ili boravi u RH odobren privremeni boravak u svrhu: spajanja obitelji, srednjoškolskog obrazovanja i studira-nja, znanstvenog istraživanja, humanitarnog ra-zloga i ostalih razloga koji ne uključuju zasniva-nje radnog odnosa i/ili obavljanje gospodarske djelatnosti.

Slučaju naveden pod točkom a) biti će pojašnjen u na-stavku članku jer je u tom slučaju poslodavac obveznik prijave radnika u obvezno zdravstveno i mirovinsko osi-guranje i obveznik obračuna doprinosa kao i osoba kod koje stranac ostvaruje primitke, a o čemu više u poglav-lju 4.2.1. i 4.2.2.

Za slučaj pod b) omogućeno je stjecanje statusa osi-guranika po osnovi doprinosa što ih za njih uplaćuje isplatitelj primitka na način propisan za drugi dohodak.

No, da bi osiguranik (stranac) stekao prava iz ob-veznoga zdravstvenog osiguranja, potrebno je svaki mjesec uplaćivati najmanje 15 % od minimalne osno-vice za obračun doprinosa (osnovica za 2015. godinu je 2870,05 kn, a za 2016. godinu je 2.812,95 kn, i to najma-nje 5 godina). U slučaju propusta uplate svakog mjeseca, stranac ne ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu, iako se doprinos uplaćuje.

Za slučaj pod c) propisana je obveza obveznoga zdrav-stvenog osiguranja.

Svi stranci s odobrenim privremenim boravkom u Republici Hrvatskoj, po osnovi ostalih razloga (osim radnog odnosa), imaju obvezu samostalno (osobno) osi-gurati se na obvezno zdravstveno osiguranje (čl. 167. Zakona o doprinosima). Prijava se podnosi područnoj službi HZZO-a nadležnoj prema mjestu njegova boravka u roku od 8 dana od dana izvršnosti odluke o odobrenom privremenom boravku u Republici Hrvatskoj.

HZZO je obvezan o utvrđenom statusu osigurane oso-be, strancu na privremenom boravku, izvijestiti Poreznu upravu bez odgode. Porezna je uprava obvezna u roku od 8 od dana od zaprimanja obavijesti HZZO-a donijeti rješenje o plaćanju doprinosa za zdravstveno osigura-nje. Mjesečna osnovica za obračun doprinosa umnožak je svote prosječne plaće i koeficijenta 0,35. Za 2016. go-dinu osnovica za obračun doprinosa određena je u svoti od 2.812,95 kn.

No, ako stranac dolazi iz zemlje članice EU-a ili iz zemlje s kojom imamo uređeno zdravstveno osigura-nje u međunarodnom ugovoru, tada stranac ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu predočenjem određenih isprava te nema obvezu plaćanja doprinosa za zdrav-stvenu zaštitu u RH.

3.2.3. Prestanak privremenog boravkaU skladu s čl. 72. Zakona, privremeni boravak stran-

cu prestaje: prestankom postojanja uvjeta za odobrenje privre-

menog boravka ako ima zabranu ulaska i boravka ako u roku od 30 dana nakon odobrenja privreme-

nog boravka ne prijavi svoje boravište policijskoj upravi, odnosno policijskoj postaji

ako se iselio iz Republike Hrvatske ili neprekidno boravi u inozemstvu dulje od 30 dana

ako boravi u Republici Hrvatskoj suprotno svrsi odobrenja privremenog boravka.

S obzirom na navedeno, razvidno je da ako stranac ispunjava navedene uvjete, može dobiti privremeni bo-ravak na godinu dana i tražiti produljenje boravka. Kako zakonodavac nije propisao koliko puta stranac može tra-žiti produljenje privremenog boravka i na koje će mu se razdoblje isti odobriti, odgovor nam daju odredbe o stalnom boravku stranaca, a o čemu više u sljedećim brojevima časopisa Pravo i porezi.

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

4. RADNI ODNOS STRANACA U RH - DOZVOLA ZA BORAVAK I RAD

Stranac u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvrde o prijavi rada samo na onim poslovima za koje mu je izdana do-zvola za boravak i rad (dalje: dozvola) ili potvrda o prija-vi rada te samo kod onog poslodavca s kojim je zasnovao radni odnos. Dozvola se može izdati na temelju godišnje kvote i izvan godišnje kvote.

Ističemo kako se radom ne smatra obavljanje prethod-nih radnji za osnivanje i registraciju trgovačkog društva ili obrta.

Državljanin EGP-a i članovi njegove obitelji u RH mogu raditi i pružati usluge bez dozvole za boravak i rad, odnosno bez potvrde o prijavi rada.

Uredbom o privremenoj primjeni pravila o radu dr-žavljana država članica Europske unije i članova njiho-vih obitelji (Nar. nov., br. 79/13.) utvrđena je primjena pravila o radu državljana država članica Europske unije i članova njihovih obitelji koji su državljani one države čla-nice Europske unije koja na rad državljana Republike Hr-vatske i članova njihovih obitelji primjenjuje nacionalne mjere ili mjere koje proizlaze iz dvostranih sporazuma, o čemu više u sljedećim brojevima časopisa Pravo i porezi.

4.1. PODNOŠENJE ZAHTJEVA ZA IZDAVANJEM DOZVOLE ZA RAD

Zahtjev za izdavanjem dozvole podnosi se policiji prema mjestu namjeravanog boravka stranca na obras-cu 9a15, sjedištu poslodavca ili mjestu rada stranca. O zahtjevu policija odlučuje rješenjem, a protiv rješenje može se izjaviti žalba, o kojoj odlučuje povjerenstvo.

Policija može odbiti izdavanje dozvole ako poslodavac krši propise o radu, zdravstvenom i mirovinskom osigu-ranju ili ako stranac ili poslodavac nije podmirio izreče-nu novčanu kaznu, u skladu s odredbom čl. 82. Zakona.

Dozvola se strancu izdaje na vrijeme koje je potrebno za obavljanje posla, odnosno vrijeme na koje je sklopljen ugovor o radu ili drugi odgovarajući ugovor, a najdulje do godinu dana. Stranac kojemu je izdana dozvola zbog obavljanja sezonskog rada može boraviti u Republici Hrvatskoj najdulje 6 mjeseci u razdoblju od 1 godine i mora boraviti najmanje 6 mjeseci izvan RH prije nego što mu ponovno bude omogućen ulazak i boravak u svr-hu rada, u skladu s odredbom čl. 80. st. 2. Zakona.

Policija dostavlja dozvolu poslodavcu i područnim uredima ili ispostavama Porezne uprave nadležnim prema sjedištu pravne ili fizičke osobe koja se koristi uslugama stranca ili mjestu u kojemu će se obaviti ugovoreni rad.

U skladu s čl. 74. Zakona, Vlada RH Odlukom utvr-đuje godišnju kvotu za zapošljavanje stranaca najkasni-je do 31. listopada tekuće godine za sljedeću godinu za produljenje već izdanih dozvola i novo zapošljavanje.

15 http://www.mup.hr/UserDocsImages/Dokumenti/stranci/2013/obrazac_9a.pdf

Prijedlog godišnje kvote za zapošljavanje stranaca izra-đuje ministarstvo nadležno za rad na temelju mišljenja Hrvatskog zavoda za zapošljavanje, Hrvatske gospodar-ske komore, Hrvatske obrtničke komore i predstavnika socijalnih partnera. Godišnja kvota za zapošljavanje stranaca utvrđuje se u skladu s migracijskom politikom i stanjem na tržištu rada. S njom se utvrđuju djelatnosti i zanimanja u kojima se dopušta novo zapošljavanje te broj dozvola za svaku od djelatnosti i zanimanja, a može se utvrditi i kvota za sezonsko zapošljavanje.

4.1.1. Dozvola na temelju godišnje kvote za zapošljavanje stranaca

U skladu s čl. 75. Zakona, Policija će izdati dozvolu strancu koji ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za privremeni boravak i ako zahtjevu priloži: ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o skloplje-

nom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposo-

bljenosti stranca dokaz o registraciji trgovačkog društva, podruž-

nice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj.

U ugovoru o radu potrebno je učiniti vidljivim da se stra-nac zapošljava u djelatnosti i zanimanju u kojima se dopu-šta novo zapošljavanje, u skladu s godišnjom kvotom za zapošljavanje stranaca. Potrebno je, također, da ispunjava uvjete za izdavanje dozvole o privremenom boravku, a što se dokazuje prilaganjem naprijed navedenih dokaza.

Na temelju odredbe čl. 74. Zakona, krajem prosinca 2015. godine Vlada RH trebala bi donijeti Odluku o utvr-đivanju godišnje kvote dozvola za zapošljavanje strana-ca za kalendarsku godinu 2016.

4.1.2. Dozvola izvan godišnje kvote Strancu će se u skladu s odredbom čl. 77. Zakona iz-

dati dozvola izvan godišnje kvote ako ispunjava uvjete za izdavanje dozvole za privremeni boravak i ako zahtje-vu priloži: ugovor o radu, odnosno pisanu potvrdu o skloplje-

nom ugovoru o radu ili odgovarajući dokaz o radu dokaz o stečenoj obrazovnoj kvalifikaciji i osposo-

bljenosti stranca dokaz o registraciji trgovačkog društva, podruž-

nice, predstavništva, obrta, udruge ili ustanove u Republici Hrvatskoj te

obrazloženje o opravdanosti zapošljavanja stranca koje sadržava podatke o stručnom znanju, kvali-fikacijama i radnom iskustvu stranca te iz kojih razloga se radno mjesto ne može popuniti s hr-vatskog tržišta radne snage (nije obvezan priložiti stranac koji se samozapošljava u vlastitom trgo-vačkom društvu ili u trgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51 % ili vlastitom obrtu).

Ističemo kako se dozvola izvan godišnje kvote može izdati samo dnevnim migrantima pod uvjetom uza-jamnosti, ključnom osoblju, pružateljima usluga, radnicima i članovima njihovih obitelji, čiji je status reguliran Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

između europskih zajednica i njihovih država članica i Republike Hrvatske, strancima koji obavljaju ključ-ne poslove u trgovačkim društvima, podružnicama i predstavništvima, strancima koji su premješteni u okviru internog transfera osoblja unutar trgovačkih društava i ostalih neophodnih osoba, kako je definira-no Protokolom o pristupanju Republike Hrvatske Ma-rakeškom ugovoru o osnivanju Svjetske trgovinske organizacije, strancu koji se samozapošljava u vlasti-tome trgovačkom društvu ili u trgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51 % ili vlastitom obrtu, radniku koji obavlja poslove pružanja usluga u ime ili za inozemnog poslodavca koji nema pravo poslovnog nastana16 u državi članici EEP-a, učitelji-ma i nastavnicima koji izvode nastavu u školskim ustanovama na jeziku i pismu nacionalnih manjina, profesionalnim sportašima ili sportskim djelatnici-ma koji rade u Republici Hrvatskoj, umjetnicima koji rade u ustanovama u kulturi u Republici Hrvatskoj, strancima koji su zasnovali radni odnos u stranim udrugama koje su registrirane kao strana udruga u Republici Hrvatskoj i još najmanje tri države, stran-cima koji su članovi zakladnih tijela predstavništava stranih zaklada i fundacija upisanih u Upisnik pred-stavništava stranih zaklada i fundacija u Republici Hrvatskoj, strancima koji rade na temelju programa mobilnosti mladih koje Republika Hrvatska provodi u suradnji s drugim državama, znanstvenim istra-živačima te strancima koji se zapošljavaju na znan-stvena, znanstveno-nastavna ili druga istraživačka radna mjesta u znanstvenim pravnim osobama, pro-fesorima – izvornim govornicima stranih jezika, lek-torima i drugim nastavnicima koji izvode nastavu na hrvatskim visokim učilištima ili registriranim ško-lama stranih jezika, strancima koji rade na temelju međunarodnog ugovora, osim strancima koji provo-de projekte na temelju ugovora o stručno-tehničkoj pomoći koje je RH sklopila s EU-om, drugom državom ili međunarodnom organizacijom.

Osobom koja obavlja ključne poslove u trgovačkom društvu, podružnici ili predstavništvu stranoga trgovač-kog društva, u skladu s odredbom čl. 76. st. 2. Zakona, smatra se: osoba koja u trgovačkom društvu, podružnici ili

predstavništvu ima viši položaj, osoba koja uprav-lja poslovanjem, osoba koja se nalazi pod općim nadzorom ili rukovodstvom uprave ili dioniča-ra, odnosno članova trgovačkog društva te osoba koja obnaša neku istovjetnu dužnost uključujući: upravljanje radom odjela ili pododjela društva, praćenje i nadziranje rada drugih radnika, odno-sno obavljanje nadzornih ili voditeljskih poslova, ima ovlast za zapošljavanje i otpuštanje radnika, odnosno davanje preporuka vezanih uz zapošlja-vanje, otpuštanje ili druge kadrovske poslove

16 Sloboda poslovnoga nastana je dio pravne stečevine Zajednice (acquis communautaire) kojim se osiguravaju prava građanima Unije da započinju sa-mostalno ili u obliku trgovačkih društava trajne gospodarske djelatnosti u bilo kojoj od država članica Unije.

osoba koja radi u trgovačkom društvu, podružnici ili predstavništvu, koja posjeduje posebna stručna znanja i/ili ovlasti prijeko potrebne za pružanje usluga, služenje opremom za istraživanje, primje-nu tehnika ili vođenje poslovanja trgovačkog druš-tva, podružnice ili predstavništva.

U skladu s odredbom čl. 78., strancu koji obavlja ključne poslove u trgovačkom društvu, podružnici ili predstavništvu stranoga trgovačkog društva Policija će izdati dozvolu ako ispunjava uz uvjete za izdavanje dozvola izvan godišnje kvote i sljedeće dodatne uvjete: da vrijednost temeljnog kapitala trgovačkog druš-

tva, odnosno imovina komanditnoga ili javnoga tr-govačkog društva prelazi svotu od 100.000,00 kn

da su u trgovačkom društvu, podružnici ili pred-stavništvu stranoga trgovačkog društva zaposlena najmanje 3 hrvatska državljana (ako više stranaca obavlja ključne poslove, tada najmanje 5 hrvatska državljana) na poslovima različitim od poslova pro-kurista, člana uprave ili nadzornog odbora i

da je njegova bruto-plaća najmanje visina prosječ-ne bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u protekloj godini prema službeno objavljenom po-datku nadležnog tijela za statistiku.

U skladu s odredbom čl. 78. st. 3. Zakona, stranac koji se samozapošljava u vlastitom trgovačkom druš-tvu ili u trgovačkom društvu u kojem ima vlasnički udio veći od 51 % ili vlastitom obrtu, za izdavanje do-zvole mora ispuniti sljedeće uvjete: u osnivanje trgovačkog društva ili obrta uložio je

najmanje 200.000,00 kn zaposlio je najmanje 3 hrvatska državljana njegova je bruto-plaća najmanje visina prosječne

bruto isplaćene plaće u Republici Hrvatskoj u pro-tekloj godini prema službeno objavljenom podatku nadležnog tijela za statistiku, ako je riječ o stran-cu koji se samozapošljava u vlastitom trgovačkom društvu ili u trgovačkom društvu u kojem ima vla-snički udio veći od 51 %, dok stranac koji se sa-mozapošljava u vlastitom obrtu mora dokazati istu svotu ostvarenu dohotkom od samostalnog rada

trgovačko društvo odnosno obrt ne posluje s gu-bitkom

priložio je dokaz o podmirenim poreznim obveza-ma i doprinosima u Republici Hrvatskoj.

Dozvola će se izdati strancu / radniku koji obavlja poslove pružanja usluga u ime ili za inozemnog po-slodavca koji nema pravo poslovnog nastana u državi članici EEP-a i ako je pružatelj usluge zaposlen kod ino-zemnog poslodavca te ima odgovarajuće kvalifikacije, a inozemni poslodavac ima sklopljen ugovor s trgovačkim društvom, odnosno obrtom u Republici Hrvatskoj, pod uvjetom da je riječ o specifičnom pružanju usluga na području visoke tehnologije te da pružanje usluga pred-stavlja interes za Republiku Hrvatsku.

4.2. OBVEZE POSLODAVCAU skladu s odredbom čl. 73. Zakona, Poslodavac

može zaposliti stranca samo na onim poslovima za

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

koje mu je izdana do-zvola za boravak i rad, odnosno potvrda o pri-javi rada. Prije zasni-vanja radnog odnosa poslodavac mora od stranca tražiti na uvid valjanu dozvolu ili po-tvrdu o prijavi rada, s tim da je presliku na-vedenih dokumenata poslodavac obvezan imati za vrijeme traja-nja radnog odnosa.

Kako je prethodno pojašnjeno, radnici koji dolaze iz zemalja članica EEP-a mogu raditi u RH samo na temelju prijave boravka ako borave du-lje od 3 mjeseca u RH, a ako borave u RH do tri mjeseca i ako posjeduju valjanu putnu ispravu ili osobnu iskaznicu, ne postoji obveza prijave boravka.

Naime, državljanin EGP-a ima pravo boraviti u Repu-blici Hrvatskoj dulje od tri mjeseca od dana ulaska u Hrvatsku, ako je radnik ili samostalni djelatnik, ako ima dostatna sredstva za uzdržavanje za sebe i članove svoje obitelji i ima zdravstveno osiguranje, ako pohađa viso-ko učilište ili strukovnu izobrazbu i ima odgovarajuće zdravstveno osiguranje te izjavom dokaže da posjeduje dostatna sredstava za uzdržavanje sebe i članova svoje obitelji, ako je član obitelji koji se pridružuje državljani-nu EGP-a koji ispunjava sve navedene uvjete.

Skrećemo pozornost na to da stranac koji namjera-va boraviti u RH dulje od tri mjeseca ima obvezu pri-javiti privremeni boravak nadležnoj policijskoj upra-vi ili policijskoj postaji prema namjeravanom mjestu boravka u roku od osam dana od isteka tri mjeseca boravka.

Znači, stranac u Republici Hrvatskoj može raditi na temelju izdane dozvole za boravak i rad ili potvr-de o prijavi rada ili kao raspoređeni radnik.

Navedeno je prikazano na slici 2. To znači da stranci iz trećih zemalja, uključujući ze-

mlje EGP-a, mogu samo s ograničenjima raditi u RH samo kod onog poslodavca s kojima imaju zasno-

van radni odnos ili nakon što im je osoba (pravna ili fizička) koja ih je

angažirala pribavila potvrdu o prijavi rada (umjet-nici, ključno osoblje, predavači).

Slika 3. Prikaz mogućnosti rada stranaca u RH

Rad stranaca iz “trećih zemalja” i zemalja

EGP-a s “ograničenjem”

Dozvola za boravak i rad

Poslovi na temelju godišnje kvote

Poslovi izvan godišnje kvote

Do 90 dana u godini: animatori u turizmu, ključno osoblje i prokuristi

Do 60 dana: revizori, predavači

i umjetnici

Do 30 dana: autori i izvođači

Potvrda o prijavi rada

Raspoređeni (izaslani) radnici

Svaki poslodavac prije zasnivanja radnog odnosa tre-ba od stranca tražiti na uvid valjanu dozvolu za boravak i rad, potvrdu o prijavi rada ili odobrenje boravka i ko-piju navedenih potvrda treba imati za vrijeme trajanja radnog odnosa tog stranca.

U nastavku će se pojasniti obveze poslodavca koji zapošljava osobu stranca na temelju dozvole za bo-ravak i rad, a u sljedećim brojevima časopisa Pravo i porezi ostale varijante rada u RH.

4.2.1. Prijave na zdravstveno osiguranja stranaca – radnika

U skladu s čl. 4. Zakona o doprinosima, odredbe o ob-vezi doprinosa (jednako kao na radnike iz RH), odnose se i na strance koji se u skladu s propisima o obveznim osiguranjima i ovisno o svome radnom ili socijalnom statusu u Republici Hrvatskoj smatraju obvezno osi-guranim osobama, odnosno koji u Republici Hrvatskoj obavljaju djelatnosti ili ostvaruju primitke prema koji-ma je propisana obveza doprinosa, osim ako međudržav-nim ugovorima nije drukčije uređeno.

To znači da je svaki poslodavac koji zapošljava stran-ca obvezan na zdravstveno osiguranje prijaviti radnika. Vezano za prijave na obvezno zdravstveno osiguranje, rok za prijavu u obvezno zdravstveno osiguranje te odja-vu s obveznoga zdravstvenog osiguranja je osam dana od dana nastanka, promjene ili prestanka okolnosti na osnovi kojih se stječe ili prestaje status osigurane osobe (čl. 120. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju).

U srpnju 2014. Hrvatski zavod za mirovinsko osigu-ranje (HZMO) i Hrvatski zavod za zdravstveno osigura-nje (HZZO) potpisali su Sporazum o sadržaju i načinu dostave podataka o statusu osiguranika u mirovinskom osiguranju Hrvatskom zavodu za zdravstveno osigura-nje. HZMO i HZZO uspostavili su razmjenu, odnosno preuzimanje, podataka u elektroničkom obliku koji se odnose na činjenice o radnopravnom statusu osigurani-ka odnosno o statusu osiguranja i za one koji u obve-

RRiF-ovi savjetnici odgovaraju na pitanja od 8 do 13 sati

01/46 99 111

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

znom mirovinskom osiguranju nisu na temelju radnog odnosa. Povezivanjem sustava HZMO-a i HZZO-a te pre-uzimanjem podataka, olakšava se postupak prijavljiva-nja u zdravstveni sustav tako da obveznici više ne mo-raju podnositi dvije prijave u dva sustava, nego samo jednu prijavu u mirovinski sustav, koja se prosljeđuje u zdravstveno osiguranje.

No, ako stranac dolazi iz zemlje članice EU-a ili iz ze-mlje s kojom imamo uređeno zdravstveno osiguranje u međunarodnom ugovoru, tada stranac ostvaruje pravo na zdravstvenu zaštitu predočenjem određenih isprava te nema obvezu plaćanja doprinosa za zdravstvenu za-štitu u RH. Oba slučaja prikazana su u nastavku.

4.2.1.1. Stranac dolazi iz EEP-a ili zemlje s kojom RH ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju

U državama članicama EU-a osigurana osoba koristi se zdravstvenom zaštitom pod uvjetima i u opsegu utvr-đenom Uredbom 883/04 i Uredbom 987/09 te drugim propisima EU-a.

U čl. 17., 18. i 19. Uredbe 883/04 propisano je da osi-gurana osoba ili članovi njezine obitelji koji borave ili privremeno borave u drugoj državi članici EU-a, u njoj ostvaruju određena davanja u naravi (u konkretnom slu-čaju misli se na korištenje zdravstvenim uslugama koje pruža ustanova u drugoj državi, koja su iz medicinskih razloga nužna, uzimajući u obzir prirodu davanja i oče-kivanu duljinu privremenog boravišta) kao da su osigu-rani na temelju tog zakonodavstva, tj. kao da borave u toj državi članici.

Nadalje, provedbena Uredba 987/09 uređuje postu-pak ostvarivanja prava osigurane osobe. Tako se navodi da osigurana osoba treba dostaviti pružatelju zdravstve-nih usluga u državi članici privremenog boravišta ispra-vu koju izdaje nadležna ustanova, u kojoj je naznačeno da ima pravo na davanja u naravi. Davanja u naravi od-nose se na davanja u naravi koja se pružaju u državi članici privremenog boravišta koja su nužna s medicin-skoga gledišta kako osigurana osoba ne bi bila prisiljena vratiti se u nadležnu državu članicu prije kraja plani-ranog boravka radi podvrgavanja potrebnom liječenju.

Isprava koju izdaje nadležna ustanova kako bi se osi-guranik mogao koristiti zdravstvenim uslugama u drža-vama članicama EU-a je Europsku karticu zdravstvenog osiguranja.

Stoga, prije odlaska u RH stranci trebaju zatražiti Eu-ropsku zdravstvenu karticu koja će služiti kao isprava koju je izdala nadležna zdravstvena ustanova u EU-u i na temelju koje će osiguranik (stranac) u RH ostvariti pravo na možebitno liječenje.

Postupak i način pokrivanja troškova i nadoknade troška davanja u naravi (liječenja) nije detaljnije pro-pisao čl. 30.a Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu korištenja zdravstvene zaštite u inozemstvu nego je na-vedeno da se odrede Uredbe 883/04 i 987/09 (barem za sada) izravno primjenjuju. Nadalje, navodi se da ako je zdravstvena zaštita naplaćena u državi članici EU-a, Za-vod će priznati troškove zdravstvene zaštite, a na osnovi

nalaza, mišljenja i ocjene ovlaštenog doktora Zavoda. To znači da će osigurana osoba koja će se koristiti zdrav-stvenom zaštitom u članici EU-a sama podmiriti trošak liječenja, a zatim podnijeti zahtjev za naknadu troškova kojemu prilaže medicinsku dokumentaciju o pruženim zdravstvenim uslugama i izvornik računa koji glasi na njezino ime iz kojeg je vidljivo koje su zdravstvene uslu-ge pružene te da je račun plaćen.

U navedenom je slučaju propisano da će Zavod nadle-žan prema mjestu prebivališta, odnosno boravka osigu-rane osobe izdati rješenje na temelju kojeg će biti izvr-šena nadoknada troškova.

Slično, ako stranac dolazi iz zemlje s kojom RH ima potpisan i riješen status zdravstvenog osiguranja, in-stitucija iz „države stranca“ će tada izdati ugovorenu potvrdu čiji je oblik i sadržaj propisan ugovorom o soci-jalnom osiguranju na temelju koje će stranac ostvariti pravo na liječenje.

Uobičajeno, čak i ako potvrda nije pribavljena, Zavod snosi troškove liječenja kao da je potvrda i pribavljena, umanjene za svotu Zakonom propisanog sudjelovanja (participacije) u troškovima zdravstvene zaštite.

4.2.1.2. Stranac dolazi iz zemlje s kojom RH nema sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju

Ako stranac dolazi iz zemlje s kojom nemamo sklo-pljen ugovor o socijalnom osiguranju, poslodavac u RH obvezan je za stranca zdravstveno osigurati i obračunava-ti i plaćati sve doprinose u skladu s hrvatskim propisima.

Tako će se za doprinos za zdravstveno osiguranje obračunavati svaki mjesec pri isplati plaće, a u slučaju neisplate plaće, doprinos za zdravstveno osiguranje do-spjet će do kraja mjeseca za prethodan mjesec.

4.2.2. Mirovinsko osiguranje stranaca na privremenom boravku zbog rada

Za sve državljane trećih zemalja i osobe bez držav-ljanstva zaposlene na državnom području Republike Hr-vatske, ako pravnim propisima Europske unije o koor-dinaciji sustava socijalne sigurnosti ili Međunarodnim ugovorom o socijalnom osiguranju nije drukčije određe-no, Zakonom o mirovinskom osiguranju propisana ob-veza prijave o početku osiguranja najranije 8 dana prije početka rada, a najkasnije prije samog početka rada. Pri-java se podnosi putem M-1P ili M-1PK obrasca.

Naravno, od dana prijave u radni odnos i za sve vrije-me trajanja radnog odnosa poslodavac je obvezan plaća-ti doprinose za mirovinsko osiguranje: MIO I. ili MIO I. / MIO II. (ovisno o odabiru stranca o uplati doprinosa na temelju individualne kapitalizirane štednje).

Osnovice za plaćanje doprinosa je plaća ili naknada plaće te je dospijeće plaćanja doprinosa za strance jed-nako kao i za sve ostale osiguranike po osnovi radnog odnosa (za I. stup 15,00 %, za II. stup 5,00 %).

Ako je stranac državljanin Europske unije ili zemlje s kojom RH ima potpisan međunarodni ugovor, i u zem-lji plaća doprinose po osnovi mirovinskog osiguranja, to znači da u RH ne treba plaćati doprinose. Naime, ured-bama Europske unije o koordinaciji sustava socijalne

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

sigurnosti omogućeno je korištenje pravom u okviru so-cijalne sigurnosti u svima državama EU-a, a na temelju socijalnog osiguranja samo u jednoj državi. To znači da kada je radnik osiguran s osnove zaposlenja u državi u kojoj ima prebivalište, a radi kod poslodavca sa sjedi-štem u drugoj državi, on ostaje u osiguranju u državi u kojoj je zaposlen, a njegov poslodavac uplaćuje doprino-se u skladu s propisima te države i za vrijeme njegova rada u drugoj državi.

Obveze poslodavaca za radnika koji dolazi iz strane zemlje dakle ovise o mnogo činjenica, ali se, u načelu, može zaključiti da je bitno provjeriti dolazi li radnik iz zemlje s kojom RH ima potpisan ugovor o socijalnom osi-guranju i plaća li doprinose za mirovinsko u toj zemlji.

4.3. PRESTANAK VAŽENJA DOZVOLE ZA BORAVAK I RAD

Policija donosi rješenje17 kojim utvrđuje da dozvola prestaje vrijediti ako su ispunjeni uvjeti za prestanak privremenog boravka, prestankom postojanja uvjeta na temelju kojih je izdana, ako stranac obavlja poslove za

17 Protiv rješenja može se izjaviti žalba, o kojoj odlučuje Povjerenstvo.

koje mu nije izdana dozvola, stranac radi za poslodavca za kojeg mu nije izdana dozvola, stranac ili poslodavac ne poštuje propise o radu, zdravstvenom i mirovinskom osiguranju te druge propise u skladu s kojima se djelat-nost mora obavljati, u skladu s odredbom čl. 90. Zakona.

Iznimno od navedenog, Policija neće donijeti rješe-nje ako je zbog zabrane ulaska i boravka u RH prestao privremeni boravak, a zabrana je izrečena rješenjem o protjerivanju stranca iz RH.

5. UMJESTO ZAKLJUČKAKako je tema boravka stranaca u RH vrlo sveobuhvat-

na, u ovom se članku nismo mogli dotaknuti svih bitnih procedura vezanih za prijavu i boravak stranaca u RH s kojim se susreću poslodavci ili stranci osobno dolaskom u RH. Stoga ćemo u sljedećim brojevima časopisa Pravo i porezi detaljnije obraditi teme boravka i rada stranaca u RH u svojstvu ključnog osoblja u trgovačkom društvu osnovanom u RH, regulaciju boravka studenta iz stranih zemalja u RH, mogućnosti rada stranaca - revizora, umjet-nika i slično za koje nije potrebo ishodovati radne dozvo-le u određenim situacijama. Osim toga, u RRIF-u 10/15. obrađena je tema izaslanja radnika iz drugih država u RH.

Otkaz ugovora o radu najteža je pravna sankcija za radnika jer mu oduzima radnopravni status te može ugroziti njegovu osobnu i obiteljsku egzistenciju te socijalni položaj

uopće, osobito u današnjim gospodarskim okolnostima. Autorica u nastavku članka pojaš-njava redoviti otkaz zbog skrivljenog ponašanja radnika, u kojem slučaju je otkaz uvjeto-van povredom obveza iz radnog odnosa od strane radnika, koju poslodavac može dati ako smatra da je riječ o takvoj povredi koja opravdava odluku o otkazu.

UDK 342.9

Otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika

Mr. sc. Nevenka ŠERNHORST, dipl. iur.*

u tumačenju i primjeni mjerodavnog prava u radnim sporovima radnika protiv poslodavca zbog nezakonitog i nedopuštenog otkaza. To sve zato što možebitni volun-taristički pristup poslodavca, omogućen zakonom, te ar-bitrarni odnos sudova, mogu razotkriti svu delikatnost prestanka radnog odnosa na taj način.

S posebnom pozornošću razmatrana je praksa Vr-hovnog suda RH (dalje: VSRH), osobito u dijelu utvrđe-nja (kriterija) zakonitosti i dopuštenosti otkaza u sluča-jevima koji su problematizirani naslovnom temom.

2. RIZIČNOST RADNOPRAVNOG UREĐENJE OTKAZA

R-om je propisano više vrsta i načina otkaza ugovora o radu, pa je tako moguć redoviti i izvanredni otkaz ugo-vora o radu koji se međusobno razlikuju po razlozima

1. UVODPrema odredbama Zakona o radu (Nar. nov., br.

93/14; dalje: ZR), stupio na snagu 7. kolovoza 2014., ot-kaz ugovora o radu jedan je od načina prestanka radnog odnosa i mogu ga dati i poslodavac i radnik, no kod ot-kaza zbog skrivljenog ponašanja radnika može nastati problem ako poslodavac zloupotrebljava tu mogućnost na način da svojom slobodnom voljom odlučuje o tome koje ponašanje radnika smatra težom povredom radne obveze, odnosno koji su to slučajevi koji opravdavaju ta-kvo otkazivanje ugovora, osobito ako postoje okolnosti koje objektivno to ne opravdavaju. Naprotiv, sve upu-ćuje na to da se poslodavac samo želi „riješiti“ radnika. No, bez obzira na prava i poslovne interese poslodavca u takvim okolnostima, u članku se skreće pozornost na odgovornost i propuste zakonodavca u vezi s pravnim uređenjem instituta redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika, ali i odgovornost i obveze sudova

* Sutkinja Ustavnog suda RH u miru.

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

otkaza, pravima i obvezama ugovornih strana, postupku otkazivanja te otkaznim rokovima.1

Slučajevi redovitog otkaza ugovora o radu propisani su u čl. 115. ZR-a, koji glasi:

Poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog, u slučaju: ako prestane potreba za obavljanjem određenog po-

sla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacij-skih razloga (poslovno uvjetovani otkaz),

ako radnik nije u mogućnosti uredno izvršavati svo-je obveze iz radnog odnosa zbog određenih trajnih osobina ili sposobnosti (osobno uvjetovani otkaz),

ako radnik krši obveze iz radnog odnosa (otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika) ili ako radnik nije zadovoljio na probnom radu (otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu).

Dakle, za redoviti otkaz ugovora o radu poslodavac mora imati opravdani razlog, pa tako i u slučaju ot-kaza zbog kršenja obveza iz radnog odnosa, što se sma-tra otkazom zbog skrivljenog ponašanja radnika, koju činjenicu poslodavac mora i dokazati.2 ZR konkretnije ne propisuje o kojim povredama radnih obveza je ri-ječ3, pa je tako prepušteno poslodavcu da on to uredi svojim internim aktom, odnosno da u svakom pojedi-načnom slučaju ocjenjuje je li radnik prekršio radne ob-veze, jesu li to doista teže povrede i hoće li mu on zbog toga otkazati ugovor o radu. U takvoj situaciji, za razliku od ostalih vrsta otkaza ugovora o radu, poslodavac nije obvezan uzeti u obzir trajanje radnog odnosa, starosti radnika niti bilo koje druge osobne okolnosti radnika.4

Zaštitu od možebitno neopravdanog otkaza radniku djelomično daju odredbe ZR-a kojima je propisan postu-pak prije otkazivanja. Tako je u čl. 119. ZR-a propisano:

Prije redovitog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan radnika pisano upozoriti na obvezu iz radnog odnosa i ukazati mu na mogućnost otkaza u slučaju nastavka povrede te obveze, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini. Prije redovitog ili izvanrednog ot-kazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Pisano upozorenje radnika na kršenje radnih obveza i mogućnost otkaza ako se to nastavi jest očitovanje po-slodavca prema neispunjavanju obveza koje radnik ima prema poslodavcu i u vezi s radnim odnosom, koje se daje radi zaštite poslovnih interesa poslodavca, ali i oču-

1 Konkretnije v. u čl. 114. - 117., 119. i 121. ZR-a. Mogućnost redovitog ili izvanrednog otkaza ugovora o radu propisana je prvi put Zakonom o radu 1995. god. (Nar. nov., br. 38/95.), na snazi od 1. siječnja 1996. (čl. 105. - 107.). Od tada se odredbe o tim pitanjima do danas nisu bitno mijenjale.

2 Prema odredbi čl. 135. st. 3. ZR-a, u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

3 Za razliku od Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05. - 1/15.), koji propisuje lake i teške povrede službene dužnosti te kazne za njihovu povredu (čl. 97. - 99.).

4 Te i druge okolnosti moraju se uzeti u obzir kod poslovno uvjetovanog otka-za (čl. 115.st.2.ZR), kao i u slučaju sudskog raskida ugovora o radu (čl. 125. st. 1. ZR).

vanja radnopravnog statusa samog radnika kojemu, ako nastavi s nedopuštenim odnosom prema svojim obveza-ma, poslodavac može otkazati ugovor o radu.

Međutim, obveza poslodavca da prije otkaza ugovora o radu radnika prethodno upozori ipak nije apsolutna s obzirom na to da ju poslodavac može potpuno zanemari-ti ako procijeni da postoje okolnosti zbog kojih to ne mora učiniti, odnosno ako je skrivljeno ponašanje rad-nika, prema mišljenju poslodavca, takve naravi da nije opravdano od njega očekivati da tako postupi.

Isti je slučaj i s obvezom poslodavca da radniku omogući iznošenje obrane, odnosno pravom radnika na iznošenje obrane protiv optužbi poslodavca.

Naime, sama činjenica da poslodavac može i ne mora, ako tako sam procijeni, dati radniku mogućnost obra-ne govori da zakonsko uređenje otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika (način i pretpostav-ke) više štiti interese poslodavca, a manje radnika, iako je pravo na obranu jedno od temeljnih ljudskih prava.

Osim toga, povrede radnih obveza, tj. skrivljeno po-našanje radnika, u takvim slučajevima nije prethodno nesporno utvrđeno od strane neke nepristrane sudske in-stancije, već je to procjena i odluka samog poslodavca.

Manje je delikatna situacija ako su slučajevi otkaza ugovora o radu zbog povrede radnih obveza, što podra-zumijeva i one teže, propisani aktom samog poslodavca, obično pravilnikom o radu, s obzirom na to da u ZR-u o tome nema ništa. Treba spomenuti i to da je ZR prilikom propisivanja dužnosti poštovanja propisa u vezi s rad-nim odnosom odredbom čl. 8. obvezao i poslodavca i rad-nika da se u radnom odnosu pridržavaju odredaba zako-na, međunarodnih ugovora, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu, dok propisi o sigurnosti i zaštiti zdravlja na radu, kolektivni ugovor i pravilnik o radu moraju biti dostupni radnicima. U istom dijelu piše da je poslodavac prije stupanja radnika na rad obvezan omogućiti mu da se upozna s propisima u vezi s radnim odnosima te ga upoznati s organizacijom rada.

Navedenim se želi reći da ostvarivanje i zaštita prava i obveza iz radnog odnosa, koji u redovitim okolnostima podrazumijeva jednakopravni položaj obiju ugovornih strana, uvelike ovisi o kvaliteti same pravne norme, što pada na dušu zakonodavca, pa bi ista trebala biti takva da se iz njezinog sadržaja jasno očituje njezin smisao i posljedice,5 sa što manje alternativnih rješenja, osobito ne takvih za koja nema objektivnih kriterija, već njihova primjena ovisi o subjektivnoj procjeni poslodavca.

3. KRITERIJI SUDSKE PRAKSEUvodno je rečeno da su za pravilnu primjenu mjero-

davnog prava bitna utvrđenja sudova u radnim sporo-vima, odnosno postupcima u kojima se osporava zakoni-tost i dopuštenost odluka o otkazu ugovora o radu. Sudovi

5 Prema stajalištu Ustavnog suda RH, sukladnog Europskom sudu za ljudska prava, adresati pravne norme ne mogu stvarno i konkretno znati svoja prava i dužnosti te predvidjeti posljedice svojeg ponašanja ako pravna norma nije do-voljno određena i precizna; zahtjev za određenošću i preciznošću pravne norme predstavlja jedan od temeljnih elemenata načela vladavine prava (v. U-I-4039/09, Nar. nov., br. 100/14.).

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

u svim stupnjevima redovitog suđenja morali bi pravne norme tumačiti na način koji će jamčiti pravično suđe-nje (pravo utvrđeno u odredbom čl. 29. st. 1. Ustava RH (Nar. nov., br. 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 05/14., dalje: Ustav)6 i učinkovitu zaštitu prava iz radnog odnosa. Pre-ma odredbama Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 28/13., 33/15. i 82/15.), sudovi osiguravaju jedinstvenu pri-mjenu prava, ravnopravnost i jednakost svih pred za-konom te također propisuje pravo na pravično suđenje.7

Kako je VSRH, prema odredbi čl. 119. st. 1. Ustava, najviši sud u okviru sudbene vlasti, kojemu je temeljna zadaća osiguravanje jedinstvene primjene prava i rav-nopravnosti svih u njegovoj primjeni,8 za temu ovoga rada odlučna su stajališta i kriteriji toga suda u re-vizijskim postupcima u vezi s otkazom ugovora o radu.9

S obzirom na navedeno, u nastavku navodimo neko-liko slučajeva revizijskog ispitivanja zakonitosti i dopu-štenosti otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponaša-nja radnika po kriteriju težine povrede: Revr-792/05, presuda od 16. ožujka 2006., neo-

vlaštene transakcije službenice banke po tekućim računima građana

Revr-92/14, presuda od 21. listopada 2014., radnik kao voditelj trgovačkog centra naručivao je robu u prekomjernim količinama ne bi li pokrio manjak u poslovanju

Revr-285/14, presuda od 2. travnja 2014., radnik kao prodavač na benzinskoj postaji nabavljao i prodavao motorno ulje za osobnu korist

Revr-78/10, presuda od 19. siječnja 2011., kori-steći ovlasti voditelja u sektoru investicija radnik je ugovarao projektne poslove na štetu imovine i ugleda poslodavca (uvećanje cijene za 10 % u osob-nom interesu)

Revr-941/12, presuda od 30. listopada 2012., neo-vlašteno korištenje službenog vozila

Revr-1695/10, presuda od 29. prosinca 2010., fi-zički napad radnika na poslovođu

Revr-509/13, presuda od 2. rujna 2014., radnik kao voditelj prodaje izdavao fiktivne račune te ostvarivao osobnu imovinsku korist.

Primjeri pokazuju da je VSRH u revizijskom stadi-ju postupka potvrđivao pravilnost primjene zakonskih odredaba (materijalnog prava) u slučajevima otkaziva-nja ugovora o radu za koja su doista postojali opravdani razlozi budući da je nesporno riječ o težim povredama radnih obveza. Takvom se sudskom praksom uspostav-lja standard suđenja od kojega se ne bi smjelo odstupiti.

6 Prema odredbi čl. 29. st. 1. Ustava, svatko ima pravo da zakonom ustanov-ljeni neovisni i nepristrani sud pravično i u razumnom roku odluči o njegovim pravima i obvezama. Sadržaj prava na pravično suđenje v. u odluci Ustavnog suda RH broj: U-III-1847/12 od 15. listopada 2015., www.usud.hr

7 Nar. nov., br. 28/13., 33/15. i 82/15.; v. odredbe čl. 3. st. 1. i čl. 4. st. 1.8 Odredbu istovjetnog sadržaja ima čl. 20. Zakona o sudovima (Nar. nov., br.

28/13., 33/15. i 82/15.). O ustavnom položaju i ustavnim zadaćama Vrhovnog suda v. odluku Ustavnog suda br. U-I-1569/04 (Nar. nov., br. 2/07.).

9 Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13. i 89/14. dalje: ZPP), stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o prestanku radnog odnosa.

4. SLUČAJ KOJI ODSTUPA OD KRITERIJA VSRH-a

S obzirom na navedenu ustavnu i zakonsku zadaću VSRH-a, koja podrazumijeva i pitanje ujednačavanja sudske prakse, valja spomenuti i jedan slučaj koji se po „težini“ povrede bitno razlikuje od navedenih primje-ra i zbog kojega je vjerodostojnost kriterija VSRH-a u ocjeni dopuštenosti otkaza ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika možda umanjena.

Predmet je bio svojevrstan poticaj za predmetno propi-tivanje načina primjene citiranih odredaba ZR-a i njihova tumačenja u kvalificiranju teže povrede radne obveze od strane sudova i VSRH-a u pojedinim slučajevima.

U predmetu broj: Revr-897/14 VSRH presudom od 1. srpnja 2015. prihvatio je reviziju poslodavca, preina-čio presudu drugostupanjskog suda koji je utvrdio da je odluka o otkazu ugovora o radu nezakonita i potvrdio presudu prvostupanjskog suda koji je odbio tužbeni zahtjev radnika na temelju stajališta da je otkaz poslodavca zakonit i dopušten.

Načelno, nije sporno da VSRH može u revizijskom po-stupku preinačiti drugostupanjsku presudu koja se po-bija revizijom ako utvrdi da je ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava,10 koja postoji kad sud nije primijenio odredbu materijalnog prava koju je trebao primijeniti ili kad takvu odredbu nije pravilno primijenio (čl. 356. ZPP-a).

Međutim, okolnosti svakoga pojedinog slučaja test su za prosudbu valjane primjene te revizijske ovlasti VSRH-a, osobito ako odstupa od relativno stabilnog i prepoznatljivog revizijskog pristupa.

U spomenutom slučaju sudovi su se razišli u ocje-ni je li ponašanje radnika takva povreda radne obve-ze zbog koje se može dati otkaz uvjetovan skrivlje-nim ponašanjem radnika, a riječ je bila o navodnom odbijanju radnika da ispuni nalog poslodavca.

Naime, činjenice konkretnog predmeta su sljedeće: poslodavac je naložio radnici na radnom mjestu

savjetnika sektorskog voditelja da se s mjestom rada preseli na drugu adresu u dane 23. i 24. svib-nja 2012.

radnica je 25. svibnja 2012. pisano obavijestila po-slodavca da se ne protivi preseljenju i da će to uči-niti te je istodobno zatražila razgovor s voditeljem s obzirom na to da se on prije protivio njezinu prese-ljenju, a postojao je i prijedlog za njezin prijevreme-ni odlazak u mirovinu o kojem još nije bilo odlučeno

voditelj je isti dan odgovorio radnici da je sastanak moguć tek 6. lipnja 2012. jer je na službenom putu

poslodavac je 5. lipnja 2012. pozvao radnicu da iznese svoju obranu zbog osnovane sumnje da je počinila težu povredu obveza iz radnog odnosa s ob-zirom na to da se nije preselila prema nalogu, što se može smatrati odbijanjem naloga poslodavca

radnica je u obrani osporila točnost takve tvrdnje, pozivajući se na svoj dopis neposrednom voditelju

10 Prema odredbi čl. 395. ZPP-a, ako revizijski sud utvrdi da je materijalno pravo pogrešno primijenjeno, presudom će prihvatiti reviziju i preinačiti pobijanu presudu.

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

u kojem je izrijekom navela da se ne protivi prese-ljenju i da će to učiniti

do preseljenja je došlo nakon razgovora s vodite-ljem tj. 7. lipnja 2012. godine.

Poslodavac obranu radnice nije uvažio već je ostao kod svoje kvalifikacije, proveo je postupak u kojem je pri-bavio suglasnost radničkog vijeća te je 15. lipnja 2012. donio odluku o otkazu ugovora o radu na temelju odredbe čl. 107. st. 1. t. 3. tada važećeg Zakona o radu.11 S obzi-rom na to da poslodavac nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava, radnica se obratila nadležnom sudu radi utvrđenja da je otkaz nezakonit i nedopušten te vraćanja na rad, uz priznanje svih prava iz radnog odnosa.

U tom radnom sporu sudovi su sudili na sljedeći način: Općinski radni sud u Zagrebu presudom broj:

Pr-2499/12 od 3. travnja 2013. odbio je tužbeni zahtjev radnice kao neosnovan te potvrdio do-puštenost otkaza na temelju stajališta da je radni-ca bila obvezna postupiti po nalogu za preseljenje i započeti s radom na lokaciji koju joj je odredio poslodavac, dok zakazani sastanak s voditeljem nije značio prolongiranje roka preseljenja;

Županijski sud u Zagrebu presudom broj: Gžr-1569/13 od 17. prosinca 2013. uvažio je žalbu radnice, preinačio prvostupanjsku presudu, presudio da se odluka o otkazu utvrđuje nedo-puštenom te obvezao poslodavca da istu vrati na rad na isto radno mjesto uz priznanje prava iz rad-nog odnosa.

Županijski sud u Zagrebu smatrao je spornim pred-stavljaju li okolnosti zbog kojih je tužiteljici (radnici) ot-kazan ugovor o radu tešku povredu radne obveze zbog koje je dopušten otkaz ugovora o radu. Završno je ocijenio da je prvostupanjski sud na temelju nespornih činjenica izveo pogrešan zaključak o dopuštenosti odluke o otka-zu ugovora o radu tužiteljici, jer da se u navedenim okol-nostima ne može zaključiti da je tužiteljica počinila tešku povredu obveze iz radnog odnosa, budući da navedena ko-respondencija ukazuje da u postupanju tužiteljice nije bilo namjere postupiti protivno nalogu nadređenog jer je iskaza-la spremnost da preseli mjesto rada na novu adresu, što je ona i učinila. Stoga, prema mišljenju toga Suda, nisu bile ispunjene pretpostavke za dopuštenost redovitog otkaza zbog skrivljenog ponašanja radnika u smislu odredbi čl. 107. st. 1. t. 3. prijašnjeg Zakona o radu.

VSRH presudom broj: Revr-897/14 od 1. srpnja 2015., kao što je uvodno navedeno, prihvaća reviziju tuženika (poslodavca), preinačava presudu drugostupanjskog suda te sudi na način da odbija žalbu tužiteljice (rad-nice) i potvrđuje prvostupanjsku presudu o odbijanju tužbenog zahtjeva jer je utvrdio da je drugostupanjski sud prihvaćanjem tužbenog zahtjeva pogrešno primi-jenio materijalno pravo, odnosno pogrešno protuma-čio navedenu odredbu ZR-a. VSRH, naime, smatra da su u konkretnom slučaju ostvareni razlozi za otkaz ugovora

11 Odluka o otkazu donesena je za vrijeme važenja ranijeg Zakona o radu (Nar. nov.br. 149/09). Primijenjena zakonska odredba sadržajno je istovjetna odredbi čl. 115. st. 1. t. 3. sadašnjeg Zakona.

o radu na temelju te zakonske odredbe s obzirom na to da odbijanje postupanja radnika po nalozima pretpostav-ljenog (…) predstavlja opravdan razlog za otkaz uvjetovan skrivljenim ponašanjem radnika.

Imajući u vidu slučajeve u kojima je VSRH potvrdio stajališta nižestupanjskih sudova o postojanju okolno-sti koje opravdavaju odluku o otkazu, odnosno ocijenio da su one takve naravi da znače ispunjenje zakonskih pretpostavki za otkaz ugovora o radu zbog skrivljenog ponašanja radnika, čini se da sporni slučaj nema ista obilježja. Naime, nije sporno da poslodavac prema odred-bi čl. 7. st. 2. ZR-a (čl. 5. st. 2. prijašnjeg Zakona) ima pra-vo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, uz ob-vezu poštovanja prava i dostojanstvo radnika, međutim, u spornom je slučaju dokazana činjenica da se radnica nije protivila preseljenju na novo mjesto rada, već je zbog navedenih okolnosti prije toga htjela obaviti razgovor s neposredno nadređenom osobom (voditeljem čiji je bila savjetnik). Stoga se nameće zaključak da je poslodavac iz nekih subjektivnih razloga iskoristio čekanje radnice na sastanak s voditeljem pa da pokrene postupak otka-za ugovora o radu, s obzirom na to da, realno gledajući, nije riječ o onoj vrsti povrede radnih obveza zbog koje se uobičajeno, objektivno i opravdano može očekivati da će poslodavac otkazati ugovor o radu zbog skrivljenog po-našanja radnika. Utoliko slučaj, prema mišljenju autori-ce, odstupa od kriterija koji se u sličnim slučajevima mogu prepoznati u praksi VSRH-a.

5. ZAKLJUČNE NAPOMENEOdredba čl. 2. st. 4. al. 1. Ustava daje ovlast zakono-

davcu da samostalno odlučuje o uređivanju gospodar-skih, pravnih i političkih odnosa u RH, pri čemu je za-konodavac obvezan uvažavati zahtjeve koje pred njega postavlja Ustav, a osobito one koje proizlaze iz načela vladavine prava i one kojima se štite određena ustavna dobra i vrednote.12

Radni odnosi su pravni odnosi koji su uređeni propi-sima različite pravne snage, od Ustava, međunarodnih akata, zakona, kolektivnih ugovora i drugih podzakon-skih akata, uključujući i pravilnik o radu. Dužnost po-slodavca i radnika na poštovanje propisa u vezi s radnim odnosom propisana je odredbom čl. 8. st. 1. ZR-a.

Radni odnos zasniva se sklapanjem ugovora o radu između poslodavca i radnika. Ugovor o radu ima sva obilježja ugovornoga obveznopravnog odnosa u kojem ugovorne strane ugovaraju prava i obveze te druga pita-nja bitna za ostvarivanje svrhe ugovora. Ugovorni odnos može prestati i otkazom.

Otkaz ugovora o radu koji radniku daje poslodavac je prestanak radnog odnosa voljom poslodavca, a protiv vo-lje i interesa radnika, osobito ako se otkaz daje zbog toga što poslodavac radniku stavlja na teret povredu obveza iz radnog odnosa.

Dakle, obveza čijim ispunjenjem radnik zarađuje pla-ću i ostvaruje druga prava iz radnog odnosa bitna su za

12 V. stajalište Ustavnog suda u odluci broj: U-I-5686/12 od 2. lipnja 2015., www.usud.hr.

Prosinac 2015.


RADNO PRAVO

njegov osobni i socijalni status. Stoga, važnost i učinci otkaza ugovora o radu obvezuju poslodavca da se pri-država zakona i drugih propisa, odnosno da se svojom ovlasti davanja otkaza koristi na način i pod pretpostav-kama koje utvrđuje ZR.

Preduvjet toga je kvalitetna i jasno određena pravna norma, za što je odgovoran zakonodavac; u protivnom, nepotpuna i nedorečena norma tumači se i primjenjuje arbitrarno.13 Međutim, svaki pojedini sudski spor, oso-bito onaj koji zbog propisanoga pravnog puta zaštite ko-rištenjem pravnim lijekovima dospije do VSRH-a, mora biti u zakonom utvrđenom okviru razmatran na način koji će otkloniti svaku sumnju u pravilnost tumačenja i primjene mjerodavnog prava.14 Osim toga, nije nebit-

13 O značenju zabrane arbitrarnosti v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-5861/14 od 15. listopada 2015., www.usud.hr.

14 O zadaćama sudova u primjeni prava, v. odluku Ustavnog suda broj: U-III-5807/10, Nar. nov. br. 57/13.

na i činjenica da je zakonodavac dopustio reviziju kao izvanredni pravni lijek u sporovima o prestanku radnog odnosa bez ikakvih ograničenja.15

Stoga je opravdan zahtjev i očekivanje građana da pravna država djeluje u općem, javnom interesu, kao i pojedinačnom, a sudovi sude na način koji jamči pravič-no suđenje, zbog čega je bitna usklađena sudska prak-sa s prepoznatljivim pravnim standardima u rješavanju spornih pravnih odnosa kao modus osiguravanja jedin-stvene primjene prava i ravnopravnost stranaka u toj primjeni, osobito u slučajevima koji se tiču radnoprav-nog statusa pojedinca.

15 Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 2. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je presuda donesena u sporu o postojanju ugovora o radu, odnosno prestanku radnog odnosa ili radi utvrđenja postojanja radnog odnosa.

OBVEZNO PRAVO

Dugoročni zakup najznačajniji je oblik raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vla-sništvu RH. Uređen je odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu koji je lex speci-

alis u odnosu na opće uređenje zakupa u obveznom pravu. U ovom članku se razmatra postupak dodjele zakupa koji se odvija pred nadležnom

Agencijom, uz poseban naglasak na sklapanje i pravnu narav ugovora o zakupu, te se raz-matra i pravni položaj zakupnika te njegova prava i obveze u odnosu na RH, a s tim u vezi razmatraju se i mogućnosti prestanka zakupnog odnosa.

Konačno, ovim se člankom iznosi i kraći osvrt na problematiku suvlasništva RH i dr. oso-ba na zemljištu te prikaz zadnjih zakonodavnih izmjena u pogledu poljoprivredne obrade neobrasloga šumskog zemljišta.

UDK 347.4

Zakup kao oblik raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem

Doc. dr. sc. Ivan MILOTIĆTomislav SADRIĆ, mag. iur.

1. UVODPoljoprivredno je zemljište osnovna pretpostavka

poljoprivredne proizvodnje. Glede toga veliki broj hrvat-skih poljoprivrednika nužno je upućen na državu jer je više od četvrtine ukupnog poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu RH1. Raspolaganje državnim poljoprivred-nim zemljištem uređeno je Zakonom o poljoprivred-nom zemljištu (dalje: ZPZ)2 kojim se, uz pravila o ras-polaganju, uređuju i druga pitanja, poput održavanja, korištenja i zaštite poljoprivrednog zemljišta te promje-ne njegove namjene. Odredbe ZPZ-a većinom se odnose na sve poljoprivredno zemljište (neovisno o vlasničkoj strukturi), dok je učinak zakonskih pravila o raspolaga-

1 Prema podatcima Agencije za poljoprivredno zemljište, u RH je ukupno 2.695.037 ha poljoprivrednog zemljišta, od čega je 738.125 hektara u vlasništvu RH.

2 Nar. nov., br. 39/13. i 48/15.

nju zemljištem ograničen na ono poljoprivredno zemlji-šte koje je u vlasništvu RH. Prema tome, sloboda ugova-ranja prilikom raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem je ograničena ZPZ-om koji je lex specialis.

Istodobno, ta ograničenja ne vrijede u ostalim sluča-jevima raspolaganja, tj. kada vlasnik poljoprivrednog zemljišta nije RH. Iz navedenog slijedi da se ograni-čenja ZPZ-a u pogledu raspolaganja vlastitim poljopri-vrednim zemljištem ne moraju pridržavati ni jedinice lokalne samouprave.

U ZPZ-u je nabrojano deset oblika raspolaganja poljoprivrednim zemljištem u vlasništvu RH. Tako se navode zakup, zakup za ribnjake, zakup zajedničkih pašnjaka, privremeno raspolaganje, zamjena, prodaja izravnom pogodbom, davanje na korištenje bez javnog poziva, razvrgnuće suvlasničke zajednice, osnivanje

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

prava građenja te osnivanje prava služnosti.3 U praksi najčešći i najznačajniji oblik raspolaganja je zakup.

Zakonsko će se uređenje takva zakupa sagledati s nekoliko gledišta. Kao prvo, izložit će se postupak osni-vanja zakupnog odnosa na državnom poljoprivrednom zemljištu. Nadalje, razmotrit će se pravni položaj zaku-pnika te njegova prava i obveze. Zatim će se ispitati na-čini prestanka zakupa. Pružit će se i poseban osvrt na probleme koji proizlaze iz činjenice suvlasništva države i privatnih osoba na poljoprivrednom zemljištu te će se propitati posljedice recentnih zakonodavnih izmjena u pogledu prava služnosti na šumskom zemljištu.

2. NASTANAK ZAKUPNOG ODNOSAZPZ uređuje zakup na poljoprivrednom zemljištu u

vlasništvu RH. Njime je na općoj razini određeno da je poljoprivredno zemljište od interesa za RH te da ima njezinu posebnu zaštitu.4 Ta se odredba zasniva na ustavnom pravilu o dobrima od interesa za RH.5 Prema ZPZ-u poljoprivredno zemljište obuhvaća oranice, vr-tove, livade, pašnjake, voćnjake, maslinike, vinograde, ribnjake, trstike, močvare i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljopri-vrednoj proizvodnji.6 Ova je odredba postavljena široko pa obuhvaća širok raspon različitih zemljišta, što može izazvati poteškoće prilikom utvrđivanja ima li određena nekretnina svojstvo poljoprivrednog zemljišta.

No, može se pretpostaviti da će u takvim slučajevi-ma značajnu ulogu imati evidencije Državne geodetske uprave te prostorni i šumskogospodarski planovi.

ZPZ-om je predviđeno da se poljoprivrednim zemlji-štem smatra i neobraslo šumsko zemljište te zemljište obraslo početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastojina, a pogodno je za poljoprivrednu pro-izvodnju.7 Status takvih šumskih zemljišta treba utvr-diti Agencija za poljoprivredno zemljište, uz suglasnost ministarstva nadležnog za poslove šumarstva. Zatim ih treba izdvojiti iz šumskogospodarskih planova te i njima gospodariti prema odredbama ZPZ-a.8 S poljoprivrednim zemljištem u određenoj je mjeri izjednačeno i neizgra-đeno građevinsko zemljište u vlasništvu države koje je po uporabnom svojstvu poljoprivredno zemljište.9 I takvo se zemljište može dati u zakup za poljoprivrednu proizvodnju, ali uz brojna ograničenja. Za osnivanje za-kupnog odnosa potrebna je suglasnost Državnog ureda za upravljanje državnom imovinom, a na takvom zemlji-štu nije dopušteno podizanje objekata i trajnih nasada,

3 Čl. 25. st. 2. ZPZ-a.4 Čl. 2. st. 1. ZPZ-a.5 Čl. 52. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 85/10. – proč. tekst i

5/14.): More, morska obala i otoci, vode, zračni prostor, rudno blago i druga pri-rodna bogatstva, ali i zemljište, šume, biljni i životinjski svijet, drugi dijelovi prirode, nekretnine i stvari od osobito kulturnog, povijesnog, gospodarskog i ekološkog značenja, za koje je zakonom određeno da su od interesa za Republiku Hrvatsku, imaju njezinu osobitu zaštitu.

Zakonom se određuje način na koji dobra od interesa za Republiku Hrvatsku mogu upotrebljavati i iskorištavati ovlaštenici prava na njima i vlasnici, te naknada za ograničenja kojima su podvrgnuti.

6 Čl. 3. st. 1. ZPZ-a.7 Čl. 3. st. 2. ZPZ-a.8 Čl. 3. st. 3-4. ZPZ-a.9 Čl. 14. st. 1. ZPZ-a.

rok trajanja zakupa je ograničen na deset godina, a ugo-vor mora sadržavati posebnu klauzulu o raskidu.10

Zakup je ugovor pa ga sklapaju dvije strane. Kako je riječ o državnom poljoprivrednom zemljištu, jedna je strana (zakupodavac) RH. Na temelju odredaba ZPZ-a poslove raspolaganja državnim poljoprivrednim zemlji-štem, što uključuje i osnivanje zakupnih odnosa, vodi Agencija za poljoprivredno zemljište (dalje: Agencija) čiji ravnatelj u ime RH sklapa ugovor o zakupu s izabra-nim zakupnikom.11 Agencija ima status specijalizirane javne ustanove12 pa poslove raspolaganja poljoprivred-nim zemljištem obavlja kao javnu ovlast,13 iz čega pro-izlazi da tada Agencija ima položaj javnopravnog tijela. Prema ZPZ-u načelno se kao zakupnik može pojaviti svaka fizička i pravna osoba.14 U istoj se odredbi kao mogući zakupnici posebno ističu nositelji obiteljskoga poljoprivrednog gospodarstva i zadruge koje se bave poljoprivrednom djelatnošću ili čiji su zadrugari poljo-privredni proizvođači, ali se čini da navedeno isticanje nema neki poseban pravni učinak jer istaknute katego-rije ulaze u pojam fizičkih ili pravnih osoba.

Postupak dodjele državnog zemljišta u zakup za-počinje odlukom Agencije o raspisivanju javnog poziva.15 Prema odredbi ZPZ-a, taj se javni poziv prvotno raspisuje za katastarske čestice koje čine proizvodno-tehnološke cjeline, površine najviše do 100 hektara. Iznimno, javni se poziv može raspisati i za površinu veću od 100 hektara ako tu proizvodno-tehnološku cjelinu čini jedna katastar-ska čestica.16 U raspisivanju javnog poziva određenu ulo-gu imaju i jedinice lokalne samouprave, svaka za svoje područje. Njihov je prvotni zadatak prikupljanje potrebne dokumentacije koju, uz zahtjev za raspisivanje javnoga poziva, dostavljaju Agenciji.17 Popis potrebne dokumen-tacije određen je posebnim pravilnikom.18 S obzirom na to da su u praksi najčešći slučajevi u kojima inicijativa za osnivanje zakupnog odnosa dolazi od neposrednih poljo-privrednih obrađivača, ZPZ-om je određeno da svaka zain-teresirana pravna ili fizička osoba može podnijeti zahtjev jedinici lokalne samouprave za prikupljanje potrebne do-kumentacije. U slučaju da jedinica lokalne samouprave u roku od 30 dana ne postupi u skladu s takvim zahtjevom, dokumentaciju je ovlaštena prikupiti i dostaviti Agenciji zainteresirana pravna ili fizička osoba.19 Na opisani se na-čin pokušalo doskočiti šutnji uprave.

U načelu, svaka pravna ili fizička osoba može biti zakupnik državnog zemljišta. Propisane su i negativne zakonske pretpostavke koje određenim osobama one-mogućavaju sudjelovanje u postupku povodom javnog poziva. Tako je sudjelovanje u postupku onemogućeno

10 Čl. 14. st. 2. i čl. 15. st. 1. ZPZ-a.11 Čl. 32. st. 1. i čl. 56. st. 1. ZPZ-a.12 Čl. 56. st. 1. ZPZ-a.13 Čl. 7. st. 1. i 2. Statuta Agencije za poljoprivredno zemljište, od 17. prosinca 2013. 14 Čl. 29. st. 1. ZPZ-a.15 Čl. 27. st. 2. ZPZ-a.16 Čl. 27. st. 3. ZPZ-a.17 Čl. 28. st. 1. ZPZ-a.18 Pravilnik o dokumentaciji potrebnoj za raspisivanje javnog poziva za zakup,

zakup za ribnjake i zamjenu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 84/13.)

19 Čl. 28. st. 2. i 3. ZPZ-a.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

osobama koje su prije dale zakupljeno državno zemljište u podzakup ili su njime na drugi način neovlašteno ras-polagale.20 Ograničenje postoji i u pogledu osoba protiv kojih se vodi postupak radi predaje u posjed poljopri-vrednog zemljišta. Osim toga, potencijalni zakupnici ne smiju imati nepodmirena dugovanja s osnova korištenja državnim poljoprivrednim zemljištem i naknade za ko-rištenje vodom za navodnjavanje.21

Nakon objave javnog poziva, zainteresirani ponudite-lji dužni su svoje ponude dostaviti Agenciji, i to u roku koji je određen javnim pozivom. Taj je rok u praksi Agen-cije najčešće 15 dana, a počinje teći od objave javnog po-ziva. Najvažniji je dio ponude obrazac Gospodarskog programa čijim popunjavanjem svaki zainteresirani ponuditelj detaljno elaborira svoje poslovne planove na zemljištu koje je predmet javnog poziva. Zakonom je propisano kako Gospodarski program mora sadržavati podatke o podnositelju ponude, opis gospodarstva, po-kazatelje poslovanja iz prethodnog razdoblja, namjenu korištenja i lokalitet zemljišta, tehnološko-tehničke ka-rakteristike gospodarskog rada, podatak o potrebnoj me-hanizaciji za obradu zemljišta koje je predmet zakupa, investicije i zapošljavanje, očekivane financijske rezul-tate proizvodnje, prikaz očekivanih troškova i prihoda te posebnu naznaku kad je riječ o ekološkoj proizvodnji.22

Svi navedeni podatci trebali bi poslužiti prilikom do-nošenja odluke o dodjeli zakupa, na način da ponajprije prilikom sklapanja ugovora ima ponuditelj čija je ponu-da najkvalitetnija, i to ne samo u financijskom smislu. ZPZ-om je određeno da pravo prvenstva na pozivu za zakup ima ponuditelj koji je ostvario najviši zbroj bodova.23 Ukupno je moguće ostvariti do 100 bodova, pri čemu Gospodarski program može donijeti čak do 60 bodova. Sam način vrednovanja Gospodarskog progra-ma propisan je uredbom Vlade RH.24

Osim na temelju vrednovanja Gospodarskog progra-ma, bodovi se mogu steći i na temelju dosadašnjega mirnog posjeda zemljišta te godina života i prebivališta, odnosno sjedišta prijavitelja. Konačno, bodovi se stječu i na temelju visine ponuđene zakupnine, i to razmjerno u rasponu od početne do dvostruke početne zakupnine koja nosi najveći broj bodova. Prema visini zakupnine moguće je ostvariti najviše 10 bodova. Sama zakupnina zapravo i nije značajan čimbenik nadmetanja između ponuditelja zato što nisu ovlašteni potpuno slobodno odrediti visinu zakupnine koju žele ponuditi. Najmanja dopuštena svota određuje se već u javnom pozivu kao početna zakupnina, prema pravilima koja su propisana posebnim pravilnikom.25 S druge strane, ponuditeljima nije dopušteno ponuditi niti zakupninu koja bi prelazila svotu dvostruke tako određene početne zakupnine te bi

20 Čl. 29. st. 2. ZPZ-a.21 Čl. 29. st. 1. ZPZ-a.22 Čl. 29. st. 7. ZPZ-a.23 Čl. 30. st. 1. ZPZ-a.24 Uredba o obrascu i načinu vrednovanja Gospodarskog programa korištenja

poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 66/13.)25 Pravilnik o početnoj zakupnini poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu

Republike Hrvatske za zakup i zakup za ribnjake te naknadi za vodu za ribnjake (Nar. nov., br. 107/13.)

se takva ponuda smatrala nevažećom.26 Iz svega proizla-zi kako je upravo Gospodarski program ključni element nadmetanja između ponuditelja, što bi trebalo omogućiti da državno poljoprivredno zemljište u zakup dobiju po-ljoprivrednici koji kvalitetom takva programa jamče da će to zemljište obrađivati i iskorištavati na najpoželjniji način. Ipak, treba istaknuti kako je ZPZ-om predviđen i jedan slučaj kod kojega do izražaja dolazi visina ponu-đene zakupnine: u slučaju da je više zainteresiranih po-nuditelja nakon vrednovanja ponuda izjednačeno prema broju bodova, pristupa se javnom nadmetanju27 koje je iscrpno uređeno posebnim pravilnikom.28

Nakon isteka roka iz javnog poziva za dostavu po-nuda, pristupa se bodovanju ponuda. To je zadaća Po-vjerenstva za dodjelu zakupa koje čine tri predstavnika Agencije i dva predstavnika jedinice lokalne samoupra-ve na čijem se području nalazi zemljište.29 Nakon bodo-vanja, Povjerenstvo za dodjelu zakupa izrađuje Prijedlog o najpovoljnijoj ponudi, na temelju kojeg Agencija dono-si Odluku o dodjeli zakupa. Tada je postupak pred Agen-cijom gotov, a ravnatelj Agencije, na temelju Odluke o izboru najpovoljnije ponude na pozivu za zakup, u ime RH s izabranim ponuditeljem sklapa ugovor o zakupu na rok od 50 godina.30 Potrebno je upozoriti na vjerojatnu pojmovnu nedosljednost u zakonu jer se čini da se isti akt prvo zove odlukom o dodjeli zakupa, a zatim odlukom o izboru najpovoljnije ponude.

Ugovor o zakupu mora biti sklopljen u pisanom obli-ku.31 U njemu moraju biti sadržane odredbe o predme-tu zakupa, trajanju, visini i roku plaćanja zakupnine, pravima i obvezama zakupnika, namjeni korištenja ze-mljištem, odustanku od ugovora, razlozima za raskid ugovora, dopustivosti postavljanja objekata i uređaja na zemljištu, uvjetima zaštite prirode i usklađivanju kata-starskog i zemljišnoknjižnog stanja.32 Većinom je su to odredbe ugovora oko kojih ne postoji mogućnost prego-vora jer su unaprijed propisane ZPZ-om. Stoga se čini da je svrha njihova unošenja u ugovor dodatno informiranje zakupnika koji tako može saznati sve bitne informacije o zakupnom odnosu. Valja istaknuti da ZPZ izrijekom propisuje da je prije spomenuti Gospodarski program sastavni dio ugovora o zakupu, iz čega proizlazi da zakupnika za cijelo vrijeme trajanja zakupnog odnosa obvezuju navodi sadržani u programu, posebno oni o na-mjeni korištenja zemljištem, investicijama i možebitnom ekološkoj proizvodnji. Jednako tako, čini se kako Gospo-darski program obvezuje i državu, u smislu da ne smije priječiti ostvarivanje ciljeva koji su u njemu navedeni. Izborom pojedinog ponuditelja i sklapanjem ugovora RH pristaje na sve što je sadržano u njegovoj ponudi i Gospo-darskom programu. Ugovor o zakupu Agencija je u roku

26 Čl. 29. st. 5. ZPZ-a.27 Čl. 31. st. 2. ZPZ-a.28 Pravilnik o postupku javnog nadmetanja za utvrđivanje najpovoljnijeg

ponuditelja na javnom pozivu za dodjelu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu Republike Hrvatske u zakup i zakup za ribnjake (Nar. nov., br. 120/13.)

29 Čl. 27. st. 7. ZPZ-a.30 Čl. 32. st. 1. ZPZ-a.31 Čl. 32. st. 2. ZPZ-a.32 Čl. 36. ZPZ-a.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

od 30 dana od sklapanja dužna dostaviti jedinici lokalne samouprave na čijem se području nalazi zemljište, nad-ležnom područnom uredu za katastar i zemljišnoknjiž-nom odjelu nadležnog suda, radi upisa.33 S obzirom na to da je zakup knjižno pravo, iz te odredbe proizlazi da bi svaki ugovor o zakupu državnog poljoprivrednog zemlji-šta trebao biti publiciran u zemljišnim knjigama.

To podrazumijeva da takvi ugovori moraju zadovo-ljavati i sve materijalne i formalne pretpostavke za zemljišnoknjižni upis. Konačno, posebnom je odredbom propisano da zakupnika u posjed zemljišta uvodi Povje-renstvo, u roku od 30 dana od sklapanja ugovora, odno-sno nakon skidanja usjeva dotadašnjeg posjednika, te da se o tom činu vodi zapisnik. Potrebno je primijetiti kako se Povjerenstvo za uvođenje u posjed razlikuje od Povje-renstva za dodjelu zakupa, što nedvojbeno proizlazi iz za-konske odredbe kojom je određeno da je u ovom slučaju riječ o tročlanom povjerenstvu koje imenuje Agencija.34

Na prvi pogled čini se da navedeni ugovor ima sva obilježja upravnog ugovora, u smislu u kojem je taj in-stitut uređen Zakonom o općem upravnom postupku (dalje: ZUP).35

Da bi neki ugovor bio upravni ugovor, potrebno je da bude sklopljen između javnopravnog tijela i stranke, da je njegovo sklapanje propisano zakonom te da je pred-met tog ugovora izvršenje prava i obveza utvrđenih u rješenju kojim je riješena upravna stvar.36 Činjenica je da ugovor o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta u ime RH sklapa ravnatelj Agencije, koja nesporno ima svojstvo javnopravnog tijela. Jednako tako, sklapanje ugovora o zakupu predviđeno je ZPZ-om, kao korak koji slijedi nakon donošenja Odluke o dodjeli zakupa. Napo-kon, predmet ugovora o zakupu državnog poljoprivred-nog zemljišta može se razumjeti kao izvršenje prava i obveza utvrđenih Odlukom o dodjeli zakupa. Čini se da su pretpostavke za primjenu pravila o upravnom ugovo-ru ispunjene, što bi značilo da glede ugovora o zakupu državnoga poljoprivrednog zemljišta uz odredbe ZPZ-a treba primjenjivati i relevantne odredbe ZUP-a. Ipak, u ovom razmatranju treba uzeti u obzir i posebnu odred-bu ZPZ-a kojom je određeno kako odluka kojom se od-lučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na poljoprivrednom zemljištu u vlasništvu države nije upravni akt.37 U praksi Agencije za poljoprivredno ze-mljište ta se odredba tumači kao pravilo kojim je postu-pak dodjele državnog zemljišta u zakup izuzet od pravi-la upravnog postupka, a Odluka o dodjeli zakupa nije upravni akt, nego je riječ o aktu poslovanja vlasnika koji raspolaže svojim nekretninama.38

Izloženo shvaćanje ima dvije bitne pravne posljedice. Prije svega, njime se ugovoru o zakupu državnog poljo-privrednog zemljišta negira narav upravnog ugovora zbog toga jer je postojanje rješenja, odnosno upravnog

33 Čl. 32. st. 7-8. ZPZ-a.34 Čl. 33. st. 1-3. ZPZ-a.35 Nar. nov., br. 47/09.36 Čl. 150. st. 1. ZUP-a.37 Čl. 26. ZPZ-a.38 Navedeno shvaćanje Agencija redovito objavljuje na svojim mrežnim

stranicama prilikom objave pojedine Odluke o dodjeli zakupa.

akta, jedan od tri prije navedena bitna elementa upravnog ugovora. Ako Odluka o dodjeli zakupa nije upravni akt, onda niti ugovor o zakupu koji se sklapa na temelju iste Odluke nije upravni ugovor. Treba istaknuti kako iscrpni-ja analiza odredaba ZPZ-a pokazuje da je upitno postojanje još jednoga bitnog elementa upravnog ugovora. Premda Agencija ima obilježja javnopravnog tijela, ugovor o zaku-pu zakupnik ne sklapa s Agencijom, nego s RH, a ravna-telj Agencije sklapajući ga djeluje u ime RH. Prema tome, treba zaključiti kako ugovor o zakupu državnog zemljišta, usprkos znatnim sličnostima, nije upravni ugovor, što zna-či da se na njega ne primjenjuju odredbe ZUP-a.

Druga je bitna posljedica takva shvaćanja nemoguć-nost pobijanja i preispitivanja Odluke o dodjeli za-kupa u posebnom postupku pred Agencijom. Umjesto toga Agencija sudionike javnog poziva kojima zemljište nije dodijeljeno u zakup, a koji smatraju da su ošteće-ni, upućuje na pobijanje ugovora o zakupu pred sudom. Nije jasno koji bi sud trebao biti nadležan za takvu vrstu sporova, ali s obzirom na to da nije riječ niti o upravnom ugovoru niti postoji upravni akt, čini se da takvi sporovi ne ulaze u nadležnost upravnih sudova.39 Preostaje mo-gućnost obraćanja općinskim ili trgovačkim sudovima,40 pri čemu se mogućnost pravne zaštite čini sužena na utvrđivanje ništetnosti ili pobijanje ugovora o zakupu na temelju općih pravila o nevaljanosti ugovora.

Svrha primjene odredbe ZPZ-a prema kojoj odluka o zakupu nema obilježja upravnog akta nije sporna. Da-pače, ona je vrlo bitna jer predstavlja sredstvo kojim se institut zakupa državnoga poljoprivrednog zemljišta zadržava u području privatnog prava na način da nasta-nak zakupnog odnosa nije rezultat upravnog postupka, niti je ugovor o zakupu upravni ugovor, te se ne može preispitivati ili osporavati u okviru upravnog postup-ka ili upravnog spora. Umjesto toga, navedena odredba omogućava da se odluka o dodjeli zakupa shvati kao akt poslovanja koji proistječe iz vlasničkih ovlasti na stva-ri.41 Time je osigurano neometano i učinkovito odvijanje postupaka dodjele državnog zemljišta u zakup, a novi zakupnici dobivaju stabilan položaj, bez rizika naknad-nog preispitivanja. S druge strane, valja priznati kako je mogućnost kontrole odluka Agencije za poljoprivredno zemljište znatno sužena pa je stoga potrebno osigurati da svi postupci dodjele državnoga poljoprivrednog ze-mljišta budu jasni, transparentni i provedeni u skladu s relevantnim zakonskim odredbama.

Odredba ZPZ-a prema kojoj odluka kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima na državnom poljoprivrednom zemljištu nije upravni akt sadržava pravno opravdanje. Treba istaknuti kako njezin izričaj nije primjeren. Premda sporna odredba do izražaja do-

39 V. čl. 3. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10., 143/12. i 152/14.)

40 V. čl. 34. t. 7. i čl. 34.b t. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13. i 89/14).

41 Shvaćanje o postojanju akata poslovanja kao podvrste neupravnih aka-ta prisutno je i u domaćoj sudskoj praksi. V. odluku Upravnog suda RH br. Us-5298/2004, od 26. kolovoza 2004., prema kojoj je odluka o zakupu poslovnog prostora akt poslovanja.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

lazi upravo u pogledu Odluke o dodjeli zakupa, takva je njezina primjena upitna sa stajališta gramatičkog i je-zičnog tumačenja. Pitanje je može li se Odluka o dodjeli zakupa podvesti pod zakonski pojam odluke kojom se odlučuje o vlasničkim i drugim stvarnim pravima. Odlu-kom o dodjeli zakupa ne odlučuje se o pravu vlasništva, niti o nekom stvarnom pravu, već se njome realizira vla-snička ovlast RH da u pogledu svojega zemljišta sklopi ugovor o zakupu s odabranim ponuditeljem. Stoga bi de lege ferenda trebalo razmisliti o prikladnijem izričaju.

3. PRAVA I OBVEZE ZAKUPNIKANa zakupnika državnoga poljoprivrednog zemlji-

šta primjenjuju se i one odredbe ZPZ-a kojima su propisane opće obveze svih posjednika poljoprivred-nog zemljišta. Tako je zakupnik obvezan održavati ze-mljište pogodnim za poljoprivrednu proizvodnju i obra-đivati ga primjenom potrebnih agrotehničkih mjera, ne umanjujući njegovu vrijednost,42 na što se nadovezuje i obveza čuvanja zemljišta od različitih vrsta oštećenja.43 Posebna je obveza zakupnika pratiti stanje državnog ze-mljišta kojim se koristi. U okviru praćenja stanja Agen-cija osigurava analizu tla tijekom prve godine od uvođe-nja u posjed, zatim periodično svakih pet godina, te u zadnjoj godini prije isteka ugovora o zakupu. ZPZ-om je izrijekom propisano da troškove analize tla snosi zaku-pnik, odnosno svaki drugi korisnik zemljišta.44

Temeljna je obveza zakupnika iz ugovora o zaku-pu plaćati zakupninu. Ona se plaća u godišnjoj svoti koju je zakupnik ponudio u postupku po javnom pozivu. U prvoj godini zakupa svota se smanjuje i razmjerna je razdoblju koje je preostalo do isteka kalendarske godine, a dospijeva na plaćanje po isteku 15 dana od uvođenja u posjed. Svaku je sljedeću zakupninu zakupnik dužan platiti do lipnja tekuće godine. Na dospjelu se neplaćenu svotu obračunava zakonska zatezna kamata.45 Sredstva koja se ostvare naplatom zakupnine dijele se između dr-žavnog proračuna (25 %) te proračuna jedinica područne (regionalne) (10 %) i lokalne samouprave (65 %) na či-jem području određeno zemljište leži. Treba napomenuti da je dio sredstava koji pripada jedinicama lokalne i po-dručne (regionalne) samouprave namjenskog karaktera pa se smije koristiti samo u svrhe predviđene ZPZ-om, o čemu su jedinice lokalne i područne (regionalne) samou-prave dužne podnositi godišnje izvješće Ministarstvu.46 Zakonom je predviđeno i da će se u ugovoru o zakupu ugovoriti očuvanje vrijednosti zakupnine kroz reva-lorizaciju, što resorni ministar treba urediti posebnim pravilnikom, uz suglasnost ministra nadležnog za finan-cije.47 Time je zakonodavac uzeo u obzir dugoročnost za-kupnog odnosa te vjerojatni utjecaj inflacije zbog kojega bi se u pedesetogodišnjem razdoblju realna vrijednost zakupnine mogla znatno smanjiti.

42 Čl. 4. st. 1. i 4. ZPZ-a.43 Čl. 5. ZPZ-a.44 Čl. 7. ZPZ-a.45 Čl. 34. ZPZ-a.46 Čl. 44. ZPZ-a.47 Čl. 45. st. 1. i 2. ZPZ-a.

U slučaju da je predmet zakupa minirano zemljište, zakupnik je dužan o svojemu trošku provesti razmi-niranje u roku od dvije godine od dana sklapanja ugovo-ra.48 Tek po dovršetku razminiranja počinje teći rok od 30 dana u kojem je Povjerenstvo dužno uvesti zakupnika u posjed.49 Izrijekom je propisano kako se svota zakupnine smanjuje razmjerno troškovima razminiranja,50 što vje-rojatno treba shvatiti kao smanjenje zakupnine za točno onu svotu koja odgovara troškovima razminiranja. Zako-nodavac je slično rješenje predvidio i za slučaj zakupa zemljišta koje nije u funkciji poljoprivredne proizvodnje ili je obraslo višegodišnjim raslinjem. I ovdje postoji ob-veza zakupnika da o vlastitom trošku iskrči zemljište, s tim da mu dvogodišnji rok počinje teći od dana uvođenja u posjed. Jednako tako, zakupnina se smanjuje za svotu troškova krčenja pa se na taj način zakupnik može u pot-punosti osloboditi plaćanja zakupnine, ali nema pravo na povrat razlike za slučaj da troškovi krčenja premaše ukupnu svotu zakupnine.51 Treba imati na umu pravilo prema kojemu zakupnik nema pravo na drvnu masu koja preostane nakon krčenja, već njome raspolažu Hrvatske šume, u skladu s posebnim propisima.52

Odredbama ZPZ-a predviđene su i različite dodat-ne obveze zakupnika. Između ostaloga, obvezan je ko-ristiti se zakupljenim zemljištem kao dobar gospodar, obrađivati ga u skladu s odredbama ugovora, poštovati pravila o zaštiti prirode te ostvarivati ciljeve koje je na-veo u Gospodarskom programu.53 Posebno je regulirana dužnost čuvanja trajnih nasada, objekata i uređaja koji su se na dan sklapanja ugovora nalazili na zakupljenom zemljištu. U slučaju da im se zakupnikovom krivnjom smanji vrijednost, zakupodavac ima pravo na naknadu u visini smanjene vrijednosti, dok mu u slučaju njihova uklanjanja pripada naknada u visini vrijednosti tih na-sada, objekata i uređaja u vrijeme uklanjanja.54

Zakupniku je izrijekom zabranjeno dati državno zemljište u podzakup. Jednako tako, nije mu dopušteno prenijeti prava i obveze iz ugovora o zakupu na drugu oso-bu.55 Tim se odredbama nastojalo spriječiti špekulacije i osigurati da će ugovore o zakupu sklapati samo one osobe koje se ozbiljno namjeravaju baviti poljoprivrednom proi-zvodnjom. U tom smislu pravne poslove koji su sklopljeni protivno navedenim zabranama treba smatrati ništetnima.

No, zakonodavac je ipak uzeo u obzir dugoročnost zakupa pa je u pogledu prijenosa prava i obveza zaku-pnika na drugu osobu propisao veći broj iznimaka.56 Tako je prijenos dopušten za slučaj promjene nositelja obi-teljskoga poljoprivrednog gospodarstva (dalje: OPG) zbog umirovljenja, trajne nesposobnosti za rad ili nemogućnosti obavljanja poljoprivredne djelatnosti na novog nositelja, a u slučaju njegove smrti na nasljednika koji je postao nositelj.

48 Čl. 43. st. 2. ZPZ-a.49 Čl. 43. st. 4. ZPZ-a.50 Čl. 43. st. 1. ZPZ-a.51 Čl. 43. st. 5. ZPZ-a.52 Čl. 43. st. 7. ZPZ-a.53 Proizlazi iz odredbe čl. 38. st. 4. ZPZ-a.54 Čl 39. ZPZ-a.55 Čl. 35. st. 1. i 2. ZPZ-a.56 V. čl. 35. st. 3-11. ZPZ-a.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

Osim toga, prijenos s prijašnjeg na novog nositelja OPG-a dopušten je u svakom slučaju ako je novi nositelj prije toga bio član istog OPG-a i ako je mlađi od 40 godina. Prijenos s prijašnjeg nositelja OPG-a dopušten je i ako je novi nositelj njegov srodnik u prvom ili drugom nasljednom redu i ujed-no je daroprimatelj svih njegovih gospodarskih objekata i poljoprivrednog zemljišta. Obrtnik može prenijeti prava iz zakupa na nasljednika u skladu s posebnim propisom o obrtu te na pravnu osobu čiji je osnivač ako je na nju pre-nesena gospodarska cjelina obrta. Zakupnik pravna osoba može prenijeti svoja prava i obveze iz zakupa na drugu pravnu osobu čiji je osnivač, ako je ispunio ugovorne obve-ze i ako pristane solidarno jamčiti za buduće ugovorne ob-veze. Prijenos je pod određenim zakonskim uvjetima mo-guć i u slučajevima stečaja i statusnih promjena zakupnika koji je pravna osoba. Navedene odredbe pokazuju da je za-konodavac nastojao ograničiti prijenos zakupnikovih prava i obveza na one situacije kada je takav prijenos nužan jer izvorni zakupnik više nije u stanju obrađivati zemljište ili jer je promijenio pravni oblik koji se koristi u poslovanju. Zakonodavac je time težio spriječiti svaku vrstu prijenosa kojim bi izvorni zakupnik mogao ostvariti imovinsku ko-rist, čemu je svrha spriječiti pojavu špekulacija. Ograniče-nja zakupnika u raspolaganju pravima iz zakupnog odnosa imaju i lošu stranu, koja se ponajprije ogleda u činjenici da ne može založiti svoje pravo, što bi mu zasigurno olakšalo pristup svježem kapitalu.

Osnovno je pravo zakupnika biti u posjedu zaku-pljenog zemljišta i njime se koristiti u skladu s ugovo-rom. Tome odgovara obveza države kao zakupodavca da osigura uvođenje zakupnika u posjed. Zakupnika u posjed zemljišta uvodi Povjerenstvo, u roku od 30 dana od skla-panja ugovora, odnosno po skidanju usjeva dotadašnjeg posjednika. Zakupnina za prvu godinu zakupa smanjuje se do svote koja je razmjerna vremenu od uvođenja u po-sjed do isteka tekuće kalendarske godine. U ZPZ-u nema odredaba za slučaj da Povjerenstvo propusti uvesti zakupnika u posjed u propisanom roku. Ipak, čini se razumnim pretpostaviti kako kroz čitavo vrijeme zakaš-njenja u ispunjenju obveze uvođenja u posjed, zakupnik nije dužan platiti zakupninu. Ako tako protekne čitava kalendarska godina u kojoj je ugovor sklopljen, zakupnik se u potpunosti oslobađa obveze za tu godinu. Isto vrijedi i u slučaju potpunog proteka sljedećih kalendarskih go-dina. Za godinu u kojoj zakupnik konačno stekne posjed, vrijedi pravilo o razmjernom smanjenju zakupnine. Zaku-pniku bi trebalo priznati i pravo na naknadu štete koju je pretrpio uslijed zakašnjenja zakupodavca. Međutim, bez obzira na dan stjecanja posjeda, vrijeme trajanja zakupa računa se od dana sklapanja ugovora.

Već je rečeno kako se čini opravdanim zaključiti da sadržaj Gospodarskog programa zakupnika obvezu-je obje strane zakupnog odnosa. To proizlazi iz odred-be ZPZ-a prema kojoj je Gospodarski program sastavni dio ugovora o zakupu.57 Zbog toga država kao zakupoda-vac mora trpjeti zahvate zakupnika na zemljištu koji su predviđeni u Gospodarskom programu.

57 Čl. 38. st. 4. ZPZ-a.

4. PRESTANAK ZAKUPNOG ODNOSAOdredbama ZPZ-a predviđeno je da zakupni odnos

može prestati protekom vremena na koji je sklopljen, sporazumnim odustankom i raskidom ugovora. Čini se kako je i u slučaju sporazumnog odustanka riječ o raskidu ugovora te da je drukčija formulacija izabrana samo kako bi se izvršilo razlikovanje prema slučajevima jednostranog raskida ugovora o zakupu. U tom je smislu propisano samo da je sporazumni odustanak moguć u svako vrijeme. Kako je riječ o sporazumu, može se pret-postaviti da se o odustanku moraju sporazumjeti zaku-pnik i ravnatelj Agencije u ime RH. Nejasno je kojim se kriterijima treba voditi ravnatelj Agencije kada odlučuje hoće li pristati na sporazumni odustanak i je li obvezan pristati na svaki takav prijedlog zakupnika.

Jednostrani raskid ugovora moguć je zbog cijelog niza razloga predviđenih ZPZ-om. Tako se, između ostaloga, navode: promjena namjene zemljišta, neplaća-nje zakupnine do rujna tekuće godine, korištenje zemlji-štem suprotno načelu dobroga gospodara, davanje ze-mljišta u podzakup, izvršavanje investicijskih radova na zemljištu bez odobrenja zakupodavca, propust raskrči-vanja obraslog zemljišta u roku od dvije godine od dana uvođenja u posjed te neostvarivanje ciljeva Gospodar-skog programa tijekom dvije uzastopne godine od dana sklapanja ugovora, osim u slučaju više sile.58 U svim je navedenim slučajevima na jednostrani raskid ovlašten zakupodavac zbog propusta zakupnika. Do raskida ugo-vora u navedenim slučajevima ne dolazi po sili zakona (ex lege), već je potrebna izjava o raskidu. To proizlazi iz zakonske odredbe prema kojoj se ugovor smatra raski-nutim danom dostave obavijesti o raskidu zakupniku.59 ZPZ ne sadržava posebne odredbe o slučajevima u koji-ma je zakupnik ovlašten na jednostrani raskid ugovo-ra. Ipak, na temelju odredbe prema kojoj se na raskid ugovora koji nije uređen odredbama ZPZ-a primjenjuju opći propisi,60 valja zaključiti kako zakupniku stoje na raspolaganju opća pravila obveznog prava.

Nakon prestanka zakupnog odnosa, zakupnik ima pravo u roku od 6 mjeseci odnijeti one dijelove objekata i uređaja koje je sam podigao, dok za traj-ne nasade, objekte i uređaje koje nije moguće odnijeti, a uvećali su vrijednost zemljišta, može tražiti naknadu neamortizirane vrijednosti. Međutim, pravo na naknadu ima samo ako je trajne nasade, objekte i uređaje podi-gao uz suglasnost zakupodavca, a u suprotnom ih mora ukloniti o vlastitom trošku.61

5. POSEBNO O SUVLASNIŠTVUZPZ-om gotovo pa i nije uređena problematika suvla-

sništva RH i drugih osoba na poljoprivrednom zemljištu. Jedino se propisuje da će se takva suvlasnička zajedni-ca razvrgnuti geometrijskom diobom nekretnine, kada je to moguće. O razvrgnuću odlučuje Agencija, a ugovor o

58 Punu listu razloga za jednostrani raskid ugovora o zakupu. v. u čl. 38. st. 4. ZPZ-a.59 Čl. 38. st. 7. ZPZ-a.60 Čl. 42. ZPZ-a.61 Čl. 41. ZPZ-a.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

razvrgnuću u ime RH ovlašten je sklopiti ravnatelj Agen-cije.62 Budući da ta odredba predviđa isključivo geometrij-sku diobu, nije potpuno jasno zašto odluci o razvrgnuću mora prethoditi procjena tržišne vrijednosti nekretnine posredstvom ovlaštenoga sudskog vještaka. Osim opisane geometrijske diobe, ZPZ-om je predviđeno da suvlasništvo može prestati i prodajom suvlasničkog udjela RH izravnom pogodbom. Takva je prodaja dopuštena samo ako kupac na istoj nekretnini ima suvlasnički udio veći od udjela RH.63

Posebno je problematično što ZPZ-om nisu pred-viđeni slučajevi davanja u zakup zemljišta na kojem je RH jedan od suvlasnika. U brojnim slučajevima neće doći do prodaje državnog suvlasničkog udjela ne-posrednom pogodbom jer za to nisu ispunjene pretpo-stavke ili jer drugi suvlasnik nema interes ili sredstava za takav posao. Alternativa u vidu geometrijske diobe zapravo je nepoželjna jer vodi usitnjavanju zemljišta i u suprotnosti je s nastojanjima njegova okrupnjivanja.64 Stoga se čini da bi bilo primjereno osmisliti model kojim bi se i zemljište u suvlasništvu moglo dati u zakup, a zakupnina bi se potom dijelila razmjerno suvlasničkim udjelima. Postoje naznake kako se to u praksi i čini, na način da drugi suvlasnici daju suglasnost Agenciji za provedbu postupka davanja u zakup, te za sklapanje ugovora o zakupu. Navedeni model nije najprikladniji za slučajeve kod kojih drugi suvlasnik ima namjeru obra-đivati takvo zemljište. Nakon što Agenciji da suglasnost za provođenje standardnog postupka dodjele u zakup, i sam mora sudjelovati u javnom pozivu i natjecati se s drugim ponuditeljima. U takvim slučajevima jedinu prednost može ostvariti prilikom bodovanja ponuda, ako je već u mirnom posjedu zemljišta.

6. PROMJENE U VEZI S PRAVOM SLUŽNOSTI NA ŠUMSKOM ZEMLJIŠTU

Godine 2008. Vlada RH donijela je Uredbu o postup-ku i mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom zemljištu u vlasništvu Republike Hrvat-ske radi podizanja višegodišnjih nasada.65 Njome je, u skladu s posebnom odredbom Zakona o šumama,66 bilo omogućeno osnivati služnost u korist pravne ili fizičke osobe na neobraslom šumskom zemljištu i zemljištu obraslom početnim ili degradacijskim razvojnim stadiji-ma šumskih sastojina. Takva se služnost mogla osnovati samo na državnom zemljištu, isključivo radi podizanja trajnih nasada, na rok do 50 godina. Opisano je pravo služnosti ponajprije trebalo služiti kao pravno sredstvo kultivacije onih predjela koji u smislu šumskog gospo-darenja nisu predstavljali osobitu vrijednost.

Izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 2014.67 došlo je do značajnih promjena upravo u po-

62 Čl. 59.a ZPZ-a.63 Čl. 50. st. 1. ZPZ-a.64 Nedavno je donesen novi Zakon o komasaciji poljoprivrednog zemljišta

(Nar. nov., br. 51/15.) 65 Uredba o postupku i mjerilima za osnivanje služnosti u šumi ili na šumskom

zemljištu u vlasništvu Republike Hrvatske radi podizanja višegodišnjih nasada (Nar. nov., br. 121/08.)

66 V. čl. 57. u početnoj verziji Zakona o šumama (Nar. nov., br. 140/05.) 67 Nar. nov., br. 94/14.

gledu opisanog prava služnosti na šumskom zemljištu. Zakonodavac je napustio dotadašnji pristup i otklonio mogućnost daljnjeg osnivanja prava služnosti radi podi-zanja trajnih nasada.68 Umjesto toga propisao je da će se šumska zemljišta koja su prijašnjim odlukama Vlade RH određena pogodnima za osnivanje prava služnosti radi podizanja trajnih nasada izdvojiti iz šumskogospodar-skog područja te da ista prelaze u nadležnost Agencije za poljoprivredno zemljište. Tim zemljištima otada ras-polaže prema odredbama ZPZ-a.69

To znači da na državnom šumskom zemljištu više nije moguće osnovati pravo služnosti radi podizanja trajnih nasada, ali ga je moguće zakupiti prema pra-vilima o zakupu državnog poljoprivrednog zemljišta. Istodobno, zakonodavac je osobama koje su priije stekle pravo služnosti izrijekom zajamčio da će se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava na šumi i šumskom zemljištu u vlasništvu RH do stupanja na snagu izmjena i dopuna zakona prosuđivati prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.70

7. ZAKLJUČAKPoljoprivrednim se zemljištem u vlasništvu RH raspo-

laže prema odredbama ZPZ-a. Najznačajniji oblik raspo-laganja takvim zemljištem je dugoročni zakup na 50 godina. Zakupni odnos nastaje sklapanjem ugovora o za-kupu između zakupnika i RH, u čije ime djeluje ravnatelj Agencije za poljoprivredno zemljište. Sklapanju ugovora prethodi postupak dodjele zakupa koji provodi Agencija. Taj se postupak okončava donošenjem Odluke o dodjeli zakupa koja je temelj za sklapanje ugovora, a u vezi koje se u praksi zauzelo shvaćanje kako nije riječ o upravnom aktu. Time se sužava mogućnost kontrole i preispitivanja postupka dodjele zakupa, te se čini jasno razlikovanje ugovora o zakupu od instituta upravnog ugovora.

Odredbama ZPZ-a propisane su obveze zakupni-ka. Posebno su uređena pitanja plaćanja zakupnine, razminiranja, krčenja obraslog zemljišta i čuvanja traj-nih nasada, objekata i uređaja na zemljištu. Zakupniku je zabranjeno dati zemljište u podzakup, a u znatno je ograničen i u prijenosu prava te obveza iz zakupnog od-nosa na drugu osobu. Glavno je pravo zakupnika kori-stiti zemljište, prilikom čega mora postupati kao dobar gospodar i u skladu s odredbama zakona i ugovora o za-kupu. Bitno je istaknuti da je Gospodarski program sa-stavni dio ugovora, što znači da navodi koji su u njemu sadržani obvezuju stranke.

Do prestanka zakupnog odnosa dolazi protekom vremena, sporazumnim odustankom i raskidom ugovora. Odredbama ZPZ-a propisani su zakonski razlo-zi radi kojih zakupodavac može raskinuti ugovor, s time da do raskida ne dolazi po sili zakona, već je potrebno da obavijest o raskidu prispije zakupniku. S druge strane, u ZPZ-u nisu navedeni razlozi zbog kojih bi zakupnik

68 V. čl. 27. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 2014.69 Čl. 46. st. 1-2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 2014.70 Čl. 46. st. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o šumama iz 2014.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

mogao raskinuti ugovor pa se na njega primjenjuju opća pravila obveznog prava.

U pogledu suvlasništva RH i drugih osoba na po-ljoprivrednom zemljištu ZPZ sadržava samo odredbe o geometrijskoj diobi i prodaji suvlasničkog udjela RH izravnom pogodbom. Pritom se osjeća nedostatak odredaba o davanju u zakup zemljišta u suvlasništvu.

Zakonskim izmjenama iz 2014. godine otklonje-na je mogućnost osnivanja prava služnosti na dr-žavnom šumskom zemljištu radi podizanja trajnih nasada. Umjesto toga, takvo je zemljište izdvojeno iz šumskogospodarskog područja, stavljeno u nadležnost Agencije i podvrgnuto režimu raspolaganja državnim poljoprivrednim zemljištem.

Ugovorna kazna unutar ugovora o građenju uglavnom se pojavljuje u gotovo istom obli-ku glede svog sadržaja u svim ugovorima, stoga ćemo u ovom članku obraditi ugovor-

nu kaznu kao dio ugovora o građenju. Uloga ugovorne kazne postala je iznimno bitnom, osobito ako je riječ o ugovorima o izvođenju radova velikih novčanih vrijednosti i značajnih investicija. Uz osvrt na osnovne karakteristike ugovora o građenju, autorica će u članku prikazati primjer ugovora o izvođenju instalaterskih radova, izračun svote ugovorne kazne na konkretnom primjeru te funkciju i ulogu ugovorne kazne u građevinarstvu.

UDK 347.44

Ugovorna kazna kod ugovora o građenjuVlatka KOVAČ, dipl. iur.

1. UVODInstitut ugovorne kazne kod ugovora o građenju kao

institut obveznog prava reguliran je Zakonom o obve-znim odnosima odredbama čl. 350. - 356. (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15., dalje: ZOO).

Materija ugovora o građenju je vrlo složena i kom-pleksna, stoga je ista uređena odredbama čl. 620. do 636. ZOO-a, kao i općim zakonskim rješenjima, ugo-vornim uvjetima i Posebnim uzancama u građevi-narstvu (Službeni list SFRJ br. 18/77., dalje: uzance) kao oblik normiranja odnosa među strankama izvan zakona, a koje uzance se gotovo uvijek, bez iznimke, primjenjuju.

2. OPĆENITO O UGOVORU O GRAĐENJUUgovor o građenju kao temelj pravnog posla je ugovor

koji se sklapa između izvođača radova i investitora (naručitelja radova). Dvostrano-obvezno pravni posao, formalan (mora biti sklopljen u pisanom obliku, u pro-tivnom ne proizvodi nikakav pravni učinak), naplatan, u stvari ugovor o djelu koji se zbog svog značenja razvio u samostalan ugovor te na koji se supsidijarno primje-njuju odredbe ZOO-a koje uređuju ugovor o djelu.

Ugovor o građenju je ugovor kojim se izvođač ob-vezuje da će u ugovorenom roku i prema određenom projektu sagraditi određenu građevinu na određenom zemljištu ili na takvom zemljištu, odnosno na već postojećem objektu obaviti kakve druge građevinske radove, a naručitelj (investitor) se obvezuje za obav-ljanje tih radova isplatiti određenu cijenu.

Opće odredbe o ugovoru o građenju, ugovoru o gra-đenju s odredbom “ključ u ruke”, odgovornost za nedo-statke te odgovornost za bitne nedostatke za građevinu regulirane su čl. od 620. do 636. ZOO-a.

Bitni sastojci ugovora građenju jesu predmet i cije-na1, što je razvidno iz same zakonske definicije ugovora o građenju. Iako se u istoj spominje rok (ugovoreni rok), on nije bitni sastojak ugovora, međutim, može to po-stati jedino i isključivo voljom ugovornih stranaka.

Uzanca br. 22 utvrđuje cijenu radova na način koji je utvrđen uvjetima naručitelja uz podnošenje ponude i ugovaranje tih radova. Cijena se određuje za jedinicu mjere radova koji su predmet ugovora (jedinična cijena) te u ukupnoj svoti za vrijednost cijelog objekta, ili dijela objekta ili određenih radova (navedena uzanca u skladu je s odredbom čl.625. ZOO-a).

Sastavnim dijelovima ugovor o građenju smatraju se: ponuda izvođača projekti opći i posebni uvjeti ugovora operativni i terminski plan izvođenja radova.Prije samog početak izvođenja radova izvođač je

dužan obaviti kontrolu i ispravnost projekata od naručitelja. Ako pritom uoči neke nedostatke, obve-zan je odmah izvijestiti o istome naručitelja te mu dati primjereni rok za otklanjanje nedostataka. U suprot-nom, ako to ne učini, te zbog toga dođe do zastoja u radovima ili neke druge štete, izvođač nema pravo po-staviti zahtjev za naknadom štete. Ako pritom nastane šteta samom naručitelju, izvođač mu je obvezan nado-knaditi nastalu štetu.

Smatra se da je zahtjev naručitelju postavljen pravo-dobno ako mu je ostavljeno dovoljno vremena da postupi na temelju tako postavljenog zahtjeva, a da pri tome ne nastane zastoj u radovima.

Što se tiče nedostataka u glavnom projektu koji mogu ugroziti sigurnost građevine, život ili zdravlje

1 Cijena radova može se odrediti po jedinici mjere ugovorenih radova (jedinična cijena) ili u ukupnoj svoti za cijelu građevinu (ukupno ugovorena cijena) u skladu s odredbom čl. 625. ZOO-a.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

ljudi, susjedne građevine i sl. Izvođač koji ih uoči obve-zan je obustaviti radove i poduzeti mjere za otklanjanje nedostataka.

Ako dođe do izmjene projekta s ciljem otklanjanja nedostataka, troškove i naknadu štete snosi naručitelj, dok za one projekte koje je izradio izvođač, troškove i nastalu štetu snosi izvođač.

U nastavku prikazujemo shemu sudionika u gradnji:

Primjer: Ugovor o građenju

Na temelju odredaba čl. 620. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.),AGRO d.o.o., Zagreb, Ilica 72, OIB: 22331144556, kojeg zastupa direktor Mirko Mirkić (u daljnjem tekstu: Naručitelj radova)iMIK d.o.o., Zagreb, Donji put 7, OIB: 12345678912, kojeg zastupa predsjednik uprave Ivo Ivić (u daljnjem tekstu: Izvođač radova)zaključili su 10. ožujka 2014. sljedeći

UGOVOR O IZVOĐENJU INSTALATERSKIH RADOVA

PREDMET UGOVORAČlanak 1.

Naručitelj naručuje, a Izvođač se obvezuje izvesti instalaterske radove na građevinskom objektu u sklopu hotelskog kompleksa u Velikoj Gorici.Izvođač se obvezuje da će izvesti instalaterske radove prema važećoj projektno-tehničkoj dokumentaciji.Projektno-tehnička dokumentacija sastavni je dio ovog Ugovora.

Članak 2.Izvođač se obvezuje da će sve ugovorene radove izvesti u skladu s ovim ugovorom, projektno tehničkom dokumentacijom, propisima i pravilima tehničke struke, poštujući važeće propise i zakone Republike Hrvatske. Uvažavat će pravila struke i po završetku radova predati objekt Naručitelju. Izvođač će pri izvedbi ugovornih radova rabiti materijal i opremu u skladu s tehničkom dokumentacijom.

Članak 3.Ugovorne su strane suglasne da će Izvođač osigurati materijal i opremu za izvedbu ugovornih radova. Njihova je vrijednost obuhvaćena cijenom radova prema ovom Ugovoru.

Članak 4.Glede uporabe i predaje projektno-tehničke dokumentacije, poštuju se odredbe posebnih uzanci o građenju.

NAKNADNI I NEPREDVIĐENI RADOVIČlanak 5.

Ugovorne su strane suglasne da će Izvođač izvesti i naknadne i nepredviđene radove na objektu iz čl. 1. ovog Ugovora. Za naknadne i nepredviđene radove ugovorne će strane sklopiti dodatak ovom Ugovoru, kojim će urediti međusobna prava i obveze.

Članak 6.Ugovorne su strane suglasne da Izvođač može prepustiti trećoj osobi (podizvođač), koju sam izabere, izvođenje pojedinih radova iz ovog Ugovora, uz prethodnu pisanu suglasnost Naručitelja radova.Prepuštanje radova trećoj osobi ni na koji način ne utječe na međusobna prava i obveze koje imaju ugovorne strane iz ovog Ugovora. Izvođač preuzima potpunu odgovornost za izvođenje svih radova, kako onih koje samostalno izvodi kao Izvođač, tako i radova koje je ustupio trećim osobama – podizvođačima.

VRIJEDNOST RADOVAČlanak 7.

Ukupna vrijednost ugovorenih radova iznosi:2.500.000,00 kn

(slovima: dvamilijunaipetstotisućakuna)U navedenu su cijenu uključeni svi troškovi rada, radne snage, materijala, strojeva, režijski troškovi, pristojbe, porezi, osiguranja i pripremni radovi.

Shema 1.

SUDIONICI U GRADNJI

INVESTITOR PROJEKTANT IZVOĐAČ NADZORNI INŽENJER REVIDENT

2.1. IZVOĐAČ RADOVAIzvođač radova je osoba koja gradi ili izvodi po-

jedine radove na građevini, a to može biti osoba koja ispunjava uvjete za obavljanje djelatnosti građenja pre-ma posebnom zakonu i osoba koja je na temelju ugovora preuzela obvezu da će izvesti ugovorene radove.

Glavne obveze izvođača su: izgradnja građevine omogućavanje nadzora nad radovima odgovornost za nedostatke (vidljivi i skriveni ne-

dostatci) odgovornost za bitne zahtjeve za građevinu.Posebni slučajevi odgovornosti izvođača: nedostatci zbog pogreške u projektu nedostatci materijala i ugrađene opreme nedostatci prouzročeni uputama naručitelja.

2.2. NARUČITELJ RADOVAInvestitor (naručitelj radova) je pravna ili fizička

osoba u čije ime se gradi građevina, koja je naručila izvođenje radova.

Naručitelj, kao i svi njegovi pravni sljednici, koji je uredno i pravodobno izvijestio izvođača da izvedeni radovi imaju nedostatak, ima pravo: zahtijevati uklanjanje nedostataka, ili sam ukloniti nedostatak na račun izvođača, ili sniziti cijenu, ili raskinuti ugovor te ima pravo i na naknadu štete.Svakako valja naglasiti da naručitelju pravo na na-

knadu štete pripada kumulativno, uz bilo koje od gore navedenih prava.

Naručitelj također ima pravo na ugovornu kaznu.U nastavku dajemo ogledni primjer ugovora o građenju.

DOKUP TELEFONSKIH MINUTA ZA STRUČNE SAVJETE: tel. 01/46 99 760; mob. 099/4699-760

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

Članak 8.Ugovorne su strane suglasne da će se cijena mijenjati zbog sljedećih izvanrednih događaja: - zbog pojave neočekivane vode- zbog nedostatka projektno-tehničke dokumentacije od

strane Naručitelja- zbog drugih izvanrednih i neočekivanih događaja i

okolnosti koji se nisu mogli predvidjeti, spriječiti ili izbjeći.

Za radove koji se smatraju viškom, manjkom, odnosno kao nepredviđeni radovi, primjenjuju se posebne uzance o građenju, a potrebna je i suglasnost ugovornih strana.

ROK IZVOĐENJA RADOVAČlanak 9.

Početak izvođenja radova je po potpisu ovog Ugovora, a završetak najkasnije do 20. svibnja 2015. Ugovoreni rok može se produljiti u slučaju više sile ili okolnosti na koje izvođač nema utjecaja. Dan uvođenja u posao upisuje se u građevinski dnevnik.

PRODULJENJE ROKOVAČlanak 10.

Ugovorne su strane suglasne da Izvođač ima pravo na produljenje ugovorenih rokova iz čl. 9. ovog Ugovora ako bez svoje krivnje bude spriječen izvoditi radove uslijed:- izvanrednih vanjskih događaja- povećanja opsega posla za više od 10 % u odnosu na

ugovoreni opseg posla- izmjena u projektno-tehničkoj dokumentaciji koju

zahtijeva Naručitelj- bitnih promjena uvjeta izvođenja radova- obustave radova na gradilištu od strane Izvođača ili

nadležnih organa iz razloga za koje nije odgovoran izvođač.

NADZOR I OBVEZEČlanak 11.

S ciljem uspješnog okončanja poslova, Naručitelj će provoditi nadzor, a Izvođač mu je obvezan omogućiti stalni nadzor nad radovima i kontrolu količine i kvalitete uporabljenog materijala te mu predočiti pisane rezultate kontrole kvalitete ugrađenih materijala i izvedenih radova.Naručitelj se obvezuje Izvođaču osigurati nesmetani pristup objektu, pravovaljane dozvole i potvrde koje su izdala ovlaštena tijela te ispravnu i potpunu projektnu dokumentaciju.Naručitelj će imenovati glavnoga nadzornog inženjera u roku od 8 dana od dana zaključivanja ovog Ugovora te se obvezuje u daljnjem roku od 8 dana o tome pismeno obavijestiti Izvođača, a sve u skladu sa Zakonom o gradnji.Nadzorni inženjer je obvezan:- kontrolirati izvođenje radova u svrhu optimalne i

kvalitetne izvedbe radova- zahtijevati potrebna i uobičajena te druga ispitivanja

glede kontrole kvalitete uporabljenih materijala i kontrole radova

- obaviti kontrolu radova, izvode li se isti prema projektnoj i tehničkoj dokumentaciji, kvalitativno i kvantitativno

- narediti obustavu radova ako utvrdi da se radovi izvode protivno tehničkim uvjetima i odredbama ovog Ugovora

- organizirati primopredaju ugovorenih radova, obavljati poslove okončanog obračuna zajedno s predstavnicima Naručitelja i Izvođača te ovjeravati obračunsku dokumentaciju

- obaviti stručni nadzor nad otklanjanjem nedostataka utvrđenih pregledom i konačnom primopredajom.

UGOVORNA KAZNAČlanak 12.

Ugovorne strane određuju da ako izvođač ne izvede ugovorne radove u roku iz čl. 9. ovog Ugovora, mora platiti naručitelju na ime ugovorne kazne svotu od 1 ‰ od ukupno ugovorene cijene radova za svaki dan zakašnjenja odnosno neosnovane obustave radova, s tim da ukupna svota ugovorne kazne ne smije prelaziti 5 % ukupne cijene radova iz čl. 7. ovog Ugovora.

GARANCIJSKI ROKČlanak 13.

Garancijski rok za ugovorene radove je 2 (dvije) godine.Za ugrađenu opremu i industrijske proizvode vrijede garancijski rokovi koje određuju garancijski listovi proizvođača opreme i industrijskih proizvoda.Izvođač jamči da su izvedeni radovi u skladu s Ugovorom, propisima i pravilima struke te da nemaju nedostataka koji onemogućuju ili smanjuju njihovu vrijednost ili prikladnost za redovitu uporabu.

NAČIN PLAĆANJA I JAMSTVOČlanak 14.

Izvedeni će se radovi plaćati prema privremenim i okončanoj situaciji na temelju izvršenih i konačnih radova, a sve prema jediničnim cijenama iz ugovornog troškovnika, koji je sastavni dio ovog Ugovora.Izvođač će privremene situacije ispostavljati Naručitelju do petog u narednom mjesecu za radove izvedene u proteklom mjesecu. Izvođač se obvezuje Naručitelju dostaviti zadužnicu za dobro izvršenje ugovora na 10 % vrijednosti ugovorene cijene u roku od 8 dana od dana potpisivanja ugovora.

PRIMOPREDAJA RADOVAČlanak 15.

Izvođač se obvezuje da će o završetku radova pisanim putem obavijestiti Naručitelja.Prilikom primopredaje ugovorne će strane sastaviti zapisnik o primopredaji u kojem će se utvrditi jesu li radovi izvedeni u skladu s pravilima struke.

PRESTANAK UGOVORAČlanak 16.

Naručitelj ima pravo raskinuti Ugovor ako:- nadležno tijelo zabrani izvođenje radova- više nije u mogućnosti ispunjavati svoje obveze prema

odredbama ovog Ugovora- Izvođač izvodi radove nekvalitetno i nakon upozorenja

Naručitelja- Izvođač obustavi radove.

Članak 17.Izvođač ima pravo raskinutu Ugovor ako:- nadležno tijelo zabrani izvođenje radova- Naručitelj bezrazložno ne ispunjava svoje obveze,

osobito koje se odnose na isplatu vrijednosti izvršenih radova. U ovom slučaju Naručitelj odgovara Izvođaču i za stvarnu štetu koju je pretrpio te za izgubljeni dobitak.

RJEŠAVANJE SPOROVAČlanak 18.

Ugovorne su strane suglasne da će sve sporove iz ovog Ugovora rješavati sporazumno, a ako to nije moguće, nadležan je stvarno nadležan sud u Zagrebu.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBEČlanak 19.

Dopune i izmjene ovog Ugovora bit će valjane samo ako su sklopljene u pisanom obliku.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

Ugovor je sastavljen u četiri jednaka primjeraka, od kojih svaka strana zadržava po dva primjerka. Ugovorne su strane suglasne da Ugovor stupa na snagu danom obostranog potpisaU Zagrebu 10. ožujka 2014. ZA NARUČITELJA: ZA IZVOĐAČA: Agro d.o.o. Mik d.o.o. Direktor: Predsjedik uprave: ___________________ ___________________ Mirko Mirkić Ivo Ivić

3. UGOVORNA KAZNA KOD UGOVORA O GRAĐENJU

Opće odredbe o ugovornoj kazni sadržane su u čl. 350. - čl. 356. ZOO-a te se primjenjuju u ugovorima o građenju jer odredbe koje uređuju ugovor o građe-nju iste ne sadržavaju.

Odredbom čl. 12. st. 2. ZOO-a propisano je da se u obveznim odnosima među trgovcima primjenjuju i trgo-vački običaji koje trgovci redovito primjenjuju u istim takvim odnosima, ako sudionici u njima nisu izrijekom ili prešutno isključili njihovu primjenu.

Navedeno znači da se na ugovor o građenju, a time i na odredbu o ugovornoj kazni, uvijek primjenjuju uzan-ce kao kodificirani poslovni običaji2, ako nije izrijekom ili prešutno isključena njihova primjena.

Ugovorna kazna jest ugovorom unaprijed određe-na svota novca ili koja druga materijalna korist koju se dužnik obvezuje isplatiti odnosno prepustiti vje-rovniku ako ne ispuni svoju obvezu ili zakasni s nje-zinim ispunjenjem ili je neuredno ispuni.

Svakako treba istaknuti da ako ugovorom nije defini-rano što se smatra neurednim ispunjenjem, vrlo je teško prema pravilima struke ocijeniti što bi to bilo neuredno ispunjenje. Stoga, kao rješenje ovog pitanja gotovo je nužno da ugovorne strane već u samom ugovoru tak-sativno navedu koje će se okolnosti smatrati neured-nim ispunjenjem obveze te na taj način otklone bilo kakve nejasnoće i dvojbe.

Ugovorna kazna mora biti u obliku koji je propisan za glavni ugovor iz kojeg je nastala obveza na koju se odnosi ugovorna kazna, s tim da se može ugovoriti kao posebni ugovor, odnosno odvojeno od glavnog ugovora.

Nadalje, ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze, jer se kod novčanih obveza u slu-čaju neispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju plaćaju zatezne kamate. Zbog navedenoga ugovara se samo za nenovčane činidbe. Kako je u pitanju prisilna, kogen-tna norma, ako se ugovori ugovorna kazna za novčanu činidbu, takva će odredba biti ništetna.

Ugovorna je kazna dospjela novčana obveza te u slu-čaju dužnikova zakašnjenja s isplatom ugovorne ka-zne, isti duguje i zatezne kamate.

2 Vidi: Komentar Zakona o obveznim odnosima – V. Gorenac, L. Belanić, H. Momčinović, A. Perkušić, A. Pešutić, Z. Slakoper, M. Vukalić, B. Vukmir, 2014.g., str. 26-29.

Ako što drugo ne proizlazi iz samog ugovora, sma-tra se da je kazna ugovorena za slučaj zakašnjenja dužnika, a ne i za neispunjenje ili neuredno ispunje-nje obveze.

Glavna karakteristika ugovorne kazne jest akcesor-nost, što znači da dijeli pravnu sudbinu obveze na koju se odnosi osiguranje ugovornom kaznom. Kao sporedni uglavak obveznopravnog ugovora u situaciji ništetnosti glavne obveze, ugovorna će kazna također biti ništetna.

Ako je ugovorna kazna ugovorena za slučaj neispu-njenje obveze, tada vjerovnik može zahtijevati ili ispu-njenje ugovora ili ugovornu kaznu, što znači da vjerov-niku stoji na raspolaganju alternativni zahtjev.

Ako je ugovorna kazna pak ugovorena za slučaj za-kašnjenje ili neurednog ispunjenja obveze, tada vjerov-nik može tražiti i ispunjenje glavne obveze i ugovornu kaznu. U ovom slučaju vjerovniku stoji na raspolaganju kumulativni zahtjev.

Ugovorne strane ugovaraju visinu kazne po svojoj volji, u ukupnoj svoti, u postotku, za svaki dan zakaš-njenja ili na koji drugi način. Dakle, stranke su glede određivanja visine ugovorne kazne bez ograničenja, kako veličinom osnovice tako i veličinom štete, količi-nom neispunjene obveze i sl. Ako su ugovorne strane ugovorile ugovornu kaznu, ali su propustile odrediti njezinu visinu, smatra se da je odredba o ugovornoj ka-zni pravovaljana, a ako se ugovorne strane naknadno ne dogovore oko visine ugovorne kazne, istu određuje sud ovisno o relevantnim okolnostima slučaja, uz pri-mjenu odredbe o visini ugovorne kazne iz uzanci.

Treba istaknuti da je Uzancom br. 52. ograničena vi-sina ugovorne kazne na 1 ‰ dnevno, do ukupno 5 %, i to samo za slučaj kašnjenja. To znači da kriterij donje vri-jednosti ukupne ugovorne kazne nije ograničen i pred-stavlja slobodnu volju stranaka, za razliku od gornje vrijednosti ugovorne kazne koja je ograničena na 5 % ukupne cijene radova.

Prema sudskoj praksi – Ako stranke nisu ugovorile pri-mjenu Posebnih uzanci u građenju ili ako iz okolnosti ne proizlazi da su njihovu primjenu željele (čl. 21. st. 2. ZOO) ugovorna se kazna može smanjiti ako su ispunjene pretpo-stavke iz čl. 274. ZOO, ali njezina visina nije ograničena na 5% vrijednosti izvedenih radova.3

Glavna jefunkcija ugovorne kazne pojačanje obve-znog odnosa, odnosno, možemo reći da je ugovorna kazna u stvari ugovorom unaprijed određena svota naknade štete i njezina se svota ne mora poklapati s prouzročenom štetom.

Strana u čiju korist je ugovorena neće morati doka-zivati postojanje štete jer je svota naknade već unapri-jed određena. Neće morati niti dokazivati krivnju druge strane jer se ona predmnijeva.

Vjerovnik nema pravo na naknadu štete, osim prava na naknadu viška za koji stvarna šteta premašuje svotu ugovorne kazne.

3 Viši privredni sud, Pž-236/86 od 14. listopada 1986.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

Primjer 2. Izračunavanje svote ugovorne kazne

Izvođač radova Mik d.o.o. na temelju skloplje-nog Ugovora o izvođenju instalaterskih radova od 10. ožujka 2014. trebao je naručitelju radova Agro d.o.o. predati gotove radove najkasnije do 20. svib-nja 2015. Izvođač radova Mik d.o.o. predao je goto-ve instalaterske radove 9. lipnja 2015., što znači da je sa završetkom instalaterskih radova kasnio 15 dana. S obzirom na to da je Izvođač pao u zakaš-njenje, na temelju čl. 11. predmetnog Ugovora, ob-vezan je Naručitelju radova platiti ugovornu kaznu koja je 1 ‰ za svaki dan zakašnjenja od ukupno ugovorene cijene radova (2.500.000,00 kn), s tim da ukupna svota ugovorne kazne ne smije prelaziti 5 % ukupne cijene radova.

2.500,000,00 kn x 0,001 = 2.500,00 kn - ugovorna kazna za jedan dan zakašnjenja

2.500,00 kn x 15 dana zakašnjenja= 37.500,00 kn - ugovorna kazna za 15 dana zakašnjenja.

Iz navedenog je primjera razvidno da je izvođač radova Mik d.o.o., zbog zakašnjenja, odnosno prekoračenja roka u izvođenju radova od 15 dana, na ime ugovorne kazne ob-vezan svotu od 37.500,00 kn naručitelju radova Agro d.o.o.

4. PRAVA VJEROVNIKAU odredbi o ugovornoj kazni treba odrediti osno-

vicu za obračun ugovorne kazne. Ista se obračunava do primopredaje objekta odnosno dijela objekta koji je jedna cjelina i kojim se može samostalno koristiti.

Razvidno je da je Zakon uvjetovao naručitelju da naj-kasnije na primopredaji izjavi da zadržava pravo na ugovornu kaznu, iz čega nedvojbeno proizlazi da je rok u kojem vjerovnik može podnijeti svoj zahtjev prekluzi-van. Međutim, Uzancom br. 55. taj se rok produljuje do završetka konačnog obračuna.

Izvođač radova obvezan je platiti ugovornu kaznu ako su ispunjene dvije pretpostavke:

1. da je zakasnio s ispunjenjem obveze2. da je odgovoran za zakašnjenje.Izvođač se oslobađa obveze plaćanja ugovorne ka-

zne ako je do zakašnjenja s ispunjenjem obveze došlo zbog razloga za koji izvođač radova ne odgovara (npr. viša sila) ili ako izvođač dokaže da je do zakašnjenja došlo zbog okolnosti koje su nastale poslije sklapanja ugovora, a koje nije mogao spriječiti, ukloniti ili izbje-ći, s tim da se krivnja dužnika se presumira.

Vjerovnik ne može zahtijevati ugovornu kaznu zbog zakašnjenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Izjava da vjerovnik zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu mora se dati izričito, određeno i na siguran način, a može se dati i usmeno, ako se ugovorne strane nisu do-govorile da se može dati samo u određenom obliku.

Nadalje, na zahtjev dužnika sud može smanjiti svotu ugovorne kazne ako nađe da je ona nerazmjerno visoko ugovorena obzirom na vrijednosti i značenje objekta ob-

veze, s tim da je pritom puno lakše odrediti vrijednost objekta obveze, nego značenje objekta obveze.

4.1. GUBITAK PRAVA VJEROVNIKA NA UGOVORNU KAZNU

Vjerovnik ima pravo zahtijevati ugovornu kaznu i kad njezina svota premašuje visinu štete koju je pretrpio, a i kad nije stvarno pretrpio nikakvu štetu, što znači da je vjerovnik oslobođen obveze dokazivanja činjenice u vezi sa štetom koja je nastala zakašnjenjem dužnika te činjenice da je ugovorna kazna u granicama visine štete.

Ako je šteta koju je vjerovnik pretrpio veća od svote ugovorne kazne, on ima pravo zahtijevati razliku do potpune naknade štete. Iz navedenog je razvidna jed-na od funkcija ugovorne kazne, odnosno, ako ugovorna kazna ne pokriva štetu, dužnik se isplatom ugovorne ka-zne ne oslobađa obveze naknade štete, ako je šteta veća.

Zahtjev za naknadom štete samostalan je zahtjev neovisan o klauzuli o ugovornoj kazni.

Iako zakon nije uredio pitanje kumuliranja zahtje-va za naknadom štete i ugovornom kaznom, smatramo da je takva kumulacija dopuštena samo ako su stranke kumulaciju ugovorile ugovorom o građenju.

Sudska je praksa4 zauzela stajalište da vjerovnik ne može zahtijevati i naknadu štete i ugovornu kaznu kada se pravo naručitelja radova na isplatu ugovorne kazne zbog zakašnjenja pri izvođenju radova i pravo na naknadu štete ocjenjuje prama odredbama ugovora o građenju, a podredno i odredbama ZOO-a, osim u onim slučajevima koji su uređeni prisilnim propisima.

Kada ugovorom o građenju nije izričito potpuno ili djelomično otklonjena primjena uzanci, smatra se da su stranke pristale na primjenu pravila iz uzanci, pa time one čine sastavni dio ugovora.

Odredbom čl. 353. st. 5. ZOO-a propisano je da vje-rovnik gubi pravo na ugovornu kaznu zbog zakaš-njenja ako je primio ispunjenje obveze, a nije bez odgađanja priopćio dužniku da zadržava svoje pravo na ugovornu kaznu.

Što se pak tiče penala5 i ugovorne kazne, ovdje je ZOO izričit, odnosno vjerovnik nema pravo na kumulaciju ugovorne kazne i penala ili neke druge zakonom odre-đene naknade, jer se ugovorna kazna i penal mogu za-htijevati alternativno, dakle, ili ugovorna kazna ili penal.

5. POREZ NA DODANU VRIJEDNOST NA UGOVORNU KAZNU

Glede obračuna poreza na dodanu vrijednost na ugovornu kaznu izvođaču radova koji je kasnio s izvo-đenjem radova, očitovalo se Ministarstvo financija, Po-rezna uprava, u svom mišljenju od 23. prosinca 2014. (Klasa: 410-19/14-01/652, Urbroj: 513-07-21-01/14-2)

4 Presuda Visokoga trgovačkog suda RH – Pž-4049/02 od 12. srpnja 2005.5 Penal-zakonom propisana naknada koju je dužnik obvezan platiti vjerovniku

za slučaj neispunjenja, neurednog ispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju.

Prosinac 2015.


OBVEZNO PRAVO

iz kojeg izdvajamo: Čl. 25. Pravilnika o porezu na do-danu vrijednost (Nar. Nov. br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14. i 157/14. – dalje u članku: Pravilnik) propisano je da se ne smatra oporezivom isporukom, isporuka kojom se obeštećuje primatelja za štetu nastalu po osnovi ranije isporuke. Propisano da se o odšteti radi kada isporučitelj na temelju zakona ili ugovora odgovara za štetu i njezine posljedice i određenim isporukama tu štetu otklanja.

Odredbama čl. 43. st. 2 Pravilnika propisano je da ako isporučitelj mora primatelju platiti ugovornu kaznu, ka-zna ne umanjuje poreznu osnovicu. Prema tome porezna osnovica je naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge, a ugovorna kazna ju ne može umanjiti neovisno o tome je li isporučitelj vrijednosti isporuke umanjio za iznos kazne na izdanom računu ili će ugovornu kaznu pri-matelju platiti naknadno. Znači, kada je primatelj usluge oštećen jer mu radovi na vrijeme nisu izvršeni pa mu kao obeštećenje izvođač radova mora isplatiti odštetu odnosno ugovornu kaznu, tada primatelj usluge nije obvezan prili-kom obračunavanja ugovorne kazne obračunati PDV obzi-rom da se radi o odšteti iz čl. 25. st. 2. Pravilnika.

6. UMJESTO ZAKLJUČKAUgovorna se kazna pokazala učinkovitim sredstvom

pojačanja obveznopravnog odnosa, kao instrument koji utječe na dužnika da pravodobno ispuni svoje ugovorom

preuzete obveze, kao sredstvo osiguranja naknade štete koja je prouzročena vjerovniku zbog zakašnjenje, neis-punjenja ili neurednog ispunjenja obveze te kao sred-stvo koje ujedno oslobađa vjerovnika od terete dokaziva-nja nastanka i veličine štete.

Osim ZOO-a i Posebnih uzanci u građenju, materiju ugovora o građenju uređuju i sljedeći propisi: Zakon o gradnji (Nar. nov., br. 153/13.) Zakon o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.) Zakon o građevinskoj inspekciji (Nar. nov., br.

153/13.) Zakon o poslovima i djelatnostima prostornog ure-

đenja i gradnje (Nar. nov., br. 78/15.) Zakon o građevnim proizvodima (Nar. nov., br.

76/13. i 30/14.) Zakon o obavljanju geodetske djelatnosti (Nar.

nov., br. 152/18., 61/11. i 56/13.) Zakon o zaštiti na radu (Nar. nov., br. 71/14.,

118/14. i 154/14.) Pravilnik o zaštiti na radu na privremenim ili po-

kretnim gradilištima (Nar. nov., br. 51/08.)te ostala zakonska regulativa kao što je: Zakon o zaštiti okoliša (Nar. nov., br. 80/13.,

153/13. i 78/15.) Zakon o otpadu (Nar. nov., br. 178/04., 153/15.,

111/06., 110/07., 60/08. i 87/09.).

PREKRŠAJNO PRAVO

Na sjednici Hrvatskoga sabora 25. rujna 2015., među brojnim aktima donesenim pred samo raspuštanje Hrvatskoga sabora, našao se i Konačni prijedlog Zakona o izmjenama i dopu-

nama Prekršajnog zakona koji je donesen velikom većinom zastupnika (105 glasova „za“). Kako je Prekršajni zakon postupovni propis, kod izricanja brojnih prekršajnih sankcija pre-

ma posebnim propisima, a koji su uvelike namijenjeni regulaciji gospodarstva, potrebno je upoznati se i s najnovijom, vrlo opsežnom novelom toga Zakona, a koja je već stupila na snagu.

UDK 656.1

Novela Prekršajnog zakonaDoc. dr. sc. Goran VOJKOVIĆ

Prilagodbom hrvatskoga pravnog okvira Europskoj uniji, u pravnom su se sustavu Republike Hrvatske po-javili novi subjekti – pravne osobe s javnim ovlastima kojima je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora, tzv. neovisne regulatorne agencije. Te agen-cije imaju ovlasti reguliranja odnosa i nadzora nad gos-podarskim subjektima, pa i fizičkim osobama, u raznim područjima financijskih usluga, poštanskih usluga, elek-troničkih komunikacijskih mreža i usluga, željezničkih usluga i energetskog sektora.

Posebnim se zakonima koji uređuju navedena po-dručja mogu propisati i kažnjiva djela kao prekršaji koje subjekti regulacije i nadzora mogu počiniti te sankcije za takve prekršaje, a u prekršajnim postup-cima koji se vode zbog povreda odredaba posebnih

1. RAZLOZI DONOŠENJA IZMJENA I DOPUNA

U obrazloženju Konačnog prijedloga Zakona o izmje-nama i dopunama Prekršajnog zakona opširno se navode razlozi donošenja ovih Izmjena i dopuna (dalje: Novela).

Prekršajni zakon (dalje: PZ) 1 donesen je 10. listopa-da 2007., a stupio je na snagu 1. siječnja 2008. Zakon je do sada izmijenjen i dopunjen dva puta u 2013.2

Zadnje novele Prekršajnog zakona, odnosno Zakon o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona3, stupio je na snagu 21. listopada 2015.

1 Nar. nov., br. 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15. 2 Nar. nov., br. 39/13. i 157/13.3 Nar. nov., br. 110/15.

Prosinac 2015.


PREKRŠAJNO PRAVO

zakona, neovisne regulatorne agencije imaju položaj ovlaštenog tužitelja.

Posebni zakoni o kojima je riječ preuzimaju pravnu stečevinu Europske unije u pravni sustav Republike Hrvatske. Zbog primjerenog ispunjavanja svih zahtjeva sadržanih u takvim propisima Europske unije, pokazuje se potreba za određenim dopunama i izmjenama u hr-vatskom pravnom sustavu. Naime, takvi zahtjevi koji se postavljaju pred pravni sustav države-članice Europske unije odnose se, prije svega, na pitanje primjene „ad-ministrativnih mjera i sankcija“ u slučaju kršenja na-cionalnih propisa, kojima su transponirani propisi Eu-ropske unije u pravni sustav Republike Hrvatske, kao i na potrebu da navedene sankcije po svojim obilježjima moraju biti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće za počinitelje protupravnog postupanja.

S obzirom na to da je prevladavajuće mišljenje da ukupna pravna koncepcija u kojoj bi se administrativno-kaznene sankcije propisivale i izricale od strane neovi-snih regulatornih agencija nije u potpunosti u suglasju s Ustavom Republike Hrvatske - jer ima elemente do-nošenja općih pravila, što kao ovlast pripada isključivo zakonodavnoj vlasti, i elemente sankcioniranja, što kao ovlast pripada isključivo sudskoj vlasti - rješenje ovog pitanja trebalo je iznaći kroz dopune i izmjene PZ-a.

Postojeći sustav, gdje regulatorne agencije nastupaju kao ovlašteni tužitelji, bilo je potrebno u određenim se-gmentima dopuniti ili izmijeniti kako bi se u potpunosti ostvarila svrha koja se želi postići tzv. „administrativnim mjerama i sankcijama“, konkretno u pogledu: moguć-nosti propisivanja (i izricanja) većeg raspona novčanih kazni za prekršaje iz nadležnosti regulatornih agencija; omogućavanja ovlaštenom tužitelju – regulatornoj agen-ciji javno objavljivanje sudske odluke o prekršaju (pa i nepravomoćne) na vlastitim internetskim stranicama te mogućnosti propisivanja (i izricanja) zaštitne mjere dugotrajne ili trajne zabrane obavljanja određene djelat-nosti za prekršaje iz nadležnosti regulatornih agencija. Spomenimo i kako kod propisivanja i izricanja novčanih kazni za prekršaje iz nadležnosti regulatornih agencija temeljni problem leži u tome što propisi Europske unije koji reguliraju navedena područja postavljaju granicu općeg maksimuma novčane kazne daleko iznad maksi-muma koji propisuje PZ.

Pitanje objavljivanja sudskih odluka u prekršajnom postupku nije posebno regulirano PZ-om (pogotovo ne onih nepravomoćnih), ali pravne osobe osnovane za-konom koje imaju javne ovlasti u statusu regulatornih ovlasti, tj. neovisne regulatorne agencije ipak objavljuju pravomoćne sudske odluke na vlastitim internetskim stranicama, pri čemu, s ciljem zaštite osobnih podataka i prava osobnosti, poštuju načela anonimizacije sadržana u Pravilima o anonimizaciji sudskih odluka i Uputi o na-činu anonimizacije sudskih odluka Vrhovnog suda Re-publike Hrvatske. No, takav način objavljivanja sudskih odluka nije u potpunosti u skladu s propisima Europske unije koji reguliraju predmetna područja. Naime, rele-vantni propisi Europske unije idu dalje te zahtijevaju da se radi pravodobnog obavještavanja javnosti na internet-

skim stranicama nadležnih tijela objavljuju informacije o izrečenim „administrativnim mjerama i sankcijama“, pa čak i prije njihove pravomoćnosti, te informacije o identitetu fizičkih ili pravnih osoba odgovornih za krše-nje relevantnih propisa.

Što se tiče zaštitne mjere zabrane obavljanja određe-ne djelatnosti, dosadašnji PZ ograničava propisivanje i izricanje takve zaštitne mjere na maksimalnu duljinu trajanja od dvije godine, uz uvažavanje pri tome načela razmjernosti. Relevantni propisi Europske unije, među-tim, dopuštaju i zahtijevaju mogućnost propisivanja i izricanje takve mjere (sankcije) u duljem trajanju pa sve do, pod određenim uvjetima, trajne zabrane obavljanja određenih djelatnosti.

Slijedom navedenog, Novelom se stvara pravni okvir koji će omogućiti da se posebnim zakonima u hrvatski pravni sustav prenese relevantna pravna stečevina Eu-ropske unije.

Izmjena kojom se uvodi zakonska presumpcija okriv-ljenikovog odricanja od prava na podnošenje prigovora protiv prekršajnog naloga i obveznoga prekršajnog nalo-ga ako plati novčanu kaznu prije podnošenja prigovora ili ako nakon što podnese prigovor plati novčanu kaznu, predložena je radi povećanja ukupne učinkovitosti pre-kršajnopravnog sustava.

Zbog istog razloga povećanja ukupne učinkovitosti prekršajnopravnog sustava uvode se i određene norma-tivne dopune koje omogućavaju postupanje ovlaštene osobe ovlaštenog tužitelja prema počinitelju prekršaja na mjestu počinjenja prekršaja, na obostranu korist i ovla-štene osobe ovlaštenog tužitelja i počinitelja prekršaja.

Novela predstavlja i korak prema stvaranju prostora u prekršajnopravnom sustavu za suvremenu elektronič-ku komunikaciju sudionika u prekršajnom postupku, osobito komunikaciju ovlaštene osobe ovlaštenog tuži-telja s okrivljenikom, fizičkom ili pravnom osobom koja ima elektroničku adresu u sustavu e-građanin.

2. PRAVILA O ZASTARI I VREMENU POČINJENJA PREKRŠAJA

Novelom se u bitnome mijenjaju odredbe čl. 14.b koje reguliraju izvršenje. Naime, dosadašnji tekst: „Izvrše-nje odluke o oduzimanju imovinske koristi, oduzimanju predmeta i troškovima prekršajnog postupka zastarijeva po proteku pet godina od pravomoćnosti odluke kojom je isto izrečeno.“, se briše, a uvodi se bitno drukčija regu-lacija. Prema novoj odredbi, izvršenje odluke o oduzi-manju predmeta i troškovima prekršajnog postupka zastarijeva po proteku pet godina od pravomoćnosti odluke kojom je isto izrečeno, ali uvodi se i novi st. 2. koji glasi: Izvršenje odluke o oduzimanju imovinske koristi ne zastarijeva.

Mijenja se i reguliranje vremena počinjenja pre-kršaja. Uz temeljnu odredbu (poznatu uostalom iz stan-dardne pravne teorije), prema kojoj je prekršaj počinjen u vrijeme kada je počinitelj radio ili je bio dužan raditi, bez obzira na to kada je nastupila posljedica prekršaja, uvodi se i nova odredba koja glasi: Sastoji li se počinitelje-va djelatnost iz više vremenski odvojenih radnji, prekršaj

Prosinac 2015.


PREKRŠAJNO PRAVO

je počinjen danom posljednje radnje, a kod prekršaja kod kojih radnja traje, danom prestanka radnje.

Ovo svakako u bitnome mijenja pitanje zastare po-činjenja npr. kod financijskih prekršaja gdje počinitelj kontinuirano, možda i godinama, vrši prekršaje na jed-nak način.

3. NOVE, BITNO STROŽE PREKRŠAJNE KAZNE

PZ-om se u čl. 33. definiraju svote novčanih kazni. Općenito (postoje iznimke npr. za komunalne prekršaje) za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja pravnu osobu ne može biti propisana ni izrečena nov-čana kazna u svoti manjoj od 2.000,00 kn ni većoj od 1.000.000,00 kn.

Za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekr-šaja fizičku osobu obrtnika i osobu koja obavlja drugu samostalnu djelatnost koji je počinila u vezi s obavlja-njem svoga obrta ili samostalne djelatnosti, ne može biti propisana ni izrečena novčana kazna u svoti manjoj od 1.000,00 kn ni većoj od 500.000,00 kn.

Nadalje, za prekršaj propisan zakonom, za počinitelja prekršaja fizičku osobu ne može biti propisana ni izreče-na novčana kazna u svoti manjoj od 100,00 kn ni većoj od 50.000,00 kn.

Posebno se definira (čl. 33. st. 7.) kako se za najteže prekršaje propisane zakonom u području ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode, sigurno-sti i zdravlja na radu, rada i zapošljavanja na crno, socijal-ne sigurnosti, poreza, carine i financija, telekomunikacija (elektroničkih komunikacija), ugrožavanja tržišnog natje-canja, državnih robnih pričuva, biološke raznolikosti te unošenja u okoliš i stavljanja na tržište genetski modi-ficiranih organizama ili proizvoda od njih te u području graditeljstva neispunjavanje bitnih zahtjeva za građevinu može se propisati i izreći novčana kazna u visini najviše do dvostrukih općih maksimuma, a za prekršaj u područ-ju ugrožavanja prirodnih bogatstava, okoliša i očuvanja prirode iznimno je moguće propisati i izreći novčanu ka-znu do 1.000.000,00 kn okrivljeniku fizičkoj osobi.

Kako se u nekim posebnim propisima, a u skladu s europskom regulacijom, predviđaju kazne u visini po-stotka prihoda, bilo je nužno navedeno unijeti u PZ, jer kod velikih poduzetnika svote mogu biti znatno veće nego što su opći maksimumi predviđeni PZ-om. Stoga se uvodi u čl. 33. novi st. 9., prema kojemu se posebnim zakonom može poduzetniku za najteže prekršaje propi-sati i izreći novčana kazna u postotku od 1 % do 10 % njegova ukupnog prihoda, ostvarenog u godini počinje-nja prekršaja, a koji je utvrđen službenim financijskim izvješćima za tu godinu. Dodatno se propisuje, ako nema izvješća za tu godinu, da će se za osnovicu izricanja ka-zne uzeti zadnja dostupna službena godišnja financijska izvješća. Posebnim zakonom može se propisati što čini ukupan prihod poduzetnika.

Za čl. 33. st. 7. vezan je i novi čl. 33.a. Prema tom članku, kada je utvrđeno u postupku da je poduzetnik prekršajem iz čl. 33. st. 7. ovoga Zakona ostvario korist ili spriječio gu-bitak, može mu se izreći novčana kazna u visini dvostruko

utvrđene svote ostvarene koristi odnosno spriječene svote gubitka, ako je ta svota veća od propisanog maksimuma kazne u postotku, prema čl. 33. st. 9. PZ-a. Kod utvrđiva-nja pojedinačne kazne i kod izricanja ukupne kazne prema ovom stavku, ne vrijede opća ograničenja o tome iz čl. 33.

Dodatno se propisuje da se za prekršaj iz čl. 33. st. 7. PZ-a za koji je ovlašteni tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima, kojoj je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora, za odgovornu osobu u pravnoj osobi i/ili za drugu fizičku osobu može propisati i izreći novčana kazna do 40.000.000,00 kn. Kada je u postup-ku utvrđeno da je okrivljena odgovorna osoba u pravnoj osobi i/ili druga fizička osoba počinjenim prekršajem za sebe ostvarila korist ili spriječila gubitak, može joj se izreći novčana kazna u visini dvostruko utvrđene svote ostvarene koristi odnosno spriječene svote gubitka, ako je ta svota veća od maksimuma propisane kazne. Nagla-šava se i kako je u smislu PZ-a poduzetnik svaka pravna ili fizička osoba koja se bavi gospodarskom djelatnošću, bez obzira na pravni status i način na koji se financira.

Jasna je i svrha ovako iznimno strogih kazni – u po-dručjima gdje su godišnji prometi doslovno u milijarda-ma eura, kao što je, primjerice, područje elektroničkih komunikacija, zlonamjernom poduzetniku bi se doslov-no moglo isplatiti redovito činiti prekršaje i plaćati ka-zne u skladu s općim maksimumom. Zbog toga su uve-deni novi, bitno veći maksimumi.

No, nove odredbe omogućavaju i ublažavanje tih najviših kazni. Tako se dodaje u čl. 37. – koji nosi na-slov „Ublažavanje kazne“ – da kada je novčana kazna propisana u skladu s čl. 33. st. 9. i čl. 33.a PZ-a, ista se može ublažiti do polovine utvrđene svote novčane kazne prema propisanome posebnom minimumu novčane ka-zne. Jednako tako, blažu kaznu od propisane za određeni prekršaj sud može izreći i kada su se ovlašteni tužitelj i okrivljenik o tome sporazumjeli, ako je takva kazna u granicama odredaba PZ-a o ublažavanju kazne.

4. ZAŠTITNE MJERENovelom se dopunjuju i zaštitne mjere PZ-a iz čl. 50.

Tako se među zaštitnim mjerama sada navodi i zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja.

Zaštitna mjera zabrane posjećivanja određenog mje-sta ili područja može se izreći počinitelju prekršaja kada postoji opasnost da će u određenom razdoblju posjećiva-njem tog mjesta ili područja ponovno počiniti isti prekr-šaj. Ta se zaštitna mjera ne može izreći u trajanju kra-ćem od jednog mjeseca ni duljem od dvije godine.

Nova odredba je i da zaštitne mjere mogu trajati i dulje od dvije godine. Naime, u odredbu prema kojoj se zaštitne mjere mogu propisati u trajanju od jednog mje-seca do dvije godine, dodano je: ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.

Prema dosadašnjem tekstu PZ-a, zaštitnu mjeru zabra-ne potpunog ili djelomičnog obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti u trajanju od jednog mjeseca do jedne godi-ne sud može izreći okrivljeniku koji je prekršaj počinio u obavljanju dužnosti ili djelatnosti ako postoji opasnost da će zlouporabom te dužnosti ili djelatnosti ponovno poči-

Prosinac 2015.


PREKRŠAJNO PRAVO

niti prekršaj. Nadalje, zaštitnu mjeru zabrane potpunog ili djelomičnog obavljanja određene djelatnosti ili poslo-va u trajanju od tri mjeseca do jedne godine sud može izreći okrivljenoj pravnoj osobi koja je prekršaj počinila u obavljanju djelatnosti ili poslova ako postoji opasnost da će obavljanjem tih djelatnosti ili poslova ponovno počiniti prekršaj. Za oba ova slučaja sud Novelom dobiva pravo, u slučajevima za koji je ovlašteni tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima kojoj je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora, izreći trajno zaštitnu mjeru.

Tako stroga mjera morala je biti uvedena, jer kako smo uvodno napisali, relevantni propisi Europske unije dopuštaju i zahtijevaju mogućnost propisivanja i izrica-nje takve mjere (sankcije) u duljem trajanju, sve do traj-ne zabrane obavljanja određenih djelatnosti, primjerice Direktiva 2014/65/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o tržištu financijskih instrumenata i izmjeni Direktive 2002/92/EZ i Direktive 2011/61/EU zahtijeva za ponovljena ozbiljna kršenja trajnu zabranu obavljanja djelatnosti svakom članu upravljačkog tijela investicijskog društva ili drugoj fizičkoj osobi koju se smatra odgovornom za obavljanje upravljačkih zadaća u investicijskim društvima.

5. TEMELJ ODGOVORNOSTI PRAVNE OSOBE I ODGOVORNE OSOBE U PRAVNOJ OSOBI

Pravna osoba i njezina odgovorna osoba prekršajno su odgovorne za skrivljene povrede propisa o prekr-šaju. Propisom o prekršaju može se za prekršaj propi-sati prekršajna odgovornost samo pravne osobe.

No, nova je odredba prema kojoj kada je propisom o prekršaju propisana prekršajna odgovornost pravne osobe i u njoj odgovorne osobe, a ovlašteni tužitelj po-krene postupak samo protiv pravne ili odgovorne osobe, ili sud u postupku utvrdi da optužena odgovorna osoba nije odgovorna osoba za taj prekršaj, sud može utvrdi-ti prekršajnu odgovornost samo pravne osobe odnosno samo odgovorne osobe.

6. MJESNA NADLEŽNOST KOD TUŽITELJA – NEOVISNOG REGULATORA

Prema novoj odredbi, Prekršajni sud u Zagrebu is-ključivo je mjesno nadležan za suđenje u postupcima koje kod suda pokreće ovlašteni tužitelj pravna osoba s javnim ovlastima kojoj je posebnim zakonom utvrđen status neovisnog regulatora.

Cilj je ove odredbe očigledno racionalizacija troškova neovisnog regulatora – koji su redom smješteni u Zagrebu.

7. PODNESCI, ZAPISNICI I POZIV OKRIVLJENIKU

Članak 117.a PZ-a, koji govori o elektroničkoj ispra-vi, dopunjen je odredbom prema kojoj se pismena koja se sastavljaju u vezi s prekršajnim postupkom mogu sastavljati, popunjavati, voditi, ispisivati i arhivirati u elektroničkom obliku.

Ako se takvo pismeno potpisuje, može se potpisivati na elektroničkom uređaju, u skladu s tehničkim moguć-nostima uređaja.

Zanimljivo je da se ovom Novelom otvaraju mogućnosti i elektroničke izrade zapisnika o radnjama u postupku.

Tako se propisuje da kada ovlaštena službena osoba ovlaštenog tužitelja na mjestu počinjenja prekršaja sači-njava zapisnik o poduzetim radnjama u vezi s počinjenim prekršajem, može sastaviti zapisnik u elektroničkom obliku na način da se nakon potpisa počinitelja prekršaja zapisnik elektronički zaključava i onemogućava naknad-na izmjena. Zapisnik se može potpisati na elektroničkom uređaju u skladu s tehničkim mogućnostima uređaja.

Novelom su preciznije uređene i odredbe PZ-a koje se tiču poziva i dovođenja. Prema postojećoj odredbi (čl. 128. st. 2.), pozivanje se obavlja dostavom zatvorenoga pisanog poziva koji obvezno sadržava: 1. naziv suda koji poziva, 2. ime i prezime okrivljenika, 3. naziv ili ozna-ku prekršaja koji mu se stavlja na teret, 4. mjesto kamo okrivljenik treba doći, 5. dan i sat kad treba doći, 6. na-znaku da se poziva u svojstvu okrivljenika, 7. upozore-nje da u slučaju nedolaska može biti određeno njegovo prisilno dovođenje ili da će se pod uvjetima ovoga Zako-na postupak ili rasprava provesti i donijeti presuda i bez njegove nazočnosti.

Sada je precizirano da kada se okrivljenik prvi put poziva, uz navedeno, kao obavezni sadržaj poziva je i čl. 109.a st. 1. PZ-a (pisana obavijest o prekršaju, izno-šenju obrane, razgledanju spisa, obrani samostalno ili uz pomoć branitelja, podnošenje prijedloga za obranu i drugo). Postoje iznimke, primjerice kada je tužitelj prilo-žio od okrivljenika potpisanu pisanu obavijest iz članka 109.a PZ-a.

Uz prvi poziv okrivljeniku će se uvijek dostaviti i op-tužni prijedlog. Ako se okrivljenik ne može odazvati po-zivu zbog bolesti ili druge neotklonjive smetnje, može se ispitati u mjestu gdje se nalazi ili se njegovo ispitivanje može odgoditi.

U pitanju su odredbe unesene radi ubrzanja postupka.

8. IZRADA I DOSTAVA PISANE PRESUDE TE TROŠKOVI PREKRŠAJNOG POSTUPKA

Troškovi prekršajnog postupka su izdatci učinjeni u povodu prekršajnog postupka od njegova pokretanja, čak i prije, pa sve do njegova završetka, i (po novome) izdatci za uništenje oduzetih predmeta prekršaja.

U skladu s time mijenjaju se i odredbe o troškovima. Tako se u čl. 139. dodaju novi stavci, prema kojima kada sud okrivljenika proglasi krivim, odlukom o prekršaju kojom su oduzeti predmeti prekršaja, može se odrediti da podmiri troškove uništenja predmeta prekršaja koji se moraju uništiti tijekom postupka ili nakon pravomoć-nog dovršetka postupka. Ako nedostaju podatci o visini tih troškova, sud će o tome odlučiti posebnim rješenjem, ako se podatci o visini tih troškova dostave sudu u roku od godinu dana od pravomoćnosti odluke o prekršaju.

Prema novim odredbama, posebnim se zakonom može propisati da ovlašteni tužitelj pravna osoba s jav-nim ovlastima kojoj je posebnim zakonom utvrđen sta-tus neovisnog regulatora, kada primi nepravomoćnu odluku o prekršaju može ju objaviti na svojoj mrežnoj stranici, uz naznaku da je odluka nepravomoćna. U tom

Prosinac 2015.


PREKRŠAJNO PRAVO

je slučaju obvezan objaviti i podnesene redovite pravne lijekove protiv odluke i ishod postupka prema pravnim lijekovima. Posebnim se zakonom može propisati kada se iznimno identitet počinitelja prekršaja neće objaviti.

Nadalje, novom se odredbom definira i da kada u po-stupku dostave nepravomoćne odluke o prekršaju ili u roku za podnošenje pravnog lijeka protiv odluke o prekrša-ju istekne zakonom propisani rok za zastaru prekršajnog progona, rješenjem će se utvrditi da je nastupila zastara prekršajnog progona i obustaviti prekršajni postupak.

U potpunosti je promijenjen i čl. 186. PZ-a, koji govori o ispravku presude. Prema Noveli, pogreške u imenima i brojevima te druge očite pogreške ili propusti u pisanju i računanju, nedostatke u obliku i nesuglasnosti napisane odluke o prekršaju i druge odluke s izvornikom ispravit će, posebnim rješenjem, sudac odnosno predsjednik vi-jeća na zahtjev stranaka ili po službenoj dužnosti.

Nakon pravomoćnosti rješenja sudac odnosno pred-sjednik vijeća izradit će novi prijepis odluke o prekrša-ju odnosno druge odluke s ispravcima koji će osobama kojima se inače dostavlja odluka, dostaviti zajedno s rješenjem o ispravku. Ispod naziva odluke s ispravcima naznačit će se: (ispravak).

Protiv rješenja o ispravku nepravomoćne odluke o prekršaju ili druge odluke nije dopuštena posebna žal-ba, dok je protiv rješenja o ispravku pravomoćne odluke o prekršaju ili druge odluke žalba dopuštena, osim izni-mno protiv rješenja Visokoga prekršajnog suda.

Rok za žalbu protiv nepravomoćne odluke o prekrša-ju i druge odluke teče od dana dostave novog prijepisa odluke o prekršaju ili druge odluke s ispravcima.

9. ŽALBA PROTIV RJEŠENJA I PRIGOVOR PROTIV PREKRŠAJNOG NALOGA

Bitno su izmijenjene odredbe čl. 211. koje govore o žalbi protiv rješenja. Stavak 1. navedenog članka nije mijenjan, dakle protiv rješenja prvostupanjskog suda donesenog prije, u tijeku i nakon provedenog postupka stranke i osobe čija su prava povrijeđena, mogu uvijek podnijeti žalbu kad ovim Zakonom nije propisano da žal-ba nije dopuštena.

Žalba se podnosi sudu koji je donio rješenje u roku od tri dana od dana dostave rješenja, osim ako Zakonom nije određen drugi rok. Žalba odgađa izvršenje rješenja, osim ako Zakonom nije drukčije određeno.

No, daljnji je tekst promijenjen i dijelom dopunjen. Prema Noveli, rješavajući o žalbi, drugostupanjski sud može rješenjem:

a) odbaciti žalbu kao nepravovremenu, nedopu-štenu ili kao nepotpunu, ili

b) odbiti žalbu kao neosnovanu ilic) prihvatiti žalbu ili u povodu žalbe po službenoj duž-

nosti rješenje preinačiti ili ukinuti te prema potre-bi predmet dostaviti na ponovno odlučivanje.

Na postupak o žalbi protiv rješenja odgovarajuće se primjenjuju odredbe o žalbi protiv odluke o prekršaju, a žalbeni sud po službenoj dužnosti uvijek ispituje jesu li postojale zakonske osnove za donošenje rješenja i je li rješenje donijelo ovlašteno tijelo.

Jednako je tako izričito propisano kako protiv rješenja Visokoga prekršajnog suda RH žalba nije dopuštena.

Dopunjen je i čl. 235. PZ-a koji govori o prigovoru pro-tiv Prekršajnog naloga. Naime, plaćanje novčane kazne prije podnošenja prigovora ili nakon što je prigovor pod-nesen, smatra se okrivljenikovim odricanjem od prava na podnošenje prigovora odnosno odustajanjem od već pod-nesenog prigovora protiv prekršajnog naloga, pod uvje-tom da je u uputi o pravu na prigovor na to upozoren.

Cilj odredbe je, naravno, racionalizacija postupanja.

10. OBAVIJEST POČINITELJU PREKRŠAJA NA MJESTU POČINJENJA PREKRŠAJA

Novelom se uvodi novi čl. 234.a koji određuje kako ovlašteni izdavatelj prekršajnog naloga može na mjestu počinjenja prekršaja sastaviti obavijest na elektronič-kom uređaju u elektroničkom obliku i takvu obavijest ispisati i uručiti počinitelju prekršaja na mjestu počinje-nja prekršaja.

Navedena obavijest sadržava: osobne podatke o poči-nitelju prekršaja, pravnu oznaku prekršaja, svotu nov-čane kazne, vrstu mjere koja se izriče, svotu troškova postupka, oznaku prekršajnog naloga i popis svih pri-padajućih pismena sastavljenih u elektroničkom obliku na elektroničkom uređaju tijekom utvrđivanja prekršaja u čiji sadržaj je počinitelju prekršaja omogućen uvid ili mu je sadržaj pročitan, uputu o mogućnosti uručenja prekršajnog naloga i svih pripadajućih pismena u pi-sanom obliku kod tijela koje je donijelo odluku, mjesto za unos primjedaba koje počinitelj prekršaja izjavljuje, prostor za potpis primatelja odnosno naznaku o dostavi i naznaku počinitelju prekršaja o tome što može poduzeti nakon primitka obavijesti.

Obavijest se sastavlja pod elektronički generiranim brojem (kodom) koji sadržavaju i prekršajni nalog i sva pismena sačinjena prilikom utvrđivanja prekršaja koji se ispisom obavijesti elektronički zaključavaju i onemo-gućava se naknadna izmjena. Potpisom obavijesti poči-nitelj prekršaja potvrđuje da je upoznat sa sadržajem prekršajnog naloga i pismena koja su tijekom utvrđiva-nja prekršaja u njegovoj prisutnosti sačinjena na elek-troničkom uređaju.

Spomenimo i kako je u prethodnom st. 234. dodan novi stavak: Ovlašteni izdavatelj prekršajnog naloga može na mjestu počinjenja prekršaja izdati počinitelju prekršaja obavijest iz članka 234.a ovoga Zakona kad se prekršajni nalog i pripadajući zapisnici, potvrde i druga pripadajuća pismena sačinjavaju na elektroničkom ure-đaju u elektroničkom obliku.

11. ZAKLJUČNONovele PZ-a možemo podijeliti u tri kategorije: prve

i za gospodarstvene subjekte najvažnije, jesu one koje govore o bitno drukčijim (višim!) mogućim maksimumi-ma prekršajnih kazni prema posebnim propisima, a koje sada mogu biti vezane i za prihod, odnosno ostvarene koristi, odnosno spriječene svote gubitka, posebno u po-dručjima za koja su nadležni neovisni regulatori, npr. elektroničke komunikacije.

Prosinac 2015.


PREKRŠAJNO PRAVO

Druga je skupina novosti vezana za uporabu elektro-ničkih uređaja za izradu zapisnika i izdavanje prekršaj-nog naloga na terenu te općenito elektroničke komunika-cije, osim kod prometnih prekršaja, a može biti iznimno zanimljiva i za izradu zapisnika i izdavanje prekršajnih naloga na terenu, od strane raznih inspekcija. Ovime se omogućava i početak stvarne elektroničke komunikacije sudova sa strankama i drugim sudionicima u postupku.

Treća su skupina novosti manje postupovne izmjene namijenjene racionalizaciji postupanja, ali koje svojim opsegom bitno ne zadiru u prekršajni postupak.

Izmjene su već na snazi. Na kraju ne možemo ne pre-skočiti primjedbu – važni postupovni propisi, kao što je PZ, trebali bi se pak donositi uz vacatio legis dulji od 8 dana.

PRAVO ZAŠTITE TRŽIŠNOG NATJECANJA

Pitanje odgovornosti društva majke za povrede prava tržišnog natjecanja koje počine oni sami ili njihova društva kćeri, predmet je sudske prakse i pravne doktrine, ali i kontro-

verze u posljednjih nekoliko godina. Utvrđivanje odgovornosti pravne osobe ključno je za određivanje adresata odluke o povredi i, posljedično tome, za izricanje odgovarajuće sankci-je budući da se europsko pravo tržišnog natjecanja temelji na načelu osobne odgovornosti.

Cilj je ovoga članka u dva dijela kroz relevantne odluke Europske komisije i sudova EU-a prikazati razvoj osnovnih načela i pravnih tumačenja koja se primjenjuju kod određivanja odgovornosti društva majke i društava kćeri zbog povreda prava tržišnog natjecanja. Prvi dio koji se predstavlja u ovom stručnom radu bavit će se prijašnjom sudskom praksom su-dova EU-a kojom su uspostavljena bitna načela i presumpcije za utvrđivanje odgovornosti društva majke. Ovo se ponajprije odnosi na pojam odlučujućeg utjecaja društva majke u postupanju društva kći i oborivu presumpciju tog utjecaja kao osnove odgovornosti druš-tva majke kada društvo majka posjeduje 100 % udjela u kapitalu društva kćeri.

UDK 347.733

Odgovornost društva majke za povrede prava tržišnog natjecanja u europskom pravu (I.)

Dr. sc. Mirta KAPURAL, dipl. iur.

se na posjedovanju 100 % udjela u kapitalu svojih društa-va kćeri i nedostatku njihova samostalnog postupanja. Navedena oboriva presumpcija kao temelj za pojedinač-nu i solidarnu odgovornost društva majke za povrede propisa društava kćeri primjenjuje se u pravu tržišnog natjecanja od kada ju je potvrdio Sud EU-a u predmetu AKZO Nobel NV iz 2009.2 Navedenu su koncepciju odgo-vornosti društva majke razradili detaljnije sudovi EU-a kasnijim odlukama. Prije analiziranja relevantne sudske prakse sudova EU-a, valja obrazložiti zbog čega je toliko značajno pitanje utvrđivanja odgovornosti društva majke za povrede prava tržišnog natjecanja.

2. ZNAČENJE UTVRĐIVANJA ODGOVORNOSTI DRUŠTVA MAJKE

Navedeno pitanje odgovornosti društva majke bitno je sa stajališta odvraćajućeg učinka od novih kršenja pro-pisa, izricanja sankcija koji se učinkovitije postiže ako kolektivno odgovaraju društva majke i društva kćeri.

2 Kritiku ove presumpcije u EU pravu tržišnog natjecanja dali su autori Hofstetter i Ludescher smatrajući kako je takva praksa EK suprotna temeljnoj koncepciji ograničene odgovornosti društva majke nad društvima kćeri iz trgo-vačkog prava. Vidi: Hofstetter i Ludescher, „Fines against parent companies in EU Antitrust Law: setting incentives for best practice compliance“, World Competition 33 (2010), 55.

1. UVODStandardni pristup trgovačkog prava zasniva se na po-

stavci da društva s ograničenom odgovornošću ne mogu biti odgovorna za povrede propisa koje počine njihova povezana društva, osim kada je društvo majka namet-nulo protupravno postupanje ili je u njemu sudjelovalo.1 Međutim, u pravu tržišnog natjecanja situacija je druk-čija jer društva majke mogu odgovarati za povrede poči-njene od svojih društava kćeri čak i kada nisu u povredi sudjelovali ili kada za nju nisu niti znali. Polazna točka u analizi odgovornosti društva majke i društva kćeri za povrede prava tržišnog natjecanja pojam je poduzetnika te s njim povezanog pojma jedinstvenoga gospodarskog subjekta. Ako poduzetnik - društvo majka zajedno sa svojim povezanim društvima odgovara ovom pojmu, kod određivanja njegove odgovornosti za povredu prava tr-žišnog natjecanja prelazi se na drugi ključan element, a to je tzv. odlučujući utjecaj na postupanje društva kćeri. Presumpcija odlučujućeg utjecaja društva majke temelji

1 Ovo prihvaćeno načelo trgovačkog prava da je svaka neovisna pravna osoba jedino odgovorna za svoje postupanje i štetu koju je time prouzročila, pre-vladava u nacionalnim zakonodavstvima većeg broja država članica EU-a, u Belgiji, Francuskoj, Hrvatskoj, Nizozemskoj, Njemačkoj, Velikoj Britaniji itd. Niti jedno od ovih pravnih sustava ne pretpostavlja odgovornost društva majke za postupanje društva kćeri samo zbog njegova udjela u tom društvu kćeri.

Prosinac 2015.



Jednako je tako veći rizik od otkrivanja recidivista, što bi moglo dovesti i do više sankcije. Svako prijašnje za-branjeno postupanje u kartelu od drugih društava grupe može, u načelu, biti uzeto u obzir kada se procjenjuje je li riječ o ponovljenom kršenju prava od istog počinitelja.

U odnosu na sankcioniranje društva majke, stajalište je suda EU-a da se ovlast Europske komisije (EK) kojom smatra pravne subjekte zajednički i solidarno odgovor-nim za plaćanje sankcije odnosi samo na utvrđenje za-jedničke i solidarne odgovornosti iz vanjske perspektive. Navedeno znači da EK ne može ulaziti u interne odno-se društava i određivanje udjela koji su dužni platiti za-jednički i solidarno odgovorni poduzetnici. Ako pitanje raspodjele udjela nije riješeno interno među tim društvi-ma, tada nacionalni sudovi određuju te udjele u skladu s odredbama europskog i nacionalnog prava. Povezano s tim, njemački je sud odbio tužbu društva majke kojom se tražilo da njegovo društvo kći u potpunosti plati cijelu svotu kazne jer je društvo kći počinilo povredu samostal-no i bez znanja društva majke. Primjenom prije spomenu-te doktrine ekonomskog jedinstva poduzetnika i stajališta sudova EU-a, njemački je sud odlučio da društvo majka kao nositelj grupe mora podmiriti cijelu kaznu.3 Praktična posljedica odgovornosti društva majke očituje se u odre-đivanju sankcije. Maksimalna granica od 10 % svjetskoga godišnjeg prihoda primjenjuje se na ukupnu prodaju gru-pe koju čini poduzetnik. Rezultat je toga da su društva kćeri zajednički i solidarno odgovorna za sankcije koje su više od one granice koja bi za njih vrijedila da im se sankcija određuje kao pojedinačnim poduzetnicima.

Pravno pitanje tretiranja kao jednog poduzetnika društva majke i društva kćeri značajno je i za primjenu instituta oslobođenja jer je u praksi mnogih zemalja pri-hvaćeno da su podnošenjem prijave za oslobođenje od strane društva majke obuhvaćena i društva kćeri.

No, vrijedi i obrnuto. Prijava za oslobođenje koju EK ili tijelu za zaštitu tržišnog natjecanja dostavi društvo kći, obuhvaća i društvo majku kada ono nije uopće su-djelovalo u kartelu te njegova odgovornost proizlazi is-ključivo iz uključenosti društva kćeri u kartel. Odgovor-nost društva majke u tom slučaju je sekundarna, zavisna i ne može prelaziti odgovornost društva kćeri.4 Jedino poduzetnici koji čine dio tog poduzetnika u vrijeme pod-nošenja prijave za oslobođenje mogu dobiti smanjenje sankcije u zamjenu za suradnju. Drugim riječima, ako društvo majka podnese prijavu za oslobođenje od sank-cije u vezi s povredom prava tržišnog natjecanja koju je učinilo društvo kći koje više nije u njegovom vlasništvu, oslobođenje od sankcije neće se primijeniti na to društvo kći ili na kasnije društvo majku. Vezano uz ovu proble-matiku, praktičari iz prava zaštite tržišnog natjecanja u EU-u upozoravaju na neujednačen pristup EK u pitanju utvrđivanja odgovornosti društva majke.

Naime, znalo se u istom predmetu kartela dogoditi da su kod nekih poduzetnika društva majke odgovorne za kartel, dok u drugima nisu. Na ovo se nadovezuje i ne-

3 Okružni sud Munchen I, predmet 37 O 11927/10.4 Iz predmeta T-411/2010 Laufen Austria v. Commission.

jasnoća o tome kada i na koji način se prijave za oslobo-đenje mogu proširiti osim na društva majke i na njihova društva kćeri, te još potpuno nejasno pitanje podnošenja prijave za oslobođenje u predmetima kartela kada je pri-javitelj dio zajedničkog pothvata.

3. PODUZETNIK I JEDINSTVENI GOSPODARSKI SUBJEKT - POJAM

U pravu tržišnog natjecanja pojam poduzetnika ne nalazi se u odredbama Ugovora o funkcioniranju EU (UFEU), već je isti definiran kroz odluke suda EU-a. Po-duzetnik, u smislu prava tržišnog natjecanja, je svaki subjekt koji obavlja gospodarsku djelatnost, sudjeluje u ponudi roba i usluga bez obzira na njegov pravni status i način financiranja.5 U smislu primjene čl. 101. UFEU-a o zabranjenim sporazumima, koncepcija poduzetnika uključuje gospodarske subjekte koji se sastoje od jedin-stvene organizacije sastavljene od osobnih, materijalnih i nematerijalnih elemenata koji provode specifičnu gos-podarsku svrhu na dugotrajnoj osnovi i koji mogu prido-nijeti i povredi propisa.6 Drugim riječima, kada postoje jasne pravne, ekonomske i organizacijske veze između društva majke i društva kćeri, tada se oni smatraju jed-nim gospodarskim subjektom. Upravo zbog gospodar-skog jedinstva poduzetnika omogućeno je EK-u da po-vredom obuhvati cijelu korporativnu grupu i da društvo majku smatra odgovornim za povrede prava tržišnog na-tjecanja koje je počinilo neko društvo kći iz grupacije.7

4. AKZO NOBEL NV (PREDMET C-97/08P)O položaju i odgovornosti društva majke u odnosu

na svoja društva kćeri, sudovi EU-a raspravljali su i u svojoj prijašnjoj sudskoj praksi tijekom koje se prvi put pojavila presumpcija da kada društvo majka ima 100 % udjela u kapitalu društva kćeri, ono ima odlučujući utje-caj na postupanje društva kćeri te da oni tvore jednog poduzetnika u smislu čl. 101. UFEU-a.8 Međutim, za od-govornost društva majke zbog povreda prava tržišnog natjecanja sklapanjem zabranjenog sporazuma (karte-la), posebno značajno tumačenje primijenjeno u prak-si navedeno je u odluci Suda EU-a u predmetu AKZO NOBEL NV.9 Sud EU-a postupao je slijedom tužbe protiv

5 Za pojam poduzetnika relevantni su predmeti: C-189/02 P, C-202/02 P, C-205/02 P, C-208/02 P, C-213/02 P Dansk Rorindustri and others v. Commission (2005), paragraf 112, predmet C-222/04 Casa di Risparmio di Firenze and others v. Commission (2006), ECR I-289, paragraf 107, predmet C-205/03 P Fenin v. Commi-ssion (2006), ECR I-6295, paragraf 25, Höfner&Elser v. Macrotron, 1991.

6 Koncepcija razrađena u predmetu T-9/99 HFB and others v. Commission (2002) ECR II-1487, paragraf 54.

7 Neki autori smatraju da bi jedinstveni gospodarski subjekt trebalo drukčije tumačiti, kao npr. da grupa predstavlja jedinstveni gospodarski subjekt samo ako društvo majka unaprijed predviđa ponašanje društva kćeri na tržištu. Prema takvom tumačenju, društvo majka može osporiti svoju odgovornost za povredu prava tržišnog natjecanja počinjenog od njegova društva kćeri ako dokaže ne-dostatak jedinstvenoga gospodarskog upravljanja i neovisnost društva kćeri na tržištu. Takvo stajalište i tumačenje daje: Laura La Roca, „The controversial issue of the parent-company liability for the violation of EC competition rules by the subsidiary“, European Competition Law Review, 2011, E.C.L.R. Issue 2, str. 68-76.

8 Predmet C 107/82 AEG Telefunken v. Commission (1983) ECR 3151, paragraf 50, zajednički predmeti T-71/03, T-74/03, T-87/03 i T-91/03 Tokai Carbon and others v. Commission, paragraf 59.

9 Odluka Suda EU-a u predmetu C-97/08 Akzo Nobel NV and others v. Com-mission (2009) ECRI-8237 (ECJ), 10.9.2009 i odluka Općeg suda u predmetu Akzo Nobel NV v. Commission T-112/05 (2007), ECR II-5049, 12. prosinca 2007.

Prosinac 2015.



odluke Općeg suda iz prosinca 2007. kojom je potvrdio odluku EK iz 2004. o odgovornosti poduzetnika AKZO NOBEL NV i njegovih društava kćeri za kartel na trži-štu kemijskih proizvoda.10 Sud je razmatrao dva glavna pravna pitanja: odgovornost društva majke za povredu propisa o tržišnom natjecanju svojih društava kćeri i od-lučujući utjecaj društva majke na društvo kći kada po-sjeduje 100 % kapitala društva kćeri. Pri donošenju ove odluke Sud se vodio načelom europskog prava prema kojem se za povredu može odgovornom smatrati samo jasno i nesumnjivo određena pravna osoba kojoj se do-stavlja Obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama u postupku te izriču sankcije. Pravo tržišnog natjecanja EU-a zasniva se na načelu osobne odgovornosti gospo-darskog subjekta koji je počinio povredu. Ako je društvo majka dio gospodarskog subjekta sastavljenog od neko-liko pravnih osoba, društvo majka smatra se zajednički i pojedinačno odgovornim za povrede prava tržišnog na-tjecanja počinjene od tih pravnih osoba. To vrijedi čak i ako društvo majka ne sudjeluje u postupanju koje pred-stavlja povredu propisa jer u tom slučaju ima odlučujući utjecaj na društva kćeri koja su sudjelovala u povredi.11

Prema tome, ako EK smatra da je za povredu odgovor-no društvo majka jer ima odlučujući utjecaj u društvima kćeri u kojima drži 100 % kapitala, to je dovoljno i nije zbog prava obrane nužno dokazivati nešto više od toga.12 Sud je svojom presudom potvrdio stajalište da društvo majka može biti odgovorno za postupanja svojih društa-va kćeri. Postupanje društva kćeri pripisuje se društvu majci iako društvo kći može imati izdvojenu pravnu osobnost, kada ono ne odlučuje samostalno o svom po-stupanju na tržištu, već samo slijedi upute društva maj-ke. Pritom se posebno ističu gospodarske, organizacij-ske i pravne veze koje postoje među društvima uslijed kojih se oni smatraju jednim gospodarskim subjektom. Različiti poduzetnici koji su dio iste grupe tvore jedan gospodarski subjekt, a time i jednog poduzetnika za primjenu čl. 101. ili 102. UFEU-a ako ti poduzetnici ne određuju samostalno svoje ponašanje na tržištu.13 Dakle, osnova odgovornosti društva majke nije odnos između društva majke i njegova društva kći niti uključenost društva majke u povredu nego gospodarsko jedinstvo, tj. to što ova društva predstavljaju jednog poduzetnika u smislu primjene čl. 101. UFEU-a. Upravo zbog toga EK može izreći sankciju društvu majci bez potrebe dokazi-vanja osobne uključenosti društva majke u povredu.14

4.1. NAČELO ODLUČUJUĆEG UTJECAJA Ova je presuda suda značajna jer skreće pozornost

na bitno pravno pitanje odgovornosti društva majke i

10 Predmetni kartel bio je aktivan od 1992. do 1998. godine i obuhvaćao je zabranjene dogovore o cijenama i razini cijena za nacionalna tržišta i individual-ne kupce na tržištu kemikalije koja se rabi za aditive u prehrani na europskom i svjetskom tržištu. EK je izrekla kaznu od 20 milijuna eura.

11 Obrazloženo u paragrafu 77 AKZO NOBEL NV presude. 12 Paragrafi 60-61 AKZO NOBEL NV presude.13 Vidi predmet T-203/01 Michelin v. Commission (2003) ECR II-4071, paragraf 290.14 Paragrafi 58-61 i 73-74 presude AKZO NOBEL NV. Ovaj stav odlučujućeg

utjecaja Sud EU potvrdio je kasnije presudom u predmetu C-216/09 P Arcelor Mittal od 29. ožujka 2011., paragrafi 97-99.

društva kćeri za sudjelovanje u kartelu. Slijedom ove presude uvriježilo se načelno pravilo da se poduzetni-ci - društva majke i njihova društva kćeri smatraju kao jedan poduzetnik ako društvo majka ima 100 % ili goto-vo 100 % udjela u kapitalu društva kćeri. U takvom se slučaju smatra iuris tantum da društvo majka ima odlu-čujući utjecaj na postupanje društva kćeri.15

Slijedom toga, društvo majka bit će odgovorno i za po-stupanje svojih društava kćeri te je dovoljno samo doka-zati da je društvo kći u potpunosti u vlasništvu društva majke kako bi se presumirao odlučujući utjecaj društva majke na trgovačku politiku koju provodi društvo kći.16 Svrha pretpostavke stvarnog ostvarivanja odlučujućeg utjecaja je, s jedne strane, uspostavljanje balansa između značenja suzbijanja ponašanja protivnih pravilima o tr-žišnom natjecanju, prije svega čl. 101. UFEU-a, i sprječa-vanju ponavljanja takvih kršenja propisa. S druge strane, smisao je u poštovanju drugih bitnih zahtjeva koji proizla-ze iz općih načela prava EU-a, kao što su načelo presump-cije nevinosti, načela da se kazne trebaju primjenjivati isključivo prema počinitelju te načela pravne sigurnosti i prava obrane.17 U toj situaciji EK može društvo majku smatrati zajednički i pojedinačno odgovornim za plaćanje kazne koja je izrečena njegovom društvu kćeri.

No, to je samo oboriva presumpcija pa društvo maj-ka uvijek ima mogućnost podnijeti dokaze iz kojih je vidljivo da je njegovo društvo kći postupalo samostal-no, a EK mora u svakoj odluci obrazložiti svoje razloge za usvajanje ovog načela.18 Na društvu majci je teret dokaza da pobija tvrdnju EK slijedom koje je kažnjeno za postupanje društva kćeri te da dostavi dokaze koji-ma će pokazati kako je društvo kći postupalo neovisno bez njegovih uputa.19

Ako društvo majka ne uspije dokazati neovisno po-slovanje od društva kćeri, posljedica je novčana sank-cija do maksimalno 10 % godišnjeg prihoda jedinstve-noga gospodarskog subjekta, a ne godišnjeg prihoda društva kćeri koje je prekršilo pravo tržišnog natje-canja. Pri razmatranju koncepcije odlučujućeg utjeca-ja, valja se osvrnuti i na presudu Općeg suda koja je bila povod za podnošenje tužbe Sudu EU-a u predmetu AKZO NOBEL. Naime, u svojoj je odluci od 12. prosinca 2007. Opći sud analizirao određene elemente kojima se potvrđuje odlučujući utjecaj poduzetnika AKZO NOBEL na svoja društva kćeri:

15 T-343/08 Arkema France v. Commission, predmet T-343/08, 11.5.2011.16 Utjecaj se između ostaloga očituje kao utjecaj društva majke na cjenovnu

politiku, poslove distribucije i proizvodnje, prodajne ciljeve, marže, troškove prodaje, ali nije ograničen samo na ove aspekte u smislu primjene čl. 101. i 102. UFEU-a. Relevantne odluke suda, predmet C 48/69 Imperial Chemical Industries v. Commission (1972) ECR 619, paragraf 137, predmet C 52/69 Geigy v. Commission (1972) ECR 787, paragraf 45, Commercial Solvents v. Commission (1974) ECR 223, paragrafi 37 do 41, Vilho v. Commission (1995) ECR II-17, paragraf 48.

17 Predmet C-521/09 Elf Aquitaine v. European Commission od 29.9.2011., paragraf 59.

18 Relevantna je i odluka Općeg suda T-185/06 L’air Liquide v. Commission. Detaljnije o razvoju koncepcije odgovornosti društva majke i društva kćeri za povrede prava tržišnog natjecanja, vidi, Joshua, J, Botteman, Y&Atlee, L, “You can’t beat the percentage-the patrental liability presumption in the EU Cartel Enforce-ment”, The European Antitrust Review, 2012, Global Competition Review, str. 3-8.

19 Ovo načelo tereta dokaza na društvu majci i presumpcije odlučujućeg utje-caja naveo je Sud EU-a već u predmetima C-286/98 P Stora Kopparbergs Bergslags v. Commission (2000) ECR I-9925, paragraf 29.

Prosinac 2015.



a) trgovačka neovisnost i trgovačka politika u užem smislu - prema Općem sudu, neovisnost se ne odnosi samo na odluke nižeg značaja, kao npr. o dnevnoj prodaji, nego i na najznačajnije odlu-ke, kao što je imenovanje rukovodećeg osoblja ili usvajanje poslovnih ciljeva. Jednako tako nije pri-hvatljiva tvrdnja da jedino društva kćeri usvajaju komercijalnu politiku u užem smislu;

b) strategija i operativni planovi - svaki strateški plan koji pripremi pojedini odjel ide na konačno odobrenje nadzornom odboru AKZO NOBELA;

c) investicije - iako svaki odjel može donositi odluke u vezi s investicijama, ipak se sve te odluke usva-jaju u granicama koje je već prije odredio AKZO NOBEL, društvo majka, i koji također odlučuje o projektima veće vrijednosti;

d) kontrola i revizija - svaka poslovna jedinica izra-đuje periodična izvješća o rezultatima poslovanja, dok AKZO NOBEL periodično pregledava provedbu poslova na svim razinama;

e) ljudski potencijali i pravna pitanja - sve poslov-ne jedinice podnose prijedloge organizacijskih promjena osobi koju je zadužio AKZO NOBEL na odobrenje u skladu s koncepcijama organizacije društva, a društvo majka AKZO NOBEL usvaja ko-načnu odluku. Prijedlozi o svim značajnijim ugovo-rima koje pojedina društva kćeri sklapaju (ugovori o know-howu, patentima, suradnji i istraživanju), podnose se osobi koju je zadužio AKZO NOBEL koji daje odobrenje;

f) uprava društva i nadzorni odbor - argumenti da svako društvo kći ima svoj nadzorni odbor i da upravo to tijelo odlučuje o dogovorima o cijenama s konkurentima ne mogu se prihvatiti jer AKZO NOBEL kao jedini dioničar imenuje direktore i čla-nove nadzornog odbora u društvima kćerima.20

Nastavljajući se na obrazložene elemente, Opći je sud u vezi s koncepcijom odgovornosti društva majke za povrede svojih društava kćeri utvrdio da dodjeljiva-nje odgovornosti društvu majci za povrede učinjene od društva kćeri ne zahtijeva dokaz kako je društvo majke utjecalo na politiku društva kćeri o cijenama i distribu-ciji. S druge strane, ekonomska, pravna i organizacijska povezanost između društva majke i njezina društva kćeri može potvrditi da društvo majka provodi utjecaj nad strategijama poslovanja društva kćeri i da oni stoga mogu biti smatrani jednim gospodarskim subjektom.21

U teoretskim istraživanjima pitanja presumpcije odgo-vornosti društva majke i prevladavajućeg utjecaja može se izdvojiti ono koje se bavilo aspektom poštovanja te-meljnih prava, i to prije svega presumpcije nevinosti iz čl. 6. Europske povelje o ljudskim pravima.22 Prema tom

20 Paragrafi 62-77 odluke Općeg suda Akzo Nobel NV v. Commission od 12. prosinca 2007.

21 Paragraf 83 odluke Općeg suda Akzo Nobel NV v. Commission iz 2007. O komentarima na presudu, također u: Jorge Va-Aguaviva „Liability of the Group’s parent company for anti-competitive behaviour of its subsidiaries-The Akzo Nobel case“, Mediterranean Competition Bulletin, 2009, stranice 115-118.

22 EU Povelja o temeljnim pravima nalazi se na: http://ec.europa.eu/justice/fundamental-rights/charter/index_en.htm;

istraživanju, primjenom presumpcije odgovornosti druš-tva majke od EK i sudova EU-a koristi se previše auto-matski, što nije u skladu sa jurisprudencijom Europskog suda za ljudska prava, uz napomenu kako je osobna, a ne striktna odgovornost polazište EU prava tržišnog na-tjecanja.23 Uzimanje u obzir presumpcije nevinosti moglo bi potaknuti EK i druga tijela za zaštitu tržišnog natje-canja da se više posvete sadržaju presumpcije odgovor-nosti društva majke. Dakle, kada se primjeni pravilo odgovornosti društva majke, EK bi trebao lakše i brže prihvatiti argumente pobijanja koji pokazuju neovisnost postupanja društva kćeri. Alternativno bi EK prije prihva-ćanja presumpcije odgovornosti trebao tražiti određene dodatne prateće indicije koji će upozoriti na odlučujući utjecaj društva majke nad društvom kćeri koje je prekr-šilo propis.24 Značenje poštovanja temeljnih prava javlja se kada EK kažnjava poduzetnike. Tada bi, prema ovom tumačenju, EK trebao u svojim postupcima poštovati te-meljna prava. U tom se smislu ispitala sukladnost oborive presumpcije odgovornosti društva majke i odlučujućeg utjecaja zbog posjedovanja 100 % udjela u društvu kćeri kao osnove za izricanje visokih sankcija s presumpcijom nevinosti. Zaključak je provedene analize da EU pravo tr-žišnog natjecanja sa svojom dalekosežnom presumpcijom odgovornosti društva majke previše zadire u presumpciju nevinosti iz Povelje o temeljnim pravima, osobito zbog poteškoća s kojima se susreću društva majke u pobijanju presumpcije, o čemu se razmatra u nastavku rada.25

4.2. DOKAZI DRUŠTVA MAJKE ZA POBIJANJE PRESUMPCIJE PREVLADAVAJUĆEG UTJECAJA NA POSTUPANJE DRUŠTVA KĆERI

Društvo majka ima mogućnost pobijati presumpciju prevladavajućeg utjecaja na postupanja svojih društa-va kćeri i time sebe ekskulpirati ako dostavi dovoljno konkretnih dokaza da društvo kći postupa samostalno. Jedan je od načina kojim to preventivno može učiniti taj da usvoji poseban protokol odobren od upravljačkog ti-jela i društva majke i društva kćeri u kojem će jasno sta-jati što sve može poduzimati društvo kći bez posebnog odobrenja ili kasnije potvrde društva majke.26 U tom je kontekstu bitno nedvojbeno razgraničiti pitanja u koji-ma društva kćeri uživaju potpunu autonomiju i osigurati da se ta autonomija poštuje, npr. time da za ta pitanja u kojima su samostalna, društva kćeri ne trebaju podnosi-ti izvješća društvu majci.

No, sudska praksa sudova EU-a, prije svega Općeg suda, u predmetima koji će biti u prvom i drugom dijelu ovoga rada obrazloženi, nedvojbeno je pokazala kako su do sada poduzetnici - društva majke bez uspjeha poku-šali različitim dokazima oboriti rečenu presumpciju.

Charter of Fundamental Rights of the European Union, OJ C 2012/326/02, 26. listopada 2012.

23 Marco Bronckers and Anne Vallery, „No longer presumed guilty? The impact of Fundamental Rights on Certain Dogmas of EU Competition Law“, World Compe-tition-Law and Economics Review, 34 W.Comp. 4, 2012, str. 535-569.

24 Ibid, Bronckers, Vallery, str. 558.25 Ibid, str. 568-569.26 O tome i: Jan Bocken, Hans Gilliams„Competition law: a parent company

can be fined for infringements commited by a subsidiary“, EUBELIUS, prosinac, 2009.

Prosinac 2015.



Tako je društvo majka u predmetu Arkema v. Com-mission pokušalo dokazati samostalnost društva kćeri, ističući kako je društvo majke samo financijski holding bez ikakve operativne uloge. Sud nije prihvatio taj argu-ment smatrajući da to ne isključuje mogućnost odluču-jućeg utjecaja na postupanje društva kćeri kada se ko-ordiniraju financijske investicije. U istom je predmetu društvo majka istaknulo kako se ne miješa u trgovačku politiku svojeg društva kćeri. Na to je Sud samo podsje-tio kako je funkcionalna podjela zaduženja unutar grupe uobičajena poslovna stvar.27

Nadalje, drugi je argument iznesen u predmetu Grou-pe Gascogne o tome kako je društvo majka jedino uklju-čeno u donošenje najvažnijih strateških odluka društva kćeri koje imaju učinak na cijelu grupu također odbijen kao neosnovan. Štoviše, Sud je smatrao da se tim argu-mentom samo pokazuje kako je uloga društva majke osigurati da cijela grupa posluje na jedinstven način, a dodatno se time potvrđuje i postojanje jedinstvenoga gospodarskog subjekta.28

U predmetu pred Općim Sudom, FMC v. Commissi-on, presumpcija prevladavajućeg utjecaja nastojala se pobijati činjenicom da društva kćeri samostalno odre-đuju svoju trgovačku politiku bez društva majke. Do-datno je kao dokaz naglašen nedostatak izvještavanja o operativnim pitanjima između društva kćeri i društva majke, dok se izvještavanje primjenjuje samo za uprav-ljačka i financijska pitanja propisana zakonom. Sud je u vezi s prvim argumentom ponovio stajalište iz prijaš-njih odluka da ostvarivanje prevladavajućeg utjecaja nije ograničeno samo na trgovačku politiku društva u užem smislu (strategija distribucije, cijene i sl.). U vezi s drugim potencijalnim dokazom, Sud je smatrao da sama činjenica nedostatka izvještavanja nije dostatan dokaz o samostalnosti društva kćeri budući da ocjena postojanja neovisnosti nije ograničena na operativne čimbenike.29

Slično je naveo tužitelj u predmetu Legris Industri-es v. Commission, odnosno da grupacija ima usvojenu filozofiju delegiranja ovlasti na društva kćeri. Sud je na sličan način odgovorio u svojoj odluci smatrajući da primjena organizacijskog modela u kojem se maksimal-no delegiraju zaduženja društvima kćerima ne doka-zuje njihovu samostalnost. Jednako je tako, na tvrdnju stranke da društvo majka kao holding-društvo nadzire djelatnosti društva kći samo u onoj mjeri u kojoj to od njega zahtijeva zakon i obveze prema dioničarima, Sud obrazložio da upravo funkcija holding-grupe za reorga-nizaciju dionica i osiguranje jedinstvenog poslovanja više različitih kompanija može dovesti do ostvarivanja prevladavajućeg utjecaja.30

Promjena kontrole nad društvom kćeri u vrijeme kr-šenja propisa, nakon čega je stari vlasnik i dalje imao utjecaja na njihovo poslovanje, daljnji je argument koji Sud nije prihvatio. Na taj je argument Sud odgovorio da utjecaj prijašnjeg društva majke na poslovanje društva

27 Predmet T-168/05 Arkema v. Commission.28 Predmet T-72/06 Groupe Gascogne v. Commission.29 Predmet T-197/06 FMC v. Commission.30 Predmet T-376/06 Legris Industries v. Commission

kćeri ne raskida lanac povezanosti između društva kćeri i sadašnjeg društva majke.31 Aktivnosti preuzimanja po-duzetnika u poteškoćama, restrukturiranja i njihove po-novne prodaje u kratkom vremenu nastojalo se također prikazati kao uvjerljiv dokaz za pobijanje prevladavaju-ćeg utjecaja. Sud je, naprotiv, stajališta da to što društvo majka restrukturira i razvija društvo kći upravo doka-zuje njegov prevladavajući utjecaj u tim društvima. U nekoliko predmeta društva majke nastojali su presump-ciju prevladavajućeg utjecaja oboriti tvrdnjom da druš-tvo majka ne dijeli iste kupce ili trgovačke djelatnosti sa svojim društvima kćerima, no Sud je takvu tvrdnju od-bacio kao potpuno irelevantnu sa stajališta presumpcije prevladavajućeg utjecaja.32

Iz navedenog proizlazi da su poduzetnici nastoja-li iskoristiti različite argumente kao dokaze kojima bi uspjeli oboriti presumpciju prevladavajućeg utjecaja na kojoj se temelji njihova odgovornost za povrede učinjene od njihovih društava kćeri. Međutim, Sud je odbio sve iznesene dokaze, čime se u stvari potvrđuje kako je ova koncepcija odgovornosti društva majke čvrsto uteme-ljen u europskom pravu tržišnog natjecanja.

4.3. SPECIFIČNA PITANJA: FINANCIJSKI INVESTITORI I ZAJEDNIČKI POTHVATI

Kada se govori o prevladavajućem utjecaju i odgovor-nosti društva majke postavlja se pitanje na koji način tome pristupiti ako je riječ o specifičnim pravnim entiteti-ma kao što su financijski investitori i zajednički pothvati. Prema financijskim investitorima kao što su npr. privatna ulaganja kapitala ili fondovi stav je EK da su oni jednako zajednički i solidarno odgovorni za povrede koje počine kompanije iz njihovog portfelja. Dakle, ovdje se primje-njuje jednak koncept odlučujućeg utjecaja koji vrijedi i za tradicionalne holding-poduzetnike. Jedina iznimka od od-govornosti koju EK predviđa odnosi se na tzv. čiste finan-cijske investitore, odnosno poduzetnike - investicijske kompanije koje drže dionice u nekom poduzetniku kako bi ostvarili profit, ali nisu ni malo uključeni u upravljanje i kontrolu toga poduzetnika.33

U odnosu na zajednički pothvat, praksa nije bila sa-svim dosljedna. Prijašnje stajalište EK-a da se zajednič-ki pothvat može smatrati neovisnim od svojeg društva majke napušten je novijom praksom sudova EU-a. Sada se zajednički pothvati promatraju kao poduzetnici u 100 %-tnom vlasništvu za pitanje odgovornosti društva majke. Samom činjenicom uspostavljanja zajedničkog pothvata smatra se da društva majke imaju prevladava-jući utjecaj nad tim pothvatom. U nastojanjima da doka-žu kako njihovi zajednički pothvati postupaju neovisno od društva majke, Opći je sud obrazložio sljedeće: iako potpuno funkcionirajući zajednički pothvat može biti

31 Utjecaj prijašnjeg društva majke kao dokaz protiv prevladavajućeg utjecaja sadašnjeg društva majke upotrijebljen je u predmetu T-384/09 SKW Stahl-Metallur-gie Holding and SKW Stahl-Metallurgie v. Commission.

32 Takav argument stranke su istaknule u predmetima C-508/11ENI v. Com-mission, T-72/06 Groupe Gascogne v. Commission i -168/05 Arkema v. Commission.

33 Npr. neće se smatrati čisto financijskim investitorom poduzetnik koji imenuje članove nadzornog odbora društva u kojem on drži dionice ili ima druga ulaganja.

Prosinac 2015.



gospodarski neovisan s operativnog stajališta, ipak to ne znači da uživa jednaku slobodu kad je riječ o pitanju usvajanja strateških odluka. Dodatno, čak i ako društvo majka nije u mogućnosti nametnuti svoje odluke zajed-ničkom pothvatu, smatrat će se da društvo majka pri-mjenjuje odlučujući utjecaj nad poslovnom strategijom zajedničkog pothvata ako ga može spriječiti da usvaja određene odluke.34

5. DALJNJI RAZVOJ SUDSKE PRAKSE: ALLIANCE ONE, GENERAL QUIMICA, DOW CHEMICALS, SHELL, ELF AQUITAINE, GROLSCH

Navedenim se problemom odlučujućeg utjecaja i odgovornosti društva majke, osim spomenute presude AKZO NOBEL, i poslije bavilo nekim drugim presudama europskih sudova.

U odluci od 27. listopada 2010. Alliance One, Opći se sud ponovno bavio pitanjem prevladavajućeg utjeca-ja društva majke kao osnove odgovornosti. U ovom je predmetu protiv odluke EK-a od 20. listopada 2004. u predmetu kartela Raw Tobacco Spain Sud analizirao pi-tanje zajedničke kontrole, dodatnih dokaza koje je EK uzeo u obzir radi potvrde postojanja prevladavajućeg utjecaja društva majke nad postupanjima društva kćeri. U ovom je predmetu Opći sud odbio utvrditi postojanje gospodarskog subjekta usprkos tome što je društvo maj-ka držalo skoro cijeli kapital. Razlog je tomu taj što je EK izrekao sankciju društvu majci jednomu od sudioni-ka kartela, ali je odustao nastaviti postupak analogijom prema drugim članovima kartela.

Zanimljivo je ovdje i pitanje jednakog postupanja koje mora biti usklađeno s načelom zakonitosti prema kojemu se nitko ne može osloniti na nezakonit čin koji je počinjen u korist treće osobe kako bi pojačao svoj tuž-beni zahtjev. Slijedom toga EK je zaključio da čak i ako se prihvati pretpostavka da je situacija nekog poduzet-nika na kojeg se odluka ne odnosi slična kao i tužitelja, to opet ne bi imalo utjecaja na utvrđivanje odgovornosti tužitelja za kartel.35 Sud je smatrao da nije došlo do na-rušavanja tog načela i da je EK primijenio načela za sva društva majke u svrhu utvrđivanja njihove odgovornosti za povrede prava počinjene od njihovih društava kćeri. U ovoj je presudi ponovljeno načelo prema kojem je kod određivanja odgovornosti društva majke za protupravna postupanja svojih društva kćeri potrebno utvrditi kako društvo kći ne odlučuje o svom postupanju na tržištu neovisno, već u svim bitnim segmentima prati upute društva majke.36 U tom je smislu Sud EU-a u prijašnjim presudama dodatno pojasnio kako se u slučaju društava koja nisu u stopostotnom vlasništvu smatra da društvo

34 Razrađeno u predmetima: T-282/02 Cementbouw Handel&Industrie v. Commission, T-77/08 Dow Chemicals v. Commission, T-76/08 El du Pont de Nemours and others v. Commission i T-314/01 Avebe v. Commission.

35 EK je vezan tim načelom jednakog postupanja i zakonitosti koje u biti određuje da se usporedive situacije ne razmatraju različito odnosno da se razli-čitim situacijama ne pristupa na jednak način, osim ako takvo postupanje nije opravdano. Relevantno tumačenje nalazi se u predmetu C-303/05 Advocaten voor de Wereld (2007) ECR I-3633, paragraf 56.

36 Ovo načelo uspostavljeno je još u predmetu 48/69 Imperial Chemical Industries v. Commission (1972) ECR 619, paragrafi 132 i 133.

majka ima utjecaj na politiku poslovanja društva kće-ri ako drži većinu kapitala toga društva u vrijeme kada je nastala povreda prava tržišnog natjecanja ili kada je društvo majka neprekidno obavještavano o postupcima društva kćeri koje izravno i određuje.37 Dodatno, EK je pri usvajanju svoje odluke i utvrđivanja odgovornosti primijenio oprezniji pristup prije prihvaćanja presump-cije prevladavajućeg utjecaja zbog 100 % udjela u druš-tvu kćeri. EK je za potvrdu svojih stajališta o odgovorno-sti društva primijenio dvostruku ocjenu, oslonio se na spomenutu presumpciju o vlasništvu društava kćeri, ali koristeći se i dodatnim dokazima za potvrdu postojanja učinkovitoga prevladavajućeg utjecaja.38

U odluci Suda razmatrano je i pitanje zajedničke kon-trole te prema tumačenju suda proizlazi da kada nad nekim poduzetnikom dva ili više poduzetnika imaju zajedničku kontrolu, tada oni mogu imati prevladavaju-ći utjecaj nad tim poduzetnikom. Međutim, to neće biti dovoljno da ih se smatra odgovornim za povredu pra-va tržišnog natjecanja počinjenu od društva nad kojim imaju zajedničku kontrolu jer ta odgovornost zahtijeva i ispunjenje uvjeta stvarnog ostvarivanja odlučujućeg utjecaja. Ako su ti uvjeti ispunjeni, tada će biti mogu-će smatrati poduzetnike koji imaju zajedničku kontrolu odgovornima za kršenja prava društva nad kojim ima-ju kontrolu.39 Opći je sud još ustvrdio kako pripisivanje društvu majci odgovornosti za kršenja prava tržišnog natjecanja društva kćeri ne zahtijeva dokaz kako je društvo majka utjecalo na društvo kći upravo u tom spe-cifičnom segmentu poslovanja u kojem je povreda na-stala.40 Sud je zaključno potvrdio odluku EK-a kojom je društvo majku smatrao odgovornim za plaćanje kazne i uvrstio ih kao adresate svoje odluke.

Tijekom 2011. godine sudovi EU-a usvojili su nekoli-ko značajnih odluka kojima su dalje razradili načela za utvrđivanje odgovornosti društva majke.

Najprije, General Quimica, odluka Suda EU-a od 20. siječnja 2011. upućuje na elemente koji su EK-u posluži-li da potvrdi odlučujući utjecaj i time odgovornost druš-tva majke.41 Naime, osvrnuvši se na nalaze Općeg suda protiv čije je odluke u žalbenom postupku rješavao, Sud EU-a je potvrdio kako u konkretnom slučaju činjenice da direktor društva majke i dalje djeluje kao poveznica između društava kćeri, da je društvo majka konsolidi-ralo prihode i račune društva kćeri na razini grupe i da su društva majke i društva kćeri zajednički odgovarali na obavijest o preliminarno utvrđenim činjenicama EK-a te potvrđuje postojanje jednoga gospodarskog subjekta. Štoviše, činjenica da je društvo majka naredilo društvu kćeri da prekine s ponašanjem protivnim pravu tržišnog natjecanja nakon što je EK proveo nenajavljene pretra-

37 Isti predmet Imperial Chemical Industries, paragraf 136 i predmet AEG Telefunken v. Commission, paragraf 52.

38 Paragraf 118 presude Alliance One. 39 Opći je sud prihvatio takvo stajalište EK-a da su dva poduzetnika svaki s

50 %udjela i zajedničkim upravljanjem u društvu kćeri odgovorni za njezino protu-pravno postupanje u predmetu T-314/01 Avebe v. Commission (2006) ECR II-3085.

40 Paragrafi 170-171 i 208 presude Alliance One.41 Predmet C-900/09 P General Quimica SA, Repsol Quimica, Repsol YPF v.

Commission, odluka Suda EU-a od 20. Siječnja 2011.

Prosinac 2015.



ge nedvojbeno dokazuje postojanje odlučujućeg utjecaja društva majke na društva kćeri.42

Lanac vlasništva u grupaciji još je jedan aspekt od-govornosti društva majke koji je analizirao Sud EU-a u ovom predmetu odnosno kada postoji zajednička i soli-darna odgovornost društva - holdinga na čelu grupacije za podmirivanje sankcije društva kćeri čiji kapital drži posrednička kompanija, također dio grupacije, i koja je također pod kontrolom holding-društva. Ovdje je Sud podsjetio na prihvaćeno stajalište o tome kako EK može usvojiti odluku kojom utvrđuje povredu prava tržišnog natjecanja bez potrebe posebnog dokazivanja izravne uključenosti društva majke u povredu. Osobito će ovo biti u slučajevima kada društvo kći, iako ima zaseb-nu pravnu osobnost, ne postupa na tržištu samostalno nego slijedi upute društva majke. Sud EU-a potvrdio je odluku EK-a kojom se traži od holding-društva da plati sankciju koja je izrečena zadnjem društvu kćeri, osim ako holding-društvo ne uspije pobiti presumpciju i do-kazati kako su ili društvo kći ili posredničko društvo postupali sasvim neovisno na tržištu.43 Predmet Quimi-ca potvrđuje pristup Suda EU-a iz AKZO NOBEL NV u kojem je Sud u korist ekonomske definicije o odlučuju-ćem utjecaju napustio tradicionalnu pravnu definiciju pravne osobe kao osnovu za odgovornost zbog povreda prava tržišnog natjecanja.

U određenom segmentu ova odluka proširuje pre-sumpciju odlučujućeg utjecaja društva majke nad druš-tvom kćeri koje je 100 % posto u njegovu vlasništvu na slučajeve u kojima je društvo kći neizravno u vlasništvu majke barem kada 100 % vlasničkog udjela nije prekinu-to. Dodatno, odluka u predmetu Quimica pokazuje kako je teško društvima majkama uspješno oboriti presump-ciju odgovornosti i dokazati samostalnost postupanja društva kćeri44, poglavito jer će u praksi gotovo uvijek društva kćeri u potpunom vlasništvu neke grupe dijeliti informacije o svojim financijama ili izvještavati o pro-vedbi strateških i trgovačkih planova društvo majku.

Slijedom odluke EK-a kojom je ustanovila i sankcio-nirala kartel proizvođača kemijskih proizvoda, Opći je sud rješavao po tužbi za ukidanjem te odluke podnesene u dva predmeta od strane dva poduzetnika (Dow Chemi-cals i Shell) na koja se odnosila rečena odluka. U nastav-ku se obrazlažu odluke Općeg suda u tim predmetima jer je i ovdje Sud analizirao odgovornost društva majke i društva kćeri zbog sklapanja kartela.

Predmet Dow Chemical obuhvatio je nekoliko prav-nih pitanja odgovornosti društva majke koja je analizi-rao Opći sud.45 Sud je najprije ponovio načelo odluču-

42 Paragrafi 18-19 i 60 presude Suda EU u Quimica predmetu. Komentare na odluku Suda EU-a u predmetu Quimica daje Antoine Winckler, „Parent’s liability: New case extending the presumption of liability of a parent company for the conduct of its wholly owned subsidiary“, Journal of European Competition Law and Practice, 2011, Vol. 2, br. 3, str. 231-233.

43 Paragrafi 84-90 presude Suda EU-a u predmetu Quimica.44 Na ovo se osvrnuo i nezavisni odvjetnik Bot u mišljenju od 26. listopada

2010. u predmetu C-216/09 P Arcelor Mittal istaknuvši određenu sumnju u tvrd-nju kako je presumpcija odgovornosti društva majke oboriva i stoga u skladu s temeljnim pravom o pretpostavci nevinosti koju propisuje čl. 6. Europske Povelje o ljudskim pravima upravo zato što je u praksi iznimno teško oboriti presumpciju odgovornosti društva majke.

45 Predmet T-42/07 The Dow Chemicals company, Dow Deutschland inc, Dow

jućeg utjecaja za odgovornost društva majke koje ima 100 % udjela u društvu kćeri iz presude AKZO NOBEL jer je poduzetnik Dow Chemical u vrijeme djelovanja kartela imao potpuno vlasništvo nad društvima kćerima. Ni Sud ni EK nisu prihvatili argument tužitelja da nije bio ni uključen, a niti svjestan protupravnog djelovanja svojih društava kćeri. Ovaj argument Sud nije mogao prihvatiti jer je EK dokazao kako su zaposlenici Dow De-utschlanda, koji su bili uključeni u povredu prava tržiš-nog natjecanja, izvještavali poslovnog direktora koji je dalje izvještavao sektorske upravitelje i glavne direktore Dow Chemicala. Prema tome, nije mogao biti prihvaćen argument kako Dow Chemical nije bio upoznat s karte-lom.46 Dow Chemical je pokušao negirati svoju odgovor-nost u smislu čl. 101. UFEU-a pozivajući se na nedosta-tak namjere ili nepažnje u odnosu na postupanje svojih društava kćeri. Ujedno je nastojao uvjeriti Sud da su njegova društva kćeri postupala samostalno, a ne prema njegovim uputama. Međutim, Sud je potvrdio utvrđenje EK-a po kojem su društva kćeri u vrijeme povrede bila izravno ili neizravno pod kontrolom Dow Chemicala i da su oni tvorili jedinstveni gospodarski subjekt, iz čega je proizišla i njegova odgovornost za kršenje prava izrav-nim sudjelovanjem u kartelu njegovih društava kćeri. U ovom slučaju nije bilo sumnje da Dow kontrolira, makar i neizravno, cjelokupni kapital društava koja su počinila izravno povredu propisa o zabranjenim sporazumima, a nesporno je utvrđeno i da izravno kontrolira čitav kapi-tal Dow Europe za koju je EK također ustanovio odgovor-nost za kršenje čl. 101. UFEU-a.

Sud je podsjetio kako EK ima diskreciju u odlučiva-nju o tome snosi li društvo majka odgovornost i u tom dijelu potvrdio odluku EK-a koji je odgovornim smatrao Dow Chemical.47

U predmetu po tužbi Shell Petroleum / Shell Ne-derland (Shell) koji se odnosio na isti kartel kao Dow Chemical, poduzetnik Shell također je pokušao oboriti utvrđenje EK-a o odgovornosti društva majke.48 Shell je u svojoj tužbi držao da se za kršenje propisa koje počini društvo kći u potpunom vlasništvu društva majke može smatrati odgovornim društvo majku samo kada postoje specifične okolnosti koje pokazuju da je društvo majka zaista primijenilo svoj prevladavajući utjecaj na postu-panje društva kćeri. Na EK-u je da to dokaže s relevan-tnim dokazima. Sud nije prihvatio te argumente i pozvao se na prije potvrđenu praksu i načela koja su upravo obrnuta od onih koje predlaže Shell. Kako je obrazlo-ženo u prijašnjim predmetima, na poduzetnicima je da pobijaju utvrđenje EK-a o odgovornosti društva majke koje se temelji na presumpciji prevladavajućeg utjecaja kod društva kćeri u potpunom vlasništvu. U tom smislu,

Deutschland Anlagengeselschaft mbH, Dow Europe GmbH v. Commission, 13.7.2011. 46 Paragrafi 60-61 Dow Chemicals odluke. 47 Opći je sud ipak poništio dio odluke EK koja se odnosila na vremensko

trajanje povrede za poduzetnika Dow Deutschlanda za kojeg EK nije dostavio dokaze da je u zabranjenom sporazumu sudjelovao od 1. srpnja 1996. Umjesto toga, predstavljeni dokazi iz odluke EK-a upućivali su na sudjelovanje u kartelu ovoga poduzetnika tek od 2. rujna 1996. Obrazloženo u paragrafima 89-100 Dow Chemical odluke.

48 Predmet T-38/07 Shell Petroleum NV, Shell Nederland BV, Shell Nederland Chemie BV v.Commission, 13. srpnja 2011.

Prosinac 2015.



EK nije dužan provjeravati je li društvo majka stvarno uporabilo svoj utjecaj nad društvom kćeri, nego je na društvu majci da pobija tu presumpciju i dokazuje samo-stalno postupanje svojih društava kćeri. Jednako je tako u ovom konkretnom predmetu EK ustanovio povezanost između Shell Petroliuma i Shell Nederlanda (društva majke) te Shell Nederland Chemie (društvo kći) jer su zaposlenici potonjeg društva kćeri redovito izvještavali zaposlenike društva majke. Time je presumpcija prevla-davajućeg utjecaja još snažnije istaknuta. Sud je ujedno potvrdio kako činjenica da je Shell Petroleum samo ne-operativna holding-kompanija koja rijetko intervenira u upravljanje društava kćeri nije dovoljna da bi se isklju-čila mogućnost primjene prevladavajućeg utjecaja na društva kćeri, koordiniranjem, primjerice, financijskih investicija unutar grupe.49

Opći je sud odlukom od 15. rujna 2011. poništio ka-znu koju je izrekao EK poduzetniku Grolschu u svoti od 36.6 mil. eura za navodno sudjelovanje u tzv. kartelu nizozemskih proizvođača piva koji je 2007. ustanovio EK slijedom dokaza dostavljenih od pokajnika (ImBev).50 Presuda Općeg suda zasniva se na shvaćanju Suda da EK nije u dovoljnoj mjeri dokazao sudjelovanje poduzet-nika Grolscha kao društva kćeri SAB Miller u kartelu.51 Prema stajalištu suda, dokazi koji su predstavljeni u od-luci ne dokazuju na nedvojben način da je poduzetnik Grolsch sudjelovao na spornim sastancima kartela. Na navedeno je skrenuo pozornost i sam poduzetnik, ističu-ći kako su na spornim sastancima sudjelovali zaposle-nici njegova društva kćeri Nederland BV Bierbrouwerij Grolsch, što je i proizišlo iz zapisnika i iz činjenice da pokajnik koji je dostavio ključne dokaze nije imao sa-znanja o imenima sudionika sastanaka.52

Sud je zaključio kako je EK propustio objasniti razloge slijedom kojih je došao do utvrđenja koja je pravna osoba odgovorna za upravljanje poduzetnikom u vrijeme kada je povreda propisa nastala i, posljedič-no tome, odgovornost te osobe za povredu, odnosno da ta osoba pobija presumpciju kako je društvo maj-ka stvarno uporabilo odlučujući utjecaj na ponašanje svojeg društva kćeri.

Opći se sud također bavio pitanjem odgovornosti društva majke i društva kćeri u svojoj odluci kojom je snizio kaznu poduzetnicima ENI i Polimeri Europa za čak 90 mil. Eura, smatrajući da EK nije na primjeren način odredio povećanje kazne za te poduzetnike u svoti od 50 % zbog njihova prijašnjeg sudjelovanja u kartelu.53 Sud svoje stajalište argumentira činjenicom da su ti po-

49 Paragraf 70 Shell Petroleum odluke.50 Odluka EK-a od 18. travnja 2007., predmet COMP/B/37.766-Dutch beer

market.51 Presuda Općeg suda od 15. rujna 2011., predmet T-234/07 Koninklijke

Grolsch NV.52 Komentari presude mogu se pronaći u Pountney, M i Knox, R, “Grolsch

wins appeal against DG Comp fine”, Global Competition Review, 15. rujna 2011. http://www.globalcompetitionreview.com/news/article/30631/ ili u

Stephan, A, “The EU General Court annuls fine imposed on parent company for its subsidiary’s participation in beer industry cartel (Grolsch) “, čl. br. 38581., E-Competitions, National Competition Laws Bulletin, listopad 2011.

53 “Court unpicks rubber cartel decision”, Global Competition Review, volume 14, Issue 8, kolovoza/rujna 2011., str. 46. Vidi i odluke Općeg suda u predmetima T-39/07 Eni v.Commission i T-38/07 Shell Petrolium v. Commission.

duzetnici promijenili svoju strukturu i odnose kontrole, a da EK nije raspolagao dostatnim dokazima koji bi na nedvojben način dokazali ponavljanje povrede unutar takve kompleksne strukture poduzetnika. Iz ovog tu-mačenja proizlazi da EK može zasnivati argument po-novnog počinjenja povrede na odluci koja se odnosila na više pravnih osoba, ali samo ako utvrdi da je riječ o jednom poduzetniku između adresata stare i nove odlu-ke. Pritom Sud promatra element “odlučujućeg utjecaja” kao smjernice za odlučivanje pripadaju li poduzetnici jednom poduzetniku - društvu majci. Prema tome, kada društvo majka postavi dovoljno uvjerljiv argument da je neko njegovo društvo postupalo samostalno, tada EK mora navedeni argument pozorno proučiti.54

Kada su društva majke odgovorni za samo manji dio povrede, tada se na njih treba primijeniti i manja sankci-ja. A kada su društva kćeri sama odgovorna za velik dio povrede, tada im se treba izreći i viša sankcija. Društva kćeri su bila kažnjena zbog izravne uključenosti, a druš-tva majke kažnjena su zbog toga što su njihovi pravni prednici imali odlučujući utjecaj na društva kćeri tije-kom povrede. S tim je razmišljanjem EK u travnju 2011. smanjio kaznu poduzetniku Arcelor Mittalu s 230 mil. eura na 46 mil. eura za kartel u željeznoj industriji.55

Objavom odluke Suda EU-a u predmetu Elf Aquitaine kojom je ukinuo prijašnju presudu Općeg suda, došlo je do određene promjene koncepcije odgovornosti društva majke postavljenog odlukom u predmetu AKZO NO-BEL.56 Ova je odluka značajna jer je ukidanjem odgovor-nosti poduzetniku Elf Aquitainea za kartel u kemijskoj industriji Sud EU-a bitno izmijenio način na koji EK tre-ba procjenjivati odgovornost društva majke u predme-tima zabranjenih sporazuma. S jedne strane, odluka je trebala pojednostaviti koncepciju odgovornosti društva majke za širu javnost, a s druge strane, utjecala je na EK da mora detaljnije opravdati svoju odluku o odgovor-nosti za kartel društva majke. Ovaj se predmet odnosi na odluku EK-a iz 2005. godine kojom je sankcionirala poduzetnika Elf Aquitainea i njegovo tadašnje društvo kći Arkema kaznom od 45 milijuna eura zbog sklapanja zabranjenog sporazuma (kartela) kojim su dijelili kupce i opsege prodaje kako bi zadržali svoje tržišne udjele.57 Opći je sud odbio tužbu i potvrdio odluku EK-a, no Sud EU-a bio je drukčijeg mišljenja.

Naime, pravni zahtjev prema kojem je tijekom po-stupka potrebno navesti razloge prema okolnostima svakog slučaja, osobito je potrebno obrazložiti sadržaj mjere o kojoj se radi, osnovu razloga koji se daju i inte-res koji stranke ili treće osobe mogu izravno ili neizrav-no imati u traženom obrazloženju. Svaka odluka koja se usvoji primjenom prava EU-a i koja se odnosi na više

54 O odlučujućem utjecaju društva majke na postupanje društva kćeri u smi-slu utvrđivanja odgovornosti društva majke razvila se posljednjih nekoliko godina relevantna sudska praksa europskih sudova, primjerice, odluka Općeg suda u predmetu General Technic-Otis, točke 54-70, 79-90, 100-120 obrazloženja presude.

55 Schonberg, M i Cohen, J “The European Commission dramatically slashes the fine in its second amendment to the pre-stressing cartel fines (Arcelor Mittal)”, E-Competitions, National Law Competition Bulletin, članak br. 36454, lipnja 2011.

56 Odluka Općeg suda T-174/05 Elf Aquitaine v. Commission od 30.9.2009. i odluka Suda EU C-521/09 Elf Aquitaine v. European Commission od 29. rujna 2011.

57 Odluka EK br. C (2004) 4876 final od 19. siječnja 2005.

Prosinac 2015.



adresata postavlja problematiku primjenjivosti povrede na te adresate.

Stoga, prema pravu EU.a, takva odluka mora sadrža-vati odgovarajuće razloge kojima se obrazlaže odgovor-nost za svakoga pojedinog adresata. Slijedom toga, od-luka kojom se društvo majka proglašava odgovornim za povrede propisa koje su počinila njegova društava kćeri morala bi sadržavati detaljne razloge kojima se obrazla-že na čemu se temelji odgovornost tog poduzetnika. U predmetnom slučaju, prema mišljenju Suda EU-a, EK je propustio dati odgovarajuće razloge jer nije obrazložio zbog čega se dokazi koje je poduzetnik Elf Aquitaine na-veo ne mogu smatrati dovoljnima za pobijanje presump-cije odlučujućeg utjecaja. Sud je posebno kritizirao EK jer nije u dovoljnoj mjeri opravdao ni iznio razloge zbog čega su pojedini argumenti poduzetnika kojima se poku-šalo pobiti odgovornost društva majke odbijeni.58

Obveza EK-a da navede razloge prema Sudu proizlazi iz činjenice da je rečena presumpcija oboriva i da u tu svrhu strankama na koje se odnosi mora dati mogućnost da predstave dokaze o gospodarskim, organizacijskim i pravnim vezama između poduzetnika. Ovo posebno do-lazi do izražaja u predmetnom slučaju jer u prijašnjoj odluci (tzv. Organic Peroxide predmet), Elf Aquitaine nije smatran zajednički i solidarno odgovornim za prekršaj svojih društava kćeri iako su okolnosti odnosa društva majke i društva kćeri bile gotovo identične. Nejasni su i nedostatni razlozi EK-a koji je za odgovornost društva majke Elf Aquitaine za protuzakonito postupanje društa-va kćeri Arkema utemeljio samo na većinskom udjelu u kapitalu. Posljedično, zbog izostanka obrazloženih ra-zloga u konkretnom slučaju, Sud EU-a ukinuo je odluku Općeg suda i EK-a kojom je Elf Aquitaine odgovoran za povredu i prema kojima je bio dužan platiti kaznu.59

Iz ove odluke Suda EU-a jasno proizlazi donekle kon-tradiktoran pristup europske sudske prakse. S jedne strane, AKZO NOBEL NV je postavio načelo prema koje-mu nije nužno da EK detaljnije obrazlaže primjenu pre-sumpcije odlučujućeg utjecaja za društvo majku kada postoji stopostotni ili većinski udjel u kapitalu društva kćeri. S druge strane, prema zadnje analiziranoj odluci Suda EU-a, takvi se dodatno obrazloženi razlozi za utvr-đenje odgovornosti ipak traže od EK-a. Već je i Opći sud u predmetu Air Liquide prigovorio EK-u da nije propisno ocijenio i obrazložio odbijanje protuargumenata strana-ka podnesenih za pobijanje presumpcije odgovornosti društva majke (argumenti samostalnosti u strateškim pitanjima i usvajanju odluka društva kćeri). Prema tome, promatrajući obrazložena razmatranja suda, može se zaključiti da u ovoj fazi razvoja sudske prakse ipak postoji tendencija da se od EK-a zahtijevaju ili dodatni dokazi ili barem detaljnija ocjena razloga za odbijanje argumenata stranaka radi pobijanja oborive presumpci-je odgovornosti društva majke.

58 Analizu ove odluke Suda EU-a daje i Aleš Musil u: „Parent liability concept-Akzo is dead, vivat Elf Aquitaine“, češki pravni časopis Antitrust-reveue of Compe-tition Law, broj 4/11, str. 174-175.

59 Paragrafi 152-180 odluke Suda EU Elf Aquitaine v. European Commission.

6. ZAKLJUČAKZa povrede čl. 101. ili 102. UFEU-a ključno je odredi-

ti poduzetnika koji je odgovoran i kome se može izreći sankcija. Kada te povrede počine poduzetnici koji su u većinskom ili stopostotnom vlasništvu drugih poduzet-nika, javlja se pitanje utvrđenja njihove odgovornosti. Prijašnja sudska praksa sudova EU-a prikazana u ovom radu uspostavila je osnovna načela i presumpcije koje se trebaju primijeniti kod određivanja odgovornosti društva majke. Ona se temelje na tri glavne postavke: gospodarskog jedinstva poduzetnika - društva majke i društva kćeri, presumpciji odlučujućeg utjecaja društva majke nad svojim društvima kćerima u čijem kapitalu ima 100 % udjela te na oborivoj presumpciji da društvo majka zaista ostvaruje odlučujući utjecaj na postupanje društva kćeri. Već iz pregleda ove prijašnje sudske prak-se sudova EU-a lako se uočava neujednačen i ponekad ne previše fleksibilan pristup sudova EU-a. Potonje se najviše odražava u nemogućnosti stranaka da sa ra-znim ponekad i sasvim uvjerljivim argumentima obore presumpciju odlučujućeg utjecaja. Nadalje, ono što ka-rakterizira sudsku praksu jest velika diskrecija EK-a u odlučivanju o odgovornosti i sankciji društva majke bez potrebe predočenja dodatnih dokaza. Međutim, u ovom je dijelu ipak došlo do promjene u stajalištu Suda EU-a koji pred EK stavlja viši standard i obvezuje ga da do-bro obrazloži razloge odbijanja pojedinih argumenata stranaka iznesenih za pobijanje presumpcije na kojoj se temelji njihova odgovornost za postupanja društva kćeri. U drugom dijelu rada analizirat će se novija sud-ska praksa sudova EU-a u posljednje tri godine te vidjeti u kojem smjeru se ista dalje razvija za ovo specifično i značajno pravno pitanje.

NOVO IZAŠLO IZ TISKASustav računa prema kojemu

se vodi glavna knjiga i sastavljaju financijski izvještaji

PODUZETNIKA sadržan je u:RRiF-ovom računskom

planu za poduzetnike

XX. dopunjeno izdanje, Zagreb 2015.

Opseg: 160 str. Cijena: 73,50 knCijena sa CD-om: 84,00 kn

Prosinac 2015.


PRAVO U UGOSTITELJSTVU

U prošlom broju ovoga časopisa objavljen je prvi dio članka kojime se daje prikaz novoga Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti. U ovom broju časopisa objavljujemo

nastavak članka u kojemu se analiziraju odredbe Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu i na obiteljskom poljoprivrednom gos-podarstvu. Donosi se i prikaz te analiziraju odredbe o nadzoru, prekršajima te prijela-znih i završnih odredaba.

UDK 658.6

Novi Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (II.)Domagoj PERANIĆ, dipl. iur.

11. UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVU I NA OBITELJSKOM POLJOPRIVREDNOM GOSPODARSTVU

Posebni pravni oblik ugostitelja jedna je od općih pretpostavki propisanih Zakonom koje se moraju ispu-niti za obavljanje ugostiteljske djelatnosti. Kako je u prethodnim poglavljima razjašnjeno, ugostitelj može biti trgovačko društvo, zadruga, trgovac pojedinac i obrtnik. Time su od obavljanja ugostiteljske djelatnosti isključe-ne druge pravne i fizičke osobe. Od ovoga su općeg pra-vila Zakonom propisane dvije značajne iznimke. One se ponajprije primjenjuju na pravne subjekte kojima je pod određenim pretpostavkama dopušteno pružanje nekih ugostiteljskih usluga. Navedeno se odnosi na ugostitelj-ske usluge koje se pružaju u domaćinstvu i ugostiteljske usluge koje se pružaju u okviru obiteljskog poljoprivred-nog gospodarstva.

11.1. UGOSTITELJSKE USLUGE U DOMAĆINSTVUFizičkim je osobama dopušteno obavljanje ugostitelj-

skih usluga u domaćinstvu. Riječ je, zapravo, o vrlo ra-širenome obliku pružanja ugostiteljskih usluga u Repu-blici Hrvatskoj po kojemu fizička osoba (iznajmljivač) pruža ugostiteljske usluge u/na nekretnini u svojemu vlasništvu (domaćinstvo). Iznajmljivač nije profesio-nalni ugostitelj pa zakonska pravila o pružanju ugosti-teljskih usluga u domaćinstvu nisu stroga ili iscrpna kao ona koja se odnose na ugostitelje. No, vjerojatno zbog raširenosti ovoga oblika pružanja ugostiteljskih usluga, zakonodavac je smatrao nužnim urediti minimalne pret-postavke koje se za to moraju ispuniti.

Hrvatsko državljanstvo propisano je kao jedna od bitnih pretpostavki za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (čl. 30. st. 2.). Pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu je pod jednakim uvjetima, osim hrvatskim državljanima, dopušteno i fizičkim osobama državljanima država koje su stranke Sporazuma o Europ-skom gospodarskom prostoru1 i državljanima Švicarske Konfederacije.

Zakonom su propisana i druga ograničenja za pruža-nje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Najvažnija se odnose na ograničeni opseg usluga koje se mogu pružati i njihovu kvantitetu. One su propisane specijalnom me-todom (taksativno), a obuhvaćaju:

1 Stranke ovoga Sporazuma su sve države članice Europske unije te Norveška, Island i Lihtenštajn.

(1) ugostiteljske usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor, čiji je vlasnik iznajmljivač, i to do naj-više deset soba, odnosno 20 kreveta (u to se ne ubrajaju pomoćni kreveti)

(2) ugostiteljske usluge smještaja u kampu ili kamp-odmorištu2, organizirane na zemljištu čiji je vlasnik iznajmljivač, i to u najviše deset smještajnih jedinica, odnosno za 30 gostiju istodobno (u taj se broj ne ubraja-ju djeca do 12 godina)

(3) ugostiteljske usluge doručka, polupansiona ili pu-nog pansiona gostima kojima iznajmljivač pruža usluge smještaja u sobi, apartmanu i kući za odmor (čl. 30. st. 3.).

Ovdje treba istaknuti da je Zakonom propisana neo-boriva predmnijeva po kojoj se boravak više od 15 osoba koje nisu članovi uže obitelji3 u stanovima, apartmanima i kućama za odmor, u turističkim mje-stima od 15. lipnja do 15. rujna, smatra pružanjem ugostiteljskih usluga u domaćinstvu (čl. 33.).

Analogno obvezama ugostitelja, Zakonom su propisane obveze iznajmljivača (čl. 32. st. 1.). Na prvi se pogled za-mjećuje manji opseg tog popisa (8 obveza!) ako se usporedi s popisom obveza profesionalnog ugostitelja (18 obveza!). U najkraćim crtama, obveza je svakog iznajmljivača:

1. vidno istaknuti na ulazu u objekt ili u neposred-noj blizini, na propisani način, natpis s oznakom vrste i kategorije objekta, utvrđene rješenjem nadležnog ureda

2. istaknuti u svakom objektu naznaku vrste i kate-gorije objekta, cijene usluga koje nudi, informaciju da je boravišna pristojba uključena u cijenu te se pridržavati istaknutih cijena

3. utvrditi normative namirnica, pića i napitaka za poje-dino jelo, piće i napitak, ako takve usluge pruža, i pružiti usluge po utvrđenim normativima, normativ za vrijeme rada imati u objektu te na zahtjev normativ predočiti gostu

4. izdati gostu čitljiv i točan račun s naznačenom vr-stom, količinom i cijenom, odnosno odobrenim popustom, pruženih usluga za svaku pruženu uslugu, osim ako ra-čun za usluge pružene gostu izdaje turistička agencija

2 Ugostiteljski objekti iz skupine kampovi razvrstani su u vrste Pravilnikom o razvrstavanju, minimalnim uvjetima i kategorizaciji ugostiteljskih objekata kampova iz skupine „Kampovi i druge vrste ugostiteljskih objekata za smještaj“ (Nar. nov., br. 75/08., 45/09., 11/14. i 85/15.). Prema tom podzakonskom aktu postoje četiri vrste ugostiteljskih objekata iz skupine kampovi. To su: (1) kamp, (2) kamp naselje, (3) kampiralište, (4) kamp odmorište. Odredbom čl. 30. st. 3. t. 2. obuhvaćene su samo vrste kampova pod (1) i (4).

3 Pojam članovi uže obitelji procjenjuje se prema čl. 8. Zakona o boravišnoj pristojbi (Nar. nov., br. 152/08., 52/09., 97/13., 158/13. i 30/14.), a to su: bračni drug, srodnici u ravnoj lozi i njihovi bračni drugovi, braća i sestre te njihova djeca i bračni drugovi, braća i sestre roditelja te njihova djeca i bračni drugovi, posvojitelj i posvojče te njihova djeca i bračni drugovi, pastorčad, maćeha i očuh.

Prosinac 2015.



5. voditi popis gostiju na propisani način, osim ako popis gostiju za iznajmljivača vodi turistička agencija

6. omogućiti gostu podnošenje pisanog prigovora u objektu i bez odgađanja pisanim putem potvrditi njegov primitak te omogućiti gostu podnošenje pisanog prigo-vora poštom, telefaksom ili elektroničkom poštom, u objektu vidljivo istaknuti obavijest o načinu podnošenja pisanog prigovora, u pisanom obliku odgovoriti na pri-govor u roku od 15 dana od dana zaprimljenog prigovo-ra te voditi i čuvati evidenciju prigovora gostiju godinu dana od dana primitka pisanog prigovora

7. ispunjavati uvjete propisane posebnim propisima o hrani, ako pruža usluge pansiona ili polupansiona, osim postupka upisa u upisnik registriranih objekata u poslo-vanju s hranom

8. pružati ugostiteljske usluge koje su utvrđene rješe-njem nadležnog ureda.

Naznačenim obvezama iznajmljivača treba pridodati zabranu usluživanja i dopuštanja konzumiranja alkohol-nih pića i pića koja sadržavaju alkohol osobama mlađim od 18 godina, uz obvezu isticanja oznake o zabrani na vidljivome mjestu unutar objekta.

Prije započinjanja pružanja ugostiteljskih usluga iznajmljivač mora pribaviti odgovarajući upravni akt – rješenje o odobrenju (čl. 34.). Rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga u domaćinstvu dono-si nadležni ured državne uprave u županiji (ili nadlež-ni gradski ured Grada Zagreba), i to u povodu zahtjeva iznajmljivača. Rješenje o odobrenju izdaje se iznajmlji-vaču ako su ispunjene sljedeće pretpostavke:

1. ako je iznajmljivač vlasnik objekta (soba, apartman ili kuća za odmor i slično) ili vlasnik zemljišta za kamp

2. ako objekt u kojem će se pružati usluge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju

3. ako građevina - objekt u kojem će se pružati ugosti-teljske usluge u domaćinstvu ispunjava uvjete propisa-ne posebnim propisima kojima se uređuje gradnja.

Treba napomenuti da se pretpostavka pod 1. smatra ispunjenom i ako je vlasnik objekta ili zemljišta bračni ili izvanbračni drug iznajmljivača, njegov životni par-tner, srodnik u ravnoj liniji ili član obitelji uz njihovu pisanu suglasnost (čl. 34. st. 3.). Zamjećuje se pravna nepreciznost normativnog izričaja zbog uporabe neprav-nog pojma član obitelji koji u pravu nema jasno i preci-zno određeni sadržaj.

Rješenjem o odobrenju utvrđuje se i postojanje mi-nimalnih uvjeta za vrstu i uvjeta za kategoriju objekta. Uvjeti za vrstu i kategoriju objekta propisani su posebnim podzakonskim aktom kojega donosi Ministar (čl. 31.).

Posebno vrijedi istaknuti da je Zakonom, analogno pra-vilima koja se odnose na ugostiteljske objekte, uređena mogućnost izdavanja privremenog rješenja za nezako-nito izgrađene objekte iznajmljivača za koje je pravodob-no pokrenut postupak ozakonjenja (čl. 34. st. 4.).

Članak 35. sadržava odredbe o nastavku pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Riječ je o nizu pravnih normi koje su, uz neznatne promjene, repro-dukcija pravila iz Zakona iz 2006. koje su tom zakonu

po prvi put pridodane novelom iz 2012.4 Naznačenim se pravilima mogu iznijeti brojni prigovori, a ponajviše konfuznost sadržaja.

U najkraćim crtama, tim se pravilima omogućuje da bračni ili izvanbračni drug, životni partner, srodnik u rav-noj liniji, član obitelji te nasljednik iznajmljivača utvrđen u rješenju o nasljeđivanju, odnosno osoba koja je od iznaj-mljivača darovanjem ili na temelju ugovora o dosmrtnom uzdržavanju stekla pravo vlasništva nad nekretninom, u slučaju opravdane nemogućnosti iznajmljivača da nasta-vi s pružanjem usluge (bolest, starost, poslovna nesposob-nost i slično), može nastaviti pružati ugostiteljske usluge u domaćinstvu kao iznajmljivač.

Citirana pravna norma obuhvaća cijeli niz različitih ovlaštenika i pravnih situacija koje su u bitnim elemen-tima različite i koje se ne mogu urediti na jednak na-čin, što je zakonodavac neprimjereno učinio. Tako se, primjerice, ovom odredbom na jednak način uređuju mogućnosti nastavljanja pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu za života prijašnjeg iznajmljivača kao i u slučaju njegove smrti. Nastavak pružanja ugostiteljskih usluga u domaćinstvu podrazumijeva njihovo pružanje prema rješenju o odobrenju izdanome prijašnjem iznaj-mljivaču, međutim, novi iznajmljivač mora prethodno pribaviti rješenje nadležnog tijela koje se izdaje na nje-gov zahtjev, uz izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezanih za objekt koji bi utjecali na prestanak ispunja-vanja propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i ka-tegoriju objekta u kojem se pružaju usluge.

11.2. UGOSTITELJSKE USLUGE NA OBITELJSKOM POLJOPRIVREDNOM GOSPODARSTVU

Prema Zakonu o poljoprivredi (Nar. nov., br. 30/15.) obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo (dalje: OPG) je fizička osoba ili skupina fizičkih osoba članova zajednič-kog kućanstva koje obavljaju poljoprivrednu djelatnost na poljoprivrednom gospodarstvu koristeći se vlastitim ili unajmljenim proizvodnim jedinicama. OPG-i upisani u Upisnik poljoprivrednika mogu, u skladu s odred-bama Zakona, pružati određene ugostiteljske usluge. U smislu propisa iz područja poljoprivrede koji uređuju djelatnosti OPG-a, pružanje ugostiteljskih usluga ima značenje obavljanja dopunske djelatnosti.

Dopunska djelatnost OPG-a je pravni pojam iz čl. 70. Zakona o poljoprivredi, a njezina se glavna svrha sastoji u dodatnome angažmanu proizvodnih kapaciteta i radne snage članova OPG-a i u ostvarivanju dodatnih prihoda. Obavljanje dopunske djelatnosti dopušteno je OPG-ima ako su ispunjene pretpostavke propisane Zakonom o poljoprivredi, Pravilnikom o dopunskim djelatnosti-ma na obiteljskim poljoprivrednim gospodarstvima (Nar. nov., br. 76/14., u nastavku: Pravilnik o dopun-skim djelatnostima) i posebnim propisima koji uređuju pojedine djelatnosti koje se obavljaju. U kontekstu ovo-ga rada svojstvo takva posebnog propisa treba pripisati Zakonu o ugostiteljskoj djelatnosti.

4 Vidi: Zakon o izmjenama i dopunama Zakon o ugostiteljskoj djelatnosti (Nar. nov., br. 50/12.), čl. 4.

Prosinac 2015.



Opće pretpostavke za obavljanje dopunske djelatnosti uređene su Zakonom o poljoprivredi. One uključuju ob-vezu nositelja OPG-a da, između ostaloga, zahtjeva upis dopunske djelatnosti u Upisnik poljoprivrednika. Upis u Upisnik poljoprivrednika bitna je pretpostavka za obavljanje dopunskih djelatnosti pa ih OPG ne može obavljati prije nego nositelj OPG-a ishodi odgovarajući upis. Napominje se da Zakon o poljoprivredi sadržava i odredbu koja de facto ima značenje zabrane konkuren-cije s obzirom na to da se na OPG-u ne može obavljati niti jedna dopunska djelatnost ako je nositelj ili član OPG-a registriran za tu vrstu djelatnosti ili je zakonski zastu-pnik pravne osobe koja obavlja tu djelatnost ili ima ve-ćinski udjel u pravnoj osobi registriranoj za tu djelatnost.

Pravilnikom o dopunskim djelatnostima ponajprije su popisane vrste dopunskih djelatnosti koje se mogu obavljati na OPG-u te se iscrpno uređuju pretpostavke za njihovo obavljanje. U poduljemu popisu dopunskih djelatnosti izrijekom se navodi i pružanje turističkih i ugostiteljskih usluga (čl. 3. st. 1. t. 4. Pravilnika o dopunskim djelatnostima). U kontekstu ugostiteljskih usluga, u Prilogu I. Pravilnika o dopunskim djelatnosti taksativno su navedeni i objekti OPG-a u kojima se ta-kve usluge mogu pružati. To su: vinotočje / kušaonice, izletišta, sobe, apartmani, ruralne kuće za odmor, kam-povi. Od odredaba Pravilnika o dopunskim djelatnosti-ma koje donekle uređuju pružanje ugostiteljskih usluga treba izdvojiti obvezu OPG-a koji pripremaju i uslužuju jela, pića i napitke da pritom pretežito rabe namirnice iz vlastite proizvodnje ili namirnice kupljene od dru-gih poljoprivrednih gospodarstava.

Pravilnik o dopunskim djelatnostima sadržava i odred-be o obveznome sadržaju Zahtjeva za upis u Upisnik do-punske djelatnosti i obveznim prilozima tog zahtjeva. Kao jedan od obveznih priloga Zahtjeva navodi se rješenje o odobrenju za pružanje turističkih i/ili ugostiteljskih usluga ako OPG ima namjeru pružati ove usluge.

Zakonsko uređenje pružanja ugostiteljskih usluga na OPG-u umnogome se zasniva na istoj pravnoj logi-ci po kojoj su uređena pravila o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Navedeno se ponajprije ogleda u ograničenome broju ugostiteljskih usluga koje se mogu pružati na OPG-u. Izrijekom, to su:

1. pripremanje i usluživanje jela, pića i napitaka iz pretežito vlastite proizvodnje za najviše 80 gostiju (izlet-nika) istodobno

2. usluživanje (kušanje) mošta, vina, voćnih vina, drugih proizvoda od vina i voćnih vina, jakih alkoholnih i alkoholnih pića te domaćih narezaka iz vlastite proi-zvodnje u uređenom dijelu stambenog ili gospodarskog objekta, u zatvorenom, natkrivenom ili na otvorenom prostoru za najviše 80 gostiju (izletnika) istodobno

3. smještaj u sobi, apartmanu, ruralnoj kući za od-mor do najviše deset soba, odnosno za 20 gostiju isto-dobno, u koji broj se ne ubrajaju pomoćni kreveti i/ili usluge smještaja u kampu i/ili kamp-odmorištu s ukupno najviše 20 smještajnih jedinica, odnosno za 60 gostiju istodobno, u koji se broj ne ubrajaju djeca do 12 godina života. Ako se pruže usluga smještaja, gostima

mora biti omogućeno korištenje uslugama pripremanja i usluživanja jela, pića i napitaka (doručak ili polupan-sion ili puni pansion) iz pretežito vlastite proizvodnje. Usluge se mogu istodobno pružati u sobama, apartma-nima i ruralnim kućama za odmor i kampovima do ukupno predviđenog broja gostiju (80 gostiju).

Iznimno, kvantitativna ograničenja u slučaju pod 1. i 2. mogu se prekoračiti radi organiziranja prigodnih tradicij-skih proslava i manifestacija, ali najviše pet puta u jednoj kalendarskoj godini, s time da se takvi događaji moraju prijaviti mjesno nadležnoj inspekciji Ministarstva najka-snije tri dana uoči održavanja proslave ili manifestacije.

U ovome je radu već bilo riječi o bitnim pretpostav-kama za pružanje usluga pripremanja i usluživanja jela, pića i napitaka na OPG-ima. Osnovno je pravilo iz Za-kona o poljoprivredi reproducirano i u Zakonu pa se te usluge smiju pružati na OPG-u samo ako se u pripremi jela, pića i napitaka pretežito rabe namirnice iz vlastite proizvodnje OPG-a. No, Zakonom je propisana i dodat-na obveza OPG-a prema kojoj jela, pića i napitci koji se uslužuju na OPG-u moraju biti uobičajeni za kraj u kojemu se nalazi OPG. Pobliže i preciznije značenje apstraktnih normativnih izričaja pretežito vlastita proi-zvodnja te hrana, pića i napitci uobičajeni za kraj u kojem se OPG nalazi propisuje se podzakonskim aktom – pra-vilnikom koji donosi Ministar uz prethodnu suglasnost ministra nadležnog za poljoprivredu (čl. 39. st. 8.).

Služeći se argumentom sličnosti zakonodavac je broj-na pitanja povezana s pružanjem ugostiteljskih usluga na OPG-u uredio uputivši na pravila koja se primjenju-ju kada se te usluge pružaju u domaćinstvu. Zbog toga, OPG-i u pružanju ugostiteljskih usluga imaju obveze koje su u bitnom identične onima koje ima svaki iznaj-mljivač (čl. 32. st. 1. – 3.). Jednako se tako neoborivo predmnijeva pružanje ugostiteljskih usluga na OPG-u ako više od 15 osoba koje nisu članovi uže obitelji nosi-telja i članova OPG-a boravi u stanovima, apartmanima i kućama za odmor u turističkim mjestima od 15. lipnja do 15. rujna (čl. 33.).

Prije nego što se započne s pružanjem ugostiteljskih usluga na OPG-u, nositelj ili član OPG-a moraju ishoditi rješenje o odobrenju za pružanje ugostiteljskih usluga (čl. 40.). Rješenje donosi nadležni ured državne uprave u županiji (ili gradski ured Grada Zagreba) na zahtjev nositelja ili člana OPG-a, a za njegovo donošenje moraju se ispuniti sljedeće pretpostavke:

1. da je obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo upisa-no u Upisnik poljoprivrednika

2. da ima pravo korištenja objekta ili zemljišta u ili na kojem će se pružati ugostiteljske usluge

3. da objekt u kojem će se pružati ugostiteljske us-luge ispunjava minimalne uvjete i uvjete za kategoriju

4. da građevina - objekt u kojem će se pružati ugo-stiteljske usluge ispunjava uvjete u skladu s posebnim propisom koji uređuje gradnju.

Pretpostavka pod 2. u bitnom odstupa od pravila koja se odnose na iznajmljivača. Mogućnost pružanja ugosti-teljskih usluga u domaćinstvu je „osobno“ zakonsko pra-vo s obzirom da objekt u kojemu iznajmljivač pruža us-

Prosinac 2015.



luge mora biti njegovo vlasništvo (uz neke iznimke koje su također povezane s osobom iznajmljivača). Kod OPG-a, jednako kao kod profesionalnih ugostitelja, posjed objek-ta u kojemu se pružaju ugostiteljske usluge može biti i nesamostalan, tj. može nastati putem, primjerice, neko-ga obveznopravnog ili upravnopravnog odnosa.

Rješenjem o odobrenju također se utvrđuje postojanje minimalnih uvjeta i uvjeta za kategoriju objekta u koje-mu se pružaju ugostiteljske usluge. Uvjeti se propisuju pravilnikom koji donosi Ministar (čl. 39. st. 8.) uz pret-hodno mišljenje ministra nadležnoga za poljoprivredu.

Ako je objekt na OPG-u u kojemu se pružaju ugosti-teljske usluge neka vrsta građevina, njegova priklad-nost utvrđuje se prema odredbama posebnih propisa o gradnji. U ovome se, prema analogiji, primjenjuju pravi-la koja se odnose na objekte – građevine iznajmljivača (čl. 39. st. 9.). To podrazumijeva i mogućnost donošenja privremenog rješenja za nezakonito izgrađene objekte na OPG-u za koje je pravodobno pokrenut postupak oza-konjenja (čl. 34. st. 4.). Privremeno rješenje beziznimno se donosi s ograničenim rokom važenja, najdulje do 31. prosinca 2016.

Zakonom je uređena i pravna situacija u kojoj dolazi do nastavka pružanja ugostiteljskih usluga na OPG-u. Pritom se upućuje na odgovarajuću primjenu pravila o nastavku pružanja ugostiteljskih u domaćinstvu.

No, ovlaštenici prava na nastavak pružanja usluga (primjerice, bračni ili izvanbračni drug, životni partner, srodnik u ravnoj liniji, član obitelji te nasljednik) ne moraju zahtjevu koji se podnosi nadležnom upravnom tijelu priložiti izjavu da nije došlo do bitnih promjena vezanih za objekt koji bi utjecali na prestanak ispunja-vanja propisanih uvjeta uređenja i opreme za vrstu i ka-tegoriju objekta u kojem se pružaju usluge.

Zaključno, Zakonom su propisana i osnovna pravila o radnome vremenu OPG-a na kojemu se pružaju ugo-stiteljske usluge (čl. 41.). Propisivanje radnog vremena prepušteno je predstavničkim tijelima jedinica lokalne samouprave. OPG-i su obvezni odrediti svoje radno vri-jeme u okvirima zadanima aktom predstavničkog tijela, istaknuti obavijest o radnome vremenu na vidnome mje-stu na ulazu u objekt u kojemu se pružaju ugostiteljske usluge i pridržavati se istaknutoga radnog vremena. Osim toga, obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo može pružati ugostiteljske usluge uz prethodni dogovor (to može biti i isključivi način rada OPG-a) ili na poziv. O tome se, na ulazu u objekt, mora istaknuti odgovarajuća obavijest koja mora sadržavati i podatke o kontaktu.

12. NADZORNad provedbom Zakona provodi se upravni i inspek-

cijski nadzor. Upravni nadzor provodi Ministarstvo, a njegova je svrha provjera i praćenje zakonitosti rada i pravilnosti postupanja tijela državne uprave, tijela jedi-nica lokalne samouprave i pravnih osoba s javnim ovla-stima u povjerenim poslovima državne uprave.5

5 O upravnom nadzoru vidi: Zakon o sustavu državne uprave (Nar. nov., br. 150/11., 12/13.), čl. 20. – 23.

Inspekcijski nadzor nad provedbom Zakona i drugih propisa donesenih na temelju Zakona te pojedinačnih akata, uvjeta i načina rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba provode turistički inspektori. Turistička inspekcija osnovana je Zakonom o turističkoj inspekciji (nar. nov. br. 19/14.) kao unutarnja ustrojstvena jedinica Ministarstva.

Posebnim odredbama utvrđena je i nadležnost poli-cijskih službenika provoditi nadzor nad zabranom uslu-živanja, odnosno dopuštanja konzumiranja alkoholnih pića, drugih pića ili napitaka koji sadržavaju alkohol osobama mlađim od 18 godina. Policijski službenici koji neposredno utvrde kršenje navedene zabrane ovlašteni su protiv prekršitelja podnijeti optužni prijedlog, izdati prekršajni nalog ili naplatiti novčanu kaznu na mjestu izvršenja prekršaja.

12.1. ZABRANA DALJNJEG OBAVLJANJA UGOSTITELJSKE DJELATNOSTI, ODNOSNO PRUŽANJA UGOSTITELJSKIH USLUGA

Najteža pravna posljedica koja može pogoditi ugo-stitelja ili druge osobe koje su prema Zakonu ovlaštene pružati ugostiteljske usluge sastoji se u zabrani daljnjeg obavljanja ugostiteljske djelatnosti, odnosno pružanja ugo-stiteljskih usluga (čl. 43.). Ova se zabrana izriče nakon pro-vedenoga inspekcijskog nadzora, i to ako se ugostiteljska djelatnost obavlja, odnosno pružaju ugostiteljske usluge suprotno izdanom rješenju nadležnog ureda, odnosno Mini-starstva (čl. 43. st. 1.). Zabrana se određuje samo za onaj dio usluga koje se pružaju protivno rješenju, a donosi se do otklanjanja nedostataka. Protiv rješenja turističkog in-spektora dopuštena je žalba, međutim, ovaj pravni lijek nema suspenzivni učinak, tj. ne odgađa izvršenje rješenja.

12.2. OTKLANJANJE UTVRĐENIH NEDOSTATAKA I NEPRAVILNOSTI

Turistički inspektor u provedbi inspekcijskog nad-zora može rješenjem narediti otklanjanje nedostataka i nepravilnosti ako utvrdi njihovo postojanje. Nedostatci i nepravilnosti postoje:

1. ako ugostiteljski objekt ili objekt u kojem se pruža-ju pojedine ugostiteljske usluge ne udovoljava uvjetima propisanim ovim Zakonom i propisima donesenim na temelju ovoga Zakona

2. ako ugostitelj ili pružatelj ugostiteljskih usluga pruža ugostiteljske usluge koje nisu utvrđene rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva ili ne pruža ugo-stiteljske usluge koje su utvrđene rješenjem nadležnog ureda, odnosno Ministarstva.

Rješenje turističkog inspektora beziznimno mora sa-državati rok za otklanjanje nedostataka i nepravilnosti.

Rješenje se ne donosi ako su utvrđeni nedostatci i ne-pravilnosti otklonjeni za vrijeme inspekcijskog nadzora.

Ako se nedostatci i nepravilnosti ne otklone u roku koji je za to određen, turistički će inspektor donijeti rješenje o zabrani obavljanja ugostiteljske djelatnosti u ugostiteljskom objektu, odnosno pružanje pojedinih ugostiteljskih usluga u objektu, u kojem su utvrđeni nedostaci i nepravilnosti, dok se utvrđeni nedostatci i nepravilnosti ne otklone.

Prosinac 2015.



13. PREKRŠAJNE ODREDBEZakon sadržava poveći broj prekršajnih odredaba ko-

jima se pretežito uređuju prekršaji za povredu obveza ugostitelja i drugih pravnih subjekata koje su propisane Zakonom. Brojnost prekršajnih odredaba i pojedinačnih prekršaja upućuje da je kazna za prekršaj glavna (nega-tivna) pravna posljedica za kršenje zakonskih odredaba. U kontekstu novoga Zakona treba izdvojiti opću tenden-ciju smanjenja posebnih minimuma i posebnih maksi-muma kazni. No, odredbe o prekršajima sadržavaju i neka, pravno i nomotehnički, teško razumljiva rješenja.

Prvi problem pojavljuje se u pogledu onih prekršaja koji su normirani tako da se kao zaseban prekršaj propi-suje pojava recidivizma (ponavljanje prekršaja). U ovome slučaju, počinitelj prekršaja nalazi se u dvostruko nepo-voljnoj pravnoj situaciji. S jedne strane, ponavljanje pre-kršaja sâmo po sebi čini prekršaj, i to prekršaj za koji je, kao pravilo, propisana veća novčana kazna. S druge stra-ne, ponavljanje prekršaja utječe na tijelo koje odlučuje o visini kazne, kao otegotna okolnost, prema općem pravilu o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona (Nar. nov., br. 107/07., 39/13., 157/13. i 110/15.).

Drugi problematični aspekt prekršajnih odredaba u Zakonu nalazi se u pravilima o naplati novčane kazne za prekršaj na mjestu počinjenja prekršaja. Opća su pravila o naplati novčane kazne na mjestu počinjenja prekršaja propisana Prekršajnim zakonom (čl. 245.). Tim su zako-nom, koji ima svojstvo lex generalis u području prekršaj-nog prava, propisana vrlo jednostavna pravila od kojih ne treba odstupati propisujući specijalne pravne režime u posebnim zakonima. Nažalost, Zakon sadržava znatno odstupanje od općih pravila Prekršajnog zakona, i to u pogledu visine dijela kazne koji se plaća na mjestu po-

činjenja prekršaja koja je za pojedine skupine prekršaja propisana u fiksnoj svoti.

14. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBEPremda se prijelaznim i završnim odredbama uređuje

poveći broj pitanja, uglavnom pojedinačnih prijelaznih režima koji se odnose na ograničeni broj slučajeva, ipak treba izdvojiti prijelaznu odredbu iz čl. 56. Zakona.

Naznačena je pravna norma posljedica produljenja razdoblja u kojemu Ministarstvo po službenoj dužnosti provodi ponovnu kategorizaciju ugostiteljskih objekata i ponovno utvrđivanje posebnog standarda i oznake kvali-tete za ugostiteljske objekte iz članka. Tom je odredbom propisano da (produljeni četverogodišnji) rok teče od dana izvršnosti rješenja koja su izdana do dana stupanja na snagu Zakona.

15. ZAKLJUČNE NAPOMENEKako je u uvodu ovoga rada istaknuto, ciljevi Zakona

ponajprije se sastoje u povećanju raznolikosti i razvoju ugostiteljske ponude, olakšanome poslovanju ugostite-lja, podizanju razine kvalitete ugostiteljskih usluga i sl. Imajući u vidu opseg stvarnih novina, ne može se oče-kivati ispunjenje naznačenih ciljeva u većoj mjeri. To posebice vrijedi ako se uzme u obzir da Zakonom uopće nisu uklonjene značajnije prepreke u poslovanju prav-nih subjekata koji obavljaju ugostiteljsku djelatnost. Štoviše, može se očekivati da će neke novine u Zakonu pridonijeti povećanoj pravnoj nesigurnosti i povećanoj izloženosti ugostitelja diskreciji državne i lokalne ad-ministracije. U najboljem slučaju, može se govoriti o određenome olakšanju u poslovanju ugostitelja i drugih subjekata koji pružaju ugostiteljske usluge.

STEČAJNO PRAVO

Autor u članku detaljno obrazlaže i navodi pretpostavke za otvaranje sudskog postup-ka stečaja potrošača, pravila postupka pred sudom, pojam stečajne mase, zaštite

dostojanstva i doma potrošača, razdoblje provjere ponašanja te pretpostavke i učinke oslobođenja potrošača od preostalih obveza.

UDK 347.736

Stečaj potrošača – sudski postupakTino BEGO, dipl. iur.

1. UVOD Zakonom o stečaju potrošača (Nar. nov., br. 100/15., da-

lje: ZSP), koji stupa na snagu 1. siječnja 2016. godine, u hrvatsko je zakonodavstvo unesen novi institut kojim se prezaduženim građanima daje prilika za novi odgovor-niji početak i efektivno namirenje vjerovnika. Kako je ZSP-om propisana dužnost predlagatelja da pokuša sklopi-ti izvansudski sporazum s vjerovnicima u postupku prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potro-šača sudu, tek se u slučaju neuspjelog pokušaja sklapa-

nja izvansudskog sporazuma nastavlja postupak pred nadležnim sudom. Budući da smo u prošlom broju iznijeli opća pravila postupka i pravila izvansudskog postupka koji se provodi pred savjetovalištima, u nastavku ćemo iznijeti pravila postupka pred nadležnim sudom.

Sudski postupak ima elemente dobrovoljnosti, s obzi-rom na to da se potrošaču pruža mogućnost postizanja sudske nagodbe1, drugim riječima, potrošaču se pruža

1 Detaljnije o sudskoj nagodbi v. točku 4. ovog članka.

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

mogućnost postizanja dogovora s vjerovnicima (prihva-ćanje plana ispunjenja obveza). No, ako potrošač i vje-rovnici ne bi postigli dogovor, odnosno prihvatili plan ispunjenja obveza koji ima učinak sudske nagodbe, tada će sud donijeti rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača, u skladu s odredbom čl. 50. st. 4. i 52. ZSP-a.

Cilj je instituta stečaja potrošača osloboditi pošte-nog potrošača od preostalih obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele pri-kupljenih sredstava vjerovnicima, s tim da poštenje potrošača utvrđuje sud, uzimajući u obzir ponašanje potrošača prije podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje ti-jekom sudskoga postupka i razdoblja provjere pona-šanja, u skladu s odredbom čl. 2. ZSP-a.

2. UVJETI ZA POKRETANJE SUDSKOG POSTUPKA

Radi pojašnjenja, prvo navodimo koje se fizičke oso-be, odnosno koji se potrošači, u skladu s odredbom čl. 4. st. 2. i 3. ZSP-a, smatraju stečajnim dužnicima: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili

djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti

fizička osoba obveznik poreza na dohodak od samostalne djelatnosti u skladu sa Zakonom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14. i 143/14.), pod uvjetom da nema više od 20 vjerovnika, da obveze iz obav-ljanja djelatnosti ne prelaze svotu od 100.000,00 kuna, da nema obveza iz radnih odnosa koje pro-izlaze iz obavljanja djelatnosti i da nije pokrenut predstečajni ili stečajni postupak

fizička osoba obveznik poreza na dobitak, u skla-du sa Zakonom o porezu na dobit (Nar. nov., br. 177/04., 90/05., 57/06., 146/08., 80/10., 22/12., 148/13. i 143/14.) pod istim uvjetima kao pod prethodnom točkom.

ZSP kao stečajni razlog odnosno kao uvjet za otva-ranje stečaja navodi nemogućnost ispunjenja jedne ili više dospjelih novčanih obveza u ukupnoj svoti većoj od 30.000,00 kuna najmanje 90 dana uzastopno, u skladu s odredbom čl. 5. ZSP-a.

2.1. NEUSPJELI POKUŠAJ SKLAPANJA IZVANSUDSKOG SPORAZUMA

Uz prethodno navedeni uvjet za otvaranje stečajnog postupka, dodatni je uvjet za otvaranje stečajnog po-stupka pred sudom taj da je potrošač prilikom podno-šenja prijedloga za otvaranje stečajnog postupka uz prijedlog priložio potvrdu o neuspjelom pokušaju skla-panja izvansudskog sporazuma, u skladu s odredbom čl. 44. st. 3. ZSP-a.

Naime, u skladu s čl. 20. st. 1., 2. i 3. ZSP-a, rezultat sklapanja izvansudskog sporazuma između potroša-ča i vjerovnika uspješno je okončanje izvansudskog

postupka koji ima učinak izvansudske nagodbe i predstavlja ovršnu ispravu, no nema pravnog učinka na vjerovnike koji ga nisu sklopili2.

Navedeni uvjet proizlazi iz intencije zakonodavca da se odnos vjerovnika i potrošača riješi na jednostavniji i manje tegoban način od strogih pravila u sudskom postupku, uvažavajući pri tome trendove u zakonodav-stvima drugih država članica Europske unije kojima se potiče izvansudsko rješavanje i preopterećenost pravo-sudnog sustava.

2.2. NEPRIHVAĆANJE PLANA ISPUNJENJA OBVEZA (SUDSKE NAGODBE)

Odredbom čl. 52. ZSP-a također je propisan još jedan uvjet za otvaranje sudskog postupka stečaja potrošača. Naime, sud može otvoriti postupak stečaja potrošača tek u slučaju da vjerovnici nisu prihvatili plan ispu-njenja obveza, odnosno nisu sklopili sudsku nagodbu.

Plan ispunjenja obveza podnosi se na propisanom obrascu3 i sadržava svotu potrošačevih obveza, postotak smanjenja obveza, svotu za isplatu, rokove isplate i na-čin ispunjenja obveza prema svakom od vjerovnika, a s ciljem zaštite potrošača kao slabije strane u pregovo-rima posrednik je već u izvansudskom postupku obve-zan ako potrošač od njega zatraži pomoć u sastavljanju plana ispunjenja obveza istom pružiti pomoć, u skladu s odredbom čl. 17. ZSP-a.

U cilju postizanja sporazuma oko prihvaćanja plana ispunjenja obveza potrošač i vjerovnici mogu sugla-sno prije donošenja rješenja o otvaranju postupka stečaja potrošača, zatražiti od suda zastoj postupka radi pokušaja sklapanja sporazuma, odnosno sudske nagodbe. Sud može na pripremnom ročištu donijeti odluku kojom prihvaća zastoj postupka u trajanju do najdulje tri mjeseca, s tim da će se nakon proteka tri mjeseca postupak po službenoj dužnosti nastaviti, u skladu s odredbi čl. 46. ZSP-a.

Naime, razvidno je kako navedeni uvjet za otvaranje stečajnog postupka ima elemente dobrovoljnosti, budući da potrošaču ponovno (nakon pokušaja sklapanja izvan-sudskog sporazuma4) pruža prilika s vjerovnicima po-stići dogovor pred sudom u obliku sudske nagodbe. Tek ako se nagodba ne sklopi, sud bi imenovao povjerenika koji u daljnjem tijeku postupka imao ključnu ulogu u razdiobi potrošačeve imovine te predstavlja svojevrstan most između suda, potrošača i vjerovnika.

Iz navedenog proizlazi kako je za otvaranje stečajnog postupka zakonodavac prvo pružio potrošaču moguć-nost izvansudskog dogovora s vjerovnikom/vjerovnici-ma te ponovno prije otvaranja sudskog postupka mo-gućnost sklapanja sudske nagodbe (prihvaćanje plana ispunjenja obveza.

Stoga će sud donijeti rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača tek ako utvrdi postojanje stečajnog

2 Detaljnije o sklapanju izvansudskog sporazuma, PiP, br. 11/15, str. 313 Odredbom čl. 6. st. 2., a u skladu s odredbom čl. 80. st. 2. ZSP-a, propisano

je kako će sadržaj i oblik navedenih obrazaca propisati pravilnikom ministar nad-ležan za poslove pravosuđa u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ZSP-a.

4 Detaljnije o sklapanju izvansudskog sporazuma, PiP, br. 11/15., str. 31

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

razloga i ako na pripremnom ročištu nije prihvaćen plan ispunjenja obveza.

3. POKRETANJE POSTUPKA PRED SUDOMU skladu s odredbom čl. 44. ZSP-a, postupak stečaja

potrošača pokreće potrošač podnošenjem prijedloga za otvaranje postupka (dalje: prijedlog) stečaja potro-šača u roku od 3 mjeseca od dana izdavanja potvrde savjetovališta5 da pokušaj sklapanja izvansudskog sporazuma nije uspio.

Kao što je navedeno, potrebno je da potrošač dokaže da nije uspio pokušaj sklapanja izvansudskog sporazu-ma, stoga je dužan prijedlogu priložiti:

- potvrdu savjetovališta da pokušaj sklapanja izvan-sudskog sporazuma nije uspio

- popis imovine i obveza6 te- plan ispunjenja obveza.

Upozoravamo da ako potrošač uz prijedlog ne pod-nese navedene obvezne priloge, sud će u skladu s odredbom čl. 44. st. 4. ZSP-a odbaciti prijedlog.

3.1. TROŠKOVI POSTUPKATroškove postupka koji ne mogu biti manji od

1.000,00 kn predujmljuje potrošač u paušalnoj svoti koju odredi sud.

Ako potrošač nije u mogućnosti predujmiti troš-kove postupka, a ima imovine, sud može odlučiti da se troškovi predujme iz proračunskih sredstava, a predujmljeni troškovi naknadit će se prioritetno iz unovčene imovine potrošača. Ako potrošač nije u mo-gućnosti predujmiti troškove postupka i nema imovine, može se osloboditi obveze uplate predujma na način i uz pretpostavke propisane posebnim propisom kojim se uređuje besplatna pravna pomoć7, u skladu s odred-bom čl. 45. st. 1., 2. i 3. ZSP-a.

Iz navedene odredbe razvidno je kako je zakonodavac postavio donju granicu predujma troškova postupka, a nepostavljanjem gornje granice ostavio je sudu moguć-nost da po slobodnoj procjeni ocijeni hoće li se predujam troškova namiriti iz proračunskih sredstava.

Smatramo kako će tek praksa u budućnosti pokazati je li zakonodavac ostavljanjem slobode sudu u procjenji-vanju maksimalne visine troškova postupka te namire-njem istih iz državnog proračuna dobro postupio ili ne.

U pogledu troškova u postupku s više vjerovnika, a koji nastanu u tijeku postupka, odredbom čl. 45. st. 4. ZSP-a, propisano je da svaki vjerovnik snosi svoje troškove postupka.

Radi pojašnjenja samog postupka stečaja potrošača pred sudom, smatramo bitnim prije samog tijeka po-stupka i pravnih posljedica koje otvaranje postupka ima za potrošača, navesti osnovne postupovne (provedbene)

5 Detaljnije o savjetovalištu, PiP, br. 11/15., str. 31.6 Detaljnije o popisu imovine i obveza, PiP, br. 11/15., str. 32.7 Institut besplatne pravne pomoći jest institut na temelju kojeg se poje-

dincima (hrvatski državljani i stranci) olakšava snošenje troškova bilo u cijelosti bilo djelomično u ostvaraju svojih prava na pristup sudu i javnopravnim tijelima.

odredbe postupka stečaja potrošača pred sudom i tijela istog postupka.

3.2. POSTUPOVNE (PROVEDBENE) ODREDBE POSTUPKA STEČAJA POTROŠAČA

U postupku stečaja potrošača (dalje: postupak), ako nije drukčije propisano ZSP-om, podredno se primjenju-je Stečajni zakon (Nar. nov., br. 71/15., dalje: SZ).

Postupak se provodi pred sucem pojedincem pri stvarno i mjesno nadležnom općinskom sudu na čijem području potrošač ima prebivalište, dok o žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud (Županijski sud) u vijeću sastavljenom od tri suca.

U skladu s odredbom 24. ZSP-a, postupak je hitan, s tim da se odluke u pravilu donose bez usmene rasprave. Iznimno će sud morati održati usmenu raspravu u sluča-ju podnošenja prijedloga za donošenje rješenja o opozivu oslobođenja potrošača od preostalih obveza i saslušati po-trošača i povjerenika, a o čemu više u t. 6.3.1. ovog članka.

Sud u postupku po službenoj dužnosti utvrđuje činje-nice koje su od važnosti za postupak i radi toga može izvoditi sve potrebne dokaze, prikupljati obavijesti te obavljati uvid u odgovarajuće registre i evidencije.

Dostava svih pismena u postupku obavlja se pu-tem mrežne stranice e-oglasna ploča sudova, a sma-tra se obavljenom istekom osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča. Objava pismena smatra se dokazom o urednoj dostavi svim su-dionicima postupka.

Pri svakom sudu posebno za svakog potrošača vo-dit će se javni očevidnik pismena dostavljenih putem mrežne stranice e-oglasna ploča sudova u elektronič-kom obliku prema vremenskom redoslijedu objave. Javni će očevidnik biti dostupan svim zainteresira-nim osobama u radno vrijeme suda.

Osim propisanog načina dostave, sudionici postupka (vjerovnici, potrošač i povjerenik), mogu zatražiti da im se pismena dostavljaju na kućnu adresu, na adresu elektroničke pošte ili u osobni korisnički pretinac, ali takva dostava nema pravni učinak na tijek roko-va propisanih ZSP-om.

Drugim riječima, ako npr. potrošač zatraži da mu se pi-smena dostavljaju putem e-maila, datum primitka pismena putem e-maila potpuno je irelevantan; relevantan je jedni-no datum objave pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča te svi rokovi počinju teći po isteku osmog dana od dana objave pismena na mrežnoj stranici e-oglasna ploča.

Nadalje, o svim je postupcima Ministar pravosuđa ob-vezan donijeti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja javnog Registra postupaka stečaja potrošača. Regi-star će se voditi pri Ministarstvu pravosuđa i sadržavat će podatke o pokrenutim i zaključenim postupcima te podatke o oslobođenju od preostalih obveza.8

8 Odredbom čl. 28. st.2. a u skladnu s odredbom čl. 80. st. 2. ZSP-a propisano je kako će ministar nadležan za poslove pravosuđa u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ZSP-a donijeti Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja javnog Registra postupaka stečaja potrošača.

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

3.3. TIJELA POSTUPKA U skladu s odredbom čl. 29. ZSP-a, tijela koja provode

stečaj potrošača su sud i povjerenik.

3.3.1. SudU postupku je stvarno i mjesno nadležan općinski

sud na čijem području potrošač ima prebivalište, dok u slučaju podnošenja pravnog lijeka (žalbe) odlučuje nadležni drugostupanjski sud (Županijski sud).

U skladu s odredbom čl. 30. ZSP-a, sud u postupku: odlučuje o otvaranju postupka imenuje i razrješava povjerenika i nadzire njegov

rad određuje nagradu povjereniku odlučuje o visini sredstava potrebnih potrošaču za

primjerene životne potrebe / primjereni životni standard

odlučuje o odgodi prodaje nekretnine koja je potro-šaču potrebna za stanovanje

odlučuje o obavljanju samostalne djelatnosti određuje razdoblje provjere ponašanja odlučuje o zaključenju i obustavi stečajnoga po-

stupka odlučuje o oslobođenju od preostalih obveza odlučuje o opozivu oslobođenja potrošača od preo-

stalih obveza odlučuje o svim drugim pitanjima, ako o istim ne

odlučuje povjerenik.U postupku sud donosi odluke u obliku rješenja (rje-

šenje o otvaranju stečaja postupka, rješenje o zaključe-nju postupka) ili zaključka (u tijeku postupka), a za-ključkom suda izdaje se nalog službenoj osobi ili tijelu u postupku za obavljanje pojedinih radnji te odlučuje o upravljanju postupkom.

3.3.2. PovjerenikU skladu s odredbom čl. 31. ZSP-a, za povjerenika

može se imenovati osoba koja je upisana na listu po-vjerenika za područje nadležnoga suda koja se objav-ljuje na mrežnoj stanici e-oglasna ploča sudova, s tim da za povjerenika ne može biti imenovana osoba koja je: bila zaposlena kod potrošača ako je obavljao ili

obavlja samostalnu djelatnost ili je blizak srodnik suca, potrošača, vjerovnika te

osobe koje su u odnosu suparništva s potrošačem.Naime, na listu povjerenika može biti upisana fizička

osoba koja: ima poslovnu sposobnost ima završeni diplomski sveučilišni studij, odnosno

završeno visoko obrazovanje s najmanje 300 ECTS bodova

ima položen stručni ispit za povjerenika i koja je dostojna za obavljanje poslova povjerenika.Međutim, ako osoba i ispunjava navedene uvjete,

a protiv nje je pokrenut kazneni postupak za kazneno djelo, osuđena je za kazneno djelo za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti i ako je razriješena duž-nosti povjerenika zbog neurednog obavljanja dužnosti u

više od dva postupka u tijeku tri godine, dok ne prođu tri godine od dana brisanja i ponovno ne položi ispit za povjerenika ili je prezadužena, smatrat će se da ne is-punjava uvjete.

Nadalje, Povjerenik se može brisati s liste na osobni zahtjev ili po službenoj dužnosti. Brisanje po služ-benoj dužnosti odredit će se ako je protiv povjerenika pokrenut kazneni postupak ili ako je osuđen zbog ka-znenoga djela za koje se postupak pokreće po službenoj dužnosti, ako je razriješen dužnosti povjerenika zbog neurednog obavljanja dužnosti u više od dva postupka u tijeku tri godine, ako svake dvije godine od dana upisa ne dostavi dokaz o provedenom stručnom usavršavanju nakon položenoga stručnog ispita ili smrću povjerenika, u skladu s odredbom čl. 34. ZSP-a.

3.3.2.1. Lista povjerenikaMinistar pravosuđa za područje nadležnosti sva-

kog suda utvrđuje listu povjerenika, s tim da se liste povjerenika mogu dopunjavati i da osoba može biti upi-sana na listu povjerenika za područje nadležnosti jed-nog ili više sudova.

Nadalje, Ministarstvo pravosuđa obvezno je voditi i na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova objaviti popis povjerenika, s naznakom postupaka u kojima su imenovani kao povjerenici, način njihova izbora, nazna-ku potrošača i suca koji vodi postupak, naznaku razrje-šenja i razloga razrješenja te izrečenih novčanih kazni.

Jednako tako, ministar pravosuđa obvezan je u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ZSP-a donijeti Pravilnik kojim će propisati podatke koji se upisuju na listu povjerenika i popis povjerenika te način vo-đenja i objave popisa povjerenika na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

3.3.2.2. Izbor, imenovanje i dužnosti povjerenikaU skladu s odredbom čl. 37. ZSP-a, izbor povjerenika

u postupku obavlja se metodom slučajnoga odabira, a Ministar pravosuđa obvezan je pravilnikom propisati pretpostavke i način izbora povjerenika metodom slu-čajnoga odabira.

Na temelju provedenog izbora povjerenika slučajnim odabirom, sud će rješenjem o otvaranu postupka ime-novati povjerenika.

Prije prihvaćanja dužnosti povjerenik će pred sudom dati izjavu da će savjesno, držeći se Ustava RH, zakona i pravnoga poretka RH obavljati svoju dužnost, a sud će nakon davanja izjave povjereniku predati potvrdu o imenovanju u kojoj je navedeno da je rješenjem o otvaranju postupka imenovan za povje-renika u određenom postupku, s tim da je povjerenik obvezan odmah nakon prestanka obavljanja dužnosti vratiti sudu potvrdu o imenovanju.

Upozoravamo kako se odluka o imenovanju povjere-nika može pobijati žalbom protiv rješenja o otvaranju postupka, a u kojem slučaju prvostupanjski sud može povodom žalbe donijeti rješenje o imenovanju novoga

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

povjerenika u roku od tri dana, a protiv koje odluke je također dopuštena žalba.

U skladu s odredbom čl. 40. ZSP-a povjerenik je ob-vezan pri ispunjavanju svojih dužnosti postupati s pa-žnjom dobrog stručnjaka te je bez odgode dužan unov-čavati stečajnu masu u ime i za račun potrošača tako da uvijek pokuša postići najvišu cijenu stvari i prava te prikupljena sredstva raspodjeljivati vjerovnicima razmjerno njihovim tražbinama.

Nadalje, povjerenik je obvezan podnositi sudu kvar-talna pisana izvješća u kojima će navesti stanje potro-šačeve imovine, nove okolnosti koje bi mogle utjecati na mogućnost ispunjenja potrošačevih obveza, svotu uku-pno isplaćenih sredstava pojedinom vjerovniku, podat-ke o unovčenoj stečajnoj masi i ostale podatke koji su od utjecaja na tijek postupka. Podnesena izvješća objavlju-ju se na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

Kako je iz navedenog razvidno da je dužnost odnosno uloga povjerenika unovčiti imovinu potrošača po najvišoj mogućoj cijeni, povjerenik je obvezan otvoriti poseban transakcijski račun kod financijske institucije za sva-koga pojedinog potrošača nad kojim je otvoren stečaj u skladu s nalogom suda najkasnije prvi radni dan nakon što ga je sud imenovao. Putem računa povjerenik može primati samo uplate i obavljati isplate koje se odnose na upravljanje i raspolaganje stečajnom masom.

Sredstva s posebnog računa ne mogu biti predmetom ovrhe koja se provodi protiv povjerenika, a u slučaju ste-čaja ili smrti povjerenika, ne ulaze u njegovu stečajnu masu odnosno ostavinu. Povjerenik je obvezan sve uplate koje se odnose na upravljanje i raspolaganje stečajnom masom držati odvojene od svoje imovine.

Nadalje, povjerenik ima pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu stvarnih troškova, s tim da će sud određivati nagradu povjereniku prema Uredbi koju je Vlada Republike Hrvatske obvezna donijeti u skladu s odredbom čl. 80. st. 1. ZSP-a, u roku od 30 dana od dana stupanja na snagu ZSP-a, a tom će se uredbom utvrditi kriteriji i načini obračuna i plaćanja nagrade.

Naknadu troškova sud može odrediti samo na teme-lju pisanoga, obrazloženoga i dokumentiranoga iz-vješća povjerenika.

Ako je povjerenik razriješen zbog nesavjesnoga obav-ljanja dužnosti, nema pravo na nagradu te je dužnost suda razriješenom povjereniku naložiti vraćanje nagra-de koju je primio tijekom postupka.

Povjerenik, potrošač i svaki vjerovnik imaju pravo na žalbu protiv odluke o nagradi i nakadi.

4. PRIPREMNO ROČIŠTEPrije donošenja odluke o otvaranju postupka sud će

zakazati pripremno ročište na kojem će se raspravljati i glasovati o planu ispunjenja obveza, s tim da sud može odgoditi pripremno ročište samo jednom:

- ako ocijeni da je to potrebno radi zaštite interesa stranaka ili

- ako je koji od vjerovnika uskratio pristanak na plan ispunjenja obveza (u kojem slučaju potrošač može izmi-jeniti plan ispunjenja obveza u roku koji odredi sud).

Poziv za pripremno ročište objavljuje se putem mrežne stranice e-oglasna ploča sudova zajedno s planom ispunjenja obveza (dalje: plan) i popisom imovine i obveza, s tim da će u objavi biti istaknuto da svatko može obaviti uvid u plan i popis imovine i obve-za u pisarnici nadležnog suda. Vrijeme između objave poziva za pripremno ročište i pripremnog ročišta ne može biti kraće od 60 dana.

Poziv za pripremno ročište sadržava poziv vjerov-nicima da se očituju na plan u roku od 30 dana od objave poziva za pripremno ročište na mrežnoj stra-nici e-oglasna ploča sudova.

Vjerovnici čije tražbine nisu sadržane u popisu imovine i obveza niti su pri izradi plana uzete u ob-zir, mogu tražiti njihovo namirenje samo ako su u roku od 30 dana od objave poziva za pripremno ročište podni-jele zahtjev za dopunu ili izmjenu popisa.

U pozivu za pripremno ročište sud će upozoriti na pravne posljedice koje će nastupiti zbog propuštanja roka za podnošenje zahtjeva za dopunu ili izmjenu popisa.

Pripremno ročište započinje razmatranjem plana ispunjenja obveza, s tim da se plan ispunjenja obve-za na prijedlog pojedinih vjerovnika ili potrošača može dopuniti ili izmijeniti, a svaki vjerovnik ima pravo za-htijevati provjeru i nadopunu svih tražbina sadržanih u popisu imovine i obveza, pri čemu potrošač ima pravo zahtijevati provjeru svih tražbina koje se naknadno uno-se u plan na prijedlog vjerovnika.

Ako potrošač ili koji od vjerovnika ospori tražbi-nu vjerovnika, smatrat će se da plan nije prihvaćen te će u tom slučaju sud donijeti rješenje o otvaranju stečaja potrošača.

Odredbom čl. 50. ZSP-a propisani su slučajevi kojima se šutnja vjerovnika smatra prihvaćanjem plana. Stoga se u skladu s navedenom odredbom smatra da je/su vje-rovnik/vjerovnici dao/dali svoj pristanak na plan, odnosno da je plan prihvaćen ako:

- se u roku od 30 dana od objave poziva za pripremno ro-čište nije/nisu izjasnio/izjasnili o planu ispunjenja obveza

- nije/nisu uskratio/uskratili pristanak na plan ispu-njenja obveza.

Prihvaćeni plan unosi se u zapisnik i ima učinak sudske nagodbe.

Naime, sudska nagodba je ugovor zaključen u pisanoj formi pred nadležnim sudom u parničnom ili u izvanpar-ničnom postupku kojim stranke uređuju svoje građan-skopravne odnose kojima mogu slobodno raspolagati, s tim da ima svojstva pravomoćne presude, a ako je tražbi-na koju prema nagodbi treba ispuniti dospjela, tada ima i svojstvo ovršne isprave.

4.1. ZABRANA OPSTRUKCIJE PLANAOdredbom čl. 51. ZSP-a propisana je zabrana opstruk-

cije plana do koje može doći ako svi vjerovnici ne daju pristanak na plan. Tada sud svojom odlukom može

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

nadomjestiti nedostajući pristanak nekog od vjerov-nika pod uvjetom: da je većina svih vjerovnika prihvatila plan ispu-

njenja obveza da zbroj tražbina vjerovnika koji su dali svoj pri-

stanak prelaze polovinu ukupnih tražbina da se vjerovnik koji je uskratio pristanak planom

ispunjenja obveza ne dovodi u (ekonomski) lošiji položaj od onoga u kojem bi bio u slučaju otvara-nja postupka stečaja potrošača i oslobođenja od preostalih obveza.

Sud može tek nakon što omogući očitovanje vje-rovnicima koji su uskratili svoj pristanak na plan donijeti odluku o nadomjesku pristanka pojedinih vjerovnika, s tim da sud ima obvezu na ročištu posebno raspraviti prava razlučnih vjerovnika ako je u planu sa-držan i njihov pravni položaj.

Ističemo da će se prijedlog za otvaranje postupka stečaja potrošača i prijedlog za oslobođenje od pre-ostalih obveza smatrati povučenim pod uvjetom da plan ispunjenja obveza bude prihvaćen.

5. OTVARANJE POSTUPKAU slučaju da na pripremnom ročištu nije prihvaćen

plan, sud će otvoriti postupak, s tim da će, kada utvr-di postojanje stečajnog razloga, donijeti rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača te će isto istog dana kada je doneseno objaviti na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova, u skladu s odredbama čl. 52., 53. i 54. st. 3. ZSP-a.

Rješenjem o otvaranju postupka sud će odrediti da se otvaranje postupka stečaja potrošača upiše u javne knji-ge, registre, upisnike i očevidnike u kojima je potrošač upisan kao nositelj nekoga prava, a rješenje o otvaranju postupka stečaja potrošača osobito mora sadržavati: podatke za identifikaciju potrošača podatke za identifikaciju povjerenika dan, sat i minutu otvaranja postupka poziv vjerovnicima da povjereniku u roku od 60 dana

od dana objave toga rješenja prijave svoje tražbine poziv razlučnim i izlučnim vjerovnicima da povje-

renika u roku od 60 dana od dana objave toga rje-šenja podneskom obavijeste o svojim pravima

poziv dužnicima potrošača da svoje obveze bez od-gode ispunjavaju povjereniku za potrošača i

poziv na ispitno ročište i izvještajno ročište.

Rješenje o otvaranju postupka sud će dostaviti po-trošaču, pravnim osobama koje za potrošača obavljaju poslove platnoga prometa, ispostavi porezne uprave prema prebivalištu potrošača, nadležnom državnom odvjetništvu i tijelima koja vode javne knjige, registre, upisnike i očevidnike u kojima je potrošač upisan kao nositelj nekoga prava, s tim da su posljednje navedena tijela obvezna po službenoj dužnosti na temelju dostav-ljenog rješenja zabilježiti otvaranje postupka.

Kako je iz navedenog razvidno da u samom rješenju o otvaranju postupka sud zakazuje ispitno ročište i izvje-štajno ročište, u nastavku pojašnjavamo što predstavlja jedno a što drugo ročište i koje uvjete je ZSP postavio za zakazivanje istih.

Naime, ročište vjerovnika na kojem se ispituju pri-javljene tražbine jest ispitno ročište, dok je ročište vjerovnika na kojem povjerenik podnosi izvješće o položaju potrošača - izvještajno ročište, s tim da je zakonodavac postavio sljedeće uvjete za zakazivanje na-vedenih ročišta: vrijeme između zadnjeg dana roka za prijavljiva-

nje tražbine i ispitnog ročišta ne smije biti kraće od 8 dana ni dulje od 2 mjeseca

izvještajno ročište ne može se održati prije ispitnog ročišta ni 15 dana od dana održavanja toga ročišta

ispitno i izvještajno ročište mogu se spojiti tako da se najprije održi ispitno ročište, a zatim izvještajno ročište.

Skrećemo pozornost na to kako se u provedbi postup-ka stečaja potrošača na odgovarajući način primjenjuju odredbe SZ-a o: stečajnim, izlučnim i razlučnim vjerovnicima9

vjerovnicima stečajne mase pravnim posljedicama otvaranja stečajnoga postupka unovčenju stečajne mase i unovčenju predmeta na

kojima postoji razlučno pravo i namirenju stečajnih vjerovnika, osim odredaba o

obustavi stečajnog postupka.

5.1. PRAVNE POSLJEDICE OTVARANJE POSTUPKAPravne posljedice otvaranja postupka nastupaju tre-

nutkom objave rješenja o otvaranju postupka stečaja potrošača na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

Ako rješenje o otvaranju postupka u povodu žalbe bude ukinuto, a u ponovnom postupku stečaj nad imovinom potrošača bude opet otvoren, smatrat će se da su pravne posljedice otvaranja postupka nastupile od trenutka objave prvog rješenja o otvaranju postup-ka na mrežnoj stranici e-oglasna ploča sudova.

5.1.1. Rješenje o otvaranju i zaključenju postupka

U skladu s odredbom čl. 58. st. 1. ZSP-a, sud će do-nijeti rješenje o otvaranju i zaključenju postupka te istodobno imenovati povjerenika i odrediti razdoblje provjere ponašanja u trajanju od pet godina, ako sud na temelju isprava koje se nalaze u sudskom spisu ste-kne uvjerenje da imovina potrošača koja bi ušla u stečajnu masu nije dovoljna ni za namirenje troško-va postupka ili je neznatne vrijednosti.

Iz navedene je odredbe razvidno kako je zakonoda-vac ostavio sudu da po slobodnoj procjeni stekne uvje-renje da imovina potrošača nije dovoljna za namire-

9 Izlučni vjerovnici su osobe koje na temelju nekoga stvarnog ili osobnog prava mogu dokazati da neki predmet ne pripada stečajnoj masi, a razlučni vjerovnici su vjerovnici koji imaju pravo na odvojeno namirenje svojih tražbina iz određenih dijelova stečajne mase.

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

nje troškova postupka ili je neznatne vrijednosti., odnosno da slobodno procjenjuje hoće li se provoditi postupak ili ne, stoga ćemo tek početkom primjene ZSP-a vidjeti koje će kriterije sudska praksa zauzeti prilikom procjene hoće li imovina potrošača biti do-voljna za namirenje troškova postupka, odnosno je li imovina neznatne vrijednosti.

5.2. STEČAJNA MASA I ZAŠTITA POTROŠAČAStečajna masa obuhvaća cjelokupnu imovinu potro-

šača koju je potrošač stekao do zaključenja stečajnog postupka i imovinu koju će steći do isteka razdoblja provjere ponašanja, osim imovine na kojoj se ne može provesti ovrha u skladu sa zakonom kojim se uređuje ovršni postupak.10

Nadalje, ako je postupak otvoren nad imovinom jed-noga bračnog druga, povjerenik ima obvezu podnijeti zahtjev za podjelu imovine bračnih drugova.

Podjela imovine bračnih drugova provest će se izvan postupka stečaja potrošača, dakle u posebnom postupku.

Upozoravamo kako će do podjele imovine bračnih drugova udio u imovini bračnih drugova onoga brač-nog druga nad kojim je otvoren stečaj potrošača ući u stečajnu masu ako se na tom udjelu može protiv duž-nika provesti ovrha u skladu s Ovršnim zakonom (Nar. nov., br. 112/12., 25/13. i 93/14.).

Jednako tako, ako je potrošač stekao nasljedstvo ili zapis prije otvaranja ili tijekom postupka stečaja potrošača, samo se on ima pravo prihvatiti ili odreći nasljedstva ili zapisa ili ustupiti svoj nasljedni dio u skladu s pravilima Zakona o nasljeđivanju (Nar. nov., br. 48/03., 163/03., 127/15. i 33/13.), drugim riječima, povjerenik nema pravo odreći se nasljedstva ili zapi-sa umjesto potrošača.

U slučaju da se potrošač odrekao nasljedstva ili je ustupio svoj nasljedni dio nakon otvaranja postupka ili u tri godine prije podnošenja prijedloga za otva-ranje postupka, zakonodavac je sudu ostavio slobodu da pri donošenju odluke o oslobođenju od preosta-lih obveza potrošača ocijeni jesu li razlozi odricanja odnosno ustupanja povezani s izbjegavanjem obveza potrošača u podmirenju svojih dugovanja.

Odredbama čl. 63. i 64. ZSP-a propisana je zaštita po-trošača koja se odnosi na zaštitu dostojanstva i zašti-tu doma potrošača.

Smatramo kako navedena zaštita proizlazi iz Ustava RH, točnije, istom se štite najviše vrednote ustavnog po-retka RH, a među koje pripada dostojanstvo svake osobe i zaštita vlasništva.

Stoga, u skladu s navedenim odredbama ZSP-a, potro-šač može prijedlogom, koji je obvezan pisano obra-zložiti, predložiti da se do okončanja razdoblja provjere ponašanja ne prodaje nekretnina koja mu je potrebna za stanovanje pod uvjetom da: u vlasništvu nema drugu nekretninu i nema na raspolaganju drugi smještaj niti ga je u

mogućnosti osigurati.

10 Detaljnije o primicima izuzetim od ovrhe RRiF br. 2/15, str. 165

Sud ima dužnost pozvati vjerovnike koji imaju razluč-no pravo na nekretnini da se u roku od 8 dana očituju o prijedlogu potrošača i izjasne daju li svoj pristanak te u roku u roku od 15 dana od dana podnošenja prijedloga, odnosno od isteka roka za očitovanje vjerovnika, može odlučiti da se nekretnina ne prodaje do okončanja razdoblja provjere ponašanja nakon kojeg će razdoblja ocijeniti svrhovitost prodaje nekretnine, vodeći računa o opsegu namirenja svih vjerovnika koji će se namiriti iz prodajne cijene nekretnine.

Skrećemo pozornost na to kako sud može bez odgode ukinuti odluku o „zabrani prodaje“ nekretnine ako utvrdi da potrošač ne ispunjava obveze u razdoblju pro-vjere ponašanja.

Protiv navedenih odluka vjerovnici i potrošač imaju pravo podnijeti žalbu u roku od 3 dana od obavljene dostave putem mrežne stranice e-oglasna ploča sudova.

Jednako je taklo, s ciljem zaštite dostojanstva radni-ka, povjerenik obvezan voditi računa o dostojanstvu po-trošača i o tome da potrošaču mjesečno ostane dovoljno sredstava za primjerene životne potrebe, odnosno primje-reni životni standard. Visinu sredstava sud određuje pre-ma svoti koja je izuzeta od ovrhe ako se ovrha provodi na plaći ovršenika.11 Potrošač samostalno namiruje iz izuzetih sredstava troškove stanovanja (najamnina, komunalne na-knade, električna energija, plin, grijanje, voda, odvodnja i drugi troškovi stanovanja u skladu s posebnim propisima).

6. ZAKLJUČENJE POSTUPKA STEČAJA POTROŠAČA

Postupak se okončava sastavljanjem završnoga diobnog popisa o kojem se raspravlja na posebnom ročištu, stoga je prije samog zaključenja predmetnog postupka povjerenik obvezan sastaviti završni diobni popis i dostaviti ga na posebno ročište.

Vjerovnici u roku od 15 dana od dana objave završ-nog diobnog popisa mogu podnijeti obrazložene prigo-vore na završni diobni, s tim da će sud odbaciti neobra-zložene prigovore bez pozivanja podnositelja na njihov ispravak ili dopunu.

Smatramo bitnim upozoriti kako će sud rješenjem o zaključenju postupka odrediti razdoblje provjere ponašanja potrošača koje ne može biti kraće od 1 godine niti dulje od 5 godina, a to razdoblje počinje teći od pravomoćnosti rješenja o zaključenju postup-ka stečaja potrošača koje je sud je obvezan dostaviti Ministarstvu pravosuđa.

Sud neće potrošaču odrediti razdoblje provjere po-našanja i neće ga po završetku provjere ponašanja osloboditi preostalih obveza: ako je do zaključenja postupka izjavio da ne želi

oslobođenje od preostalih obveza ili ako je u posljednjih deset godina koje su pretho-

dile podnošenju prijedloga za otvaranje postupka oslobođen od preostalih obveza ili mu je oslobođe-nje uskraćeno.

11 Detaljnije o ovrsi na plaći A. Vidović, RRiF, br. 2/15., str. 160.

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

6.1. PRAVNI LIJEKOVIProtiv rješenja koje donese Općinski sud može se

izjaviti žalba u roku od 15 dana od dostave rješenja putem mrežne stranice e-oglasna ploča sudova, s tim da žalba ne odgađa provedbu rješenja, odnosno nema suspenzivno djelovanje. Općinski je sud obvezan do-staviti žalbu podobnu za odlučivanje drugostupanjskom sudu (nadležnom Županijskom sudu) u roku od 8 dana od njezina primitka.

6.2. RAZDOBLJE PROVJERE PONAŠANJA POTROŠAČA

Povjerenik u razdoblju provjere ponašanja raspo-laže imovinskim pravima u ime i za račun potrošača, s obzirom na to da na povjerenika prelazi pravo ras-polaganja imovinskim pravima koja ulaze u stečajnu masu potrošača.

U svrhu navedenog prava potrošač je obvezan na za-pisnik pred sudom dati izjavu o ustupu kojom preno-si na povjerenika pravo raspolaganja imovinskim pravi-ma i u kojoj je obvezan navesti je li već prije raspolagao imovinskim pravima.

Potrošač je u izjavi o ustupu također obvezan izjaviti da je suglasan s time da se sva primanja, naknade i darovi koji nisu izuzeti od ovrhe, u skladu s odredba-ma OZ-a, isplaćuju na poseban transakcijski račun te nije dopuštena ovrha nad njegovom imovinom u korist bilo kojih vjerovnika, sve dok traje predmetni ustup.

Nadalje, povjerenik je u razdoblju provjere ponaša-nja obvezan unovčavati i raspodjeljivati potrošačevu imovinu u skladu sa završnim diobnim popisom, s tim da će se imovina koja se ne unovči do isteka razdoblja provjere ponašanja u skladu sa završnim diobnim popi-som, smatrati neunovčivim predmetom stečajne mase i ostaje potrošaču.

U razdoblju provjere ponašanja potrošač ne može sklapati ugovore i obavljati druge pravne poslove ili radnje koje se odnose na raspolaganje njegovom imo-vinom koja ulazi u stečajnu masu.

6.2.1. Obveze potrošača U razdoblju provjere ponašanja potrošača isti ima

sljedeće obveze: dati obavijesti sudu i povjereniku, na njihov za-

htjev, o svom poslu ili svojim nastojanjima da nađe posao

predati povjereniku imovinu koju stekne nasljeđi-vanjem, pri čemu se naslijeđena imovina unosi u stečajnu masu

prijaviti povjereniku (bez odgode) svaku promjenu mjesta stanovanja ili mjesta zaposlenja.

6.3. OSLOBOĐENJE OD PREOSTALIH OBVEZANakon isteka razdoblja provjere ponašanja sud će

po pribavljenom mišljenju vjerovnika, povjerenika i potrošača donijeti rješenje o oslobođenju od preo-

stalih obveza (pravomoćnošću rješenja o oslobođenju od preostalih obveza prestaju vrijediti izjave o ustupu, služba povjerenika i ograničenja prava potrošača), pod uvjetom da nisu ispunjene pretpostavke za donoše-nje rješenja o uskrati oslobođenja od preostalih ob-veza. Oslobođenje od preostalih obveza ima pravni uči-nak u odnosu na sve vjerovnike, uključujući i vjerovnike koji nisu prijavili tražbinu u postupku stečaja potrošača.

Upozoravamo kako je u skladu s odredbom čl. 74. st. 2. ZSP-a sud prije donošenja rješenja o oslobođenju od preostalih obveza dužan zakazati ročište na kojemu će pribaviti mišljenje vjerovnika, povjerenika i potrošača.

Oslobođenje od preostalih obveza ipak ima određena ograničenja, stoga se potrošač rješenjem o oslobođenju od preostalih obveza ne može osloboditi zakonske ob-veze na uzdržavanje djece, roditelja i drugih osoba koje je po zakonu obvezan uzdržavati, vraćanja imovinske koristi ostvarene kaznenim djelom ili prekršajem, na-knade štete nastale kaznenim djelom ili prekršajem, naknade štete zbog smrti ili teže tjelesne ozljede.

Vjerovnik može predložiti sudu da donese rješenje o uskrati oslobođenja od preostalih obveza uz obvezno navođenje jednog od sljedećih razloga: da je potrošač pravomoćno osuđen zbog kaznenog

djela protiv imovine, protiv gospodarstva ili drugog kaznenog djela koje bi upućivalo na njegovu nesavje-snost i nepoštenje pri ispunjavanju obveza i dužnosti

da je potrošač u posljednje tri godine koje su pret-hodile podnošenju prijedloga za otvaranje postup-ka ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje dao netočne ili nepotpune podatke o svojim imo-vinskim prilikama, kako bi dobio kredit, primio plaćanja iz javnih sredstava ili izbjegao plaćanje poreza ili drugih javnih obveza

da je potrošač u posljednjoj godini prije podnoše-nja prijedloga za otvaranje postupka ili nakon toga namjerno ili iz krajnje nepažnje onemogućio nami-renje vjerovnika time što je preuzimao neprimjere-ne obveze, nesavjesno i nepošteno smanjivao vri-jednost svoje imovine ili bez izgleda za poboljšanje financijskog položaja odgađao otvaranje postupka

da je potrošač tijekom postupka namjerno ili iz krajnje nepažnje povrijedio svoje dužnosti izvje-šćivanja i suradnje prema ovom Zakonu ili

da je potrošač namjerno ili krajnjom nepažnjom naveo nepotpune i netočne podatke u popisu imo-vine i obveza.

Ističemo kako navedeni razlozi predstavljaju pret-postavke za uskratu donošenja rješenja o oslobođe-nju preostalih obveza i da iz konteksta odredaba ZSP-a kojim je propisano donošenje rješenja o oslobođenju preostalih obveza proizlazi da ako vjerovnik ne podnese prijedlog za uskratu donošenja rješenja o oslobođenju preostalih obveza, sud ima obvezu ispitati postoji li koji od navedenih razloga, no ostaje pričekati da protekne neko vrijeme primjene ZSP-a kako bismo vidjeli kakvo će stajalište u vezi s navedenim zauzeti sudovi.

Prosinac 2015.


STEČAJNO PRAVO

6.3.1. Opoziv oslobođenja od preostalih obvezaSud će rješenjem opozvati rješenje o oslobođenje

potrošača od preostalih obveza na prijedlog kojeg od vje-rovnika (prijedlog se može podnijeti u roku od godinu dana od pravomoćnosti odluke o oslobođenju potrošača od preostalih obveza) pod uvjetom da se naknadno usta-novi kako je potrošač koju od svojih dužnosti namjerno povrijedio ili time znatno onemogućio namirenje vjerov-nika, (nepošteni potrošač).

Pravodobni prijedlog vjerovnika dopušten je samo ako vjerovnik učini vjerojatnim i da prije pravomoć-nosti Rješenja o oslobođenju od preostalih obveza nije znao da postoji jedan od sljedećih razloga: da je potrošač koju od svojih dužnosti namjerno

povrijedio (nepošteni potrošač) ili da je svojim postupcima ili ponašanjem znatno

onemogućio namirenje vjerovnika.Skrećemo pozornost na činjenicu da sud ima obvezu

prije donošenja rješenja o opozivu oslobođenja potro-šača od preostalih obveza saslušati potrošača i povje-renika, s tim da protiv rješenja suda podnositelj pri-jedloga i potrošač imaju pravo na žalbu.

Dakle, razvidno je kako je zakonodavac onog potro-šača koji bi pokušao zlouporabiti institut oslobođenja od preostalih obveza i cjelokupni postupak, „kaznio“ uskra-tom od oslobođenja od preostalih obveza, a ta će „kazna“

nastupiti ako se potrošač ne bude pridržavao svojih ob-veza ili na drugi način pokuša izigrati vjerovnike.

7. ZAKLJUČAKIz svega navedenog razvidno je kako je cilj poštenog

potrošača osloboditi od preostalih obveza koje preostanu nakon unovčenja njegove imovine i raspodjele prikuplje-nih sredstava vjerovnicima, s tim da poštenje potrošača utvrđuje sud uzimajući u obzir ponašanje potrošača pri-je podnošenja prijedloga za otvaranje postupka stečaja potrošača te njegovo ponašanje tijekom sudskog postup-ka i razdoblja provjere ponašanja.

Naime, potrošač je u razdoblju provjere ponašanja, ovisno o njegovoj imovini i zaduženosti, obvezan pri-javljivati povjereniku sve promjene vezane za svoju imovinu, pokušati naći posao, ako ga nema, prihvatiti sezonske poslove ako je za obavljanje istih kvalificiran te prijaviti svako stjecanje koje ulazi u stečajnu masu. Potrošač ne smije zatajiti nijednu svotu niti imovinu te je obvezan sudu i povjereniku, na njihovo traženje, da-vati sve obavijesti koje imaju utjecaj na sam postupak kao i namirenje tražbina vjerovnika. Odluka suda o oslo-bođenju od preostalih obveza ili uskrati od oslobođenja od preostalih obveza ovisit će o potrošačevu postupanju tijekom razdoblja provjere ponašanja.

GRAĐANSKO PRAVO

Kako su prava osoba s invalidnošću na razumnu prilagodbu građevina propisana mno-gim tuzemnim i međunarodnim propisima, autor u članku obrazlaže i navodi obveze koje su navedenim propisima nametnute obveznicima osiguravanja tog prava, a koje predstav-lja univerzalno pravo za sve osobe s invalidnošću.

UDK 657.2

Pravo osoba s invalidnošću na razumnu prilagodbu građevina

Damir JELUŠIĆ, dipl. iur.*

1. UVODPrava osoba s invalidnošću u Republici Hrvatskoj

disperzirana su u brojnim propisima u kojima se če-sto veoma teško, zbog nepreglednosti i nesustavno-sti, snaći i pravnim stručnjacima, a kamoli laicima. U predmetnom ćemo radu tematizirati jedno od tih pra-va koje je univerzalno za sve osobe s invalidnošću, a to je pravo na razumnu prilagodbu građevina oso-bama s invalidnošću (dalje: Pravo) kao dio prava na pristupačnost, i to na način da ćemo prezentirati koji sve relevantniji tuzemni i međunarodni propisi regu-liraju to pravo u našem pravnom poretku, što znači per definitionem (prema definiciji) i sadržajno te koje sve normativne obveze navedeni propisi nameću ob-veznicima osiguravanja tog prava.

2. NORMATIVNI OKVIR ZA RAZUMNU PRILAGODBU

2.1. USTAV REPUBLIKE HRVATSKEKrenuvši od vrha normativne hijerarhije, Ustavom

Republike Hrvatske ((Nar. nov., br. 85/10. – pročišćeni tekst i 5/14.), čl. 34., dalje: Ustav), naravno, nije nepo-sredno regulirano pravo. No ono posredno, prema na-šem ustavnopravnom shvaćanju, izvire iz više ustav-nih odredaba: iz odredbe koja Republiku Hrvatsku definira kao

socijalnu državu, jer jedno od relevantnih obiljež-

* Odvjetnik u Odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka d.o.o. Rijeka

Prosinac 2015.


GRAĐANSKO PRAVO

ja socijalne države mora biti i jest jednakost sviju građana1 te državu ravnopravnih državljana2

iz nekoliko ustavnih vrednota kao smjernica za tumačenje Ustava, vrednota jednakosti, socijalne pravde, poštovanja prava čovjeka i slobode koja, dakako, uključuje i slobodu kretanja3

iz ustavne odredbe koja propisuje zabranu diskri-minacije po bilo kojoj osnovi i jednakost sviju pred zakonima, nemo est extra legem4

iz odredbe kojom se jamči nepovredivost ljudske osobnosti i slobode5 i

odredbe koja jamči pravo na dostojanstvo6

posebno izvire iz odredbe koja državu obvezuje da posebno skrbi o osobama s invalidnošću i njiho-vom uključivanju u društveni život7.

2.2. KONVENCIJA UJEDINJENIH NARODA O PRAVIMA OSOBA S INVALIDITETOM S FAKULTATIVNIM PROTOKOLOM

Za razliku od Ustava, Konvencija Ujedinjenih na-roda o pravima osoba s invaliditetom s fakultativ-nim protokolom, (Nar. nov., Međunarodni ugovori, br. 6/07., 3/08. i 5/08., dalje: KOPSI), sadržava definiciju razumne prilagodbe na način da je definirano da ista znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podeša-vanja koja ne predstavljaju neproporcionalno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potrebno, osobama s invalidno-šću osiguralo ravnopravno uživanje ili korištenje svim ljudskim pravima i temeljnim slobodama na izjednače-noj osnovi s drugima8.

Ističemo kako je KOPSI dio našega unutarnjeg prav-nog poretka, jer je RH, nota bene, bila među prve četiri države koje su ga potpisale i ratificirale.

Dakle, argumentum a contrario, nerazumna bi pri-lagodba bila ona koja bi od obveznika na prilagodbu zahtijevala neproporcionalno i neprimjereno opte-rećenje, a kakvo je ono, primjereno ili neprimjereno, proporcionalno ili neproporcionalno, ovisi od procjene u svakom konkretnom pojedinačnom slučaju odnosno okolnostima istog.

Nadalje, neka od temeljnih načela na kojima je pravno utemeljen KOPSI su načela diskriminacije, jednako-sti mogućnosti i pristupačnosti9 koja se nužno moraju aplicirati kod razumne prilagodbe građevina osobama s invalidnošću, s tim da KOSPI pobliže razrađuje načela nediskriminacije i jednakosti10 te propisuje da države potpisnice prihvaćaju da su sve osobe jednake pred za-konom i imaju jednako pravo, bez ikakve diskriminaci-je, na zaštitu i dobrobit od zakona.

1 Izrazi u ovom radu uporabljeni u muškom rodu, primjerice građanin, rodno su neutralni odnosno na jednak način obuhvaćaju muški i ženski rod.

2 Ustav, čl. 1.3 ibid., čl. 3.4 ibid., čl. 14.5 ibid., čl. 22/1.6 ibid., čl. 35.7 ibid., čl. 58/2.8 ibid., čl. 2.9 ibid., čl. 3/1. t. b), e) i f )10 ibid., čl. 5.

Jednako tako, u kontekstu zabrane diskriminacije KOSPI propisuje da se države potpisnice obvezuju na zabranu bilo kakve diskriminacije na osnovi invalid-nosti i na osiguranje osobama s invalidnošću jednake i učinkovite zaštite od diskriminacije te da će u pro-micanju jednakosti i ukidanju diskriminacije poduzeti sve primjerene korake za osiguravanje razumne prila-godbe, a normirano je i da se posebne mjere potrebne za ubrzavanje ili ostvarivanje faktične jednakosti oso-ba invalidnošću neće smatrati diskriminacijom prema odredbama Konvencije.

KOSPI-jem je razrađeno načelo i pravo na pristupač-nost11, a kojim je regulirano da će države potpisnice po-duzeti odgovarajuće mjere osiguravanja pristupačnosti: izgrađenom okruženju prijevozu informacijama i komunikacijama uključujući informacijske i komunikacijske tehno-

logije i sustave te drugim uslugama i kapacitetima otvorenim i nami-

jenjenim javnosti.Na poduzimanje navedenih mjera države potpisnice ob-

vezne su kako u urbanim tako i u ruralnim područjima, na ravnopravnoj osnovi, kako bi im osigurale neovisno življe-nje i potpuno sudjelovanje u svim područjima života.

Navedene mjere uključuju identifikaciju i uklanja-nje barijera i prepreka pristupačnosti, primjenjuju se, među ostalim, na građevine, ceste, prijevoz i druge za-tvorene i otvorene prostore, uključujući škole, stambe-ne zgrade, zdravstvene ustanove i radna mjesta.

Nadalje, KOSPI osobama s invalidnošću jamči pravo na pristup pravosuđu12, normirano je da će im drža-ve potpisnice osigurati učinkovit pristup pravosuđu na jednakoj osnovi s drugim osobama, uključujući osigura-vanje proceduralnih i dobi primjerenih prilagodbi, kako bi se olakšala njihova učinkovita uloga bilo kao izravnih bilo neizravnih sudionika, uključujući i svjedočenje, u svim sudskim postupcima, uključujući istražni postu-pak i druge prethodne faze postupka.

Zaključno, ako neki obveznik na prilagodbu ne bi postupio i ne postupa prema propisanim obvezama u kontekstu razumne prilagodbe, takvim (ne)postupa-njem povrjeđuje konvencijska prava na slobodu, po-kretljivost i nepovredivost osobnog integriteta13.

2.3. KONVENCIJA ZA ZAŠTITU LJUDSKIH PRAVA I TEMELJNIH SLOBODA

U okviru Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov., br., Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99. - pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 9/05., 1/06. i 2/10., dalje: KZLJPTS), za pravo je relevantno pra-vo na slobodu14, koje je našem pravnom shvaćanju sadr-žajno obuhvaća i pravo na slobodno nesmetano kreta-

11 ibid., čl. 9.12 ibid., čl. 13.13 ibid., čl. 14., 17. i 20.14 ibid., čl. 5.1.

Prosinac 2015.


GRAĐANSKO PRAVO

nje te načelo zabrane diskriminacije koje je formulirano na način da je propisano da će se uživanje prava i sloboda, koji su priznati KZLJPTS-om, osigurati bez diskriminacije na bilo kojoj osnovi, kao što je spol, rasa, boja kože, jezik, vjeroispovijest, političko ili drugo mišljenje, nacionalno ili društveno podrijetlo, pripadnost nacionalnoj manjini, imovina, rođenje ili druga okolnost15.

2.4. ZAKON O SUZBIJANJU DISKRIMINACIJEKada je posrijedi Zakon o suzbijanju diskriminacije

(Nar. nov., br. 85/08. i 112/12., dalje: ZSD), kao krovni tuzemni antidiskriminacijski propis, pravo je zajamčeno već u članku koji zakonsku svrhu regulira na način da kao istu propisuje kroz osiguravanje zaštite i promi-canja jednakosti kao najviše vrednote ustavnog po-retka RH, stvaranje pretpostavki za ostvarivanje jedna-kih mogućnosti i uređenje zaštite od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacional-nog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invalid-nosti, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražava-nja ili spolne orijentacije16.

U nastavku citiramo relevantne fragmente dvaju od-luka Vrhovnog suda RH (dalje: VSRH) iznjedrenih na te-melju ZSD-a u antidiskriminacijskim parnicama: prema odredbi čl. 1. st. 2. ZSD-a, diskriminacijom

se u smislu toga Zakona smatra stavljanje u nepo-voljniji položaj bilo koje osobe na osnovi rase ili et-ničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili so-cijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sin-dikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invalidnosti, genetskog nasljeđa, rodnog identite-ta, izražavanja ili spolne orijentacije. Prema odred-bi čl. 2. st. 1. ZSD-a, izravna diskriminacija je po-stupanje uvjetovano nekim od navedenih osnova za diskriminaciju kojim se osoba stavlja ili je bila stavljena ili bi mogla biti stavljena u nepovoljniji položaj od druge osobe u usporedivoj situaciji17;

prema odredbi čl. 1. st. 2. ZSD-a, diskriminacijom se smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz st. 1. toga članka: rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovinskog stanja, član-stva u sindikatu, obrazovanja, društvenog polo-žaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdrav-stvenog stanja, invalidnosti, genetskog nasljeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijenta-cije. Prema odredbi čl. 2. st. 1. ZSD-a, izravna je diskriminacija postupanje uvjetovano nekim od navedenih diskriminacijskih osnova koje osobu stavljaju ili ju je stavilo ili bi je moglo staviti u

15 ibid., čl. 14.1.16 ibid., čl. 1/1.17 VSRH Gž 12/2011-2

nepovoljniji položaj od druge osobe u usporednoj situaciji, a prema odredbi st. 2. toga članka ZSD-a, neizravna diskriminacija postoji kada naizgled neutralna odredba, kriterij ili praksa stavlja ili bi mogla staviti osobe u nepovoljniji položaj po osnovi iz čl. 1. st. 1. toga Zakona u odnosu na druge osobe u usporednoj situaciji, osim ako se takva odredba, kriterij ili praksa mogu objektivno opravdati zakonitim ciljem, a sredstva za njihovo postizanje su primjerena i nužna18.

Za pravo na razumnu prilagodbu esencijalna je za-konska odredba kojom je normirano da će se diskrimi-nacijom u smislu ZSD-a smatrati i propust da se oso-bama s invalidnošću, u skladu s njihovim specifičnim potrebama, omogući korištenje javno dostupnim re-sursima, sudjelovanje u javnom i društvenom životu te pristup radnom mjestu i odgovarajući uvjeti rada, i to prilagodbom infrastrukture i prostora, uporabom opreme i na drugi način koji nije nerazmjeran teret za onoga tko je to obvezan omogućiti19.

Jednako tako, u kontekstu je prava kapitalna zakon-ska odredba kojom se zabranjuje diskriminacija u svim njezinim pojavnim oblicima20, a uz istu, kao vrlo bitnu ako dođe do antidiskriminacijske parnice o pravu na pristupačnost i pravu na razumnu prilagodbu, izlučujemo procesnu zakonsku odredbu koja normira pravila o teretu dokazivanja na način da ako stranka u sudskom ili drugom postupku tvrdi da je povrijeđeno njezino pravo na jednako postupanje prema odredba-ma ZSD-a, ista obvezna samo učiniti vjerojatnim, ne i dokazati, da je došlo do diskriminacije, u kojem sluča-ju teret dokazivanja da nije bilo diskriminacije leži na protivnoj stranci21.

Posrijedi su pravila o teretu dokazivanja koja su normirana in favorem diskriminiranih, na drukčiji način nego što su pravila o teretu dokazivanja reguli-rana u parničnom postupku22.

Zaključno, u kontekstu ZSD-a, držimo bitnim pri-pomenuti da velikim propustom zakonodavca smatra-mo činjenicu da u prekršajne odredbe nije inkorpo-rirana i odredba koja bi priječila novčane prekršajne kazne za sve obveznike prava na razumnu prilagodbu koji se ne pridržavaju svojih obveza normiranih pozi-tivnim propisima.

2.5. ZAKON O GRADNJIZakon o gradnji (Nar. nov., br. 153/13., dalje: ZOG),

između više temeljnih zahtjeva koje mora ispunjavati građevina, propisuje i zahtjev pristupačnosti tije-kom uporabe23, a zakonska odredba kojom je taj za-

18 Odluka VSRH Gž 25/2013-219 ZSD, čl. 4/2.20 ibid., čl. 9/1.21 ibid., čl. 20.22 Zakon o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01.,

117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11, 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13. i 89/14. – Odluka Ustavnog suda), čl. 7/1., 219. i 221.a., dalje: ZPP).

23 ibid., čl. 8/1. t. 4.

http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?docID=3824327B8DEA&Anonimizirano=3D&Title=5A4255079C9D41020561F95C86D0688648#2

http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?docID=3824327B8DEA&Anonimizirano=3D&Title=5A4255079C9D41020561F95C86D0688648#3

http://sudskapraksa.vsrh.hr/supra/OdlukaTekst.asp?docID=3829337A84E8&Anonimizirano=3D&Title=5A4255079C9D41020666F95C86D06A8648#2




Prosinac 2015.


GRAĐANSKO PRAVO

htjev razrađen regulira posebnu obvezu da građevine moraju biti projektirane i izgrađene vodeći računa o pristupačnosti i uporabi od strane osoba smanjene po-kretljivosti24.

Skrećemo pozornost na to kako, za razliku od ZSD-a, ZOG priječi visoke novčane kazne za razne participan-te u pojedinim fazama gradnje ako građevina ne ispu-njava temeljne zahtjeve od kojih je, kako rekosmo, jedan i pristupačnost tijekom uporabe osobama s invalidnošću i osobama smanjene pokretljivosti.

2.6. ZAKON O KRETANJU SLIJEPE OSOBE UZ POMOĆ PSA VODIČA

Zakon o kretanju slijepe osobe uz pomoć psa vodiča (Nar. nov., br. 131/98., dalje: ZKSOPPV) već u uvodnoj općoj odredbi propisuje da se istim uređuje pravo sli-jepe osobe sa psom vodičem na slobodni pristup na javna mjesta25, a u kontekstu je ovog rada ključna za-konska odredba koja propisuje pravo slijepih osoba sa psom vodičem na pristup na javna mjesta kao što su: uredi hoteli restorani banke pošte kazališta koncertne dvorane sportski objekti tržnice prodavaonice škole visoka učilišta i slično26. Navedenom odredbom slijepim osobama s vodičem

jamči se pravo i mogućnost pristupa na sva javna mje-sta, a to pravo, dakako, u sebi sadržava i pravo na ra-zumnu prilagodbu tih javnih mjesta nesmetanom pri-stupu osobama s tom vrstom invalidnosti.

2.7. ZAKON O PROFESIONALNOJ REHABILITACIJI I ZAPOŠLJAVANJU OSOBA S INVALIDITETOM

Zakonom o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošlja-vanju osoba s invaliditetom (Nar. nov., br. 157/13. i 152/14., dalje: ZPRZOSI) propisano je da se osobe s inva-lidnošću mogu zaposliti na otvorenom tržištu rada ili pod posebnim uvjetima uz obvezu osiguranja razu-mne prilagodbe radnog mjesta od strane poslodavca te da razumna prilagodba radnog mjesta znači potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja, koja ne pred-stavljaju nerazmjerno ili neprimjereno opterećenje, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potreb-no, osobama s invalidnošću osiguralo zapošljavanje i rad na ravnopravnoj osnovi s drugima27. Dakle, za ustvrditi je da je posrijedi definicija razumne prilagodbe koja je u Zakon preuzeta iz KOPSI-ja.

24 ibid., čl. 12.25 ibid., čl. 1.26 ibid., čl. 6/1.27 ibid, čl. 7.

Nadalje, u dijelu je Zakona koji regulira neka posebna radna prava osoba s invalidnošću propisana poslodav-čeva obveza na osiguranje odgovarajućih oblika razu-mne prilagodbe radnog mjesta, radnog vremena, duljine trajanja i načina praćenja prilagođavanja, stručnog nad-zora, te ocjenjivanja radnih sposobnosti individualnim potrebama osobe s invalidnošću koja se zapošljava28, uz opasku da su za nepoštovanje ove odredbe odnosno ob-veze zaprijećene relativno visoke prekršajne novča-ne kazne za poslodavce i odgovorne osobe u istima.

2.8. ZAKON O PRAVIMA HRVATSKIH BRANITELJA IZ DOMOVINSKOG RATA I ČLANOVA NJIHOVIH OBITELJI

Zakonom o pravima hrvatskih branitelja iz Domovin-skog rata i članova njihove obitelji (Nar. nov., br. 174/04., 92/05., 02/07., 107/07., 65/09., 137/09., 146/10., 55/11., 140/12., 19/13., 33/13., 148/13. i 92/14.) propisano je da hrvatski ratni vojni invalidi Domovinskog rata (dalje: HRVI) koji nisu sposobni za kretanje bez invalidskih kolica i drugih ortopedskih pomagala te slijepi HR-VI-ji imaju pravo na prilagodbu prilaza do zgrade i prila-godbu stana za kretanje u kolicima, ako se te prilagodbe mogu izvesti, u skladu s posebnim propisima. Zahtjev za ostvarivanje toga prava podnosi se ministarstvu nadlež-nom za branitelje, a postupak i način prilagodbe te ro-kovi za izvođenje prilagodbe, koji ne mogu biti dulji od 6 mjeseci, utvrđuju se pravilnikom koji donosi ministar nadležan za branitelje uz suglasnost ministra unutarnjih poslova. Pravo na prilagodbu može ostvariti HRVI iz Do-movinskog rata samo jednokratno29.

2.9. PRAVILNIK O OSIGURANJU PRISTUPAČNOSTI OSOBAMA S INVALIDITETOM I SMANJENE POKRETLJIVOSTI

Pravilnikom o osiguranju pristupačnosti građevina osobama s invaliditetom i smanjene pokretljivosti (Nar. nov., br. 78/13. dalje: Pravilnik), kao podzakonskim pro-pisom, detaljno je regulirana predmetna materija na način da su njime propisani uvjeti i način osiguranja nesmetanog pristupa, kretanja, boravka i rada osoba-ma s invalidnošću i smanjene pokretljivosti u građe-vinama javne i poslovne namjene te osiguranje jed-nostavne prilagodbe građevina stambene i stambeno - poslovne namjene projektiranjem i građenjem odno-sno izvođenjem tih građevina na način da sadržavaju obvezne elemente pristupačnosti i/ili da udovoljavaju uvjetima uporabe pomagala osoba s invalidnošću30.

Smatramo potrebnim izdvojiti: definiciju pristupačnosti kao rezultat primjene

tehničkih rješenja u projektiranju i građenju gra-đevina kojima se osobama s invalidnošću i smanje-ne pokretljivosti osigurava nesmetan pristup, kre-tanje, boravak i rad u tim građevinama na jednakoj razini kao i ostalim osobama

28 ibid., čl. 12/4.29 ibid., čl. 59.30 ibid., čl. 1. i 2.














http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/2013_06_78_1615.html


Prosinac 2015.


GRAĐANSKO PRAVO

definiciju pristupačne građevine, njezina dijela ili opreme kao građevine, dijela građevine ili opre-me koja osigurava ispunjavanje obveznih eleme-nata pristupačnosti propisanih Pravilnikom te

definiciju obveznih elemenata pristupačnosti kao elemenata za projektiranje i građenje kojima se određuje veličina, svojstva, instalacije, uređaji i druga oprema građevine radi osiguranja pristu-pa, kretanja, boravka i rada osoba s invalidnošću i smanjene pokretljivosti na jednakoj razini kao i ostalim osobama31.

Nadalje, Pravilnikom je regulirano da se njime normira-ne obveze odnose na građevine javne i poslovne te na građevine stambene i stambeno-poslovne namjene, s tim da Pravilnik taksativno navodi koje se građevine sup-simiraju pod određenu kategoriju i precizno ih definira32.

Naime, stambena zgrada precizno je definirana kao zgrada s 10 i više stanova koja služi isključivo u stambene namjene.

Pravilnikom su regulirane tri vrste obveznih eleme-nata pristupačnosti: element pristupačnosti za svladavanje visinskih

razlika element pristupačnosti neovisnog življenja element pristupačnosti javnog prometa koji se pri-

mjenjuju odabirom najpovoljnijeg rješenja u odno-su na namjenu i druge značajke građevine33.

Šokantnom i nevjerojatnom moramo okarakterizirati činjenicu da Pravilnik uopće ne sadržava poglavlje s prekršajnim odredbama kojima bi bile propisane nov-čane kazne za počinitelje prekršaja pa se javno retorički moramo (pri)upitati je li moguće da je jedan takav ekla-tantan normativni gaf i nonsens slučajan?

2.9.1. Elementi pristupačnosti za savladavanje visinskih razlika

Pravilnikom je propisano da se za potrebe svladava-nja visinskih razlika prostora kojim se kreću osobe s invalidnošću mogu rabiti: rampa, stubište, dizalo, vertikalno podizna platforma i koso podizna sklopi-va platforma.

Rampa se rabi kao element pristupačnosti za potre-be svladavanja visinske razlike do uključivo 120 cm, u unutarnjem ili vanjskom prostoru.

Dizalo služi kao element pristupačnosti za potrebe svladavanja visinske razlike, a obvezno se primjenjuje za svladavanje visinske razlike veće od 120 cm u unu-tarnjem ili vanjskom prostoru.

Vertikalno podiznom platformom koristi se kao ele-mentom pristupačnosti za potrebe svladavanja visinske razlike veće od 120 cm u unutarnjem ili vanjskom prosto-ru, kada se isto ne rješava pristupačnim dizalom ili dru-gim elementom pristupačnosti propisanim Pravilnikom.

Koso podizna sklopiva platforma rabi se kao ele-ment pristupačnosti za potrebe svladavanja visinske ra-

31 ibid., čl. 4/1. t. 7. – 9.32 ibid., čl. 5.33 ibid., čl. 7.

zlike veće od 120 cm u unutarnjem ili vanjskom prosto-ru kada se isto ne može riješiti dizalom ili nekim drugim elementom pristupačnosti. Stubište kao peti element pristupačnosti mora ispunjavati brojne Pravilnikom pro-pisane uvjete u pogledu dimenzija, rubova, rukohvata, ograde i inog34.

2.9.2. Elementi pristupačnosti za omogućavanje neovisnog življenja

Sa svrhom omogućavanja neovisnog pristupa, kre-tanja i korištenja prostorom osobama s invalidnošću i smanjene pokretljivosti, Pravilnikom su kao elementi pristupačnosti propisani ulazni prostor, komunikacije, WC, kupaonica, kuhinja, soba, učionica, radni prostor, stan, kavana i restoran, kabina za presvlačenje, tuš-ka-bina, ulaz u vodu na plaži i na bazenu, mjesto u gledali-štu, telefon, tekstofon, telefaks, bankomat, električne in-stalacije (parlafon, prekidač za svjetlo, zvonce, utičnica u kuhinji, ostale utičnice, te izvodna ploča za električnu instalaciju), kvake na vratima i prozorima, šalter, pult, induktivna petlja ili transmisijski obruč, oglasni pano, orijentacijski plan za kretanje u građevinama i slično, s tim da je odredbama u nastavku detaljno regulirano koje sve uvjete pojedini od njih mora ispunjavati35.

2.9.3. Elementi pristupačnosti javnog prijevozaZa osiguranje uvjeta neovisnog kretanja osoba s in-

validnošću i smanjene pokretljivosti u javnom prometu kao elementi pristupačnosti služe stajalište i peron, parkirališno mjesto, javna pješačka površina, semafor, pješački prijelaz, pješački otok i raskrižje, a pravilnič-kim su odredbama i u odnosu na iste detaljno normirani uvjeti koje moraju zadovoljavati odnosno ispunjavati36.

2.9.4. Iznimno odstupanje od propisanih elemenata pristupačnosti

Regulirajući činjenično - pravnu situaciju u kojoj je, iznimno, moguće odstupiti od pojedinih elemenata pri-stupačnosti - Pravilnik regulira da je to situacija u kojoj se pri rekonstrukciji građevine koja se nalazi u ur-banističkoj cjelini koja je upisana u Registar kultur-nih dobara Republike Hrvatske37 ne mogu osigurati propisani elementi pristupačnosti bez narušavanja spomeničkog svojstvo kulturnog dobra, ali uz uvjet da se za odstupanje pribavi suglasnost ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva38, s tim da predla-gatelj uz prijedlog za davanje suglasnosti mora priložiti i mišljenje tijela nadležnog za zaštitu kulturnih dobara39 u pogledu očuvanja spomeničkog svojstva građevine od-nosno mogućem narušavanju toga svojstva izvođenjem propisanih elemenata pristupačnosti40.

34 ibid., čl. 9. – 15.35 ibid., čl. 16. – 35.36 ibid., čl. 36. – 43.37 Registar kulturnih dobara u online obliku nalazi se na poveznici www.

min-kulture.hr38 Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja, www.mgipu.hr39 Navedeno je tijelo Uprava za zaštitu kulturnih dobara u sklopu Ministar-

stva kulture40 Pravilnik, čl. 52.

Prosinac 2015.


GRAĐANSKO PRAVO

U navedenim se slučajevima odstupanja mora osi-gurati alternativno rješenje za pristup osobama s in-validnošću.

Jednako tako, u dijelovima naselja i pojedinim građe-vinama za koje je utvrđena zaštita, u skladu s posebnim propisima iz područja zaštite prirode, neće se primijeniti odredbe Pravilnika ako bi se njihovom primjenom ugrozili ciljevi propisane zaštite, u kojim se slučajevima kao za-mjena za elemente pristupačnosti za svladavanje visinske razlike obvezno koristi montažno-demontažnim i drugim uređajima koji ne ugrožavaju ciljeve propisane zaštite41.

3. RAZUMNA PRILAGODBA U PRAKSINažalost, kod prava na razumnu prilagodbu navedeni

su propisi uglavnom „mrtvo slovo na papiru“, i to ne samo kod građevina poslovne, stambene i stambeno-po-slovne namjene nego i kod građevina javne namjene.

Zgrade u kojima stoluju sudovi su, u smislu Pravilni-ka, građevine upravne namjene.

Naime, od 5 sudova koji stoluju u Rijeci - Županij-skog, Općinskog, Upravnog, Prekršajnog i Trgovačkog - samo je potonji pristupačan osobama s invalid-nošću koje se kreću uz pomoć invalidskih kolica. Svi ostali, bilo na ulazu bilo kumulativno na ulazu i u unu-trašnjosti, imaju arhitektonske barijere koje onemogu-ćavaju nesmetan pristup.

4. ZAKLJUČAKPravo na pristupačnost je jedno od prava osoba s in-

validnošću koje im omogućava da na jednakopravan na-

41 ibid., čl. 53.

čin s ostalima pristupaju svim resursima. Navedeno se pravo praktično realizira razumnom prilagodbom koja se manifestira kroz potrebnu i odgovarajuću prilagodbu i podešavanja koja ne predstavljaju neproporcionalno ili neprimjereno opterećenje za obveznika na prilagodbu, da bi se u pojedinačnom slučaju, tamo gdje je to potreb-no, osobama s invalidnošću osiguralo ravnopravno uži-vanje ili korištenje svim ljudskim pravima i temeljnim slobodama na izjednačenoj osnovi s drugima.

Za osiguravanje nesmetanog pristupa, kretanja, bo-ravka i rada osobama s invalidnošću u građevinama javne i poslovne namjene te osiguranje jednostavne prilagodbe građevina stambene i stambeno-poslovne namjene projektiranjem i građenjem, služe tzv. ob-vezni elementi pristupačnosti koji se in concreto pri-mjenjuju odabirom najpovoljnijeg rješenja u odnosu na namjenu i druge značajke građevine - element pri-stupačnosti za svladavanje visinskih razlika, element pristupačnosti neovisnog življenja i element pristupač-nosti javnog prometa.

Iznimno je odstupanje od navedenih obveznih eleme-nata pristupačnosti dopušteno kod rekonstrukcije gra-đevina koje su upisane u Registar kulturnih dobara, ali uz poštovanje potrebne procedure pribave suglasnosti za odstupanje od mjerodavnih tijela državne uprave i izradu alternativnog rješenja pristupačnosti te u dijelo-vima naselja i pojedinim građevinama za koje je utvr-đena zaštita u skladu s posebnim propisima iz područ-ja zaštite prirode ako bi se prilagodbom ugrozili ciljevi propisane zaštite u kojim se slučajevima kao zamjena za elemente pristupačnosti za svladavanje visinske razlike obvezno rabe montažno-demontažni i drugi uređaji koji ne ugrožavaju ciljeve propisane zaštite.

KAZNENO POSTUPOVNO PRAVO

Autor u ovome članku razmatra mjere opreza u kaznenom postupku kojima je cilj neo-metano vođenje kaznenog postupka u slučajevima kada bi osoba protiv koje se vodi

postupak svojim neodazivanjem ili djelovanjem mogla osujetiti daljnje vođenje postupka. Ipak, kako bi se sačuvala prava okrivljenika, po službenoj dužnosti vodi se računa da se ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može postići blažom mjerom.

UDK 343.13

Mjere oprezaGoran LOJE, dipl. iur.

1. MJERE OSIGURANJA PRISUTNOSTI OKRIVLJENIKA

Mjere osiguranja izriču se na temelju zakona kako bi se osigurala prisutnost okrivljenika u poduzimanju pro-cesnih radnji. Dakle, to su prisilne mjere propisane nor-mama zakona. Odlučivanje o njima u nadležnosti je suda i drugih tijela kaznenog postupka. Prilikom određivanja

jedne od mjera osiguranja iz Glave IX. Zakona o kazne-nom postupku1, potrebno je voditi računa o načelima njihove primjene, odnosno da se: ne primjenjuje teža mjera ako se ista svrha može

postići blažom tijekom trajanja mjere vodi računa o potrebi njiho-

ve daljnje primjene

1 Nar. nov., br. 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13. i 152/14. – dalje: ZKP










Prosinac 2015.



u slučaju potrebe zamijeni drugom mjerom i da je određena mjera u razmjeru s počinjenim ka-

znenim djelom.Ovdje je bitno slijediti načelo supsidijarnosti pa

će sud ili drugo državno tijelo po službenoj dužno-sti ukinuti mjere osiguranja ili ih zamijeniti blažim mjerama, ako su prestali zakonski uvjeti za njihovu primjenu, ili je nastupio uvjet da se ista svrha može postići blažom mjerom.

Mjere osiguranja mogu odrediti i sud i državni odvjet-nik. Državni odvjetnik može, uz predlaganje pojedinih mjera sucu istrage, jednako tako poslati poziv osumnji-čeniku radi ispitivanja prije podizanja optužnice, odre-diti pritvor po pritvorskom nadzorniku maksimalno do 36 sati, odnosno do 48 sati2 od trenutka uhićenja, prije podizanja optužnice odrediti, produljiti i ukinuti pojedi-ne mjere opreza te izdati dovedbeni nalog za prisilno do-vođenje osumnjičenika koji se nije odazvao pozivu, pod uvjetom da je u pozivu bio na to upozoren ili je očito da izbjegava primitak poziva.

Zakonom je predviđeno 8 mjera osiguranja prisut-nosti okrivljenika:

a. poziv okrivljenikub. dovođenjec. mjere oprezad. jamstvoe. uhićenjef. pritvorg. istražni zatvorh. istražni zatvor u domu.

2. MJERE OPREZAMjere opreza se primjenjuju u slučajevima kada po-

stoje okolnosti zbog kojih je moguće odrediti istražni zatvor ili je taj zatvor već određen, a ista se svrha može ostvariti mjerom opreza. Nepridržavanjem izrečenih mjera okrivljeniku se može odrediti istražni zatvor. Mje-rama opreza ne može se ograničiti pravo okrivljenika na dom i na veze s ukućanima, bračnim ili izvanbračnim drugom, roditeljima, djecom, posvojiteljem, posvoje-nikom, osim ako je pokrenut postupak zbog kaznenog djela počinjenog na njihovu štetu, te na nesmetano ko-municiranje s braniteljem.

Mjere opreza su zabrana napuštanja boravišta, zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područja, obveza redovitog javljanja određenoj osobi ili držav-nom tijelu, zabrana približavanja određenoj osobi, za-brana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrana obavljanja određene poslovne aktiv-nosti, privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice, privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje motornim vozilom, zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe te udaljenje iz doma.

Mjere opreza mogu biti naložene prije i tijekom kaznenog postupka. Prije podizanja optužnice mjere opreza određuje, produljuje i ukida rješenjem državni

2 V. čl. 112. ZKP-a

odvjetnik. Državni odvjetnik može rješenjem odrediti primjenu jedne ili više mjera opreza ako su kumulativno ispunjeni sljedeći uvjeti: ako postoje razlozi određivanja istražnog zatvora navedenih u Zakonu o kaznenom po-stupku te ako se ista svrha može umjesto određivanja istražnog zatvora ostvariti primjenom mjere opreza. Ako se procijeni da ponašanje osumnjičenika ili okrivljenika te druge okolnosti upućuju na bojazan da mjere ne bi ostvarile svrhu, tada državni odvjetnik treba zahtijevati određivanje istražnog zatvora.

Sudac istrage određuje mjeru kada odlučuje o istražnom zatvoru. Nakon podizanja optužnice pa do pravomoćnosti presude mjere određuje, produljuje i ukida sud pred kojim se vodi postupak. Mjere opreza traju dok za to postoji potreba, ali najdulje do pravo-moćnosti presude. Protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza stranke mogu izja-viti žalbu o kojoj do podizanja optužnice odlučuje su-dac istrage odnosno izvanraspravno vijeće. Mjerama opreza zaštićuje se zajednica od određenih opasnih situacija putem zabrane poduzimanja određenih po-slovnih aktivnosti i privremenim oduzimanjem do-zvole upravljanja motornim vozilom.

Nadalje, mjere opreza mogu sprječavati okrivljenika da napusti mjesto boravka i pobjegne kao kod zabrana napuštanja boravišta, obveze redovitog javljanja odre-đenoj osobi ili državnom tijelu ili privremenim oduzi-manjem putovnice odnosno druge isprave za prijelaz granice. Mjere opreza sprječavaju i potencijalno opasan društveni kontakt kao kod zabrane posjećivanja odre-đenih mjesta, zabrane približavanja određenoj osobi, zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s određenom osobom, zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve te za-brane udaljenja iz doma.

Mjera opreza određuje sljedeće: zabrana napuštanja boravišta određuje mjesto u

kojem okrivljenik mora boraviti dok traje mjera opreza i granice izvan kojih se ne smije kretati

zabrana posjećivanja određenog mjesta ili područ-ja određuje mjesto ili područje te udaljenost ispod kojeg im se okrivljenik ne smije približiti

obveza redovitog javljana određenoj osobi ili držav-nom tijelu određuje službenu osobu kojoj se okriv-ljenik mora javljati, rok u kojem se mora javljati i način vođenja evidencije o javljanju okrivljenika

zabrana približavanja određenoj osobi određuje razdaljinu ispod koje se okrivljenik ne smije pri-bližiti određenoj osobi

zabrana uspostavljanja ili održavanja veze s odre-đenom osobom zabranjuje uspostavljanje veze s navedenom osobom

zabrana obavljanja određene poslovne aktivnosti detaljno određuje vrstu i predmet poslovne aktiv-nosti te može obuhvatiti i profesionalnu djelatnost ako se postupak vodi zbog kaznenog djela počinje-nog u okviru te djelatnosti

privremeno oduzimanje putne i druge isprave za prijelaz državne granice određuje oduzimanje isprave za prelazak državne granice

Prosinac 2015.



privremeno oduzimanje dozvole za upravljanje mo-tornim vozilom određuje oduzimanje takve dozvole

zabrana uhođenja ili uznemiravanja žrtve ili druge osobe određuje jednako tako zabranu približava-nja ili pristupanja naznačenoj osobi kako bi je se uznemiravalo ili uhodilo

udaljenje iz doma određuje zabranu kretanja okrivljenika izvan svog doma.

Najveći dio izvršavanja mjera opreza nadzire policija, ali pojedine mjere se dodjeljuju u nadzor i drugim tijeli-ma. Kada se policiji nalaže izvršavanje nadzora nad mje-rom opreza prema vojnoj osobi ili državnom službeniku i namješteniku u službi u Oružanim snagama, rješenje će se na izvršavanje dostaviti vojnoj policiji u skladu sa Zakonom o obrani3.

Ograničenja u primjeni mjera opreza također su pro-pisana zakonom. Osobito je potrebno voditi računa da se mjerama opreza ne ograniči uz ostala taksativno nabro-jana prava i pravo okrivljenika na nesmetanu komuni-kaciju s braniteljem.

Mjere opreza određuju se rješenjem, koje mora sa-državati:

a) uvod u kojem će se navesti naziv tijela, ime i pre-zime službene osobe koja je donijela rješenje, ime i pre-zime okrivljenika i njegov OIB, kazneno djelo za koje je pokrenut postupak te datum donošenja rješenja;

b) izreku u kojoj su navode osobni podatci, zakonska osnova za određivanje mjere, naziv mjere i obveze kojih se okrivljenik mora pridržavati, rok na koji se određu-je mjera i rok za preispitivanje mjere, tko će izvršavati mjeru, u kojem će roku nadležno tijelo dostavljati izvje-šće državnom odvjetniku o (ne)pridržavanju mjere te upozorenje o zamjeni istražnim zatvorom ako se okriv-ljenik ne pridržava izrečene mjere;

c) obrazloženje u kojem će se navesti svi podatci i činjenice na temelju kojih se zaključilo da su ispunje-ni uvjeti za određivanje mjere te razlog zbog kojeg se smatra da se ista svrha može ostvariti mjerom opreza umjesto slanja osobe u istražni zatvor;

d) uputu o pravnom lijeku. Žalba protiv rješenja kojim se određuje, produljuje ili ukida mjera opreza na zadržava njegovo rješenje. Rješenje se dostavlja okriv-ljeniku i nadležnom tijelu za nadzor izvršavanja mjere opreza. Nadležno je tijelo obvezno ukinuti mjeru opreza čim se utvrdi da je za nju prestala potreba ili više nema zakonskih uvjeta za njezinu primjenu. Tako je, primjeri-ce, državni odvjetnik dužan po službenoj dužnosti svaka dva mjeseca ispitati postoji li potreba za mjerom opre-za te je u slučaju potrebe produljiti ili ukinuti ako više nema potrebe za njom.

Tijelo koje je odredilo mjeru opreza može u svakom trenutku zatražiti od tijela koje izvršava mjeru opreza provjeru njezina izvršavanja te izvještavanje o tome. Tijelo koje izvršava mjeru opreza provest će naložene provjere i o tome obavijestiti nadležno tijelo.

Nadležno tijelo za izvršavanje dužno je u skladu s Pravilnikom o načinu izvršavanja mjere opreza voditi

3 Nar. nov., br. 73/13. i 75/15.

evidenciju o nadzoru nad izvršavanjem mjera opreza. Evidencija se vodi u sustavu za elektroničku obradu podataka. U evidenciju se upisuju podatci o okrivljeni-ku, podatci o izrečenoj mjeri te podatci o nadzoru nad izvršavanjem mjere opreza. Ako okrivljenik postupa protivno zabrani ili ne ispunjava obveze naložene mje-rama, tijelo nadzora je odmah o tome dužno obavijestiti nadležno tijelo. Državni odvjetnik odnosno drugo tijelo nadzora može sucu istrage predložiti da osobi različitoj od okrivljenika zabrani aktivnost kojima se narušavaju mjere opreza prema okrivljeniku. Jednako se tako može predložiti da se nad okrivljenikom odredi istražni zatvor ako se utvrdi da je okrivljenik postupio protivno zabrani, odnosno ne ispunjava obveze određene mjerom opreza.

3. ZAKLJUČAK Mjere opreza većinom izvršava policija, ali kod mjere

opreza zabrane poduzimanja poslovnih aktivnosti uglav-nom je riječ o nekom drugom tijelu koje je posebnim propisom određeno kao nadležno za nadzor. Provjera te mjere provodi se neposrednim zapažanjem, razgledava-njem poslovne dokumentacije ili na drugi način u skladu s posebnim propisima. Ovo potonje je osobito aktualizi-rano u zadnje vrijeme zbog pokretanja kaznenog postu-paka protiv pojedinih lokalnih dužnosnika. Problem koji se tu javlja vezan je uz pitanje o tome tko nadzire rad lokalnih dužnosnika koji su na čelu izvršnog tijela jedi-nica lokalne ili područne samouprave. Trenutačni prav-ni propisi ne daju izravan odgovor, stoga postoji gledište da je za nadzor načelnika, gradonačelnika i župana nad-ležno predstavničko tijelo. Zbog svojih ovlasti i uređenja takvo tijelo ne može biti učinkovito u nadzoru, stoga je možda logičnije stajalište da takav nadzor obavlja sre-dišnje tijelo državne uprave nadležno za službeničke poslove u čijem se sastavu nalaze Služba za nadzor lo-kalne i područne (regionalne) samouprave i Služba za inspekciju lokalne i područne (regionalne) samouprave koje uz ostalo obavljaju i poslove upravnog nadzora nad primjenom zakona i drugih propisa u području sustava i ustrojstva lokalne i područne (regionalne) samouprave, provode nadzor zakonitosti općih akata, nadzor zakoni-tosti rada tijela jedinica lokalne i područne samouprave te obavljaju poslove upravne inspekcije u primjeni zako-na vezanim uz način rada tijela jedinica lokalne samou-prave i jedinica područne samouprave.

ZBIRKA PROPISA IZ CESTOVNOG PROMETA

travanj 2014.

CIJENA: 100,00 knOPSEG: 301 str.

Narudžbenica na kraju časopisa

Studeni 2015.


TUMAČENJA I STAJALIŠTA

TUMAČENJA I STAJALIŠTA DRŽAVNIH TIJELA, TIJELA JEDINICA PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE I JAVNIH USTANOVA

MINISTARSTVO FINANCIJAPorezna uprava

I. Porez na dodanu vrijednost

I – 116. Zaokruživanje postotka za primjenu prava na odbitak pretporeza

(MF Kl. br.: 410-19/15-01/323 Ur. br.: 513-07-21-01/15-2 od 20. listopada 2015.)

Elektroničkim putem obratili ste se u vezi zaokruživa-nja postotka za primjenu prava na odbitak pretporeza u odnosu na čl. 138. st. 13. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13., 85/13., 160/13., 35/14. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik o PDV-u) prema kojem porezni obveznik nije obvezan primjenjivati po-djelu pretporeza ako utvrdi pravo na odbitak pretporeza najmanje u iznosu od 98%. Obzirom da je porezni ob-veznik izračunao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 97,00013% postavlja se pitanje je li navedeni porezni obveznik obvezan izvršiti podjelu pretporeza ili nije.

Prema odredbama čl. 58. st. 1. Zakona o porezu na do-danu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13., 99/13., 148/13., 153/13. i 143/14., u daljnjem tekstu: Zakon o PDV-u) porezni obveznik ima pravo od PDV-a, koji je obvezan platiti, odbiti iznos PDV-a (pretporez) koji je obvezan platiti ili ga je platio u tuzemstvu za isporuke dobara ili usluge koje su mu drugi porezni obveznici obavili za potrebe njegovih oporezivih transakcija, uz ispunjenje uvjeta za odbitak pretporeza iz čl. 60. Zakona.

Odredbama čl. 62. st. 1. Zakona o PDV-u propisano je da ako porezni obveznik koristi dobra i usluge koje su mu obavljene, djelomično za isporuke dobara i usluga za koje je dopušten odbitak pretporeza u skladu s odred-bama ovoga Zakona i za obavljanje isporuka dobara i usluga za koje nije dopušten odbitak pretporeza, tada može odbiti samo onaj dio pretporeza koji se odnosi na transakcije za koje je dopušten odbitak pretporeza.

Iznos pretporeza koji se odnosi na isporuke dobara i usluga za koje je dopušten odbitak pretporeza izračuna-va se prema čl. 62. st. 2. Zakona o PDV-u kao razmjerni dio na sljedeći način:

a) u brojniku: ukupna vrijednost godišnjih isporuka (prometa), bez PDV-a, od transakcija za koje je dopušten odbitak pretporeza u skladu s odredbama ovoga Zakona,

b) u nazivniku: ukupna vrijednost godišnjih isporu-ka (prometa), bez PDV-a, od transakcija uključenih u brojnik i transakcija za koje nije dopušten odbitak pret-poreza te iznos subvencija, osim onih koje su izravno povezane s cijenom isporuka dobara ili usluga iz čl. 33. st. 1. Zakona o PDV-u.

Prema odredbama čl. 62. st. 3. Zakona o PDV-u kod izračuna iz čl. 62. st. 2. Zakona o PDV-u ne uzimaju se u obzir sljedeći iznosi:

a) iznos prometa koji se odnosi na isporuke gospodar-skih dobara koja porezni obveznik koristi za obavljanje svoje gospodarske djelatnosti,

b) iznos prometa koji se odnosi na povremene isporu-ke nekretnina,

c) iznos prometa koji se odnosi na povremene finan-cijske transakcije navedene u čl. 40. st. 1. t. b) do g) Za-kona o PDV-u.

Dio pretporeza koji se može odbiti utvrđuje se na godišnjoj razini kao postotak i zaokružuje se naviše do sljedećeg cijelog broja, što je propisano čl. 62. st. 4. Za-kona o PDV-u.

Odredbama čl. 138. st. 13. Pravilnika o PDV-u porezni obveznik koji u okviru svoje gospodarske djelatnosti obav-lja isporuke dobara i usluga po kojima ima pravo na odbi-tak pretporeza i isporuke po kojima je isključeno pravo na odbitak pretporeza te na temelju izračuna iz čl. 62. st. 2. Za-kona o PDV-u utvrdi pravo na odbitak pretporeza najmanje u iznosu od 98% pri odbitku pretporeza za nabavljena do-bra i usluge nije obvezan primjenjivati podjelu pretporeza.

U skladu s navedenim, iznos pretporeza koji se odno-si na isporuke dobara i usluga za koje je dopušten odbi-tak izračunava se na način iz čl. 62. st. 2. Zakona o PDV-u i sukladno čl. 62. st. 4. Zakona o PDV-u zaokružuje se naviše do sljedećeg cijelog broja. Međutim, čl. 138. st. 13. Pravilnikom o PDV-u nije propisano zaokruživanje, već da porezni obveznik nije obvezan primjenjivati po-djelu pretporeza ako na temelju izračuna iz čl. 62. st. 2. Zakona o PDV-u utvrdi pravo na odbitak pretporeza naj-manje u iznosu od 98%. Prema tome, porezni obveznik koji je izračunao pravo na odbitak pretporeza u iznosu od 97,00013% obvezan je u smislu čl. 138. st. 13. Pra-vilnika o PDV-u izvršiti podjelu pretporeza pri odbitku pretporeza za nabavljena dobra i usluge.

II. Porez na promet nekretnina

II – 19. Oporezivanje različitih vrsta poljoprivrednog zemljišta porezom na promet nekretnina

(MF Kl. br.: 410-20/15-01/94 Ur. br.: 513-07-21-01/15-2 od 10. studenoga 2015.)

Zaprimili smo elektroničkim putem upit vezan za oporezivanje poljoprivrednog zemljišta. Podnositelj upi-ta navodi kako namjerava kupiti poljoprivredno zemlji-šte koje je zapušteno, a na istom se nalaze trstik i kanal. S tim u vezi postavlja pitanje da li se za različite vrste zemljišta (šuma, trstik, kanal i sl.) plaća isti postotak po-reza na promet nekretnina.

Studeni 2015.



U skladu s čl. 4. Zakona o porezu na promet nekretni-na (Nar. nov., br. 69/97., Odluka USRH 26/00., 153/02., 22/11. i 143/14., u nastavku: Zakon o PPN-u) propisano je kako je predmet oporezivanja promet nekretnina. Pro-metom nekretnina u smislu Zakona o PPN-u smatra se svako stjecanje vlasništva nekretnine u Republici Hrvat-skoj. Stjecanjem nekretnina smatra se, među ostalim, i kupoprodaja. Nekretnine u smislu Zakona o PPN-u su zemljišta i građevine. Zemljištima se smatraju poljopri-vredna, građevinska i druga zemljišta. Članak 10. Zako-na o PPN-u propisuje da se porez na promet nekretnina plaća po stopi od 5%.

Prema odredbama čl. 3. st. 1. i 2. Zakona o poljopri-vrednom zemljištu (Nar. nov., br. 39/13. i 48/15., u na-stavku: Zakon o poljoprivrednom zemljištu) propisano je kako se poljoprivrednim zemljištem smatraju: po-ljoprivredne površine, oranice, vrtovi, livade, pašnjaci, voćnjaci, maslinici, vinogradi, ribnjaci, trstici i močvare kao i drugo zemljište koje se uz gospodarski opravdane troškove može privesti poljoprivrednoj proizvodnji, ali i neobraslo šumsko zemljište i zemljište obraslo početnim ili degradacijskim razvojnim stadijima šumskih sastoji-na (makija, garig, šikare, šibljaci i drugo) koje je pogod-no za poljoprivrednu proizvodnju.

Nadalje, što se smatra šumom odnosno šumskim zemljištem propisuje Zakon o šumama (Nar. nov., br. 140/05., 82/06., 129/08., 80/10., 124/10., 25/12., 68/12., 148/13. i 94/14., u nastavku: Zakon o šuma-ma). Prema čl. 4. Zakona o šumama šumom se smatra zemljište obraslo šumskim drvećem u obliku sastoji-ne na površini većoj od 10 ari, šumski rasadnici i sje-menke plantaže koje su sastavni dio šume, šumska infrastruktura, protupožarni prosjeci te ostala manja otvorena područja unutar šume, šume u zaštićenim po-dručjima prema posebnom propisu, šume od posebno-ga ekološkoga, znanstvenoga, povijesnog ili duhovnog interesa, vjetrobrani i zaštitne zone – zaštitni pojase-vi drveća površine veće od 10 ari i širine veće od 20 m. Isti članak propisuje kako se šumskim zemljištem smatra i zemljište na kojem se uzgaja šuma ili koje je radi svojih prirodnih obilježja i uvjeta gospodarenja predviđeno kao najpovoljnije za uzgajanje šuma.

S obzirom da iz upita nije moguće utvrditi je li pod-nositelj upita domaća ili strana osoba napominjemo da je čl. 2. st. 2. i 3. Zakona o poljoprivrednom zemljištu propisano kako nositeljima prava vlasništva na poljopri-vrednom zemljištu ne mogu biti strane pravne i fizičke osobe, osim ako međunarodnim ugovorom i posebnim propisom nije drugačije određeno. Iznimno, strane prav-ne i fizičke osobe mogu stjecati pravo vlasništva na po-ljoprivrednom zemljištu nasljeđivanjem.

Isto tako, čl. 52. st. 2. Zakona o šumama propisano je kako strane pravne i fizičke osobe ne mogu stjecati pra-vo vlasništva na šumama i šumskome zemljištu, osim ako međunarodnim ugovorom nije drukčije određeno.

Ujedno napominjemo kako je čl. 3. Zakona o PPN-u propisano da su domaće i strane fizičke ili pravne osobe izjednačene glede plaćanja poreza na promet nekretnina ako međunarodnim ugovorom nije drugačije određeno.

Slijedom navedenog prilikom kupnje poljoprivrednog zemljišta koje se u naravi sastoji od različitih vrsta zemlji-šta i to šume, trstika, kanala i sl., stjecatelj nekretnine, porezni obveznik, domaća fizička osoba plaća 5% poreza na promet nekretnina obračunatog na tržišnu vrijednost nekretnine, bez obzira o kojoj vrsti zemljišta se radi.

Međutim, ukoliko je podnositelj upita strana fizič-ka osoba glede stjecanja vlasništva na poljoprivred-nom odnosno šumskom zemljištu potrebno je uzeti u obzir i odredbe Zakona o poljoprivrednom zemljištu te Zakona o šumama.

III. Porez na dohodak

III – 24. Porezni tretman darova koje sindikati daju članovima i ostalih troškova

(MF Kl. br.: 410-01/15-01/2091 Ur. br.: 513-07-21-01/15-2 od 23. listopada 2015.)

Od strane sindikalnih središnjica primili smo upit u svezi poreznog tretmana darova/pomoći putem su-financiranja koje sindikati daju odnosno omogućuju svojim članovima (u obliku sufinanciranja u plaćanju parkinga, sufinanciranja u plaćanju izdane ribičke do-zvole, kupnja prigodnih darova za blagdane, organizi-ranje kazališnih predstava i dr.) te poreznog tretmana pozajmica i troškova službenih putovanja. Osim nave-denog, postavljen je i upit u svezi obveze podnošenja propisanog izvješća (Obrasca JOPPD). Slijedom nave-denog, odgovaramo u nastavku:

1. POREZNI TRETMANU skladu s čl. 10. t. 15. Zakona o porezu na dohodak

(Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12, Odluka USRH - 120/13., 125/13., 148/13., Od-luka USRH - 83/14. i 143/14. - dalje u tekstu: Zakon) i čl. 7. st. 10. Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09. - ispra-vak, 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13., 157/14. – dalje u tekstu Pravilnik) porez na dohodak ne plaća se na sindikalne socijalne pomoći koje se isplaćuju iz sredstava sindikalne članarine članovima sindikata, pri čemu se socijalnim pomoćima osobito smatraju pomoći za podmirenje osnovnih životnih potreba socijalno ugrože-nih, nemoćnih i drugih osoba, svladavanje i ublažavanje teškoća u svezi s bolešću ili smrću člana obitelji te druge pomoći za socijalne namjene i druge socijalne namjene.

Slijedom navedenog, isplaćene sindikalne socijalne pomoći članovima sindikata smatraju se primicima na koje se ne plaća porez na dohodak, ako su isplaćene u skladu s navedenim odredbama, neovisno o tome da li su iste isplaćene u naravi i/ili u novcu, ali isključivo iz sredstava sindikalne članarine.

Međutim, ako sindikat isplaćuje novac ili daje darove fizičkim osobama koje nisu njegovi članovi i/ili iz izvo-ra koji nisu sredstva prikupljene sindikalne članarine, svaka isplata ili davanje u naravi treba se prigodom i

Studeni 2015.



istodobno s isplatom odnosno davanjem, a ovisno o oso-bi primatelja, smatrati ili primitkom od nesamostalnog rada fizičke osobe primatelja iz čl. 14. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o porezu na dohodak ili primitkom od kojega se toj osobi utvrđuje drugi dohodak iz čl. 32. st. 1. i st. 3. t. 5. ili t. 11. istoga Zakona, iz kojega je sindikat kao isplatitelj odnosno davatelj obvezan obračunati i uplatiti predujam poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak u skladu s čl. 45. odnosno čl. 48. istoga Zakona pod uvje-tom da se ne radi o primicima koji su prema čl. 9., 10. iIi 11. toga Zakona oslobođeni oporezivanja, a i doprino-se za obvezna osiguranja sukladno odredbama Zakona o doprinosima (Nar. nov., br. 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/12., 144/12., 148/13., 41/14. i 143/14.).

Člankom 60. Ustava Republike Hrvatske (Nar. nov., br. 56/10., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.) propisano je da radi zašti-te svojih gospodarskih i socijalnih interesa, svi zaposleni imaju pravo osnivati sindikate i slobodno u njih stupati i iz njih istupati. Sindikati mogu osnivati svoje saveze i udruživati se u međunarodne sindikalne organizacije.

Uzimajući u obzir navedenu Ustavnu odredbu odno-sno posebnu ulogu sindikata, mišljenja smo da sindika-ti mogu, osim pojedinačnih odluka o pomoći socijalno ugroženim članovima koje su omogućene svim člano-vima pod istim uvjetima, a temeljem odluke nadležnih tijela sindikata, neoporezivo isplatiti (u novcu ili naravi) ili refundirati određene troškove, uz prethodno navede-ni uvjet da je takva isplata omogućena svim članovima pod istim uvjetima i da je izvor financiranja sindikalna članarina, odnosno da se takvom isplatom ne pogoduje određenim osobama, a sve u cilju olakšanja socijalnog stanja svojih članova i to osobito:

- potpore članovima povodom blagdana (tradicional-no darivanje članova),

- potpore članovima u vidu sufinanciranja sindikal-nih sportskih igara,

- potpore članovima u vidu organizacije i sufinanci-ranja izleta, kino i kazališnih predstava i slično.

U svezi poreznog tretmana konzumacije vode, kave, sokova, grickalica na sindikalnim sastancima/semina-rima/simpozijima ili troškovima organizacije zajednič-kom ručka za sve sudionike sastanka/seminara/simpo-zija, mišljenja smo da se radi o troškovima organizatora (sindikata) koji se kao takvi ne bi smatrali primicima koji podliježu oporezivanju porezom na dohodak.

Nadalje, prema čl. 14. st. 3. Zakona primicima u nara-vi smatraju se korištenje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge po-godnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz st. 1. i 2. toga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz st. 1. i 2. toga član-ka. Primitkom po osnovi povoljnijih kamata smatra se razlika između ugovorene niže i stope kamate od 3% godišnje, osim kamata po kreditima koji se daju ili sub-vencioniraju iz proračuna, ali ne radnicima uprave. Na-vedene odredbe Zakona o porezu na dohodak mogu se primijeniti i na kamate po pozajmicama koje daje sin-dikat ili sindikalna podružnica, samo u slučaju ako su

izvor sredstava za davanje pozajmica od sindikata, sred-stva poslodavca. Međutim, ako su sredstva za davanje pozajmica uz povoljnije kamate radnicima - članovima sindikata u socijalne svrhe osigurana iz sredstava sin-dikata ostvarenim od sindikalne članarine, ne radi se o primicima od kojih bi se trebao utvrditi dohodak, porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, a u skladu s navedenom odredbom Zakona.

Vezano uz porezni tretman naknade za službena putovanja koje sindikat isplaćuje osobama koje nisu u radnom odnosu kod njega, potrebno je razlikovati da li takva osoba prima (ili je primala) oporezivu naknadu ili se naknada za službena putovanja isplaćuje osobama koji ne ostvaruju (niti su ostvarivali) primitke po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona odnosno primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz čl. 32. Zakona:

• ako se radi o osobi koja prima oporezivu naknadu za rad u sindikatu, takvoj osobi, mogu se, temeljem putnog naloga, a sukladno čl. 7. st. 6. Pravilnika, u vezi s čl. 10. t. 11. Zakona, neoporezivo podmiri-ti naknade za službena putovanja za potrebe sin-dikata, po osnovi prijevoza i noćenja iz čl. 13. st. 2. t. 1. i 2. Pravilnika, a pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama prijevoza i noćenja glase na isplatitelja - sindikat,

• ako se radi o osobi koja ne prima naknadu, opore-zivim primicima, u skladu s čl. 10. t. 11. Zakona, ne smatraju se naknade iz čl. 13. st. 2. t. 1., 2., 5., 13. i 14. te st. 12. Pravilnika isplaćene po osnovi službenih putovanja fizičkim osobama koje u ne-profitnim organizacijama ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. Zakona odnosno primitke od kojih se utvrđuje drugi do-hodak iz čl. 32. Zakona, uz uvjet da su službena putovanja za potrebe sindikata.

Nadalje, prema čl. 10. t. 9. Zakona o porezu na doho-dak i čl. 13. st. 2. t. 13. i 14. Pravilnika o porezu na do-hodak poslodavac može svojim radnicima neoporezivo isplatiti:

• dnevnice za službena putovanja u zemlji do 170,00 kn, za putovanje preko 12 sati dnevno. Za službena putovanja u zemlji koja traju više od 8, a manje od 12 sati, neoporezivi dio dnevnica iznosi 85,00 kn,

• dnevnice za službena putovanja u inozemstvu pod uvjetima i do iznosa koji su propisani za korisnike državnog proračuna. Neoporezivi iznosi dnevnica za službena putovanja u inozemstvo propisani su Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za korisnike koji se financiraju iz sred-stava državnog proračuna (Nar. nov., br. 8/06.). Za te svrhe su neoporezivi iznosi dnevnica za službena putovanja u inozemstvo propisani u stranim valu-tama - eurima (od 30 do 80) odnosno američkim dolarima (od 35 do 95) za ukupno 98 država koje su posebno propisane te 35 američkih dolara za sve ostale države koje nisu posebno navedene odnosno propisane. Jedna dnevnica za službeno putovanje u inozemstvo obračunava se za svaka 24 sata prove-dena na službenom putovanju u inozemstvu, a i za

Studeni 2015.



ostatak vremena provedenog na tom putovanju koji traje duže od 12 sati. Za ostatak vremena od osam do 12 sati obračunava se pola dnevnice, a pola dnev-nice se obračunava i za službeno putovanje koje tra-je od 8 i manje od 12 sati,

• per diem dnevnice u ukupnom iznosu, koje se radnicima isplaćuju iz proračuna Europske unije radi obavljanja poslova njihovih radnih mjesta, a u svezi s djelatnosti poslodavca, pod uvjetom da ne prelazi zadane financijske okvire prema propisima Europske unije.

Temeljem odredbi čl. 13. st. 3. Pravilnika, dnevnice za službena putovanja isplaćuju se i namijenjene su za pokriće troškova prehrane (ručka i večere, osim troško-va doručka koji mogu biti uračunati u cijenu smještaja te na taj način i neoporezivo namireni kroz naknadu za troškove smještaja, uz predočavanje izdanog računa za te usluge), pića, prijevoza u mjestu u koje je radnik upu-ćen na službeno putovanje (javni gradski prijevoz, taxi usluge) i ostalih troškova koji su osobne naravi. Ukoliko poslodavac svojim radnicima na službenom putu plaća puni pansion ili polupansion (jedan glavni obrok) ili na drugi način osigurava jedan glavni obrok, te isplate sma-traju se oporezivim primitkom odnosno oporezivim do-hotkom te podliježu obvezi obračuna, obustave i uplate poreza na dohodak na način propisan za dohodak od ne-samostalnog rada te obvezi doprinosa sukladno Zakonu o doprinosima.

Dnevnice za službena putovanja u zemlji i u inozem-stvu mogu se neoporezivo isplatiti za službena putova-nja iz mjesta u kojemu je mjesto rada ili iz mjesta prebi-vališta odnosno uobičajenog boravišta radnika ili druge fizičke osobe koja se upućuje na službeno putovanje u drugo mjesto (osim u mjesto u kojemu ima prebivalište ili uobičajeno boravište), a udaljenosti najmanje 30 kilo-metara (odnosno 16,20 morske milje), radi obavljanja u nalogu za službeno putovanje određenih poslova njego-vog radnog mjesta, a u svezi sa djelatnosti poslodavca odnosno isplatitelja. Dnevnice za službena putovanja u zemlji i inozemstvu jesu naknade za pokriće izdataka prehrane, pića i prijevoza u mjestu u koje je radnik upu-ćen na službeno putovanje.

U skladu sa posebnim propisom (Odlukom o visini dnevnice za službeno putovanje u inozemstvo za kori-snike koji se financiraju iz sredstava državnog proraču-na) službenim se putovanjem u inozemstvo smatra služ-beno putovanje iz Republike Hrvatske u stranu državu i obratno, putovanje iz jedne u drugu stranu državu te putovanje iz jednog mjesta u drugo mjesto na području strane države. Propisani iznos dnevnice za službeno pu-tovanje u određenu državu, obračunava se od sata pre-laska granice Republike Hrvatske, pa do sata prelaska granice u povratku u Republiku Hrvatsku. Ako se na službeno putovanje u inozemstvo kao prijevozno sred-stvo koristi avion, dnevnice se obračunavaju od sata po-laska aviona s posljednjeg aerodroma, do sata povratka na prvi aerodrom u Republici Hrvatskoj. Ako se na služ-beno putovanje u inozemstvo kao prijevozno sredstvo koristi brod, dnevnice se obračunavaju od sata polaska

broda s posljednjeg pristaništa, do sata povratka na prvo pristanište u Republici Hrvatskoj.

Prema čl. 14. Pravilnika, osim dnevnica, porezno pri-znatim izdacima, vezanim uz službena putovanja pri-znaju se i slijedeći izdaci:

- naknade prijevoznih troškova na službenom puto-vanju u visini stvarnih izdataka (od mjesta rada do odredišta u mjestu u koji je poslan na službeni put),

- naknade noćenja na službenom putovanju u visini stvarnih izdataka,

- naknade za korištenje privatnog automobila u službene svrhe (ukoliko radnik koristi svoj auto-mobil kao prijevozno sredstvo od mjesta rada do mjesta u koje je poslan na službeni put),

- ostali troškovi (troškovi parkinga, goriva).Neoporezive isplate naknada potpora i nagrada se do

propisanih iznosa i pod propisanim uvjetima priznaju na temelju vjerodostojnih isprava (računa, obračuna, od-luka, potvrda o cijeni karata i drugih).

Izdaci za službena putovanja obračunavaju se na te-melju urednog i vjerodostojnog putnog naloga i prilo-ženih isprava koji dokazuju nastanak izdataka te dru-ge podatke koji su navedeni u putnom nalogu. U tom smislu se i dnevnice za službena putovanja u zemlji i u inozemstvu pod propisanim uvjetima i do propisanih iznosa, mogu neoporezivo isplatiti pod uvjetom da su isplaćene za obavljena službena putovanja, a po izdanim putnim nalozima propisanog sadržaja. Putni nalog kao vjerodostojna isprava o nastalim izdacima za obavljeno službeno putovanje u zemlji i u inozemstvu treba sadr-žavati sljedeće propisane podatke:

- nadnevak izdavanja,- ime i prezime osobe koja se upućuje na službeno

putovanje,- mjesto u koje osoba putuje,- svrhu putovanja,- trajanje putovanja,- podatak o prijevoznom sredstvu kojim se putuje –

ako se putuje osobnim automobilom navesti mar-ku i registarsku oznaku, početno i završno stanje brojila)

- vrijeme polaska i vrijeme povratka sa službenog putovanja,

- potpis ovlaštene osobe i pečat,- obračun i likvidaciju troškova,- izvješće sa putovanja.Uz putni nalog obavezno se prilažu isprave kojima

se dokazuju nastali izdaci, a osobito računi za cestarine, tunelarine, mostarine, računi za smještaj, putne karte ili iznimno i potvrde o cijeni putnih karata (ako izvornih računa za kupljene karte nema, ali samo u pojedinim izvanrednim okolnostima kao što su gubitak, uništenje ili krađa izvornog računa).

2. OBVEZA PODNOŠENJA IZVJEŠĆA (OBRAZAC JOPPD)

Člankom 76. st. 1. t. 6. Pravilnika, između ostaloga, propisano je da su isplatitelji primitaka na koje se ne plaća porez na dohodak iz čl. 10. Zakona o porezu na

Studeni 2015.



dohodak dužni dostavljati Obrazac JOPPD za sve ispla-te u tijeku jednog mjeseca po istoj osnovi po pojedinom poreznom obvezniku, odnosno fizičkoj osobi, osim ako ti primici nisu iskazani pojedinačno na izvješću na dan isplate i to najkasnije do petnaestog dana u mjesecu za primitak koji je ostvaren, odnosno isplaćen u prethod-nom mjesecu (čl. 76. st. 7. Pravilnika). Primici isplaćeni za službena putovanja za svrhe kojih je isplaćen predu-jam iskazuju se na Obrascu JOPPD prema konačnom obračunu tih primitaka. Troškovi putovanja za koje se ne izdaje putni nalog kao što su sindikalni izleti i slično ne prikazuju se na Obrascu JOPPD.

Neoporezivi primici po osnovi službenih putovanja, iskazuju se na slijedeći način:

- pod oznakom 17 iz priloga 4 Obrasca JOPPD iska-zuje se ukupan iznos isplaćenih dnevnica radnicima u izvještajnom razdoblju – sa načinom isplate 1 ili 4 – do 15. u mjesecu protekom mjeseca (stvarne) isplate,

- pod oznakom 39 iz priloga 4 Obrasca JOPPD iska-zuju se troškovi prijevoza (trošak cestarine i prijevo-znih karata) i troškovi noćenja na službenom putovanju radnika u visini stvarnih izdataka, prema konačnom obračunu putnih naloga i to do 15 dana u mjesecu za prethodni mjesec u kojem je izvršen konačni obračun putnog naloga – bez obzira da su troškovi plaćeni ili nisu – sa načinom isplate 5,

- pod oznakom 27 iz priloga 4 Obrasca JOPPD iska-zuju se naknade za službena putovanja po osnovi prije-voza i noćenja fizičkim osobama koje za te organizacije obavljaju poslove iz njihovog djelokruga odnosno za nji-hove potrebe i uz naknadu, a pod uvjetom da računi o obavljenim uslugama glase na isplatitelja – neprofitnu organizaciju

- pod oznakom 52 iz priloga 4 Obrasca JOPPD iskazu-ju se dnevnice isplaćene po osnovi službenih putovanja fizičkim osobama koje u neprofitnim organizacijama ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz članka 14. Zakona o porezu na dohodak odnosno primit-ke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz članka 32. Za-kona o porezu na dohodak sa načinom isplate 1 ili 4 – do 15. u mjesecu protekom mjeseca (stvarne) isplate,

- pod oznakom 53 iz priloga 4 Obrasca JOPPD iskazuju se troškovi prijevoza (trošak cestarine i prijevoznih ka-rata) i troškovi noćenja na službenom putovanju u visi-ni stvarnih izdataka prema konačnom obračunu putnih naloga koje isplaćuju/podmiruju neprofitne organizacije osobama koje u tim organizacijama ne ostvaruju primitke po osnovi nesamostalnog rada iz čl. 14. Zakona o porezu na dohodak odnosno primitke od kojih se utvrđuje drugi dohodak iz čl. 32. Zakona o porezu na dohodak (uključu-jući i korištenje osobnog automobila na službenom putu) i to do 15 dana u mjesecu za prethodni mjesec u kojem je izvršen konačni obračun putnog naloga – bez obzira da su troškovi plaćeni ili nisu – sa načinom isplate 5,

Iznosi troškova koji se iskazuju u Obrascu JOPPD iskazuju se u ukupnom iznosu (iznosu u kojem je sa-držan porez na dodanu vrijednost), te bez možebitnih naknadnih umanjenja popusta od strane izdavatelja ra-čuna/pružatelja usluga. Ukoliko je izdavatelj računa iz-

dao jedan račun za noćenje ili prijevoz više radnika/pri-matelja i ne postoji mogućnost izdavanja pojedinačnih računa, zbog ekonomičnosti postupka, isplatitelj može podijeliti ukupna iznos na sve radnike primatelje, uz ob-vezu da tako bude navedeno u samom putnom nalogu kao i da se u svakom od putnih naloga navede gdje se nalazi izvornik računa.

Ukoliko, do roka za podnošenje Obrasca JOPPD, nije ispostavljen račun od pružatelja usluge za usluge koju su konzumirane na službenom putu (noćenje, troško-vi prijevoza), temelj za iskazivanje troška (u putnom nalogu i Obrascu JOPPD) mogu biti i drugi dostupni dokazi, kao što je izlist uvida trošenja uplaćenih sred-stava po ENC uređaju, potvrde plaćanja putem kredit-nih kartica i slično. Troškovi goriva, ostali nenavedeni troškovi koji mogu nastati na službenom puta, kao i troškovi cestarine koji su nastali temeljem obavljanja registrirane djelatnosti prijevoza putnika ili tereta, ne prikazuju se na Obrascu JOPPD.

- pod oznakom 30 iz priloga 4 Obrasca JOPPD iska-zuju se sindikalne socijalne pomoći koje se isplaćuju iz sredstava sindikalne članarine članovima sindikata.

Iznimno, od st. 1. t. 6. toga članka Zakona, obrazac JOPPD ne podnose isplatitelji za: potpore članovima sin-dikata povodom blagdana od strane sindikata iz sred-stava sindikalne članarine u novcu ili naravi te pomoći članovima sindikata kod podmirenja troškova organiza-cije sindikalnih sportskih igara iz sredstava sindikalne članarine koje sindikati organiziraju jednom godišnje za svoje članove. Također mišljenja smo da sindikati nisu u obvezi izvješćivati o troškovima koje nastaju kod organi-ziranja izleta, kazališnih predstava i slično.

III – 25. Primitci u naravi – korištenje softvera kojeg poslodavci daju zaposlenicima bez naknade


Zaprimili smo upit vezan uz porezni tretman korištenja softvera kojega poslodavci daju odnosno omogućuju svojim radnicima bez naknade, a za privatne svrhe radnika.

Odredbama čl. 14. st. 1. t. 1. i st. 3. Zakona o pore-zu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., Odluka USRH - 120/13., 125/13., 148/13., Odluka USRH - 83/14, 143/14 – dalje u tekstu: Zakon) propisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) smatraju svi primici koje poslodavac u novcu ili u naravi isplaćuje ili daje radniku po osnovi radnog odnosa, prema propisima koji uređu-ju radni odnos. Primicima u naravi smatraju se korište-nje zgrada, prometnih sredstava, povoljnije kamate pri odobravanju kredita i druge pogodnosti koje poslodavci i isplatitelji primitka, odnosno plaće iz st. 1. i 2. toga članka daju radnicima i fizičkim osobama koje ostvaruju primitke iz st. 1. i 2. toga članka.

U čl. 15. st. 1. t. 3. i st. 5. istog članka Pravilnika o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09. - ispravak, 146/09., 123/10., 137/11., 61/12.,

Studeni 2015.



79/13., 160/13. i 157/14. – dalje u tekstu: Pravilnik) pro-pisano je da se primicima po osnovi nesamostalnog rada smatraju i primici radnika i osoba koji ostvaruju primitke iz čl. 14. Zakona u stvarima i uslugama koje imaju novčanu vrijednost (dobra, usluge, prava i ostala primanja u naravi), u koje ulaze primici ostvareni u dobrima i uslugama bez naknade ili uz djelomičnu naknadu, te raznim darovima i ugošćenjima, kao i svi drugi primici u svezi i po osnovi nesamostalnog rada koji se daju u naravi, osim izravnih ili neizravnih novčanih isplata i doznaka

Člankom 16. st. 1. Pravilnika propisano je da se vri-jednost primitaka iz čl. 15. Pravilnika utvrđuje prema tržišnoj vrijednosti tih primitaka koja je važeća u mjestu davanja (s uključenim porezom na dodanu vrijednost), a stavkom 3. istog članka propisano je da vrijednost pri-mitaka pri davanju darova, usluga bez naknade i slično čija je pojedinačna vrijednost preko 400,00 kn po pojedi-nom radniku i osobama koje ostvaruju primitke iz čl. 14. Zakona godišnje, utvrđuje se na vrijednost iste ili slične vrste stvari odnosno usluge prema tržnim cijenama u mjestu davanja dara ili usluge. Pod darovima se u smi-slu Pravilnika, smatraju samo davanja u naravi.

Temeljem gore navedenoga mišljenja smo da se omo-gućavanje besplatnog korištenja softvera u privatne svr-he kojega poslodavci daju odnosno omogućuju svojim radnicima, smatra, sukladno čl. 14. st. 3. Zakona, primit-kom po osnovi nesamostalnog rada (plaćom) u naravi.

Ukoliko bi pojedinačna vrijednost softvera bila do 400,00 kn, poslodavac bi mogao tretirati takvo davanje kao neoporezivi primitak po osnovi nesamostalnog rada, uz uvjet da prethodno radniku nije omogućio korištenje nekog drugog prava ili stvari koje ima obilježje primitka u naravi sukladno navedenim odredbama Zakona odno-sno Pravilnika, a do navedenog godišnjeg iznosa.

V. Drugi porezi, pristojbe i davanja

V – 11. OIB općine i načelnika općine u postupku ovrhe


Zaprimili smo upit odvjetničkog društva iz dostavnog popisa u vezi korištenja ispravnog osobnoga identifika-cijskog broja (u nastavku: OIB) u postupku ovrhe. Nai-me, odvjetničko društvo iz dostavnog popisa navodi kako kao zakonski zastupnici ovrhovoditelja trebaju provesti postupak ovrhe na jedinici lokalne i područne (regional-ne) samouprave. Međutim, u provođenju postupka ovr-he problem predstavlja činjenica kako su se u pravnom prometu koristila dva OIB-a i to OIB općinskog načelnika te OIB općine. Odvjetničko društvo iz dostavnog popisa ovršnu ispravu ima na OIB načelnika općine te nisu u mogućnosti provesti naplatu tražbine pri FINA-i.

U skladu s čl. 5. t. 1. Zakona o osobnom identifikacij-skom broju (Nar. nov., br. 60/08., u nastavku: Zakon) obveznici OIB-a, kojima se OIB određuje i dodjeljuje

smatraju se, među ostalim i pravne osobe sa sjedištem na području Republike Hrvatske.

Prema Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) sa-moupravi (Nar. nov., br. 33/01., 60/01., 129/05., 109/07., 125/08., 36/09., 150/11., 144/12. i 19/13., u nastavku: Zakon o JLP(R)S) općina, grad i županija su pravne osobe. U skladu s navedenim općini, gradu i županiji kao obve-znicima OIB-a određuje se i dodjeljuje OIB.

Iako se pravnim osobama u smislu Zakona o JLP(R)S smatraju općina, grad i županija, u praksi su se matični brojevi (MB) dodjeljivali predstavničkim i izvršnim tijeli-ma jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave. Tako su i jedinice lokalne i područne (regionalne) samo-uprave svoje poslovanje i evidencije vezivale uz matični broj (MB) predstavničkih i izvršnih tijela odnosno uz na-čelnika, poglavarstvo, gradonačelnika te župana.

S tim u vezi proizašao je problem prilikom utvrđivanja ispravnog OIB-a za jedinice lokalne i područne (regional-ne) samouprave. Navedena problematika riješena je upra-vo u skladu sa zakonskim odredbama i to način da kao pravne osobe istupaju isključivo općina, grad i županija.

Člankom 18. Zakona propisano je, među ostalim, kako do određivanja i dodjeljivanja OIB-a pravnim osobama sa sjedištem na području Republike Hrvatske, a najkasnije do kraja 2010. ostaje u primjeni matični broj (MB).

S obzirom na navedeno postojanje već dodijeljenih matičnih brojeva (MB) predstavničkih i izvršnih tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave ograničilo se do kraja 2010. godine s ciljem da od trenut-ka pune primjene OIB-a odnosno od 1. siječnja 2011. kao pravna osoba jedino istupa sama općina, grad i županija.

Prema tome do kraja 2010. jedinice lokalne i područ-ne (regionalne) samouprave trebale su izvršiti prijenos svih djelatnosti s matičnih brojeva (MB) i OIB-ova pred-stavničkih i izvršnih tijela na matične brojeve (MB) i OIB-ove općina, gradova i županija.

Općina, grad i županija obvezni su u poslovanju i službenim evidencijama koristi matični broj (MB) i OIB koji su im određeni i dodijeljeni kao pravnim osobama.

U skladu s navedenim u postupcima koji se vode pred tijelima javne vlasti u Republici Hrvatskoj, a tako i u postupku ovrhe, jedinice lokalne i područne (regi-onalne) samouprave koriste se OIB-om koji im je odre-đen i dodijeljen kao pravnim osobama, odnosno OIB-om općine, grada ili županije, a ne OIB-om predstavničkog ili izvršnog tijela.

...sva RRiF izdanja dostupna svugdje...

više na www.rrif.hr

Studeni 2015.



MINISTARSTVO FINANCIJACarinska uprava

II. Posebni porezi i trošarine

II – 201. Komisiona prodaja vozila

(MF Kl. br.: 410-19/15-11/1059 Ur. br.: 513-02-1760/2-15-2 od 26. listopada 2015.)

Navodite da ste registrirani kao trgovac rabljenim motornim vozilima te nas tražite pojašnjenje je li mo-guće poslovanje Vaše firme na osnovu komisionog ugo-vora koji bi bio sklopljen s firmom iz Austrije a kako biste se mogli baviti komisionom prodajom vozila u Republici Hrvatskoj.

Prema čl. 4. st. 1. t. f) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.), trgovac rabljenim motornim vozilima je svaka osoba registrira-na za obavljanje djelatnosti prodaje motornih vozila u Republici Hrvatskoj koja radi daljnje prodaje uvozi ili unosi rabljena motorna vozila u Republiku Hrvatsku ili takva motorna vozila nabavlja u Republici Hrvatskoj.

Prema čl. 7. st. 1. t. 2. Zakona, obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kad trgovac rabljenim motornim vozilima izda račun o prodaji motornog vozila osobi koja nije trgovac ili trgovac rabljenim motornim vozilima u smislu ovoga Zakona, osim ako trgovac ili tr-govac rabljenim motornim vozilima takvo vozilo nabavi za vlastite potrebe.

Nadalje, sukladno čl. 2. st. 4. Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 52/13., 90/13., 140/13., 116/14., 152/14. i 31/15.), ako trgovci i trgovci rabljenim motornim vozilima unose, uvoze ili nabavljaju motorna vozila u Republici Hrvatskoj radi daljnje proda-je, ne nastaje obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza sve do isporuke motornog vozila osobi koja ga stječe radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, način prodaje opisan u Vašem upitu nije moguć prema Zakonu o posebnom porezu na motorna vozila i Vi u tom slučaju ne biste nastupali kao trgovac rabljenim motornim vozilima.

To znači da sva prava i propisane obveze prema Za-konu o posebnom porezu na motorna vozila ima trgovac rabljenim motornim vozilima koji izda račun, međutim to ne ulazi u sadržaj vašeg poslovnog odnosa i komisi-onog ugovora. Isto podrazumijeva da se na računu koji izdajete kupcu može naći i Vaš komisioni partner.

AKTUALNO

Opseg: 160 str. Cijena: 73,50 kn

Sustav računa prema kojemu se vodi glavna knjiga i sastavljaju financijski

izvještaji PODUZETNIKA sadržan je u:RRiF-ovom računskom planu

za poduzetnikeXX. dopunjeno izdanje, Zagreb 2015.

II - 202. Smještaj rafiniranog etilnog alkohola pu-štenog u potrošnju u skladište ovlaštenog trošarinskog skladišta sa namjerom upotrebe u proizvodnji novog trošarinskog proizvoda


Upit u kojem navodite da ste u Registru trošarinskih obveznika Carinske uprave upisani kao proizvođač tro-šarinskih proizvoda (alkohola) u sustavu odgode pla-ćanja trošarine. Nadalje, navodite da Vam se u sklopu poslovanja sa trošarinskim proizvodima ukazala moguć-nost da nabavite određenu količinu rafiniranog etilnog alkohola puštenog u potrošnju koji bi upotrijebili za proizvodnju novog trošarinskog proizvoda. Zaključno postavljate pitanja:

1. Je li dopušteno primiti trošarinski proizvod (rafinira-ni etilni alkohol), koji je pušten u potrošnju u Repu-blici Hrvatskoj, u trošarinsko skladište ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta sa namjerom upo-trebe u proizvodnji novog trošarinskog proizvoda (alkoholnog pića), te na koji se način u mjesečnom izvješću o stanju zaliha, primljenim, unesenim, pro-izvedenim, otpremljenim i uvezenim količinama te obračunatoj trošarini na alkohol i alkoholna pića (obrazac MI-AL) upisuje tako primljeni alkohol?

2. Kada je moguće zatražiti povrat trošarine, te kojim se dokumentom dokazuje da je trošarina plaćena.?

Ad. 1. Opći uvjeti rada trošarinskih skladišta propisani su

u glavi IX. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13. i 100/15.) a detaljno uređeni u glavi VII. Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13., 129/13., 11/14., 70/14., 157/14., 8/15. i 83/15.). Člankom 20. Pravilnika o trošarinama detaljno se uređuje postupanje kod proizvodnje trošarinskih proizvoda u trošarinskom skladištu. Nadalje, st. 5. navedenog članka Pravilnika o trošarinama uređeno je da se u trošarinskom skladištu mogu skladištiti trošarinski proizvodi na koje je plaćena trošarina pod uvjetom da iste proizvođač upotrijebi za proizvodnju novih trošarinskih proizvoda, a nakon čega je moguće ostvariti povrat sukladno čl. 28. st. 1. t. 1. Za-kona o trošarinama.

Sukladno navedenom, u mogućnosti ste smještati rafinirani etilni alkohol koji je pušten u potrošnju (sa plaćenom trošarinom) u Vaše trošarinsko skladište uz uvjet da taj alkohol upotrijebite za proizvodnju novog trošarinskog proizvoda odnosno, u konkretnom slučaju, za proizvodnju alkoholnog pića.

Količine rafiniranog etilnog alkohola, koje nabavljate i koristite na gore opisan način, u obvezi ste upisati u mjesečno izvješće o stanju zaliha, primljenim, unese-nim, proizvedenim, otpremljenim i uvezenim količina-ma te obračunatoj trošarini na alkohol i alkoholna pića (Obrazac MI-AL), na način da svu količinu rafiniranog etilnog alkohola koju ste smjestili na trošarinsko skladi-šte u mjesecu za koji podnosite mjesečno izvješće iska-žete u retku broj 4, stupac E obrasca.

Studeni 2015.



Nadalje, količine koje ćete utrošiti za proizvodnju no-vog trošarinskog proizvoda odnosno kao reprodukcijski materijal u vlastitoj proizvodnji alkoholnog pića obvezni ste iskazati u obrascu MI-AL (koji podnosite za mjesec u kojem ćete te količine utrošiti), u redak broj 17, stupac E. Također napominjemo da ste u obvezi iskazati i novo-proizvedene količine alkoholnog pića u redak 2 obrasca MI-AL, u stupac C i/ili D i/ili E tj. u odgovarajući stu-pac ovisno o tome kojim predmetom oporezivanja će se smatrati novoproizvedeno alkoholno piće, te iskazati u redak 19, stupac C i/ili D i/ili E kada ih puštate u potroš-nju na teritoriju Republike Hrvatske. Na količine novog proizvoda koje puštate u potrošnju u obvezi ste obraču-nati i platiti trošarinu u propisanome roku.

Ad. 2.Članak 28. st. 1. t. 1. Zakona o trošarinama propisuje

da pravo na povrat trošarine plaćene u Republici Hrvat-skoj ima proizvođač proizvoda koji je trošarinske proizvo-de na koje je plaćena trošarina upotrijebio za proizvodnju novih trošarinskih proizvoda. Članak 13. st. 1. Pravilnika o trošarinama uređuje da osobe iz čl. 28. st. 1. Zakona o trošarinama podnose zahtjev za povrat plaćene trošarine carinskom uredu nadležnom prema svome sjedištu, odno-sno prebivalištu. Stavkom 2. čl. 13. Pravilnika o trošarina-ma uređeno je da se zahtjev za povrat podnosi u pisanom obliku u dva primjerka do zadnjeg dana u mjesecu koji slijedi mjesecu u kojem je ispunjen uvjet za povrat plaće-ne trošarine i u istome moraju biti navedene sve potreb-ne činjenice i priloženi svi potrebni dokumenti kojima se dokazuje opravdanost zahtjeva za povrat trošarine, kao i drugi dokazi koje nadležni carinski ured s obzirom na okolnosti konkretnog slučaja zahtijeva kako bi se utvrdila stvarna opravdanost povrata plaćene trošarine.

Stavak 3. čl. 13. Pravilnika o trošarinama uređuje da se pravo na povrat plaćene trošarine iz čl. 28. st. 1. t. 1. Zakona o trošarinama dokazuje na osnovu evidencije proizvođača trošarinskih proizvoda o trošarinskim proi-zvodima na koje je plaćena trošarina, a upotrijebljenim u proizvodnji novih trošarinskih proizvoda uz dokaz da je na iste plaćena trošarina te na osnovu evidencije o vr-sti i količini proizvedenih novih trošarinskih proizvoda.

II - 203. Unos uzoraka duhanskih prerađevina iz dru-ge države članice EU - Uputa


Navodite da vam tvrtka D. Import/Export SA kao svome ekskluzivnom zastupniku namjerava u sustavu odgode plaćanja trošarine (uz elektronički trošarinski dokument) poslati uzorke duhanskih prerađevina u paki-ranjima koja, kao što je vidljivo iz dokumenta priloženog uz podnesak, ovisno o pojedinom proizvodu sadrže 4 ili 5 komada cigara te nadalje, u svrhu primjene t. 2.2.1 Upute za provedbu postupka pri kretanju trošarinskih proizvo-da br. 16/14. od 17. listopada 2014. postavljate pitanje:

- da li i u kojem roku morate zatražiti rješenje o oslobođenju od plaćanja trošarine za unos uzoraka

duhanskih prerađevina iz druge države članice EU radi upisa u Upisnik o markama duhanskih proi-zvoda koje vodi Ministarstvo poljoprivrede, te

- je li to znači da bi Ministarstvu poljoprivrede uz zahtjev za upis marki predmetnih duhanskih pre-rađevina prema čl. 83. Pravilnika o obradi duhana, proizvodnji i markama duhanskih proizvoda (Nar. nov., br. 69/06.) trebali za odnosni proizvod dosta-viti originalno skupno pakiranje.

Obzirom da ste nakon podnošenja podneska Središ-njem uredu Carinske uprave, vezano na predmetnu pro-blematiku, zatražili i mišljenje Ministarstva poljoprivre-de u dijelu njihove nadležnosti te dobili suglasnost da prilikom podnošenja zahtjeva za upis u Upisnik o mar-kama duhanskih proizvoda možete dostaviti samo dvije cigare kao uzorak a ne dva originalna pakiranja, uvod-no potvrđujemo da smo vašu obavijest o istom odnosno predmetnu suglasnost zaprimili elektroničkim putem dana 14. listopada ove godine.

Polazeći od naprijed navedene suglasnosti Ministar-stva poljoprivrede te činjenice da u konkretnom slučaju kao uzorke na trošarinsko skladište namjeravate smjesti-ti originalna pakiranja marki cigara koja sadrže više od dvije cigare, smatramo potrebnim ukazati na sljedeće:

1. Uputom za provedbu postupka pri kretanju tro-šarinskih proizvoda (t. 2.2.1. Upute) pojašnjeno je da elektronički trošarinski dokument nije obvezan ako se iz druge države članice unose duhanske prerađevine (uzorci) koje su oslobođene plaćanja trošarine temeljem rješenja Carinske uprave, Središnjeg ureda, i to samo pod uvjetom da se unosi količina duhanskih prerađevi-na koja je odobrena rješenjem Carinske uprave teme-ljem čl. 81. st. 1. Zakona o trošarinama. U tome slučaju kretanje duhanskih prerađevina odvija se uz uobičajenu trgovačku ispravu, s pozivom na broj rješenja Carinske uprave, Središnjeg ureda te uz napomenu da proizvod nije namijenjen prodaji.

Uputom je nadalje ukazano da navedeno ne isključuje mogućnost otpreme iz druge države članice uz primjenu EMCS sustava odnosno elektroničkog trošarinskog do-kumenta, ako je isto uvjetovano zakonodavstvom države članice otpreme.

Slijedom navedenog te obzirom da u podnesku navo-dite da tvrtka D. Import/Export SA namjerava predmetne marke cigara otpremiti u sustavu odgode plaćanja troša-rine te da ne može kao uzorak poslati samo dva komada cigara već cijelo originalno pakiranje, ukazujemo da se u tome slučaju uzorci moraju otpremiti uz elektronički tro-šarinski dokument odnosno da tijekom kretanja iz troša-rinskog skladišta pošiljatelja u vaše trošarinsko skladište pošiljku mora pratiti tiskana inačica elektroničkog troša-rinskog dokumenta ili komercijalni dokument koji mora sadržavati jedinstvenu referentnu oznaku.

2. Obzirom na činjenicu da predmetne cigare nisu upisane u Upisnik o markama duhanskih proizvoda, a namjeravate ih puštati u potrošnju na teritoriju Republi-ke Hrvatske na način i uz uvjete propisane čl. 65.a st. 2., 3. i 4. Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13. do 83/15.), potrebno je prije prvog smještaja uzoraka tih ci-

Studeni 2015.



gara na trošarinsko skladište ishoditi rješenje o oslobo-đenju od plaćanja trošarine prema čl. 81. st. 1. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13. do 100/15.), pri čemu je, između ostalog propisanog trošarinskim propisima, uz zahtjev potrebno dostaviti i:

- specifikaciju cigara sa trgovačkim nazivom proizvo-da i brojem komada cigara u originalnom pakiranju,

- izjavu da će tvrtka C. d.o.o., uz primjenu čl. 65.a st. 2. Pravilnika o trošarinama, vršiti prodaju na malo pre-ostale količine cigara neposredno iz tog originalnog skupnog pakiranja iz kojeg će prethodno biti uzeta 2 komada cigara (neoznačeni duhanskom markicom) kako bi ih uz oslobođenje od plaćanja trošarine ispo-ručili iz trošarinskog skladišta i dostavili Ministar-stvu poljoprivrede radi upisa u Upisnik o markama duhanskih proizvoda, s naznakom mjesta prodaje na kojem će tvrtka C. d.o.o. vršiti tu prodaju.

Vezano uz navedeno napominjemo da je na preostalu količinu cigara u skupnom pakiranju u trenutku njiho-vog puštanja u potrošnju odnosno isporuke iz trošarin-skog skladišta potrebno obračunati trošarinu. Također je potrebno prijaviti maloprodajnu cijenu na način pro-pisan čl. 77. Zakona o trošarinama te pisanim putem izvijestiti Središnji ured Carinske uprave, Sektor za tro-šarine i posebne poreze o broju duhanske markice ko-jom će biti označeno pakiranje koje sadrži dva komada cigara manje u odnosu na originalno pakiranje, s pozi-vom na broj ove upute i broj rješenja kojim je odobreno oslobođenje od plaćanja trošarine samo za 2 komada ci-gara iz toga pakiranja.

Kako ste Središnjem uredu Carinske uprave već pod-nijeli zahtjev za oslobođenje od plaćanja trošarine, isti je potrebno nadopuniti prema naprijed navedenom.

II – 204. Upis proizvoda DAVIDOFF TIME OUT ASSORTMENT/5 u Upisnik o markama du-hanskih proizvoda pri Ministarstvu poljopri-vrede


Navodite da ste u postupku nabave proizvoda DAVI-DOFF TIME OUT ASSORTMENT/5 te tražite pojašnje-nje da li morate predmetni proizvod upisati u Upisnik o markama duhanskih proizvoda koji vodi Ministarstvo poljoprivrede i na temelju koje količine toga proizvoda će se izvršiti upis, obzirom da originalno pakiranje sadr-ži pet različitih cigara koje su već prijavljene Ministar-stvu poljoprivrede odnosno upisane u Upisnik o marka-ma duhanskih proizvoda.

Člankom 30. Zakona o duhanu (Nar. nov., br. 69/99. i 14/14.) propisano je da Ministarstvo poljoprivrede vodi Upisnik o markama duhanskih proizvoda koji su stavlje-ni u promet u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedene odredbe te ako ćete proizvod DA-VIDOFF TIME OUT ASSORTMENT/5 puštati u potroš-nju odnosno stavljati u promet na teritoriju Republike Hrvatske, mišljenja smo da je potrebno izvršiti upis

predmetnog proizvoda u Upisnik o markama duhanskih proizvoda. Neovisno o mišljenju Središnjeg ureda Carin-ske uprave, upućujemo vas da se za dobivanje nadlež-nog tumačenja te pojašnjenja u odnosu na postupanje u primjeni naprijed spomenute odredbe izravno obratite Ministarstvu poljoprivrede.

Također smatramo potrebnim iskazati mišljenje da s obzirom na sadržaj predmetnog proizvoda, u konkretnom slučaju, nemate osnove za primjenu čl. 65. a st. 2. Pravil-nika o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13. do 85/15.).

II - 205. Nastanak obveze obračunavanja i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila i porezna osnovica


Postavljate tri pitanja vezano za nastanak obveze obračunavanja i plaćanja posebnog poreza na motorna vozila i poreznu osnovicu, a sve vežete s Vašom prija-vom na tender/javnu nabavu Hrvatske radio televizije. Nadalje navodite da biste ponudili vozilo (motorno vo-zilo za prijevoz osoba) dobavljača “GA” registriranog za obavljanje djelatnosti prodaje motornih vozila, trošarin-skog obveznika, a da tvrtka AVC d.o.o. nije registrirana kao trošarinski obveznik.

U odnosu na sadržaj pojedinih pojmova koje navodite u Vašem upitu u cijelosti Vas upućujemo na određenja Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.) i Pravilnika o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 52/13., 90/13., 140/13., 116/14., 152/14. i 31/15.).

Primjena konkretnog porezno-pravnog režima nema apsolutno nikakve suštinsko-pravne veze s određivanji-ma ili primjenom propisa iz područja javne nabave.

1) U slučaju da tvrtka AVC d.o.o. kupi vozilo od dobavljača “GA” te nam na računu bude obra-čunat PPMV, mi ga plaćamo dobavljaču, te nam isti ulazi u nabavnu cijenu vozila kojeg dalje nudimo/prodajemo Hrvatskoj radioteleviziji? Molimo potvrdu navedenog.

Budući da ste istaknuli da tvrtka “GA” obavlja djelat-nost prodaje vozila radi se o trgovcu upisanom u regi-star proizvođača i trgovaca motornih vozila, koji prodaje motorno vozilo osobi koja nije proizvođač ili trgovac u smislu Zakona o posebnom porezu na motorna vozila, Vama, tada obveza obračuna PPMV nastaje kad trgovac izda račun o prodaji motornog vozila osobi koja nije tr-govac u smislu ovog Zakona (čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona).

Kod nastanka porezne obveze trgovac je obvezan u ime i za račun stjecatelja motornog vozila prije izdava-nja računa obračunati posebni porez te obračunati iznos uplatiti najkasnije do 15. dana tekućeg mjeseca za pret-hodni kalendarski mjesec. Račun koji izdaje proizvođač i trgovac obvezno mora sadržavati naznaku da je poseb-ni porez obračunat u skladu s odredbama Zakona o po-sebnom porezu na motorna vozila (čl. 9. st. 1. Zakona). Daljnje postupanje nije u nadležnosti CU.

Studeni 2015.



2) U slučaju da se tvrtka AVC d.o.o. registrira kao trošarinski obveznik, te od dobavljača “GA” ku-pimo vozilo za daljnju prodaju, u tom slučaju nema obračuna PPMV-a na računu od dobavlja-ča “GA”, ali tada tvrtka AVC d.o.o. postaje obve-znik plaćanja PPMV-a i mjesečnog izvještavanja. Molimo potvrdu navedenog. Dodatno, molim in-formaciju u kojem trenutku nastaje obveza AVC-a d.o.o. za plaćanje PPMV-a?

Ukoliko pod konstatacijom “u slučaju da se tvrtka AVC d.o.o. registrira kao trošarinski obveznik” mislite “kao trgovac”, tada uz ispunjenje uvjeta iz čl. 19. Zako-na, nastupate i plaćate posebni porez na motorna vozila kao trgovac kako je navedeno pod t. 1.

Ako trgovci unose, uvoze ili nabavljaju motorna vozi-la u Republici Hrvatskoj radi daljnje prodaje ne nastaje obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza sve do is-poruke motornog vozila osobi koja ga stječe radi uporabe na cestama u Republici Hrvatskoj (čl. 2. st. 4. Pravilnika).

Znači trgovac je dužan na temelju evidencija iz čl. 20. st. 1. Zakona sastaviti i Carinskom uredu nadležnom pre-ma svom sjedištu dostaviti mjesečno izvješće koje će sa-državati podatke o proizvedenim, uvezenim, unesenim, isporučenim i prodanim motornim vozilima, stanju zaliha, vrijednosti, poreznoj osnovici, poreznoj stopi, razini emisi-ja ispušnih plinova te iznosu obračunatog i uplaćenog po-sebnog poreza. Mjesečno izvješće se dostavlja do 15. dana u mjesecu za protekli mjesec, a u ime i za račun stjecatelja motornog vozila obračunati iznos uplaćuje najkasnije do 15. dana tekućeg mjeseca za prethodni kalendarski mjesec.

3) U slučaju da tvrtka AVC d.o.o., kao trošarinski obveznik, proda vozilo dalje Hrvatskoj radiotele-viziji, nakon što u isto vozilo ugradi broadcast opremu, ima pravo obračuna PPMV-a za vozilo s ugrađenom broadcast opremom,a koji je već plaćen dobavljaču “GA” na samo vozilo. Ovdje se postavlja pitanje osnovice obračuna PPMV-a prema Hrvatskoj radioteleviziji, odnosno da li je osnovica ista kao i pri inicijalnoj kupnji od dobavljača “GA” ili je ona uvećana za vrijednost ugrađene broadcast opreme?

Ukoliko tvrtka AVC d.o.o. nastupa kao trgovac u smi-slu Zakona o posebnom porezu na motorna vozila i pro-daje vozilo tvrtki koja nije trgovac u smislu predmetnog Zakona kod nastanka porezne obveze trgovac je obvezan u ime i za račun stjecatelja motornog vozila prije izdava-nja računa obračunati posebni porez te obračunati iznos uplatiti najkasnije do 15. dana tekućeg mjeseca za pret-hodni kalendarski mjesec.

Preporučena prodajna cijena određene marke novog motornog vozila je porezna osnovica za utvrđivanje po-sebnog poreza na to vozilo. Primjenjuju je svi trgovci koji u RH prodaju nova motorna vozila te marke.

Sukladno čl. 5. Pravilnika o posebnom porezu na mo-torna vozila, prodajna cijena, odnosno porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za nova motorna vozila je cijena koju kao preporučenu prodajnu cijenu Carin-skoj upravi prijavljuju za svako motorno vozilo određe-ne marke, tipa, varijante i trgovačkog naziva proizvođač, predstavnički ured proizvođača u Republici Hrvatskoj i

trgovac koji je generalni zastupnik ili uvoznik određene marke motornog vozila.

Dostavljena obavijest o prodajnoj cijeni odnosno pri-javljena prodajna cijena Carinskoj upravi primjenjuje se na sve trgovce koji u Republici Hrvatskoj prodaju nova motorna vozila te marke, tipa, varijante i trgovačkog na-ziva proizvođača.

Ako proizvođač i trgovac na računu o prodaji novog vozila poreznom obvezniku iskažu cijenu nižu od pro-dajne cijene zbog primjene popusta ili slično te nekog drugog razloga, porezna osnovica za obračun posebnog poreza je važeća prodajna cijena i proizvođač i trgovac su obvezni na računu posebno iskazati poreznu osnovi-cu i iznos posebnog poreza.

Ako se u novo motorno vozilo ugrađuje dodatna opre-ma koja nije obuhvaćena prodajnom cijenom, proizvođač i trgovac su dužni u poreznu osnovicu uključiti vrijed-nost tvornički ugrađene dodatne opreme prema važe-ćem cjeniku na dan izdavanja računa o prodaji novog motornog vozila. Posebna oprema ugrađena u motorna vozila namijenjena za policiju, vojsku i druga državna tijela koja koriste posebno prilagođena i/ili opremljena motorna vozila se ne uključuju u poreznu osnovicu.

Znači, preporučena prodajna cijena određene marke novog motornog vozila je porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za to vozilo, a mišljenja smo da profesi-onalna broadcast oprema koja će biti instalirana u odjelu prtljažnog prostora te će se na krov postavljati satelitski tanjur ne ulazi u poreznu osnovicu za obračun PPMV.

II - 206. Registracija i obveza proizvođača alkoholnih pića u komercijalne svrhe

(MF Kl. br.: 410-19/15-06/176 Ur. br.: 513-02-1740/1-15-2 od 2. studenoga 2015.)

Upit o zakonskim obvezama pravne ili fizičke osobe koja namjerava proizvoditi alkoholna pića u komercijal-ne svrhe.

Svaka pravna ili fizička osoba koja želi poslovati sa trošarinskim proizvodima (među koje ubrajamo i al-koholna pića) u Republici Hrvatskoj mora carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu podnijeti prijavu za upis u registar trošarinskih obvezni-ka, i to najkasnije osam dana prije početka obavljanja registrirane djelatnosti ili drugoga događaja koji znači trošarinsku radnju u smislu Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13. i 100/15.). Prijava djelat-nosti i registracija trošarinskog obveznika propisana je u glavi XII Zakona o trošarinama a detaljnije u glavi IX Pravilnika o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13., 129/13., 11/14., 70/14., 157/14., 8/15. i 83/15.).

Prilikom podnošenja prijave za upis u registar troša-rinskih obveznika odabirete i način poslovanja sa troša-rinskim proizvodima. Zavisno o odabiru načina poslo-vanja sa trošarinskim proizvodima (u sustavu odgode plaćanja trošarine ili izvan sustava odgode plaćanja tro-šarine) odabirete i trošarinski status. Uvjeti poslovanja trošarinskih obveznika koji posluju s trošarinskim pro-

Studeni 2015.



izvodima u sustavu odgode plaćanja trošarine propisani su u glavi III, IX i XI Zakona o trošarinama a detaljnije u glavi II i VII Pravilnika o trošarinama.

U slučaju da želite poslovati izvan sustava odgode plaćanja trošarine kao proizvođač alkohola i alkoholnih pića, tada ste u obvezi upisati se u registar trošarinskih obveznika kao proizvođač izvan sustava odgode iz čl. 69. Zakona o trošarinama. Prijava djelatnosti, registracija proizvođača iz čl. 69. Zakona o trošarinama detaljnije je propisana u čl. 61. Pravilnika o trošarinama. Ovdje napo-minjemo da je od dana 01. rujna 2014. stupila na snagu obveza elektroničkog podnošenja obrazaca iz područja trošarina i posebnim poreza (pa tako i prije spomenuta obveza prijave u registar trošarinskih obveznika), su-kladno odredbama Pravilnika o podnošenju trošarinskih obrazaca i obrazaca posebnih poreza uporabom sustava elektroničke razmjene podataka (Nar. nov., br. 11/14.).

Upisnik destilatera u nadležnosti je Ministarstva po-ljoprivrede www.mps.hr te vas stoga upućujemo da se obratite nadležnom Ministarstvu.

U glavi IV Zakona o trošarinama propisan je obveznik plaćanja trošarine a u glavi V Zakona propisan je nasta-nak obveze obračunavanja trošarine dok je u glavi VI Zakona o trošarinama propisano podnošenje dnevnog obračuna trošarine, mjesečnog izvješća i plaćanje troša-rine. Člancima 56. i 57. Pravilnika o trošarinama detalj-no su uređeni rokovi i obrasci prijave dnevnog obračuna trošarine i mjesečnog izvješćivanja.

Postupak izdavanja trošarinskog odobrenja za ovla-štenog držatelja trošarinskog skladišta i za trošarinsko skladište detaljnije je propisan čl. 23. Pravilnika o troša-rinama gdje je između ostalog u st. 3. t. 3. propisano da uz zahtjev podnositelj prilaže i potvrdu nadležnog tijela o zadovoljavanju minimalno tehničko-tehnoloških uvje-ta za proizvodnju, skladištenje i obavljanje trgovine na veliko sukladno posebnim propisima. Stavkom 4. čl. 61. Pravilnika o trošarinama određeno je da proizvođač iz čl. 69. Zakona o trošarinama mora među ostalim prilo-žiti potvrdu nadležnog tijela da zadovoljava minimalno tehničko-tehnološke uvjete za proizvodnju alkohola i al-koholnih pića propisane posebnim propisima.

Sukladno čl. 60. Zakona o trošarinama, trošarine na etilni alkohol plaća se u iznosu 5.300,00 kn po hektoli-tru čistog alkohola dok visina trošarine na mirna i pje-nušava vina iznosi 0,00 kn.

Za cjelovit uvid u trošarinsku regulativu upućujemo Vas na web stranicu Carinske uprave http://www.cari-na.hr, poveznica “Trošarine i posebni porezi, Harmoni-zirane trošarine.

II - 207. Određivanje poreznog statusa proizvoda Cappuccino classic


Određivanje tarifnih oznaka i poreznog statusa proi-zvoda Cappuccino classic, čokolada i vanilija koji u svom sastavu osim ekstrakta kave i obranog mlijeka u prahu

sadrže i ekstrakt žitarice (raž, ječam), Caprio sokova (kon-centrirani sok 4%), instant kakao napitka s vitaminima i kalcijem koji se priprema s hladnim ili toplim mlijekom.

Prema čl. 4. st. 1. Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 72/13.), pred-met oporezivanja su kava i bezalkoholna pića koji se stavljaju na tržište Republike Hrvatske, a st. 2. Istog članka navedenog Zakona propisano je da se kavom smatraju sljedeći proizvodi:

1. pržena kava iz tarifne oznake KN 0901 21 i KN 0901 22,

2. ekstrakti, esencije i koncentrati od kave iz tarifne oznake KN 2101 11,

3. pripravci na osnovi ekstrakata, esencija ili koncen-trata ili na osnovi kave iz tarifne oznake KN 2101 12,

4. nadomjesci kave što sadrže kavu iz tarifne oznake KN 0901 90 90,

5. napitci i bezalkoholna pića što sadrže kavu, ek-strakte, esencije i koncentrate od kave iz tarifne oznake KN 2202.

Nadalje st. 3. istog članka navedenog Zakona propisa-no je da se bezalkoholnim pićima u smislu predmetnog Zakona između ostalog smatraju pod t. 1. Vode, uključu-jući mineralne vode i gazirane vode, s dodanim šećerom ili drugim sladilima ili aromatizirane te ostala bezalko-holna pića iz tarifne oznake KN 2202, osim voćnih so-kova, voćnih nektara, bezalkoholnih pića dobivenih od proizvoda iz tarifne oznake KN 0401 do 0404 i bezalko-holnih pića koja sadrže kavu, ekstrakte, esencije i kon-centrate od kave, a pod t. 4. prašci i granule namijenjeni za pripremu bezalkoholnih pića neovisno o njihovom razvrstavanju u Kombiniranu nomenklaturu, pri čemu se bezalkoholnim pićima ne smatraju proizvodi koji se sukladno posebnim propisima smatraju hranom za po-sebne prehrambene potrebe ili dodacima prehrani.

Slijedom navedenog i uvidom u dostavljenu dokumen-taciju, proizvodi Cappuccino classic, čokolada i vanilija se prema mišljenju nadležne stručne službe razvrstava-ju u KN oznaku 2101 112 92 kao pripravci na osnovi ekstrakta kave te su predmet oporezivanja posebnim porezom na kavu, dok se Caprio sokovi razvrstavaju u KN oznaku 2202 10 00 te su predmet oporezivanja po-sebnim porezom na bezalkoholna pića.

Napitak s kakaom koji se priprema s mlijekom razvr-stava se u KN oznaku 1806 90 70 kao pripravci koji sa-drže kakao namijenjeni za pripravu pića te ne podliježe plaćanju posebnog poreza na bezalkoholna pića.

II - 208. Posebni porez na motorna vozila


Navodite da ste obitelj koja ima šestero djece i da ste kupili motorno vozila na koje ste nakon carinske procje-ne dužni platiti posebni porez na motorna vozila (troša-rinu) u iznosu od 2.000,00 kn. Stoga molite da se Vama i ostalim obiteljima s više djece koje trebaju vozila s više sjedala odobri plaćanje trošarine po povoljnijoj skali ili da se omogući neka pomoć za takve roditelje.

http://www.mps.hr

http://www.carina.hr

http://www.carina.hr

Studeni 2015.



Zakonom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.) i Pravilnikom o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 52/13., 90/13., 140/13., 116/14., 152/14. i 31/15.), koji je u nadležno-sti Ministarstva financija, Carinske uprave, uređeno je plaćanje posebnog poreza na motorna vozila namijenje-na za uporabu na cestama u Republici Hrvatskoj a tim i porezna osnovica i visina posebnog poreza.

Porezna osnovica za utvrđivanje posebnog poreza za rabljena motorna vozila je tržišna cijena. Tržišnom ci-jenom rabljenog motornog vozila se za potrebe utvrđi-vanje porezne osnovice posebnog poreza smatra tržišna vrijednost rabljenog motornog vozila na hrvatskom trži-štu sa svim javnim davanjima, bez uključenog posebnog poreza. Tržišna cijena je porezna osnovica za utvrđiva-nje posebnog poreza za rabljena motorna vozila. Poseb-ni porez plaća se u postotku od porezne osnovice na te-melju cijene motornog vozila prema tablici 1 i postotku od porezne osnovice na temelju cijene motornog vozila ovisno o prosječnoj emisiji ugljičnog dioksida (CO2) izraženoj u gramima po kilometru prema tablicama 2 i 3, ovisno o vrsti goriva koje vozilo koristi za promet, na način da se tako dobiveni iznosi zbrajaju.

Navedenim Zakonom nije propisana mogućnost za utvr-đivanjem predmetne porezne obveze u sniženom iznosu odnosno povoljnije osnovice za izračun posebnog poreza na motorna vozila za bilo koju kategoriju poreznih obveznika.

Međutim, napominjemo da ćemo u sklopu razmatra-nja osnova za izmjenu i dopunu ovoga propisa uzeti u obzir i sadržaj Vašeg podneska.

II - 209. Tumačenje čl. 48. Zakona o trošarinama


Mišljenje o uvjetima za zakonitu prodaju trošarinskih proizvoda na mjestima koja su određena kao tržnice i mjestima gdje se može prigodno trgovati (sajmovi, izlož-be, priredbe, manifestacije i slično).

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o trošari-nama (Nar. nov., br. 100/15.) izmijenjen je čl. 48. Zako-na o trošarinama koji sada glasi:

„(1) Trošarinskim obveznicima i svim drugim pravnim i fizičkim osobama dozvoljena je prodaja trošarinskih pro-izvoda na mjestima koja su određena kao tržnice i mjesta gdje se može prigodno trgovati (sajmovi, izložbe, prired-be, manifestacije i slično) te na drugim mjestima, samo ako su ispunjeni uvjeti propisani posebnim propisima u odnosu na obavljanje djelatnosti trgovine, izdavanje raču-na, kao i uvjeti propisani posebnim propisima koji se na bilo koji način odnose na trošarinske proizvode.

(2) Fizičke i pravne osobe koje upravljaju poslova-njem tržnica, trgovačkih centara te koje organiziraju prigodno trgovanje, kao i nadležna tijela jedinica lokal-ne samouprave obvezni su osigurati da se na tržnicama, prostoru trgovačkih centara i mjestima prigodne prodaje u svemu poštuju odredbe ovoga Zakona te su obvezni onemogućiti njegovo kršenje.

(3) Ministar financija pravilnikom propisuje posebno-sti provedbe ovoga članka.“

Trošarinski obveznici i sve druge pravne i fizičke osobe koji prodaju trošarinske proizvode (alkohol i alko-holna pića, duhanske prerađevine) na mjestima koja su određena kao tržnice i mjestima gdje se može prigodno trgovati moraju ispunjavati uvjete propisane posebnim propisima, kako slijedi:

- biti registrirani za djelatnost trgovine odnosno za obavljanje kupnje i prodaje robe sukladno uvjeti-ma propisanim Zakonom o trgovini (Nar. nov., br. 87/08. do 30/14.) i propisima donesenim na teme-lju Zakona o trgovini;

- obavljanje neregistrirane djelatnosti je zabranjeno sukladno odredbama Zakona o zabrani i sprječa-vanju obavljanja neregistrirane djelatnosti (Nar. nov., br. 61/11.);

- obveza izdavanja račun provodi se sukladno odred-bama Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 73/13. do 143/14.) i Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. 79/13. do 157/14.);

- prodaja robe za gotovinu i provedba postupka fi-skalizacije propisana je Zakonom o fiskalizaciji (Nar. nov., br. 133/12.);

- Zakonom o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13. do 100/15.) i Pravilnikom o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13. do 83/15.) između ostaloga propisane su obveze u vezi prijave djelatnosti i registracije tro-šarinskih obveznika kao i označavanja i stavljanja u promet alkohola i alkoholnih pića i duhanskih prerađevina;

- Zakonom o vinu (Nar. nov., br. 96/03. do 14/14.) pro-pisana je između ostalog i obveza obilježavanja mar-kicama odnosno vrpcama vina koje će biti u prometu.

Fizičke i pravne osobe koje upravljaju poslovanjem trž-nica, trgovačkih centara te koje organiziraju prigodno trgo-vanje, kao i nadležna tijela jedinica lokalne samouprave, obvezni su osigurati preduvjete zakonitog trgovanja na trž-nicama, prostoru trgovačkih centara i mjestima prigodne prodaje u odnosu na odredbe gore navedenih propisa te su obvezni onemogućiti njihovo kršenje. Poslovni prostori koji se unutar tržnica iznajmljuju raznim trgovcima ne smiju se koristiti za držanje nezakonite robe (alkoholna pića bez markica Ministarstva financija, cigarete bez markica Ministarstva financija propisanih za prodaju na području RH, sitno rezani duhan bez markica Ministarstva financija i drugo) pa su u tom smislu ovlaštene osobe organizatora trgovanja na tržnicama i u trgovačkim centrima dune one-mogućiti takvu djelatnost i flagrantno kršenje trošarinskih, trgovinskih i drugih posebnih propisa.

II - 210. Trgovac rabljenim motornim vozilima – izmje-ne propisa u vezi plaćanja posebnog poreza


Postupanje u statusu trgovca rabljenim motornim vo-zilima u kojem iznosite probleme sa kojima se susrećete

Studeni 2015.



u postupku te dajete prijedloge izmjena u postupanju prema zakonskoj regulativi.

U vašem upitu navodite da ste registrirani trgovac rabljenim motornim vozilima, međutim vi se u upitu po-zivate na čl. 7. st. 1. t. 1. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 15/13. i 108/13.) koji defi-nira nastanak porezne obveze koja se odnosi na trgovca i pozivate se na definiciju iz čl. 9. st. 1. Zakona vezano za obračun i plaćanje posebnog poreza koja se odnosi na trgovca. U nastavku pojašnjavamo procedure koje se odnose na trgovca rabljenim motornim vozilima.

Članak 7. st. 1. t. 2. i 3. Zakona propisuje da obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza nastaje kad tr-govac rabljenim motornim vozilima izda račun o prodaji motornog vozila osobi koja nije trgovac ili trgovac ra-bljenim motornim vozilima, osim ako trgovac ili trgovac rabljenim motornim vozilima takvo vozilo nabavi za vla-stite potrebe te kad trgovac rabljenim motornim vozili-ma motorno vozilo unese ili uveze za vlastite potrebe.

U čl. 9. st. 2. Zakona propisano je da je kod nastanka porezne obveze iz čl. 7. st. 1. t. 2. i 3. Zakona porezni ob-veznik dužan carinskom uredu nadležnom prema svom sjedištu ili prebivalištu podnijeti poreznu prijavu radi obračuna i plaćanja posebnog poreza u roku od pet dana od dana kupnje vozila od trgovca rabljenim motornim vo-zilima, odnosno 15 dana od dana unosa ili uvoza motornog vozila na područje Republike Hrvatske. Porezni obveznik (kupac) može i prije stjecanja motornog vozila opunomoćiti trgovca rabljenim motornim vozilima da u njegovo ime i za njegov račun podnese poreznu prijavu carinskom uredu nadležnom prema sjedištu ili prebivalištu trgovca rablje-nim motornim vozilima. U tom slučaju punomoć ne mora biti ovjerena od strane javnog bilježnika, ali poreznoj prija-vi mora biti priložen fiskalni račun za opunomoćenje kojeg je trgovac izdao poreznom obvezniku.

I. Radi utvrđivanja porezne osnovice carinski ured može obaviti pregled i izvršiti prethodnu procjenu tržiš-ne cijene rabljenog motornog vozila u prostoru registri-ranog trgovca rabljenim motornim vozilima na njegov zahtjev i trošak prema čl. 8. Pravilnika o posebnom po-rezu na motorna vozila (Nar. nov., br. 52/13., 90/13., 140/13., 116/14., 152/14. i 31/15.).

Ako je to povoljnije za trgovca rabljenim motornim vozilima procjena se može izvršiti u prostoru carinskog ureda prije nego li je rabljeno motorno vozilo prodano. Trošak pregleda i procjene tržišne cijene utvrđuje se u paušalnom iznosu od 100,00 kn ako udaljenost od carin-skog ureda do prostora registriranog trgovca rabljenim motornim vozilima iznosi do 20 kilometara. Za svaki dalj-nji kilometar iznos od 100,00 kn uvećava se za 5,00 kn.

Na carinskom je uredu u cijelosti kako će organizira-ti navedeno postupanje, a trgovac rabljenim motornim vozilima treba podnijeti zahtjev u kojem će navesti sve podatke bitne za utvrđivanje osnovice: marke, tip i trgo-vački naziv vozila, VIN oznaku, datum prve registracije, broj prijeđenih kilometara, vrsta goriva i podatak o pro-sječnoj emisiji CO2 (g/km).

Carinski ured sastavlja zapisnik o prethodnoj pro-cjeni tržišne vrijednosti rabljenih motornih vozila, ne-

ovisno je li procjena izvršena kod trgovca rabljenim motornim vozilima ili u prostoru carinskog ureda, koji će elektronskom poštom ili drugim prikladnim putem dostaviti trgovcu rabljenim vozilima. U zapisnik će se za svako pregledano vozilo navesti marka, tip i trgovački naziv vozila, VIN oznaka (broj šasije), datum prve regi-stracije, broj prijeđenih kilometara, vrsta goriva, poda-tak o prosječnoj emisiji CO2 (g/km) i tržišna vrijednost rabljenog vozila na hrvatskom tržištu. Kada je obavljena prethodna procjena i sastavljen je zapisnik o prethodnoj procjeni tržišne vrijednosti, trgovac rabljenim vozilima ne mora prodano rabljeno vozilo dovesti na pregled u ca-rinski ured prilikom podnošenja porezne prijave, već će se rješenje izdati na temelju podataka iz zapisnika, od-nosno na temelju čl. 8. st. 2. i 3. Pravilnika; ako je cijena iskazana na računu trgovca rabljenim motornim vozili-ma istovjetna ili veća od porezne osnovice utvrđene kod prethodne procjene zapisnikom, tako iskazana cijena se smatra poreznom osnovicom za obračun posebno poreza ili ako je cijena iskazana na računu trgovca rabljenim motornim vozilima niža od porezne osnovice utvrđene kod prethodne procjene zapisnikom, poreznom osnovi-com za obračun posebnog poreza se smatra tržišna cije-na utvrđena na temelju prethodne procjene.

Prema čl. 8. st. 5. Pravilnika ako se rješenje donosi u skraćenom postupku, carinski ured će rješenje izdati istoga dana kada je zaprimljena porezna prijava, osim ako to zbog posebnih okolnosti nije moguće učiniti.

Račun se mora priložiti poreznoj prijavi i ako to želi, trgovac rabljenim motornim vozilima može na računu iskazati iznos posebnog poreza na motorna vozila. Po-reznoj prijavi se također treba priložiti zapisnik o pret-hodnoj procjeni ili staviti napomenu da je procjena pret-hodno obavljena. Nema zapreke da, kako bi se ubrzao postupak, trgovac rabljenih vozila uz poreznu prijavu priloži potvrdu o uplaćenom posebnom porezu kako bi mu se odmah pri preuzimanju rješenja stavila klauzula da je posebni porez plaćen.

II. Ako nije primijenjena prethodna procjena registri-rani trgovac rabljenih motornih vozila može prije izdava-nja računa kontaktirati carinskog službenika nadležnog CU (preporučamo komunikaciju mailom) i dostaviti mu podatke o rabljenom motornom vozilu koji su relevantni za utvrđivanje porezne osnovice i oporezivanje (podaci iz porezne prijave). Carinski službenik će u tom slučaju obavijestiti trgovca rabljenih motornih vozila o poreznoj osnovici tog vozila.

Registrirani trgovac rabljenih motornih vozila ta-kođer može sam utvrditi poreznu osnovicu na temelju kataloga ili sl. i tražiti potvrdu carinskog službenika o ispravno utvrđenoj osnovici. Trgovac rabljenim motor-nim vozilima može ako želi na računu iskazati iznos po-sebnog poreza na motorna vozila, ali je neovisno o tome jedini dokaz za registraciju rabljenog vozila rješenje ca-rinskog ureda s potvrdom da je posebni porez plaćen.

Nakon izdavanja računa, trgovac rabljenim vozilima ako ima punomoć ili kupac, će podnijeti poreznu prija-vu za obračun i plaćanje posebnog poreza (Obrazac 1) na temelju koje će nadležni carinski ured nakon što je

Studeni 2015.



pregledao rabljeno vozilo i dokumentaciju u prilogu pri-jave tj. provjerio da li su podaci koje je dostavio trgovac rabljenih motornih vozila točni donijeti porezno rješenje koje glasi na kupca rabljenog vozila.

Prijavi mora biti priložen račun kojeg je trgovac ra-bljenim motornim vozilima izdao kupcu. Ako trgovac ra-bljenim vozilima na računu kojeg je izdao kupcu iskaže višu cijenu od porezne osnovice o kojoj je obaviješten ili koja mu je potvrđena, iskazana cijena na računu će se smatrati poreznom osnovicom koja će se utvrditi na rje-šenju carinskog ureda. Ako se utvrdi da trgovac rablje-nih vozila postavlja upite nadležnom carinskom uredu bez kasnijeg izdavanja računa i podnošenja prijave, ako to čini prekomjerno i bez osnove ili dostavlja podatke koji su netočni, tom trgovcu rabljenih vozila će se pre-stati davati obavijesti.

III. Trgovac rabljenim motornim vozilima može podni-jeti poreznu prijavu isključivo kada želi rabljeno motorno vozilo registrirati u svoje ime. U tom slučaju uz poreznu prijavu mora priložiti izjavu da će rabljeno motorno vozi-lo registrirati za vlastite potrebe, ako to ne učini porezna prijava se odbacuje, o čemu se donosi zaključak. U sluča-jevima u kojima je bila jedna podnesena porezna prijava trgovca rabljenim motornim vozilima uz koju je bila pri-ložena izjava da će rabljeno vozilo registrirati za vlastite potrebe, već pri podnošenju slijedeće porezne prijave uz izjavu da će rabljeno vozilo registrirati za vlastite potrebe, traži se dokaz da je prethodno vozilo zaista registrirano u svoje ime. Ako to nije učinio ili ne dostavi dokaze u roku kojem carinski ured traži, tu slijedeću prijavu se odbacu-je zaključkom iz razloga što je utvrđeno da daje netočne izjave o činjenicama u postupku.

Prema navedenom moguće je ubrzati postupak opo-rezivanja rabljenih motornih vozila odnosno izdavanja poreznog rješenja, dok je način koji vi predlažete zakon-ski neprihvatljiv.

II – 211. Tumačenje Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića – postupak 42


Postoji li obveza obračuna posebnog poreza kod uvo-za kave iz treće zemlje koja se pušta u slobodan promet uz oslobođenje od plaćanja PDV-a radi namjene drugoj zemlji članici primjenom postupka 42.

Sukladno čl. 8. Zakona o posebnom porezu na kavu i bezalkoholna pića (Nar. nov., br. 72/13.), propisano je da pri uvozu predmeta oporezivanja posebni porez obračunava i naplaćuje carinski ured koji provodi ca-rinski postupak zajedno s obračunom i naplatom ca-rinskog duga prema propisima o obračunu i naplati carinskog duga, osim ako je plaćanje posebnog poreza odgođeno sukladno odredbama Zakona.

Člankom 6. predmetnog Zakona obveza obračuna-vanja i uplate posebnog poreza nastaje stavljanjem na tržište u Republici Hrvatskoj predmeta oporezivanja između ostalog u trenutku otpuštanja predmeta opore-

zivanja iz sustava odgode te u trenutku uvoza, unosa ili primitka predmeta oporezivanja u Republici Hrvatskoj izvan sustava odgode.

Otpuštanjem predmeta oporezivanja iz sustava odgo-de se ne smatra izvoz ili iznos predmeta oporezivanja iz područja Republike Hrvatske.

Slijedom navedenog, pri uvozu kave namijenjene drugoj zemlji članici primjenom postupka 42, u svakom slučaju obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza na kavu nastaje u trenutku uvoza u Republiku Hrvatsku za poreznog obveznika koji posluje izvan sustava odgo-de, a za kavu koja je iznesena iz Republike Hrvatske uz primjenu instituta povrata poreza moguće je ostvariti pravo na povrat plaćenog posebnog poreza pri uvozu.

Dok kod poreznog obveznika koji posluje u sustavu odgode (ovlašteni držatelj poreznog skladišta), plaćanje posebnog poreza je odgođeno ako se nakon završetka carinskog postupka puštanje robe u slobodan promet predmeti oporezivanja odmah unose u porezno skladi-šte. Ukoliko se kava izveze ili iznese iz Republike Hr-vatske iz poreznog skladišta, obveza obračunavanja i uplate posebnog poreza na kavu ne nastaje.

Zaključno, primjena postupka 42 nije od utjecaja na provedbu propisa kojima se uređuje sustav oporezivanja posebnim porezom na kave i bezalkoholna pića.

II - 212. Pravo na povrat plaćene trošarine na bezo-lovni motorni benzin


Navodite da ste podnijeli zahtjev za povrat plaćene trošarine za bezolovni motorni benzin koji se koristi za pogon odgovarajućih plovnih objekata i plovila za plo-vidbu pod tvrtkom Q. T. d.o.o. te da sa te tvrtke prebacu-jete djelatnost prijevoza putnika na novu tvrtku Š. d.o.o. te u vezi toga pitate da li je moguć prijenos prava povra-ta trošarine sa tvrtke Q. T. d.o.o. na tvrtku Š. d.o.o.

Pravilnik o uvjetima i načinu oslobođenja od plaćanja trošarine na energente koji se koriste kao pogonsko go-rivo za plovidbu (Nar. nov., br. 58/13., 72/13., 69/14. i 157/14.) uređuju uvjeti i način oslobođenja od plaćanja trošarine na energente koji se koriste kao pogonsko go-rivo za plovidbu sukladno čl. 101. st. 1. t. 2. Zakona o tro-šarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.). Glavom IV. Pravilnika propisan je način po-vrata trošarine za bezolovni motorni benzin.

Člankom 2. st. 1. propisano je da su korisnici prava na potrošnju energenata koji se koriste kao pogonsko gorivo za plovidbu iz čl. 101. st. 1. t. 2. Zakona pravne i fizičke osobe upisane u odgovarajući upisnik, odnosno očevidnik kao vlasnici, brodari ili korisnici financijskog leasinga plovnih objekata ili plovila sukladno posebnom propisu.

Člankom 16. st. 1. Pravilnika propisano je da pravo na povrat plaćene trošarine za bezolovni motorni benzin koji se koristi za pogon odgovarajućih plovnih objekata i plovila za plovidbu iz čl. 101. st. 1. t. 2. Zakona korisnici prava ostvaruju temeljem zahtjeva koji se podnosi ca-

Studeni 2015.



rinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno pre-bivalištu korisnika prava na Obrascu ZPB, a st. 2. istog članka propisano je da pravo na povrat trošarine imaju isključivo korisnici prava koji su upisani u registar ko-risnika prava na povrat plaćene trošarine na bezolovni motorni benzin u nacionalnoj plovidbi i to za razdoblje počevši od dana upisa u registar korisnika povrata.

Člankom 19. st. 1. propisuje da se zahtjev za upis u registar korisnika povrata podnosi carinskom uredu nadležnom prema sjedištu, odnosno prebivalištu kori-snika prava, a st. 3. propisano da se uz zahtjev prilaže, između ostaloga, preslika rješenja ministarstva nadlež-nog za plovidbu iz čl. 20. Pravilnika kojim se utvrđuje godišnja kvota potrošnje bezolovnog motornog benzina.

Nadalje, čl. 20. st. 1. propisano je da godišnju kvotu potrošnje bezolovnog motornog benzina za svaki pojedi-načni plovni objekt, odnosno plovilo i kalendarsku godi-nu na zahtjev vlasnika, odnosno korisnika financijskog leasinga rješenjem utvrđuje ministarstvo nadležno za plovidbu prema kriterijima Pravilnika.

Nastavno na navedeno te uz pretpostavku da je tvrt-ka Q.T. d.o.o. upisana u registar korisnika prava po-vrata plaćene trošarine za bezolovni motorni benzin te prethodno ishodila rješenje ministarstva nadležnog za plovidbu kojim se utvrđuje godišnja kvota potrošnje be-zolovnog motornog benzina tada tvrtka Q.T. d.o.o. kao stvarni korisnik prava ima jedino pravo ishoditi povrat plaćene trošarine te to pravo nije moguće prenositi na drugu pravnu odnosno fizičku osobu.

II - 213. Kretanje i trošarinsko oporezivanje biodizela


Navodite da ste ovlašteni držatelj trošarinskog skla-dišta i da ste temeljem Zakona o biogorivima za prijevoz postali obveznik stavljanja biogoriva na tržište Republi-ke Hrvatske te tražite tumačenje odredbi trošarinskih propisa o načinu kretanja čistog biogoriva i biogoriva umiješanog u fosilno gorivo, tumačenje visine trošarine na biogorivo umiješano u fosilno gorivo kao i na čisto bi-ogorivo (biodizel) te podatke o načinu ostvarivanja prava na povrat ili umanjenje plaćanja trošarine na energente kojima je dodano biogorivo.

Prije svega Vam ukazujemo da trošarinski propisi ne omogućuju izdavanje obvezujućeg mišljenja Carinske uprave pa Vam isto ne možemo izdati.

U odnosu na pojedina pitanja koja ste postavili u Va-šem upitu dajemo odgovor kako slijedi:

Biogoriva proizvedena iz biomase(klasificirana kao čista biogoriva), koja se koriste kao pogonska goriva za prijevoz definirana su posebnim propisima koji su u nadležnosti Ministarstva gospodarstva. To su propisi: Zakon o biogorivima za prijevoz (Nar. nov., br. 65/09., 145/10., 26/11., 144/12. i 14/14.), kao i pojedini pro-vedbeni akti: Uredba o kakvoći biogoriva (Nar. nov., br. 141/05. i 33/11.), Pravilnik o uvjetima i postupku za sotvarivanje poticaja za proizvodnju biogoriva za pri-

jevoz (Nar. nov., br. 91/11.) i Pravilnik o mjerama za poticanje korištenja biogoriva u prijevozu (Nar. nov., br. 42/10.). Navedeni posebni propisi definiraju vrstu i kakvoću koju moraju imati biogoriva koja se stavljaju na tržište kao i poticaje za proizvodnju i stavljanje na tržište Republike Hrvatske.

Biogoriva koja se smatraju energentima u smislu Zakona o trošarinama (Nar. Nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) regulirana su i definirana u čl. 83. st. 3., 5. i 6. Zakona o trošarinama. U tom smislu biogorivom se smatra tekuće ili plinovito gorivo koje se koristi kao pogonsko gorivo za potrebe prijevoza, pro-izvedeno iz biomase i definirano posebnim propisima. Pod biomasom se smatra biorazgradivi dio proizvoda otpada i ostataka biološkog podrijetla iz poljoprivrede (uključujući tvar biljnog i životinjskog podrijetla), šu-marstva i srodnih proizvodnih djelatnosti, uključujući ribarstvo i akvakulturu, kao i biorazgradivi dio industrij-skog i komunalnog otpada.

U Zakonu o trošarinama su biogoriva koja se koriste kao pogonsko gorivo za potrebe prijevoza određena ta-rifnim oznakama Kombinirane nomenklature Carinske tarife. Prema važećim tarifnim oznakama KN, biogoriva koja se oporezuju imaju tarifne oznake koje se odnose na biljna ulja i masti životinjskog podrijetla u slučaju kada se koriste kao pogonsko gorivo, a tarifne oznake KN su od 1507 do 1518, kao i tarifne oznake KN 2905 11 00 te tarifne oznake za čisti biodizel KN 3826 00 10, 3826 00 90. Postupanje s tom vrstom energenta propisano je u Zakonu o trošarinama i Pravilnikom o trošarinama (Nar. nov., br. 64/13., 129/13., 11/14., 157/14., 8/15. i 83/15.).

Ako se radi o čistom biogorivu u smislu Zakona o tro-šarinama, koje nije pomiješano s fosilnim gorivom, isto podliježe trošarini od 0,00 kn. Proizvodnja tog biogoriva mora se odvijati u trošarinskom skladištu.

Za biogorivo koje se u Zakonu o trošarinama tarifira kao čisto biogorivo, visina trošarine propisane je u čl. 84. st. 3. Zakona, te ono podliježe posebnom nadzoru proizvodnje, kretanja i skladištenja, kako je navedeno u čl. 85. st. 3. Zakona.

Kretanje biogoriva između država članica Europske unije može se sukladno hrvatskom trošarinskom zako-nodavstvu odvijati u sustavu odgode plaćanja trošari-ne ili izvan sustava odgode plaćanja trošarine kada se trošarinski proizvodi, već pušteni u potrošnju u jednoj državi članici, otpremaju u komercijalne svrhe u drugu državu članicu.

Kod kretanja u sustavu odgode plaćanja trošarine između dva gospodarska subjekta, oba gospodarska su-bjekta moraju biti registrirana za poslovanje u sustavu odgode, i to isto sukladno čl. 44. Zakona o trošarinama, u carinskom uredu u Hrvatskoj nadležnom prema sjedištu gospodarskog subjekta.

Kada gospodarski subjekt želi primati u sustavu od-gode biogorivo te ga i dalje otpremati u sustavu odgo-de na nacionalnom teritoriju ili u drugu državu članicu mora se registrirati u registru trošarinskih obveznika za status ovlaštenog držatelja trošarinskog skladišta sukladno čl. 31. Zakona o trošarinama i čl. 23. Pravilni-

Studeni 2015.



ka o trošarinama, koji sukladno svojem statusu može u sustavu odgode plaćanja trošarine primati energente iz druge države članice te obavljati druge radnje s trošarin-skim proizvodima na koje ima pravo ovlašteni držatelj trošarinskog skladišta, a može ih, među ostalim, otpre-mati (prodavati) u sustavu odgode plaćanja trošarine i u Hrvatskoj i u drugoj državi članici Europske unije.

Biogoriva se sa fosilnim gorivima smiju miješati u Hrvatskoj samo u trošarinskom skladištu. Kada se mje-šavina biogoriva i fosilnog goriva pušta u Hrvatskoj u potrošnju mješavina se smije puštati u potrošnju s troša-rinom obračunatom na ukupnu količinu mješavine, bez obzira na postotak čistog biogoriva u mješavini, prema iznosu pogonskog goriva s kojim se miješa, iz čl. 84. st. 3. Zakona o trošarinama (što ovisi o vrsti mješavine – da li je čisto biogorivo pomiješano s fosilnim gorivom – ben-zinom ili s plinskim uljem – dizelom).

Odredbe koje se odnose na spomenuta kretanja tro-šarinskih proizvoda sadržane su u Glavi III. Zakona o trošarinama i u Glavi II. Pravilnika o trošarinama.

Navedeni trošarinski obveznici koji posluju u susta-vu odgode podnose mjesečna izvješća i izvješća dnevnog obračuna trošarine sukladno čl. 26. i 27. Zakona te vode evidencije sukladno čl. 47. Zakona i čl. 33. i 34. Pravil-nika o trošarinama.

Kretanje čistih biogoriva za prijevoz kao i mješavina či-stog biogoriva s fosilnim gorivom u sustavu odgode plaća-nja trošarine dozvoljeno je samo unutar Sustava kontrole kretanja trošarinskih proizvoda (EMCS) uz elektronički trošarinski dokument (e-TD), kojeg ispostavlja pošiljatelj energenta prema primatelju energenta (čl. 11. Zakona o trošarinama i čl. 2. i 3. Pravilnika o trošarinama).

U vezi Vašeg pitanja o pravu na povrat ili umanje-nje od plaćanja trošarine na energente kojima je doda-no biogorivo ističemo da se ono ne može ostvariti bez provedbenog propisa. Provedbeni propis je u postupku donošenja i njegovo donošenje i stupanje na snagu ovisi o ocjeni Europske komisije da li je usklađen s pravilima Europske unije o državnim potporama.

II - 214. Obavijest o izvršenoj provjeri podataka za preuzimanje duhanskih markica za označa-vanje


Tražite provjeru podataka za marke duhanskih pre-rađevina prema tabelarnom prikazu koji ste dostavili uz predmetni podnesak, a sve iz razloga kako bi mogli podnijeti zahtjev za preuzimanje duhanskih markica za označavanje duhanskih prerađevina radi njihovog pu-štanja u potrošnju na teritoriju Republike Hrvatske.

Nakon izvršene provjere ovim putem Vas obavještava-mo da su za predmetne duhanske prerađevine prijavljene maloprodajne cijene kako je navedeno u dostavljenom nam tabelarnom prikazu, kao i da za te proizvode posjedu-jete rješenja Ministarstva poljoprivrede o upisu u Upisnik duhanskih proizvoda, te su s tog osnova ispunjeni uvjeti

za puštanje tih proizvoda na tržište Republike Hrvatske.Slijedom naprijed navedenog, izvršen je upis pred-

metnih marki u Šifarnik duhanskih prerađevina koji vodi Carinska uprava, što je jedan od preduvjeta za pod-nošenje trošarinskih obrazaca elektroničkim putem koje ste kao trošarinski obveznik u obvezi dostavljati u propi-sanome roku i na propisani način.

Ujedno smatramo potrebnim ukazati da, između ostalog, na pakiranjima za prodaju na malo duhanskih prerađevina moraju biti navedene obvezne oznake su-kladno posebnim propisima te pakiranje mora imati nalijepljenu duhansku markicu Ministarstva financija RH prema čl. 78. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13. do 120/15.).

Nadalje, a u odnosu na vaše navode da predmetne du-hanske prerađevine nemaju status robe Zajednice, uka-zujemo da ćete u svrhe označavanja predmetnih marki duhanskih prerađevina biti u mogućnosti od rukovanja glavnog trezora preuzeti samo markice slovnih oznaka U-DP i/ili U-SR i/ili U-CR i/ili U-CL kojima duhanske prerađevine moraju biti označene u trenutku provođe-nja carinskog postupka puštanja robe u slobodan pro-met. nastavno na navedeno upućujemo Vas da se obrati-te rukovatelju glavnog trezora koji će vas uputiti u način podnošenja obrazaca u konkretnom slučaju.

Također, a obzirom da je sastavni dio Šifarnika duhan-skih prerađevina i podatak o dimenziji te slovnog oznaci markice, napominjemo da ste u slučaju eventualnog bu-dućeg unosa predmetnih marki duhanskih prerađevina iz druge države članice Europske unije o istome prije prvog unosa u obvezi izvijestiti Središnji ured Carinske uprave, Sektor za trošarine i posebne poreze kako bi se pravovre-meno provelo ažuriranje podataka u Šifarniku duhanskih prerađevina te Vama omogućilo preuzimanje duhanskih markica odgovarajućih slovnih oznaka i nesmetano pod-nošenje obrazaca elektroničkim putem.

II – 215. Trgovina rabljenim motornim vozilima – pri-java u registar proizvođača i trgovaca motor-nih vozila


Navodite da hrvatska tvrtka namjerava obavljati djelat-nost trgovine rabljenim motornim vozilima na način da bi kupovala vozila od tvrtke u jednoj državi članici EU koja bi hrvatskoj tvrtki fakturirala vozilo, te bi hrvatska tvrtka koja bi iznajmila skladište u nekoj drugo državi članici EU prodavala potencijalnim kupcima, i pravnim i fizičkim osobama i pitate treba li se hrvatska tvrtka prijaviti u regi-star proizvođača i trgovaca motornim vozilima.

Prema čl. 4. st. 1. t. f) Zakona o posebnom porezu na motorna vozila (Nar. nov, br. 15/13. i 108/13.) trgovac rabljenim motornim vozilima je svaka osoba registrira-na za obavljanje djelatnosti prodaje motornih vozila u Republici Hrvatskoj koja radi daljnje prodaje uvozi ili unosi rabljena motorna vozila u Republiku Hrvatsku ili takva motorna vozila nabavlja u Republici Hrvatskoj.

Studeni 2015.



Prema čl. 19. st. 1. Zakona proizvođač, trgovac i trgo-vac rabljenim motornim vozilima je dužan nadležnom carinskom uredu prema mjestu svog sjedišta ili prebi-vališta najkasnije osam dana prije početka obavljanja djelatnosti proizvodnje ili prodaje motornih vozila na području Republike Hrvatske podnijeti prijavu za upis u registar proizvođača i trgovaca motornih vozila.

Slijedom navedenog, svaka osoba registrirana za obav-ljanje djelatnosti prodaje motornih vozila u Republici Hr-vatskoj koja namjerava uvoziti ili unositi rabljena motorna vozila u Republiku Hrvatsku radi daljnje prodaje ili takva motorna vozila nabavljati u Republici Hrvatskoj dužna je podnijeti prijavu za upis u registar proizvođača i trgovaca motornih vozila kao trgovac rabljenim motornim vozilima.

Kako prema opisanom predmetna tvrtka ne namje-rava niti uvoziti niti unositi niti nabavljati rabljena mo-torna vozila na području Republike Hrvatske radi dalje prodaje, mišljenja smo da se ne treba prijaviti u registar proizvođača i trgovaca motornih vozila sukladno čl. 19. Zakona o posebnom porezu na motorna vozila.

II - 216. Korištenje poljoprivrednog stroja Manitou 735 120 LSU za namjene u poljoprivredi

- ostvarivanje prava na potrošnju plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivredi


Može li se poljoprivredni stroj Manitou 735 120 LSU smatrati poljoprivrednim strojem da bi se mogao kori-stiti u potrošnji plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivredi na poljoprivrednom gospodar-stvu V. Z. iz Josipovca sukladno Pravilniku o primjeni Zakona o trošarinama što se odnosi na plinsko ulje obo-jano plavom bojom za namjene u poljoprivredi, ribolovu, ribogojstvu i akvakulturi (Nar. nov., br. 156/13.).

U Zakonu o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13. i 100/15.) odredbom čl. 92. st. 5. između ostalog je propisano da su korisnici prava na potrošnju plinskog ulja obojanog plavom bojom za namjene u poljoprivredi poljo-privredna gospodarstva upisana u odgovarajući upisnik poljoprivrednih gospodarstava pri ministarstvu nadležnom za poljoprivredu, a plinsko ulje koriste za pogon poljopri-vrednih strojeva poljoprivrednih gospodarstava. Isto tako je i čl. 8. st. 1. Pravilnika propisano da plinsko ulje obo-jano plavom bojom korisnici prava za namjene u poljo-privredi mogu koristiti samo za pogon poljoprivrednih strojeva i registriranih vozila za prijevoz pčela.

U slučaju kada poljoprivredna gospodarstva, kao kori-snici potpore, koriste stroj isključivo za obavljanje poljo-privrednih radova, odnosno radova neposredno vezanih uz prijavljene poljoprivredne površine i/ili grla stope za izrav-nu potporu u poljoprivredi, može se, samo za te namjene, sukladno Pravilniku o primjeni Zakona o trošarinama što se odnosi na plinsko ulje obojano plavom bojom za namjene u poljoprivredi, ribolovu, ribogojstvu i akvakulturi, koristiti plinsko ulje obojano plavom bojom kao pogonsko gorivo.

Međutim, iz fotografije predmetnog stroja priložene Vašem upitu vidljivo je da taj stroj ima tehničku mo-gućnost djelovanja i za ostale namjene, što se, ako u praksi taj stroj to čini, ne može smatrati dopuštenim ostvarivanjem prava na potrošnju plinskog ulja oboja-nog plavom bojom za namjene u poljoprivredi u smislu odredbi Pravilnika.

II - 217. Pismo kojim se izvještava Predsjednicu Re-publike Hrvatske Kolindu Grabar-Kitarović o neusklađenosti Zakona o trošarinama s Di-rektivom Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklađivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića


Dana 11. studenog 2015. zaprimili smo pismo iz Ure-da Predsjednice Republike Hrvatske kojim se moli dava-nje odgovora od strane stručne službe Carinske uprave vezano uz slučaj koji se u SOLVIT-u vodi pod brojem 3290/15/SI a odnosi se na oporezivanje parfema razvr-stanog u KN 3303 00 10 trošarinom na etilni alkohol.

Direktiva Vijeća 92/83/EEZ od 19. listopada 1992. o usklašivanju struktura trošarina na alkohol i alkoholna pića u čl. 20. alineja prva propisuje:

“For the purposes of this Directive the term ′ethyl alcohol¢ covers:

- all products with an actual alcoholic strength by volume exceeding 1,2% volume which fall within CN codes 2207 and 2208, even when those pro-ducts form part of a product which falls within another chapter of the CN,”

Gornja odredba u potpunosti je implementirana u hr-vatski Zakon o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) u čl. 58. st. 1. koji glasi:

“U smislu ovoga Zakona etilnim alkoholom smatraju se:1. svi proizvodi obuhvaćeni tarifnim oznakama KN

2207 i 2208 s volumnim udjelom alkohola većim od 1,2% vol, neovisno o tome jesu li ti proizvodi sastavni dio nekog proizvoda razvrstanog u drugo poglavlje Kombinirane nomenklature,”

Iz odredbe čl. 58. st. 1. Zakona o trošarinama razvidno je da se etilnim alkoholom u smislu predmeta oporezi-vanja trošarinom ne smatraju samo etilni alkohol i jaka alkoholna pića, već i svi drugi proizvodi koji mogu sadrža-vati udio etilnog alkohola veći od 1,2% vol., a razvrstavaju se u druga poglavlja Kombinirane nomenklature.

To je slučaj i sa parfemom tarifne oznake KN 3303 00 10 koji sadrži više od 1,2% vol. etilnog alkohola (ne-denaturirani etilni alkohol), pa se smatra trošarinskim proizvodom na kojeg se plaća trošarina na alkohol.

Odredba čl. 27. st. 1. t. b) Direktive Vijeća 92/83/EEZ kojom se propisuje oslobođenje od plaćanja trošarine na alkohol kada se koristi u proizvodnji neprehrambenih proizvoda (“not for human consumption”) pod uvjetom da je etilni alkohol djelomično denaturiran prema za-htjevima države članice, nije primjenjiva u ovom sluča-

Studeni 2015.



ju budući je deklarirano da predmetni parfemi sadrže etilni alkohol (nedenaturirani).

Slijedom navedenog neosporno je da je porezni nad-zor kod tvrtke “B” d.o.o. iz Rijeke pravilno utvrdio činje-nično stanje i obračunao trošarinu na količinu etilnog alkohola sadržanog u predmetnim parfemima pri čemu je obveznik upućen na daljnje pravne lijekove u smislu zaštite svojih interesa.

II – 218. Povrat trošarine prema trošarinskim propi-sima poreznom zastupniku izvoznika nere-zidenta


Navodite da se trošarinski obveznik tvrtka T. L. (tvrt-ka koja se bavi logistikom i skladištenjem robe) obratio s upitom da li može tražiti i ostvariti povrat trošarine za trošarinske proizvode na koje je ista tvrtka platila troša-rinu, a koje izvozi kao porezni zastupnik nerezidenta, pri čemu je u izvoznoj deklaraciji naveden nerezident kao izvoznik te tražite mišljenje za postupanje.

Povrat plaćene trošarine propisan je čl. 28. Zakona o trošarinama (Nar. nov., br. 22/13., 32/13., 81/13., 100/15. i 120/15.) i čl. 13. Pravilnika o trošarinama (Nar. nov, br. 64/13. do 83/15.). Navedenim trošarinskim propisima regulirano je pravo na povrat trošarine plaćene u Republi-ci Hrvatskoj, uz ostalo, izvozniku koji izvozi trošarinske proizvode na koje je plaćena trošarina uz dokazivanje da su trošarinski proizvodi stvarno istupili iz carinskog po-dručja Europske unije kako je propisano Uredbom Komi-sije (EEZ) br. 2454/93 te dokazom da je plaćena trošarina na trošarinske proizvode koji su izvezeni.

Sagledavajući u konkretnom slučaju postupak izvoza u širem kontekstu, dakle, dokazive činjenice da su tro-šarinski proizvodi istupili iz carinskog područja EU te da je na te proizvode plaćena trošarina upravo od strane tvrtke koja kao porezni zastupnik provodi izvozni postu-pak, mišljenja smo da bi navedena tvrtka mogla zatražiti povrat plaćene trošarine neovisno o tome što je u smislu carinskih propisa na izvoznoj carinskoj deklaraciji nave-den nerezident kao izvoznik.

Navedeno smatramo mogućim upravo iz razloga omogućavanja trgovinskog poslovanja na jedinstvenom europskom tržištu pri čemu nerezidenti – strane prav-ne osobe (osobe kojoj sjedište nije upisano u sudski ili drugi registar ili upisnik u Republici Hrvatskoj) i fizič-ke osobe (poduzetnik fizička osoba s prebivalištem ili uobičajenim boravištem izvan Republike Hrvatske koji nema u Republici Hrvatskoj upisanu djelatnost u regi-star ili upisnik) za svoje poslovanje imenuju poreznog zastupnika u Republici Hrvatskoj.

Mišljenja smo da u ovom slučaju porezni zastupnik može podnijeti zahtjev za povrat plaćene trošarine, uko-liko je temelj ugovora o poreznom zastupanju ovlašten za takvo postupanje, uz podnošenje dokaza u upravnom postupku kako je propisano naprijed navedenim troša-rinskim propisima.

MINISTARSTVO GRADITELJSTVA I PROSTORNOGA UREĐENJA

43. Prijenos zemljišta u vlasništvo jedinice lokal-ne samouprave

(MGPU Kl. br.: 350-01/15-02/408 Ur. br.: 531-05-2-15-2, od 30. rujna 2015.)

Povodom vaših upita u vezi izrade parcelacijskog ela-borata za potrebe prijenosa dijelova čestica zemljišta u vlasništvo jedinice lokalne samouprave, dajemo mišlje-nje kako slijedi.

Prema odredbi članka 170. stavka 1. Zakona o pro-stornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.) vlasnik ne-izgrađenog i neopterećenog zemljišta na kojemu je urbanističkim planom uređenja planirano građenje in-frastrukture ili građevine javne namjene koje ne može biti vlasnik, može to zemljište prenijeti u vlasništvo je-dinice lokalne samouprave. Prema odredbi članka 172. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju vlasniku pre-nesenog zemljišta iz članka 170. toga Zakona pripada i naknada troškova izrade parcelacijskog elaborata ako je isti bio potreban za prijenos zemljišta.

Slijedom navedenog, a pri tom uzimajući u obzir da je Zakonom o prostornom uređenju propisano da vlasniku prenesenog zemljišta iz članka 170. Zakona o prostornom uređenju pripada naknada troškova izrade parcelacijskog elaborata ako je isti bio potreban za prijenos zemljišta, mišljenja smo da je izradu parcelacijskog elaborata dužan zatražiti te troškove izrade istog snositi vlasnik prenese-nog zemljišta iz članka 170. Zakona o prostornom uređe-nju, a kojem je vlasniku, prema spomenutoj odredbi Za-kona, naknadu troškova izrade parcelacijskog elaborata dužna isplatiti jedinica lokalne samouprave najkasnije u roku od dvije godine od dana prijenosa zemljišta. Dakle, ako se dijelovi čestica zemljišta iz članka 170. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju prenose u vlasništvo gra-da onda je grad dužan vlasniku prenesenih dijelova če-stica zemljišta iz odredbe članka 170. stavka 1. isplatiti, osim naknade za preneseno zemljište i naknadu troškova izrade parcelacijskog elaborata.

Vezano za dio upita u kojem navodite da se u predmet-nom slučaju parcelacijski elaborat izrađuje jedino u svrhu rješavanja imovinsko-pravnih odnosa, a ne u svrhu izgrad-nje građevine, te da smatrate da se na parcelaciju u pred-metnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o prostor-nom uređenju, obavještavamo vas da je prema odredbi članka 174. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju ured državne uprave u županiji, dužan zapisnik o prijenosu zemljišta i parcelacijski elaborat pregledan i potvrđen u skladu s tim Zakonom i posebnim zakonom kojim se ure-đuje državna izmjera i katastar nekretnina, ako je isti bio potreban za prijenos zemljišta, uručiti zastupniku jedinice lokalne samouprave, odnosno bez odgađanja dostaviti je-dinici lokalne samouprave u čije je vlasništvo preneseno zemljište, te iste dostaviti katastarskom uredu i zemljišno-knjižnom sudu radi provedbe po službenoj dužnosti.

Studeni 2015.



Dakle parcelacijski elaborat koji je potreban za prije-nos zemljišta u predmetnom smislu mora biti pregledan i potvrđen u skladu sa Zakonom o prostornom uređenju i posebnim zakonom kojim se uređuje državna izmjera i katastar nekretnina. Također parcelacija građevinskog zemljišta, u slučaju kojem navodite, prema odredbi članka 160. stavaka 1. podstavka 4. Zakona o prostornom uređe-nju, povodi se u skladu s urbanističkim planom uređenja.

Glede, pak dijela upita u kojem navodite da upravni odjel zahtjeva da parcelacijski elaborat obuhvati dijelo-ve svih čestica zemljišta koji se prema urbanističkom planu uređenja nalaze u zoni D2-2, odnosno da isto tijelo ne dozvoljava cijepanje samo čestice koja je predmet po-stupka prijenosa zemljišta, te se kako navodite, s tim u vezi poziva na odredbu članka 160. stavka 1. podstavaka 4. Zakona o prostornom uređenju, mišljenja smo da se u parcelacijskom elaboratu u slučaju kojeg navodite, iska-zuje zemljište koje je predmet prijenosa, a ne zemljište na koje se taj prijenos ne odnosi.

Na kraju, a u vezi s utvrđivanjem tržišne vrijednosti prenesenog zemljišta u vrijeme prijenosa, skrećemo po-zornost sa se ista utvrđuje sukladno Zakonu o procjeni vrijednosti nekretnina (Nar. nov., br. 78/2015).

44. Promjena oblika i veličine izgrađene građev-ne čestice

(MGPU Kl. br.: 360-01/15-02/57 Ur. br.: 531-05-2-15-3, od 10. ožujka 2015.)

U povodu vašeg upita o mogućnosti promjene oblika i veličine građevne čestice na kojoj je postojeća zgrada, obavještavamo vas da se prema odredbi članka 157. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.), rješenje o utvrđivanju građevne čestice u navedenu svrhu može donijeti samo u skladu s prostor-ni planom te da spomenutim Zakonom nije dopuštena promjena oblika ili veličine građevne čestice na kojoj je izgrađena postojeća zgrada protivno prostornom planu.

45. Ponavljanje javne rasprave u postupku izrade i donošenja urbanističkog plana uređenja

(MGPU Kl. br.: 350-01/15-02/395 Ur. br.: 531-05-2-15-2, od 8. rujna 2015.)

Povodom vašeg upita u vezi ponavljanja javne raspra-ve u postupku izrade i donošenja Urbanističkog plana uređenja naselja Novalja kada predstavničko tijelo jedi-nice lokalne, odnosno područne (regionalne) samoupra-ve u roku od šest mjeseci od završetka javne rasprave ne donese prostorni plan, a kada se javna rasprava mora ponoviti kako je to propisano odredbom članka 95. stav-ka 4. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12.) – u daljnjem tekstu ZPUG, obavještavamo vas da odredbom članka 95. stavka 4. ZPUG-a, a niti drugim odredbama ZPUG-a, odnosno drugim propisima nije ograničen broj ponavljanja javne rasprave u navedenom slučaju.

S tim u vezi, posebno ističemo da se institut ponovne javne rasprave iz odredbe članka 93. ZPUG-a i ograni-čenje broja ponavljanja javne rasprave iz te odredbe ne odnosi na predmetnu situaciju, tj. na slučaj iz odredbe članka 95. stavka 4. ZPUG-a jer se u tom slučaju ne pro-vodi ponovna javna rasprava iz članka 93. ZPUG-a koja ima ograničeni opseg i skraćene rokove već se mora pro-vesti „nova“ javna rasprava kakvu imaju u vidu odredbe članka 85. ZPUG-a.

46. Način obračuna građevinske (bruto) površine zgrade

(MGPU Kl. br.: 350-01/15-02/271 Ur. br.: 531-01-15-2, od 9. srpnja 2015.)

Povodom vašeg upita o načinu obračuna građevinske (bruto) površine zgrade, obavještavamo vas da je pitanje obračuna građevinske (bruto) površine zgrade uređeno odredbom članak 3. stavka 1. podstavka 3. Zakona o pro-stornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.) prema kojoj je građevinska (bruto) površina zgrade zbroj površina mjere-nih u razini podova svih dijelova (etaža) zgrade (Po, S, Pr, K, Pk) određenih prema vanjskim mjerama obodnih zidova s oblogama u koje se ne uračunava površina dijela potkrovlja i zadnje etaže svijetle visine manje od 2,00 m te se ne uračunava površina lođa, vanjskih stubišta, bal-kona, terasa, prolaza i drugih otvorenih dijelova zgrade.

Sukladno citiranoj definiciji građevinska (bruto) povr-šina je zbroj površina mjerenih na razini podova svih di-jelova (etaža) zgrade (podruma, suterena, prizemlja, svih katova i potkrovlja) bez obzira jesu li te etaže zatvorene ili otvorene. Pod drugim otvorenim dijelovima zgrade koji se ne uračunavaju u građevinsku (bruto) površinu u smislu citirane definicije podrazumijevaju se u načelu dijelovi zgrade koji su po svojoj funkciji i obliku slični lođama, vanjskim stubištima, balkonima, terasama i prolazima, a koji su dijelovi otvoreni s najmanje dvije strane.

U slučaju kojeg navodite to znači da se u građevin-sku (bruto) površinu zgrade uračunava zbroj površina suterena, prizemlja, bez površine otvorenog natkrive-nog parkirališta u razini prizemlja ako je isto otvoreno s najmanje dvije strane te prvog i drugog kata. Površina otvorenog nenatkrivenog parkirališta na krovu zgrade ne uračunava se u građevinsku (bruto) površinu.

47. Upravna pristojba u slučaju izmjene i/ili dopune lokacijske dozvole

(MGPU Kl. br.: 350-01/15-02/176 Ur. br.: 531-05-2-15-2, od 26. svibnja 2015.)

Povodom vašeg upita koliko iznosi upravna pristojba za izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole koja je izda-na na temelju Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12. i 55/12. ) obavještavamo vas da se prema tbr. br. 62 Zako-na o upravnim pristojbama (Nar. nov., br. 8/96., 77/96., 131/97., 68/98., 66/99., 145/99., 30/00. - Odluka Ustav-

http://narodne-novine.nn.hr/clanci/sluzbeni/298830.html





Studeni 2015.



nog suda, 116/00., 163/03., 17/04., 110/04., 141/04., 150/05., 153/05., 129/06., 117/07., 25/08., 60/08., 20/10., 69/10., 126/11., 112/12., 19/13., 40/14., 69/14., 87/14. i 94/14.) za izdavanje rješenja o izmjeni i/ili do-puni lokacijske dozvole i lokacijske dozvole za rekon-strukciju za obuhvat zahvata u prostoru do 1 ha plaća pristojba u iznosu od 10 000, 00 kn (deset tisuća kuna).

Odredbom pak članka 22. Zakona o upravnim pristoj-bama propisano je da će se za spise i radnje za koje je pristojbena obveza nastala do dana stupanja na snagu toga Zakona naplatit pristojba koja je bila propisana u trenutku nastanka pristojbene obveze.

Slijedom iznesenog, upravna pristojba za izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole iznosi 10 000 kuna, osim ako zahtjev za izmjenu i/ili dopunu lokacijske dozvole nije podnesen prije stupanja na snagu Uredbe o izmjeni Tarife upravnih pristojbi Zakona o upravnim pristojba-ma (Nar. nov., br. 40/14.), a u kojem slučaju se primje-njuje ranije važeća upravna pristojba.

48. Postojanje mogućnosti priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu

(MGPU Kl. br.: 350-01/14-02/686 Ur. br.: 531-05-2-14-2, od 23. prosinca 2014.)

Povodom vašeg upita u vezi objašnjenja odredbe član-ka 146. stavka 4. podstavka 4. Zakona o prostornom ure-đenju (Nar. nov., br. 153/13.) u dijelu kojim je propisano da se lokacijska dozvola za građenje nove zgrade izdaje nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da postoji mogućnost priključenja zgrade na niskonaponsku elek-tričnu mrežu, obavještavamo vas da navedena moguć-nost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu postoji ako je izdana prethodna elektroenergetska suglasnost prema kojoj je priključenje zgrade moguće na mjestu u neposrednoj blizini zgrade ili građevne čestice zgrade tj. bez rekonstrukcije postojeće niskonaponske električne mreže, primjerice dodatne izgradnje električ-nih vodova ili trafostanice. Naime, prema odredbi članka 3. Općih uvjeta za opskrbu električnom energijom (Nar. nov., br. 14/06.) prethodna elektroenergetska suglasnost izdaje se radi sagledavanja mogućnosti priključenja, određivanja tehničkih, ekonomskih i ostalih uvjeta pri-ključenja građevine na mrežu i izgradnje građevine te uvjeta korištenja mreže. Prethodna elektroenergetska su-glasnost predstavlja posebni uvjet koji se sukladno odred-bi članka 135. stavka 1. Zakona o prostornom uređenju, utvrđuje prije pokretanja postupka izdavanja lokacijske dozvole na zahtjev zainteresirane osobe, odnosno tijekom izdavanja te dozvole. Stoga, upravno tijelo nadležno za iz-davanje lokacijske dozvole za novu zgradu, ne može kao uvjet za izdavanje iste u smislu odredbe članka 146. stav-ka 4. podstavka 4. Zakona o prostornom uređenju, tražiti prethodno ishođenje građevinske dozvole za trafostanicu.

Slijedom navedenog, uvjet za izdavanja lokacijske dozvole za izgradnju nove zgrade u smislu članka 146. stavka 4. podstavka 4. Zakona o prostornom uređenju, nije prethodno niti paralelno ishođenje lokacijske ili gra-

đevinske dozvole za trafostanicu, već da postoji moguć-nost priključenja zgrade na niskonaponsku električnu mrežu u naprijed navedenom smislu.

49. Ugovor o izgradnji komunalne infrastrukture

(MGPU Kl. br.: 363-01/15-02/16 Ur. br.: 531-05-2-15-2, od 9. ožujka 2015.)

Povodom vašeg upita u vezi sklapanja ugovora o izgradnji komunalne infrastrukture u slučaju kada in-vestitor komunalne infrastrukture nije jedinica lokal-ne samouprave već jedna ili više osoba iz članka 165. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.), te s tim u vezi primjene posebnih propisa o javnoj nabavi, obavještavamo vas da odredbama član-ka 165. Zakona o prostornom uređenju nije propisana primjena posebnih propisa o javnoj nabavi u vezi skla-panja ugovora o izgradnji komunalne infrastrukture uređenom tom odredbom. Naime, odredba članka 165. Zakona o prostornom uređenju, odnosi se na izgradnju, između ostalog, komunalne infrastrukture od strane zainteresirane osobe, dok se odredba članka 167. Zako-na o prostornom uređenju, odnosi na financiranje troš-kova ili dijela troškova potrebnih, uz ostalo, za izgrad-nju komunalne infrastrukture čiji je investitor jedinica lokalne samouprave. Prema odredbi članka 167. stavka 4. Zakona o prostornom uređenju sklapanje ugovora o financiranju uređenja građevinskog zemljišta ne is-ključuje primjenu posebnih propisa o javnoj nabavi, iz čega proizlazi da se ova odredba odnosi samo na taj institut, dakle, ne i na institut izgradnje komunalne in-frastrukture od strane zainteresirane osobe iz članka 165. Zakona o prostornom uređenju. Na institut skla-panja ugovora o izgradnji komunalne infrastrukture uređen odredbama članka 165. Zakona o prostornom uređenju propisi o javnoj nabavi primjenjuju se samo kada je zainteresirana osoba koja gradi komunalnu in-frastrukturu obveznik postupanja po tim propisima, a što je uređeno tim propisima. Dakle, iz navedenog pro-izlazi da se radi o dva različita instituta.

Slijedom navedenog, ako zainteresirana osoba želi izgradit nerazvrstanu cestu vlastitim sredstvima u smislu odredbe članka 165. Zakona o prostornom ure-đenju, potrebno je s jedinicom lokalne samouprave sklopiti ugovor o izgradnji komunalne infrastrukture, a ne ugovor o financiranju uređenja građevinskog ze-mljišta propisan odredbom članka 167. Zakona o pro-stornom uređenju.

50. Uračunavanje površine natkrivenog prostora parkiranja u ravnini podrumske etaže zgrade u građevinsku (bruto) površinu zgrade

(MGPU Kl. br.: 360-01/15-02/154 Ur. br.: 531-01-15-2, od 17. travnja 2015.)

Odredbom članka 3. stavka 1. podstavka 3. Zakona o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.) građe-

Studeni 2015.



vinska (bruto) površina zgrade definirana je kao zbroj površina mjerenih u razini podova svih dijelova (etaža) zgrade (Po, S, Pr, K, Pk) određenih prema vanjskim mje-rama obodnih zidova s oblogama u koje se ne uračunava površina dijela potkrovlja i zadnje etaže svijetle visine manje od 2,00 m te se ne uračunava površina lođa, vanj-skih stubišta, balkona, terasa, prolaza i drugih otvorenih dijelova zgrade.

Slijedom iznesenog, dio građevine koji je potpuno ukopan ili je ukopan više od 50 % svoga volumena u ko-načno uređeni zaravnani teren, se ne smatra otvorenim dijelom zgrade ako je projektiran tako da ima zidove, izolaciju, a umjesto postavljenih vrata na ulaznom dijelu ima postavljenu rampu te se površina toga prostora pre-ma citiranoj odredbi Zakona uračunava u građevinsku (bruto) površinu zgrade.

51. Mogućnost gradnje bazena

(MGPU Kl. br.: 360-01/14-02/901 Ur. br.: 531-05-2-14-2, od 15. prosinca 2014.)

Povodom vašeg upita vezanog uz mogućnost gradnje bazena, a u slučaju koji opisujete, obavještavamo vas da se mišljenje ovoga Ministarstva kojeg ste priložili vašem dopisu odnosi i na predmetni slučaj, odnosno, iz razloga što se ne radi o zgradi, površina otvorenog bazena ne utječe i ne može utjecati na izgrađenost građevne česti-ce, slijedom čega se odredba prostornog plana koju na-vodite ukazuje bespredmetnom.

Zaključno, a imajući u vidu navode iz vašeg dopisa, obavještavamo vas da se sukladno odredbi članka 4. stavka 1. Pravilnika o jednostavnim i drugim građevi-nama i radovima (Nar. nov., br. 79/14.) bez građevinske dozvole, a u skladu s glavnim projektom može graditi, između ostalog i bazen tlocrtne površine do 100 m2 uko-pan u tlo kao pomoćna građevina koja se gradi na gra-đevnoj čestici postojeće zgrade za potrebe te zgrade.

52. Tlocrtna površina zgrade

(MGPU Kl. br.: 360-01/14-02/894 Ur. br.: 531-05-2-14-2, od 26. studenog 2014.)

Povodom vašeg pitanja da li se u tlocrtnu površinu zgrade uračunavaju vanjske stepenice koje su, kako na-vodite, izvedene na tlu, te su konstruktivno odvojene od zgrade, a u vezi izračuna koeficijenta izgrađenosti, oba-vještavamo vas kako slijedi:

Prema pravnim pravilima sadržanim u odredbi član-ka 20. stavka 1. Pravilnika o sadržaju, mjerilima karto-grafskih prikaza, obveznim prostornim pokazateljima i standardu elaborata prostornih planova (Nar. nov., br. 106/98., 39/04., 45/04. -ispravak i 163/04.) koeficijent izgrađenosti je odnos izgrađene površine zemljišta pod građevinom i ukupne površine građevne čestice (zemlji-šte pod građevinom je vertikalna projekcija svih zatvo-renih, otvorenih i natkrivenih konstruktivnih dijelova građevine osim balkona, na građevnu česticu, uključivši

i terase u prizemlju građevine kada su iste konstruktivni dio podzemne etaže). Dakle, ako vanjske stepenice nisu konstruktivni dio zgrade, tada se iste ne uračunavaju u tlocrtnu površinu zgrade, tj. ne predstavljaju zemljište pod građevinom, te s tim u vezi ne utječe na izračun koeficijenta izgrađenosti.

53. Primjena prava služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice

(MGPU Kl. br.: 350-01/15-02/325 Ur. br.: 531-05-02-15-2, od 15. srpnja 2015.)

Povodom vašeg upita u vezi s primjenom prava služ-nosti u svrhu pristupa do građevne čestice ako se ista ne spominje u prostornom planu, sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.), u odnosu na odredbe ranije važećeg Zakona o prostor-nom uređenju i gradnji (Nar. nov., br. 76/07., 38/09., 55/11., 90/11., 50/12., 55/12. i 80/13.), a vezano za mišljenje ovoga Ministarstva, Kl. br.: 350-06/12-02/3 Ur. br.: 531-05-2-12-3 od 18. listopada 2012., obavješta-vamo vas kako slijedi.

Odredbom članka 3. stavka 1. točke 28. Zakona o pro-stornom uređenju propisano je da je prometna površina - površina javne namjene, površina u vlasništvu vlasnika građevne čestice ili površina na kojoj je osnovano pravo služnosti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice.

Slijedom navedenog, evidentno je da je citirani po-jam prometne površine jednak pojmu prometne površi-ne koji je spominjao ranije važeći Zakon o prostornom uređenju i gradnji. S tim u vezi, imajući u vidu navode iz vašeg upita, skrećemo pozornost da su stavovi ovo-ga Ministarstva, izneseni u citiranom mišljenju, ostali nepromijenjeni.

Dakle, površina na kojoj je osnovano pravo služno-sti prolaza u svrhu pristupa do građevne čestice može se koristiti kao pristupni put do građevne čestice bez obzira je li to u prostornom planu to izričito propisano. Ističemo, međutim, da mjesto priključenja građevne čestice na prometnu površinu mora biti u skladu s pro-stornim planom.

54. Odredba čl. 161. St. 2. Zakona o prostornom uređenju

(MGPU Kl. br.: 350-01/15-02/220 Ur. br.: 531-05-2-15-2, od 6. svibnja 2015.)

Povodom vašeg upita o izradi geodetskog elaborata evidentiranja međa uređenih u posebnom postupku, koji se izrađuju u skladu sa odredbom članka 161. stavka 2. Zakona o prostornom uređenju (Nar. nov., br. 153/13.) u postupcima po zahtjevu za naknadu odnosno povrat imovine oduzete za vrijeme jugoslavenske komunistič-ke vladavine, a kada je riječ o izgrađenom zemljištu, obavještavamo vas da se parcelacija građevinskog ze-mljišta vrši u skladu s rješenjem o utvrđivanju građevne čestice u slučaju kada se radi o izgrađenoj čestici.

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

DOMAĆA SUDSKA PRAKSA

OBVEZNO PRAVO*

51. PREDUGOVOR (čl. 45. ZOO-a/91)Predugovor je ugovor kojim se preuzima ob-veza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev -542/12-2, od 13. veljače 2013.)

„Predmet spora je zahtjev tužitelja da tuženica, kao suvlasnik 4/8 dijela nekretnine sklopi s tužiteljima kupoprodajni ugovor, da proda svoj suvlasnički dio po 937.631,37 kn i da izda tužiteljima tabularnu ispravu podobnu za upis prava vlasništva.

Drugostupanjski sud zaključio je da je tužbeni za-htjev neosnovan jer među strankama nije postojala su-glasnost o bitnim sastojcima ugovora, dakle suglasnost o predmetu i cijeni ugovora.

Prema odredbi članka 27. Zakona o obveznim odno-sima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91), ako je netko po zako-nu obvezan sklopiti ugovor, zainteresirana osoba može zahtijevati da se takav ugovor bez odlaganja sklopi. Prema odredbi stavka 2. istog članka, odredbe propisa kojima se, djelomično ili u cijelosti, određuje sadržaj ugovora, sastavni su dijelovi tih ugovora te ih upotpu-njuju ili stupaju na mjesto ugovornih odredaba koje nisu u skladu s njima.

U konkretnom slučaju tuženica Republika Hrvatska nije po zakonu obvezna sklopiti ugovor s tužiteljem, pa je s te osnove zahtjev kojim se nalaže sklapanje ugovora o kupoprodaji neosnovan.

Nadalje, prema odredbi članka 45. stavak 1. ZOO-a, predugovor je ugovor kojim se preuzima obveza da se kasnije sklopi drugi, glavni ugovor. Prema stavku 2. pro-pisi o obliku glavnog ugovora vrijede i za predugovor ako je propisana forma uvjet pravovaljanosti ugovora, odnosno predugovor obvezuje ako sadržava bitne sastoj-ke glavnog ugovora.

Odluka Vlade Republike Hrvatske od 17. lipnja 2003., jednostrani je akt tužene, koji se ne može smatrati pre-dugovorom koji bi obvezao na sklapanje ugovora o ku-poprodaji, pa s obzirom na to da ne postoji niti zakonom propisana obveza tuženice na sklapanja ugovora, a niti je među strankama sklopljen predugovor, valjalo je tuž-beni zahtjev na obvezu sklapanja ugovora i izdavanje tabularne isprave odbiti kao neosnovan, što je pravilno drugostupanjski sud i odlučio.“

1 Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO/91) i Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 3/94., 100/96., 131/97., 129/00. i 67/01. – dalje: ZS).

52. ODGOVORNOST DRŽAVE ZA ŠTETU POČINJENU NEPRAVILNIM ILI NEZAKONITIM RADOM SUCA (čl. 67. ZS-a)Svaka pogrešna primjena materijalnog prava nije osnova odštetne odgovornosti države za rad suca

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev -372/10-2, od 11. travnja 2012.)

„Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženica nadoknadi štetu koju je pretrpjela zbog nepravilnog i nezakonitog rada suca Trgovačkog suda u Z.

Na temelju utvrđenja, nižestupanjski sudovi odbili su tužbeni zahtjev, zaključivši da u smislu članka 67. sta-vak 1. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 3/94., 100/96., 131/97., 129/00. i 67/01. – nastavku teksta: SZ), nema odgovornosti države za štetu, jer u opisanom postupanju Trgovačkog suda u Z. nema nikakve nezakonitosti odno-sno nesavjesnosti.

Pravilno su sudovi ocijenili da bi odgovornost tu-ženice u konkretnom slučaju postojala pod pretpo-stavkama iz članka 67. stavak 1. ZS-a, dakle kada bi se utvrdilo postojanje nepravilnog i nezakonitog rada suca. Međutim, ne mogu se prihvatiti navodi drugostu-panjskog suda da je za odgovornost države potrebno i postojanje volje i pristanka da se nepravilnim ili neza-konitim radom drugom nanese šteta.

Prema odredbi članka 67. stavak 1. ZS-a, Republika Hrvatska odgovara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti nanese sudac građaninu ili pravnoj osobi svo-jim nezakonitim ili nepravilnim radom. I odredbom iz članka 106. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 150/05.) propisano je, u stavku 1., da Republike Hrvatska odgo-vara za štetu koju u obnašanju sudačke dužnosti na-nese sudac stranci svojim nezakonitim ili nepravilnim radom, te je u stavku 2. iste odredbe propisano da će Republika Hrvatska od suca zatražiti povrat isplaćene naknade samo kada je sudac štetu učinio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

Pretpostavke odgovornosti države za štetu jesu ne-zakonit i nepravilan rad suda, postojanje štete koja je zbog toga nastala, ali i uzročna veza između nezakonitog i nepravilnog rada suda i nastale štete. Te pretpostavke moraju biti kumulativno ispunjene.

U konkretnom slučaju trgovački je sud odredio ovrhu na novčanim sredstvima na temelju ovršnog prijedlo-ga koji je podnio ovrhovoditelj „Z. se“ d.o.o., i koji je u ovršnom prijedlogu naveo kao ovršenike Z. d.o.o. iz Z. te njezina vlasnika „A.“ d.o.o. i određeno naveo brojeve žiro-računa oba ovršenika, pa i žiro-račune „A.2 d.o.o., koja nije bila stranka u parničnom postupku, iz kojeg proistječe ovršna isprava te nije obvezana Z. se d.o.o. isplatiti određeni novčani iznos, ali je odmah kada je utvrđeno po prigovoru te treće osobe da je ovrha odre-www.rrif.hr

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

đena i na njezinim žiro-računima, sud proglasio nedopu-štenom ovrhu na tim računima.

Dakle, opisano postupanje Trgovačkog suda u Z. nije posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primje-ne mjerodavnog materijalnog prava, a osim toga, treba reći da svaka pogrešna primjena materijalnog prava nije osnova odštetne odgovornosti države za rad suca kad je isključivo rezultat pogrešnog pravnog shvaćanja.

Kako u postupku nije utvrđeno da je šteta koju trpi tužitelj posljedica nezakonitog ili nepravilnog rada suca, tako nema osnove za odgovornost tuženice, kako su pra-vilno ocijenili i nižestupanjski sudovi.“

53. PRAVIČNA NOVČANA NAKNADA NEMATERIJALNE ŠTETE (čl. 200. ZOO-a/91)Orijentacijski kriteriji nisu matematička formula koja automatizmom služi za izra-čunavanje pravične novčane naknade štete

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 1274/11-2, od 6. svibnja 2015.)

„Revident postavlja sljedeće pitanje:Ako određivanje (kvantifikacija) pravične novčane na-

knade (satisfakcije) za nematerijalnu štetu, i to u obliku duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti – fizičke osobe (izravni oštećenik) – predstavlja primjenu materi-jalnog prava, da li onda odlučivanje suda koje je u suprot-nosti s „orijentacijskim kriterijima (mjerilima) i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nema-terijalne štete (VSRH-Su-1331-VI/02 i Su-1372-II/02)“ kao i kriterijima i iznosima (visinom) pravične novčane naknade koje je za nematerijalnu štetu u obliku duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti potvrdila sudska praksa (kao imovinskopravne standarde koje čine dio imovinskog prava), predstavlja pogrešnu primjenu ma-terijalnog prava koja dovodi do nejedinstvene primjene zakona (sudovi donose različite odluke u istoj činjeničnoj i pravnoj stvari odnosno na temelju iste činjenične i prav-ne podloge) i od čega izravno ovisi odluka suda o visini pravične novčane naknade tužiteljice u ovom sporu?

U odnosu na postavljeno pitanje ovaj sud je ocijenio da se to pravno pitanje ne može smatrati važnim u smi-slu odredbe članka 382. stavak 3. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 84/08. i 123/08. – dalje: ZPP). To zato što prema pravnom shvaćanju ovog revizijskog suda od-luka drugostupanjskog suda o visini nematerijalne štete nastale radi duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti tužitelja, nije utemeljena na pravnom shva-ćanju koje nije podudarno s pravnim shvaćanjem revi-zijskog suda i Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje pravične novčane naknade koje je Građan-ski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske prihvatio na sjednici održanoj 29. studenoga 2002. (u nastavku teksta: Orijentacijski kriteriji).

Orijentacijski kriteriji doneseni su upravo radi ujed-načavanja sudske prakse prilikom dosuđivanja pravič-

nih novčanih naknada tužiteljima. Međutim, ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu koja automatiz-mom služi za izračunavanje pravične novčane naknade.

No, pri dosuđivanju pravične novčane naknade poje-dinom tužitelju treba uzeti u obzir sve okolnosti konkret-nog slučaja, a što znači da zbog okolnosti svakog pojedi-nog slučaja može doći do odstupanja od iznosa pravičnih novčanih naknada navedenih u Orijentacijskim kriteri-jima, što je sve u skladu s člankom 200. Zakona o ob-veznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 3/94., 7/96., 91/96., 112/99. i 88/01. – dalje: ZOO).

Prema tome pobijana drugostupanjska presuda nije utemeljena na pravnom shvaćanju koje bi bilo nepodu-darno sa shvaćanjem ovog, revizijskog suda zbog čega je u konkretnom slučaju ovaj sud ocijenio da se postavlje-no materijalnopravno pitanje

ne može smatrati važnim za osiguranje jedinstvene primjene zakona u smislu članka 382. stavak 2. ZPP-a.“

54. ZASTARA PRAVA IZ KOJEGA PROIZLAZE POVREMENE TRAŽBINE (čl. 373. ZOO-a/91)Kad zastari pravo iz kojega proizlaze povre-mene tražbine, vjerovnik gubi pravo ne samo zahtijevati buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela prije te zastare

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev x -270/11-2, od 10. srpnja 2012.)

„Odredbom članka 373. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - u nastavku teksta: ZOO), pro-pisano je da samo pravo iz kojeg proizlaze povremena potraživanja zastarijeva za pet godina, računajući od do-spjelosti najstarijeg neispunjenog potraživanja poslije kojeg dužnik nije izvršavao davanja.

Prema odredbi stavka 2. toga članka, kada zastari pravo iz kojeg proizlaze povremena potraživanja, vjerov-nik gubi pravo ne samo da zahtijeva buduća povremena davanja, nego i povremena davanja koja su dospjela pri-je te zastare.

Potraživanje s osnove zakupnine, a koje tužitelji po-tražuju u smislu odredbe članka 39. stavak 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemlji-šta (Nar. nov., br. 52/58. i 24/59.), zbog nemogućnosti korištenja zemljišta koje, premda im nije deposedirano, nisu u mogućnosti koristiti zbog postupanja tuženika, jest povremeno potraživanje.

Tužitelji, tj. njihovi pravni prednici pravo potraživati zakupninu zbog nemogućnosti korištenja toga zemlji-šta sasvim sigurno mogli su zahtijevati bar od kada su podnijeli tužbu protiv prvotuženika kojom su potraživali naknadu za faktično oduzeto zemljište, dakle 1978., a kako pravilno nižestupanjski sudovi ocjenjuju, no kako su tužbom isplatu zakupnine zatražili tek podnošenjem tužbe u ovom predmetu 15. studenoga 1999., nužno je zaključiti da je nastupila zastara samog prava.

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

Naime, pokretanjem parnice 1978., a radi isplate im tražene vrijednosti spornih nekretnina, tužitelji su javno manifestirali svoje saznanje da su im predmetne nekret-nine, a na kojima su po izvršenoj nacionalizaciji 1958. imali pravo korištenja, faktično oduzete iz posjeda, što znači da su do tada oni, a zadržavši pravo korištenja na njima imali pravo i davati ih u zakup.

S obzirom na protek vremena od 1978. do 15. stu-denoga 1999., a kada su tužitelji podnijeli tužbu u ovom predmetu kojom potražuju zakupninu od stude-noga 1996. nadalje, jasno je da je u vrijeme utuženja već davno istekao rok iz odredbe članka 373. stavak 1. ZOO-a, tako da je nastupila zastara samog prava. U takvom, pak slučaju nema ni mogućnosti potraživati povremena novčana potraživanja, a koja proizlaze iz takvog zastarjelog prava.“

55. TRAŽBINA NAKNADE PROUZROČENE ŠTETE – POČETAK TIJEKA ZASTARE (čl. 376. ZOO-a/91)Za štetu iz osnove duševnih boli zbog smanje-nja životnih aktivnosti oštećenik je saznao kad je završilo liječenje i stabiliziralo se nje-govo zdravstveno stanje

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev t-171/11-2, od 18. lipnja 2013.)

„Predmetna tužba podnesena je 9. listopada 2000. Imajući na umu utvrđene navedene odlučne činjenice, pravilno je stajalište nižestupanjskih sudova da je u konkretnom slučaju nastupila zastara predmetnog po-traživanja.

Prema odredbi članka 376. stavak 1. i 2. Zakona o ob-veznim odnosima (Nar. nov., br. 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 112/99. i 88/01. - u nastavku teksta: ZOO), a koji se primjenjuje na temelju odredbe čl. 1163. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05. i 41/08.) potraživanje naknade prouzročene štete zastari-jeva za tri godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila, a prema odredbi stavka 2. istoga članka, u svakom slučaju to potraživanje zastari-jeva za pet godina od kada je šteta nastala.

Tužitelj je postavio tužbeni zahtjev za novčanu na-knadu različitih oblika nematerijalne i materijalne štete. Prema prihvaćenoj sudskoj praksi, trenutkom saznanja za svaku od tih šteta ne smatra se općenito vrijeme završetka liječenja, već je trenutak saznanja za štetu: za pretrpljene fizičke bolove – kad su ti bo-lovi prestali, a najkasnije kad je završilo liječenje i stabiliziralo se tužiteljevo zdravlje narušeno štetnim događajem, za strah – kad je postalo izvjesno njegovo trajnije postojanje, za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti – kad je završilo liječenje i stabili-ziralo se tužiteljevo zdravstveno stanje, odnosno kad je tužitelj saznao za trajne posljedice zadobivenih oz-ljeda, za duševne boli zbog naruženosti – kad je posta-lo jasno da se naruženost kao posljedica zadobivene ozljede ne može više ukloniti niti bitno smanjiti, za

troškove tuđe pomoći i njege – kad je prestala potreba za takvom pomoći, za izgubljenu zaradu – kad je pre-stala nesposobnost za rad.

U konkretnom slučaju nije sporno da je šteta nasta-la kao posljedica štetnog događaja od 6. lipnja 1993., a prema utvrđenju sudova liječenje je tužitelja završilo i njegovo se zdravstveno stanje stabiliziralo 21. lipnja 1995., pa je do dana podizanja tužbe, 9. listopada 2000., nastupila zastara jer je protekao subjektivni rok od tri godine propisan odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a. Stoga je prestalo pravo tužitelja zahtijevati isplatu na-knade štete (čl. 360. st. 1. ZOO-a).

Na revizijske navode ističe se da kontinuirano liječe-nje fizikalnom terapijom (na čemu se inzistira u reviziji) nema utjecaja na zastaru potraživanja naknade štete, jer je tužitelj saznao za opseg štete i sve elemente njezine visine u lipnju 1995., kada se njegovo zdravstveno sta-nje stabiliziralo te od toga dana počinje teći subjektivni rok od tri godine predviđen odredbom članka 376. stavak 1. ZOO-a, kako su pravilno ocijenili nižestupanjski sudo-vi. Fizikalna terapija preporuča se radi smanjenja tego-ba koje tužitelj ima kao posljedicu štetnog događaja od 1993., a nema utjecaja na saznanje tužitelja o opsegu šte-te i svim elementima njezine visine pa stoga niti na poče-tak tijeka zastarijevanja potraživanja naknade štete, zbog čega se suprotni revizijski navodi ne mogu prihvatiti.“

ZEMLJIŠNO KNJIŽNO PRAVO*

1. BRISANJE ZABILJEŽBE SPORA (čl. 83. ZZK-a)Uložena revizija protiv pravomoćne presude ne sprječava brisanje zabilježbe spora

(Odluka Županijskog suda u Varaždinu, Gž-5353/14-2, od 12. prosinca 2014.)

„Prema odredbi čl. 82. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK), zabilježbu spora može zahtijevati svaka stranka u postupku iz čl. 81. st. 1. tog Zakona, kao i svaka druga osoba postupka, a ima za to pravni interes, ako dokaže da se taj postupak vodi. Međutim, predmetne odredbe valja tumačiti u kontekstu odredbe čl. 83. st. 1. ZZK-a, prema kojoj ako nakon provedene za-bilježbe tužitelj odustane od tužbe ili njegov tužbeni za-htjev bude odbijen pravomoćnom odlukom, odnosno ako bude konačno odbijen prijedlog ili obustavljen postupak radi kojega je zabilježba bila određena, na prijedlog no-sitelja knjižnoga prava protiv kojega je ta zabilježba bila određena, odnosno njegova pravnoga sljednika, odredit će se njezino brisanje. Na taj način, ako tužbeni zahtjev tužitelja bude odbijen pravomoćnom odlukom, odredit će se brisanje zabilježbe spora u zemljišnim knjigama (na prijedlog nositelja knjižnoga prava protiv kojega je ta zabilježba bila određena, odnosno njegova pravnoga

2 Odluke sudova temelje se na odredbama Zakona o zemljišnim knjigama (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 114/01., 100/04. i 107/07. – dalje: ZZK).

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

PROPISI IZ STVARNOG PRAVARedakcijski pročišćeni tekstovi

Zagreb, travanj 2015.Pripremio: Damir PAVIČIĆ, dipl. iur.

Broj stranica: 275


sljednika), pa eventualno podnošenje revizije (redovne ili izvanredne) ne može utjecati na određivanje brisanja navedene zabilježbe. Stoga se ni na temelju podnesene revizije (redovne ili izvanredne) protiv pravomoćne od-luke kojom je odbijen tužbeni zahtjev ne može osnovano zahtijevati upis zabilježbe spora, te je odbijanjem prijed-loga materijalno pravo pravilno primijenjeno.“

2. ZABILJEŽBA SPORA (čl. 84.a ZZK-a)Kad stranka koja je pred sudom pokrenula postupak u kojem bi se mogao odrediti upis za koji se ne može upisati zabilježba spora, na temelju tog podneska s potvrdom da je predan sudu na rješavanje, zemljišnoknjižni sud dopustit će zabilježbu pokretanja tog postupka

(Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-2837/14-3, od 16. travnja 2015.)

„Neosnovano žalitelj prigovara utvrđenom činjenič-nom stanju u pogledu osnovanosti prijedloga radi zabiljež-be pokretanja postupka jer je prvostupanjski sud utvrdio da je predlagatelj kod javnog bilježnika ishodio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave radi namirenja novčane tražbine ovrhom općenito na imovini ovršenika.

Pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda da se za-bilježba pokretanja postupka zatražena primjenom čl. 84.a Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK) na točno određenim nekretninama ne može zahtijevati a da predla-gatelj nije dostavio dokaz da je pokrenut postupak ovrhe na nekretninama protustranke podnošenjem sudu prijed-loga za promjenu predmeta ovrhe na nekretninama.

Prema shvaćanju ovog Suda, pretpostavka za dopu-štanje zabilježbe pokretanja postupka pred sudom ili upravnim tijelom u kojem bi se mogao odrediti upis za koji se ne može upisati zabilježba spora jest da je pred-lagatelj predao sudu ili upravnom tijelu podnesak na rješavanje na temelju kojega bi se mogao odrediti upis u zemljišnu knjigu, dok sud ili upravno tijelo ne odredi zabilježbu. Takva zabilježba djelovala bi protiv svih onih koji bi kasnije stekli knjižna prava, a po donošenju odlu-ke o prijedlogu, donošenjem rješenja o zabilježbi spora, ista bi bila provedena na onome mjestu koje je osigurala zabilježba pokretanja postupka.

Nije sporno da predlagatelj na temelju pravomoćnog rješenja o ovrsi određenog općenito na imovini ovršenika može predložiti promjenu predmeta ovrhe pa i na nekret-ninama ovršenika, koje mora točno označiti u prijedlogu za promjenu predmeta ovrhe, a u skladu s odredbom čl. 285. u vezi s čl. 79. do čl. 82. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12. – dalje: OZ). Pokretanje postupka promjenom predmeta ovrhe na nekretninama ovršenika je pretpo-stavka za predloženu zabilježbu jer se samo na temelju takvog prijedloga ne može odrediti zabilježba ovrhe iz čl. 84. OZ-a ili zabilježba odbijanja ovrhe iz čl. 88. ZZK-a dok sud ne odluči o prijedlogu za promjenu predmeta ovrhe donošenjem rješenja o ovrsi ili odbijanjem odnosno odba-civanjem prijedloga za promjenu predmeta ovrhe.“

3. ZEMLJIŠNOKNJIŽNI UPIS (čl. 108. ZZK-a)Kad upis određuje drugi sud, a ne zemljiš-noknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredio za to nadležan sud, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige

(Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-1565/14-2, od 9. travnja 2015.)

„Pobijanim rješenjem odbijen je prigovor predlaga-telja podnesen protiv rješenja prvostupanjskog suda br. Z-3883/13 od 18. studenoga 2013. godine, kojim rješe-njem je odbijena predložena uknjižba prava vlasništva predlagatelja. Navedenu uknjižbu prava vlasništva pred-lagatelj predlaže na temelju pravomoćne presude Op-ćinskog suda u V. broj P-393/12-15 od 18. srpnja 2013. godine, kojom je utvrđeno pravo vlasništva predlagatelja na navedenom suvlasničkom dijelu predmetnih nekretni-na, te je tuženicima naloženo izdavanje tabularne isprave radi uknjižbe ovoga prava u zemljišnim knjigama, koju će u protivnom zamijeniti navedena presuda.

Prvostupanjski sud pobijano rješenje u bitnome obrazlaže time da je predlagatelj strani državljanin, a da predmetne nekretnine predstavljaju poljoprivredno zemljište na kojem zemljištu strani državljani ne mogu stjecati pravo vlasništva, kako je to propisano odredba-ma čl. 358. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov., br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09. i 153/09. – dalje: ZVDSP), te čl. 2. st. 2. Zakona o poljopri-vrednom zemljištu (Nar. nov., br. 39/13.).

Osnovana je žalbena tvrdnja da je o pravu vlasništva predlagatelja na predmetnim nekretninama, a slijedom toga i o njegovu ovlaštenju za uknjižbu ovoga prava u zemljišnim knjigama, odlučeno pravomoćnom presu-dom donesenom u parničnom postupku, da se o valjano-sti ovoga stjecanje ne može ponovno odlučivati u ovome zemljišnoknjižnom postupku, već da se na temelju čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK) zemljišnoknjižni sud imao ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige. Budući da su se u konkretnom slučaju ostvarile navedene pretpostavke za provedbu zemljišnoknjižnog upisa iz čl. 108. st. 2. ZZK-a, osnovana je žalbena tvrdnja da je prvostupanjski sud počinio pogrešnu primjenu materijalnog prava kada je odbio predloženu uknjižbu.“

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

4. NEPOTPUNI PRIJEDLOG ZA UPIS (čl. 109. ZZK-a)Sud može pozvati predlagatelja nepotpunog prijedloga da dostavi isprave koje ne pred-stavljaju tabularne isprave, ako je nedostatak takvih priloga jedina zapreka da se udovolji prijedlogu za upis

(Odluka Županijskog suda u Bjelovaru, Gž-3458/13-2, od 25. rujna 2014.)

„Pobijanim rješenjem odbačen je prijedlog za zemljiš-noknjižnu uknjižbu prava vlasništva predlagatelja na trosobnom stanu u zgradi sagrađenoj na čkbr. 51/200 k.o. S., te je određena zabilježba odbačenog prijedloga.

Sukladno odredbi članka 53. st. 2. Zakona o zemljiš-nim knjigama (dalje: ZZK), uknjižba će s dopustiti na temelju privatne isprave potpisane po opunomoćeniku ako se je punomoćnik iskazao punomoći koja mu je iz-dana upravo za taj pravni posao (posebna punomoć), a ako se je iskazao općom ili generičkom punomoći, uknjižba će se dopustiti samo ako takva punomoć nije starija od jedne godine.

Predlagatelji su uz prijedlog priložili ugovor o kupo-prodaji koji je u ime i za račun predlagatelja H. g. d.d. sklopila I. d.d. zastupana po članu Uprave S. T. Iako je u kupoprodajnom ugovoru navedeno da je prodavatelj opunomoćitelju izdao specijalnu punomoć, tj. punomoć za konkretan pravni posao, uz prijedlog za uknjižbu nije priložena punomoć.

Neosnovana je žalbena tvrdnja da je uknjižbu trebalo dopustiti na temelju izjave H. g. d.o.o. u stečaju od 31. listopada 2011. godine. Naime, budući da kupoprodajni ugovor ne sadrži dozvolu za uknjižbu prava vlasništva kupaca u zemljišnim knjigama, H. g. d.o.o. u stečaju je, očito nakon isplate cjelokupne kupoprodajne cijene, na-vedenom ispravom dopustila navedenu uknjižbu. Sadržaj ove isprave mogao bi upućivati na zaključak da navede-na pravna osoba priznaje i valjanost kupoprodajnog ugo-vora sklopljenog po opunomoćitelju I. d.d. Z., no ocjena je i ovoga drugostupanjskog suda da sadržaj navedene isprave nije takav da bi se ista nedvojbeno mogla sma-trati naknadnim ovlaštenjem (punomoći) za sklapanje na-vedenog ugovora. Međutim, imajući u vidu sve navedene okolnosti, kao i tvrdnje predlagatelja da je punomoć za sklapanje ugovora u međuvremenu zagubljena, ocjena je ovoga drugostupanjskog suda da je prvostupanjski sud, sukladno odredbi čl. 109. st. 7. ZZK-a, trebao pozvati pred-lagatelja da dostavi naknadnu suglasnost prodavatelja I. d.d. za zastupanje pri sklapanju navedenog ugovora. Od-bacivši umjesto toga ovršni prijedlog, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba postupka, pa je žalbu valjalo uvažiti, ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti sudu prvog stupnja, kako bi u ponovljenom postupku po-stupio na navedeni način.“

5. PRIJEDLOG ZA OTVARANJE POJEDINAČNOG ISPRAVNOG POSTUPKA (čl. 200.a ZZK-a)Prijedlogu za otvaranje pojedinačnog isprav-nog postupka treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnova-nost prijedloga

(Odluka Županijskog suda u Dubrovniku, Gž-1546/14, od 14. siječnja 2015.)

„Predlagatelj je zatražio pokretanje pojedinačnog ispravnog postupka tvrdeći da je kao isključivi vlasnik bio uknjižen na predmetnoj nekretnini, ali da je greškom protustranke na temelju tabularnih isprava (ugovora o ku-poprodaji s protustrankom P. A. i tabularne izjave dane protustranci I. T.) brisan u cijelosti s navedene nekretnine, a trebao je ostati upisan za … dio. Traži stoga pokretanje i otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka i donošenje rješenja po kojem će se predlagatelj na navedenoj nekretni-ni upisati za navedeni suvlasnički dio, a protustranke osta-le upisane, i to I. T. za … dijela i P. A. za … dijela.

Prvostupanjski je sud prijedlog za otvaranje pojedi-načnog ispravnog postupka odbio zbog toga što je po-jedinačni ispravni postupak način pojedinačnog sređi-vanja nesređenog zemljišnoknjižnog stanja, a ne način otklanjanja pogrešaka u ispravama na temelju kojih su izvršeni upisi u zemljišnim knjigama.

Potpuno ispravnim ovaj Sud nalazi prethodno nave-deni pravni stav prvostupanjskog suda.

U pogledu žalbenih navoda valja reći da je odredbom čl. 200. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (dalje: ZZK) propisano da se može provesti pojedinačni ispravni postu-pak glede određenog zemljišnoknjižnog uloška, kad za to postoji opravdan razlog. Odredbom čl. 200.a st. 5. ZZK-a propisano je da prijedlogu treba priložiti isprave iz kojih proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postupka, odnosno isprave kojima se dokazuje osnovanost prijedloga (npr. isprave o prijenosu ili osnivanju knjižnih prava u korist podnositelja prijedloga koje ne ispunjavaju sve pretpostavke za valjanost tabularne isprave, izvaci iz katastra zemljišta o posjedniku nekretnine, javno ovje-rovljene izjave zemljišnoknjižnog vlasnika ili njegovih nasljednika kojima se potvrđuje pravo predlagatelja i sl.).

Takve isprave predlagatelj nije priložio, niti je u prijedlogu naveo da one postoje, pa dakle ne proizlazi opravdanost pokretanja pojedinačnog ispravnog postup-ka, a žalbeni navodi kako je do sadašnjeg stanja zemljiš-ne knjige došlo zbog pravne neukosti predlagatelja i pro-tustranaka koje su same sastavljale tabularne isprave te zbog grešaka suda u provedbi tih tabularnih isprava nisu relevantne za ocjenu pravilnosti pobijanog rješenja.

Pravna neukost stranaka nije opravdani razlog za otvaranje pojedinačnog ispravnog postupka, a eventual-ne pogreške suda prilikom upisa na temelju tih tabular-nih isprava trebale su i mogle biti otklonjene u postupci-ma u kojima su i napravljene.

Slijedom izloženog, odlučeno je kao u izreci na teme-lju odredbe čl. 128. st. 3. ZZK-a.“

TELEFONSKI

SAVJETI(uz vaš PIN):01/ 46 99 111

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

OBITELJSKO PRAVO*

1. UČINCI IZVANBRAČNE ZAJEDNICE (čl. 3. OBZ-a)Glede imovinsko-pravnih učinaka, izvanbrač-na zajednica izjednačena je s bračnom zajed-nicom ako je za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, koja je trajala kraće od tri godine sklopljen brak i rođeno izvanbračno dijete

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 1364/10-2, od 21. studenog 2012.)

„U ovom predmetu, a u ovom stupnju postupka, riječ je o zahtjevu tuženice-protutužiteljice za utvrđenjem da je iznos od 1.550.000,00 USA dolara bračna i izvanbrač-na stečevina tužitelja-protutuženika i tuženice-protutu-žiteljice, svakoga u 1/2 dijela te za utvrđenjem da je stan u Z., F. ulica, bračna stečevina tužitelja-protutuženika i tuženice-protutužiteljice, svakoga u 1/2 dijela.

Nižestupanjski sudovi temelje odluku na stajalištu ob-zirom na to da je izvanbračna zajednica stranaka trajala kraće od tri godine, nije moguće izjednačavanje te zajed-nice s bračnom zajednicom u smislu imovinskopravnih učinaka iz članka 258. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11. i 61/11. – dalje:OB Z), jer nije ostvareno zakonom predviđeno vrije-me trajanja izvanbračne zajednice za taj učinak.

Prema odredbi članka 3. OBZ-a, odredbe Obiteljskog zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

Izvanbračna zajednica žene i muškarca koja ispunja-va pretpostavke iz članka 3. OBZ-a, stvara imovinsko-pravne učinke na koje se na odgovarajući način primje-njuju odredbe OBZ-a o imovinskopravnim odnosima bračnih drugova (čl. 258. OBZ-a).

Sukladno navedenom, proizlazi da se u slučaju izva-nbračne zajednice analogno primjenjuje odredba članka 248. OBZ-a, kojom je propisano da je bračna stečevina i imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrije-me trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine, te odredba članka 249. stavak 1. OBZ-a, kojom je propisano da su bračni drugovi u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili.

U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđe-no je sljedeće:

- da je emotivna veza stranaka započela 27. veljače 1997.- da su stranke izvanbračnu zajednicu započele 30.

rujna 2001.- da je brak stranaka sklopljen 11. prosinca 2003.- da je zajedničko dijete stranaka rođeno 5. ožujka 2004.- da je bračna zajednica stranaka prestala 3. kolovoza

2004.U konkretnom slučaju radi se o izvanbračnoj zajedni-

ci stranaka, koja je nakon nepune tri godine promijenila

3 Odluke sudova temelje se na odredbama Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11. i 61/11. – dalje: OBZ).

oblik sklapanjem braka stranaka, a u kojem je rođeno i zajedničko dijete stranaka.

S obzirom na kontinuitet zajednice stranaka, a osobi-to s obzirom na njezini povećanje kvalitete (glede prav-nog statusa), prema stajalištu ovoga suda treba smatrati da se radi i o kontinuitetu imovine koja predstavlja ste-čevinu prvo izvanbračnih, a potom bračnih drugova.

Prema tome, pogrešno je pravno shvaćanje nižestu-panjskih sudova da u ovom predmetu nisu ostvarene zakonom propisane pretpostavke za primjenu odredaba članka 248. i članka 258. OBZ-a, a to zato što nije ostva-reno potrebno vrijeme trajanja izvanbračne zajednice, u smislu odredbe članka 3. OBZ-a.“

2. UČINCI IZVANBRAČNE ZAJEDNICE (čl. 3. OBZ-a)Izvanbračna zajednica je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja traje najmanje tri godine

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 786/09-2, od 13. srpnja 2011.)

„Pravilno je pravno shvaćanje nižestupanjskih sudo-va da se odredbe Obiteljskog (Nar. nov., br. 116/98. i 162/98.) o učincima izvanbračne zajednice primjenju-ju (prema odredbi čl. 3. toga Zakona) samo na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca koji ne žive u drugoj izvanbračnoj zajednici, pa da slijedom toga, a budući da je A. M.2 sve do smrti bio u bračnoj zajednici s drugotuženicom (drugo protutužiteljicom), životna zajednica između A. M.2 i tužiteljice (protutu-ženice), sve i da je postojala, nije mogla imati značenje izvanbračne zajednice – tako da se tužiteljica ne može pozivati na stjecanje suvlasništva na predmetnom stanu i garaži na osnovi odredaba Obiteljskog zakona koje ure-đuju institut izvanbračne stečevine.“

3. PRAVNI UČINCI POSVOJENJA (čl. 146. OBZ-a)U maticu rođenih posvojitelji se upisuju kao roditelji

(Odluka Županijskog suda u Varaždinu Gž-4153/14-2, od 10. rujna 2014.)

„Naime, prema odredbi članka 119. stavak 1. Obitelj-skog zakona (dalje: OBZ) roditeljska skrb prestaje kad dijete stekne poslovnu sposobnost ili kad je posvojeno. Pravomoćnošću odluke o posvojenju prestaje roditeljska skrb bioloških roditelja nad posvojenikom, a posvojitelji posvojenjem stječu pravo na roditeljsku skrb, sukladno odredbi članka 123. st. 2. OBZ-a. Na temelju pravomoć-nog rješenja o posvojenju matičar u maticu rođenih po-svojenika upisuje bilješku o posvojenju i zabrani dalj-njeg izdavanja isprave te obavlja novi upis činjenice rođenja posvojenika u maticu rođenih, a to na osnovi članka 141. OBZ-a, pa budući da se sukladno odredbi čl. 146. st. 1. OBZ-a u maticu rođenih posvojitelji upisuju

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

kao roditelji, ovaj sud jednako kao i prvostupanjski sud zaključuje da nakon upisa posvojenja u maticu rođenih ne postoje zakonske pretpostavke za vraćanje roditelj-ske skrbi biološkim roditeljima.“

4. UZDRŽAVANJE PUNOLJETNE DJECE (čl. 210. OBZ-a)Nisu ispunjeni zakonski uvjeti za daljnje uz-državanje i nakon punoljetnosti djeteta, pozi-vom na redovito školovanje, pohađanjem dru-gog fakulteta nakon završenog prvog fakulteta

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev 892/10-2, od 16. svibnja 2012.)

„Prema odredbi članka 210. Obiteljskog zakona (Nar. nov., br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11. i 61/11. – dalje: OBZ) dijete koje se redovito školuje roditelji su dužni uzdržavati i nakon punoljetnosti (st. 1.). Punoljetno dijete koje je završilo školovanje, a ne može se zaposliti, roditelji su dužni uzdržavati godinu dana nakon školova-nja (st. 2.). Punoljetno dijete koje zbog bolesti, mentalnog ili tjelesnog oštećenja nije sposobno za rad, roditelji su dužni uzdržavati dok ta nesposobnost traje (st. 3.).

Dakle, obveza roditelja uzdržavati dijete u obliku uz-državanja može se produljiti i nakon što dijete postane punoljetno odnosno nakon prestanka roditeljske skrbi, pod uvjetom da su ispunjene dodatne pretpostavke iz navedene odredbe članka 210. stavak 1. i 2. OBZ-a.

Prema ocjeni ovog suda, a s obzirom na sve navedeno, daljnje školovanje tuženice – protutužiteljice na drugom fakultetu – Filozofski fakultet u O., a nakon završenog prvog fakulteta – Visoke učiteljske škole u O., gledano u svojoj ukupnosti ne sadržava obilježja onakvoga redo-vitog školovanja koje ima na umu navedena zakonska odredba kao osnovnu pretpostavku da bi roditelj, dakle tužitelj – protutuženik bio u obvezi uzdržavati tuženicu – protutužiteljicu i nakon njezine punoljetnosti.

Slijedom toga, prema pravnom shvaćanju ovog suda, nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz članka 210. stavak 1. i 2. OBZ-a za daljnje uzdržavanje – i nakon punoljetnosti tuženice – protutužiteljice pozivom na redovito školo-vanje pohađanjem drugog fakulteta nakon završenoga prvog fakulteta.

Stoga tužitelju – protutuženiku protekom dodatnog roka iz članka 210. stavak 2. OBZ-a prestaje zakonska obveza uzdržavanja tuženice – protutužiteljice, pa su odbijanjem tužbenog zahtjeva, a prihvaćanjem protutuž-

benog zahtjeva sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo (čl. 210. st. 1. i 2. OBZ-a).“

5. UZDRŽAVANJE MALOLJETNE

DJECE (čl. 305. OBZ-a)U sporu o uzdržavanju maloljetnog djeteta nije dopuštena redovna revizija, već samo izvanredna revizija

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Rev x 568/13-2, od 10. srpnja 2013.)

„Predmet spora potječe iz tužbe radi razvoda braka stranaka, u kojem je, između ostaloga, bio uključen i za-htjev za uzdržavanje malodobnog djeteta stranaka K. Š. usmjeren protiv tuženika – oca djeteta još od podnošenja tužbe 27. siječnja 1994.

Odluka o razvodu je tijekom predmetne parnice done-sena te je stekla svojstvo pravomoćnosti, dok o uzdrža-vanju djeteta stranaka o kojem sud treba donijeti odluku i po službenoj dužnosti (dakle, bez obzira na postojanje zahtjeva) prije donošenja pobijanih nižestupanjskih od-luka nije odlučeno.

Predmet spora je, dakle, zahtjev za uzdržavanje dje-teta stranaka do punoljetnosti, tj. do 28. srpnja 2010., istaknut još u brakorazvodnoj parnici koji po svojoj pravnoj prirodi, bez obzira na pitanje aktivne legitima-cije predstavlja zahtjev za uzdržavanje, a nikako nije riječ o tzv. verzijskom zahtjevu iz članka 244. Obitelj-skog zakona (Nar. nov., br. 116/03., 17/04., 136/04., 107/07., 57/11. i 61/11. – dalje: OBZ), na koji su se u razlozima svojih odluka pogrešno pozvali nižestupanj-ski sudovi, jer o zahtjevu za uzdržavanje djeteta treba odlučiti i po službenoj dužnosti, a takva odluka, kako je već rečeno, sa svojstvom pravomoćnosti prije pobijanih odluka još nije donesena.

Zbog toga, u predmetnom slučaju, sukladno odredbi članka 305. stavak 3. OBZ-a nije dopuštena revizija iz članka 382. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/90., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. i 28/13. – u nastavku teksta: ZPP) (redovna revizija), već samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a (izvanredna revizija), jer u smislu navedene zakonske odredbe protiv drugostupanjske odluke o uzdržavanju maloljetnog dje-teta ili djeteta nad kojim roditelji ostvaruju roditeljsku skrb nakon punoljetnosti dopuštena je samo revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a.“

NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA

KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA

Cijena za obje knjige u kompletu: 231,00 kn

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

PARNIČNI POSTUPAK*

36. SUDSKA NADLEŽNOST (čl. 16. ZPP-a)U sudsku nadležnost ne ide odlučivanje ocje-ne zakonitosti i pravilnosti rješenja kojim je članu udruge izrečena mjera isključenja iz članstva

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Gž- 17/13-2, od 9. srpnja 2013.)

„Prvostupanjskim rješenjem sud se oglasio nenadlež-nim i odbacio je tužbu tužItelja. Protiv toga rješenja tuži-telj je izjavio žalbu zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08. i 57/11. – u nastavku teksta: ZPP). Predlaže da se pobijano rješenje preinači odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi ni-štavom odluka tuženice od 15. travnja 2013. o njegovu isključenju iz članstva u udruzi tuženice te da mu član-stvo u navedenoj udruzi nije prestalo.

Prvostupanjski sud odbacio je tužbu, jer predmet tuž-benog zahtjeva ne ulazi u sudsku nadležnost (čl. 16. st. 2. ZPP-a).

Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud.Prema odredbi članka 26. stavak 1. Zakona o udru-

gama (Nar. nov., br. 88/01. i 11/02. - u nastavku teksta: ZU), članovi udruge nadziru rad udruge. Ako član udru-ge utvrdi nepravilnosti u provedbi statuta, ovlašten je na to upozoriti statutom određeno tijelo udruge, odnosno skupštinu udruge ako statutom nije određeno nadležno tijelo. Ako se upozorenje ne razmotri na sjednici statu-tom određenog tijela udruge odnosno skupštine u roku 30 dana od dana dostavljenoga pisanog upozorenja i ne-pravilnosti ne otklone, član ima pravo podnijeti tužbu županijskom sudu nadležnom prema sjedištu udruge radi zaštite svojih prava propisanih statutom udruge.

Navedena odredba regulira pitanje sudske nadlež-nosti vezano uz pravo nadzora članova udruge na rad udruge, a u koje ne ulazi osporavanje zakonitosti odluke tuženice donesene u stegovnom postupku protiv tužite-lja kao člana udruge, a kako je pravilno obrazloženo u pobijanom rješenju.

Pritom treba imati na umu se radi o članstvu u druš-tvenoj organizaciji zasnovanoj na dobrovoljnosti, da čla-novi mogu svojim općim aktom urediti na koji će način pružiti zaštitu članskim pravima, pa odluka o isključe-nju člana udruge ne ulazi u sudsku nadležnost utemelje-nu člankom 26. ZU-a.

Dakle, tuženica, kao udruga nije tijelo s javnim ovlasti-ma, a odluke koje donosi nemaju svojstvo upravnog akta. Zbog toga, za odlučivanje o zahtjevu tužitelja, u smislu članka 2. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima (Nar. nov., br. 20/10. i 143/12. - u nastavku teksta: ZUS) te član-

4 Odluka Suda temelji se na odredbama Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05, 88/05, 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – dalje: ZPP).

ka 3., 12. i 18. ZUS-a, ne postoji nadležnost niti Upravnog suda (tako i Ustavni sud RH u predmetu U-III-1630/2006).

Pravilno je, stoga, slijedom navedenoga, Županijski sud odlučio da ne postoji sudska nadležnost za odlučiva-nje o zahtjevu tužitelja, pa utoliko suprotna razlaganja u žalbi nemaju osnove i ne mogu se prihvatiti.“

37. STVARNA NADLEŽNOST SUDA (čl. 34. ZPP-a)Općinski sudovi u parničnom postupku uvi-jek u prvom stupnju sude u sporovima za ispravak informacije i za naknadu štete na-stale objavom informacije

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Grl - 342/13-2, od 21. svibnja 2013.)

„Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općin-ski građanski sud u Z.

Predmet ovog spora je naknada štete nastale objavom informacije.

Odredbom članka 34.b točka 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – dalje: ZPP) propisano je da trgovački sudovi u parničnom postupku u prvom stupnju sude u sporovima između pravnih osoba, u sporovima između pravnih osoba i obrtnika, uključujući i trgovce pojedin-ce; u sporovima između obrtnika, uključujući i sporove između trgovaca pojedinaca, ako se radi o sporu u svezi s njihovom djelatnošću, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sude općinski sudovi (čl. 34. st. 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda.

Prema odredbi članka 34. stavak 1. točka 8. ZPP-a, općinski sudovi u parničnom postupku uvijek sude u prvom stupnju u sporovima za ispravak informacije i za naknadu štete nastale objavom informacije.

Budući da je u ovom postupku riječ o sporu za na-knadu štete nastale objavom informacije, u kojem pre-ma ZPP-u uvijek sude općinski sudovi, za postupanje je stvarno nadležan općinski sud – u konkretnom slučaju Općinski građanski sud u Z.“

38. DOSTAVA PUNOMOĆNIKU (čl. 138. ZPP-a)Kad stranka ima punomoćnika, dostava se obavlja punomoćniku

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-1566/2010-2, od 18. lipnja 2013.)

„Prvostupanjskom presudom pod točkom I. izreke od-bijena je tužiteljica s tužbenim zahtjevom koji glasi:” Pro-glašava se da ovrha na polovini dijela nekretnina upisa-nih u zk. ul. br. 5161 k.o. M., i to čkbr. 962 kuća broj 347, dvorište i dvije gospodarske zgrade u mjestu od 197 čhv. i čkbr. 963 vrt kraj kuće u mjestu od 163 čhv., u spisu Općinskog suda u Đ., broj … nije dopuštena.”

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

Drugostupanjskim rješenjem žalba tužiteljice protiv navedene prvostupanjske presude odbačena je kao ne-pravovremena.

Prema odredbi članka 400. stavak 2. Zakona o parnič-nom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – dalje: ZPP), revizija je uvijek dopuštena protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim se podnesena žalba odbacuje: U stavku 3. istog članka ZPP-a u postupku u povodu revizije protiv rješenja na odgovarajući će se način primjenjivati odredbe toga Za-kona o reviziji protiv presude.

U podnesenoj reviziji tužiteljica u bitnome ističe da drugostupanjski sud pogrešno računa datum od kojeg teče rok za žalbu, ocjenjujući da je rok za žalbu protiv pr-vostupanjske presude tužiteljici počeo teći od 29. listopa-da 2009., kada je istu odluku primio, 29. listopada 2009., novi opunomoćenik D. M., a ne kako je ocijenio drugostu-panjski sud od 20. listopada 2009., kada je prvostupanj-sku presudu primila prijašnja opunomoćenica M. B.

Iz spisa proizlazi da je prijašnja opunomoćenica tuži-teljice, M. B. primila pobijanu prvostupanjsku presudu 20. listopada 2009., da je istog dana tužiteljica otkazala punomoć toj odvjetnici i imenovala novog opunomoće-nika D. M., koji je istu prvostupanjsku presudu primio 29. listopada 2009., a žalbu podnio 10. studenoga 2009.

Prema odredbi članka 138. stavak 1. ZPP-a, kad stran-ka ima zakonskog zastupnika odnosno opunomoćenika, dostava se obavlja zakonskom zastupniku odnosno opu-nomoćeniku, ako u ovom Zakonu nije što drugo određeno, a prema stavku 2. istog članka, ako stranka ima više za-konskih zastupnika odnosno opunomoćenika, dovoljno je dostavu obaviti jednom od njih. Prema članku 348. stavak 1. ZPP-a, protiv presude donesene u prvom stupnju stran-ke mogu podnijeti žalbu u roku 15 dana od dostave prije-pisa presude, ako u ovom Zakonu nije određen drugi rok.

Polazeći od utvrđenog činjeničnog stanja, da je M. B. kao opunomoćenica tužiteljice primila pobijanu odluku 20. listopada 2009., za tužiteljicu je rok za žalbu protiv te odluke počeo teći toga dana i promjena opunomoćeni-ka kojeg je tužiteljica izvršila nakon toga, nije prekinula tijek žalbenog roka, pa stoga za tužiteljicu nije žalbeni rok počeo teći ispočetka, kada je pobijanu odluku sud dostavio novom opunomoćeniku.

Naime, kada je odluka suda već jednom pravilno dostav-ljena opunomoćenici stranke (odvjetnici B., kojoj je puno-moć otkazana nakon toga), naknadna dostava te odluke nije pravno relevantna te ne utječe na tijek žalbenog roka.“

39. IZVANREDNA REVIZIJA (čl. 382. ZPP-a)Protiv rješenja suda drugog stupnja kojim je potvrđeno rješenje suda prvog stupnja o priznanju strane sudske odluke dopuštena je samo izvanredna revizija

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev-686/2011-2, od 28. svibnja 2012.)

„Postupak priznanja strane sudske odluke, prema svo-joj procesnopravnoj prirodi, izvanparnični je postupak

pa se već samim time ne radi o odluci u sporu iz odredbe članka 382. stavak 1. točka 2. Zakona o parničnom postup-ku Zakona o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/91., 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – dalje: ZPP).

Odredbom članka 155. stavak 2. Zakona o sudovima (Nar. nov., br. 150/05. i 16/07.) propisano je da protiv od-luka suda drugog stupnja u izvanparničnim stvarima nije dopuštena revizija, ako zakonom nije drukčije određeno.

Postupak priznanja strane odluke uređen je odred-bom članka 101. Zakona o rješavanju sukoba zakona s propisima drugih zemalja u određenim odnosima (Nar. nov., br. 53/91. i 88/01.) i te odredbe ne propisuju da je protiv drugostupanjske odluke u postupku priznanja strane sudske odluke dopuštena revizija.

Nadalje, prema odredbi članka 285. stavak 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postup-ku (Nar. nov., br. 117/03.), u postupku priznanja strane sudske odluke, kao u izvanparničnom postupku u kojem se supsidijarno primjenjuju odredbe Zakona o parnič-nom postupku, može se podnijeti revizija iz članka 382. stavak 2. ZPP-a.

Prema odredbi članka 382. stavak 2. ZPP-a, u slučaje-vima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi stav-ka 1. ovog članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rje-šenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene zako-na i ravnopravnosti građana, a tim da u takvoj reviziji stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela i izložiti razloge zbog kojih sma-tra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene zakona i ravnopravnosti građana (čl. 382. st. 3. ZPP-a).

Iz sadržaja navedenih odredaba ZPP-a jasno proizla-zi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene pri-mjene zakona i ravnopravnosti građana i s tim u svezi dopuštenosti revizije, potrebno je da revizija sadržava i određeno navedeno pravno pitanje, da je riječ o pita-nju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu i određeno navede razloge zbog kojih revident smatra da je to pitanje važno za osiguranje jedinstvene primje-ne zakona i ravnopravnosti građana. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za razmatranje takve revizije, u smislu članka 382. stavak 2. ZPP-a.

U konkretnom slučaju protustranka, osim što se for-malno poziva na odredbu članka 382. stavak 2. ZPP-a, nije određeno navela materijalnopravno ili postupovno-pravno pitanje zbog kojeg podnosi reviziju.

Da bi neko pitanje bilo određeno naznačeno, potrebno je da bude individualizirano, tako da ne ostavlja dvojbe o kojem je pravnom pitanju riječ u okviru određenog prav-nog instituta ili zakonske odredbe, a što u predmetnoj reviziji nije učinjeno.

S obzirom na to da revizija protustranke nije sastav-ljena, u smislu odredbe članka 382. stavak 3. ZPP-a, jer ne sadržava niti jedno pravno pitanje zbog kojeg je jedi-no mogla biti podnesena, revizija nije dopuštena.“

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

40. REVIZIJA PROTIV RJEŠENJA (čl. 400. ZPP-a)Rješenjem suda drugog stupnja, kojim je uki-nuto rješenje suda prvog stupnja i predmet vraćen na ponovni postupak, postupak pra-vomoćno ne završava

(Odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev t -206/2011-2. od 30. ožujka 2012.)

„Protiv drugostupanjskog rješenja reviziju su podnijeli tuženici pozivom na odredbu članka 382. stavak 2. točka 3. i 4., u svezi s odredbom članka 400. stavak 4. Zako-na o parničnom postupku (Nar. nov., br. 53/916., 91/92., 112/99., 99/88., 117/03., 88/05., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11. i 148/11. – dalje: ZPP), s prijedlo-gom da revizijski sud „donese odluku po reviziji“.

Revizija nije dopuštena.Prema odredbi članka 400. stavak 1. ZPP-a, stranke

mogu izjaviti reviziju protiv rješenja drugostupanjskog suda kojim je postupak pravomoćno završen u sporovi-ma u kojima bi revizija bila dopuštena protiv drugostu-panjske presude (čl. 382. ZPP-a).

U konkretnom slučaju revizija je podnesena protiv drugostupanjskog rješenja kojim je ukinuto prvostu-panjsko rješenje i predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

Protiv tog rješenja nije dopuštena revizija jer postu-pak takvim rješenjem pravomoćno ne završava.

Radi netom navedenoga, a na temelju odredbe članka 392. ZPP-a u svezi s člankom 400. stavak 3. ZPP-a, valja-lo je reviziju tužitelja odbaciti kao nedopuštenu.“

INOZEMNA SUDSKA PRAKSA I STAJALIŠTA

U okviru ove rubrike daje se prikaz sudske prakse iz Njemačke te presude Europskog suda. Naš se izbor ograničava na pravna područja koja inače obrađujemo u ovom časopisu. Sudska prak-sa prenesena je iz časopisa ili drugog izvora koji se navodi na početku svake presude, stajališta i sl. ili pak na kraju presude.

Porezno pravoDer Betrieb, Steuerrecht Kompakt od 23. studenog 2015., Düsseldorf, Njemačka

ODBITAK PRETPOREZA S OSNOVE RAČUNA NEPO-STOJEĆEG PODUZETNIKAOdredbe Šeste direktive Vijeća 77/388/EEZ o uskla-đivanju zakonodavstava država članica koja se od-nose na poreze na promet – zajednički sustav po-reza na dodanu vrijednost: jedinstvena osnovica za razrezivanje, na način izmijenjen Direktivom Vijeća 2001/38/EZ, treba tumačiti tako da se protive nacionalnom propisu koji ne omogućava poreznom obvezniku pravo na odbitak poreza na dodanu vrijed-nost koji se mora platiti ili koji je plaćen za robu koja mu je isporučena s obrazloženjem da je račun izdao trgovac kojega, s obzirom na kriterije određene tim propisom, treba smatrati nepostojećim te zbog toga što nije moguće utvrditi identitet stvarnog dobavlja-ča robe. Drukčija je situacija, međutim, kada se na temelju objektivnih elemenata utvrdi, a da se pritom od poreznog obveznika ne zahtijevaju provjere koje nije obvezan učiniti, da je taj porezni obveznik znao ili morao znati da je navedena isporuka bila dio utaje

poreza na dodanu vrijednost, što je obvezan provje-riti sud koji je uputio zahtjev.

(Presuda Europskog suda od 22. studenog 2015. – C-277/14, PPUH Stehcemp)

Glavni postupak i prethodna pitanjaTužitelj je 2004. godine višekratno kupova dizelsko

gorivo kojim se koristio u okviru svoje gospodarske djelatnosti. Finnet sp. z o.o. (u nastavku: Finnet) izdao je račune koji se odnose na te kupnje goriva. PPUH Stehcemp odbio je plaćeni PDV s naslova tih kupnji go-riva. Nakon poreznog nadzora, porezna mu je uprava odlukom od 5. travnja 2012. odbila pravo na odbitak tog PDV-a s obrazloženjem da je račune navedenih kupnji goriva izdao nepostojeći trgovac. Odlukom od 29. svib-nja 2012. ta je odluka potvrđena s obrazloženjem da je Finnet, s obzirom na kriterije predviđene uredbom od 27. travnja 2004., trebalo smatrati nepostojećim trgov-cem koji nije mogao izvršavati isporuke robe. Zaključak o tome da je Finnet nepostojeći trgovac temeljio se na ukupnosti činjeničnih elemenata, među ostalim, i na činjenici da to društvo nije bilo registrirano za potrebe PDV-a, nije podnijelo poreznu prijavu i nije plaćalo po-reze. Osim toga, navedeno društvo nije objavilo godišnja financijska izvješća i nije imalo odobrenje za stavljanje zapaljivih tekućina na tržište. Zgrada koja je u sudskom registru bila navedena kao sjedište društva bila je u oro-nulom stanju, što je onemogućavalo svaku gospodarsku djelatnost. Naposljetku, svi pokušaji stupanja u kontakt s Finnetom ili osobom koja je u sudskom registru nave-dena kao direktor, pokazali su se neuspješnima. PPUH Stehcemp podnio je tužbu upravnom sudu protiv odluke direktora porezne uprave koja je bila odbijena s obra-zloženjem da je Finnet na dan transakcija u predmetu

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

u glavnom postupku bio nepostojeći trgovac i da PPUH Stehcemp nije postupao s dužnom pažnjom time što je propustio provjeriti jesu li te transakcije bile dio pore-zne utaje. PPUH Stehcemp podnosi potom žalbu i u pri-log osnovanosti svoje žalbe navodi kako se oduzimanje prava na odbitak poreznom obvezniku kada nastupa u dobroj vjeri, protivi načelu neutralnosti PDV-a. PPUH Stehcemp zaprimio je dokumente o registraciji Finneta kojima se dokazuje da je to društvo trgovac koji zakoni-to posluje, to jest izvadak iz sudskog registra, dodjelu identifikacijskog broja u svrhu poreza i potvrdu o dodjeli identifikacijskog broja u statističke svrhe.

Sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku pita se o važnosti koju sudska praksa Suda pridaje dobroj vje-ri poreznog obveznika u okviru prava na odbitak PDV-a, smatrajući kako PDV nije moguće odbiti na temelju dobre vjere poreznog obveznika ako nisu ispunjeni materijalni uvjeti za nastanak tog prava. On se osobito pita može li se stjecanje robe kvalificirati kao isporuka robe ako je na računima koji se odnose na tu transakciju naveden nepo-stojeći trgovac i nije moguće utvrditi identitet stvarnog dobavljača predmetne robe. Naime, nepostojeći trgovac nije mogao ni prenijeti pravo raspolaganja robom kao vla-snik ni primiti plaćanje. U tim okolnostima porezna tijela više ne bi raspolagala dospjelom poreznom tražbinom, tako da ne bi postojao dugovani porez.

U tim okolnostima visoki upravni sud prekida postu-pak i upućuje Sudu sljedeća prethodna pitanja:

„1. Treba li odredbe Šeste direktive […] tumačiti na način da je prilikom transakcije koja je izvršena u okol-nostima kao što su one o kojima je riječ u predmetu koji je u tijeku pred nacionalnim sudom, u kojima ni pore-zni obveznik ni porezna tijela ne mogu odrediti identitet stvarnog dobavljača te je li riječ o isporuci robe?

2. U slučaju potvrdnog odgovora na prvo pitanje: tre-ba li (odgovarajuće) odredbe Šeste direktive tumačiti na način da se protive nacionalnim propisima prema koji-ma – u okolnostima kao što su one u postupku koji je u tijeku pred nacionalnom sudom – porezni obveznik ne može odbiti pretporez jer je račun izdala osoba koja nije stvarni dobavljač te nije moguće odrediti identitet stvar-nog dobavljača robe i obvezati ga da plati porez ili ime-nuje osobu koja je to dužna napraviti na temelju čl. 21. st. 1. t.(c) Šeste direktive zbog izdavanja računa?“ (…)

O prethodnim pitanjima26. Prema ustaljenoj sudskoj praksi, pravo na odbitak

propisano čl. 17. i pratećim člancima Šeste direktive te-meljno je načelo zajedničkog sustava PDV-a koje se u na-čelu ne može ograničiti i može se odmah primjenjivati na sve poreze koji se primjenjuju na ulazne transakcije (…).

27. Svrha je režima odbitaka u cijelosti rasteretiti podu-zetnika tereta PDV-a, dugovanog ili plaćenog u okviru svih njegovih gospodarskih djelatnosti. Tako zajednički sustav PDV-a jamči neutralnost oporezivanja svih ekonomskih aktivnosti, neovisno o ciljevima ili rezultatima, pod uvje-tom da su same te aktivnosti podvrgnute PDV-u (...).

28. Kad je riječ o materijalnim uvjetima za nastanak prava na odbitak, iz teksta čl. 17. st. 2. t. (a) Šeste direk-tive proizlazi da je za ostvarivanje prava na odbitak, s

jedne strane, potrebno da zainteresirana osoba bude po-rezni obveznik u smislu te direktive te, s druge strane, da robu i usluge na kojima temelji to pravo porezni obve-znik rabi u svrhe svojih vlastitih izlaznih oporezovanih transakcija i da ulaznu isporuku tih roba ili usluga izvrši drugi porezni obveznik (...).

29. Što se tiče formalnih uvjeta za pravo na odbitak, čl. 18. st. 1. t. (a) Šeste direktive određuje da porezni obveznik mora imati račun izdan u skladu s čl. 22. st. 3. te direktive. U skladu s tim čl. 22. st. 3. t.(b), na računu moraju biti, među ostalim, navedeni identifikacijski broj za PDV pod kojim je porezni obveznik obavio isporuku, puno ime i adresa poreznog obveznika te količina i na-rav isporučene robe.

30. Kad je riječ o predmetu u glavnom postupku, iz odluke kojom se upućuje prethodno pitanje proizlazi da je PPUH Stehcemp, koji želi iskoristiti pravo na odbitak, porezni obveznik u smislu Šeste direktive, da je stvar-no primio i platio određenu robu, to jest gorivo, koja je navedena na računima koje je izdao Finnet i da se tom robom koristio za potrebe svojih vlastitih izlaznih opore-zivih transakcija.

31. Međutim, sud koji je uputio zahtjev za prethodnu odluku smatra kako na temelju transakcije navedene na računu u predmetu u glavnom postupku nije moguće od-biti ulazni PDV, s obzirom na to da se to društvo, čak i da je Finnet bio registriran u sudskom registru, a s obzirom na kriterije predviđene predmetnim propisom u glav-nom postupku, treba na dan tih isporuka goriva smatrati nepostojećim trgovcem. Prema mišljenju tog suda, činje-nica da je Finnet nepostojeći trgovac proizlazi iz toga što nije bio registriran u svrhe PDV-a, nije podnio pore-znu prijavu, nije plaćao porez i nije imao odobrenje za stavljanje zapaljivih tekućina na tržište. Usto, oronulo je stanje zgrade koja je bila navedena kao mjesto njegova sjedišta onemogućavalo svaku gospodarsku djelatnost.

32. Smatrajući da takav nepostojeći trgovac nije ni mogao obaviti isporuku robe ni izdati račun koji se od-nosi na takvu isporuku u skladu s relevantnim odredba-ma Šeste direktive, sud koji je uputio zahtjev zaključio je da nisu postojale isporuke robe u smislu te direktive, s obzirom na to da ni stvarni dobavljač te robe nije mo-gao biti identificiran.

33. U tom pogledu, valja istaknuti da se, kao prvo, kriterij prema kojemu dobavljač robe mora postojati ili mora biti ovlašten izdavati račune, kao što to proizlazi iz propisa u predmetu u glavnom postupku, kako ga tuma-či nacionalni sud, ne nalazi među uvjetima za pravo na odbitak navedenima u t. 28. i 29. ove presude. Nasuprot tomu, čl. 17. st. 2. t. (a) Šeste direktive određuje da do-bavljač mora biti porezni obveznik u smislu čl. 4. st. 1. i 2. te direktive. Prema tome, kriteriji propisani nacional-nim propisom u predmetu u glavnom postupku, kako ga tumači nacionalni sud, koji određuju postoji li dobavljač ili je li on ovlašten izdavati račune, ne smiju se protiviti zahtjevima kao što su oni koji proizlaze iz svojstva pore-znog obveznika u smislu tih odredaba.

34. U skladu s čl. 4. st. 1. i 2. Šeste direktive, pore-znim se obveznikom smatra svaka osoba koja samo-

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

stalno provodi gospodarske djelatnosti proizvođača, tr-govca ili osobe koja pruža usluge, bez obzira na svrhu ili rezultat tih djelatnosti. Iz toga proizlazi da je pojam „porezni obveznik“ široko određeni na temelju činje-ničnih okolnosti (...).

35. Kad je riječ o Finnetu, takva se gospodarska dje-latnost ne može isključiti uzimajući u obzir okolnosti isporuke goriva u predmetu u glavnom postupku. Taj zaključak nije doveden u pitanje okolnošću da je oronu-lo stanje zgrade u kojoj se nalazi sjedište društva Finnet onemogućavalo bilo kakvu gospodarsku djelatnost, koju je istaknuo sud koji je uputio zahtjev, s obzirom na to da takav zaključak ne isključuje činjenicu da se ta djelat-nost mogla obavljati na drugim mjestima, osim sjedišta društva. Kad se predmetna gospodarska djelatnost sa-stoji od isporuka robe koje su ostvarene u okviru više uzastopnih prodaja, prvi stjecatelj i preprodavatelj te robe jednostavno može naložiti prvom prodavatelju da preveze predmetnu robu izravno drugom stjecatelju (...), a da pritom nije potrebno da on sam raspolaže skladi-štem i prijevozom koji su nužni za ostvarenje isporuke predmetne robe.

36. Jednako tako, možebitna nemogućnost stupanja u kontakt s Finnetom ili osobom koja je u sudskom re-gistru navedena kao njegov direktor u upravnom po-stupku ne omogućava samim time zaključak o nepo-stojanju gospodarske djelatnosti na dan tih isporuka, s obzirom na to da su se ti pokušaji stupanja u kontakt dogodili prije ili nakon isporuka robe u predmetu u glavnom postupku.

37. Nadalje, iz čl. 4. st. 1. i 2. Šeste direktive ne proi-zlazi da svojstvo poreznog obveznika ovisi o bilo kojem odobrenju ili licenciji koju daju upravna tijela u svrhu izvršavanja gospodarske djelatnosti (…).

38. Članak 22. st. 1. t. (a) te Direktive određuje da je svaki porezni obveznik obvezan prijaviti početak, promjenu ili prestanak svoje djelatnosti kao poreznog obveznika. Međutim, unatoč važnosti takve prijave za svrhe pravilnog funkcioniranja sustava PDV-a, ona ne može predstavljati dodatni uvjet potreban za prizna-nje svojstva poreznog obveznika u smislu članka 4. iste Direktive, s obzirom na to da se taj čl. 22. nalazi u Glavi XIII. te Direktive, naslovljenoj „Obveze pore-znih obveznika“ (...).

39. Iz toga slijedi da to svojstvo ne može ovisiti ni o tome poštuje li porezni obveznik obveze podnošenja po-rezne prijave i plaćanja PDV-a, koje proizlaze iz st. 4. i 5. navedenog čl. 22. Priznanje svojstva poreznog obvezni-ka tim više ne može biti podvrgnuto obvezi objavljivanja godišnjih financijskih izvješća ili posjedovanja odobre-nja za stavljanje goriva na tržište, s obzirom na to da te obveze nisu propisane Šestom direktivom.

40. U tom je kontekstu Sud također presudio da mo-žebitno neispunjenje obveze isporučitelja robe da prijavi početak svoje oporezive djelatnosti ne može dovesti u pi-tanje pravo na odbitak primatelja isporučene robe kad je riječ o PDV-u koji je za tu robu plaćen. Prema tome, nave-deni primatelj ima pravo na odbitak čak i ako je dobavljač robe porezni obveznik koji nije registriran u svrhe PDV-a,

kada računi za isporučenu robu sadržavaju sve podatke koje zahtijeva čl. 22. st.3. t. (b) Šeste direktive, osobito one koji su potrebni za identifikaciju osobe koja je izdala navedene račune i narav navedene robe (...).

41. Sud je iz toga zaključio da porezna tijela nisu mogla odbiti pravo na odbitak zbog toga što izdavatelj računa više nema iskaznicu pojedinačnog poduzetnika i, prema tome, više nema pravo koristiti se svojim po-reznim identifikacijskim brojem kad taj račun sadržava sve podatke navedene u čl. 22. st. 3. t. (b) (...).

42. U ovom slučaju iz spisa podnesenog Sudu proi-zlazi da su na računima u vezi s transakcijama u pred-metu u glavnom postupku, u skladu sa spomenutom odredbom, navedeni, među ostalim, narav isporučene robe i svota PDV-a za koju postoji obveza plaćanja te Finnetovo ime, porezni identifikacijski broj i adresa sjedišta. Prema tome, okolnosti koje je naveo sud koji je uputio zahtjev i koje su sažete u t. 31. ove presude ne dopuštaju zaključiti da Finnet nema svojstvo poreznog obveznika ni, prema tome, odbiti PPUH Stehcempu pravo na odbitak.

43. Kao drugo, valja dodati da su, kad je riječ o ispo-rukama goriva u predmetu u glavnom postupku, ostali materijalni uvjeti prava na odbitak koji su navedeni u t. 28. ove presude također bili ispunjeni, unatoč tome što je moguće da je Finnet bio nepostojeći trgovac s obzirom na uredbu od 27. travnja 2004.

44. Naime, s obzirom na to da se pojam „isporuka robe“ iz čl. 5. st. 1. Šeste direktive ne odnosi na prijenos vlasništva u oblicima predviđenima mjerodavnim nacio-nalnim pravom, nego da uključuje sve transakcije prije-nosa materijalne imovine od jedne strane koja ovlašćuje drugu stranu da njome faktično raspolaže kao da je ona vlasnik tog dobra (…), činjenica da je moguće da Finnet nema ovlasti zakonito raspolagati robom u predmetu u glavnom postupku ne može isključiti isporuku te robe u smislu te odredbe zbog toga što je navedena roba stvar-no dostavljena PPUH Stehcempu, koji se njome koristio za potrebe svojih oporezovanih transakcija.

45. Nadalje, PDV koji je PPUH Stehcemp stvarno platio s naslova isporuka goriva u predmetu u glavnom postupku, prema navodima koji se nalaze u spisu koji je podnesen Sudu, također se „morao platiti ili je bio plaćen“, u smislu čl. 17. st. 2. t.(a) Šeste direktive. Na-ime, ustaljena je sudska praksa da se PDV primjenjuje na svaku transakciju proizvodnje ili distribucije uz od-bitak poreza koji otpada izravno na pojedine troškovne komponente (...). Prema tome, pitanje je li dobavljač robe u predmetu u glavnom postupku platio PDV koji se mora platiti na te transakcije prodaje poreznoj vlasti ili nije, ne utječe na pravo poreznog obveznika da odbi-je ulazni PDV (...).

46. Međutim, iz zahtjeva za prethodnu odluku pro-izlazi da, s obzirom na okolnosti predmeta u glavnom postupku, sud koji je uputio zahtjev smatra da tran-sakcije u predmetu u glavnom postupku nije izvršio Finnet, nego drugi trgovac kojega nije bilo moguće identificirati, pa porezna tijela nisu mogla naplatiti po-rez na te transakcije.

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

47. U tom pogledu valja podsjetiti da je borba protiv možebitne utaje, izbjegavanja ili zloporabe cilj koji Šesta direktiva prepoznaje i potiče. Stoga je na nacionalnim vlastima i sudovima da uskrate korištenje pravom na od-bitak kada na temelju objektivnih elemenata ustanove da se tim pravom koristi radi utaje ili zlouporabe (...).

48. Iako je o tome riječ kad porez utaji sam porezni obveznik, jednak je slučaj kad je porezni obveznik znao ili je trebao znati da je svojim stjecanjem sudjelovao u transakciji koja čini dio utaje PDV-a. Stoga ga se za potrebe Šeste direktive mora smatrati sudionikom u toj utaji, neovisno o tome izvlači li ili ne izvlači korist iz ponovne prodaje robe ili iz korištenja usluga u okviru svojih oporezovanih izlaznih transakcija (...).

49. S druge strane, ako su ispunjeni materijalni i for-malni uvjeti predviđeni Šestom direktivom za nastanak i izvršavanje prava na odbitak, sankcioniranje uskratom tog prava poreznom obvezniku koji nije znao niti je mo-gao znati da je predmetna transakcija bila dio utaje koju je počinio dobavljač ili da je za drugu transakciju koja je dio lanca isporuke, koja prethodi onoj koju je obavio na-vedeni porezni obveznik ili je kasnija u odnosu na nju, utajen PDV nije u skladu sa sustavom prava na odbitak koji je predviđen Šestom direktivom (...).

50. Porezna je uprava obvezna, kada ustanovi po-reznu utaju ili nepravilnosti koje je počinio izdavatelj računa, na temelju objektivnih elemenata, a da pritom ne zahtijeva provjere od primatelja računa koje on nije obvezan poduzeti, utvrditi je li taj primatelj znao ili mo-rao znati da je transakcija na kojoj se temelji pravo na odbitak dio utaje PDV-a, što je obvezan provjeriti sud koji je uputio zahtjev (...).

51. Određivanje mjera koje se u konkretnom slučaju razumno mogu zahtijevati od poreznog obveznika koji želi izvršiti pravo na odbitak PDV-a, kako bi se uvjerio da njegove transakcije nisu dio utaje koju je počinio tr-govac koji je bio prije njega u transakciji, u bitnome ovi-si o okolnostima tog slučaja (...).

52. Iako takav porezni obveznik može biti obvezan, ako postoje indicije koje upućuju na postojanje nepravil-nosti ili utaje, raspitati se o trgovcu od kojeg želi kupiti robu ili usluge kako bi se uvjerio u njegovu vjerodostoj-nost, porezna uprava ne može općenito zahtijevati od tog poreznog obveznika da, s jedne strane, provjeri je li izdavatelj računa za robu i usluge u odnosu na kojega je zatraženo izvršavanje prava na odbitak raspolagao pred-metnom robom i je li je mogao isporučiti te je li ispunio svoje obveze prijavljivanja i plaćanja PDV-a kako bi se uvjerio da ne postoje nepravilnosti ili utaja na razini tr-govaca koji su se prije nalazili u transakciji i, s druge strane, raspolaže dokumentima u tom pogledu (...).

53. S obzirom na prethodna razmatranja, na postav-ljena pitanja valja odgovoriti kako je to navedeno u uvodu (…)

Presuda se u cijelosti može preuzeti na internetskoj stranici:

http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=170302&pageIndex=0&doclang=HR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=339443

Autorsko pravo Der Betrieb 49/2015., str. M14, Düsseldorf, Njemačka

ODGOVORNOST PRUŽATELJA INTERNETSKIH USLUGA ZA POVREDU AUTORSKIH PRAVAU skladu s dvije nedavne odluke Saveznoga vrhovnog suda, pružateljima pristupa internetu može se nalo-žiti obveza blokiranja pristupa stranicama na kojima se nalaze sadržaji zaštićeni autorskim pravom, no prethodno nositelji prava moraju poduzeti „prihvat-ljive napore“ protiv onih sudionika koji su sami po-činili povredu prava ili pridonijeli toj povredi.

(Presuda Saveznog vrhovnog suda od 26. studenog 2015 – I ZR 3/14 i I ZR 174/14)

Savezni vrhovni sud u dva je postupka odlučio o odgo-vornosti poduzeća koji pružaju pristup internetu (access-provider), za povrede autorskih prava trećih osoba.

Tužitelj u postupku I ZR 3/14 je GEMA, Njemačka agencija za zaštitu autorskih prava. Tuženik je najveće njemačko društvo za telekomunikacije koje je bilo ope-rator telefonske mreže koju u međuvremenu održava povezano društvo, a preko koje su mreže korisnici dobi-vali pristup internetu. Kao tzv. pružatelj pristupa (acce-ss-provider), tuženik je svojim korisnicima posredovao i pristup internetskoj stranici „3dl.am“.

Prema navodima tužitelja, putem te internetske stra-nice moglo se pristupiti zbirci linkova i URL adresa koji su omogućavali preuzimanje glazbenih djela zaštićenih autorskim pravom koja su se protupravno preuzimala sa stranica za dijeljenje sadržaja (sharehostern) kao što su „RapidShare“, „Netload“ ili „Uploaded“. Tužitelj je tuženika tužio na nečinjenje, odnosno zahtijevao da pu-tem omogućenoga internetskog pristupa propusti trećim osobama pružati pristup linkovima za sporna djela „3dl.am“. U prvostupanjskom je postupku tužba odbijena kao i žalba u žalbenom postupku. Revizija je dopuštena.

Tužitelji u postupku I ZR 174/14 različiti su proizvo-đači nosača zvuka. Tuženik je operator telekomunikacij-ske mreže putem koje su korisnici imali pristup interne-tu. Kao pružatelj pristupa, tuženik je posredovao svojim korisnicima i pristup internetskoj stranici „goldesel.to“.

Prema navodima tužitelja, putem te stranice moglo se pristupiti zbirci linkova i internetskih adresa (URL) koji su vodili do glazbenih djela zaštićenih autorskim pra-vom, a koja su na mreži za dijeljenje sadržaja „eDonkey“ protupravno bila preuzeta. Tužitelj je i u ovom postupku tužio na nečinjenje, odnosno zahtijevao da tuženik svo-jim pružanjem internetskog pristupa propusti omoguća-vati trećim osobama pristup linkovima za sporna djela putem internetske stranice „goldesel.to“. Tužba i žalba tužitelja su odbijene, revizija je dopuštena.

Savezni vrhovni sud u oba je postupka revizije odbio smatrajući kako vlasnici prava mogu, u načelu, od tele-komunikacijskog društva koji pružaju trećim osobama pristup internetu zahtijevati onemogućavanje javnog pri-stupa internetskim stranicama na kojima se nalaze djela zaštićena autorskim pravom. U tom smislu, kao ometač

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

u slučaju povrede apsolutnog prava na nečinjenje (pri-mjerice autorskog prava), odgovara onaj tko – a da nije počinitelj ili sudionik – na bilo koji način voljno ili ade-kvatno-kauzalno pridonese povredi zaštićena dobra, ako je povrijedio prihvatljive obveze na provjeru. Njemačko se pravo mora tumačiti uzimajući u obzir čl. 8. st. 3. Di-rektive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informatičkom društvu te sto-ga mora predvidjeti mogućnost da se pružatelju pristupa internetu naloži blokiranje (spornih stranica).

U posredovanju pristupa internetskim stranicama na kojima se nalazi autorskim pravom zaštićeni sadržaj, po-stoji adekvatno-kauzalni doprinos telekomunikacijskog društva povredi prava koju čine operatori internetskih stra-nica „3dl.am“ i „goldesel.to“. U odvagivanje koje je potreb-no poduzeti u okvirima ispitivanja prihvatljivosti potrebno je uključiti odgovarajuća temeljna prava u skladu s pravom Unije te nacionalna temeljna prava zaštite vlasništva i au-torskih prava, slobodu obavljanja zanimanja telekomuni-kacijskih društava te slobodu na pristup informacijama i informacijskog samoodređivanja korisnika interneta. Blo-kada nije prihvatljiva samo u slučaju da se na internetskoj stranici omogući pristup isključivo sadržaju kojim se vri-jeđaju prava, nego i kada prema ukupnom odnosu pravni sadržaji ne pretežu nad protupravnim sadržajima. (…)

Međutim, odgovornost društva kao ometača koji pruža pristup internetu s motrišta razmjernosti dolazi u obzir samo ako je nositelj prava najprije barem poduzeo prihvat-ljive napore protiv onih sudionika koji je – kao operater internetske stranice – povredu prava sam počinio ili je – kao pružatelj smještaja domene (host-provider) – pridonio povredi prava obavljanjem usluga. Samo ako ostvarivanje zahtjeva tih sudionika propadne ili nedostaje bilokakva izglednost da će se ostvariti uspjeh te bi stoga nastala prav-na praznina, prihvatljivo je pozvati na odgovornost pruža-telja pristupa internetu. Operateri i pružatelji usluga smje-štaja domena bitno su bliži povredi prava od onih koji samo općenito pružaju pristup internetu. Prilikom utvrđivanja sudionika koji se prvenstveno moraju pozvati na odgovor-nost, nositelj prava u prihvatljivom opsegu mora poduzeti istragu, primjerice angažiranjem detektiva, poduzeća koje provodi istrage u vezi s protupravnim ponudama na inter-netu ili uključivanjem državnih tijela istrage. Dakle, tek dok sve to ne dovede do konkretnog počinitelja, može se zahtijevati blokada stranice kao ultima ratio. Niti u jednom od oba slučaja taj uvjet nije ispunjen. (Usp. Priopćenje za tisak Saveznog vrhovnog suda od 26. studenog 2015.)

Presude za pružatelje internetskog pristupa mogu u Nje-mačkoj imati značajne posljedice, jer načelno otvaraju put blokadama internetskih stranica, premda je put do blokade obilježen preprekama. Te presude, međutim, same po sebi nisu iznenađujuće jer je Europski sud već prošle godine na temelju slučaja iz Austrije odlučio kako se pružatelji inter-netskih usluga mogu obvezati na blokadu ilegalnih strani-ca (C-314/12 od 27. ožujka 2014.), a prema kojoj čl. 8. st. 3. Direktive 2001/29/EZ o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu tre-ba tumačiti na način da osoba koja stavlja na raspolaganje javnosti na internetskoj stranici predmete zaštite bez ovla-

sti nositelja prava, koristi se uslugama pružatelja pristupa internetu (pomoću kojeg osobe pristupaju tim predmetima zaštite), a koji treba smatrati posrednikom u smislu čl. 8. st. 3. Direktive 2001/29; te nadalje da temeljna prava prizna-ta pravom Unije treba tumačiti na način da se ne protive tome da se pružatelju pristupa internetu sudskim nalogom zabrani da svojim klijentima daje pristup internetskoj stra-nici koja stavlja na mrežu predmete zaštite bez ovlaštenja nositelja prava, kad taj sudski nalog ne određuje pobliže koje mjere taj pružatelj pristupa mora poduzeti i kad taj pružatelj može izbjeći periodične penale kojima se kažnja-va povreda navedenoga sudskog naloga ako dokaže da je poduzeo sve razumne mjere, ali pod uvjetom da, s jedne strane, poduzete mjere ne lišavaju nepotrebno korisnike interneta mogućnosti da zakonito pristupaju raspoloživim informacijama i, s druge strane, da je učinak tih mjera za sprečavanje ili barem otežavanje neovlaštenih pristupanja predmetima zaštite te da ozbiljno obeshrabruju korisnike interneta koji za pristupanje predmetima koji su im stav-ljeni na raspolaganje, uz povredu prava intelektualnog vla-sništva, koriste usluge adresata toga istog sudskog naloga, a što je na nacionalnim tijelima i sudovima da provjere.

Presuda C-314/12 od 27. ožujka 2014. u cijelosti se može preuzeti na internetskoj stranici:

http://curia.europa.eu/juris/document/document.jsf?text=&docid=149924&pageIndex=0&doclang=HR&mode=lst&dir=&occ=first&part=1&cid=388828

Radno pravo Der Betrieb 43/2015., str. 2520, Düsseldorf, Njemačka

OBVEZA OBAVJEŠĆIVANJA ZAPOSLENIKA U SLU-ČAJU ODREĐIVANJA ISTRAŽNOG ZATVORA(BGB, Građanski zakonik)1. Zaposlenik kojem je određen istražni zatvor obve-zan je bez odgađanja o tome obavijestiti poslodavca. U okviru mogućeg mora ga ujedno obavijestiti i o predviđenom trajanju boravka u istražnom zatvo-ru, primjerice na način da ga obavijesti o rokovima koji su određeni za ispitivanje odluke o određivanju istražnog zatvora. Te sporedne obveze s osnova ugo-vora o radu izraz su opće ugovorne obveze na obzir-nost (prema drugoj strani) koja proizlazi iz zakona. 2. Povreda ugovorne obveze na obavješćivanje na temelju ugovora o radu može opravdati otkaz ugo-vora o radu. No, izvanredni otkaz u pravilu dolazi u obzir tek ako je težina povrede obveze znatno poja-čana posebnim okolnostima. Takve okolnosti mogu postojati ako je zaposlenik svoje sporedne obveze kršio ustrajno ili je svojim ponašanjem na neki drugi način jasno pokazao kako interese poslodavca ni u buduće ne misli štititi.

(Smjernice sutkinja i sudaca Saveznog radnog suda)(Presuda Saveznog radnog suda od 26. ožujka 2015. – 2 AZR 517/14)

Stranke se spore oko valjanosti više otkaza. Godine 1966. rođeni tužitelj bio je od prosinca 2000. zaposlen

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

kod tuženika (IT-tvrtka). Tužitelj je diplomirani informa-tičar i priznat mu je status teškog invalida. Početkom 2011. tuženik je premjestio tuženika iz poslovne jedi-nice F u poslovnu jedinicu M. Ujedno mu je povjerio izradu jednog priručnika. U to vrijeme tužitelj već dulje vremena nije više obavljao nikakve poslove za tuženika. Razlog za to su bili sporovi koji su se među njima vodi-li. Nakon premještaja, tužitelj je prvo zbog bolesti bio nesposoban za rad. Nakon toga mu je do sredine svibnja 2011. bio odobren odmor u svrhu oporavka. Dana 26. travnja 2011. zamolio je svoga nadređenog da ga oslo-bodi radne obveze do početka 2011. s obrazloženjem da je podnio tužbu zbog premještaja. Nadređeni je to odbio i izjavio kako tužitelja 16. svibnja 2011. očekuje na nje-govu radnom mjestu.

Protiv tužitelja se vodio i kazneni postupak. Dana 28. travnja 2011. uhićen je tijekom usmene rasprave u sudnici. Tomu je bila nazočna odvjetnica koja je za tuže-nika pratila postupak. Uhićenje se temeljilo na nalogu zbog sumnje u sastavljanje lažne potvrde o porezu na dohodak i nezakonitog pribavljanja povrata poreza na dohodak. Tužitelju je određen istražni zatvor. Kontakt s tuženikom nije uspostavio, dakle nije ga obavijestio ni o razlogu njegova uhićenja ni o mjestu njegova boravka. Tužitelj je ostao u istražnom zatvoru sve do donošenja kaznene presude 8. studenog 2011. Nakon dobivenih suglasnosti odgovarajućeg Integracijskog ureda (ured nadležan s obzirom na činjenicu da je riječ o osobi s teškom invalidnosti), tuženik otkazuje ugovor o radu u lipnju i srpnju 2011., svaki put bez otkaznog roka te po-dredno u srpnju 2011. redoviti otkaz. Zemaljski je radni sud Hessen odbio tužbu.

Revizija podnesena u pogledu prvoga izvanrednog otkaza bila uspješna i dovela da vraćanja na ponovni po-stupak. Savezni je radni sud prvo smatrao kako je riječ o povredi sporedne obveze tužitelja jer je u slučaju uhiće-nja i istražnog zatvora zatvorenik obvezan bez odgađa-nja obavijestiti poslodavca o toj okolnosti te ga, u okviru mogućeg, obavijestiti o predviđenom trajanju istražnog zatvora. U predmetnom slučaju, međutim, ta povreda nije osobito teška jer se mogla umjesto na namjernom ustrajnom ponašanju zasnivati i na nemarnosti. Osim toga, sud je smatrao kako se ne može isključiti činjenica da je tužitelj podlegao zabludnoj pretpostavci kako on, zbog toga što je prilikom uhićenja bila nazočna odvjetni-ca tuženika, nije obvezan na daljnje obavješćivanje. Čak i da se ta zabluda moga izbjeći, ona nije bez značenja prilikom odvagivanja interesa.

Iz obrazloženja: Revizija je osnovana. Zemaljski je radni sud pogrešno

odbio tužbu u cijelosti. Radni odnos stranaka nije pre-stao otkazom bez otkaznog roka od 16. lipnja 2011. Ne postoji bitan razlog u smislu zakona. Je li radni odnos prestao izvanrednim otkazom od 11. srpnja 2011. ili re-dovitim otkazom, nije utvrđeno. To dovodi do ukidanja presude po žalbi, djelomičnoj uspostavi prvostupanjske presude te u preostalom dijelu vraćanja na ponovni po-stupak Zemaljskom radnom sudu.

I. Moguće je da otkaz od 16. lipnja 2011. nije valjan već stoga … što Zemaljski radni sud s dosadašnjim obra-zloženjem nije smio pretpostavljati kako je savjetovanje (s radničkim vijećem) bilo u skladu s propisima.

1. Zemaljski je radni sud naveo kako je tuženik s podneskom od 14. studenog 2011. (…) iskazao o savje-tovanju s radničkim vijećem o upitnom otkazu. No, ti se navodi tuženika ne odnose na izvanredni otkaz od 16. lipnja 2011. koji se temelji na „neopravdanom izostan-ku“ tužitelja, nego na redoviti otkaz upućen dopisom od 28. srpnja 2011., a koji se obrazlaže time da je tužitelj druge zaposlenike zasuo neodrživim optužbama. Veza-no za otkaz od 16. lipnja 2011., tuženik je pak pod u pod-nesku naveo savjetovanje s radničkim vijećem te uputio na odgovarajući prilog uz dopis od 30. svibnja 2011. No, i taj se dopis isto odnosi samo na redoviti otkaz („Zahtjev za suglasnost za redovan otkaz [tužitelju]“) i u njegovu se obrazloženju navodi kako – tuženik – namjerava, rad-ni odnos „raskinuti pridržavajući se redovnog otkaznog roka“. Nastavnu napomenu o istodobno Integracijskom uredu upućenome zahtjevu za suglasnost za izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka tužitelja radničko vijeće nije pod tim okolnostima moralo razumijevati kao savjetovanje baš o tom otkazu.

2. Prema smislu i svrsi postupka savjetovanja, posloda-vac mora radničko vijeće obavijestiti osobito o vrsti namje-ravanog otkaza, odnosno je li riječ o redovitom ili izvanred-nom. To se ovdje, barem koliko je razvidno, nije dogodilo. U mjeri u kojoj je tuženik na prigovor tužitelja u postupku revizije tvrdio kako se on savjetovao s radničkim vijećem i o izvanrednom otkazu, te se pozivao na odgovarajući pri-log (reviziji), riječ je o iznošenju novih činjenica koje se u postupku revizije više ne može uzeti u obzir.

II. U konačnici, nije ni bitno je li riječ o kršenju odred-be o savjetovanju s radničkim vijećem. Jednako tako nije odlučujuće je li izvanredni otkaz od 16. lipnja 2011. usli-jedio uz valjanu suglasnost Integracijskog ureda, posebi-ce je li, i ako da, koje bi pravne posljedica imao „pridr-žaj“ iz te suglasnosti. Otkaz je svakako nevaljan stoga što nedostaje bitan razlog. Suprotno tumačenje Zemaljskoga radnog suda počiva na pogrešnoj primjeni zakona.

1. U skladu sa zakonom, radni se odnos može iz bit-nog razloga otkazati bez pridržavanja otkaznog roka ako postoje činjenice na temelju kojih onome koji otkazuje, uzimajući u obzir sve okolnosti pojedinačnog slučaja i odvagivanjem interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa, čak ni do isteka otkaznog roka, nije pri-hvatljiv. S tom je svrhom ponajprije potrebno utvrditi je li činjenično stanje bez svojih posebnih okolnosti „samo po sebi“ prikladno biti bitnim razlogom, odnosno je li uobičajeno da čini bitan razlog. Potom je potrebno ispi-tati je li onomu koji otkazuje nastavak radnog odnosa, uzimajući u obzir konkretne okolnosti slučaja, svakako do isteka otkaznog roka, prihvatljiv ili ne.

2. Okolnosti na temelju kojih se treba cijeniti je li poslodavcu nastavak radnog odnosa do kraja otkaznog roka bio prihvatljiv ili ne, mogu se taksativno odrediti. U pravilu, valja uzeti u obzir težinu i učinak povrede ugo-vorne obveze, primjerice u pogledu mjere izgubljenog

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

povjerenja i ekonomskih posljedica, stupnja krivnje za-poslenika, opasnosti od ponavljanja djela te trajanja rad-nog odnosa i njegova nesmetanog tijeka. Izvanredni ot-kaz dolazi u obzir samo ako za poslodavca, s obzirom na sve okolnosti, nisu prihvatljive neke druge blaže pravne mogućnosti, no nije valjan ako je već redoviti otkaz bio prikladan da se izbjegne rizik budućih smetnji.

3. Pobijana odluka ne ispunjava ova mjerila.a) Razlog za otkaz u spornom slučaju nalazi se u

kršenju sporednih radnopravnih obveza. Ne postoji skrivljeno kršenje glavne obveze na rad. U pogledu is-punjenja te obveze tužitelj je zbog uhićenja bio objek-tivno spriječen. Iako i takva okolnost (istražni zatvor) koja se nalazi u osobi zaposlenika može biti prikladna za opravdanje otkaza, što u slučaju izvanrednog otka-za pretpostavlja da je neobavljanje rada zbog istražnog zatvora za poslodavca neprihvatljivo nastaviti radni odnos, čak i samo do roka za redovni otkaz. U ovom slučaju za to nedostaju uporišta.

b) Sporedna obveza zaposlenika sastoji se u tome da ima obzira odnosno da poštuje opravdane interese po-slodavca. Ta obveza služi zaštiti i poticanju ugovorne svrhe. Iz te se obveze izvodi opća obveza zaposlenika da poslodavca u okvirima prihvatljivog, bez posebnog po-ziva i pravodobno obavijesti o okolnostima koje su pro-tivne ispunjavanju radne obveze. Ako zaposlenik završi u istražnom zatvoru, on je obvezan poslodavcu tu okol-nost prijaviti bez odgađanja te ga, u okvirima mogućeg, obavijestiti o predviđenom trajanju boravka u zatvoru. Iz opravdanog interesa poslodavca za planiranjem, osim toga može proizići i dodatna obveza zaposlenika da oba-vijesti o predstojećim ročištima na kojima će se preispi-tivati odluka o određivanju istražnog zatvora.

c) Nije bitno to što obveza obavješćivanja nije poseb-no zakonski ili ugovorno određena. O obvezi na informi-ranje i prijavljivanje može se odlučiti i bez odgovarajuće regulative. U mjeri u kojoj zakonodavac (nekim drugim propisom) zaposlenika obvezuje na to da poslodavca bez odgađanja obavijesti o nesposobnosti za rad, zakonoda-vac je time samo konkretizirao i oblikovao obvezu koja ionako proizlazi iz ugovora u radu u vezi s odgovaraju-ćim zakonskim odredbama.

d) Kršenje ugovorne obveze na obavješćivanje, me-đutim, nije bez daljnjega prikladno za opravdanje izvan-rednog otkaza. Izvanredni otkaz u pravilu dolazi u obzir tek kada težina povrede obveze posebnim okolnostima bude znatno pojačana. To, primjerice, može biti ako za-poslenik svoje obveze ustrajno krši ili svojim ponaša-njem na neki drugi način pokazuje kako ni u buduće neće biti spreman ispunjavati te obveze.

e) S tim u skladu je već upitno postoji li bitan razlog „sam po sebi“. Premda tužitelj krši svoju obvezu obavje-šćivanja, dosadašnja utvrđenja ne opravdavaju zaklju-čak kako je njegova povreda obveze osobito teška.

aa) Prema utvrđenom činjeničnom stanju, tužitelj je u trenutku otkaza već više tjedana propustio obavijestiti tuženika o svojoj spriječenosti za rad i uzrocima te spri-ječenosti. Razlozi koji bi bili prikladni u svrhu isprike njegova ponašanja nisu razvidni. Tužitelj nije tvrdio da

mu je iz objektivnih razloga bilo nemoguće uspostaviti kontakt s tuženikom.

bb) Potreba obavješćivanja tuženika o istražnom za-tvoru nije izgubila na važnosti zato što je između stra-naka postojao spor o valjanosti premještaja tužitelja iz jedne u drugu poslovnicu. To vrijedi i ako premještaj ne bi bio pokriven pravom poslodavca na davanje naloga (upravljanja). Ta okolnost pak niti dovodi do otpadanja sporednih obveza koje proizlaze iz radnog odnosa niti umanjuje stupanj krivnje. Prigovor tužitelja kako je Ze-maljski radni sud previdio njegov navod o nevaljanosti premještaja, stoga – pretpostavljajući njegovu dopušte-nost – nije osnovan. Ustav jednako tako nije prekršen ako neka odluka iz razloga materijalnog prava u cijelosti ili djelomice ne uzme u obzir navode stranke.

cc) Obveza na obavješćivanje tužitelja ne otpada ni stoga što je tuženiku njegovo uhićenje kao takvo bilo poznato. Prema utvrđenjima Zemaljskog radnog suda, tuženik nije imao saznanja o razlogu uhićenja. Posebice tuženik nije sa sigurnošću znao kako je tužitelju odre-đen istražni zatvor. Toj se ocjeni ne može prigovoriti.(…)

dd) Zemaljski je radni sud smatrao povredu ugovor-ne obveze osobito teškom. U prilog tomu naveo je kako tužitelj tijekom više tjedana namjerno nije prijavio svoje pritvaranje. Osim toga, tajio je od tuženika svoje mjesto boravka te ga želio spriječiti u poduzimanju odgovaraju-ćih radnopravnih koraka. Ta ocjena pravno nije održiva jer se ne temelji na činjeničnim utvrđenjima.

(1) Tužitelju je možda bilo razvidno kako je svojim ponašanjem kršio obvezu. No, iz toga još uvijek ne sli-jedi da je svoju obvezu na obavješćivanje povrijedio namjerno ili ustrajno. Njegovo ponašanje jednako tako može počivati i na nehaju.

(2) Težina povrede ugovorne obveze na obavješćiva-nje može imati pojačano djelovanje ako je zaposlenik tijekom dugog vremena i svaki dan izostanka opetova-no ne poštuje. U spornom slučaju se, međutim, ne smije ispustiti iz vida činjenica kako je riječ o jedinstvenom događaju. Osim toga, tuženik ni pravodobnom informa-cijom ne bi mogao postići bitno veću sigurnost u planira-nju. Istražni je zatvor, u pravilu, povezan sa značajnim neizvjesnostima u pogledu toga „hoće li“ i „kada“ biti ukinut, a time i neizvjesnostima u pogledu mogućeg po-vratka zaposlenika na rad.

(3) Ništa drukčije u spornom slučaju ne proizlazi ni iz činjenice da je tužitelj tuženiku svojim ponašanjem otežao saznati za njegovo mjesto boravka.

(a) Zakonodavac nije utemeljio nikakvu opću obvezu zaposlenika da poslodavcu u danom slučaju – još povrh toga bez posebnog poziva – obavijesti o tome u koju je za-tvorsku ustanovu odveden. (…) Propis ne predviđa neku originarnu obvezu zaposlenika na obavješćivanje, premda su zaposlenici po odgovarajućem pozivu obvezni poslo-davcu dati podatke koji su mu potrebni da bi on (poslo-davac) mogao ispunjavati svoje obveze i ostvarivati mo-guća prava. Što se tiče dostupnosti, zaposlenik tu obvezu ispunjava, u pravilu, navođenjem dostavne adrese, recimo adrese stanovanja, na koju mu se mogu dostaviti pravna očitovanja. To vrijedi i tijekom istražnog zatvora. (…)

Prosinac 2015.


SUDSKA PRAKSA

(b) Daljnje obveze mogu nastati ako zaposlenik ti-jekom istražnog zatvora odjavi svoj dosadašnji stan ili otkaže poštanski pretinac. Takva činjenica, međutim, u vremenu prije otkaza od 16. lipnja 2011. nije ni utvrđe-na ni navedena.

(c) Za pretpostavku Zemaljskoga radnog suda kako je ponašanje tužitelja bilo usmjereno na to da zataji svoje mjesto boravka, u žalbenoj presudi nedostaje obrazlo-ženje. Jednako tako nisu utvrđene nikakve objektivne činjenice koje bi govorile u prilog takvoj namjeri.

f) Izvanredni otkaz nije opravdan ni ako je povreda ob-veze tužitelja s obzirom na trajanje njegova propuštanja pred Zemaljskim radnim sudom ocijenjena težom. Iako taj sud s obzirom na zahtijevano odvagivanje interesa ima određeni prostor za prosuđivanje, njegova se ocjena u postupku revizije ispituje samo u pogledu toga jesu li prilikom svođenja činjeničnog stanja pod pravne norme povrijeđeni zakoni logike ili opća načela postupka i jesu li uzete u obzir sve okolnosti koje po logici stvari trebaju biti uzete u obzir. Ni u pogledu toga ograničenog mjerila ispitivanja pobijana presuda nije održiva.

aa) Zemaljski je radni sud pretpostavio kako je za tuženika pridržavanje redovita otkaznog roka bilo ne-prihvatljivo zato što je morao računati s daljnjim povre-dama obveze na obavješćivanje. Ta ocjena pravno nije ispravna. Ona, naime, počiva na pretpostavci kako je tužitelj svoju obvezu povrijedio namjerno i kako namje-rava zatajiti svoje mjesto boravka. Kako je već rečeno, za obje pretpostavke nedostaje dostatna činjenična osnova. Ni u drugom slučaju ne bi bilo objašnjeno zbog čega kao reakcija nije bio dovoljan barem redoviti otkaz.

bb) Neovisno o tome, premda je Zemaljski radni sud naglasio kako ponašanje tužitelja nije izazvalo nikakve smetnje u poslovanju, iz navoda suda nije razvidno koje je značenje pridao toj okolnosti prilikom odvagi-vanja interesa.

4. Sudsko vijeće može samostalno odlučiti o stvari. Činjenice na kojima se temelji otkaz i sve relevantne aspekte utvrdio je Zemaljski radni sud. U prilog tuže-niku može se pritom smatrati kako je tužitelj prije za-

primanja otkaza primio i opomenu zbog „neopravdanog izostanka“. Već je radni sud pretpostavio kako ni pod tim premisama za tuženika nije bio prihvatljiv nastavak radnog odnosa do isteka redovita otkaznog roka. Ta je ocjena ispravna.

a) Ne može se isključiti kako je tužitelj podlegao po-grešnoj pretpostavci da nije obvezna na obavješćivanje poslodavca zato što je prilikom pritvaranja bio prisu-tan odvjetnik tuženika. Čak i ako se tu zabludu moglo izbjeći, to nije sasvim beznačajno prilikom odvagivanja interesa. Osim toga, tuženik je zbog poznatog mu pritva-ranja tužitelja barem mogao pretpostavljati da tužitelj zbog toga neće moći ispunjavati svoju obvezu rada. I to umanjuje težinu povrede obveze.

b) Tužiteljeva životna dob i duljina zaposlenosti u tvrtki govore prilikom odvagivanja interesa u njegovu korist. Nije utvrđeno da je radni odnos bio opterećen prijašnjim povredama obveza. Nisu razvidne neke dru-ge okolnosti koje bi za tuženika činile neprihvatljivim nastaviti radni odnos, barem tijekom trajanja otkaznog roka nisu razvidne.

III. S obzirom na daljnje predmete spora dospjele u reviziju, stvar nije zrela za odlučivanje. Predmet se sto-ga vraća u tom opsegu na ponovni postupak Zemaljsko-me radnom sudu.

1. Vijeće ne može ocijeniti je li radni odnos prestao izvanrednim otkazom od 11. srpnja 2011. Zemaljski se radni sud nije pozabavio s pitanjem – s njegova stajališta dosljedno - je li tužitelj zaprimio izjavu i je i ta izjava valjana. To je potrebno nadoknaditi (u po-novljenom postupku).

2. Jednako tako, to uvjetuje vraćanje na ponovni po-stupak i s obzirom na to da se tužba odnosi i na redoviti otkaz od 28. srpnja 2011. O tome odluku treba donijeti samo ako radni odnos nije prestao već izvanrednim ot-kazom od 11. srpnja 2011. Vraćanje na ponovni postu-pak obuhvaća, osim toga, i podredno postavljan zahtjev tuženika na raskid ugovora.

Pripremila: Tatjana GRBAC, dipl. iur., stalni sudski tumač za njemački jezik

Radni odnosi Primjena Zakona o radu

VII. IZMIJENJENO IZDANJE OŽUJAK 2015.Priručnik sadrži tekst Zakona o radu i još 34 propisa iz područja radnih odnosa i zaštite na radu,

komentar pojedinih odredbi Zakona o radu u vezi zasnivanja radnih odnosa, pravilnika o radu, zaštite radnika, probnog rada, radnog vremena, odmora i dopusta, plaća i nadoknada, prestanka ugovora o radu, te ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa. Posebna poglavlja posvećena su i kolektivnim radnim odnosima, upravnim mjerama inspektora rada, kao i dodatnim komentarima u vezi evidencije o radnicima i radnom vremenu, zaštiti na radu, rodiljnim i roditeljskim dopustima, poslovima za koje se ne sklapa ugovor o radu, radu na temelju menadžerskog ugovora i ugovora o autorskom djelu, neiskorište-nim godišnjim odmorima i obračunu otpremnine, te o radnim odnosima u stečaju.

dodatak: Nove evidencije u području rada i obračuna plaće (srpanj 2015)

Opseg: 760 str.

Cijena: 462,00 kn

Narudžbenica na kraju časopisa.

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

ODGOVORI NA PITANJA PRETPLATNIKA

Zabrana natjecanja radnika s poslodavcem

Moguća je situacija da se odredi ugovorna kazna za nepoštovanje ugovorne zabrane natjecanja, a da prilikom toga poslodavac nije preuzeo obvezu isplatu naknade plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjecanja. Takav će ugovor biti valjan i obvezivat će radnika samo ako je u vrijeme skla-panja takva ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u RH.

Obvezuje li radnika ugovorna zabrana natjecanja ako nije ugovoreno da će poslodavac za vrijeme trajanja nave-dene zabrane isplaćivati radniku naknadu plaće?

Zakon o radu (Nar. nov., br. 93/14., dalje: ZR) razliku-je zakonsku i ugovornu zabranu natjecanja. Temeljna se razlika između njih ogleda u činjenici da zakonska obvezuje radnika na temelju samog zakona (ex lege), tj. samom činjenicom da je radnik zaposlen kod poslodavca pa ju nije potrebno posebno ugovoriti. Ugovorna zabra-na natjecanja obvezuje radnika samo ako je ugovorena na način izrijekom predviđenim ZR-om. Druga bitna ra-zlika između tih dviju vrsta zabrane ogleda se u činje-nici da zakonska zabrana natjecanja obvezuje radnika za vrijeme trajanja radnog odnosa kod poslodavca, dok ugovorna obvezuje za određeno razdoblje nakon pre-stanka radnog odnosa.

Zakonska zabrana natjecanja predviđena je u čl. 101. ZR-a. Prema čl. 101. ZR-a radnik ne smije bez odobrenja poslodavca, za svoj ili tuđi račun, skla-pati poslove iz djelatnosti koju obavlja poslodavac. Međutim, ZR predviđa i iznimku od zakonske zabrane natjecanja. Naime, ako je u vrijeme zasnivanja radnog odnosa poslodavac znao da se radnik bavi obavlja-njem određenih poslova, a nije od njega zahtijevao da se prestane time baviti, smatra se da je radniku dao odobrenje za bavljenje takvim poslovima (čl. 101. st. 4. ZR-a). U protivnome, poslodavac ima pravo potraživa-ti od radnika naknadu pretrpljene štete. Alternativno, poslodavac može zahtijevati da se posao koji je radnik sklopio, a koji predstavlja konkurenciju poslodavcu, smatra sklopljenim za poslodavčev račun, tj. da radnik preda poslodavcu zaradu ostvarenu iz takva posla ili da na njega prenese potraživanje zarade iz toga posla (čl. 101. st. 2. ZR-a). Pravo poslodavca prestaje u roku od tri mjeseca od dana kada je saznao za sklapanje posla (subjektivni rok), odnosno pet godina od dana sklapa-nja posla (objektivni rok).

Što se, pak, tiče ugovorne zabrane natjecanja, ona je uređena ZR-om u čl. 102. - 106. Prema čl. 102. ZR-a, po-slodavac i radnik mogu ugovoriti da se određeno vrijeme nakon prestanka ugovora o radu (vrijeme ne smije biti dulje od dvije godine) radnik ne smije zaposliti kod dru-ge osobe koja je u tržišnom natjecanju s poslodavcem

te da ne smije za svoj ili za račun treće osobe sklapati poslove koji-ma se natječe s poslodavcem. Ta-kav ugovor može biti dio ugovora o radu ili poseban. Međutim, on će biti valjan samo ako je sklopljen u pisanom obliku (!). Jednako tako, radnika ne obvezuje ugovorna zabrana natjecanja ako cilj te zabrane nije zaštita opravdanih poslovnih interesa poslodavca ili se takvom pogodbom, s obzirom na po-dručje, vrijeme i cilj zabrane, a u odnosu na oprav-dane interese poslodavca, nerazmjerno ograničava rad i napredovanje radnika (čl. 102. st. 5.). Nadalje, ugovor o zabrani natjecanja radnika je ništetan ako ga sklopi maloljetnik ili radnik koji u vrijeme sklapanja toga ugovora prima plaću manju od prosječne plaće u RH (čl. 102. st. 6.).

Potrebno je istaknuti da ako ZR-om nije što drugo određeno, ugovorna zabrana natjecanja obvezuje radni-ka samo ako je poslodavac ugovorom preuzeo obvezu da će radniku za vrijeme trajanja zabrane isplaćivati na-knadu najmanje u svoti polovine mjesečne plaće ispla-ćene radniku u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu (čl. 103. st. 1.).

U skladu s odredbom čl. 104. ZR-a, ugovorna zabrana natjecanja prestaje vrijediti:

– ako radnik otkaže ugovor o radu izvanrednim otkazom zbog toga što je poslodavac teško po-vrijedio obvezu iz ugovora o radu (osim ako u roku od mjesec dana od dana prestanka ugovora o radu radnik pisano izjavi da se ne smatra ve-zanim tim ugovorom)

– kada poslodavac otkaže ugovor o radu, a nema za to opravdan razlog (osim ako u roku od petnaest dana od otkaza ugovora obavijesti radnika da će mu za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjeca-nja isplaćivati naknadu predviđenu ZR-om).

Od ugovorne zabrane natjecanja poslodavac može i odustati. Međutim, što posebno valja napomenuti, u tom je slučaju poslodavac obvezan isplaćivati naknadu tri mjeseca od dana dostave radniku pisane obavijesti o odustanku od ugovorne zabrane natjecanja.

Bitno je osvrnuti se na situaciju ako je ugovorena ugovorna kazna za slučaj nepoštovanja ugovorne zabra-ne natjecanja. Naime, ako je za slučaj nepoštovanja ugo-vorne zabrane natjecanja predviđena samo ugovorna ka-zna, tada poslodavac može zahtijevati od radnika samo isplatu te kazne, ali ne i ispunjenje obveze ili naknadu veće štete. Moguća je situacija da se uglavi ugovorna ka-zna za nepoštovanje ugovorne zabrane natjecanja, a da pri tome poslodavac nije preuzeo obvezu isplatu nakna-de plaće za vrijeme trajanja ugovorne zabrane natjeca-nja. Takav će ugovor biti valjan samo ako je u vrijeme sklapanja takva ugovora radnik primao plaću veću od prosječne plaće u RH. (A. L.)

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

Stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa

Prema ugovoru o stručnom osposobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa, polaznici stručnog osposobljavanja koja za vrijeme trajanja stručnog osposobljavanja ostane trudna prestaje ugovor o stručnom osposobljavanju te ona na temelju tog ugo-vora nema nikakvih prava.

Koja prava ima polaznica stručnog osposobljavanja za rad bez zasnivanja radnog odnosa na temelju ugovora o stručnom osposobljavanju ako za vrijeme trajanja struč-nog osposobljavanja ostane u drugom stanju?

Odgovor na ovo pitanje ne može se pronaći u propi-sima. Zakoni koji u RH uređuju radno i socijalno pravo nisu predvidjeli rješenje za takvu situaciju. Rješenje za navedeni slučaj predviđen je ugovorom o stručnom os-posobljavanju za rad bez zasnivanja radnog odnosa koji sklapa polaznica s poslodavcem i Hrvatskim zavodom za zapošljavanje. Prema ugovoru, polaznici stručnog osposobljavanja koja za vrijeme trajanja stručnog ospo-sobljavanja ostane trudna prestaje ugovor o stručnom osposobljavanju te se ista, ako želi ostvarivati bilo kakva prava za vrijeme rodiljnog i roditeljskog dopusta, mora prijaviti Hrvatskom zavodu za zapošljavanje kao neza-poslena osoba (osim ako ima neku drugu „povoljniju“ osnovu osiguranja). (A. L.)

Prodaja na daljinu

Prodaja na daljinu uređena je Pravilnikom o minimal-nim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u prodajnim objek-tima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica.

Kojim je propisom uređena prodaja na daljinu?

Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o minimalnim tehničkim i drugim uvjetima koji se odnose na prodajne objekte, opremu i sredstva u pro-dajnim objektima i uvjetima za prodaju robe izvan prodavaonica Nar. nov., br. 66/09., 108/09. i 8/10. (Nar. nov., br. 108/14., dalje: Pravilnik) dodan je potpu-ni novi članak koji se odnosi na prodaju na daljinu. S obzirom na to da u RH ne postoje službeni pročišćeni tekstovi pravilnika, već samo zakona, često se u praksi javlja dvojba koje je valjani i pravno obvezujući tekst pravilnika. Kako ne bi bilo zabune, u daljnjemu se tek-stu pobliže objašnjava prodaja na daljinu koja je uređe-na navedenim Pravilnikom.

U skladu s odredbom čl. 39.a Pravilnika, prodaja na daljinu posebni je oblik trgovine izvan prodavaonice, a u smislu Pravilnika podrazumijeva prodaju putem sred-stva komunikacije na daljinu za obavljanje djelatnosti trgovine, prodaje robe i usluga, što podrazumijeva nuđe-

nje usluga i ostale oblike individualizirane prodaje robe i usluga kupcu (primjerice putem kataloga, TV prodaja, prodaja poštom, prodaja internetom i sl.)

Prodajom internetom smatraju se usluge koje se uz naknadu pružaju elektroničkim putem na osobni za-htjev korisnika. Ponuda i prihvat te druga očitovanja volje poduzeta elektroničkim putem primljena su kada im korisnik, odnosno kupac, može pristupiti. Nadalje, za pokretanje obavljanja djelatnosti prodaje internetom potrebno je registrirati trgovačko društvo ili obrt koje se u registru djelatnosti upisuje pod nazivom – usluge informacijskog društva (navedeno se ne odnosi na osobe iz čl. 5. Zakona o trgovini (Nar. nov., br. 87/08., 96/08., 116/08, 76/09., 114/11., 68/13 i 30/14.), odnosno nosi-telja i/ili člana obiteljskoga poljoprivrednoga gospodar-stva (OPG) koji djelatnost trgovine obavlja na temelju upisa u Upisnik poljoprivrednih gospodarstava).

Postavlja se pitanje koje informacije moraju biti do-stupne kupcu? Prema čl. 39.a st. 4. Pravilnika, a u skla-du s čl. 6. Zakona o elektroničkoj trgovini (Nar. nov., br. 173/03., 67/08., 36/09., 130/11. i 30/14.), davatelj usluga informacijskog društva, odnosno trgovac, mora u obliku i na način koji je neposredno i stalno dostupan korisnicima / kupcima te nadležnim tijelima državne uprave Republike Hrvatske pružiti sljedeće informacije:

– ime i prezime ili tvrtku davatelja usluga– sjedište obrta ili sjedište pravne osobe davatelja

usluga i ostale podatke o davatelju usluga na temelju kojih korisnik može brzo i nesmetano stupiti u vezu s davateljem usluga, uključujući elektroničku adresu pu-tem koje je moguće uspostaviti izravan kontakt

– broj sudskoga ili drugoga javnog registra u koji je davatelj usluga upisan te podatke o registru

– pojedinosti o nadležnom tijelu, ako djelatnost dava-telja usluga podliježe službenom nadzoru i

– porezni broj, ako je davatelj usluge obveznik plaća-nja poreza na dodanu vrijednost.

Bitno je istaknuti da se prodaja robe na daljinu obav-lja kao prodaja robe na daljinu na veliko i prodaja robe na daljinu na malo.

Prodaja robe na daljinu na veliko je kupnja robe radi daljnje prodaje profesionalnim korisnicima, odno-sno drugim pravnim ili fizičkim osobama koje obavlja-ju neku registriranu ili zakonom određenu djelatnost (odredbe čl. 22. - 24. Pravilnika koje se odnose na po-slovne prostorije u kojima se obavlja trgovina na veliko, na odgovarajući način se primjenjuju na prodaju robe na daljinu na veliko).

Prodaja robe na daljinu na malo je kupnja robe radi daljnje prodaje potrošačima za osobnu uporabu ili upora-bu u kućanstvu te profesionalnim korisnicima ako za tu prodaju nije potrebno ispunjavanje dodatnih minimalnih tehničkih i drugih uvjeta propisanih posebnim propisima.

Ako je riječ o obavljanju djelatnosti trgovine na da-ljinu na način da gospodarski subjekt trguje robom na malo, tada je obvezan osigurati za tu robu skladište zbog čega mora podnijeti zahtjev za ishođenje rješenja o ispu-njavanju minimalnih tehničkih i drugih uvjeta nadlež-nom uredu državne uprave u županiji, odnosno nadlež-

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

nom upravnom tijelu Grada Zagreba te udovoljiti svim propisanim uvjetima iz čl. 12. i 13. Zakona o trgovini.

Ako gospodarski subjekt namjerava obavljati djelat-nosti trgovine na daljinu na način da nudi samo usluge, a ne i robu, tada nije obvezan podnijeti zahtjev za is-hođenje rješenja o ispunjavanju minimalno tehničkih i drugih uvjeta nadležnom tijelu.

Međutim, ako je riječ o obavljanju djelatnosti trgovine na daljinu na način da se naručeni proizvod bez skladi-štenja izravno od dobavljača dostavlja kupcu, gospodar-ski subjekt nije obvezan podnijeti zahtjev za ishođenje rješenja o ispunjavanju minimalnih tehničkih i drugih uvjeta nadležnom tijelu.

Ako je riječ o prodaji hrane ili hrane za životinje, trgo-vac je obvezan prema odredbi čl. 39. st. 1. Pravilnika, pri-državati se posebnih propisa o hrani i hrani za životinje.

Odredba Pravilnika vezana uz obvezu trgovca da osi-gura prostor, odnosno odgovarajuće skladište robe koju prodaje, odnosno nudi izvan prodavaonice, ne odnosi se na trgovce koji imaju rješenje o ispunjavanju minimal-nih tehničkih i drugih uvjeta za obavljanje registrirane djelatnosti trgovine u skladu s odredbama čl. 12. i 13. Zakona o trgovini (klasična trgovina). (A. L.)

Razlika između zastoja i prekida zastare

Kada dođe do prekida zastare, proteklo se vrijeme zastarijevanja ne računa, nego zastara počinje teći iznova i ispočetka. Zastoj zastare je nastup okolnosti zbog kojih rok zastare ne može početi teći ili zbog kojih prethodno započeti tijek roka zastare prestaje teći dok te okolnosti ne prestanu postojati.

U kojem slučaju dolazi do zastoja zastare, a u kojem do prekida?

Prekid zastare je cjelovito uređen u čl. 240. - 246. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15). Prekid zastare nikada ne na-stupa sam po sebi, nego radnjom (očitovanjem volje) vjerovnika ili dužnika. Članak 240. st. 1. ZOO-a uređuje da se zastara prekida kada dužnik prizna dug. Na te-melju čl. 240. priznanje duga može se učiniti izrijekom, ali i konkludentim radnjama. Kako bi priznanje duga do-velo do prekida zastare, ono mora biti učinjeno jasno, određeno i bezuvjetno.

Do prekida zastare može doći i na temelju određe-ne radnje koju poduzima vjerovnik. Zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovniko-vom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osigu-ranja ili ostvarenja tražbine. U biti, do prekida zastare dovodi uspjeh u opisanim postupcima.

Temeljni učinak prekida zastare uređen je u čl. 245. st. 1. koji glasi: Nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne ra-čuna se u zakonom određeni rok za zastaru. To znači da je u slučaju prekida zastare dosadašnje zastarijevanje

bez ikakva pravnog značenja te da ne izaziva nikakav pravni učinak. Vrijeme zastarijevanja koje je proteklo prije prekida zastare ne može se uračunavati i rok za-stare koji iznova počinje teći nakon takva prekida. Naj-jednostavnije rečeno, riječ je o vremenu zastarijevanja koje je, s gledišta dužnika, „izgubljeno“. Sljedeći znača-jan učinak prekida zastare je da od njezina nastupanja zastarni rok počinje teći iznova i ispočetka.

Zastoj zastare opravdava se činjenicom da glede vjerovnika mogu nastupiti određene specifične okolno-sti zbog kojih on može doći u situaciju da faktički ili pravno ne može ostvarivati svoju tražbinu. U takvim situacijama pravni poredak uzima u obzir spomenute okolnosti na način da ih izrijekom izražava te da odre-đuje da se u slučaju njihove pojave proteklo vrijeme od njihova nastupanja pa do njihova prestanka neće računati u rok zastare.

U čl. 235. ZOO uređuje se pitanje između kojih oso-ba ne teče zastara. Riječ je o: (1) bračnim drugovima; (2) osobama u izvanbračnoj zajednici, ali samo dok ta zajednica postoji; (3) između roditelja i djece, ali samo dok traje roditeljsko pravo (dakle, ne zauvijek); (4) iz-među štićenika i skrbnika te između štićenika i uprav-nog tijela socijalne skrbi, ali samo dok traje skrbništvo te dok ne budu položeni računi (oni se polažu nakon prestanka skrbništva).

Kao drugi kriterij uzete su tražbine određenih oso-ba koje imaju specifičnu službu. Kao prvo, riječ je o osobama koje se nalaze u vojnoj službi, a obuhvaćene su mobilizacijom, ili se nalaze u tome svojstvu u slučaju neposredne ratne opasnosti ili za vrijeme rata. Jednako tako, riječ je o osobama zaposlenima u tuđem kućan-stvu, ali samo glede njihovih tražbina prema poslodavcu i članovima njegove obitelji koji s njime žive, sve dok taj odnos traje. Daljnji razlog zbog kojeg zastara ne teče su nesavladive prepreke uređene u čl. 237. ZOO-a: Zastara ne teče za sve vrijeme za koje vjerovniku nije bilo mo-guće zbog nesavladivih prepreka sudskim putem zahti-jevati ispunjenje obveze.

Posebno uređenje propisano je u čl. 239. glede zasta-rijevanja tražbina poslovno nesposobnih osoba koje one imaju prema trećim osobama. Temeljno je pravilo izraženo u st. 1. toga članka da zastara teče i prema ma-loljetniku i drugoj poslovno nesposobnoj osobi, bez obzira na to imaju li zakonskog zastupnika ili nemaju.

Uzrok zastoja može dvojako utjecati na zastaru i njezin tijek: (1) ako zastara nije mogla početi teći zbog nekoga zakonskog uzroka, ona počinje teći kad taj uzrok prestane; (2) ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vri-jeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

Zastoj zastare dovodi do prekida tijeka zastarijeva-nja. Dokle god traje zastoj zastare, rok zastarijevanja ostaje „zamrznut“. Nakon što za vjerovnika otpadnu nesavladive prepreke, zastarijevanje se nastavlja tamo gdje je stalo, tj. od onoga trenutka od kojega je bilo „za-mrznuto“. (A. L.)

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

Naknada za grobno mjesto i naknada za održavanje grobnog mjesta

Tražbina naknade za korištenje grobnog mjesta za-starijeva za tri godine, jednokatna naknada koja se naplaćuje prilikom davanja grobnog mjesta zastari-jeva za pet godina, a tražbina naknade za čišćenje grobnog mjesta ili za obavljanje drugih usluga glede grobnog mjesta zastarijevaju za tri godine.

U kojem roku zastarijevaju tražbine naknade za grobno mjesto i naknade za održavanje grobnog mjesta?

Plaćanje naknade za korištenje grobnog mjesta je obveza korisnika grobnog mjesta propisana u čl. 13. st. 3. Zakona o grobljima (Nar. nov., br. 19/98. i 50/12.) koji glasi: Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu. Ta naknada ima godišnji karakter. U re-centnoj pravnoj praksi često se postavlja pitanje o roku zastare takvih tražbina. Kako je riječ o tražbini koja dospijeva jednom godišnje ili u kraćemu razdoblju, ona ima obilježje povremene tražbine. Stoga se u skla-du s čl. 226. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) na tražbinu godišnje grobne naknade primjenjuje rok zastare od tri godine.

Od toga treba razlikovati jednokatnu naknadu koja se naplaćuje prilikom davanja grobnog mjesta. Obveza na jednokratnu naknadu za davanje grobnog mjesta nastaje prilikom odobravanja zahtjeva za davanje grobnog mjesta. Zbog svoje jednokratnosti ona je u bitnome različita od naknade za korištenje grobnog mjesta jer se potonja plaća periodički, godišnje ili u kraćem razdoblju. Tražbina jed-nokratne naknade za davanje grobnog mjesta zastari-jeva u općem roku zastare od pet godina.

Kao treće nameće se pitanje zastare tražbine nakna-de za čišćenje grobnog mjesta ili za obavljanje drugih usluga glede grobnog mjesta. Čišćenje grobnog mjesta ili druge usluge koje osobe pružaju u pogledu grobnih mjesta imaju obilježje povremenosti, te se mogu obav-ljati periodično ili svako-toliko, kako se pokaže potreba (bez periodičnosti). Kakvegod da su te usluge, one imaju obilježje povremenosti pa se glede njih primjenjuje rok zastare od tri godine. (A. L.)

Otkaz ugovora o radu

Razlika između redovita otkaza ugovora o radu kada ot-kazuje poslodavac i kada otkazuje radnik je u tome što kod redovita otkaza poslodavac mora navesti zakonski razlog za otkaz dok radnik nije obvezan navesti razlog svoga otkaza poslodavcu. Ako je riječ o izvanrednom otkazu, onda bi i radnik trebao navesti razloge otkaza.

Koje su razlike između otkaza ugovora o radu poslodavca i otkaza toga ugovora od strane radnika?

Otkaz ugovora o radu jedan je od osam načina prestanka ugovora o radu predviđenih Zakonom o radu (Nar. nov., br.

93/14. – dalje: ZR), čijim prestankom prestaje sam radni odnos. Tom načinu prestanka ugovora o radu ZR posvećuje najviše svojih odredaba. Otkaz ugovora o radu može biti re-doviti (uz propisani ili ugovoreni otkazni rok) i izvanredni (bez dužnosti poštovanja otkaznoga roka).

Ugovor o radu mogu otkazati i poslodavac i radnik.Ako je riječ o redovitom otkazu ugovora o radu kada ot-

kazuje poslodavac, on u našem radno-pravnom sustavu ne može valjano otkazati, ako ne postoje zakonom propisani razlozi (tzv. iusta causa). Time se onemogućava (ili barem znatno ograničava) samovolja i arbitrarnost postupanja po-slodavca prema radniku kao zaštićenoj, ali još uvijek slabi-joj strani u radnom odnosu. U nekim zemljama poslodavac nije ničim ograničen kod otkazivanja ugovora o radu.

Međunarodna Konvencija o prestanku radnog odnosa na inicijativu poslodavca (MOR) predviđa razloge za otkaz ugovora, i to u biti upravo one kako je to riješeno u ZR-u.

Svaki otkaz (i poslodavca i radnika) morao bi biti u pisanom obliku s tim da (samo) poslodavac, a ne i rad-nik, mora također u pisanom obliku obrazložiti otkaz (čl. 120. ZR-a).

Prema odredbi st. 4. čl. 115. ZR-a, radnik može ot-kazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok, ne navodeći za to razlog. Tu je riječ o redovitom otkazu ugovora o radu.

Međutim, kod izvanrednoga otkaza gdje nema obve-ze poštovanja otkaznog roka, ne samo poslodavac nego i radnik mora navesti razloge (a contrario odredbi st. 4. čl. 115. ZR-a prema kojoj kada redovito otkazuje, radnik nije obvezan navesti razlog za otkaz). To je i razumljivo, jer je izvanredni (“momentalni) otkaz ugovora o radu najteža sankcija za osobu kojoj se na taj način otkazuje. Tada bi bilo nerazumno i nedopustivo da radnik može otkazati po-slodavcu, a da se ne vidi razlog takva otkaza (ultima ratio). Razlozi izvanrednog otkaza moraju biti vidljivi kako bi se mogla (u slučaju radnoga spora) ispitati njihova legalnost pogotovo s obzirom i na posljedice takvoga otkaza (momen-talni prestanak radnoga odnosa, a time najčešće i sredstava za život radnika i njegove obitelji, pravo na naknadu štete od stranke koja je kriva za izvanredni otkaz i sl.). (N. K.)

Uračunavanje ispunjenja

Kada dužnik ispunjava dio istorodnih obveza, npr. novčanih obveza, a ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika o redoslijedu plaćanja, dužnik određuje redoslijed plaćanja. Ako dužnik ne odredi redosli-jed plaćanja, primjenjuje se Zakon. Vjerovnik nije ovlašten odrediti redoslijed namirenja, osim ako ga na to ovlašćuje sporazum sa dužnikom.

Dužnik je platio dio duga ne navodeći koji dio duga plaća. Vjerovnik je “zatvorio” stavke potraživanja prema dužni-ku prema svojoj slobodnoj odluci. Dužnik to osporava. Tko je u pravu?

Odredbe čl. 171. i 172. Zakona o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15. – dalje:

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

ZOO) uređuju uračunavanje ispunjenja, tj. red uračuna-vanja i uračunavanje kamata i troškova.

Prema odredbama čl. 171. ZOO-a, kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužni-ka, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja.

Kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje.

Ako je više obveza istodobno dospjelo, prvo se na-miruju one koje su najmanje osigurane, a kada su sve podjednako osigurane, prvo se namiruju one koje su dužniku najtegotnije. Ako su u svemu unaprijed reče-nom obveze jednake, namiruju se redom kako su na-stale, a ako su istodobno nastale, ono što je dano na ime ispunjenja raspoređuje se na sve obveze razmjerno njihovim svotama.

Prema čl. 172. ZOO-a, ako dužnik osim glavnice dugu-je i kamate i troškove, prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

Ako postoji sporazum između vjerovnika i dužnika o uračunavanju ispunjenja odnosno redu uračunavanja, smatramo da bi bilo dopušteno utanačiti da vjerovnik može odrediti red uračunavanja.

Odredbe čl. 171. ZOO-a imaju dispozitivni karakter, tj. prepuštaju strankama da slobodno u okviru zakona sporazumno urede pitanja redoslijeda namirenja tražbi-ne vjerovnika, a ako taj sporazum izostane, te odredbe uređuju pitanja redoslijeda plaćanja (namirenja) duga.

U svakom slučaju, ako o tome ne postoji sporazum s dužnikom, vjerovnik nije ovlašten po svojoj slobodnoj volji “zatvarati” stavke svoje tražbine prema dužniku.

Dužniku je ostavljeno na volju da se izjasni, najka-snije prilikom ispunjenja, koji dio svoga duga odnosno tražbine vjerovnika ispunjava.

Vjerovnik, dakle, ne može mijenjati red uračunavanja propisan zakonom. To pravo pripada samo dužniku, a ako dužnik nije odredio red uračunavanja, u slučaju dje-lomičnog ispunjenja više istorodnih obveza (kao što su i novčane obveze), uračunavanje se obavlja onim redom koji je propisan zakonom.

U tom je smislu i presuda Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž 5649/2010 od 11. travnja 2014.

Postavlja se pitanje pravne naravi odredbe čl. 172. ZOO-a, tj. je li riječ također o dispozitivnoj normi ili o kogentnoj (prisilnoj) normi te bi li vjerovnik i dužnik mogli odrediti drukčije uračunavanje kamata i troškova od određenoga odredbom čl. 172. ZOO-a.

Namjena odredbe čl. 172. ZOO-a jest zaštita vjerovnika i poticanje na disciplinu u plaćanju. Ovo se pravilo ipak ne bi smjelo primjenjivati tako da šteti dužniku. (N. K.)

Paricijski rok

Ako je u nekoj sudskoj odluci određen paricijski rok, ona u pravilu postaje ovršnom kada postane pravo-moćnom i kada istekne paricijski rok. Ulaganjem redovitih pravnih lijekova (žalbe) prekida se tijek paricijskoga roka te taj rok počinje iznova teći od dana dostave instancijske (drugostupanjske) odluke osuđenome, tj. tek od dostave drugostupanjske odlu-ke kojom se žalba odbija i pobijana odluka potvrđuje odnosno kojom se pobijana odluka preinačuje.

Prvostupanjskom je presudom tuženik osuđen na pla-ćanje tužitelju određene svote novca u roku od petnaest dana. Tuženik se žalio, ali mu je žalba odbijena.Je li u ovom slučaju tuženik dužan odmah platiti dužnu svotu ili paricijski rok počinje ponovno teći?

Paricijski je rok vrijeme određeno presudom u koje-mu dužnik može dobrovoljno platiti presudom utvrđeni dug prema vjerovniku, nakon čijega proteka vjerovnik može, u pravilu, ako je presuda pravomoćna, u ovršnom postupku tražiti protiv dužnika prisilnu naplatu duga. Dužnik može dobrovoljno platiti dug vjerovniku i nakon proteka paricijskoga roka.

Po prvostupanjskoj presudi, koja je sadržavala pari-cijski rok, dužnik je mogao dobrovoljno ispuniti svoju obvezu iz presude u paricijskom roku. On se žalio, ali mu je žalba odbijena pa bi se moglo smatrati da vje-rovnik može odmah nakon primitka drugostupanjske presude u ovršnom postupku tražiti prisilno namirenje svoje tražbine s obzirom na to da je prošao paricijski rok iz prvostupanjske presude.

Ipak se smatra da u takvom slučaju treba početi teći novi paricijski rok, jer je podnošenjem žalbe taj rok po prvostupanjskoj presudi prekinut.

U tom slučaju paricijski rok ponovno počinje teći tek kada dužniku bude dostavljena drugostupanjska presu-da, kojom se potvrđuje prvostupanjska presuda prema kojoj je dužnik pravomoćno osuđen na plaćanje duga iz prvostupanjske presude.

Tako je i u slučaju ovršne isprave kojom je poslo-davcu naloženo da radnika vrati na rad. U tom sluča-ju radnik može podnijeti prijedlog za ovrhu u roku od šezdeset dana (prekluzivni rok) od dana kada je on kao ovrhovoditelj stekao pravo da taj prijedlog podnese (čl. 268. Ovršnoga zakona), a to je pravo ovrhovoditelj (rad-nik) stekao nakon proteka paricijskoga roka u kojemu je ovršenik – poslodavac mogao dobrovoljno ispuniti svoju obvezu vraćanja radnika na rad. (N. K.)

ANALIZA POSLOVNE USPJEŠNOSTI

svibanj 2014.CIJENA: 315,00 knOPSEG: 412 str.


pretplatite se na novo internet izdanje

Vaših omiljenih stručnih časopisa.više na www.rrif.hr

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

Božićnica i ovrha

S obzirom na to da božićnica nije plaća, naknada plaće, niti primitak koji ima karakter plaće, ista ne ulazi u režim ovrhe na plaći te istu nije moguće upla-titi na poseban (zaštićeni) račun radnika primatelja božićnice.

Ulazi li božićnica u ovrhu i na koji ju račun treba uplatiti?

Ovršnim zakonom (Nar. nov., br. 112/12., 25/13. i 93/14.) propisana je mogućnost otvaranja posebnog, tzv. zaštićenog računa (oznake “35 …”, koji po nalogu dužnika otvara Financijska agencija (FINA) - u nastavku teksta: zaštićeni račun) i uplate odgovarajućih sredstava na isti.

U tom je kontekstu odredbom čl. 212. Ovršnog zako-na određeno da ako se ovršeniku (radniku u radnom od-nosu) uplaćuju primitci i naknade taksativno navedeni u čl. 172. Ovršnog zakona ili primitci, odnosno dijelovi primitaka iz članka 173. Ovršnog zakona (ograničenja ovrhe na propisanim dijelovima plaće, naknade i drugih stalnih primitaka), tada se isti uplaćuju na zaštićeni ra-čun, pod uvjetom da je takav račun otvoren.

Stoga, a kako materijalni primitak radnika, kao što božićnica (naknada koja nije ustanovljena Zakonom o radu, već se u skladu s autonomnim aktom može isplatiti radniku pod uvjetima iz tog akta), ne pripada primitci-ma iz čl. 172. i 173. Ovršnog zakona, istu nije dopušteno uplatiti na zaštićeni račun, već se uplaćuje na (redoviti) tekući račun ili je neoporezivi dio određenih primitaka, u skladu s Pravilnikom o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 9/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14. - da-lje: Pravilnik), moguće isplatiti u gotovini. U tom smislu, na temelju odredbe čl. 90. st. 2. t. 2. spomenutog Pravil-nika, isplatitelji mogu obveznicima poreza na dohodak u gotovu novcu isplatiti primitke na koje se u skladu s čl. 10. Zakona o porezu na dohodak (Nar. nov., br. 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 125/13., 148/13. i 143/14.) ne plaća porez na dohodak. Napomi-njemo da čl.10. Zakona o porezu na dohodak taksativno navodi primitke na koje se ne plaća porez na dohodak.

Dakle, poslodavac samo provodi ovrhu na plaći, na-knadi plaće i s time izjednačenim primitcima, a ne na ostalim novčanim sredstvima (božićnica i sl.), pri čemu je riječ o ovrsi na novčanoj tražbini po računu, što pro-vodi FINA.

Napominjemo da je u opisnom slučaju riječ o sudbini božićnica trenutačno zaposlenih u nas, odnosno radnika u skladu sa Zakonom o radu (Nar. nov., br. 93/14.), a ne i umirovljenika. Naime, pitanje božićnica umirovljenika uređeno je odlukom Vlade RH, koja se naziva Odluka o isplati jednokratnog novčanog primanja iz sredstava koja pripadaju Republici Hrvatskoj kao članici umirov-ljeničkog fonda (Nar. nov., br. 112/15. i 122/15., dalje: Odluka), koja je stupila na snagu 24. listopada 2015. Na-ime, Odlukom se utvrđuje krug korisnika, svota i druga pitanja vezana uz isplatu jednokratnog novčanog pri-

manja korisnicima mirovinskih primanja ostvarenih u obveznom mirovinskom osiguranju na temelju genera-cijske solidarnosti koje će se isplatiti na teret novčanih sredstava za te namjene iz čl. 24. st. 9. Zakona o Umirov-ljeničkom fondu (Nar. nov., br. 93/05., 41/07., 90/11. i 102/15.), koja pripadaju Republici Hrvatskoj kao članu Umirovljeničkog fonda.

Jednokratno novčano primanje isplatit će se korisni-cima mirovinskih primanja ostvarenih u RH s prebivali-štem u RH u svoti koja se određuje prema visini mirovin-skog primanja u isplati na sljedeći način:

Svota mirovinskog primanja Svota jednokratnoga novčanog primanja

do 1.000,00 kuna 325,00 kunaod 1.000,01 kuna do 2.000,00 kuna 225,00 kunaod 2.000,01 kuna do 3.000,00 kuna 145,00 kunaod 3.000,01 kuna i više 100,00 kuna

Pritom je bitno naglasiti da je točkom IX. st. 3. Odlu-ke propisano: Jednokratno novčano primanje korisnicima mirovinskih primanja iz točaka III. – VII. ove Odluke izu-zeto je od ovrhe. (A. V.)

Novi tzv. republički prosjek kod ovrhe na plaći i drugim stalnim primitcima

Od 1. siječnja 2016. u primjeni je novi tzv. republički prosjek, odnosno prosječna neto-plaća relevantna za ovrhu na plaći i drugim stalnim primitcima, te iznosi 5.693,00 kn.

Koliko sada iznosi republički prosjek kod ovrhe na plaći, s obzirom na to da se mijenja svake godine?

Odredbom čl. 173. st. 3. Ovršnog zakona (Nar. nov., br. 112/12., 25/13. i 93/14.) propisano je da prosječna mjesečna isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu jest prosječan iznos mjesečne netoplaće isplaćene po jednom zaposlenom u pravnim osobama u Republici Hrvatskoj, za razdoblje siječanj – kolovoz tekuće godine, koju je dužan utvrditi Državni zavod za statistiku i objaviti je u »Na-rodnim novinama«, najkasnije do 31. prosinca te godine. Tako utvrđeni iznos primjenjivat će se u idućoj godini.

Prema tome, riječ je o jednoj prosječnoj vrijednosti, odnosno u obračunskom smislu o osnovici koji služi pri-likom obračuna koliki dio plaće i/ili drugoga stalnog nov-čanog primitka podliježe ovrsi na plaći, a nad kolikim je dijelom plaće ovrha ograničena. U praksi se isti naziva još i tzv. republički prosjek (dalje: republički prosjek).

Kao što je navedeno, ta se prosječna svota neto-plaće objavljuje i primjenjuje u cijeloj sljedećoj godini, što je nedavno i učinjeno. Tako je Državni zavod za statistiku, u Nar. nov., br. 121/15., od 4. studenog 2015., objavio prosječnu mjesečnu isplaćenu neto-plaću po zaposlenome u pravnim osobama Republike Hrvatske za razdoblje sije-čanj – kolovoz 2015.

Prosinac 2015.


PITANJA I ODGOVORI

Tom je objavom rečeno da je prosječna mjesečna ispla-ćena neto-plaća po zaposlenome u pravnim osobama Re-publike Hrvatske za razdoblje siječanj – kolovoz 2015. iznosila 5.693,00 kune.

Dakle, navedena je svota bitna za izračun dijela plaće i drugih stalnih i povremenih novčanih primita-ka, jer je odredbom čl. 173. st. 1. i 2. Ovršnog zakona propisano da ako se ovrha provodi na plaći ovršenika, od ovrhe je izuzet iznos u visini dvije trećine prosječne netoplaće u Republici Hrvatskoj, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi zakonskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog narušenja zdravlja ili sma-njenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uz-državanja, iznos u visini od jedne polovine prosječne ne-toplaće u Republici Hrvatskoj, osim u slučaju ovrhe radi prisilne naplate novčanih iznosa za uzdržavanje djeteta u kojem slučaju je od ovrhe izuzet iznos koji odgovara iznosu od jedne četvrtine prosječne mjesečne isplaćene netoplaće po zaposlenom u pravnim osobama Republike Hrvatske za proteklu godinu. Ako ovršenik prima plaću koja je manja od republičkog prosjeka, od ovrhe je izu-

zeta svota u visini dvije trećine plaće ovršenika, a ako se ovrha provodi radi naplate tražbine po osnovi za-konskog uzdržavanja, naknade štete nastale zbog na-rušenja zdravlja ili smanjenja, odnosno gubitka radne sposobnosti i naknade štete za izgubljeno uzdržavanje zbog smrti davatelja uzdržavanja, svota u visini jedne polovine neto-plaće ovršenika.

Tako, od siječnja 2016., za ovrhu na plaći relevantna je:a) svota od 3.795,33 kn (to je 2/3 od 5.693,00 kn)

kada je riječ o kreditnim i dr. odgovarajućim duž-ničko-vjerovničkim odnosima

b) 1.423,25 kn (to je 1/4 od 5.693,00 kn) kada je riječ o ovrsi na plaći u slučaju naplate novčanih svota za uzdržavanje djeteta (alimentacije za uzdržava-nje vlastitog djeteta) radnika - ovršenika koji ima neto-plaću višu od republičkog prosjeka

c) 2.846,50 kn (to je 1/2 od 5.693,00 kn) kada je riječ o ovrsi na plaći u slučaju naplate novčanih svota za uzdržavanje djeteta (alimentacije za uzdrža-vanje vlastitog djeteta) radnika - ovršenika koji ima neto-plaću nižu od predmetnoga republič-kog prosjeka. (A. V.)

Registar za više od 9 000 vrijedećih propisa i međunarodnih ugovorakoje možemo pronaći:- prema pravnim područjima- prema kazalu pojmova.

Svaka tri mjeseca izlazi ažurirani registar svih propisa

Narudžbenica je na kraju časopisa

Već 17 godina kao vaša potpora u pronalaženju propisa!

Godišnja pretplata iznosi 380,00 + 5 % PDV = 399,00 kn.

Godišnja pretplata obuhvaća četiri broja PREGLEDA PROPISA.

Opseg svakog broja je oko 300 stranica formata A-4.

U TIJEKU JE PRETPLATA ZA 2015. / 2016. (od 1. listopada 2015. do 30. rujna 2016.)

na RRIF-ovo stalno izdanje u koju se možete uključiti i tijekom godine.

PREGLEDPROPISA

117DECEMBER 2015. LAW AND TAXES, NO. 12

SUMMARIESVesna BULJAN

NEW PROVISIONS IN COMPANY LAW In November 2015 certain new provisions

were introduced in the company law, compris-ing the Act on the Amendments to the Compa-nies’ Act, the Act on the Amendments to the Act on Court Register, the Act on the Amendments to the Act on Court Fees and the Act on the Amendments to the Act on Public Notary Fees, the Act on the Amendments to the Act on the Introduction of the European Society – Societas Europea and the European Economic Interest Association and the Act on the Amendments to the Act on the Introduction of the Society of the European Cooperatives (SCE).

Accordingly, the author of the text does not ana-lyse in detail all the issues presented in the latest amendments of a large number of the above stat-ed acts, but just the new provisions, which deserve a special attention in her opinion.

Page 3

Marko GOTOVACENTREPRENEURIAL CONTRACTS AND

CONTRACT ON ASSIGNMENT OF PROFIT Due to the fact that entrepreneurial contracts

do not offer the possibility of creating some other type of contract on the autonomous basis, which would be regarded as an entrepreneurial contract by both parties, as it is the case with the contracts in the law on obligations, the author of the article analyzes the issues of entrepreneurial contracts with the specific emphasis on the procedures of signing, changing and terminating the contract on the assignment of profit and the contract accord-ing to which a company is obliged to assign to an-other company its entire profit.

Page 7

Tino BEGOAnamarija MILETIĆWORK OF FOREIGN CITIZENS IN PRACTICEThe authors of the article present the conditions

for obtaining a work permit and a residence permit by foreign citizens. A work permit represents an important conditions for signing a contract on em-ployment with the employer who has a headquar-ters in the Republic of Croatia. Such conditions

have been regulated in the Act on Foreign Citizens. In order to get a better insight into the conditions for obtaining the residence permit and the work permit by foreign citizens, the article explains the term of residence of foreign citizens in the Repub-lic of Croatia, as well their rights and obligations. All the foreign citizens subject to the provisions of the Croatian regulations, regardless of the time of their planned stay or whether they have the status of the employed person according to the contract on employment signed with the employer from the Republic of Croatia. Accordingly, the article also explains the obligations of foreign citizens and employers arising from the Act on Mandatory Health Insurance, the Act on Contributions and the Act on Pension Insurance.

Page 13

Nevenka ŠERNHORSTTERMINATION OF CONTRACT ON EMPLOYMENT

DUE TO EMPLOYEE’S MISBEHAVIOUR The author of the artice explains the regular

termination of the contract on employment due to the employee’s misbehaviour and points to the problem of the posible abuse of such termi-nation, namely the employer decides by his free will what kind of the employee’s misbehaviour is to be defined as a serious violation of the work-ing obligations. The article states the cases in which such a termination of employment is jus-tifiable, especially when there are circumstances which are objectively unjustified. Regardless of the possibility of the employer’s misuse of the above stated right, the article points to the re-sponsibilities and flaws of the law-maker regard-ing the legal determination of the institue of the regular termination of employment due to the employee’s misbehaviour and the responsibili-ties and obligations of the courts upon the inter-pretation and application of the corresponding law in labour disputes against the employer due to the unlawful and unallowed termination of employment. A special attention is paid to the practice of the Supreme Court of the Republic of Croatia, especially in view of determining the criteria of lawfullnes and allowability of termina-tion of employment.

Page 22

118 DECEMBER 2015.LAW AND TAXES, NO. 12

Ivan MILOTIĆTomislav SADRIĆ

LEASE AS WAY OF DISPOSAL OF STATE-OWNED AGRICULTURAL LAND

The authors of the article analyse the proce-dure of leasing at the authorized State Agency and stress the issues of signing and the legal nature of the lease contract, as well as the legal position of the leasee, his/her rights and obliga-tions in the Republic of Croatia and the termina-tion of the lease contract. The article also com-ments on the issues of the co-ownership in the Republic of Croatia and other persons on the land and presents an overview of the latest changes of the provisions regarding farming practices of the plain forest land. Actually, a long-term lease is the most important way of disposal of the agri-cultural land owned by the Republic of Croatia. It is determined by the provisions of the Act on Ag-ricultural Land which is a lex specialis compared to the general determination of the lease in the law of obligations.

Page 26

Vlatka KOVAČPENALTY CHARGES ACCORDING TO CONTRACT

ON CONSTRUCTION The author of the article explains the term of

penalty charges, their role and importance ac-cording to the Act on Obligation and the Spe-cific Provisions on Construction Activities. The article also includes the explanations regarding the determination and the way of calculation of the penalty charges, their role in view of the VAT calculation and states a conrecte example of the Contract on Construction, including the way of calculation of the penalty charges in the case of the overdue delivery of work by the contractor. The article briefly explains the terms, the role and the basic rights and obligations of the client and the contractor as the main contract parties in the contract on construction.

Page 33

Goran VOJKOVIĆAMENDMENTS TO MISDEMEANOR ACT

The latest Amendments to the Misdemea-nor Act, i.e. the Act on the Amendments to the Misdemeanor Act became effective in October 2015. These Amendments may be classified into

three categories: the first category, which is the most emportant for economic entities, compris-es the essentially different maximum amounts of penalties which can now be connected to the reventue, the gained benefit, i.e. the prevention of the loss amount.

Due to the fact that the Misdemeanor Act is applied upon ruling of a number of sanctions for violation, including the special regulations which mostly serve to protect the economy, the author of the article presents the new provision of the Misdemeanor Act in a detailed and inter-esting way.

Page 38

Mirta KAPURALPARENTAL LIABILITY FOR THE EU

COMPETITION LAW INFRINGEMENTS (I)In the recent years, the issue of parental liability

for the competition law infringements commited by themselves or by their subsidiaries has been the subject of case-law and legal doctrine accom-panied with some controversy. The European com-petition law is based on the principle of personal responsiblity.

The aim of this paper is to present in two parts, relevant decisions of the European Commission and EU Courts which developed the main princi-ples and legal interpretations to be applied when determining liability of parent companies and their subsidiaries for the breach of competition law. The first part presented in this paper deals with the ear-lier EU case law which established the important principles and presumptions to determine paren-tal liability. In the first place, this refers to the rebut-able presumption of effective prevailing influence of parent companies on the conduct of its subsidi-aries on the market as the basis for the parental li-ability for the wrong doing of its subsidaries when the parent company owns 100 per cent shares in the capital of its subsidiaries.

Page 43

Domagoj PERANIĆNEW ACT ON CATERING SERVICES (PART 2)The author of the article presents the continu-

ation of the analysis of the provisions of the Act on Catering Services in a family business and in a family part. The first part of the article was pub-lished in the previous issue of this Journal. The au-thor of the text presents in a transparent, detailed

119DECEMBER 2015. LAW AND TAXES, NO. 12

and interesting way an overview and the analysis of the provisions regarding the supervision, viola-tions and the transitional and final provisions of the above stated Act.

Page 52

Tino BEGOCONSUMER’S BANKRUPTCY – COURT

PROCEEDINGSThe author of the article presents the pre-con-

ditions for filing a bankruptcy procedure by the consumer, the rules of procedure at the court, the term of bankruptcy estate, the protection of the consumer’s dignity and home, the period of control of the behavious and the presumptions and effects of releiving the consumer from the remaining obligations. The Act on Consumers’ Bankruptcy, which becoes effective on 1 Janu-ary 2016, introduces into the Croatian legislation a new institute, which provides the opportunity to the overindebted citizens for a new and more responsile start and the efficient settlement of li-abilities to the creditors. The court proceedings is at first voluntary, due to the fact that the consum-er has the possibility to make settlement with the debtors out of court. In the case when the con-sumer and the debtor did not manage to make a settlement, the bankruptcy procedure is to be filed for. Depending on the consumer’s behaviour during the period of control, the court will make a decision on releiving the debtor from the remain-ing obligations or denying the relief of the debtor from the remaining obligations.

Page 56

Damir JELUŠIĆRIGHT OF DISABLED PERSONS TO REASONABLE

ADJUSTMENT OF BUILDINGS The author of the article analyses the right of dis-

abled persons to the reasonable adjustment of the

buildings in the Republic of Croatia. Such a right comprises all the disabled persons and represents a part of the rights of such persons to accessibil-ity. Due to the fact that the rights of disabled per-sons in the Republic of Croatia are disperesed in a number of regulations, which are difficult to follow not only by laymen, but also by professionals, the article presents all the most relevant domestic and international regulations regarding such a right in the Croatian legislation.

Page 64

Goran LOJEPRECAUTIONARY MEASURES

This article focuses on precautionary meas-ures which are imposed on the defendant, with other safety measures, in the event when the ab-sence of such measures would cause more dam-ages than their application. The precautionary measures may be determined by the state pros-ecutor, the investigating judge or the court be-fore which the proceedings are conducted. The parties may appeal against the decision which determines, prolongs or terminates the precau-tionary measures. The precautionary measures may be determined when there are grounds for ordering a remand prison and when the pre-sumption that the same purpose may be ful-filled through ordering a remand prison and the precautionary measure has been cumulatively fulfilled. The failure to comply with the imposed precautionary measures entails its replacement with the remand prison. Precautions last until the judgment is final and may not restrict the right of the defendant to his own apartment, to smooth relations with flatmates, (outside) spouses, life partners, parents, children, or to freely communicate with the counsel.

Page 69

U prilogu narudžbenice molimo pošaljite potvrdu o uplati na IBAN RRIF plus d.o.o. Zagreb, faks: 01/4699-766

broj HR2624020061100033007, uz poziv na Vaš OIB. Tajnost podataka zajamčena. e-mail: [email protected]

Naziv naručitelja .....................................................................................................................................................................................................................................

Odjel ili ime osobe na koju se šalje ...............................................................................................................................................................................................

Ulica i br. ................................................................................................... Pošt. broj i mjesto ....................................................................................................

Telefon ............................................................... Faks ..................................................... e-mail ..................................................................................................

IBAN .................................................................................................................. OIB ..............................................................................................................................

U ........................................................................... , dne .................................................. ................................................................................

Potpis odgovorne osobe

NARUDŽBENICA − PiP, br. 12/15.

Cijena Kol. (u kn)• PRAVO I POREZI za 2016.

- tiskano izdanje (br.1-12) (1.050,00 kn + PDV 13 %) 1.186,50 ......................

- tiskano + internetsko izdanje (br.1-12) (1.350,00 kn + PDV 13 %) 1.525,50 ......................

- e-pretplata + internetska pretplata (br. 1-12) (1.100,00 kn + PDV 25 %) 1.375,00 ......................

• RAČUNOVODSTVO REVIZIJA I FINANCIJE za 2016.- tiskano izdanje (br. 1-12) (1.240,00 kn + PDV 13 %) 1.401,20 ......................

- tiskano + internetsko izdanje (br. 1-12) (1.540,00 kn + PDV 13 %) 1.740,20 ......................

- e-pretplata + internetska pretplata (br. 1-12) (1.200,00 kn + PDV 25 %) 1.500,00 ......................

• RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2016.- tiskano izdanje + CD (s uračunanim ažuriranjem tijekom godine) (940,00 kn + PDV 5 %) 987,00 ......................

- e-pretplata (s uračunanim ažuriranjem tijekom godine) (600,00 kn + PDV 25 %) 750,00 ......................

• PREGLED PROPISA za 2016.(tromjesečno, za razdoblje 1. 1. 2016. - 31. 12. 2016.) (380,00 kn + PDV 5 %) 399,00 ......................

Dosadašnji pretplatnici ne trebaju slati narudžbe, jer ćemo svima poslati ponudu za obnovu pretplate.

d.o.o. ZAGREB, Vlaška 68tel.: 01/4699-760, faks: 01/4699-766e-mail: [email protected]

❍ ZAKON O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA (urednički pročišćeni tekst), studeni 2015. 126,00 ......................

❍ NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA, ožujak 2015. 189,00 ......................

❍ KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA, studeni 2015. 98,70 ......................

❍ NOMOTEHNIKA: IZRADA OPĆIH AKATA i KOMENTAR JEDINSTVENIH NOMOTEHNIČKIH PRAVILA ∑ KOMPLET, 2015. 231,00 ......................

❍ OBRAČUN PLAĆA, NADOKNADA I DRUGOG DOHOTKA UZ PRIKAZ U JOPPD-u, rujan 2015. 493,50 ......................

❍ POREZ NA DODANU VRIJEDNOST-PRIMJENA U PRAKSI, VII. izdanje, lipanj 2015. 588,00 ......................

❍ RADNI ODNOSI – PRIMJENA ZAKONA O RADU, VII. izdanje, ožujak 2015. i dodatak NOVE EVIDENCIJE U PODRUČJU RADA I OBRAČUNA PLAĆE, srpanj 2015. 462,00 ......................

❍ PROPISI IZ STVARNOG PRAVA (redakcijski pročišćeni tekstovi), travanj 2015. 105,00 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO PODUZETNIKA, X. naklada, studeni 2014. 567,00 ......................

❍ MENADŽMENT U TEORIJI I PRAKSI (prof. dr. sc. V. Belak), listopad 2014. 252,00 ......................

❍ POSLOVANJE U TRGOVINI – ZBIRKA PROPISA IZ PODRUČJA TRGOVINE, srpanj 2014. 84,00 ......................

❍ ANALIZA POSLOVNE USPJEŠNOSTI (prof. dr. sc. V. Belak), svibanj 2014. 315,00 ......................

❍ ZBIRKA PROPISA IZ CESTOVNOG PROMETA, REDAKCIJSKI PROČIŠĆENI TEKSTOVI, travanj 2014. 105,00 ......................

❍ RRiF-ov RAČUNSKI PLAN ZA PODUZETNIKE, XX. izdanje, 2015. 73,50 ...................... RAČUNSKI PLAN s CD-om 84,00 ......................

❍ ZAKON O PARNIČNOM POSTUPKU (urednički pročišćeni tekst), travanj 2013. 73,50 ......................

❍ KREDITNI RIZIK (prof. dr. sc. Jakovčević / mr. sc. Jolić), travanj 2013. 336,00 ......................

❍ KRATKI KOMENTARI OPĆIH UVJETA FIDIC (dr. sc. B. Vukmir), siječanj 2013. 378,00 ......................

❍ SPRJEČAVANJE PRANJA NOVCA I FINANCIRANJA TERORIZMA, studeni 2012. 283,50 ......................

❍ KAMATE U POSLOVANJU PODUZETNIKA I DRUGIH OSOBA, svibanj 2012. 120,75 ......................

❍ JAVNA NABAVA – komentari i propisi + CD, ožujak 2012. 199,50 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO POSLOVNIH SPAJANJA (prof. dr. sc. I. Pervan), ožujak 2012. 288,75 ......................

❍ RAČUNOVODSTVO PRORAČUNA I PRORAČUNSKIH KORISNIKA, III. izdanje 2011. 609,00 ......................

❍ FINANCIJSKI MENADŽMENT (prof. dr. sc. Ljiljana Vidučić), IX. izdanje 2015. 257,25 ......................

❍ KOMENTAR ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA, listopad 2008. + ZTD (proč. tekst), studeni 2012. 997,50 ......................

❍ PRIVREMENE I PRETHODNE MJERE (Lidija Tomičić), travanj 2010. 273,00 ......................

❍ UGOVORI O GRAĐENJU I USLUGAMA SAVJETODAVNIH INŽENJERA (dr. sc. B. Vukmir), veljača 2009. 630,00 ......................

❍ TEMELJNI ZAKONI S PODRUČJA UPRAVE, srpanj 2009. 84,00 ......................

❍ PRAVO MEĐUNARODNIH PLAĆANJA – INSTRUMENTI OSIGURANJA PLAĆANJA (dr. sc. B. Vukmir), svibanj 2007. 588,00 ......................

❍ KNJIGA POSLOVNIH UDJELA (za popunjavanje) 100,00 ......................

Priručnik

OBRAČUN PLAĆA, NADOKNADA, DUGOG DOHOTKA UZ PRIKAZ U JOPPD-u

II. dopunjeno izdanje, studeni 2015.Skupina autora

Redaktor: Lucija TURKOVIĆ-JARŽAIZ SADRŽAJA KNJIGE

Predgovor I. POJAM I PRAVNO ODREĐENJE PLAĆE II. NAKNADA PLAĆE U SLUČAJU SPRiJEČENOSTI ZA RAD III. MATERIJALNA PRAVA RADNIKA I ISKAZIVANJE U OBRASCU JOPPD IV. NAKNADA ZA NEISKORIŠTENI GODIŠNJI ODMOR I JOPPD V. ISPLATE BIVŠIM RADNICIMA VI. PRIMITCI OSTVARENI IZVAN RADNOG ODNOSA VII. OPOREZIVANJE DOHOTKA OD KAPITALA VIII. ISPLATNA LISTA PLAĆE I NAKNADE PLAĆE IX. OVRHA NA PLAĆI X. PRIJAVE NA OBVEZNA OSIGURANJA XI. PRILOZI:

• UPLATNI RAČUNI I NAČIN UPISIVANJA PODATAKA U NALOZIMA ZA UPLATU

• OBRAZAC JOPPD • ŠIFRE DRŽAVA• PREGLED UGOVORA O IZBJEGAVANJU DVOSTRUKOG OPOREZIVANJA U RH• ZAKONI I PROVEDBENI PROPISI ZAKONA NA KOJIMA SE TEMELJI OVAJ PRIRUČNIK

Narudžbenica na kraju časopisa Opseg: 832 str. Cijena: 493,50 kn

NOVO IZIŠLO IZ TISKA NOVO

IV. izmijenjeno i dopunjeno izdanje listopad 2008.Autori:

prof. dr. sc. Vilim GORENC; doc. dr. sc. Zlatko ĆESIĆ, Vesna BULJAN, dipl. iur. i dr. sc. Vlado BRKANIĆ

KOMENTAR ZAKONA O TRGOVAČKIM DRUŠTVIMA

Opseg priručnika je 1660 stranica. Tvrdi uvez.+ dodatak: Zakon o trgovačkim društvima

(urednički pročišćeni tekst, studeni 2015.) koja, osim samog pročišćenog teksta Zakona, sadrži i Prolog za izmjene i dopune ZTD-a, sadržaj, te kazalo pojmova Cijena komentara i dodatka: 997,50 kn Cijena kompleta e-izdanja: 593,75 kn

Knjiga sadrži pročišćeni tekst Zakona i objašnjenja za primjenu – komentar svakog članka, a na kraju knjige daju se primjeri raznih akata te kazalo pojmova. Ova naklada značajnije je dopunjena u odnosu na prethodnu, a novi autori unijeli su u svoje tekstove niz praktičnih rješenja. Uz to je dodana i aktualna sudska praksa. Ovaj komentar u svoje prethodne tri naklade doživio je visoke ocjene stručnjaka i praktičara. To potvrđuju vrlo visoke naklade koje su rasprodane.


2015.

Pozivamo Vas na pretplatu na

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2016.POREZI POGAĐAJU SVE!!

Ali, zašto platiti ono što nije obveza?

Za sve ostale informacije molimo javite se na broj 01/4699-760; mob. 099/4699-766 ili e-poštom: [email protected]

RRiF-ov POREZNI PRIRUČNIK 2016. je najkompletnija zbirka propisa, naputaka i službenih stajali-šta koja je sadržajno namijenjena za praktičan rad.Dva toma s uvezanim knjigama sadržavaju 10 poglavlja izvornih ili pročišćenih tekstova svih po-reznih propisa i doprinosa, ugovore o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja, te službena stajališta Ministarstva financija i sudsku praksu o poreznim pitanjima. Poglavlje „Porezni postupak“ sadržava naputke i praktične primjere kako sastaviti prigovor, žalbu i tužbu u poreznim stvarima.Ažuriranje je tijekom godine, a dopune i izmjene uključene su u cijenu pretplate. Uz osnovno izdanje daje se i CD sa svom tiskanom građom, programom za pretraživanje i s moguć-nošću ispisa. U pretplatu je uključeno i 20 minuta pristupa našim poreznim i pravnim savjetnicima.Pretplatiti se možete i na e-izdanje Poreznog priručnika pa umjesto tiskanih knjiga, koje sačinja-vaju Porezni priručnik, e-poštom dobivate poveznice (linkove) za svaku knjigu i trajno ih čuvate na računalu (koje je prethodno registrirano na Adobe stranicama, te je preuzet čitač u programu Adobe Digital Editions). Porezni priručnik se može preuzeti na jedno računalo i jedan prijenosni uređaj (tablet ili pametni telefon), a mogućnost ispisa je dopuštena.Priručnik izlazi iz tiska početkom 2016., a očekivani opseg je oko 4.000 stranica.Cijena pretplate za RRiF-ov porezni priručnik 2016. (tiskano izdanje+CD+ažuriranje tijekom 2016.) iznosi 987,00 kn (940,00 kn + PDV 5%).Cijena e-pretplate za RRiF-ov porezni priručnik 2016. iznosi 750,00 kn (600,00 kn + PDV 25%).

- Sadržaj je razvrstan u uvezane knjige – nema zamjenjivih listova- Nove izmjene u novoj knjizi koja sadrži pročišćeni tekst propisa ili novi propis- Kompletni propisi se arhiviraju radi naknade uporabe u slučaju nadzora

ili kontrole u ukrasno oblikovane kutije

Documents

Pravo i porezi 2015/12