VELEUČILIŠTE VERN'

Specijalistički diplomski stručni studij

Poduzetnički menadžment

SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI RAD

IDENTIFIKACIJA POSLOVNIH PRILIKA VEZANIH ZA PROIZVODNJU I DISTRIBUCIJU HALAL HRANE U HRVATSKOJ

Dražen Markić

Zagreb, 2014.

VELEUČILIŠTE VERN'

Specijalistički diplomski stručni studij

Poduzetnički menadžment

SPECIJALISTIČKI DIPLOMSKI STRUČNI RAD

IDENTIFIKACIJA POSLOVNIH PRILIKA VEZANIH ZA PROIZVODNJU I DISTRIBUCIJU HALAL HRANE U HRVATSKOJ

Mentor: Mr. sc. Zrinka Gregov Student: Dražen Markić, bacc.oec.

viši predavač

Zagreb, veljača 2014.

PREDGOVOR

Temu sam odabrao zato što mi je halal hrana bila prilika za proučavanje nečeg novog i korisnog. Proizvodnja i distribucija halal hrane zanimljiva mi je jer ima i religioznu važnost za pripadnike islamske vjeroispovijesti pa se time daje veća pažnja proizvodnji i distribucije hrane.

Zahvalio bih svojim roditeljima, koji su mi omogućili da upišem ovaj studij, svojoj mentorici, mr. sc. Zrinki Gregov, gospodinu Aldinu Dugonjiću te ostalim djelatnicima iz Agencije za certificiranje halal kvalitete u Zagrebu koji su mi pomogli da dođem do određenih saznanja i materijala da bih mogao napisati ovaj diplomski rad. Također zahvaljujem svima koji su mi pomogli u istraživanju te poduzetnicima koji su odvojili vrijeme za ispunjavanje ankete.

SAŽETAK

Istraživačkim radom analizirano je tržište halal hrane u Hrvatskoj te su identificirani problemi i poslovne prilike vezane uz implementaciju halal certifikata. Postavljena istraživačka pitanja su: 1) Što je halal hrana?, 2) Koji su uvjeti za dobivanje halal certifikata?, 3) Kakva je potražnja za halalom u Hrvatskoj? te 4) Postoje li poslovne prilike vezane za proizvodnju i distribuciju halal hrane u Hrvatskoj? Pri izradi teorijskog okvira korišteni su domaći i strani sekundarni izvori. Za potrebe empirijskog istraživanja provedena je anketa na uzorku studenata zagrebačkog Veleučilišta VERN' te dubinski intervjui sa šest domaćih proizvođača prehrambenih proizvoda koji imaju halal certifikat. Anketom je utvrđeno da većina ispitanika nije dovoljno upoznata s halal hranom te da prevladava nezadovoljstvo ponudom i dostupnošću halal hrane u trgovačkim lancima. Intervjuom je ustanovljeno da hrvatski proizvođači halal hrane nalaze potrošače u zemlji, ali se na daljnji razvoj odlučuju većinom zbog izvoza. Kao glavni problem navode neinformiranost šire javnosti o važnosti halal certifikata i relativno mali broj dobavljača u Hrvatskoj. Zaključeno je da postoje prilike za daljnja ulaganja i razvoj proizvodnje halal hrane, ali se nameće potreba bolje promocije proizvoda i edukacije kupaca o dobrobitima i važnosti halal standarda.

Ključne riječi: poslovne prilike, halal, halal certifikat, halal tržište

SUMMARYIDENTIFICATION OF BUSINESS OPPORTUNITIES RELATED TO THE PRODUCTION AND DISTRIBUTION OF HALAL FOOD IN CROATIA

This research analyzes the halal food market in Croatia and identifies problems and opportunities related to the halal certification in Croatia. Research questions are: 1) What is halal food?, 2) What are the conditions for obtaining halal certificate?, 3) What is the demand for halal in Croatia? and 4) Do business opportunities related to the production and distribution of halal food exist in Croatia? As theoretical base for this thesis were used domestic and foreign secondary sources. Survey was conducted on the students of the University of Applied Science VERN ' and in-depth interviews on a sample of six Croatian food producers whose products are halal certificated. Results of the survey suggest that most respondents are not as familiar with halal food and are unsatisfied with the offer and the availability of halal products in their local stores. Results of in-depth interviews imply that Croatian manufacturers of halal food are satisfied with demand in Croatia but their development is mainly due to export. Main problem is lack of information referred to the general public on the importance of the halal certificate and a relatively small number of suppliers in Croatia. The conclusion is that there are opportunities for further investments in development and production of halal food, but there is a need to better promote products and educate customers about the benefits and importance of halal certification.

Keywords: business opportunities, halal, halal certification, the halal market

SADRŽAJ

PREDGOVORI

SAŽETAKII

SUMMARYIII

IDENTIFICATION OF BUSINESS OPPORTUNITIES RELATED TO THE PRODUCTION AND DISTRIBUTION OF HALAL FOOD IN CROATIAIII

SADRŽAJIV

1.UVOD1

2.ISTRAŽIVAČKI PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA3

2.1.Problem istraživanja3

2.2.Predmet istraživanja3

2.3.Svrha i ciljevi istraživanja3

2.4.Istraživačka pitanja4

2.5.Izvori podataka i metode istraživanja4

3.IDENTIFIKACIJA POSLOVNIH PRILIKA5

3.1.Koncepcija novog ulaska6

3.2.Polazna strategija8

3.2.1. Okolina i njen utjecaj na novi ulazak10

3.2.2. Kupac i njegov utjecaj na novi ulazak11

3.2.3. Utjecaj vremena na novi ulazak12

4.HALAL14

4.1.Što je halal?14

4.2.Halal certifikat16

4.3.Dodjela halal certifikata20

4.4.Tržište halal hrane u svijetu22

4.5.Primjeri dobre prakse26

5.HALAL HRANA U HRVATSKOJ29

5.1.Proizvodnja halal hrane u Republici Hrvatskoj29

5.2.Pripadnici muslimanske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj30

5.3.Turisti muslimanske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj32

6.EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE36

6.1.Rezultati ankete36

6.2.Rezultati dubinskog intervjua45

6.3.Diskusija rezultata53

7.Identifikacija poslovnih prilika s halal hranom u Hrvatskoj55

7.1.Tržište55

7.2.Strategija55

7.3.Ključni čimbenici uspjeha56

8.ZAKLJUČAK58

LITERATURA62

POPIS GRAFIKONA I SLIKA66

PRILOG 1. Pitanja za anketni upitnik67

PRILOG 2. Pitanja za dubinski intervju70

ŽIVOTOPIS74

Lista provjere zadnje verzije SDSR-a76

IV

1. UVOD

Tema diplomskog rada je identifikacija poslovnih prilika vezanih za proizvodnju i distribuciju halal hrane u Hrvatskoj. Misao vodilja pri izradi rada bila je kako u današnje krizno vrijeme prepoznati potencijal u zadovoljavanju potreba određenih društvenih skupina, pritom misleći ne samo na muslimansko stanovništvo u Hrvatskoj i ono izvan nje već i na sve one koji žele zdravo živjeti. Za podizanje gospodarstva na noge potrebno je pokrenuti hrvatska poduzeća, njihovu proizvodnju i izvoz. Većina prehrambenih poduzeća u Hrvatskoj nije spremna za izvoz i prodor na nova svjetska tržišta, te je stoga, da bi mogli opstati na tržištu u današnje vrijeme brzoga tehnološkog razvoja u svim sektorima poduzetništva, potrebno biti u tijeku sa svim nadolazećim standardima i procesima u poslovanju.

Halal hrana je sve više prisutna diljem svijeta, a halal certifikat predstavlja ulaznicu za svjetsku trgovinu prehrambenih proizvoda. Sam termin halal potječe iz islamske religije i znači dopušteno ili dozvoljeno. Uvođenje halal certifikata predstavlja mogućnost ne samo za sigurnost u poslovanju već za ostvarenje dobiti ako hrvatski poduzetnici prepoznaju potencijal i mogućnost za proizvodnju i distribuciju hrane s halal certifikatom. Zbog sve veće potrebe za uvođenjem i implementacijom halal certifikata u poslovanje hrvatskih poduzeća, na zahtjev mešihata Islamske zajednice u Republici Hrvatskoj, 29. siječnja 2010. osnovan je Centar za certificiranje halal kvalitete (halal.hr, 2013). Očekivani doprinos je bolje razumijevanje halal hrane. Pod time se podrazumijeva bolje poznavanje halal certifikata, ne samo za poduzetnike i pojedince koji se žele baviti proizvodnjom i distribucijom hrane već cjelokupnog društva koje konzumira prehrambene proizvode da bi se povećala kvaliteta života konzumacijom zdrave hrane.

Diplomski rad je podijeljen u osam glavnih poglavlja. U uvodnom se dijelu opisuju problem, cilj i svrha istraživanja, navode se istraživačka pitanja te izvori podataka, metode prikupljanja i obrade podataka. U trećem se poglavlju predstavlja teorijski okvir o identifikaciji poslovnih prilika. U četvrtom su poglavlju pojašnjeni ključni termini vezani uz halal, opisana je dodjela certifikata, predstavljeno je stanje na halal tržištu u svijetu te su navedeni primjeri poduzeća koja su uvela halal standard. Peto poglavlje obuhvaća sekundarne podatke o tržištu halal hrane u Hrvatskoj. U šestom se poglavlju iznose rezultati empirijskog istraživanja, a u sedmom identifikacija poslovnih prilika s halal hranom u Hrvatskoj. U završnom je dijelu donesen zaključak, preporuke za praksu i preporuke za daljnja istraživanja.

2. ISTRAŽIVAČKI PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA

U sljedećem su dijelu opisani problem i predmet istraživanja, identificirani su svrha i ciljevi, kao i glavna istraživačka pitanja. Navedeni su izvori podataka korišteni u istraživanju kao i metode istraživanja.

2.1. Problem istraživanja

Problem istraživanja je nedovoljno poznavanje halal hrane i neiskorištene poduzetničke prilike vezane uz halal certifikat u Republici Hrvatskoj. Stoga neki proizvođači kvalitetne hrane, iako im je potrebno vrlo malo ulaganja i promjena, da bi zadovoljili i pridobili halal certifikat, nisu prisutni na tržištu halala.

2.2. Predmet istraživanja

Predmet istraživanja je tržište halal hrane u Hrvatskoj. Tržište halal hrane u Hrvatskoj čine domaći proizvođači i uvoznici hrane s halal certifikatom. U toj su skupini domaći lideri u proizvodnji hrane, ali i manji proizvođači i poduzeća s velikim potencijalom za daljnji rast proizvodnje i distribuciju halal hrane.

2.3. Svrha i ciljevi istraživanja

Glavni cilj je identificirati poslovne prilike vezane za proizvodnju i distribuciju halal hrane na hrvatskom tržištu.

Pomoćni ciljevi su:

· Saznati što je halal hrana.

· Proučiti koji su uvjeti za dobivanje halal certifikata.

· Prikupiti najznačajnije informacije o tržištu halal hrane u svijetu.

· Istražiti sadašnju ponudu i potražnju za halalom u Hrvatskoj.

· Identificirati poslovne prilike vezane za proizvodnju i distribuciju.

2.4. Istraživačka pitanja

Slijedom postavljenih ciljeva formulirala su se istraživačka pitanja. To su:

1. Što je halal hrana?

2. Koji su uvjeti za dobivanje halal certifikata?

3. Kakva je potražnja za halalom u Hrvatskoj?

4. Postoje li poslovne prilike vezane za proizvodnju i distribuciju halal hrane u Hrvatskoj?

2.5. Izvori podataka i metode istraživanja

U diplomskom radu koristit će se sekundarni i primarni izvori podataka. Sekundarni izvori podataka su: znanstvena i stručna literatura za teorijsko-stručni okvir. To će uključivati knjige, znanstvene i stručne članke vezane za poduzetništvo, halal hranu i halal tržište. Dakle, provodit će se izviđajno istraživanje i analiza sadržaja. Primarni će se podatci prikupljati metodom ispitivanja. Ciljana populacija su kupci i poduzetnici koju su primijenili halal u svom načinu poslovanja. Metode ispitivanja koje će se koristiti su anketno ispitivanje i dubinski intervju u kojem će pitanja biti strukturirana tako da daju odgovore na istraživačka pitanja. Anketiranjem će se istražiti upoznatost i interes kupaca, a dubinskim će se intervjuom prikupiti informacije o informiranosti i interesu poduzetnika za uvođenje halal certifikata u poslovanje. Veličina uzorka je minimalno 30 anketiranih kupaca i intervjui sa šest sadašnjih ili potencijalnih poduzetnika.

Metode istraživanja:

Metode istraživanja su izviđajna (eksplorativna) istraživanja, metoda ispitivanja pomoću ankete i dubinskog intervjua te metoda analize i sinteze.

Stoga će se uz sve potrebne resurse istražiti sva potrebna područja, da bi se došlo do željenih podataka. U idućem poglavlju bit će opisana identifikacija poslovnih prilika.

3. IDENTIFIKACIJA POSLOVNIH PRILIKA

„Poduzetnik mora vjerovati u priliku tako jako da će biti voljan žrtvovati se kako bi je razvio i upravljao poduzećem tako da prilika postigne željeni rezultat“

(Hisrich, Peters i Shepherd, 2011, str. 12.)

Jedino pravovremenim reagiranjem i prepoznavanjem poslovnih prilika, poduzetnik može ostvariti uspjeh. U današnjem poduzetničkom okruženju, vrijeme predstavlja važan faktor uspjeha, zato je potrebno što prije reagirati, jer odgađanjem provedbi nekih ideja i poslovnih prilika, postoji opasnost od promjene situacije na tržištu i konkurencija može brže reagirati na poslovne prilike.

Veliki se broj dobrih poslovnih prilika ne pojavi iznenada, nego su većim dijelom rezultat poduzetnikove opreznosti s obzirom na mogućnosti ili, u nekim slučajevima, uspostave mehanizama za identifikaciju potencijalnih prilika. Često su potrošači najbolji izvor ideja za novi pothvat. Članovi distribucijskih sustava mogu prepoznati potrebe krajnjeg potrošača zbog njihove međusobne suradnje i bliskog kontakta. Mnogi su poduzetnici prepoznali poslovnu priliku u razgovoru s trgovcem, veletrgovcem i proizvodnim predstavnikom (Hisrich i sur., 2011). Stoga je važno da poduzetnik dobro osluškuje potrebe tržišta i krajnjih kupaca. Svi ti izazovi puno zahtijevaju od poduzetnika. „Poduzetnik je zapravo kreativna osoba koja je u stanju da u uvjetima ograničenih proizvodnih resursa izvrši njihovu optimalnu i racionalnu kombinaciju i organizaciju, te da u takvim uvjetima ipak umješno ekonomski djeluje.“ (Kovačević, 2007, str. 88)

Do potencijalnih poduzetničkih prilika, može se doći iskustvom ili istraživanjem (Renko, Shrader i Simon, 2012). Tako se zapošljavanjem ili angažiranjem iskusnih i ovlaštenih osoba s dobrim znanjem o halal certifikatu može procijeniti i prepoznati niz novih poduzetničkih prilika za poduzeće. Važno je napomenuti da svaka prilika zaslužuje biti pažljivo razmotrena i vrednovana, bez obzira na koji je način prepoznata (npr. komentar potrošača, poslovnih savjetnika, pripadnika distribucijskog osoblja ili tehničkog osoblja). Prema autorima, vrednovanje prilike možda je najkritičniji element poduzetničkog procesa budući da dopušta poduzetniku procijeniti donosi li određeni proizvod ili usluga potrebne povrate s obzirom na zahtijevane resurse (Hisrich i sur., 2011). Stoga će se u ovom poglavlju predstaviti teorijski okvir za identifikaciju poslovnih prilika.

Prvo će se obraditi koncept novog ulaska, zatim polazne strategije kao i utjecaji ključnih faktora pri uvođenju novog proizvoda na tržište ili ulasku novog proizvođača.

3.

3.1. Koncepcija novog ulaska

U poslovnom svijetu novi ulazak predstavlja važan čimbenik za poduzeće i poduzetnika općenito. Poduzetnik novim ulaskom želi ostvariti svoj poslovni cilj i poduzeće dovesti na višu razinu profita i poslovanja.

„Novi ulazak odnosi se na (1) ponudu novoga proizvoda postojećem ili novom tržištu, (2) plasiranje poznatog proizvoda na novo tržište ili (3) stvaranje nove organizacije (bez obzira radi li se o novom proizvodu ili tržištu koje je konkurentima ili kupcima novo). Bez obzira na to odnosi li se „novitet“ na novi proizvod, novo tržište i/ili novu organizaciju, novitet često zna biti dvosjekli mač“ (Hisrich i sur., 2011, str. 464). Novi ulazak može biti stresan, ne samo za vrhovni menadžment poduzeća već i za ostale djelatnike.

Novitetom se dolazi do rariteta, te se time poduzeće razlikuje na tržištu od ostalih poduzeća. Zanimljiva činjenica jest da novitet može pojačati nesigurnost u vezi s vrijednošću novoga proizvoda i dodatno opteretiti potrebne resurse. (Hisrich i sur., 2011). Time poduzetnici svoj poduzetnički duh dovode u sumnju, izlažu strahu i predviđanju neuspjeh noviteta. Da bi se to izbjeglo, poduzetnik ili djelatnici poduzeća, koje se priprema za novi ulazak, moraju imati samopouzdanja i jasnu viziju, misiju i cilj, tj. što žele ostvariti novim ulaskom na tržište. Prema istim autorima, „poduzetnička sinergija je skup odluka, aktivnosti i reakcija koje isprva stvaraju, a zatim tijekom vremena eksploatiraju novi ulazak na način koji maksimizira prednost noviteta i minimalizira njegove troškove“ (Hisrich i sur., 2011, str. 465).

Kada poduzeće odiše obiteljskom atmosferom i kada vlasnik ima dobru komunikaciju sa zaposlenicima, radnici su znatno zadovoljniji, nego kada bi radili u tvrtki koja je u vlasništvu bezličnoga investicijskog fonda, kojemu je jedini cilj izvući što više novca (Cinotti, 2012). Na slici 3.1. prikazana je poduzetnička strategija s pripadajućim elementima. Prema autorima, postoje tri elementa ili ključne faze poduzetničke strategije, a to su: „(1) stvaranje mogućnosti za novi ulazak, (2) korištenje novog ulaska i (3) petlja povratne veze od kulminacije stvaranja novog ulaska i korištenja, natrag do prve faze“ (Hisrich i sur., 2011, str. 464).

Slika 3.1. Poduzetnička strategija: Stvaranje i korištenje mogućnosti novog ulaska

Izvor: Hisrich, D. R..,Peters, M. P., Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo (7. izdanje). Zagreb: Mate, str. 465

Mišljenje navedenih autora jest da je stvaranje novog ulaska rezultat kombinacije znanja i ostalih resursa u paket resursa za koji se vjeruje da će biti vrijedni, odnosno rijetki i teški, te skupi za kopiranje. Ako se donese odluka o isplativosti novog ulaska, tada poslovanje tvrtke ovisi o strategiji ulaska, strategiji smanjenja rizika, načinu na koji je tvrtka organizirana te o kompetentnosti poduzetnika, tima menadžera i tvrtke. Važan faktor za stvaranje prilika jest znanje koje je krucijalno za stvaranje paketa resursa, te dovodi do stvaranja novoga poslovnog pothvata koji će poslovati uspješno i sigurno. Znanje bitno za stvaranje prilika za novi ulazak na tržište jest znanje povezano s tržištem i tehnologijom (Hisrich i sur., 2011).

3.2. Polazna strategija

Prvenstvo u svim sektorima poslovanja i poduzetništva može imati niz prednosti. Također prvenstvo može rezultirati poboljšanjem performansi. Prednosti prvih pokretača ili poduzeća s prvenstvom su:

· Prvi pokretači imaju prednost u upravljanju troškovima. Pod time se podrazumijeva da prvi pokretač može započeti kretanje niz „krivulju iskustava“, koja predstavlja zamisao da kako tvrtka proizvodi veće količine određenog proizvoda, troškovi svakoga pojedinačnog primjerka tog proizvoda padaju.

· Prvi pokretači suočeni su s manje konkurentskog rivalstva. U fazi rasta tržišta, tvrtke se više brinu oko zadovoljavanja potreba za proizvodom nego za poduzimanjem mjera poput snižavanja cijena, kojima bi od drugih preuzeli dio tržišta.

· Prvi pokretači mogu osigurati bitne kanale. Prvi pokretači, za razliku od poslije pridošlih konkurenata, mogu odabrati i razviti bolju komunikaciju s dobavljačima i distributerima.

· Prvi pokretači u boljoj su poziciji za zadovoljavanje kupaca. Prema autorima, prvi pokretači imaju priliku (1) odabrati i osigurati najatraktivnije segmente tržišta i (2) pozicionirati se u središtu tržišta, što omogućava povećanu sposobnost reorganizacije i prilagođavanja promjenama na tržištu. U nekim slučajevima mogu čak i (3) nametnuti svoje proizvode u industriji.

· Prvi pokretači sudjelovanjem povećavaju svoju stručnost. Autori smatraju, da prvi pokretači imaju priliku (1) učiti iz prve generacije proizvoda i, primjerice, poboljšati izgled i oblik, proizvodnju ili oglašavanje proizvoda, (2) pratiti promjene na tržištu koje bi tvrtkama koje ne sudjeluju na tržištu bilo teško ili nemoguće uočiti i (3) izgraditi svoje mreže suradnika, preko kojih dolaze do važnih informacija (Hisrich i sur., 2011).

Uz sve navedene prednosti prvih pokretača, ne postoji garancija uspjeha. Na slici 3.2. prikazane su sile koje doprinose prednostima prvih pokretača, ali postoje i uvjeti iz okoline koji prve pokretače mogu gurnuti prema neuspjehu.

Slika 3.2. Čimbenici koji utječu na donošenje odluke treba li odmah ući na tržište ili pričekati s ulaskom

(Prednosti prvogpokretača)

(Nedostaci prvogpokretača)

Prednosti u troškovima

Nestabilnost okoline

Manja konkurencija

Sigurni bitni kanali

Nesigurnost kupaca

Najbolji položaji prema kupcima

Stručnost iz sudjelovanja

Kratko vrijeme prvenstva

Izvor: Hisrich, D. R., Peters, M. P., Shepherd, D. A. (2011.). Poduzetništvo (7. izdanje). Zagreb: Mate, str. 473

Poduzetnici moraju donijeti odluku jesu li prednosti pozicije prvog pokretača jače od nedostataka. Ta odluka ovisi o (1) stabilnosti okoline koja okružuje ulazak, (2) sposobnosti poduzetnika da obrazuje kupce i o (3) sposobnosti poduzetnika da podigne prepreke za nove ulaske i za oponašanje, da bi tvrtka bila što duže u prednosti (Hisrich i sur., 2011).

3.2.1. Okolina i njen utjecaj na novi ulazak

Da bi poduzetnik bio uspješan i ostvario dobar uspjeh novim ulaskom u okolinu koja ga okružuje, mora prepoznati potrebe tržišta. Prilikom ulaska važnu ulogu imaju ključni čimbenici uspjeha. „Ključni čimbenici uspjeha su zahtjevi koje svaka tvrtka mora ispuniti kako bi se uspješno natjecala u određenoj industriji“ (Hisrich i sur., 2011, str. 473).

„Poslovna strategija normalno specificira proizvode i tržišta na kojima tvrtka želi konkurirati zajedno s indikacijom da li će kompanija koristiti niske troškove, diferencijaciju, ili tržišne niše. Međunarodna poslovna strategija je komplicirana zbog činjenice da mora specificirati, kako će se postupati s proizvodima na tržištima i konkurencijom u različitim zemljama“ (Schroeder, 1999, str. 808). U procesu ulaska na nova tržišta menadžment poduzeća, koje želi ostvariti izvoz, mora voditi računa o troškovima i troškovnoj politici tržišta na koje želi plasirati svoje proizvode.

Prilikom distribucije i transporta proizvoda mora se voditi briga da proizvod ne gubi na kvaliteti, pogotovo ako se radi o prehrambenim proizvodima. Stoga se treba maksimalno prilagoditi potrebama kupaca i okoline s kojom želimo poslovati. „Za sve izvoznike iz Hrvatske osobito su važni podaci o važećim standardima odnosno normama pojedine zemlje, jer tako unaprijed mogu spriječiti neželjene posljedice vraćanja isporučenih proizvoda inozemnim kupcima, ili čak zatvaranja inozemnog tržišta za proizvode hrvatskih proizvođača“ (Andrijanić, 2001, str. 249). Prije prodora u novu poslovnu okolinu, dobro je da poduzetnik sam postavi određene ciljeve i pitanja, kojima bi eliminirao moguće poteškoće prilikom izvoza.

Prema Andrijaniću, neka od pitanja su: „Što znam o kulturi novog partnera, te kakvi su poslovni običaji i pravila lijepog ponašanja u njegovoj zemlji?“ (Andrijanić, 2001, str. 257). Iz slike 3.3. vidljivo je da kulturu obuhvaća niz elemenata, poput religije, političke filozofije, ekonomike i ekonomske filozofije, obrazovanja, pravila ponašanja i običaja, jezika i socijalne strukture. „Utjecaj religije na poduzetništvo, potrošnju i poslovanje općenito razlikovat će se ovisno o snazi dominantnih religijskih dogmi i njihovu utjecaju na vrijednosti i stavove kulture“ (Hisrich i sur., 2011, str. 97).

Slika 3.3. Odrednice kulture

Izvor: Hisrich, D. R., Peters, M. P., Shepherd, D. A. (2011). Poduzetništvo (7. izdanje). Zagreb: Mate, str. 96.

Osim navedenih pitanja, postoji i niz drugih, no ta su dva pitanja temelj za ponašanje i daljnju komunikaciju poduzetnika s ostalim sudionicima u poslovnoj okolini.

3.2.2. Kupac i njegov utjecaj na novi ulazak

„Kupcima može biti iznimno teško točno procijeniti pruža li im novi proizvod ili usluga vrijednost“ (Hisrich i sur., 2011, str. 476). Zbog toga da bi određeni proizvod bio prihvaćen na tržištu, potrebno je kupca potaknuti i informirati o nadolazećem proizvodu, pogotovo ako je proizvod ili proizvođač nepoznat tržištu na koje se želi plasirati. „Sve je izraženija neophodnost poznavanja potreba i očekivanja kupaca kao temeljnog orijentira u artikuliranju ponude poduzeća, ali i sustavno unapređivanje efikasnosti poslovanja radi održanja i jačanja konkurentske sposobnosti poduzeća“ (Ivanković, 2010, str. 160).

Stoga je potrebno prije ulaska na tržište osigurati kupcima traženu kvalitetu, te ih informirati o svemu vezano za proizvod, da bi se stvorila pozitivna atmosfera prilikom novog ulaska na tržište. Kada kupac nije dovoljno informiran o nadolazećim proizvodima na tržištu, osim sumnje, stvara se i negativan stav, zbog neznanja o proizvodu, te davanja premalo informacija od proizvođača.

Načini na koje bi se promijenilo ponašanje potrošača su promjena pristupa ili marketinške tehnike kojima bi se poticalo na odabir halal proizvoda u odnosu na konzumaciju redovnih proizvoda. Komunikacija kvalitete odgovarajućim sloganima i atraktivnim porukama koje su usmjerene na obitelj i prijatelje koji su važni faktori utjecaja bio bi dobar način (Lada, Tanakinjal i Amin, 2009).

„Primjerice, edukacija može usmjeriti sklonost kupaca na način kojim će tvrtka postići prednost i u odnosu na potencijalne kupce (npr. proizvod tvrtke može postati standard u industriji), može pomoći poduzetniku izgraditi ugled 'osnivača' što potiče lojalnost kupaca te to može biti prednost za tvrtku kroz podizanje ostalih prepreka ulascima i oponašanju“ (Hisrich i sur., 2011, str. 476). Zato je potreban uzastopan rad i usavršavanje, bez obzira na položaj poduzeća na tržištu.

3.2.3. Utjecaj vremena na novi ulazak

Vrijeme u poduzetničkom svijetu ima veliko značenje za sve sudionike. Pojava prvog ponuđača određenog proizvoda na tržištu, veže i pojavu ostalih ponuđača istog ili sličnog proizvoda na tržištu. „Kada ste prvi na tržištu, to ima početne prednosti, no ukoliko poduzetnik ne može zaustaviti ili usporiti ulazak potencijalnih konkurenata u industriju te ponudu sličnih proizvoda, početna prednost brzo će se istrošiti i umanjiti uspješnost tvrtke“ (Hisrich i sur., 2011, str. 476).

Potrebno je pravovremeno osluškivati potrebe tržišta da bi poduzeće bilo u tijeku s potrebama kupaca. Jedino na taj način poduzeće može opstati, jer su kupci sve zahtjevniji. Vremenskom prednošću poduzeće se može pripremiti na nadolazeću konkurenciju, te produžiti to vrijeme prednosti ako prvo poduzeće podiže prepreke novoj konkurenciji. Prepreke ulasku konkurencije proizlaze iz odnosa prvog poduzeća na tržištu s ključnim dionicima, a to se može učiniti:

· Izgradnjom lojalnosti kupaca. Time se povećava cijena ulaska konkurencije i mogućnost otimanja postojećih kupaca poduzeću koje se prvo pojavilo na tržištu.

· Izgradnjom troškova prelaska. Povećava se lojalnost kupaca, kroz nagradne programe, poput nagradnih bodova. Na taj je način kupac financijski i/ili emocionalno povezan s poduzećem koje se prvo pojavilo na tržištu, te nema isplativosti prelaskom konkurenciji.

· Zaštitom jedinstvenosti proizvoda. Poduzeće koje se prvo pojavilo na tržištu, mora očuvati jedinstvenost kroz zaštitu intelektualnog vlasništva, koji može biti u obliku patenta, autorskih prava, zaštitnih znakova (u ovom slučaju halal znak) i poslovnih tajni.

· Osiguravanjem pristupa bitnim izvorima nabave i distribucije. Potrebno je razviti poseban odnos s ključnim sudionicima koji će prisiliti potencijalne konkurente da se koriste manje privlačnim mogućnostima (Hisrich i sur., 2011).

Stoga poduzeće mora iskoristiti prednost ako se pojavilo prije konkurencije na tržištu da bi stvorilo i osiguralo čvrstu poziciju.

4. HALAL

U sljedećem poglavlju definirat će se termini halal, haram i mešbuh. Objasnit će se postupak dobivanja halal certifikata u Hrvatskoj, prikazati stanje na tržištu halal hrane u svijetu kao i primjeri poduzeća koja su iskoristila prednosti posjedovanja halal certifikata.

4.1. Što je halal?

Termin halal potječe iz arapskog jezika te znači dozvoljeno ili dopušteno. Suprotno od halal jest arapska riječ haram, što znači zabranjeno ili nedozvoljeno. Te su dvije riječi kod pripadnika islamske vjeroispovijesti smjernice kako razlikovati dobro od lošeg, tj. dozvoljeno od nedozvoljenog. Islam, kao jedna od većih monoteističkih religija, sadrži koncept prehrane koji se trebaju pridržavati svi vjernici muslimanske vjeroispovijesti.

„Riječ halal u islamu je smjerodavni i smjerokazni naputak, koji ne podrazumijeva samo hranu, nego označava specifičan odnos u svim aktivnostima ljudskog života, te je ovaj stil života jasno propisan šerijatom“ (Ljevaković i Jašić, 2010, str. 4). U Kur'anu, svetoj knjizi za muslimane, u kojoj je zapisana Božja zapovijed, jasno je opisano sve vezano za halal i haram. Stoga svaki pripadnik islamske vjere mora voditi računa što konzumira i da hrana ne bude samo materijalno dobro već da ima i duhovno značenje, tj. da se prema hrani odnosi kao prema Božjem daru.

„O vjernici, jedite lijepa jela od onoga čime smo vas opskrbili, budite Bogu zahvalni, ako samo Njemu služite (Njega obožavajte). Zaista vam je Allah zabranio (jesti) lešinu, krv, svinjsko meso i ono što je zaklano u nečije drugo ime osim (imena) Božjeg, a tko bude prisiljen (jesti), ne tražeći i ne prelazeći (granice dozvoljenog), nema mu grijeha. Bog oprašta i milostiv je. Zaista oni koji skrivaju (dio) Knjige koju im je Bog poslao i za to uzimaju neznanu korist, takvi trpaju u svoje želuce (i jedu) samo vatru“ (2:172-174)(Kur'an, 2000).

I u drugim monoteističkim i politeističkim religijama hrana ima veliku važnost. Pripadnici židovske vjeroispovijesti imaju sličan princip prehrane kao muslimani. I oni ne jedu strvine i svinjetinu, ali konzumiraju alkohol. Židovi su, poput muslimana, zadržali svoj način prehrane do danas, te ga nazivaju košer (Ljevaković i Jašić, 2010). Kod islama je važno da svaki vjernik dobro razumije točno što se od njega traži i što je halal, jer postoje razna tumačenja Božje riječi, stoga je poželjno da se muslimani pridržavaju izvornog oblika Kur'ana, te da slušaju jedino Božje zapovijedi. Popis harama po islamskom zakonodavstvu, šer'iatu, vrlo je sužen, dok je popis halala vrlo opsežan (Topoljak, 2010).

U islamu i danas vlada velika svijest o konzumaciji hrane i pića, posebno u arapskim zemljama, te se osjeti ozračje spokoja i zahvalnosti prema Bogu, što i u kojoj mjeri se konzumira. To se posebno osjeti za vrijeme najvećega muslimanskog blagdana Ramazana, koji je poticaj duhovnom rastu svih vjernika, te uključuje i post od zore pa sve do zalaska sunca. Za vrijeme Ramazana vjernici zahvaljuju Bogu na svemu što im je darovao, te se potiču na dobra djela i svemu što je halal.

Prema mr. sc. Faruku Čengiću u islamu vrijedi šerijatsko pravilo da je sve dopušteno, dok se ne dokaže da je zabranjeno. U šerijatu postoji deset zabrana vezanih za hranu i piće muslimana:

· Zabrana konzumiranja onoga što šteti (tu su: alkohol i narkotici).

· Zabrana konzumiranja onoga što je nečisto ili zaprljano nečistoćom (pod nečistoćom se podrazumijeva svinjsko meso i meso miša, mazge, lešina, ljudski izmet, krv i slično, dok se u nečistoću ubraja: voda ili neka druga tekućina, kao i hrana u koju je upala nečistoća i promijenila boju, okus ili miris).

· Zabrana konzumiranja životinja koje je zabranjeno ubijati (to su: pčele, mravi, djetlići ili žabe).

· Zabrana konzumiranja životinja koje je dopušteno ubijati (to su: škorpion, gavran, zmija i pas koji ujeda).

· Zabrana konzumiranja životinja koje se hrane nečistoćom – džellale (šerijat zabranjuje konzumiranje mesa i pijenje mlijeka od životinja koje se hrane nečistoćom).

· Zabrana konzumiranja životinja koje imaju očnjake i ptice koje imaju kandže (u toj su grupi: lav, vuk, tigar, medvjed, majmun, slon, šakal, jastreb, orao i slično).

· Zabrana konzumiranja onog što je odvratno i neugodno (u toj su kategoriji: gmazovi i kukci).

· Zabrana konzumiranja tzv. „tuđe hrane“ (šerijat zabranjuje konzumiranje hrane i pića do kojih se došlo: pljačkom, varanjem, manipulacijom, umjetno izazvanom nestašicom, krivim mjerenjem i vaganjem i onoga što je stečeno putem kamate).

· Zabrana konzumiranja mješanaca (prema šerijatskom pravilu: „Ako se pri jednoj istoj stvari nađe zabrana i dozvola, daje se prednost zabrani“) (Čengić, 2010).

Prema tim naputcima, svaki čovjek može zdravije živjeti, te se psihički i fizički bolje osjećati. Halal je svakako pozitivan princip ishrane i načina života. Prihvaćanjem halala u svom načinu prehrane i života općenito, čovjek se disciplinira i prihvaća ono što je uzvišeno i sveto.

4.2. Halal certifikat

U današnjem materijalističkom svijetu, gdje se sve više vrti oko cijene, dostupnosti i vizualnog izgleda proizvoda, još uvijek postoji dio populacije ili tržišta koji će neovisno o navedenim elementima izdvojiti određena materijalna sredstva ili napor da bi došao do proizvoda koji zadovoljava određenu kvalitetu. Zbog sve veće industrijalizacije i ubrzanog načina proizvodnje, zanemaruje se kvaliteta određenog proizvoda, te njegov sastav.

Tako se, primjerice, u prehrambenoj industriji upotrebljavaju razne kemijske tvari koje štete čovjekovu zdravlju, a koje su posebno zabranjene za pripadnike određenih religija, među kojima je i islam. Ljudi danas premalo pažnje daju onome što jedu, tj. ne obraćaju pažnju kako je pripravljena hrana koju konzumiraju, te gdje je i na koji način došla do krajnjeg potrošača.

„Religioznost se u većini religija odražava i kroz prehranu, a danas je u svijetu jako poznat postao halal u islamu, košer u judaizmu, vegetarijanstvo u hinduizmu. Kršćanstvo kao najbrojnija religija utjecala je na prehrambene običaje najviše u razvijenim zapadnim zemljama. Danas ljudi često osjećaju potrebu da hrana dobije duhovni sadržaj, po čemu kao takva biva prepoznata na tržištu“ (Ljevaković i Jašić, 2010, str. 5).

Halal obilježje u proizvodnji i distribuciji hrane, ima veliko značenje za konzumente takve vrste hrane, te su zagovornici i stručnjaci tog načina prehrane donijeli odluku o stavljanju obilježja halal certifikata ili kvalitete na određeni proizvod. Kako bi konzumenti i kupci bili sigurni da je proizvod ili hrana napravljena u skladu prema halal standardima, halal proizvod je obilježen halal certifikatom.

Slika 4.1. Izgled halal obilježja ili certifikata na proizvodima u Republici Hrvatskoj

Izvor: Jurković Majić, O. (2010). Primjena halal i košer certifikata u marketingu hrane. Preporodov journal, mjesečnik KDBH „Preporod (118), 28-37

Slika 4.1. prikazuje izgled halal certifikata i obilježja na proizvodima na području Republike Hrvatske. Time i kupci u Hrvatskoj lako mogu prepoznati proizvode s halal certifikatom. Na području Bosne i Hercegovine proizvodi s halal certifikatom također su obilježeni kao na slici 4.2. Time su stanovnici osviješteni o halalu i njegovoj važnosti, jer je islam najzastupljenija religija u Bosni i Hercegovini.

Slika 4.2. Izgled halal obilježja ili certifikata na proizvodima u Bosni i Hercegovini

Izvor: halal.hr. Preuzeto 17. lipnja 2013. sa stranice: www.halal.ba/site/images/stories/logo%20primjeri.jpg

Slika 4.3. prikazuje izgled poznatih certifikata u ostalim zemljama diljem svijeta. Tako kupac vizualno prepoznaje halal proizvod na tržištu.

Slika 4.3. Izgled halal obilježja ili certifikata u svijetu I.

Izvor: Internetska stranica behalal. Preuzeto 17. lipnja 2013. sa stranice: http://behalal.org/tag/marketing-2/

Izgled halal certifikata ovisi o zemlju i kontinentu u kojem je proizvod proizveden, stoga postoji još niz drugih halal obilježja u svijetu s kojima se kupci mogu susresti, a prikazani su na slici 4.4.

Slika 4.4. Izgled halal obilježja ili certifikata u svijetu II.

Izvor: helyawati.com. Preuzeto 17. lipnja 2013. sa stranice:

http://www.helyawati.com/wp-content/uploads/2013/01/halal-senarai-badan-Islam-yang-diiktiraf.jpg

„Halal certifikat jamči da je životinja, čije se meso i mesne prerađevine nalaze u trgovinama, obrađena po vjerskim običajima i ritualima i da u njima nema svinjetine. Potvrdom 'halal' kvalitete, proizvođači će biti dužni dokazati da je proces proizvodnje onih proizvoda koji se žele certificirati, poštivan prema pravilima iz Šerijatskog prava. 'Halal standard, certifikat' ima oznaku 47.2006 halal hrana. To je ujedno prvi standard kvalitete koji su priznali vjerski i državni autoriteti u Europi“ (Jurković, Majić, 2010, str. 18).

Oznaka halal kvalitete na proizvodima razlikuje se po izgledu ovisno o državi u kojoj je proizvod proizveden, te ga je dodijelila ovlaštena institucija za dodjelu halal certifikata u matičnoj zemlji.

4.3. Dodjela halal certifikata

Halal certifikat u Republici Hrvatskoj dodjeljuje Centar za certificiranje halal kvalitete na čelu s mešihatom Islamske zajednice. „Halal standard počiva na preventivno- -proaktivnoj metodi te je kompatibilan s međunarodnim standardima upravljanja kvalitetom (ISO, HACCP i drugi). Knjiga Halal standarda sadrži: Halal standard, proceduru certificiranja, pravilnik o halal klanju, pravilnik o auditu i zaštitnom znaku te priručnik o halal statusu aditiva. Sami proces dobivanja halal certifikata utvrđen je procedurom certificiranja halal kvalitete koja je sastavni dio halal standarda“[footnoteRef:1] [1: Procedura certificiranja, Centar za certificiranje halal kvalitete. Preuzeto 1. lipnja 2013. sa stranice: http://halal.hr/nova/procedura-certificiranja/. ]

Da bi određeno poduzeće započelo postupak dobivanja halal certifikata, potrebno je da nadležna osoba u poduzeću koje zahtijeva halal certifikat, podnese zahtjev za certificiranje i dostavi dokumentaciju kojom dokazuje da poduzeće posluje u skladu sa zakonom i da može zadovoljiti zahtjeve halal kvalitete. Nakon toga slijedi provjera dokumentacije Centra za certificiranje halal kvalitete, poslije provjere dokumentacije, potpisuje se ugovor o certificiranju, te se educiraju zaposlenici (interni auditori) koji su zaduženi za implementaciju i održavanje zahtjeva halal kvalitete (halal.hr, 2013). Stoga poduzeće koje podnosi zahtjev, mora pripremiti dokumentaciju u kojoj su opisani svi postupci te implementirati zahtjeve halal kvalitete od nabave sirovina, prijema i skladištenja sirovine, proizvodnje do skladištenja i transporta gotovih proizvoda. Poslije implementacije zahtjeva Centar za certificiranje halal kvalitete organizira i provodi certifikacijski audit. Komisija za verifikaciju provjerava je li certificiranje obavljeno na propisan način, zatim Upravni odbor donosi odluku o dodjeli certifikata te se poduzeću dodjeljuje certifikat (halal.hr, 2013).

Nakon toga Centar za certificiranje halal kvalitete najavljenim i nenajavljenim auditima, analizama gotovih proizvoda na prisutnost harama provjerava poštivanja zahtjeva i mjera halal standarda (halal.hr, 2013). Na slici 4.5. shematski je prikazana pojednostavljena procedura dobivanja halal certifikata, cilj je razumjeti cjelokupan proces certificiranja.

(Slika 4.5. Shematski prikaz procedure certificiranja halal kvalitete)

Izvor: halal.hr. Preuzeto 19. lipnja 2013. sa stranice:

http://halal.hr/images/dokumenti/shema.pdf

4.4. Tržište halal hrane u svijetu

U sljedećem poglavlju promatra se tržište halal hrane u svijetu. Ono nije isključivo geografski i demografski određeno smještajem islamskog stanovništva već u suvremenom globaliziranom svijetu vrata mu se otvaraju i u tradicionalno neislamskim zemljama. „Unutar globalne slike koja se ubrzano mijenja tvrtka mora promatrati šest osnovnih čimbenika: demografske, gospodarske, društveno- -kulturne, prirodne, tehnološke i političko pravne“ (Kotler i Keller, 2007, str. 78).

Prema demografskom istraživanju koje je proveo Paw Research Center u 2010. godini (pewresearch.org, 2013) 23% svjetskog stanovništva su muslimani. Grafikon 4.1. je prikaz udjela svjetskih religija u ukupnoj populaciji. Muslimani čine skupinu od 1,6 milijardi stanovnika, a 3% od tog broja živi u Europi.

Grafikon 4.1. Prikaz udjela religijskih grupa u svjetskoj populaciji u 2010. godini

Izvor: Markić, 2013., prema podacima Paw Research Center (2010)

Na slici 4.6. koja slijedi, vidi se da je to broj od 43.490.000 stanovnika u 2010. godini.

Slika 4.6. Regionalna distribucija muslimanskog stanovništva u 2010. godini

Izvor: Markić, 2013., prema podacima Paw Research Center (2010)

Istraživanje također pokazuje da je prosječan musliman star 26 godina, dok je prosječan katolik star 30 godina. Ta se informacija ne čini bitnom, no u današnje vrijeme mlađim su generacijama informacije dostupne putem novih tehnologija, užurban je način života i naglasak je na zdravoj prehrani i izgledu. Olakšana je mogućnost migriranja stanovništva u potrazi za poslom ili kojim drugim odlučujućim faktorom kvalitete života te se stoga sa sigurnošću može reći da se certificiranje hrane kao halal čak i kod nas u Europi, odnosno Hrvatskoj, čini iznimnom poslovnom prilikom i pametnom marketinškom strategijom kao osiguranje pouzdanosti i prepoznatljivosti kvalitete.

Prema drugom izvješću Paw Research Centera vezanim za projekcije demografskih kretanja muslimanskog stanovništva (pewresearch.org, 2013), populacija muslimanskog stanovništva kao najvećeg potrošača halal proizvoda i usluga porast će s 1,6 milijardi na 2,2 milijarde do 2030. godine, što je rast od oko 35%. Projekcije pokazuju da ni jedna druga vjerska zajednica neće ostvariti takav rast kao muslimanska. Procjenjuje se da će rast u Europi biti na 58 milijuna muslimana, te će činiti 10% ukupne europske populacije.

Razmišljamo li, kod otvaranja novog poduzeća ili uvođenja halal standarda dugoročno, ako izuzmemo ostale utjecajne faktore, može se zaključiti da poslovanje pod tim pretpostavkama može samo rasti. „Izlazak na međunarodno tržište i globalno širenje omogućuje kompanijama povećanje profitabilnosti“ (Lazibat, Kolaković, 2004, str. 46). Takvo razmišljanje može nas voditi prema novim tržištima u susjedstvu, ali i dalje u Europu, kao što su Kosovo, Albanija, Makedonija ili Bosna i Hercegovina, te u već poznate multikulturalne države poput Francuske, Nizozemske i Njemačke. Ulaskom u Europsku uniju ta tržišta postaju pristupačnija, uz kupce veće kupovne moći od one koju imaju muslimani na Balkanu ili još dalje u pojedinim arapskim i azijskim zemljama.

„Globalno tržište halal proizvoda i usluga je procijenjeno na 2.770 milijardi USD, te eksponencijalno raste 20 posto na godišnjem nivou. Najmanje 38 milijuna potrošača koji preferiraju halal proizvode i usluge živi u Europi“.[footnoteRef:2] [2: Globalno halal tržište raste 20% godišnje, Al jazeera. Preuzeto 1. lipnja 2013. sa stranice: http://balkans.aljazeera.net/vijesti/globalno-halal-trziste-raste-20-godisnje.]

Prema Hrvatskoj gospodarskoj komori tržište halala dijelimo na tri skupine:

1. Arapsko-islamsko tržište koje se sastoji od najbogatijih zemalja poput Kuvajta i Saudijske Arabije do siromašnih poput Tadžikistana (hgk.hr, 2013). Jedno od potencijalnih tržišta unutar skupine arapsko-islamskih zemalja je tržište Ujedinjenih Arapskih Emirata koje uvozi više od 90% hrane, ali na kojem hrvatski proizvođači nisu prisutni sa svojim halal proizvodima (business.hr, 2012).

2. Halal tržište Europske unije koje se procjenjuje na 66 milijardi američkih dolara. „Potrošnja halal hrane sve je veća i u europskim zemljama, a osobito u Francuskoj kao najvećem tržištu. Halal tržište u toj zemlji raste između sedam i deset posto godišnje, a potrošnja halal mesa po osobi u Francuskoj je otprilike 150 kilograma, što je 30 posto više od prosjeka“.[footnoteRef:3] [3: Halal certifikat otvara tržište od 661 milijarde dolara, Business.hr. Preuzeto 01. lipnja 2013. sa stranice: http://www.business.hr/kompanije/halal-certifikat-otvara-trziste-od-661-milijarde-dolara, ]

3. Regionalno tržište u kojem smo i mi. „Tokom 2006. godine ukupni izvoz hrvatske ekonomije bio je 8,25 milijardi eura, od toga je u pedesetak muslimanskih zemalja otpremljena roba u vrijednosti 418,82 milijuna eura što je tek 5 % od ukupnog izvoza“ (Hodžić, 2010, str. 27).

Prema Hodžiću halal proizvode možemo smatrati diferenciranima jer ne proizvode svi sudionici na tržištu halal proizvode. U tom su slučaju konkurentske prednosti halal proizvoda, u odnosu na proizvod koji to nije, nemogućnost supstitucije halal proizvoda proizvodom koji to nije te je smanjen rizik imitacijama i inovacijama u proizvodnji korištenjem novih dodataka zbog strogih religijskih propisa.

Također sudionici halal tržišta nikad ne bi mogli ostvarivati velike monopolske profite zbog same filozofije ishrane koja se ne temelji na materijalnoj dobiti već udovoljavanju vjerskim zahtjevima. Nešto veće cijene proizvoda opravdane su dodatnim uloženim sredstvima u marketing da bi se proizvod prepoznao na globalnom tržištu kao halal (Hodžić, 2010).

Velika multinacionalna poduzeća prilagodila su svoje poslovanje zahtjevima tržišta. Halal tržište prepoznali su i veliki igrači poput McDonald'sa, PepsiCoa, Wrigley'sa, Nestlea. Svi su proizvodi Nestle Malaysia deklarirani kao halal proizvodi i čine ga jednim od najvećih halal proizvođača koji izvozi svoje proizvode u više od 50 zemalja širom svijeta te je u 2011. ostvario neto-dobit u iznosu od 505,3 milijuna malajskih ringgita što je otprilike 1589,74 milijuna američkih dolara (nestle.com, 2013).

Prema Hasanoviću, McDonald's prije nije odustajao od svojih čvrstih standarda u proizvodnji i prodaji bez obzira na vjeru ili način života ljudi na pojedinom tržištu. Nije bilo moguće naručiti alkoholno piće, no danas se u Njemačkoj uz BigMacove nudi pivo, u Francuskoj vino, a u Hong Kongu kokteli. Također se u Indiji hamburgeri ne prave od govedine već od janjetine i piletine i zovu se Maharaja Mac.

No u zadnja dva desetljeća pokazalo se koliko su zbilja važni moćni lokalni brendovi koji zadovoljavaju sve zahtjeve samog okruženja te koliko globalne marke mogu biti povezane uz negativne asocijacije. Poznati primjeri su Mecca Cola u Francuskoj koja konkurira Coca Coli i Pepsiju te Quibla Cola jedno je od najprodavanijih bezalkoholnih pića u Velikoj Britaniji ili Zamzam Cola u Iranu koja su nastala između ostalog zbog protivljenja sve jačoj amerikanizaciji preko medija, tzv. kokakolonizaciji (Hasanović, 2010). Takav stav potrošača prema globalnim brendovima i svemu što se uz njih veže posebno je važan za male proizvođače na tržištu i moguće ga je iskoristiti u korist svog proizvoda.

Hodžić naglašava da su od europskih zemalja najveća tržišta halal proizvoda i usluga u Francuskoj i Velikoj Britaniji. Također su u Europi iznimno popularni halal začini, umaci i mlijeko u prahu (Hodžić, 2010). Uz pomoć konkurentnosti odredit će se uspješnost ili neuspješnost poslovanja poduzeća. (Porter, 2008) Uzmemo li u obzir i činjenicu da se radi o rastućem tržište kojem predviđaju rast i do 40%, svakako je važno i da se hrvatski proizvođači pravovremeno uključe i dobiju dio halal kolača.

4.5. Primjeri dobre prakse

U Hrvatskoj su u 2013. godini čak 45 poduzeća dobila halal certifikat prema podacima Centra za certificiranje halal kvalitete. Slika 4.7. popis je svih halal certificiranih poduzeća u Republici Hrvatskoj s logom poduzeća. Većina poduzeća s popisa prehrambena su poduzeća koja su i izvoznici hrvatskih proizvoda. Osim poznatih imena poput Kraša, Vindije, Mlinara, Pika, Belja na popisu su i manja poduzeća regionalnog karaktera kao što su Mirna Ribolov ili Arbacommerce.

Slika 4.7. Popis proizvođača halal hrane u Hrvatskoj u 2013. godini

Izvor: Markić, 2013.

Jedan od dobrih primjera je poduzeće Naše klasje koje svoje halal proizvode prodaje u domaćim trgovačkim lancima, ali ih i izvozi. U poduzeću također smatraju da je krajnji cilj halal certificiranja praćenje proizvoda od početka do kraja na precizan, strog i kontroliran način. Čak šest puta godišnje audit tim, koji odabere Agencija za certificiranje a čine ga stručnjaci svih područja vezanih uz prehrambenu industriju, kontrolira ispunjavaju li proizvodi, proizvodni procesi, obrada pa čak i pakiranje i označavanje u trgovinama sve zahtjeve halal standarda. „Tvrtka 'Naše klasje' je uvođenjem halal certifikata dobila 'ulaznicu' na tržište od čak 44 zemlje svijeta, s više od 1,3 milijarde ljudi gdje zakonska regulativa nalaže da prehrambeni artikli moraju imati halal certifikat“ (Dukarić, 2010, str. 51).

Hodžić naglašava da su Podravkina konzervirana gotova jela, dječja hrana, juhe i Vegeta doživjeli uspjeh na sajmu u Abu Dhabiju gdje su potpisali ugovor o zastupanju i distribuciji za tržište Emirata s jednim partnerom (Hodžić, 2010).

Halal proizvode prepoznala su i poduzeća u financijskim problemima, a jedan je primjer Industrija mesa Ivanec. Prezaduženost poduzeća i otpuštanje radnika dovelo je do okretanja novim tržištima i traženju izlaza iz krize u izvozu. U planu je izgradnja pogona za proizvodnju halal mesa i izvoz na tržišta Bjelorusije, Kazahstana, Gruzije, Azerbajdžana, Turske i zemalja Dalekog istoka. Ulaganja su vrijedna oko 4 i 5 milijuna eura, te se radi na očuvanju radnih mjesta što je jedno od ključnih pitanja u današnjem hrvatskom gospodarstvu (Risek, 2012).

5. HALAL HRANA U HRVATSKOJ

Iduća poglavlja povezana su s halalom u Hrvatskoj. U poglavljima su opisani važni podatci vezani za proizvodnju halal hrane, prisutnost pripadnika muslimanske vjeroispovijesti u Hrvatskoj, te turista muslimanske vjeroispovijesti koji posjećuju Hrvatsku.

5.1. Proizvodnja halal hrane u Republici Hrvatskoj

Republika Hrvatska je poput većine europskih zemalja u velikoj ekonomskoj krizi. Posljedica je takve situacije velika nezaposlenost, slaba kupovna moć stanovništva, propadanje industrije i proizvodnje, te neiskorištenost prirodnih dobara, posebno u poljoprivredi i stočarstvu. Proizvodnja zdrave hrane u današnje vrijeme, trebala bi biti glavni pokretač razvoja i izlaska zemalja iz ekonomske krize. Zdrava hrana, unatoč ponekad i višoj cijeni, uvijek će pronaći krajnjeg kupca. U zdravu se hranu svakako ubraja i halal hrana.

Jedna od glavnih odrednica hrvatske industrije je hrvatska prehrambena industrija u kojoj još uvijek leži hrvatski kapital. Velik dio ostalih hrvatskih industrija u rukama je stranih multinacionalnih kompanija i kao takve ne mogu biti pokretačem hrvatskog gospodarstva. Susjedne zemlje i njihova tržišta osnovni su hrvatski izvozni cilj. Prema Državnom zavodu za statistiku zemlja u koju ide čak 12,8% hrvatskog izvoza je Bosna i Hercegovina, u Njemačku ide 10,3%, a u Srbiju 4,3% (dzs.hr, 2013).

Hrvatsko se gospodarstvo prirodno okreće jugoistoku Europe. Ključni su dijelovi u razvoju regionalnog halal tržišta, kao i na svjetskoj razini,: prehrana, turizam, ugostiteljstvo, kozmetika, lijekovi, te stvaranje poslovnih i industrijskih zona, odnosno halal hubova. Osvojiti halal tržište moguće je samo planiranom strategijom prodora na halal tržišta drugih zemalja te izgradnjom povjerenja i partnera i potrošača.

Ključne aktivnosti su (halal prehrana – izvozna strategija hrvatskog gospodarstva, 2010):

· sudjelovanje na halal forumima u svijetu

· predstavljanje proizvoda na halal sajmovima

· marketinški nastupi na ciljanim tržištima

· otvaranje predstavništava i stvaranje poslovnih veza na ciljanim tržištima.

5.2. Pripadnici muslimanske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku iz 2011. godine, u Republici Hrvatskoj, zabilježeno je 62.977 stanovnika pripadnika muslimanske vjeroispovijesti.

Od toga su najzastupljeniji Bošnjaci, zatim Albanci te ostali.

Na grafičkom prikazu, prema mjerenju Državnog zavoda za statistiku iz 2011. godine, najviše pripadnika muslimanske vjeroispovijesti živi u Gradu Zagrebu, 18.044 stanovnika. Tako Zagreb postaje glavnim centrom za sve muslimane u Republici Hrvatskoj (dzs.hr, 2013).

Grafikon 5.1. Broj pripadnika muslimanske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj

Izvor: Markić, 2013., prema podacima Državnog zavoda za statistiku (2010)

Godine 1916. islam je priznat kao ravnopravna religija u Republici Hrvatskoj. U Zagrebu je 1935. godine, u Tomašićevoj ulici 12, Gradsko poglavarstvo ustupilo prvi molitveni prostor, te se i danas na toj adresi nalazi Islamska zajednica i Centar za certificiranje halal kvalitete u Republici Hrvatskoj. U ljeto 1944. godine dotadašnji je Dom likovnih umjetnika preuređen i na istom je prostoru otvorena prva džamija u Republici Hrvatskoj. Međutim 1948. godine, nakon Drugog svjetskog rata, političko--socijalne promjene zahvatile su i islamsku zajednicu te je džamija prisilno zatvorena. Godine 1987. u Zagrebu je sagrađena i otvorena nova džamija, koja je važna poveznica za noviju islamsku dijasporu. (islamska-zajednica.hr, 2013). Uz džamiju u Zagrebu i Gunji, koja je otvorena 1969. godine, 4. svibnja 2013. godine, svečano je otvorena i džamija u Rijeci, te je proglašena najljepšom džamijom u Europi. Time se ujedno širi interes za halal načinom života i prehrane u svim regijama Hrvatske.

Prema zagrebačkom muftiji Hasanoviću slijedi „da Hrvatska ulazi u Europsku uniju s jednim bogatstvom, a to bogatstvo je ustvari najbolje riješeno muslimansko pitanje koje može biti model i rješenje za druge europske zemlje, ali i model i rješenje za kršćanske manjine tamo gdje su nastanjeni kao takvi“.[footnoteRef:4] [4: Intervju: Uspjeli smo u nastojanjima da u Hrvatskoj ne bude islamofobije, islamska-zajednica.hr, Preuzeto 1. lipnja 2013. sa stranice: http://islamska-zajednica.hr/naslovnica/intervju-uspjeli-smo-u-nastojanjima-da-u-hrvatskoj-ne-bude-islamofobije,]

Pripadnici su muslimanske vjeroispovijesti trenutačno zadovoljni svojim statusom u Republici Hrvatskoj, to potvrđuje i izjava muftije Hasanovića: Lijepo je biti musliman u Hrvatskoj, povodom održavanja najvećeg islamskog blagdana Kurban Bajrama 2012. godine (tportal.hr, 2012). To samo potvrđuje činjenicu da muslimani neometano mogu obavljati svoje dužnosti, a time im je sve više dostupan halal način prehrane, uz pomoć domaćih i stranih proizvođača.

5.3. Turisti muslimanske vjeroispovijesti u Republici Hrvatskoj

Hrvatska je ostvarila mnoge preduvjete za razvijanje halal turizma. Ima ugodnu klimu, muslimanska zajednica je raširena i priznata u društvu te postoji velik broj halal certificiranih proizvoda.

„Halal turizam je novi oblik turističke ponude koja je već prisutna u svijetu i obično se ne razlikuje mnogo od onoga što mi poznajemo kao turizam. Podrazumijeva da turistima muslimanima budu zadovoljena dva osnovna aspekta, a to su omogućavanje uvjeta za obavljanje vjerskih obreda i omogućavanje halal hrane“.[footnoteRef:5] [5: Halal turizam, hgk.hr. Preuzeto 1. lipnja 2013. sa stranice: http://www.hgk.hr/wp-content/files_mf/Halal%20turizam_25%2004%202012%20%20%203%20.pdf.]

Kao što je već spomenuto, veoma je važno za promicanje Hrvatske kao halal destinacije promoviranje na sajmovima i forumima halala, ali i korištenje suvremenim medijima da bi dospjeli do što većeg broja potencijalnih kupaca ili korisnika usluga. Prema studiji DinarStandarda i Crescentratinga (Global Muslim Lifestyle Travel Market 2012: Landscape & Consumer Needs Study iz 2012.) ukupna muslimanska turistička potrošnja u 2011. godini iznosila je 126.1 milijardu američkih dolara samo emitivnog turizma (ne uzimajući u obzir putovanja religijskog karaktera) što čini čak 12.3% ukupne svjetske potrošnje. Među 20 zemalja koje bilježe najveći rast u međunarodnoj turističkoj potrošnji čak 25% su muslimanske zemlje; na tom su popisu Saudijska Arabija kao najveće emitivno tržište, te Iran, Nigerija i Ujedinjeni Arapski Emirati (crescentrating.com, 2012).

Grafikon 5.2. prikaz je faktora koji utječu na odabir turističke destinacije iz koje je vidljivo da najveći broj muslimanskih turista stavlja halal hranu na prvo mjesto ključnih faktora. Muslimanski su turisti važni jer i prosječno troše više, u prosjeku troše 1.700 američkih dolara, što je za čak 500 dolara više od Europljana (Dugonjić, 2012). Iz grafikona je također vidljivo da je na drugom mjestu cijena, a Hrvatska još uvijek spada u relativno jeftinije zemlje na Mediteranu.

(Grafikon 5.2. Ključni faktori kod odabira turističke destinacije prema anketi provedenoj s muslimanskim turistima u 2012.)

Izvor: Markić, 2013., prema podacima DinarStandard i Crescentrating (2012)

U Hrvatskoj zasad postoji samo šest hotela s halal certifikatom, to su: Baška, Turist, Art, Spačva, Aristos, Bonavia i Westin (halal.hr, 2013).

Najbolja je reklama za hrvatske halal proizvode biti dio kvalitetne turističke ponude. Turist koji dođe prvi put u Hrvatsku i proba hrvatski halal proizvod poželjet će ga kupiti i u svojoj zemlji. To otvara vrata hrvatskom halal izvozu. Kao što je već spomenuto, veoma je važno za promicanje Hrvatske kao halal destinacije promoviranje na sajmovima i forumima halala, ali i korištenje suvremenim medijima da bismo dospjeli do što većeg broja potencijalnih kupaca ili korisnika usluga.

Osim promocije pokrenute su i neke stvarne mjere koje bi omogućile muslimanskim turistima dolazak na Jadran. Tako su posljednjih godina za turističke sezone organizirani direktni letovi Zagreb – Doha, Katar za državljane Jordana, Kuvajta, Katara, Omana, Ujedinjenih Arapskih Emirata. Omogućen je ulazak u Republiku Hrvatsku s valjanom šengenskom vizom, otvoreno je veleposlanstvo u Kataru i osnovana je Hrvatsko-katarska udruga (Dugonjić, 2012).

Prednost u odnosu na ostale europske zemlje u privlačenju turista je i ta što smo ulaskom u Europsku uniju jedina zemlja članica koja ima službeno registriran halal standard na temelju kojeg se provodi certificiranje te je pokrenuto certificiranje turističkih agencija koje bi bile most između ponude i potražnje (uhpa.hr, 2013).

6. EMPIRIJSKO ISTRAŽIVANJE

Empirijsko istraživanje provedeno je metodom ispitivanja pomoću ankete i dubinskog intervjua. Prednosti metoda ispitivanja su lakoća i brzina prikupljanja podataka te relativno niski troškovi, dok je glavni nedostatak utjecaj ljudskog faktora u ulozi ispitanika, ali i ispitivača (Verčić, 2010).

Anketnim ispitivanjem (Prilog 1.) željelo se doznati koliko su kupci informirani i zainteresirani za halal hranu. Anketirano je 168 ispitanika, potencijalnih kupaca na području Grada Zagreba. Ispitivanje je provedeno od 9. studenoga do 4. prosinca 2013. godine.

Dubinskim intervjuom (Prilog 2.) željelo se doznati koliko su poduzetnici informirani i zainteresirani za proširenje halal asortimana te s kojim su se preprekama susreli pri njegovu uvođenju. Odabrano je šest hrvatskih poduzeća koja već imaju halal certifikat. Intervjuirani su u od 25. studenoga do 11. prosinca 2013. godine.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

6.1. Rezultati ankete

Anketa je provedena na Veleučilištu VERN'. U istraživanju je sudjelovalo ukupno 168 studenata. Istraživanje je provedeno online upitnikom. Upitnik se sastojao od pitanja zatvorenog i otvorenog tipa.

Od ukupno 168 ispitanika, 66 je muškog roda, a 102 ženskog roda. Od svih ispitanih 82,14% je u dobi od 20 do 30 godina, 13,69% su u dobi od 30 do 40 godina, a ostalih 4,17% je starije od 40 godina. Katoličke vjeroispovijesti je 131 ispitanik, odnosno njih 77,98%, samo 2 ispitanika ili 1,19% su islamske vjeroispovijesti, 33 ispitanika ili njih 19,64% nije se izjasnilo, a 2 ispitanika ili njih 1,19% pripadnici su ostalih vjeroispovijesti.

Grafikon 6.1. prikaz je vjeroispovijesti sudionika ankete koja je jedan od ključnih faktora kod analize budući da je muslimansko stanovništvo obavezno konzumirati halal hranu za razliku od katoličkog koje je većinsko stanovništvo u Hrvatskoj.

Grafikon 6.1. Vjeroispovijest ispitanika

Izvor: Markić, 2013.

Nakon uvodnih pitanja slijedila su pitanja o informiranosti ispitanika o halal hrani. Tako 48,21% svih ispitanika pazi na porijeklo namirnica pri kupnji, dok njih 50,60% ne pazi. Samo 1,19% ispitanika nije se izjasnilo pazi li na porijeklo namirnica pri kupnji. Od svih ispitanika koji paze na porijeklo namirnica pri kupnji, 34,52% su ženskog roda, a 13,69% su muškog roda. Jedna trećina, to jest 35,71% svih ispitanika je čulo za halal certificiranu hranu, a 64,29% ispitanika nije čulo.

Grafikon 6.2. je prikaz stava ispitanika prema porijeklu namirnica. Iz grafikona su vidljive razlike stava prema porijeklu namirnica prema spolu ispitanika. Više od 50% ispitanika ne pridaje pozornost porijeklu namirnica što i nije začuđujuća informacija ako uzmemo u obzir da su ispitanici studenti koji većinom ne kupuju namirnice za dom i ne kuhaju, no budući da nas mediji, internet ili institucije sve više informiraju o važnosti zdrave prehrane postotak je velik i za one koji paze na porijeklo.

Grafikon 6.2. Briga o porijeklu namirnica prema spolu ispitanika

Izvor: Markić, 2013.

Na pitanje jesu li kušali halal hranu 16,07% ispitanika odgovorilo je potvrdno, a 80,95% odgovorilo je negativno. Ostalih 2,98% nije sigurno u odgovor. Rezultati su prikazani u grafu 6.3. Odgovori se poklapaju s prethodnim grafom. Budući da velik broj ispitanika ne pazi na porijeklo namirnica, razumljivo je da nisu ni kušali halal hranu ili ako su je i probali nisu bili svjesni da se radi upravo o halal hrani.

Za potrebe istraživanja značajan je podatak o broju ispitanika koji nisu kušali halal hranu. U daljnjim analizama kada su pitanja zahtijevala poznavanje pojma halal hrane korišteni su samo odgovori ispitanika koji su čuli za halal hranu što je značajno smanjilo uzorak, pa se on sa 168 ispitanika sveo na 60 ispitanika.

Grafikon 6.3. Broj ispitanika prema konzumaciji halal hrane

Izvor: Markić, 2013.

Na pitanje kako su saznali za halal hranu, među ponuđenim odgovorima najveći broj ispitanika koji je čuo za halal hranu kao prvi odgovor odabrao je medije, odnosno njih 36,11%. Prijatelji su bili odgovora za 12,50% ispitanika, institucije za 11,11%, poznanici za 8,33%, obitelj i vjerske zajednice za 2,78% ispitanika dok je 26,35% ispitanika preko ostalih izvora doznalo za halal hranu.

Od 60 ispitanika koji su čuli za halal hranu njih 23 smatra da je halal hrana zdrava. Najčešći razlozi koje su naveli zbog kojih je smatraju zdravom hranom su:

· Strogi propisi za dobivanje halal certifikata

· Kontrolirano podrijetlo namirnica

· Stroge kontrole kvalitete

Tako je 37 ispitanika od njih 60 odgovorilo da halal hranu ne smatra zdravom. Kao objašnjenje takvom razmišljanju najveći broj ispitanika navodi neinformiranost o proizvodnji halal hrane. Odabir ispitanika prikazan je na grafikonu 6.4.

Grafikon 6.4. Stav ispitanika o zdravstvenoj koristi halal hrane

Izvor: Markić, 2013.

Sljedeće pitanje odnosilo se na kupovinu halal proizvoda. Od 60 ispitanika koji su čuli za halal proizvode njih 5, odnosno 8,33% kupuje halal proizvode. Njih 55, odnosno 91,67% ne kupuje halal proizvode iako znaju za njih. Rezultati su prikazani grafikonom 6.5.

Grafikon 6.5. Odluka o kupnji halal proizvoda

Izvor: Markić, 2013.

Grafikon 6.6. prikaz je izbora halal certificiranog proizvoda naspram onog necertificiranog. Od 60 ispitanika koji su čuli za halal hranu njih 32%, odnosno njih 19, dalo bi prednost halal certificiranom proizvodu, dok njih 14, odnosno 23%, ne bi dalo prednost, dok 45% ispitanika ne smatra halal certifikat ključnim faktorom pri kupnji.

Grafikon 6.6. Odluka o izboru halal certificiranog proizvoda naspram necertificiranog proizvoda

Izvor: Markić, 2013.

Ključni razlozi zbog kojih bi ispitanici dali prednost izboru halal certificiranom proizvodu naspram onog necertificiranog su:

· Veća kvaliteta proizvoda

· Sigurnost kvalitete

· Sigurnost pri konzumaciji

· Percepcija zdravog proizvoda

· Međunarodno priznat certifikat

Na pitanje o plaćanju više cijene za halal proizvod od 60 ispitanika njih 43%, odnosno 26, platilo bi višu cijenu za halal proizvod dok 50%, odnosno 30, ne bi je bilo spremno platiti. Ostalih 7%, odnosno 4 ispitanika, nisu se opredijelila ni za jednu opciju. Grafikon 6.7. prikaz je spremnosti ispitanika da plate višu cijenu za halal vrijednost.

Grafikon 6.7. Spremnost ispitanika na plaćanje više cijene za halal proizvod

Izvor: Markić, 2013.

Istraživanjem se htjelo saznati koliko su halal certificirani proizvodi dostupni ispitanicima koji su čuli za takve proizvode ili ih već kupovali. Pomoću Likertove skale ocijenili su dostupnost halal proizvoda u Hrvatskoj. Sljedeći grafikon 6.8. prikaz je rezultata odgovora na pitanje o dostupnosti halal proizvoda.

Grafikon 6.8. Dostupnost halal proizvoda ispitanicima

Izvor: Markić, 2013.

Najveći broj ispitanika odgovorio je da im halal proizvodi nisu ni dostupni ni nedostupni, vrlo velik broj ispitanika također je rekao da im uopće nisu dostupni. Iz grafa je vidljivo da je veći broj ispitanika odabrao vrijednosti koje sugeriraju da ne nalaze halal proizvode na policama trgovačkih lanaca u kojima kupuju, ali ako se dodatno potrude, mogu do njih doći. To ukazuje na dvije važne mogućnosti: ili postoji još mogućnosti za širu distribuciju i plasman halal proizvoda ili ih je potrebno istaknuti bolje u trgovinama da bi ih potencijalni kupci uopće prepoznali.

Grafikonom 6.9. prikazani su odgovori ispitanika na pitanje o zadovoljstvu ponudom halal proizvoda u Hrvatskoj. Rezultati pokazuju da najveći broj ispitanika nije ni zadovoljan ni nezadovoljan ponudom halal proizvoda u Hrvatskoj. Kao i u slučaju s dostupnošću proizvoda, veći broj ispitanika je nezadovoljan nego zadovoljan ponudom proizvoda. Može se zaključiti da su halal proizvodi ispitanicima teže dostupni i da nisu zadovoljni ponudom u Hrvatskoj.

Grafikon 6.9. Zadovoljstvo ispitanika ponudom halal proizvoda u Hrvatskoj

Izvor: Markić, 2013.

Završni komentari ispitanika odnosili su se na informiranost o halal hrani. Najčešći komentari su:

· neinformiranost i slaba medijska popraćenost značenja halal certifikata

· neprepoznatljivost halal proizvoda na policama trgovačkih lanaca

Svi navedeni komentari potvrđuju dobivene rezultate koji ukazuju na to da je mali broj ispitanika upoznat s halal hranom i da je konzumira. Takvo stanje ne sugerira da na tržištu ne postoji potražnja za takvom hranom već da je stupanj informiranosti javnosti o značenju certifikata nizak i da globalna kriza zahtijeva jaču marketinšku kampanju koja bi opravdala veće cijene proizvoda.

1.

2.

3.

4.

5.

6.

6.1.

6.2. Rezultati dubinskog intervjua

Dubinski intervju proveden je na uzorku od šest poduzeća iz svih dijelova Hrvatske, a bave se proizvodnjom hrane. Postavljeno je 26 pitanja kojima se htjelo doći do odgovora koje su poslovne prilike i izazovi kod proizvodnje i distribucije halal hrane u Hrvatskoj (Prilog 2). Odabrana poduzeća razlikuju se po veličini, vrsti proizvoda, lokaciji, tržišnom udjelu i starosti što je prikazano u tablici 6.1.

Tablica 6.1. Osnovni podaci o poduzećima

Paška sirana d.d.

Sladorana d.d

Naše klasje d.o.o.

Delicia d.o.o.

Kraš d.d.

Produkt komerc d.o.o.

PITANJE

1.

Ispitanik

-

-

Zoran Šimunić

Dražen Horvat

-

Svjetlana Hreljak

2.

Sjedište poduzeća

-

-

-

-

-

-

3.

Broj zaposlenika

76

272

30

7

oko 1600

15

4.

Godišnji prihod

-

-

-

3,5 mil. kuna

-

-

5.

Godina osnivanja poduzeća

1946.

1947.

2000.

1997.

1911.

1991.

6.

Osnovna djelatnost

Proizvodnja sira

Proizvodnja šećera

Proizvodnja svježe tjestenine i proizvoda za pekarstvo

Proizvodnja čajnih peciva

Proizvodnja prehrambenih proizvoda

Klaonica papkara i kopitara

7.

Dopunska djelatnost

-

-

-

Trgovina na veliko

-

Trgovina na veliko i malo i vanjska trgovina

8.

Godina uvođenja halal certifikata

2011.

2010.

2008.

2011.

2007.

2012.

Izvor: Markić, 2013.

Prvi dio pitanja odnosio se na uvodna pitanja o poduzeću koji služi kao osnovna smjernica kod analize odgovora. Halal certifikat uveo je 2007. godine Kraš d.d., te je time prvi od poduzeća u uzorku od šest ispitanih koji su ga uveli. Redom su ga uvodili Naše klasje d.o.o. 2008., Sladorana d.d. 2010., Paška sirana d.d. i Delicia d.o.o. 2011., te Produkt komerc d.o.o. posljednji u 2012. godini.

Razlozi koje su ispitanici naveli kao ključne za uvođenje halala u svoje poslovanje razrađeni su prema poduzećima. Iz Paške sirane d.d. navode da prate aktualna događanja i trendove s ciljem podizanja kvalitete i zadovoljavanja zahtjeva kupaca te da uvođenjem halal certifikata dobivaju povjerenje i zadovoljstvo potrošača koji traže halal proizvode. Sladorana d.d. je zbog velikog obujma poslovanja s različitim proizvođačima, kojima je njihov proizvod – šećer, jedna od glavnih sirovina, uvela halal. Naše klasje d.o.o., Delicia d.d., Kraš d.d. i Produkt komerc d.o.o. okrenuli su se halal proizvodnji zbog izvoza u zemlje u kojima prevladava stanovništvo muslimanske vjeroispovijesti, odnosno zbog širenja na nova tržišta.

Sljedeća pitanja odnosila su se na težinu dobivanja halal certifikata te na prepreke i izazove s kojima su se poduzeća pritom susretala. Pomoću Likertove skale ispitanici su ocijenili koliko je im je bilo teško dobiti halal certifikat. Troje ispitanika ocijenilo je da je dobivanje halal certifikata bilo lagano, dvoje je ocijenilo da nije bilo ni teško, ni lagano dok je jedan ispitanik ocijenio da je bilo teško dobiti halal certifikat. Nijedan od ispitanika nije se odlučio za vrijednosti jako lagano ili jako teško. Rezultati po poduzećima prikazani su na grafikonu 6.10.

Grafikon 6.10. Stupanj težine dobivanja halal certifikata u Hrvatskoj

Izvor: Markić, 2013.

Ispitanici su i dodatno objasnili svoj stav prema težini dobivanja halal certifikata. Iz Sladorane d.d. objasnili su da je proizvodnja šećera niskorizična te je i ishođenje certifikata u tom slučaju bilo jednostavno, dok su iz Produkt komerca d.o.o. objasnili da je bilo potrebno opsežnije ulaganje u postrojenje, prilagođavanje šerijatskim propisima te ulaganje u tov. Te razlike u odgovorima jasne su i iz razlika u djelatnostima pojedinih poduzeća.

Prepreke koje su otežale dobivanje certifikata prema ispitanicima su za veći broj ispitanika mali broj certificiranih domaćih dobavljača. Među ostalim preprekama navode se promjene recepture, pronalazak odgovarajuće mehanizacije te edukacija internih auditora i osoblja. Dio ispitanika nije se susreo s većim preprekama zbog već prije uvedenog HACCP sustava koji je uveo više standarde u proizvodnji. Na pitanje koji su faktori najviše pomogli pri dobivanju halal certifikata kao odgovori pojavili su se već prije navedeni HACCP sustav, ali i ISO 9001. Također se kao velika pomoć navode susretljivost osoblja iz Centra za certificiranje halal kvalitete te šire Islamske zajednice koji su educirali osoblje poduzeća, ali i pomagali u izradi dokumentacije.

U tablici 6.2. prikazani su odgovori poduzeća na postavljena pitanja. Pitanjima se pokušalo doći do odgovora postoji li zapravo potražnja za halal hranom u Hrvatskoj iz perspektive poduzeća koja proizvode takvu hranu, postoje li mogućnosti izvoza na strana tržišta i koja bi to tržišta mogla biti. Jednako se tako pokušalo ustanoviti, uzimajući sve navedeno u obzir, planiraju li u poduzećima povećati svoj asortiman halal hrane što ukazuje na mogućnosti i prilike koje poduzeća vide u proizvodnji halal certificirane hrane.

Tablica 6.2. Poslovanje poduzeća na hrvatskom tržištu halal hrane

Paška sirana d.d.

Sladorana d.d

Naše klasje d.o.o.

Delicia d.o.o.

Kraš d.d.

Produkt komerc d.o.o.

PITANJE

17.

Za kojim halal certificiranim proizvodom Vašeg poduzeća smatrate da je najveća potražnja?

-

Šećer nam je jedini proizvod i sav je halal

Tortellini 4 vrste sira

ZobeliX

Bajadera, Čokoladne napolitanke, a zbog velikog zanimanja za gumene bombone od ljeta su certificirani i Bananko,

Žele bomboni i Gumelini.

Svježe juneće i goveđe meso

18.

Izvozite li svoje halal proizvode? Ako da, na koja tržišta?

-

Da

Izvozimo u BiH, Kosovo, Crnu Goru, Sloveniju, Srbiju

Da, u Sloveniju, Srbiju, Makedoniju

i Rusiju

SAD, Kanada, Australija,

Saudijska Arabija i EU

Da. Trenutačno izvozimo u BiH.

19.

Na koja tržišta biste još mogli izvoziti?

-

Na sva

Svi koji su zainteresirani za naše proizvode

UAE, Austrija

 -

Crna Gora, Makedonija, Albanija i sl.

20.

Planirate li proširiti asortiman proizvoda s halal certifikatom? Ako DA kojim proizvodima?

-

-

-

Da, s posebnim keksima bez šećera

U razmatranju su Kiki bomboni koji su popularni u dječjoj populaciji.

Ne

Izvor: Markić, 2013.

Pitanjima koja su slijedila pokušalo se odrediti pronalaze li poduzeća kupce za svoje halal certificirane proizvode i koliko su oni prepoznatljivi na tržištu. Dio ispitanika smatra da postoji potražnja za halal proizvodima i da ona raste svakim danom, no dio ispitanika nije zadovoljan trenutačnom potražnjom i nada se da će se dugoročno isplatiti uvođenje halal certifikata. Dobivanjem halal certifikata njihovi proizvodi dobili su dodatnu vrijednost, konkurentsku prednost u odnosu na iste proizvode drugih proizvođača i samim time trebali bi biti prepoznatljivi na tržištu. Ispitanici su pomoću Likertove skale ocijenili koliko oni smatraju da su njihovi proizvodi prepoznatljivi kao takvi na tržištu. Ako su ispitanici smatrali da je njihov proizvod jako prepoznatljiv na tržištu, odabrali su ocjenu 5, a ako su smatrali da kao halal proizvodi nisu uopće prepoznatljivi na tržištu, odabrali su ocjenu 1. U grafikonu 6.11. prikazani su odgovori ispitanika. Tri od šest ispitanika smatraju da su njihovi proizvodi prepoznatljivi na tržištu, dok samo jedan ispitanik smatra da su veoma prepoznatljivi.

Grafikon 6.11. Prepoznatljivost halal proizvoda ispitanika na hrvatskom tržištu

Izvor: Markić, 2013.

Na pitanje koliko u ukupnoj prodaji poduzeća iznosi udio prodaje halal proizvoda odgovori su bili različiti. Poduzeća Paška sirana d.d., Delicia d.o.o. i Sladorana d.d. posjeduju halal certifikate za sve svoje proizvode tako da je postotak prodaje halal proizvoda kod tih poduzeća 100%. Po veličini udjela slijedi ih Naše klasje d.o.o. s 90% te Produkt komerc d.o.o. s otprilike 25%. Iz poduzeća Kraš d.d. nisu u mogućnosti procijeniti takav udjel budući da je velik dio asortimana pokriven halal certifikatom za domaće tržište, no osjetno se povećao izvoz proizvoda uvođenjem halal certifikata za čak 5%.

Na pitanje o proizvodu s najvećom potražnjom iz asortimana poduzeća ispitanici su izdvojili sljedeće proizvode:

· Naše klasje d.o.o. – Tortelini 4 vrste sira

· Delicia d.o.o. – ZobeliX

· Kraš d.d. – Bajadera i Čokoladne napolitanke

· Produkt komerc d.o.o. – svježe juneće i goveđe meso.

Sva poduzeća u uzorku izvoze svoje proizvode na strana tržišta. Tržišta na koja izvoze su: Bosna i Hercegovina, Kosovo, Crna Gora, Slovenija, Srbija, Makedonija, Rusija, Sjedinjene Američke Države, Kanada, Australija, Saudijska Arabija i zemlje Europske unije. Ispitanici su naglasili da postoji potencijal za izvoz na nova tržišta zainteresirana za halal proizvode kao što su bogate muslimanske zemlje (Ujedinjeni Arapski Emirati), ali i susjedne zemlje s muslimanskim stanovništvom poput Albanije. Sljedećim pitanjem pokušalo se doznati, s obzirom na potencijal izvoza, planira li se proširenje asortimana proizvoda s halal certifikatom. Dio poduzeća smatra da ne treba proširivati asortiman, no drugi dio već planira takvo proširenje. Iz Delicie d.o.o. navode da namjeravaju kreirati posebne kekse bez šećera, dok iz Kraša d.d. kao opciju navode Kiki bombone koji su jako popularni u dječjoj populaciji. Svi ispitanici pridaju veliku važnost halal certifikatu u prehrambenoj industriji što se vidi iz odgovora u tablici 6.3.

Tablica 6.3. Mogućnosti poduzeća s halal hranom u Hrvatskoj

Paška sirana d.d.

Sladorana d.d

Naše klasje d.o.o.

Delicia d.o.o.

Kraš d.d.

Produkt komerc d.o.o.

PITANJE

21.

Smatrate li važnim halal certifikat u

prehrambenoj industriji?

Smatramo da uvedeni HALAL sustav daje dodatnu težinu i osigurava vrhunsku sigurnost svakog proizvoda koji je proizveden u tom duhu.

Da

Da

Da, zbog činjenice da u halal proizvodima ne smije biti GMO

Apsolutno.

Da.

22.

Pronalazite li u Hrvatskoj sve potrebne resurse za halal proizvodnju? Ako NE, otkuda ih nabavljate?

- 

Naše sirovine su uglavnom iz EU-a

Da

Ne, kupujemo u Belgiji, Austriji i Španjolskoj

Uglavnom da, a po potrebi iz zemalja EU-a i šire.

Da.

24.

Na koji način distribuirate svoje proizvode sada? Kako biste ih još mogli distribuirati?

Vlastitim prijevozom-hladnjačama

da bi zadržali režim hladnog lanca.

Nažalost, distribucija nije naša

Kroz sve trgovačke lance

Putem trgovačkih lanaca i putem ugostiteljskih objekata. Malo distribuiramo putem interneta, ništa putem apoteka, tu su mogućnosti.

Uglavnom preko Službe distribucije po Prodajnim centrima u svim većim gradovima Hrvatske kao i trgovačkim predstavništvima u Izvozu.

Imamo vlastitu veleprodaju i vozni park.

25.

Postoje li neiskorištene prilike za proizvodnju i distribuciju halal hrane u Hrvatskoj?

Vjerojatno postoje, ali treba detaljno proučiti tržište i studiozno obraditi prikupljene informacije

Da

-

Da, i to ne samo halal

-

Za sada je tržište premalo pa je stoga dobro težiti izvozu u susjedne zemlje.

Izvor: Markić, 2013.

Iz Paške sirane d.d. navode da je halal certifikat još jedno jamstvo kvalitete prehrambenog proizvoda. Dva ispitanika sve potrebne resurse za halal proizvodnju pronalaze isključivo u Hrvatskoj, dva ispitanika sve potrebne resurse za halal proizvodnju nabavljaju isključivo u inozemstvu, dok jedan ispitanik dio resursa pronalazi u Hrvatskoj, no po potrebi se okreće i dobavljačima u inozemstvu. Zemlje iz kojih nabavljaju svoje resurse su većinom zemlje Europske unije (Belgija, Austrija, Španjolska,...), ali i šire. Svi ispitanici smatraju da u Hrvatskoj postoji veliki potencijal za razvoj halal proizvodnje. Kao mogućnost razvoja navode prodaju u specijaliziranim trgovina jer bi tako bilo mjerljivo značenje halal hrane, odnosno kupci bi kupovali hranu upravo zbog činjenice što je hrana certificirana, a ne zato što je brendirana. Kao još jednu mogućnost razvoja navode halal turizam. Većina ispitanih poduzeća halal hranu distribuira vlastitom distribucijom, dok ostala poduzeća angažiraju vanjske suradnike. Proizvode plasiraju kroz trgovačke lance i ugostiteljske objekte, dio plasmana vrši se i putem interneta. Percepcija halal hrane kao zdrave hrane otvara mogućnost plasmana proizvoda i u ljekarnama. Završni komentari ispitanih poduzeća dali su dublji uvid u status halal proizvoda u Hrvatskoj i potrebnom razvoju.

„Svakako bi trebalo učvrstiti spregu Islamske zajednice u Hrvatskoj i proizvođača HALAL hrane, obraditi tržište, približiti informacije potencijalnim kupcima, educirati sve kupce, ne samo islamske vjeroispovijesti, o značenju HALAL certifikata i možda pokušati s trgovačkim lancima dogovoriti da uz redovnu policu s proizvodima, odrede i poseban, izdvojen prostor gdje bi bili izdvojeni proizvodi s HALAL statusom.“ Paška sirana d.d.

„Potrebno je općenito stanovništvo više educirati o hrani i što pojedini certifikati znače.“ Sladorana d.d.

„Previše sirovina se uvozi, domaća proizvodnja je preslaba.“ Delicia d.o.o.

„Potrošači su nedovoljno upoznati s činjenicom da u RH ima mnogo prehrambenih proizvoda s halal certifikatom. Samo označavanje proizvoda nije dovoljno jasno i vidljivo.“ Produkt komerc d.o.o.

Neiskorištene prilike za proizvodnju i distribuciju halal hrane u Hrvatskoj prema mišljenju ispitanika svakako postoje, no hrvatsko je tržište malo i potrebno se okrenuti izvozu.

6.3. Diskusija rezultata

Istraživanje je provedeno s namjerom da se dođe do odgovora na pitanja postoji li potražnja za halal hranom u Hrvatskoj te koje su poslovne prilike vezane uz proizvodnju i distribuciju. Provedeno istraživanje dalo nam je odgovore na postavljena pitanja.

Rezultati ankete pokazali su da je mali broj ispitanih potrošača čuo za halal hranu ili je konzumirao. Taj su nam podatak s druge strane potvrdili i ispitani proizvođači u dubinskom intervju koji smatraju da javnost nije dovoljno informirana o halal certifikatu. Ti navodi potvrđuju navedene informacije iz literature koje sugeriraju da halal hranu većinom kupuju pripadnici muslimanske vjeroispovijesti i da je ona većinom plasirana na velikim tržištima, a da je hrvatsko tržište još djelomično zatvoreno i orijentirano domaćim i tradicionalnim proizvodima.

Dio ispitanika koji je upoznat s halal proizvodima naveo je ipak medije kao osnovni izvor informacija o halal hrani što je razumljivo budući da su ispitanici većim dijelom bili katoličke vjeroispovijesti. Ispitanici nisu bili spremni platiti veću cijenu za halal proizvod i proizvodi su im bili teže dostupni, no kada cijena ne bi bila različita, prednost bi dali halal certificiranim proizvodima pred onima bez certifikata.

Rezultati ankete sugeriraju da bi potražnja za halal hranom bila i veća kad bi potrošači bili informirani i upoznati sa zdravstvenim prednostima halal proizvoda. Napomena ispitanika da im halal proizvodi nisu prepoznatljivi u trgovačkim lancima, poklapa se s prijedlogom proizvođača da bi bilo dobro izdvojiti halal proizvode te ih na taj način istaknuti i približiti kupcima. Tu pretpostavku potvrđuju i već navedeni izvori iz literature, odnosno da bi veće cijene halal proizvoda trebale biti opravdane uloženim sredstvima u oglašavanje tog proizvoda sve s ciljem informiranja kupca kojemu je na tržištu prepunom mogućnosti izbora teško procijeniti stvarnu vrijednost i razlučiti koje su ključne informacije.

Kao osnovni problem s kojim se susreću proizvođači iz Hrvatske koji su sudjelovali u istraživanju javlja se ponuda domaćih dobavljača sirovina. Iako, kao što je već spomenuto, 43 hrvatska poduzeća posjeduju halal certifikat, to nije dovoljno da se zadovolji potreba hrvatske proizvodnje. Iz te činjenice vidljivo je da ima mjesta daljnjem širenju i razvijanju halal proizvodnje i ponude u Hrvatskoj. Dio troškova, koji proizlazi iz nemogućnosti nabave sirovina u Hrvatskoj već u inozemstvu, mogao bi se smanjiti boljom suradnjom između poduzeća unutar prehrambene industrije u Hrvatskoj.

Još jedna ključna informacija dobivena tijekom istraživanja je lakoća kojom su sudionici zadovoljili halal standarde u proizvodnji i ishodili halal certifikat. To također potvrđuje mogućnost daljnjeg razvoja bez većih poteškoća, posebno za one potencijalne poduzetnike koji već posjeduju neki od certifikata u proizvodnji kao što su HAACP i ISO certifikati.

Ponuda halal certificiranih proizvoda zadovoljava potražnju na hrvatskom tržištu, iako postoje prilike za povećanje proizvodnje. Ispitanici su također naglasili da lako prodaju svoje proizvode i da na tržištu postoji potražnja, te da namjeravaju proširiti svoj asortiman halal certificiranih proizvoda. Većinom se na takav potez odlučuju zbog namjere izvoza svojih proizvoda, a to su redom poznati hrvatski brendovi koji na domaćem tržištu ostvaruju veliki uspjeh neovisno o samom certifikatu. No na stranim tržištima, pogotovo onim susjednima na kojima je brojno muslimansko stanovništvo, kao dodatni poticaj i sigurnost za uspjeh osim poznatog imena je i sam halal znak.

Obavljeno istraživanje ukazalo je na probleme i potrebe razvoja halal proizvodnje i tržišta u Hrvatskoj. Dobiveni rezultati poklapaju se s teorijskim okvirom navedenim u radu, odnosno oni ih potvrđuju i dodatno objašnjavaju. Nije provedeno slično istraživanje na tržištu koje bi obuhvatilo sve specifične karakteristike domaćeg tržišta te je ovo istraživanje svojevrsni početak analize poduzetničkih potencijala s halalom u Hrvatskoj.

7. Identifikacija poslovnih prilika s halal hranom u Hrvatskoj

U ovom poglavlju bit će obrađene tri ključne cjeline koje se odnose na identifikaciju poslovnih prilika s halal hranom u Hrvatskoj. Rezultati dobiveni anketom i intervjuom potkrijepljeni teorijskim okvirom služit će kao smjernica za identifikaciju poslovnih prilika.

7.1. Tržište

Rezultati ankete pokazuju da u prehrambenoj industriji u Hrvatskoj postoji niz neiskorištenih prilika vezanih uz proizvodnju i distribuciju halal hrane. Rastuća muslimanska populacija kako u svijetu tako i u Hrvatskoj, te stabilnost zemlje i otvoreno tržište ključni su faktori koji mogu doprinijeti uspjehu razvoja halal proizvodnje hrane.

Dobrosusjedski odnosi sa zemljama u jugoistočnoj regiji Europe, članstvo u Europskoj uniji kao i relativno bolje stanje na tržištu u odnosu na druge balkanske zemlje, otvara mogućnost da Hrvatska postane lider u proizvodnji halal hrane. Osim proizvodnje, otvara se i mogućnost ponude distribucije halal hrane, ali i sirovina za proizvodnju partnerima i u Hrvatskoj i šire. Kao što i autori navode halal tržište zasad još uvijek ima potencijala za rast, nije ni zrelo ni zasićeno. Postoje prilike za stvaranje novih halal proizvoda na svjetskom tržištu, a postojanje online trgovine također omogućuje pronaći traženi proizvod ili ga ponuditi bez obzira na stvarnu udaljenost između ponuđača i ponuditelja (Bohari, Hin i Fuad, 2013).

7.2. Strategija

Strategija uvođenja novog halal proizvoda ili promjena postojećeg briga je menadžmenta poduzeća koje treba prepoznati trenutak ulaska na tržište, ali i ponuditi vrijednost koja se traži. Vrlo su važne aktivnosti, ne samo vrhovnog menadžmenta poduzeća koje uvodi i provodi halal certifikat već i ostalih zaposlenika neovisno o funkciji u poduzeću.

Kod halal proizvoda, važno je prije ulaska na tržište, upoznati se s najpouzdanijim distributerima i prodavačima, koji bi proizvod učinili dostupnim u najkraćem mogućem roku sa što nižom cijenom i prihvatljivom za okolinu. Ako menadžment poduzeća ne poznaje poslovnu politiku i običaje zemalja u koje želi izvoziti halal proizvode, pogotovo kada se radi o arapskim zemljama, dobro je angažirati stručnjake da bi se lakše prilagodili i upoznali novu okolinu. Sve su to faktori koje menadžment poduzeća mora analizirati i razmotriti prije negoli se odluči na akciju.

Kao što su rezultati istraživanja naveli, ali i strani i domaći autori potvrdili, poduzeće mora razraditi marketinški plan kojim će stvoriti pozitivan stav o svom proizvodu te informirati potencijalne kupce o razlici i vrijednosti koju njihovim proizvodom dobivaju. U današnje vrijeme važno je osim vrijednosti pružiti i novo iskustvo ili osjećaj kupcu te osim zadovoljstva ponuditi zdravlje, važnost, brigu za okol