8
PRVI DEO 1.1 Predmet sociologije Sociologija se u najopštijem smislu te reči definiše kao nauka o najopštijim zakonistostima nastanka i razvitka ljudskog društva. Ona je društvena nauka koja proučava ljudsko društvo u totalitetu. Pored toga što proučava globalno društvo i opšte društvene pojave sociologija se bavi proučavanjem pojedinačnih društvenih pojavama kroz posebne sociološke discipline (filozofija, istorija, antropologija, politička ekonomija, politika religije itd.).Prvi osnivač je OGIST KONT. Drugi je HERBERT SPENSER. Osnovna jedinica društva nije pojedinac nego porodica. Definicije sociologije kao naučne discipline prema Đ.Đušnjiću podeljene su na 7 podgrupa: 1. Nominalne – ne određuju ništa samo prevode ime sociologije u nauka o društvu, društvenim pojavama i procesima... 2. Nauka o osnovnoj strukturi društva –akcenat je na izučavanju faktora koji jačaju ili slabe strukturu društva... 3. Nauka o opštim zakonima društvenog života 4. Nauka o socijalnim formama tj. oblicima međuljudskih odnosa 5. Nauka o društvenim ustanovama, procesu njihova formiranjima, funkcionisanje itd. 6. Nauka o ponašanju ljudi 7. Nauka o grupama tj. o poreklu razvoju, strukturi i delatnosti društvenih grupa. Dakle, sociologija je najopštija nauka o ljudskom društvu, njegovoj strukturi, istorijskim oblicima kretanja i zakonima promene i razvitka. Što se tiče savremene sociologije, poseban smisao, vrednost i zadatak sastoji se u njenoj mogućnosti da predviđa i ono što će se u društvu dogoditi. To je u stvari najdelikatniji zadatak savremene sociologije. 1.2 Shvatanja o predmetu sociologije u našoj sociološkoj literaturi Prema Ogistu Kontu (1839, „Tečaj pozitivne filozofije“ –dao ime sociologiji) sociologija se deli na dva dela: 1. Društvenu statiku koja proučava sastav društva-proučava pojam društva i njegov stav iz raznih elemenata-društvenih pojava 2. Društvenu dinamiku koja proučava njegovo kretanja-odnose, veze, među uticaj- kako se i zašto društvo kreće, menja (I proučavanje opštih zakonitosti društva tokom celog njegovog postojanja, II glavnih etapa kroz koje ono prolazi-istorijski tipovi društva). Socijologija posmatra razne društvene pojsve i njihove međusobne veze unutar drustvene celine. Otud je došlo do izdvajanja ovakvih proučavanja u tzv. posebne sociologije (npr. sociologija prava, sociologija morala, soc. religije itd.). Temeljne kategorije i pojmovi sociologije obuhvataju: 1. Opšteistorijske (proizvodne snage i proizvodni odnosi) 2. Društvene grupe (klasa, nacija, država i sl.) 3. Kategorije koje su specifične za pojedine društveno ekonomske formacije (društveno biće i saznanje, materijalni i ideološki osnosi, objektivni uslovi i subjektivni faktori). Definicije predmeta sociologije po: Maks Veber (veliki nemački sociolog) vrši tipologiju definicije predmeta sociologije: 1. Ciljno-racionalno delanje 1

Predmet sociologije.pdf

Embed Size (px)

Citation preview

  • PRVI DEO

    1.1 Predmet sociologije

    Sociologija se u najoptijem smislu te rei definie kao nauka o najoptijim zakonistostima nastanka i razvitka ljudskog drutva. Ona je drutvena nauka koja prouava ljudsko drutvo u totalitetu. Pored toga to prouava globalno drutvo i opte drutvene pojave sociologija se bavi prouavanjem pojedinanih drutvenih pojavama kroz posebne socioloke discipline (filozofija, istorija, antropologija, politika ekonomija, politika religije itd.).Prvi osniva je OGIST KONT. Drugi je HERBERT SPENSER. Osnovna jedinica drutva nije pojedinac nego porodica.

    Definicije sociologije kao naune discipline prema .unjiu podeljene su na 7 podgrupa:

    1. Nominalne ne odreuju nita samo prevode ime sociologije u nauka o drutvu, drutvenim pojavama i procesima...

    2. Nauka o osnovnoj strukturi drutva akcenat je na izuavanju faktora koji jaaju ili slabe strukturu drutva...

    3. Nauka o optim zakonima drutvenog ivota4. Nauka o socijalnim formama tj. oblicima meuljudskih odnosa5. Nauka o drutvenim ustanovama, procesu njihova formiranjima, funkcionisanje

    itd.6. Nauka o ponaanju ljudi 7. Nauka o grupama tj. o poreklu razvoju, strukturi i delatnosti drutvenih grupa.

    Dakle, sociologija je najoptija nauka o ljudskom drutvu, njegovoj strukturi, istorijskim oblicima kretanja i zakonima promene i razvitka.to se tie savremene sociologije, poseban smisao, vrednost i zadatak sastoji se u njenoj mogunosti da predvia i ono to e se u drutvu dogoditi. To je u stvari najdelikatniji zadatak savremene sociologije.

    1.2 Shvatanja o predmetu sociologije u naoj sociolokoj literaturi

    Prema Ogistu Kontu (1839, Teaj pozitivne filozofije dao ime sociologiji) sociologija se deli na dva dela:

    1. Drutvenu statiku koja prouava sastav drutva-prouava pojam drutva i njegov stav iz raznih elemenata-drutvenih pojava

    2. Drutvenu dinamiku koja prouava njegovo kretanja-odnose, veze, meu uticaj- kako se i zato drutvo kree, menja (I prouavanje optih zakonitosti drutva tokom celog njegovog postojanja, II glavnih etapa kroz koje ono prolazi-istorijski tipovi drutva).

    Socijologija posmatra razne drutvene pojsve i njihove meusobne veze unutar drustvene celine. Otud je dolo do izdvajanja ovakvih prouavanja u tzv. posebne sociologije (npr. sociologija prava, sociologija morala, soc. religije itd.).Temeljne kategorije i pojmovi sociologije obuhvataju:1. Opteistorijske (proizvodne snage i proizvodni odnosi)2. Drutvene grupe (klasa, nacija, drava i sl.)3. Kategorije koje su specifine za pojedine drutveno ekonomske formacije (drutveno bie i saznanje, materijalni i ideoloki osnosi, objektivni uslovi i subjektivni faktori).Definicije predmeta sociologije po:Maks Veber (veliki nemaki sociolog) vri tipologiju definicije predmeta sociologije:

    1. Ciljno-racionalno delanje

    1

  • 2. Vrednosno-racionalno delanje3. Afektivno delovanje4. Tradicionalno delanje

    . Gurvi daje definiciju predmeta sociologije kao spiritualistiku: za osnovu se uzima kolektivna svest, ideja, vrednost i ideal koji ine osnovu drutvenih pojava.J. Boumanu daje definiciju predmeta sociologije kao formalistiku: ona se odvija u grupama ili drugim socijalnim tvorevinama i socijalnim odnosima.DEFINICIJA: Sociologiju moemo definisati kao osnovu, optu i teorijsku nauku o drutvu kao celini drutvenih delovanja i drutvenih odnosa i raznolikim tvorevinama kroz koje se ispoljava drutveni ivot ljudi u odreenim prirodnim i kulturno-istorijskim uslovima.Sociologija ima dve strane: nauna disciplina i delatnost. Srasle su u jedno i ne mogu opstati jedna bez druge.O sociologiji kao naunoj disciplini govorimo kao o naoptioj nauci o ljudskom drutvu a za sociologiju kao delatnost esto kaemo da je jedna od modernih profesija.Marksistiki pristup sociologija prouava nain proizvodnje celokupnog drutvenog ivota ljudi i konkretno-istorijske oblike njegove kristalizacije; naoptije zakonitosti drutvene strukture i drutvene dinamike u dijalektici ljudske istorije. Sa stanovita totaliteta ona prouava zakonitosti nastanka drutva, njegovu strukturu i dinamiku; odnos prirode i drutva, razliite vrste drutvenih pojava i procese iz ugla i sa stanovita totaliteta u kontekstu drutvenog razvoja. Po Marksu: sociologiju definiemo kao teorijsko-empirijsku nauku, tipoloku i eksplikativnu, kao iz aspekta celine tj. sa stanovita totaliteta, prouava opte i posebne zakonitosti naina reprodukcije drutvenih odnosa i naina proizvodnje celokupnog drutvenog ivota, drutvene strukture i drutvene dinamike. Sociologija kao nauka o zakonitostima reprodukcije celokupnog drutvenog ivota mora da istrai nain reprodukcije drutvenih odnosa; da otkrije dejstvo kako dominantnog drutvenog odnosa kao i celine drutvenih odnosa na specifino struktuiranje drutvenih pojava i ispoljavanje dinamike drutvenog ivota. Sociologija kao nauka o drutvu prouava nain reprodukcije drutvenih odnosa i celokupnog drutvenog ivota; opte zakonitosti koje se ispoljavaju u istoriji ljudskog drutva uopte i specifine zakonitosti koje vae na tlu pojedinih formacija i konkretno-istorijskih drutava i drutvenih sistema.Karakteristike sociologije kao nauke:

    1. najoptija teorijsko-empirijska nauka o drutvu2. najoptije zakonitosti ljudskog drutva3. drutvo i drutvene pojave4. nain reprodukcije drutvenih odnosa i njihova refleksija 5. opte i posebne zakonitosti drutvene strukture i drutvene dinamike6. tipoloka i eksplikativna nauka

    Definicija predmeta sociologije sadri tri problemske transferzale:1. individua i drutvo2. stratifikacija i drutvene klase i 3. socijalne promene

    1.3 Odnos opte i poebnih (primenjenih) sociologija kao i drugih drutvenih nauka

    Posebne sociologije su nauno emiprijsko saznanje o karakteru veza (odnosa) izmeu odreenih posebnih drutvenih pojava i ostalih socilajnih pojava. Posebne sociologije izuavaju, opisuju i objanjavaju izvesne elemente drutvenog bia (rad, politiku, naselja, proizvoae grupe) ili drutvene stvesti (religiju, ideologiju, psihologiju, umetnost itd.) na taj nain to otkrivaju njihov drutveni karakter putem otkrivanja

    2

  • relacije, koja pokazuju sve drutvene pojave (elemente) u jedinstveni sistem veza. Postoje dva shvatanja posebnih sociologija: jedan imaju svoj posebni nauni status , dva taj status im se odrie pod izgovorom da graa koju one ispituju ulazi u predmet izuavanja posebnih drutvenih nauka (sociologija rada, ruralna, urbana sociopatija, sociologija religije, vaspitanja, sociometrija, sociologija patologij...).

    a) Odnos sociologije i filozifije u sistemu savremenih drutvenih nauka Sociologija se izdvaja iz filozifije sredinom XIX veka. Kod sociologije kao nauka i njenog odnosa prema filozofiji mogu se izdvojiti tri karakteristien etape: prva - u kojoj je sociologija jo uvek pod snanim uticajem filozofije, druga - u kojoj dolazi do raskida izmeu sociologije i filozifija i trea u kojoj se uz tei ka novoj njihovoj integraciji i saradnji.

    b) Odnos sociologije i antorpologije Antropologija kao nauka najee je okrenuta oveku kao prirodnom i kao kulturnom biu. Zavisno od teita prouavanja pravi se razlika izmeu prirodne, socijalne i filozofske, mada ima i drugih npr. u Americi kulturna antropologija itd.

    c) Odnos sociologije i istorijeSociologija je uotavajua, tipoloka i eksplikativna nauka, ije je teite na teorijskom sintetikom uoptavanju onoga to je opte i zajedniko drutvenim fenomenima ona istrauje zakonitosti nastanka i razvoja drutva, dok istorija spada u red tzv. Pojedinjavajuih nauka. Istorija pristupa pojavama individualizatorski, konkretno-hronoloki i fenomenoloki prikazuje odreena istorijska zbivanja trudei se da do detalja opie brojne aktere u istoriji i hronologiju deavanja.

    d) Odnos sociologije i politike ekonomije Politika ekonomija prouava zakonitosti proizvodnje raspodele, razmene i potronje. Saznanje ovih zakonitosti koje su po pravilu vezane za svet rada i ekonomije, od velikog zanaaja je za sociologiju uopte a posebno za sociologiju marksistikog smera.

    e) Odnos sociologije i socijalne psihologijeSocijalna psihologija prouava psihike pojave i njihove manifestacije u vezi sa socijalnom situacijom. Jednom reju, socijalna psihologija se bavi socijalizacijom psihikih funkcija, socijalno-psiholokim osobinama ljudske grupe i grupnom dinamikom kao i psiholoijom velikih drutvenih grupa.

    1.4 Opta i sociologija rada, organizacije i upravljanja u meuratnoj Jugoslaviji (1919-1941)

    Razvoj jugoslovenske predratne sociologije (do 1941) se vezuje za stvaralatvo dr. Mirka Kosia, dr. Mihajla Avramovia, dr. Radomira Lukia, dr. Slobodana Jovanovia uglavnom okupljenih oko asopisa Socioloki pregled (1938). Posle drugog svetskog rata, osniva se studijska grupa za sociologiju na filozofskom fakultetu u Beogradu 1959, u Zagrebu 1960 i potom u Ljubljani i drugim veim jugoslovenskim univerzitetskim centrima (Skoplju, Nisu, Sarajevu, Pristini). Poznatiji posleratni sociolozi su Oleg Mandi, Joe Goriar, Radomir Luki, Rudi Supek, Ante Fiamengo, a u novije vreme Vladimir Milanovi, Milovan Mtirovi, Mladen Lazi, Ljubia Mitrovi, Mihajlo Pei, Zagorka Golubovi, Slobodan Antoni i dr.

    1.5 Metod sociologije

    3

  • Metod, kao put, nain traenja, svrsishodni planski postupak, koji se primenjuje radi postizanja nekog cilja, radi ostvarivanja nekog zadatka u oblasti sociologije, dakle, kao socioloki metod sadri tri strukturna elementa:

    1. logiko-teorijske2. tehnike3. nauno-strategijske elemente.

    Socioloka istraivanja su nauno-istraivaki rad sadran u pet faza: 1. izrada projekta istraivanja, 2. stvaranje plana istraivanja, 3. prikupljanje podataka, 4. sreivanje i obrada podataka, 5. nauno objanjenje, interpretacija i proveravanje.Predmet istraivanja sadri:

    1. odreivanje pojmovno hipotetikog okvira2. prikupljanje podataka3. nauno objanjenje

    Odreenje predmeta istraivanja moe biti teorijsko i operacionalno. Teorijsko obuhvata loginu radnju pomou koje se odreuje pojmovni sadraj predmeta na osnovu poznatih pojmova. Operacionalno konkretizaciju i specijalizaciju problema (kvalitativno dimenzioniranje predmeta, identifikovanja inilaca sadraja predmeta, vremensko odreenje predmeta, prostorno odreenje, disciplinarno odreenje, precizno odreenje ciljeva istraivanja, usmeravanje hipoteza na odreenje sadraja, identifikovanje indikatora i uslovljavanje metoda i tehnika).Prikupljanje podataka moe biti:

    - metode posmatranja- anketa- analiza sadraja- statistiki metod- eksperiment- uporeivanje

    Nauno objanjenje ima za rezultat da proveri postavljen hipotetiki okvir ili da novu hipotezu tj. proiri znanja postavkom novih zakona.

    DRUGI DEO

    4

  • Nastanak i razvoj sociologije / Opti teorijsko-istorijski okvir

    Socioloke teorije - podela* Po temporalnom kriteriju :1. prednaune (teorije do 19.veka)2. klasine3. savremene* Prema predmetu sociologije: 1.univerzalistike, 2. individualistike ili 1. holoistike i 2. atomistike ili 1. sistemske i 2. konfliktne paradigme ili 1. teorije drutvene strukture i 2. teorije socijalne dinamike. * Prema sadrinskoj orjentaciji: 1. pozitivistike, 2. naturalistike, e. Antroppoloko-bihejvioristike, 4. sociologistike, 5. funkcionalistike, 6. dijalektike.*Prema nivou socioloke analize (Eisendstadt, Hello i Genadij Osipov): 1. makrosocioloke, 2. mezosocioloke, 3. mikrosocioloke *Globalna (gruba) klasifikacija:1. idealistike i 2. materijalistike ili 1. nenaune i 2. naune ili 1. marksistike i 2. graanske ili 1. predmoderne, 2. moderne i 3. postmoderne.*Po Wallaceu postoji klasina i tradicionalna podela sociolokih teorija na 11 razliitih.*H. Turner u Strukturi socioloke teorije daje podelu na pet osnovne grupe:A. Funkcionalne teorije (rani funkc., funkc. imeprijalizam, funkc. strukturalizam)B. Konfliktne teorije (Marks-Ziml, Darendorf-dijalektika, Kozer-funkcionalizam)C. Interakcionastike (Mid-rast interakc., Teorija uloga, simboliki interakc.)E. Teorija razmene (rana, Homans-bihejviorizam, Blau-strukturalizam)D. Etnometeodologija: alternativna paradigma*Po Welsu (Savremene socioloke teorije):1.Funkcionalna i ststemska, 2. Neopozivitizam i konstrukcija, 3. Simboloki interakcionizam, 4. Teorija razmene, 5. Konfliktna teorija, 6. Radikalna, kritika i neomarksistika, 7.Etnometodologija i fenomenoloka soc., 8.Nove orijentacije (egzistencijalnistika, biosociologija, humanistika, sturkturalna analiza)*Po Graibu (Moderna socijalna teorija):A.Teorije socijalne akcije (kao sistem za punjenje, konfliktna, simboliki interakc., drutvo kao konspiracija)B. Teorije socijalne strukture (sturkturalizam, sturktur. marksizam, struktura i akcija-Luka)*Po Riceru (Savremena socioloka teorija):1. Strukturalni funkcionalizam (Merton, Parsons), 2. Konfliktna (Darendorf, Kolins), 3. Varijante neomarksistike teorije, 4. Simboliki interakcionizam, 5. Fenomenoloka sociologija i etnometodologija, 6. Teorija razmene, 7. Savremene orijentacije u sociolokoj teoriji. Ova klasifikacija nadopunjena podelom na: 1. moderne , 2. postmoderne.*** Sociologija je potpuno vezana za sudbinu graanskog drutva. Krize tog drutva bile su i krize sociologije i moe se rei da su to bile najvanije krize nauke u drutvu.Sociologija je zamiljena kao intelektualna disciplina koja je trebalo da prouava graansko drutvo ali i da pomogne razvoju i konanom reavanju njegove krize, te stvaranju harmoninog drutvenog sistema.Periodi razvoja sociologije:I Herojsko doba- deli se na predistorija ili pojavljivanje sociologije do sredine 19 veka i pionirska era (O. Kont) do kraja 19 veka (1880).II Klasino doba (Zlatni vek) - postavljanje sociologije kao nauke, traje od 1880 do 1920 tj. zavrava se sa I svetskim ratom

    5

  • III Meu doba - sazrevanje sociologije kao nauke (1920 1945)IV Zreli period nauka priznata u drutvu (1945 do danas)

    Antiko filozofsko miljenje o drutvuSofisti za predmet filozofije stavljaju prirodu, oveka i drutvo. Prestavnici Protagora, Gorgija i Hipija. Sofisti druavu zamiljaju kao skup ravnopravnih graana koji osiguravaju svoju bezbednost i ograniavaju prirodnu slobodu. Po ugovoru ljudi su se dogovorili da ne ine nepravdu.Platon (Drava) je odbacio sofistiko uenje o drutvenom ugovoru i smatra da u dravi postoje tri stalea 1.filozofi, 2. vojska, 3. zanatlije. Brak je zabranjen za filozofe i vojsku. Meu njima nema sukoba i klasne borbe jer je svaiji zadatak jasno odreen. Bio je za aristokratiju i protiv demokratije.Platon je izvrio veliki uticaj na Aristotela, koji je ipak odbacio mnoga Platonova uenja. Za Aristotela najvei znaaj ima porodica kao praelija drutva i izmeu njih nastaje razmena i nastaje trgovina. Stvaraju se prva sela. Predvideo je tri stalea ili kaste: veoma bogati, krajnje siromani i srednji. Po njemu drutvenu stvarnost ine: filije( udruivanje na osnovu prijateljstva, srodstva, ljubavi), kanonija (vie filija), politeje (kanonija politike odnosno drava) i nonos obuhvata obiaje, navike, moral, pravo i druge propise.Bio je miljenja da su ljudi nejednaki, pa su jedni robovi a drugi slobodni graani, za razliku od stoika koji su smatrali da su svi ljudi jednaki (teorija o prirodnom pravu i jednakosti svih ljudi) pa je ropstvo suprotno prirodnom poredku.

    Srednjevekovna misao o drutvuSrednjevekovna uenja o drutvu uglavnom se vezuju za istoriju, fiziku i uticaj rimokatolike crkve u feudalnom drutvu Evrope. Aurelije Augustin po njemu vena istina i izvor svih istina je Bog koji je stvorio svet ni iz ega. Po njemu postoje dve drave: svetovna i carstvo boije.Toma Akvinski- smatra se zvaninim tvorcem srednjevekovne ideologije. Bog je po njemu izvor svake istine i nad svim vlada boanskim veitim zakonom.Za oveka kae da je njego krajnji cilj blaenstvo na onom svetu. Drava i pravo su najvii proizvod ljudske vetine. Toma je pristalica monarhije a monarh je tvorac drave. Vrhovna vlast pripada crkvi. Svetovna vlast na zahtev crkve mora kanjavati jeretike.

    Novovekovne svetovne teorijeUzima se da novi vek poinje sa dva otkria: otkrie Amerike (1492) kada su poljuljane predstave o svetu i reformacija (1517-1525) koja predstavlja pobunu protiv uticaja katolike crkve i feudalizma.Ve od sredine 14. veka dolazi, prvenstveno u Italiji a onda i drugde do snane obnove nauke, filozofije i umetnosti po antikim uzorima. Sve poinje padom Vizantije, kada su stari antiki rukopisi poeli da krue evropom i umnoavaju se Gutembergovim izumom. Obeleje ovog renesansnog perioda su razvitak gradova, zanata, trgovine, buenje umetnosti, nauke i kritikog pogleda na svet. Buenjem duha i jaanjem buroaske klase poinje se razmiljati o progresu kao rezultatu kolektivnog napora pa tako:- Frensis Bekon (16/17 vek)- oboavanje antikog predstavlja prepreku za napredak- Rene Dekart (16/17 vek) predlae oslanjanje na razum- Abe de Sen Pjer (17/18 vek)-oslanjanje na nauku, rat i praznoverje prepreka progresu)- Bernar de Fontenel veruje u mo razumnog zakonodavstva i prosveivanja ljudi- Monteskje (17/18 vek) Francuska da postane druava u kojoj e vladati razum i zakon- Kondijaku (18 vek) razvoj zavisi od obrazovanja- Didro (18 vek) svojstvo prirodnog poredka je da napreduje- Holbah (18 vek) ovek je deo prirode u prirodi sve poinje od kretanja materije

    6

  • - Helvecije (18 vek) interes je glavni pokreta ljudskog razvoja- Tirgo (18 vek) potrebno osnivanje jedne opte nauke o drutvenom procesu kao osnov za planiranje budunosti- Kondorse (18 vek) drutveni progres se oituje kroz napredak ljudskog duha- Imanuel Kant (18/ 19 vek) sloboda je glavni uslov i zahtev morala- Fihte (18/ 19) pokretaka snaga drutva nalazi se u ljudskoj tenji ka savrenstvu.

    Ogis Kont (1798 1851) i teorija drutvaJedan od osnivaa sociologije pored Lestera Vorda i Leonarda Hobhausa i organsko-racionalistike teorije, po kojoj, se drutvo zahvaljujui ljudskom razumu razvija kao posebna deo stvarnosti koja deluje po zasebnim zakonima, osobenoj strukturi i odnosima.Kont je za osnovnu eliju oznaio porodicu, gradovi su bili neka vrsta organa, dok je sistem gradova inio narod. Drutvene klase su bile identine sa tkivom u biolokom organizmu, koje se za razliku od drutvenog, nije menjao a niti razvija. Iz porodinih odnosa razvija se grad, a iz njega drava.Kont je razlikova tri klase u drutvu: spekulativnu, praktinu i proizvoaku. Filozofi i naunici su imali zadatak da nauno usmeravaju drutvo, a bankari i trgovci (industrijalci) da upravljaju, organizuju i usmeravaju proizvodnu funckiju u drutvu. Kont razliku je tri stepena razvoja ljudskog uma a na osnovu toga, tri istorijska doba: 1. teoloko-obuhvata fetiizam, politeizam i monoteizam, 2.metafiziko, 3. pozitivno-nauno. Kont je podelio (Kurs pozitivne filozofije) prirodne pojave na organska i neorganska tela. Prve pruavaju astronomija, matematika, fizika i hemija, a drugu biologija i socijalna fizika koja se deli na drustvenu statiku i dinamiku.Dakle, Kont je utemeljio sociologiju kao pozitivnu nauku o drutvu koja sadri sistem, pozitivnog naunog saznanja o svetu. Kont je utemeljiva sociologije ne samo kao naune ve i kao primenjene naune discipline.

    Kontov pozitivizam i organicizam jedno vienjeKont je po Gurviu formirao svoja shvatanja izmeu jednih koji su zastupali stalne promene i zahtevali novo drutvo i drugih koji su nastojali da zakoe izmene, traili tradicionalno, postojee drutvo. Umesto da se opredeli Kont je potraio kompromis spajanjem dve suprotnosti. Iz tog razloga moe se razumeti podela na drutvenu statiku i drutvenu dinamiku u kojoj kod prvog pojma postoji uticaj konzervativaca i kod drugog naprednjaka. Slino, ali u manjoj meri postoji uticaj po pitanju socijalne statike. Po Kontu porodica, grad i ckva sonovne su elije drutva. Par grad- crkva je tipian dualizam jer grad pripada novom, industrijskom drutvu, a crkva tradicionalnoj, feudalnoj zajednici. Pozitivistiki organicizam dobija svoj poetni misaoni materijal iz dva filozofska izvora izvanredno vana za zapadnu misao. Dolazi iz idealistike filozofije i see sve do gre filozofije. Do prve velike primene pozitivistikog organicizma dolazi sa porastom popularnosti biologije u 19. veku. Do druge velike primene dolo je usled oslobaanja od antinaunih predrasuda voluntaristike i iracionalistike filozofije openhauera i Niea. Kontov duh se po miljenju Kostia formirao pod uticajem dva velika nauno filozofska sistema: Laplasove vasionske mehanike i Lamarkove boloke filosofije. U sloenoj socilokoj teoriji Konta nalazili su i organicisti podrke za svoja uenja, ali ve u njega je u zametku teza o zanaaju usavravanja materijalne organizacije kao osnove za itavu kulturu. Smatrajui da drutvo i drutvene pojave treba da budu predmet prouavanja sociologije, Kont smatra da sociologija treba da prouava drutvenu statiku i drutvenu dinamiku. Kontov kurs pozitivne filozofije proglaava novu filozifiju i novu drutvenu nauku a to je pozitivizam. Zapravo Ogist Kont je nauke delio na apstraktne i konkretne. Prve otkrivaju zakone pojava, a druge ove zakone primenjuju na istoriju, postojeih tela. Najmanje opta, a najkomplikovanija nauka je sociologija, jer su njene pojave podreene

    7

  • optim zakonima matematike, astronomije, fizike, hemije, biologije, a pored toa i posebnim sociolokim zakonima. U stvari sociologija jo ne postoji. U tu svrhu Kont najpre ukida sve posebne drutvene nauke, jer su sve ili utonule u teologiju i metafiziku, kao npr. politika i pravo ili istrauju samo jednu sasvim izdvojenu stranu drutenog ivota, kao npr. ekonomija. Sociologija ima dva zakona, statiki i dinamiki. Sttiki je prodeen zakonu solidarnosti (u bilokom znaenju). Socijalna dinami je potreena zakonu napredka. Sve promene drutva zbijaju se po odreenom redu koji odreuje intelektualna evolucija, razvoj uma koji zakonito prolazi kroz tri stupnja, koji su u isti mah i tri faze razvoja drutva. U prvoj, teolokoj, ljudski um objanjava uzroke prirodnih i socijalnih zbivanja kao posledice nadprirodnih sila, bogova. Druga, metafizika faza, pojave se tumae neproverenim spekulacijama i apstrakcijama ljudskog uma. U pozitivno-naunoj razi ljudski duh istrauje postojeeg poredka i stie do razumnog poredka.

    8