Pregled [godina 53, broj 3; septembar-decembar 2012.]

7/27/2019 Pregled [godina 53, broj 3; septembar-decembar 2012.]

1/260


2/260


3/260

ISSN 0032-7271 (Print)

ISSN 1986-5244 (Online)

PREGLED

asopis za drutvena pitanja

Broj

3

Godina

2012.

GoditeLIII

Sarajevo, septembar-decembar 2012.


4/260

PREGLED

asopis za drutvena pitanja

Izdava:Univerzitet u SarajevuSarajevo, Obala Kulina bana 7/II, Bosna i Hercegovina

Redakcija asopisa:Nijaz BajgoriUzeir BaviEnes DurakoviEnes DurmieviMarina Katni-BakariSenadin LaviMirko PejanoviHidajet Repovac

Nusret Smajlovi

Meunarodna redakcija:Zvonko Kova, Filozofskifakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska)Dragan Milanovi, Kinezioloki fakultet Sveuilita u Zagrebu (Hrvatska)Milan Podunavac, Fakultet politikih nauka Univerziteta u Beogradu (Srbija)Vesna Pogaj-Hadi, Filozofski fakultet Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Dragan Prole, Filozofski fakultet u Novom Sadu (Srbija)Stanka Setnikar-Cankar, Fakultet za upravu Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Mitja Velikonja, Fakultet drutvenih nauka Univerziteta u Ljubljani (Slovenija)Veselin Vukoti, Fakultet za meunarodnu ekonomiju, finansije i biznis Univerziteta Donja Gorica (Crna Gora)

Glavni i odgovorni urednik:Senadin Lavi

Zamjenica glavnog i odgovornog urednika:Marina Katni-Bakari

Izvrni urednik:Uzeir Bavi

Sekretar redakcije:Fuada Musli

Korektura:Tarik ui

Prijevod:Mirza erkez

DTP:Karmel Sokanovi

Tira:300 primjeraka

tampa:tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica

Odgovorna osoba tamparije:ehzija Buljina

Izlazi etveromjeseno

asopisPregledje indeksiran u EBSCO Publishingu, INDEX COPERNICUS i CEEOL meunarodnim bazamapodataka.

Univerzitetski tele-informatiki centar je kreirao i dizajnirao web stranicu asopisa www.pregled.unsa.ba.




5/260



PREGLED

Periodical for Social Issues

No

3

Year

2012

Volume

LIII

Sarajevo, September-December2012


6/260

PREGLED

Periodical for Social Issues

Publisher:

University of SarajevoSarajevo, 7/II, Obala Kulina bana, Bosnia and Herzegovina

Editorial Board:Nijaz BajgoriUzeir BaviEnes DurakoviEnes DurmieviMarina Katni-BakariSenadin LaviMirko PejanoviHidajet Repovac

Nusret Smajlovi

International Editorial Board:Zvonko Kova, University of Zagreb, Faculty of Philosophy (Croatia) Dragan Milanovi, University of Zagreb, Faculty of Physical Education (Croatia) Milan Podunavac, University of Belgrade, Faculty of Political Science (Serbia)

Vesna Pogaj-Hadi, University of Ljubljana, Faculty of Philosophy (Slovenia)Dragan Prole, Faculty of Philosophy, Novi Sad (Serbia)Stanka Setnikar-Cankar, University of Ljubljana, Faculty of Administration (Slovenia)

Mitja Velikonja, University of Ljubljana, Faculty of Social Sciences (Slovenia)Veselin Vukoti, University of Donja Gorica, Faculty of International Economy, Finances and Business (Montenegro)

Editor-in-Chief:Senadin Lavi

Deputy Editor-in-Chief:Marina Katni-Bakari

Executive Editor:

Uzeir Bavi

Editorial Board Secretary:Fuada Musli

Language Editor:Tarik ui

Translation:Mirza erkez

DTP:Karmel Sokanovi

Press run:

300 copies

Print:

tamparija FOJNICA d.o.o. Fojnica

Officer in charge in Printing-house:ehzija Buljina

Fourth month periodical

PeriodicalPregledis indexed in EBSCO Publishing, INDEX COPERNICUS and C.E.E.O.L. international

databases.

Webpage www.pregled.unsa.ba created and designed by the University Tele-Information Center




7/260

SADRAJ / CONTENTS

Abdulah arevi: Filozofija slikarstva: Slike dobaMersad

Berber / The Philosophy of Painting: Painting the AgesMersadBerber 1Hidajet Repovac: Iskuenja filozofije: Od defetizma do nade peali vremena umjetnosti / Ordeals of Philosophy: From Defeatismto the HopeWretched Times in Arts 51

lanci / Articles 67Enver Ajanovi:Aktivno i pasivno birako pravo u izboruPredsjednitva Bosne i Hercegovine, Doma naroda Bosne iHercegovine i Federacije Bosne i Hercegovine u ustavnom poretku

drave Bosne i Hercegovine / Active and Passive Voting Rightwhen Electing the Presidency of B&H, B-H House of Peoples and

the Federation of B&H in the Constitutional Order of the State of

B&H

Suad Kurtehaji:Oblik dravnog ureenja Bosne i Hercegovinezasnovanog na Dejtonskom ustavu / Form of Bosnia and

Herzegovinas State OrganizationBased on the Dayton Constitution 119Enes Durmievi:Popis stanovnitva: politika umjesto prava!? /The Census: Politics Instead of Law?! 135

Nijaz Musabegovi: Razvoj studija sociologije na Fakultetupolitikih nauka u Sarajevu / Development of the Sociology Studyat the Faculty of Political Sciences in Sarajevo 147

Pogledi i miljenja / Views and Opinions 175Aida Spahi-Zeki:Meuodnosi religije, ivotnog stila i zdravlja /Interrelations among Religion, Lifestyle and Health 177

Prikazi i osvrti / Reviews and Comments 193

Fatima Pelesi-Muminovi: Ka svijetlim horizontima nade /Towards Hope's Bright Horizons 195Safet Halilovi: Istina o genocidu / The Truth about Genocide 211Saa Leskovac: O identitetu i suverenitetu Bosne / On BosnianIdentity and Sovereignty 221Vesna Ivanovi:Svjedoenje iznutra / Testimony of an Insider 229Mirko Pejanovi: Pitanje sigurnosti u Bosni i Hercegovini / TheIssue of Security in Bosnia and Herzegovina 241

Upute za autore 247


8/260


9/260

PREGLED 1

Abdulah areviUDK 75.01

FILOZOFIJA SLIKARSTVA1

SLIKE DOBAMERSAD BERBER

THE PHILOSOPHY OF PAINTING2

PAINTING THE AGESMERSAD BERBER

U vremenu traju jedino stvari

koje ne bijahu od vremena.

Jorge Luis Borges

Only the things which had been not of the time,

endured it.

Jorge Luis Borges

Saetak

Na Zapadu otkrivamo taj brini, majstorski potez slikara i grafiara,Mersada Berbera, uz mogunost beskonanog prefiguriranja ili nastavljanja.Kao da iza svakog ciklusa postoji nevidljivi vremenski labirint, koji prizivastotine i tisue godina kao onaj koji je, naprimjer, orfiko ogledalo starogKastela u Banjoj Luci, Skender-Vakufa, Bosanskog Petrovca itd. Ko bi se mogao

dosjetiti da on stvara i onaj nevidljivi vremenski labirint, s brojnim prolostima ibrojnim budunostima. S udivljenou se upliemo u utljivi ivot tih zanosnih,blagih i melanholinih lica, smirenih i divnih u onom neodgonetljivom. ini seda je slikara/mislioca uznemiravao svijet beskonanih nizova vremena,

simultanih istodobnosti budunosti, prolosti i sadanjosti, koji se meusobnoigraju, hermeneutiki osjenavaju; to je, kao to se zna, i ono drugo, a to je dase uzdigne na razinu oajanja. Ali to nas samo moda bolje pripravlja da

1Tekst je objavljen uZenikim sveskama asopisu za drutvenu fenomenologiju i

kulturnu dijalogiku, JU Bosansko narodno pozorite Zenica, Zenica.2

This text has been published in the Zenica Journal Volume for

theSocialand Cultural Phenomenology Dialogics, the Bosnian National Theater

Zenica in Zenica.


10/260

2 PREGLED

govorimo o najvioj nadi, onoj koju traimo kroz bijedu svijeta i koja je nalik napobjedu. Ona nam se jedina ini dostojnom potovanja.

Berberov odnos prema vanjskom svijetu, povijesti i vremenu, Bosni i

Evropi, nije akcionistiki, kao to je bio onaj u doba 68, on je duhovni individualno iskustvo raanja, dramatska otvorenost onog jo neiskusnog, tekroenog, prema ivotnim odnosima. To je, ini se, subjektivni prototiposloboenja ili neprevladiva drama vremenovanja ljudske egzistencije.Vjerovatno je to jedina drama koja se dogodila sa apsolutnim pravom.

Mersad Berber i kao sin Bosne uvodi transparenciju vremena i prostora,

onaj labirint koji ne zna za umor traenja, umor oka i duha, ne zna zaodustajanje od uenja i onda kada je jedina gramatika gramatika prezira i

straha. Mersad je u domovini kada je u viedimenzionalnosti uma ili duha. Makoliko se smrailo u Bosni ili u nesretnoj Evropi, niko nije mogao vidjeti da sumu se oi ugasile pohvala jeziku slikarstva, i vlastitog i tueg, i suvremenog iprolog. Lutao je svijetom kao Ahasver, radovao se svojim izlobama,nebrojenim, u svjetskim centrima na Zapadu i Istoku, u Evropi i Sjedinjenim

Amerikim Dravama, nikad oaran svojom slavom ili uspjehom, nikadaparaliziran. I on zna da je slikarstvo nedovrena kretnja, bdijenje duha iinvencije, samoizgon u uveanu tamnicu slobode formi, sudbine od bdijenja isnova.

Sudbina i estetiki um

Poetsko je u Berberovim slikama ono koje nikada ne izdaje svjetlost,

njenu sreu i mudrost, njenu pravednost i imaginaciju, njenu bol i mo daolaka bol, vedrinu u tragediji. Njegove izraajne inspiracije suprotne su onimkoje dolaze iz drevne evropske gnostike. Oko i duhoko je u duhu slikara, onospoznaje u svjetskom nadahnuu, ne u egzodusu iz svijeta. Time Berber slijedi iantropologijske interese, kojima je apsolutno tua kletva: prokleta da si, Zemljo,

posvuda! Berber je u nizu svojih slika i ciklusa skinuo veo esteticizma, njegovu

fascinaciju, i uveo estetiku egzistencije kao slobodu formi i izraza, zapravo kao

dospijevanje u svijet u Sloterdijkovom smisluda se ljudski ivot valja outjeti uivotnoj dubini, to u borhesovskom smislu znai potraiti zoru na svojemzapadu, alosnu ruu tame.

Kljune rijei: filozofija slikarstva Mersada Berbera, grafike i slike, sjeanje naKnjigu od pijeska (Borges), samostiliziranje istine, otvaranje svijeta, M.

Berber kao pjesnik, oni koji daju mjeru svojem dobu, otvorenost prema istini,

patnji i smrti, umjetnost kao kriptoetika, ciklusi, povrh stereotipija vremena,

sudba Zapada i svijeta, moderna i postmoderna, interkulturalnost


11/260

PREGLED 3

Summary

The West is undergoing the process of discovering that meticulous

artisan brush stroke of Mersad Berber - painter and graphic artist, with the

possibility of endless pre-appearing or continuing. As if behind every cycle thereis an invisible time labyrinth that invokes centuries and eras like , for examplethat one of the orphic mirror of the old Kastel3 in Banja Luka, Skender Vakuf,

Bosanski Petrovac and so forth. We meddle with admiration in that silent life of

faces which are enchanting, meek and melancholic, calmed and wonderful in

their enigmatic element. It seems that the world of endless time arrays which

are at some time simultaneous past, present and future, was disturbing the

painter/thinker, that intricate play , hermeneutic shading. That is, as it has been

always known, even that Borges network of divergent, convergent andsimultaneous times. The times that have not been meeting each other, or never

known which are now in communicative union. It seems that for Mersad Berber

painting was a life form, including the esthetic vindication of life in its completedramaturgy. He was finding his joy in being the connoisseur of feminine

characters, faces, ladies, in the game of light and dark - a deeper participating

in the life, not just in history that never prostrates it. His paintings presented the

Good in its purest form. The philosophy names it the cosmic union everywherewith a bit of counterpoint. With his characters, colors and atmospherically

Berber created the music or in a Berbers way. The joy in existence is gettingmultiplied and elevated.

These were Berbers strengths as a creator. Even in his case, I dare saythat art is the only form of proto-destiny in Malrauxs sense - the only manner todifferently compose changes in painting, rather than in music. From his

paintings, almost in Platonesque sense, we conceive that element which

precedes the existence, a melancholic color in his characters, a petrified fugue,

music transformed in brush strokes, the music without the beginning or end.

They are fascinating since they have that large controversy which is more a

questions yawn than replys tranquility.

In days when multiple riddles of the world, Europe, Bosnia, Asia beginappearing on the horizon, we are becoming cognizant of Berbers full awarenessof painting paradox: to resolve the irresolvable, to make the invisible visible, to

condense the time on the canvass. It is not about the mobility in the circle of

people engaged in politics or sociology, but in the zones of existentialism in its

broadest conceiving. Camus expresses it as it follows:

3

The fortification in Banja Luka. Translators note.


12/260

4 PREGLED

Expectancy that is asserted in front of us is delivering the words of hope.

It is true that our generation has never demanded anything but a single thing: to

rise to the level of despairing. However, it may have us prepared to talk about

the noblest hope, the hope appearing victorious that we search for through the

misery of the world. To us, that kind of hope appears as the only one worth ofrespect.

The Berbers experience, his attitude towards the outer world, thehistory and time, Bosnia and Europe is not action-packed as the one from 1968.

It is spiritualthe experience of individual being born, dramatic candor of stillinexperienced individual in life relations, of recently born one. It seems as if the

subjective liberation prototype or insurmountable drama of assigning thetime to human existence is probably the only drama that took place withabsolute claim.

Even as a Bosnian son, Mersad Berber introduced the transparency oftime and space that labyrinth unbeknownst of quest fatigue, the fatigue of eyeand spirit, unbeknownst the withdrawal of wondering, even when the only

grammar is a grammar of fear and contempt. Mersad is in his homeland when

he enters into the mind or spirits multidimensional realm. No matter how muchit were gloomy in Bosnia or the Europe wretched, none could see that his eyes

had been shutthe praise of the language of even his and others painting, eventhe contemporary or passed one. Like Ahasver4 he wandered around the world,

looked forward to his uncountable exhibitions in the Centers at West or east, inEurope or the United States of America, never enchanted by his fame or success,

never paralyzed. He knew as well that painting is an unfinished motion, the wake

of spirit and invention, self-imposed exile to the enlarged dungeon of formsfreedoms, the destiny of waking and dreaming.

Destiny and Esthetical Mind

Here in Berbers painting, poetic element is the one that has never beenbetrayed by the light: it is joy and wisdom, pain and the painkiller ability, the

serenity amidst the tragedy. His expressive inspiration stands in the contrast tothose arising from the European Gnosticism. The eye and the spirit: the eye is inthe spirit of a painter, it perceives the inspiration of the world just like that, not

from the exodus of the world. Even in this manner, Berber followed the

anthropologic interests which are absolutely unaware of the damnation: Maythe curse befall upon every corner of thou Earth! Berber removed the veil ofmysticism and fascination it is producing in the array of his paintings and

4A.K.A the Wandering Jew - the name of the Jew who taunted Jesus on the way to the

Crucifixion. Translators note.


13/260

PREGLED 5

cycles. He also introduced the existential esthetics as the freedom of forms and

expressions: actually as ending up into the Sloterdijk-alike world: one ought to

experience the human life in its full extent, in the sense having the Borges-like

meaning: to pursue ones own dawn in his own West the mournful rose ofdarkness.

Keywords:Mersad Berber's philosophy of painting, graphics and image, the

memory of the Book of Sand (Borges), truth's self-styling, the opening of the

world, M. Berber as a poet, those who give a measure to their own time,

openness to truth, suffering and death, art as crypto-ethics, cycles, above the

stereotypes of the time, the fate of West and the world, modernism and

postmodernism, Interculturality.

I Mo slika duh sree i strpljenja

Pisatio slikarstvu Mersada Berbera, ako to nije samo ono to nudiili zahtijeva likovna kritika ili povijest umjetnosti, gotovo je nemoguzadatak. No, sjetih se da je i posao ovog jedinstvenog i velikog slikaraImpossible mission! Jo u 19. stoljeu S. Kierkegaard je pisao: Ali,svako je velik na svoj nain, i svako je u odnosu naspram veliine onogato je ljubio (...) jer ko je samoga sebe ljubio, postao je velik po samom

sebi, a ko je ljubio druge ljude, postao je velik po svojoj predanosti; no koje ljubio Boga, postao je vei nego svi. Svako treba da ivi u sjeanju, alije svako postao velik u odnosu naspram svojeg oekivanja. Jedan jepostao velik ukoliko je oekivao mogue; drugi, ukoliko je oekivaovjeno; ali ko je oekivao nemogue, postao je vei nego svi.

Berberovo slikarstvo je veliko u odnosu naspram onoga to je,prije svega, volio. U njemu je umjetnik oekivao nemogue, a dosegao jenajvie mogue. To izmie onome to uinie izlizane rijei konstrukcije,

to ima svoju volju za moi. Tu uzalud traimo ono veliko, jer nainiskazivanja tog velikog potire veliko, jedinstveno, istinu. A mi danas,naalost, znamo itati samo ono to je sklopljeno po zakonima tog jezika ne-jezika. Upisujemo u itanje: opaanje slikarstva ovdje, grafike; urazumijevanje: uhodane ideje i predstave. Sposobni smo da prevremolistove vlastitog sjeanja ili iskustva, dakle, da sve slikarstvoprispodobimo vlastitoj mjeri. Ponekad, u velikim trenucima, opaamo irazumijevamo umjetnost sa one strane ubogosti naih predstava iiskustava to se saimaju u jednoj ideji, poruci ili saetku.


14/260

6 PREGLED

Odavno mislim da bi se slikarstvo Mersada Berbera, od njegovog

prvog pojavljivanja na sceni svijeta ili moderne do kraja 20. stoljea,moglo usporediti sa onim to je u velikog pjesnika i pisca Knjiga od

pijeska/The rope of sands (George Herbert, 15931623). Jorge LuisBorges je napisaoKnjigu od pijeska. Ja tujem ovog pjesnika i pisca, kojije znao ono to nam u svagdanjem ivotu izmie. Znao je, naprimjer,prirodu ili mo tajne ivota ili umjetnikog djela, kada se tajna zatvara ipod kojim hermeneutikim uvjetima. Znao je, naprimjer, da Odinovaploica ima samo lice i da na zemlji ne postoji nita drugo to bi imalojednu stranu. Sve dok mi to opaamo, slutimopolifonost likova ili svijetau ekstatinom smislu.

Knjiga od pijeska Jorgea Luisa Borgesa, iju sam blizinudomovine, njenu duhovnost i udesnu atmosferu i sm osjetio uizgnanstvu, poinje ovako:Crta se sastoji od beskonanog broja toaka; ploha, od beskonanogbroja crta; volumen, od beskonanog broja ploha; hipervolumen, odbeskonanog broja volumena... ne, zaista nije to, more geometrico,najbolji nain da zaponem pripovijest. Tvrditi da je istinita sada je vekonvencionalnost koja se odnosi na svaku fantastinu pripovijest; ovamoja nesumnjivo jest istinita.

ivim sam, na etvrtom katu u ulici Belgrano. Prije nekoliko mjeseci,predveer, zauh kucanje na vratima. Otvorih i ue neki neznanac. Bijaeto visok ovjek, nerazgovjetnih crta lica. Moda ih je tako vidjela mojakratkovidnost. Svekoliki mu je izgled odavao dolino siromatvo. Bijaeodjeven u sivo, a u ruci je nosio sivi koveg. Zaas osjetih da je stranac.Isprva sam povjerovao da je star, zatim sam uoio da me prevarilanjegova rijetka plava kosa, gotovo bijela, kao u Skandinavaca. U toku

naeg razgovora, koji je potrajao nepuni sat, doznao sam da je s

Orknejskih otoka.

Pokazah mu stolicu. ovjek je naas oklijevao da progovori. Odisao jemelankolijom, kao i ja sada.

- Prodajem biblijeree mi.Pomalo cjepidlaki odvratih mu:U ovoj kui imanekoliko engleskih biblija, ukljuivi onu prvu, od JohnaWyclifa. Imam i bibliju Cipriana de Valere, Luterovu, koja je u

knjievnom pogledu najgora, i jedan latinski primjerak Vulgate. Kao tovidite, biblije mi ba ne nedostaju.


15/260

PREGLED 7

Nakon stanke, odgovorio mi je:

- Ne prodajem samo biblije. Mogu vam pokazati jednu svetu

knjigu koja e vas moda zanimati. Nabavio sam je na granici Bikanira.

Otvorio je koveg i stavio je na stol. Bijae to svezak formataosmine tabaka, uvezan u platno. Bez sumnje je proao kroz mnoge ruke.Razgledah ga; iznenadi me njegova neobina teina. Na hrptu je stajaloHoly Writ a ispod toga Bombay.

- Vjerovatno je iz devetnaestog stoljea primijetih.- Ne znam. Nikada to nisam doznaoglasio je odgovor.Otvorih knjigu nasumce. Slova mi bijahu strana. Stranice, koje mi

se uinie izlizane i loe otisnute, bijahu tampane u dva stupca poputkakve biblije. Tekst bijae zbijen i rasporeen u versete. U gornjem uglu

stranice bijahu arapske brojke. Panju mi privue to to je parna stranicamogla imati broj (recimo) 40514, a slijedea, neparna, 999. Okrenuhstranicu; poleina bijae numerirana s osam znamenki. Na njoj je bilaneka sitna ilustracija, kao to je uobiajeno u rjenicima: sidro nacrtanoperom, kao nevjetom rukom kakva djeteta.

Tada mi neznanac kaza:

-Dobro pogledajte. Nikad je vie neete vidjeti.Bijae i nekakve prijetnje u toj tvrdnji, ali ne i u glasu.Zagledah se u to mjesto i zatvorih knjigu. Smjesta je otvorih.

Uzalud sam traio sliku sidra, stranicu po stranicu....... Njen posjednik... je bio iz najnie kaste; ljudi nisu smjeli stati nanjegovu sjenu a da se ne izloe opasnosti od zaraze. Rekao mi je da se tanjegova knjiga naziva Knjiga od pijeska, jer ni toj knjizi ni pijeskunema poetka ni kraja.

Zamolio me da potraim prvi list.Lijevu sam ruku poloio na naslovnu stranicu i otvarao knjigu s palcemgotovo slijepljenim uz kaiprst. Sve je bilo uzalud: uvijek bi se izmeunaslovne strane i ruke isprijeilo nekoliko listova. Kao da su navirali iz

knjige. - Sada potraite kraj.I u tome sam doivio neuspjeh; glasom koji kao da nije bio moj

jedva sam uspio promucati:

- To nije mogue.Jo uvijek tihim glasom, prodava biblija mi kaza:- Nije mogue, ali ipak jest. Broj stranica ove knjige je upravo

beskonaan. Nijedna nije prva; nijedna nije posljednja. Ne znam zato sutako proizvoljno numerirane. Moda zato da dadu naslutiti kako lanovibeskonanog niza doputaju bilo koji broj.


16/260

8 PREGLED

Zatim, kao da naglas razmilja:- Ako je svemir beskonaan, onda se nalazimo u bilo kojoj toki

svemira. Ako je vrijeme beskonano, onda se nalazimo u bilo kojoj toki

vremena.

Slikarstvo Mersada Berbera prizivam sada u sjeanju kao Knjiguod pijeska,ali u novoj, jedinstvenoj, stvaralakoj formi kao slikarstvo.Izmeu njegovih slika, grafika i naeg opaanja naviru druge slike, izdrugih ciklusa i drugih faza Berberovog stvaranja. To da jedna slika

predstavlja iskaz, u kojem se sabiru druge slike, znai i to da slikainterpretira drugu sliku, da je naa interpretacija nalik na logospolythropos. I ona je sabirajua, polifonijska, identitet koji ne skriva

razlike, nego ih, u skladu sa suvremenim filozofskim miljenjem, zbiljskiotkriva.

Berberovo slikarstvo je takoer stvaralako sjeanje ili memoria.Ono se na jedinstven nain uplie u slikarstvo velikih umjetnika: Pierodella Francesco, Bellini, Vermeer, Degas, Velasquez; u Hrvatskoj:

Kraljevi, Rai, Beci; Steiner, na osebujan nain, kako kazuje MersadBerber. Od suvremenika on spominje slikare kao to su: Ivani, Murti,Jordan, Vanita, Mujadi. U grafici to su: Krizman, a potom utej, F.

Vejzovi, D. Babi, Koydla etc. Sugovornici, veliki umjetnici; svemir jebeskonaan. I uvijek je slikar u sredini. Ako izgubi svoje sugovornike izpovijesti i suvremenosti, izgubio je ono to izrie Jorge Luis Borges upripovijesti Ploica. To je ona Odinova ploica koju sam vespomenuo. Znak je da dok je ovjek u kui svojeg erosa i vjere, u kuisvoje stvaralake volje za moi, on je svakako: kralj, umjetnik. Za njegaBorges kae:Obilazim staze progonstva, no jo uvijek sam kralj jer imamploicu. Ako se progna ovjek sa Odinovom ploicom, jasno je: ona segubi. I onaj je gramzljivi koji se htio dokopati te ploice, osuen je da je

trai.Mersad Berber s tim erosom koji je svagda nalaenje, a ne samo

traenje, svaki put se vraa u svoju domovinu, sa svakom svojom slikom;daleko od mizantropije koju poraa povijest ili svijet bez povijesti, kakobi rekao Hans-Georg Gadamer (koji 11. veljae upisuje svojih 100godina, jer je roen u Marburgu 1900. g. kao sin profesora farmaceutskehemije). U tom umjetniko-slikarskom identitetu slike se nikad nisuponovile.


17/260

PREGLED 9

Vrijedi li uope spominjati da je slikarstvo vedra utopija MersadaBerbera, roenog u Bosanskom Petrovcu 1940. godine, nedaleko odStarog Majdana u kome sam postao sudionikom ovog svijeta. Pun je

nevidljivih zrcala. Podsjea me na Tao Lao Tzea. Tao (ili: Dhao) je iskon,porijeklo svega, sredina, smisao ili poredak svijeta. Na Zapadu gaprevodimo nama jedino prisnim pojmovima kao to su: um, logos, Bog,smisao, "put". On je i u Berberovom slikarstvu izraz u kojem se susjedski

i u ljubavi susreu ovjek i svijet, povijest i suvremeni duh, slika ipovijest slikarstva, kosmos i njegova domovina, Bosna. To slikarstvo ni u

jednom ciklusu ili fazi ne uvodi naelo vladanja ovog ili onog elementa.

U Berbera je svaka slika dvoje samostiliziranje istine u djelo i,

dakako, otvaranje svijeta, u smislu onog to je znaio Tao, koji je, kakokae Karl Jaspers, bio prastari osnovni pojam kineskog univerzizma.Treba samo ui u Berberov slikarski univerzum, naprimjer, u njegoveBijele slike ili Sjeanje na Sarajevo, 1992, i onaj Veliki bijeli konj, 1993,nadalje Bijeli zid (Michelangelov David i Berberov konj, 1993, ulje na

platnu, Bijeli konj), Bijeli profil, 1993, Bijeli triptih, Bijela sfinga, 1993,

Krilati konj, 1994.

Ako je tano ono to kae Jorge Luis Borges za zbiljskog

pjesnika svaki trenutak ivljenja, svaka injenica, trebali bi biti pjesniki,budui da to u sri jesu onda je to Mersad Berber u svojem slikarstvu.On je pjesnik u smislu Friedricha Hlderlina ili Martina Heideggera, akopjesnitvo jest bit svake umjetnosti, ako je ono ustanovljenje svijeta usmislu Taoa. Koliko znadem, on je u tome svoj jezik, likovni,

metaforiki, oblikovao nikada u oholosti. Znao je svagda koji su njegoviomiljeni slikari, pisci ili pjesnici, velikani u povijesti, oni koje je Karl

Jaspers nazivao mjerodavnim ljudima onima koji su davali mjerusvojem dobu, i koji su ga, zahvaljujui tome, transcendirali. Znadem koji

su to pisci ili umjetnici, napose slikari, koje je on spominjao, razumijevao,itao i iitavao. Ali takoer vjerujem da bi on mogao rei ono to je iBorges s pravom rekao: utjecaji koji se mogu otkriti u mojem djelu

potjeu od onih koje je on doivljavao u vlastitoj drami samostiliziranjasvijeta, ali i od onih koje nikada nije itao, ali su u njemu. Svaki je jezikjedna predaja, nain osjeanja zbilje, a ne tek proizvoljan popis simbola.(Jorge Luis Borges)

Berberove slike su udesan i, reklo bi se, nepojaman dijalog,susretanje ne samo sa onim to je ovaj veliki slikar doivljavao od svega


18/260

10 PREGLED

to je u povijesti, u prolosti ili u svijetu moderne, nego je to svagda, usvakom ciklusu, svojevrsni slikarski multiverzum. Svaka je slika

samosvojna, iznimna i jedinstvena i ujedno prisjeanje, svagda

stvaralako, slikarska svijest, ili iznova razumijevanje povijesti islikarstva. Trebalo bi se, prije svega, prisjetiti svega onoga to je DiegoVelasquez znaio u Berberovom slikarstvu.

Berberovo slikarstvo je izraz velikog erosa u starogrkom smislu ierosa imanentne memorije, koja nas uvijek podsjea na prirodu i udesnumo Hegelovog duha, koji je sposoban da stvara ono novo, nikad vieno,opaano, jedinstveno u polifonoj muzici, samo ako je sposoban da opaaono veliko u povijesti: u mitologiji, religiji, udorednosti, u socijalnim

formama ivota. Ono je, Berberovo slikarstvo, osebujna otvorenost premaistini, patnji i smrti. Ono je izraz brige za onu supstanciju koja u sebi krijeono najvie to moemo eljeti ili ostvariti za spasonosno. U filozofiji,kao i u umjetnosti, to je iskon spekulativnih traenja, tanije, nalaenja.

Berber je doista znao to je ljubav, jedina domovina slikarstva,ona je svagda iskustvo onog drugog, drukijeg, nesumjerljivog. Naplanetarnom planu to je ono susjedsko susretanje okcidentalnog uma i

orijentalnog Taoa. Ljubav trai nove rijei, izraze, novi poredak opaanja,

horizonte novih nada; ona prihvata rijei jednog razdoblja, sustavznakovlja, ali je liena elje za liavanjem prava drugog, zaposjedovanjem, makar i u formi kritikih informacija. To nije mogue.Ali, rekli bismo kao i Jorge Luis Borgesu pripovijestiKnjiga od pijeska,

nije mogue, ali ipak jeste. Tu nita nije sluajno, ali ni uzmicanje ukauzalitet, u metafiziki mit (nunosti) dogaanja. Golemo bogatstvoBerberovog slikarstva ne namee nikakav kruti sistem, rigidni jezik.

On rasipa dareljivo vrijeme u likovnom ivotu; odlazi u podruje

spekulativnih vrenja ili u podruje sna, imaginacije, u ono to jenedostupno u standardiziranom jeziku i djelovanju; ono to je izgubljenou ljudskom pamenju, rijei najdrevnijih jezika i, povremeno, strahneusporediv sa strahovima dana. Mersad Berber, ini mi se, nastanjuje, usmislu duhovno-tjelesne avanture, ono to se vie ne moe pojavitidrukije nego kao lijepi privid. Time, u skladu sa novom filozofskomestetikom (Theodor Wiesengrund Adorno i drugi), dovodi u pitanje jednu

teoriju istine kao korespondencije, jednu paradigmu u Platonovom smislu

koja tu teoriju ili pojam istine prezire kao neto lano i koje ideji lijepogoduzima svaku vrijednost (Adorno,sthetische Theorie, 1973: 85).


19/260

PREGLED 11

Svakako, senzibilnost lijepog prema uglaenom, prema naraslomraunu, to je uinilo da se umjetnost tokom cijele svoje povijestikompromitirala laju, transponira se u momenat rezultante, koja se tako

malo moe apstrahirati od umjetnosti kao i od napetosti iz koje je ovajmomenat proistekao. (Adorno, ibid.)

Berberovo slikarstvo ne samo ono to je umjetniki izrazstradanja i patnji, otjelovljenih u ciklusima tokom rata u, naprimjer,

slikama Logor na Manjai (1992), Ratna skica sa Kupresa (1992),Trijumf flore iz Lozice, Nova godina u Sarajevu itd. uva jedanidealizam ljepote koji Jorge Luis Borges i ovako izraava:

Kozmogonija

Ni mrak ni kaos. Mrak bi zahtijevao

Oi to vide, kao to svakom zvukuI utnji treba provjera u sluhu,I zrcalo to oblik bi mu dao.Ni prostor a ni vrijeme. Ali niti

Boanstvo neko to unaprijed sanjaOnu tiinu to e prethoditi

Najprvoj noi, koja je beskrajna.Velika rijeka Mranog HeraklitaU tajnom svom se toku jo ne rodi,to od prolosti budunosti hita,Od zaborava zaboravu vodi.

Neto ve jest to trpi, moli, jada.Zatim dolazi opa povijest. Sada.

Jorge Luis Borges, Sabrana djela, 19231882, Grafiki zavod Hrvatske, 1985, str. 180.

Mersad Berberje u svojem slikarstvu sposoban da hodi drugim

smjerom; u njemu e takoer rei: Bit u drugi / Koji i ne znajui jesam,onaj koji je / Promatrao ovaj drugi san, moje buenje (Borges). To seoituje i u Hronici o Sarajevu. Tano je svakako: Ona je slikarskiljetopis kakav Sarajevo do Berberanikada nije imalo. On ne slavi sultane,

vezire, pae, care iako je vrlo svjestan svih njih, ve on raznimbaladama Baladama o nosau (Baladama o hamalu), Ciklusom RomaBerie, ciklusom Hronika o pjesnicima i pravednicima... otkrivaistovremeno, i carsko-paradno, i uasavajue trpno. On islikava gorke


20/260

12 PREGLED

sjenenajizdrljivijih, onih izgraenih od naroitih dramatinih utnji, odzatomljenih 'beskrajnih' strasti polugologa postojanja. Tih hronika nema

ni u jednoga drugoga savremenika slikara bive Jugoslavije, a koliko

znam ni Evrope (u iznimno znaajnoj studiji: Vlado V. Buani,Mersad Berber, Sarajevo, 1997).

II Umjetnost kao kriptoetika

UHronikama o Sarajevu, u Bijelim slikama (Zagreb, 19921994.)Mersad Berber slikarski stvara ono to se provjerava u muzici, neujnoj,ali onajest; on trpi, uznosi se povrh trpnje, u jednoj formi katarze, koja napodnoljiv nain, u suosjeanju, uva ono to je nepodnoljivo; kaemo:

to je u starih Kineza Tao,ono to je nevidljivo, ali to se neprekidno gledai islikava. Tao je vie od poniranja u iskon, u ono to omoguuje muziku,ali nije tonalno; ono to omoguuje polifonost likova, boja, polutonova,tiinu beskraja rijei i znakovlja, a nije rije; on je nepojaman i nedokuivza nas i za Mersada Berbera, naprimjer, u spomenutim ciklusima, napose

uBijelim slikama,to je najobuhvatnija slika koja nema oblika.

Jedva je mogue kazivati o Taou u slikarstvu Mersada Berbera, jerje on ukorijenjen u sebi, isti je sa sobom kada se razlikuje u sebi i sa

samim sobom u beskraju ciklusa. Njegova strategija ivota kaoumjetnosti, kao slikarstva, kao kozmogonijske poetike izmie i uva se odmodernistike mitologije, koja je znak da se uvodi prinuda novog,inovacije, svagda novog pod svaku cijenu; ofenzivni mythos moderne,vrsta estetikog diktata, odavno je u 20. stoljeu najavio u slikarstvu, i uumjetnosti uope, avangardu, avangardistiku ekskluzivnost, destrukcijesvega povijesnog, nama znanog. Sa postmodernom ukoliko ona nijeprinuda na postmodernu modernu, pravo na puki relativizam poinjeneto drugo i drukije, iako i ono podlijee impulsima moderne, prinudi

pervertiranja; izopauje se i prepoznaje kao stupidni kulturalnirelativizam, lien duha. Taj pervertirani vid postmodernizma nije blizakMersadu Berberu u njegovom slikarstvu. To je ona ideja da sve to sebeimenuje kulturom jest dostojno odnosno vrijedno respektiranja i

tolerancije. O toj vrsti postmodernog relativizma u SjedinjenimAmerikim Dravama kritiki govori znani mi i vjerovatno najpoznatijiameriki filozof, Richard Rorty, u knjizi Philosophy and Social Hope(Penguin Books, Published by the Penguin Gorup, 1999.; esej:Afterword:

Pragmatism, Pluralism and Postmodernism;1998).


21/260

PREGLED 13

Sarajevski ratni dnevnici u muku tiine, u najveoj dubiniosamljenosti i solidarnosti u vjeri, u predanosti Apsolutu, Bogu predstavljaju djelo umjetnika, takvo otkrie izmeu bdijenja i sna, sa

blagou zvuka koji se povlai i svijeta ujnosti. U taj tok slikanja utkaoje Mersad Berber i svoje autobiografske crte, neizrecivu patnju svoju,svoje obitelji, ljudi i naroda u Bosni. Ipak Mersadova slikarska meditacija

biva odve budna da bi se udomila u pukoj udobnoj gesti izraavanjapatnje i boli, puteva krvi, tajni.

Denaza kod Careve damije (april 1992),Pononi razgovori,Orpheus i Euridica ulaze u Sarajevo, Kapija na Vratniku, Sa Vratnika,

Gori VijenicapredstavljajunesamoBerberovu etiku opsjednutost koja

zapoinje kao teka briga, a okonava u slici, u umjetnosti, u onome toMartin Heidegger, jedan od najveih mislilaca u 20. stoljeu, naziva udjelo postavljanje istine. Ta je injenica paradoksalna umjetnost kaokriptoetika, prodrijeti u porijeklo zla, ne u ilustraciju, sa slikama kojima

katkad trebaju itava stoljea da bi pamenju nastavile svoj nestalni put(Jorge Luis Borges). To se moe rei za cikluse Hronika o Sarajevu,Tempo secondo (19801986), Splav Meduze i komentari (19871988),Dubrovaki crtei (19861988).

Blizina zla, apsolutnog zla u kantovskom smislu, nazire se u sliciOrpheus i Euridica ulaze u Sarajevo (1993). Gori Vijenicaodraz tosada nita jest i sjena (Borges) dakako ima svoje iznimne pretee uBerberovom slikarstvu. O tome u kasnije neto rei. U pozadini goriVijenica u Sarajevu, nestaje vrijeme pamenja, znanja, ljubavi, razgovoris mrtvima, rijei najdrevnijih jezika. Prah koji je ostao, postat eneranjiv. Sve ono blago literature i umjetnosti, umiranja i uskrsnua, toto je povijest, zauvijek nestaje u plamenu. Jedino je plamen njegovoposveenje, i nerazgovjetno postavio pitanje: Zalud je svijet raznolik?

(Borges)

Sve ono vrijedno kao da kazuje:

Umrijet u a sa mnom i zbrojNepodnoljivog svemira.Izbrisat u piramide, medalje,kontinente i lica.

Izbrisat u nakupine prolosti.

Povijest u u prah pretvoriti, uprah praha.

Gledam posljednji suton.

Sluam posljednju pticu.Nikom nita ne ostavljam.


22/260

14 PREGLED

Tako kazuje pjesnik i pisac Jorge Luis Borges. Mersad Berber

kazuje isto, ali ne jednako u svojim kreacijama. U njima se, vjerujem,

usklauje ono to se otima usklaivanju. Jednom rijeju, slika to

pripovijeda, sve u buenju koje, reklo bi se, kazuje tako visoko leti pticada se pogled die do izvora suza (P. Valry). Hermeneutika suza jebeskraj tiine koja je sjedinjenje sa vremenom kakvog jo nije bilo, a imaga, usprkos svemu, u Berberovom slikarstvu. Pri tome dua radoznala,na izvorima sjeanja, u slobodi koja se zavjetovala istini, jutru bezmjerja,bjelini koja je izvjesnost, koja raspruje tminu, razbija presude uasa nalikuje sebi samoj. Ona nije samo individualna, Mersadova, ona je bliska

onome to je duh bio kod starih stoika (pneuma), dua svijeta koja jetraila blagu svjetlost, onu koja ne sijee, ne unitava ono bez ega ne

postojitminu ili boanski svjetski um, logos.Sretna Nova u Sarajevu (Sretno novo u Sarajevu, 1992) takoer

iznimno slikovno simbolizira filozofiju Mersada Berbera, koja je

polifona, viejezika, svagda drukija iz druge perspektive kojusuodreuje ovjek/individuum, njegova autobiografska sudbina, sudbinau povijesti, vrsta senzibilnosti ili hermeneutika kao umjetnost

(su)razumijevanja. On se oduuje i Bogu i svijetu vlastitom poetikomslikarstva. ini mi se da Mersad Berber svojem slikarstvu daje mnotvo

misli, unutarnjih nemira, raspjevava svoju likovnu ideju, motiv, impetus,im se u opaanju duh smiri, ini nam se ono to je bitno u suvremenomsvijetu, koji je svijet bezpovijesti (Hans-Georg Gadamer) ili svijet bez

ovjeka (Gnther Anders), kao da filozofija prijelazi u umjetnika. I mi semoemo odvaiti pa rei: kao da od umjetnika, to je sluaj kod MersadaBerbera, do nas dolaze novi impulsi.

to znai da dolaze novi impulsi? Znai to je nova samokritikabudnost, destruiranje onoga to nam nudi udobnu pravednost, estetiku kao

kraljicu, iji je glas ispunjen mitologijama. U Berbera je to Ketas koji jeuo za sve, za navijeke (Borges). I sve to narodi doivljavaju, to sedogodilo u povijesti, ini se, kao da eli biti dostojno njegovog slikarstva.I u tome uspijeva. ini mi se da i sa Berberom imam mogunost i pravoda kaem: kao da su umjetnici, slikari, postali profeti ponovnog roenja(Als seien sie die Propheten der Wiedergeburt). Ako se u Berbera svijet

pretvara u doivljaj, u slikarsko udotvorstvu, u jedinu formu svijetle,lucidne budnosti, u kojoj se sve postupno pretvara u pjesnitvo, slikarstvo,onda je tu zanosni uinak svjetlosti.


23/260

PREGLED 15

Wenn wir Kandinsky oder Picasso sagten, meinten wir nicht Maler,

sondern Priester; nicht Handwerker, sondern Schpfer neuer Welten,neuer Paradise.

Kada mi kazujemo Kandinsky ili Picasso, mi ne mislimo slikari,

nego sveenici; ne majstori, obrtnici, nego stvaraoci novih svjetova, novihsvjetova raja.

Tako je kazivao Hugo Ball u djeluDie Flucht aus der Zeit(Bijegiz vremena). ZaMersada Berbera se to moe rei. Po tome na djelu i sadjelom na istoj liniji ili u istom toku u kojem su pjesnici i pisci Bosne,Mak Dizdar i Mea Selimovi. Mak Dizdar je bosanski Jorge Luis

Borges. A Mersadu Berberu, kao i iznimno znaajnim i jedinstvenimslikarima u Bosni, bliska je Valryjeva misao: Stablo sanja da je potok,stablo sanja u zraku da je ivi izvor, ponad ludosti svagdanjeg istereotipnog. Mersad Berber zna to jeBijeg iz vremena (Hugo Ball); znatakoer rei:

A da labirint razotkrio nisam

Vremena, mnotven, teak ali prisan,to od jednog je i od sviju ljudi.Nitko sam, onaj to uzalud eka

Na ma svoj. Zaborav sam, nita, jeka.

Jorge Luis Borges, Onaj sam

Jajce kasarna I, II to je u sadanjosti pouka snova i ohrabrenjebuenja.

Pjesnik je u slikaru snio: Kako u aru i zanosu stoji / Na jednomtrnu opjevane rue / I probodenih grudi krvlju svojom / Posljednjom ini

da ona zarudi. Triptihon posveen preminulom prijatelju IbrahimuLjuboviu slikarski je susret sa udesnim i tajnovitim svijetom,krajolicima Bosne, one uskrsle, koja dospijeva iz bijega iz vremena, u

odluci da prihvati istinu, svoju istinu, da preuzme svoja blaga i patnje

jedne zemlje koja nikoga ne ugroava, jer je od poetka, iako je bezpoetka, rastereenje od onog svijeta u kriptobudistikom smislu, da jeovo sve privid, la, varljiva lagoda u ivotu, u dobru i zlu. Prihvata svojeblago i patnju zemlje koje je sada samo zanos ushienja,metaforologija, poetologija, antropologija prirode.


24/260

16 PREGLED

Poliptih iz Skender-Vakufa, preteno bijelih slika, slika Starianeo, koji je fragment poznatog ciklusa Put u Skender-Vakuf,predstavljaju onu pikturalnost, berberovsku, u kojima je svako, Bijeli

konji, koji je i ovdje u ovoj knjizi, hodi svojim zagonetnim putem,svagda, ini se, melanholinim, koji je vie opratanje no gnjev ili mrnja.Svaka slika ima neku vrijednost, razliitu od vrijednosti drugih slika, ali,paradoksalno, istu. Ovdje je i zaborav samo slikarski; preveden je u

utnju, u muziki tok u kojemu nita ne malaksa. Naprotiv, vrhuni u krikui pjesnitvu. U smislu jednog S. Kierkegaarda, danskog Sokrata, kojikazuje da se patnja pjesnika pretvara u muziku, prostor u vrijeme, u

labirint vremena.

I ovaj ciklus iz Minhenske gliptoteke I, II(1992, kazein, tempera,drvo) dokazuje i to da je Berber kreirao nekoliko recitata, kao to je uonom ve spomenutom ciklusu bio ono o emu je govorio Hugo Ball,spominjui velikane 20. stoljea, mjerodavne stvaraoce (u jaspersovskomsmislu) koji su davali mjeru svojem dobu i nadmaili ga. To su:Kandinsky i Picasso, koji je, znajui dobro ono to je dostojno njegoveslikarske biti, znao rei: ja ne traim, ja nalazim! Berber nije bio obrtnik.On je stvaralac novih svjetova, svjetova raja. Schpfer neuer Welten,neuerParadiese. U pamenju, u slavljenju onog najvieg to ni rije, ni

djelo, ni metaforika geste ne mogae dosegnuti; ono to su stari Kinezi,prije svih Lao Tse, nazivali Tao (Dhao). Danas kaemo o onom ljudskomi odvie ljudskom, kako je govorio Friedrich Nietzsche, Da osveta iopratanje slini su zaboravu (Jorge Luis Borges).

ini mi se da slikarstvo Mersada Berbera, to se moe opaziti i uovom djelu, posvjedouje ono bitno kako je filozofija prela uumjetnost, u slikarstvo, kako je prela u svijet slikara. Prisjetimo se svihciklusa koji su nalik na spiralu u igri, prisjetimo se Triptihona rano

preminulom prijatelju Ibrahimu Ljuboviu,slikarukoji je i ovome piscubio veoma blizak, u ijoj su se umjetnosti stjecale vrijednosti koje ine bitslikarstva i umjetnosti uope, pjesnitva, koji bi takoer svojim djelommogao rei: Cilj je zaborav / Unaprijed ga postigoh. U tom Triptihonu,naprimjer, susreu se u rjeitoj utnji stari motivi Bosne: ljudi, jahai safesovima, na konjima, ne samo bijelim, sa aluzijama na staru bosansku

arhitekturu za koju bi se moglo rei ono to je Rainer Maria Rilke govoriou jednom pismu: da su stvari nekada, naprimjer, vinova loza, krajolik itd.

bile posuda onog ljudskog, bliskog i prisnog, onog blagog i prijateljskog;

ili slikaLamija Muzurovi na visoravni u cvatu Gabriela Jurkia.


25/260

PREGLED 17

U njoj su sabrani svi bitni motivi ili izuzetne vrijednosti Berberove

umjetnosti, koja priziva i onu bijelu sliku, sretno svjetlo ili sretnu istinu,

istinu koja ne povreuje. Ta velemajstorski stvorena bjelina, kojoj su

sklone zvijezde, u kojima se sklonio duh vremena ili vremena, ne samoduh slikarstva ili duh Bosne, ta sloboda, bjelina, nalik je na onu ljepotu o

kojoj govori Friedrich Nietzsche, da je ona, ljepota, nalik na djevojku

koja ima dobre razloge da se skriva. Susreem se sa slikom koja je povrhrijei i znanja, i znanog; povrh doivljaja ili refleksije ak. Ne kae ona,kao i sve Berberove slike,jednog u dana biti slobodan. Ona kae:ja samslobodan i znam to. Na to da se potuim? U susretu s drugim slikamakoje titi patnja, stradanje ljudi, u doba kad se raspri san, a vani i unutraje svuda tama. Pomrina uma, kako, ini se, rado kae jedan meni bliski

um, enciklopedijski, svojevrsni Thesaurus ovdje u sreditu Evrope ievropskog duha, roenog u Banjoj Luci, u kojoj je roen, odrastao, srodiose sa jezicima, prije svega, grkim, latinskim i inim, koji je za filozofskubiblioteku Logos iznimno dobro preveo djelo Maxa Horkheimera (18951973) Eclipse of Reason, New York 1947. Pomrina uma, koja sedogodila u Evropi, u nesretnoj zemlji, samo priziva: Prviputsedogodi

smrt/Nesjeamsebje liAbeliliKain (Borges).

U Mersada Berbera je to, ustvari, psihonautiki krug; tu postaje

nunim in sjeanja u liku krilatog Etruanina, sjeanja koje je u drugomsmislu zaborav, koji u svojoj ruci uva skulpturu nekoga mezopotamskogili egipatskog ovjeka, dostojanstvenika (Vlado V. Buani). Tako su tu:iznad glave krst, antika skulptura, torzo itd. To je uvoenje u svijet kojeje njegovo stvaranje u isto doba. U raljama zla, u tamnici, onoj unutarnjoj,

stjeu se ove "kamene staze", koje u djelu i na djelu uspjelo priziva pisac ipjesnik Jorge Luis Borges. U toj tamnici je Mersad Berber sanjao ononajvie: nevidljivi krug duha, in stvaranja koji boli i koji oivljava, a uoboje spaava. S tih krilatih krivulja duh leti u najvee visine

vrijednosti, upravo tamo gdje eli.I sve ono to se pomie u pozadinu, o emu vodi rauna likovna

kritika, naprimjer, Vijenica koja gori, pokazuje da su slike slobodnije odonoga to ih uokviruje, dotie, na to aludiraju, to je mo sjeanja. No,to je istina koja je suosjeanje, koja je (su)razumijevanje, koja nije istinakratkog daha, kao to nije ni istina u pjesnitvu Maka Dizdara,svebosanskog i sveobuhvatnog Borgesa, iji je pandan slikarstvo MersadaBerbera? to je istina kao sloboda, koja se i vidi i uje, iako je sudbinaistine da se vidi, a da se veoma rijetko uje? Ako znamo taj Berberov


26/260

18 PREGLED

slikarski opus, konsenzus sa prozom Mehmedalije Mee Selimovia, kojaje za Bosnu svojevrsna knjiga postanja? Prije svega u odgovoru:

stavljamo Mersada Berbera u red sa ovim velikanima, pjesnicima i

piscima, kao to bih stavio i druge slikare o kojima ovdje ne govorim.Istina u slikarstvu nije fetiiziranje puke dosjetljivosti, pijeska

dekonstrukcije, "homoseksualnih nastranosti", nije fetiiziranje tijela kojeje rasprilo svoj san, svoj duh. Ovdje estetsko nije samo radost na lijepimpredmetima, nije samo nadomjestak za nadu sree koju postiemotroenjem, koje je i posmatranje, divljenje etc., stvari kratkog daha iivota. Mersad Berber je uspio da ne raspri san, sposobnost ili mo sna,koji je realniji od realnosti; on zna da je ma najkrai put(Borges).

Berber izbjegava jednu ukletost ili ludost moderne: da se surva u

reduciranje horizonata vremena na suvremenost, a suvremenost naljupkost trenutka, koji je ve uvoenje u polje privida.On je slikar ija je,izreena ili neizreena, filozofija ne samo ona da je on jaki kristalizator,nego da svijet jest u transformaciji ivota u izrazu, u doivljaju, u istinikoja se sastoji u drami duha ili uma, koja se sastoji, u openhauerovskomsmislu, u prabolu,"na koji injenica individuacije osuuje svaki ivot".Poduke iz letenja Icarusu od Dedala, Razglednica Sarajeva (Alifakovca),

Apoteoza Sarajevu I, II, III, IV, V, Rimska uprija, u pozadini stara rimskauprija, koja jest istina, nemogua: U vremenu traju jedino stvari koje nebijahu od vremena (Borges), potom Principi akademije, N. D. na

Kupresu, Sinu Azeru, Jajce kasarna (Sarajevo), Sretni dani Ade Berber u

Sarajevu, Sretna Nova 1993. u Sarajevu, Ulica od lipa (Sarajevo), sa

Vijenicom koja se prepustila svojoj sudbini, Icarus (Alifakovac,Sarajevo), Pogled sa Jekovca I (Sarajevo), Skica pehlivana (Istanbul,

1998),Hanuma Jasmina Krpo, Sabira kao plavi angel, Sjeanje naZemaljski muzej u Kastelu (u B. Luci, u gradu u kojem smo zajedno

ivjeli, Mersad i ja),Ivo Pogoreli na Kastelu 1979. u B. Luci, Pazarnidan I, II (1994), ulje, davni snovi (B. Luka), Put u Skender-Vakuf I, II,Hommage a Delacroix, Bijeli konj I (1993), kazeinska tempera, akrilik,

platno (160 x 100), Kastel (Banja Luka), Posmrtna maska Theodora

Gericaulta u ateljeu I, II, Theodor Gericault, slika konja, Atelje snova Th.Gericaulta, pet slika, jedna je Hommage Th. Gericault.

ini mi se da dominira Veliki bijeli konj (1993, kazeinska tempera,akrilik). Trebalo se slikarski izraziti vrijeme koje to nije, ono jedinstveno,

neponovljivo i veliko. Zapravo, mjerodavno u hajdegerovskom ili


27/260

PREGLED 19

jaspersovskom smislu. Time se slavi i posveuje transformacija ivota udoivljaj, u metaforologiju i sjeanje, koje je u biu jae i slobodnije odonoga to ga dotie. Konano Mersad stvara svjetove jednogfin de siecle

hedonizma. Radije bih rekao: kinizma koji je pohvala radosti ivotu,stvaranjem, kreacionizmom, koji je u biti Berberove filozofije ivota ilifilozofije egzistencije, koja kazuje:ptica jedino i ovjek imaju pjesmu (P.Valry). Simboli i metaforika znaenja iz povijesti, iz slikarstva, izBosne koja danas pobuuje samo na sumorno razmiljanje, one Bosnekoja ne umije da osvaja, prijeti, ubija, ona umije da pati najdublje kao tose pati u prijateljstvu i ljubavi. I sa ovim slikama Mersad Berber zna da

"koristiti u jednini izraz, prabol, svakako je paradoksalno, budui da imatoliko centara prabola koliko i individualiteta". Ti simboli ga ushiuju, on

stvara panteon najviih dostignua i vrijednosti.On takoer zna da zlo ne stvara djela dostojna umjetnosti. Mrnja

takoer, ljudi koji su se odrekli asti i jezika veliina. Uz to, filozofijakoja je ljubav prema veliini, prema znanju i mudrosti, koja odbijaubijanje, to to ini, naprimjer, tigar koji ubija uvijek istog tigra,besmrtnog (Borges). Filozofija koja se udomila u slikarima kazuje netoto zaboravljamo, kada preziremo ime domovine, onaj starokineski Tao.To je da je svaki lik polifontragedija, komedija, neto podobno za izraz,

ma to jest polifonijsko. Hirovitostsudbine i duha, hirovitost vjetra, kojaza nekoliko sekundi mijenja lice krajolika, grada ili akdrave:sva mojakoa je vidi (P. Valry). Moje oi dotiu stvari, osjeaju toplotu ihladnou, blagost tijela. Moje oi sluaju tonove, a ui osjete ono kad smozabrinuti po licu, pitaju zvijezde.

Sa Berberovim slikama dvostruki san nas buni, da kaemborhesovskim rijeima. Ne zna, stoga, nijedan da l' je sad il' ve je bio.Cilj je jedinstveni zaborav u kriptobudistikom smislu. Ako je cilj zaborav

/ Unaprijed ga postigoh (Borges). Razlikovanje izmeu privida izbiljnosti zbilje. On zna jedan nauk: ma je najkrai put, rat, mrnja,ubijanje, kakvo smo doivjeli, evo, u posljednjem desetljeu 10. stoljea.Tu prestaje ljepota, ona estetika, koja je "provlaenje due kroz svjetlosti isjenke ideja" (P. Valry). Ve sam davno u jednom eseju to spominjao;podsjeao sam na Nietzschea koji kae da imamo umjetnost da ne bismostradali ili propali zbog istine, koja je u dugoj povijesti Zapada bila la,jer tamo gdje prestaje ljepota, poinje rat osvajanje teritorija,teritorijaliziranje subjekta: naroda/nacije. Ali i ovdje, kao i drugdje,


28/260

20 PREGLED

estetika nije metafizika, nije glorificiranje jedne forme iskustva subjekta

to to predstavlja izraz moderne.

Ta estetika je jo u naboru. Ni za Theodora W. Adorna umjetnostnije organon, kojim nam je omogueno, jedino njime, da spoznamoludosti postojeeg, njegov negativitet, onu nauku koja kazuje: sve jepreivljavanje putem adaptiranja. Ona, umjetnost, jest model zafilozofsku spoznaju. S njom smo, rekli bi drugi, osueni naindividualnost, koja je sama pobuna, budna lucidnost, bol nad svim

bolovima i radost nad svim radostima. Da, vlastiti je zakon umjetnikogoblikovanja, koji je kod Mersada Berbera u znaku umjetnika stila, aznamo da istine nema bez stila, jo nije, naprimjer, kod Adorna u

njegovoj Filozofiji nove muzike ili u Estetikoj teoriji, koja pripadanajviim dometima estetike i filozofije u 20. stoljeu, po sebi jamacnjihovog sadraja istine. I rekli bismo: Adorno ne izjednaava filozofskuspoznaju neposredno sa estetikim izrazom nego samo sa umjetnikimiskustvom (sthetische Theorie, Ffm. 1970.; Gesammelte Schriften 7,151).

Philosophie, die Kunst nachahmte,

von sich aus Kunstwerk wollte, durchstreiche sich selbst.

(Negative Dialektik, Ffm, 1966.; Gesammelte Schriften 6, 26)

III Estetika/metaforaKnjiga od pijeska (Jorge Luis Borges)

No, u Adorna sama filozofija se ne prevodi u umjetnost, niti on

misli da umjetnost egzistira kao istinsko mjesto filozofskih spoznaja i

uvida. U Berbera je filozofija prerasla u slikarstvo, u stvaranje novih

svjetova. Istina njegove umjetnosti nije u mediju pojma ili pojmovnosti

uope. Ciklus Dossier Osman (1993), ulje na drvetu, Poslije Osmana(1993), ulje na platnu,Sjeanje na Bosnu (1993), ulje na platnu, U slavuMikelanela (1993),ulje na platnu,Logor na Manjai (1992),takoersuslikareva knjiga od pijeska. Logor na Manjai (1992) svjedoi svagda:

Po prvi put se dogodi smrt.

Ne sjeam se bje li Abel ili Kain.

Na to da se potuimo? Pomraenje uma, zaborav susjedskog,prijateljskog, tradicijskog, filozofija ija je vjera ma je najkrai put.


29/260

PREGLED 21

Fascinacija zlim, onim to je Kant nazivao apsolutnim zlom. Pitamo se nesamo u Bosni, posvuda, o porijeklu i moi fascinacije onim to je zlo kojenam se ini besmrtnim! Ma iekuje. Iekuje narod koji je to postao u

zlu, u genocidu, iekuje one koji su, reklo bi se, stvoreni od"najnestalnijeg, juer i sutra"; narod koji ne umije da osvaja, on umije dase susjedski ophodi, da pati i razumijeva, da urbanizira divljinu. U ovoj

slici Mersad Berber zauzima ozbiljan i poten stav prema istini nesretniljudi u bodljikavoj ici, ponieni, ljudi kojima je oduzeto ljudskodostojanstvo. Slika, meditacija, melanholina znanost. U njoj ivi pjesnik,zabrinut, zapanjen izrazima koji su dekonstrukcija svakog izraza, svake

budunosti, svakog vremena. To je mjesto u kojemu duh samog sebeuskrsava, sa neizreenom osudom zla i zloina; zar se na tom listu

izloenom plamenovima ne pojavljuje sav moralni ovjek?On se okuao,on se opio, on se rasteretio, on se uasnuo, on se osakatio, on se voli, onse oboava (P. Valry). Slika svjedoi da nema ovjeka u ovjeku, "inema mene u meni". Karl Jaspersje govorio da je svako egzistiranje

krivnja, odgovornost, ivot u graninim situacijama: borbe, sluaja,krivnje i smrti. Ako su se odgovornosti za ono suvremeno i buduerasprile u ideologijama, napose onim naci-socijalistikim, onda je svemogue, sve je doputeno. ovjek u ovjeku je mrtav prije smrti, on ubijai ratuje. On zloupotrebljava medije, medijsku civilizaciju. Prisjetimo se

duhovne povijesti. "to je istina", pitao je Poncije Pilat, "kada je naslutioda je na putu da poini zloin prema njoj, prema istini, kada je osudioIsusa na raspee. Zloin prema istini! U doba narcizma, shizofrenije,paranoje, silnih neuroza, psihoza itd. To su, odavno znamo, rijeirazgranienja, "rijei za druge"."Za onoga ko je obolio na realnosti, put ksvladavanju umijea ivota zacijelo ne vodi preko prilagoavanjaFreudovoj, srednjoj bijedi, prosjene odraslosti." Odgovornost jeumjetnost i trebalo bi je stalno otkrivati ili oblikovati, u svagda novoj

situaciji. Ali je ona, prije svega, odgovornost za cjelinu. Helmut Schmidt

u svojem novom djelu Weggefhrten, Erinnerungen und Reflexionen(Berlin, 1996)kazuje u jednom izuzetno znaajnom razgovoru sa KarlomPopperom: u ustavu njegovog zaviajnog grada Hamburga u preambulistoji stav (napisan 1952) Jedermann ist sittlich verpflichtet, zum Wohldes Ganzen beizutragen. To je stav kojeg su naci-socijalisti znalizloupotrijebiti. Ali se on filozofsko-etiki nadovezuje na Kanta. Svakoima presudno veliku odgovornost za to da njegov ivot ima utjecaj na svedruge. Immanuel Kant je prije vie od dva stoljea formulirao kategorikiimperativ i kao osobnu odgovornost, koja nije samo formalno-pravna

kategorija.


30/260

22 PREGLED

Logor na Manjai, planinski kraj u blizini B. Luke, dobro znanMersadu Berberu i meni, jer je Banja Luka i moj zaviajni grad, podsjea

na one koji ne bi mogli rei: ja sam ljubav, i dobro. Sjetimo se: Presuda.A za kaznu init e vrlo lijepe stvari.

Eto to Bog, koji uope nije Jehova,istinski kae ovjeku, poslijegrijeha(P. Valry). Sam logor izaziva pitanje o porijeklu fascinacije onimto je apsolutno zlo. On svakako nastaje iz jedne epistemologije,svojevrsne teorije spoznaje koja odreuje pojam znanja i djelovanja, ciljau ljudskom ivotu. Ustvari, u toj teoriji spoznaje, u biti polemologijskoj,sam ovjek nosi u sebi paranoidne projekcije; svoje jastvo napuhuje do

cinine bestijalnosti, a on sam postaje otjelovljenje osvetoljubivihnegativista. Njegovo djelovanje se pretvara u mahnitanje za identitetom, aokonava u zloinu i ludosti. U takvoj atmosferi ovjek ubrzo stjee glas iuvaavanje. On jedino slavi silu pobjednika, istina mu je fatamorgana. Onne moe s nekim osjeati odvratnost prema zlu. A poput Hitlera jeopsjednut pobjednikim fantazijama. Nesposoban je za dijalog koji je putdospijevanja do istine i pravednosti; on je jedini dokaz da je ovjeknesposoban da misli i prosuuje s moralnog stanovita, nesposoban dasam sebe spasi.

U toj u biti polemologijskoj teoriji spoznaje i djelovanja ovjek sene moe uvjeriti. On nije u stanju izii iz golemih apstrakcija i "da sesuoi s raskrvavljenim likom dananje povijesti" (Albert Camus). Da li eznati u apokaliptino doba sauvati ono to bi ih moglo spasiti, ime bi sena kraju mogli sroditi, samu mo uma ili kritike uma, onog "koje e, neteei da sve rijei, uvijek biti pripravno da u bilo kojem trenutku potvrdismisao svakidanjeg ivota. Bitno je da ti ljudi jednom zauvijek dobroodvagnu cijenu koju e morati platiti." (Camus) Istina je da je ovjek u

svijetu apsolutiziranja polemologije, kojom se slavi rat, osvajanje,ubijanje ili naprosto potinjavanje svega ivog u ovjeku i izvan ovjeka,zamraujui princip u ovom svijetu. Znamo, naalost, iz vlastitog iskustvada on uspijeva da projicira "vlastitu katastrofilnu strukturu naprotivnika".

Taj je ovjek unaprijed potroio ono to ga vodi njemu samom, aliuvijek u susretu s drugim, drukijom tradicijom, kulturom, jezikom,religijom etc. Danasje ve odvanost: znati to, znati izmai ideologijama,znati odvagnuti. emu ta pria? Nita se time ne mijenja, kae se cinino.


31/260

PREGLED 23

"Mogu sada zakljuiti. Sve to mi se u ovom trenutku ini poeljnim jestda se usred svijeta ubijanja, odlui i razmisli o ubijanju i donese odluka.Kad bi se to moglo uiniti, mi bismo se podijelili meu one koji se tome

svim snagama odupiru. Budui da ta strana podjela postoji, bit enapredak i samo ukazivanje na nju... vodit e se u godinama to nadolazebeskrajna borba izmeu sile i propovijedanja." (Albert Camus)

Od nas to zavisi. U Berberovim slikama je takva vrijednost. Logor

na Manjai (1992) i druge slike podjednako je udaljen od rijei kao irijei od samih sebe. Ono uasno ne samo u postmodernom smislu,jednog Jean-Francois Lyotarda (La condition postmoderne; Le differendetc.), uvijek je povrh rijei, uvijek je pravi dobitnik iz katastrofe u kojoj

ljudi nalaze svoj poziv. Kao to ga nalaze u propagandi, u zloinunaspram istine koja je uvijek sloboda jer je sloboda apriorni uvjet istine.Iz toga je proiziao i jedan negativistiki sud:

Kako je besmisleno sve to je ikada napisano, uinjeno ilimiljeno, ako je tako neto mogue! Mora da je sve to laljivo ibeznaajno ako kultura tisuljea nije bila u stanju sprijeiti prolijevanjeovih rijeka krvi... (R. M. Remarque,Im Western nichts Neues, 1928)

Kasnije je Theodor W. Adorno jo jasnije to rekao. 20. stoljee je

stoljee uasa, holokausta i genocida, dokazujui da je u socijaliziranjunaela identiteta, apsolutnog identiteta, porijeklo zlau metafizici koja ukonclogorima ljudima oduzima iskonsko pravo na vlastitu smrt.

Mainerija medijske civilizacije, propagande, nesposobna za istinu,mainerija rata, ideologije, troe individuuma. To je, na kraju krajeva,smrt osjetila, praznina uma, unutarnje tmine, nedostupne budnoj

lucidnosti, umor fiziognomije svijeta u iskonskom smislu. Gubimo

sposobnost za ljepotu koja je osnova morala, za umjetnost koja je, ustvari,

kriptoetika.

Slikarstvo Mersada Berbera, napose ono od 1992. godine, od onih

presudnih dogaaja u Dubrovniku 1991, kada mu je Georgij Paropredloio da stvori nove svjetove, scenografiju i slikarstvo za premijeruOsmana,epa Ivana Gundulia. To je za nas udesan slikarski ciklus, kojije pred premijeru predstavljen na zapaenoj izlobi u Muzeju Mimara1992. Osman i druge teme. On izlae za Sv. Nikolu, zatitnika gradaVaradina (grada koji me je fascinirao svojom ljepotom u doba kada samsa svojim kolegama studentima boravio u njemu), 1992. retrospektivu

koju je koncipirao Vlado Buani. U Mariboru, u Galeriji Hest, 1992,


32/260

24 PREGLED

predstavljen je, kao to je poznato, izbor iz Berberovog slikarstva (19751992).U Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu novembra 1992, u doba

kada sam mu pisao jedno pismo, Berber izlae na izlobi 750 godina

Zlatne Bule desetak slika iz ciklusaLijepe dame Bele IV. Onesuraskoneibogate. Za nas, u naim oima, jedina utjeha i jedina nada da je smisaomogu, unato bestijalnosti onih koji su roeni u jednoj okrutnoj teorijispoznaje, u apsolutiziranju polemologije. Ona nas osuuje na podavanjeoajno uasnoj nemoi ljudskog duha, bestijalnoj realnosti.

A slike preklinju, trpe, mole se. Slike Mersada Berbera, ciklus

Osman, Poslije Osmana i Dossier Osman (1993), dva ulja na dasci

Dossier Osman. Istina ovih djela je ona sretna melanholija, sabranost,

logos polythropos, izraz, mo duha, potpuno nepolemino. I on vjeruje,kao i Th. W. Adorno, da su umjetnika djela po sebi duhovna, "inae senaelno ne mogu razlikovati od jela i pia". Drugim rijeima, istinskoestetsko iskustvo mora postati filozofija ili ono uope ne postoji. I uBerberovom slikarstvu, od poetaka do danas, otkrivamo mogunostjedne konvergencije izmeu filozofije i umjetnosti. Martin Heidegger je ukasnim satima spoznaje uzimao ne samo Hlderlina, Trakla, nego i Kleea,P. Celana. U pismima izraava elju da upozna ovog pjesnika, jednog odnajveih u 20. stoljeu.

Tano je da slikarstvo poinje pitanjem, a okonava u pjesnitvu.Ono stvara onoga koji je sposoban da stvara, da transformira svijet u

doivljaj, razumijevanje, prijatno ili neprijatno, ali svagda je to u djelopostavljanje istine(M. Heidegger). To nije ukras, praznina, tata ljepota,korumpirana iznutra, ona koja kazuje: ja jesam istina, ja jesam ljubav.

Uzbuenje, sposobnost da se stvori takvo djelo, svijest: Incipit vitanuova! Ex Oriente lux! Sposobnost da se ivi sa djelom, lutanja, uenja,otaravanja u razumijevanju ili interpretiranju, kazuje istinu: to to se

stvaralo, putem inkubacije, desetljeima, u osnaenju memorije,stoljeima, to se ne otkriva u jednom trenutku, jednim pogledom,naprimjer, na nekoj izlobi. Dobro je opazio P. Valry kada je kazivao iono ljudsko, odvie ljudsko; da svi posjedujemo sposobnost da postanemodosadni. S pravom je govorio: Nije lano sve ono to je naputeno. Nijeistinito sve ono to se otkriva.

Umor osjetila je ve sposobnost da postanemo dosadni, da uvienju previamo, da u kazivanju, sve proputamo. U nas je toparadoksalno, psihologija medijske civilizacije, kulture koja nas posvuda,


33/260

PREGLED 25

u svim krajevima nae planete, preplavljuje znakovima, spotovima,iframa. Sreom ivi jedan podzemni, ponorni tok duhovnog i kulturnogivota. To je ono to se duhovno stvara, to je oblikotvorno, zapravo,

ivotvorno u najdubljem smislu.Iz svega toga zakljuujemo i slikarstvo kao i sva umjetnost ive

od razlika. Svaki je lik polifonian, udesna sposobnost da mjerenjuvrijednosti duhovnih svjetova, razmaka ili visine izmeu sretnog poteza,bjeline i tuge, da mu kae da je preuzetno. Ono je neizmjerno. Jedanpjesnik, koji je Mersadu Berberu i piscu ovih redova bio blizak svojom

umjetnou, inteligencijom i svojim kinizmom, umom koji nije biosinonim za rascjep: resextensa i rescogitans (R. Descartes), za rascjep

koji poinje sa Platonom.Onaj, kome u oi staju cela nebesa, vidi irokakrila vremena. Ko, kao svrdlo, uperi svoj

vid u jednu taku, itae dubinu vasione,njene nerve.

...

Dok drugi misle da dri u rukama oblike,ti e drati ono to je u njima bezoblino.I bie uvek za korak mlai od svog vremena

i bilo koje prolaznosti.Onaj ko proe, a ne zagleda se duboko, kaoda nije ni bio meu nama....

Lepota traenja nije u nalaenju, nego unaojodluci da traimo....

Da li je istina ono to govore u Basri:"Ljubav je kao senka. Ako tri za njom, nikadje nee stii. Ako joj okrene lea pratie te".

...Ljubav je kao snaga: ako je vie troi, viee je i imati....

Kad bi zemlja ovako umela da voli, kao ja,

ve odavno bi bila zvezda....

U knjizi o mudrosti pie:"Uvek e biti samoe za one koji su je dostojni"....


34/260

26 PREGLED

Stvarno, ima li ieg tunijeg, ako ne ume dase zaigra ak ni tuge?...

U knjizi o mudrosti sam proitao: "Mata

je stvarnost, lepa od same stvarnosti".A ima, vidi, i takvih koji su ivi po zanimanju.Ima i takvih koji su ivi iz pristojnosti.Ima i takvih koji su predivno

ivi, a pojma o tome nemaju.

Miroslav Anti,Horoskop, Zagreb, Jugoart, 1986.

Iz svega toga zakljuio sam da i interpretacije slikarstva Mersada

Berbera prizivaju isto, ali ne jednako, ako se pretvore u rijei ija sudbinanije u tome da nas zavedu ili razoaravaju. Ponavljam, umjetnost nijesinonim za rascjep, za filozofiju koja kazuje: ma je najkrai put. To toovdje otkrivam, i u ciklusu Skender-Vakuf, Razglednice, Sjeanja nakonjiki turnir, Trke u Bosanskom Petrovcujest ono to je na drukijinain izrekao stari Kinez, Konfucije: Svakog dana ponesi korpu zemlje na isto mjesto i sazidat e planinu. Za mene je to isto:

Ko ivi, a ne rodi se mnogo puta na ovojzemlji, kao da nikad nije ni postojao. "Ne

primaj svijet onakav kakav dobija, nitiga ostavljaj takvim"kae dobri stari Tin Ujevi.

Miroslav Anti,Horoskop

ini mi se da je Mersad Berber iz tog roda. U njegovom slikarstvui dalje raste ono to je duhovno suvremeno, ivot koji samog seberazumijeva, sa filozofijom koja kazuje: identitet otkriva razlike, ne skriva

ih. Jezik stjee sposobnost kazivanja koje je polifonino.

Don Juan nije samo zavodio, nego ak nije ni razoaravao; i (toje sasvim razliito od zavoenja) ostavljao je oajne ene za sobom. Utome je bit. (P. Valry)

Ali doba u kojem ivimo, 20. stoljee, i novo, 21. stoljee u znakuje jednog procesa civilizacije, svjetske, od Dalekog Istoka do Evrope i

Amerike, iju bit ini znanost, koja nije umjetnost niti joj je bliska. No,ona nam nudi jedan nauk: da uvamo distancu prema svemu, prema


35/260

PREGLED 27

ljudima, bliskim i udaljenim u prostoru i vremenu; da ih sebi predstavimo

kao "predmete" znanja, znanosti, znatielje ili uivanja, u predmeteavanturistikih istraivanja. Suvremeni filozofi kau da nam one,

znanosti, nude klju fiziognomijskom smislu za sve to iznevjeravablizinu svijetu, okolini, povijesti, drugim kulturama i tradicijama, drugimsvjetovima umjetnosti i religijama, obiajnostima.

SeinGeheimnis ist Intimitt, nicht Distanzierung; er spendet ein nicht sachliches, sondern ein konvivales (Ich entleihe diesen Begriff von Ivan

Illich und bertrage ihn ins erkenntnistheoretische Gebiet) Wissen vonden Dingen. Er weiss, dass alles Gestalt hat und dass jede Gestalt

mehrfach zu uns redet, die Haut kan hren, die Ohren vermgen zusehen, und die Augen unterscheiden warm und kalt. Der

physiognomische Sinn achtet auf die Spannungen der Formen undbelauscht, als Nachbar der Dinge, ihr expressives Flstern.

Peter Sloterdijk, Kritik der zynischen Vernunft, Bd. I, Ffm, Suhrkamp,

1983, str. 268.

Tajna Berberovog slikarstva je, ini se, tajna svake velikeumjetnosti. To je upravo ona blizina svijeta koja otkriva njegovu dubinu,

njegovo vrijeme i prostor. Tajna je ljubav, intimitet, a ne distanciranje

koje je konstitutivni i apriorni uvjet znanosti, ija je metoda objektivna iegzaktna, generalizirajua i, naravno, distancirajua. To je onokonvivalno (u smislu Ivana Illicha) znanje i iskustvo. Ustvari, biofilno,

ono to je prije dvije tisue godina otkrila filozofija, mudrost DalekogIstoka, Kine, Indije i Japana.ini se da je torazlog da se Mersad Berberuspjeno suoio sa bezbroj problema imanentnih kreaciji. I u moimemorije, recitata, svagda vjerodostojnih i iznimnih, sa erudicijom slikara

koja zadivljuje. Stoga je njegovo slikarstvo u svakom ciklusu, i u ovim

slikama u ovom djelu, pohvala slikarstvu, pohvala kritikoj erudiciji,

pozivanju na povijest dramaturgije duha ili dramaturgije ljudskog uma.

Zanimljivost Berberovog slikarstva u opreci je sa onim todemonstriraju radoznalci, pismeni i nepismeni, oni koji ne znaju rije oudima stvaranja, o udima iz davnine. Njima nedostaje eros, onajsusjedski, prijateljski odnos prema svijetu koji svoj izraz nalazi u ljepoti,

jedinstvenoj, raskonoj i ujedno suzdranoj, preobilnoj, a s mjeromsabranoj; velianstveni naum, u likovnom izrazu Taoa, koji jepredstavljao simbol starokineskog univerzizma. Svaka je figura, i ona iz


36/260

28 PREGLED

davnine, svaki lik, torzo, oni konji iz Berberove knjige ili stila pria iz Tisuu i jedne noi. Nita suhoparno. Njenost, blagost, bez poruge,bestidnosti, cinine geste.

Ono konvivalno znanje, biofilno, ija bit nije procedura, argon stehnikim izrazom, distanciranje, poniranje u apstrakcije i openitosti,kazuje ono to mi se ini bitnim za esteziologiju slikarstva, za estetskiosjeaj ivota koji se ogleda u zrcalu. To je da svaki lik, da svaka figuranama govori viestruko, to e rei polifonijski. Rekli smo: Stablo sanjada je potok. Stablo sanja u zraku da je ivi izvor. (P. Valry) Oi suizgubljeno plovile, vidjele su ideju. To je Friedrich Nietzsche prezirao.Ali

osjetila su istina, i osjetila su istota... Nema nikakvih obmana za osjetila,

ona kau to kau, a ko si i protivrjee, ako ruka protivrjei oku, svako jeiskreno u svojem inu i u svojem podruju... Nema ljepote posjedovanja,kao to nema posjedovanja ljepote. Zato je umjetnost demitologiziranamolitva ili jedinstvena poruka stavljena u bocu baenu u okean, bezadrese.

Da, koa je ona koja uje ili slua, koja vidi; ui su sposobne davide, da imaju vizuelne predstave svijeta; a oi su, naravno, sposobne darazlikuju toplo i hladno, prijatno i neprijatno, da uju glasove koji se

raaju iz onoga to dolazi iz davnine, to jeste. Stoga fiziognomijskismisao, predstavljen u beskraju Berberovih ciklusa, slika, uva tupolifoninu mo likova i formi, napetost i razlike, nesvodive i slavisusjedstvo, blizinu stvari, njihovu ekspresivnu utnju, u intuiciji, uosjeanju, u esprit de finesse. Tu je polje estetike, erotike u starogrkomili izvornom smislu.

Zato kaemo da u Berberovim slikama prepoznajemo tu estetiku,tu erotiku, toplu struju konvivalne duhovnosti, nastale ovdje, u kosmosu,

u Bosanskom Petrovcu, u B. Luci, u Sarajevu ili Zagrebu. Berberove oiizraavaju onu "ljubav prema mudrosti", koju nazivahu filozofijom. Aznanost? Stoljeima je ona mo, ono to gospodari objektom, jedinagospodarica moderne elektronske civilizacije, koja je stvorila elektronski

populizam, a da to ne zna. I ne znamo hoe li ikada znati.


37/260

PREGLED 29

Ali se na Mersada Berbera ne odnosi iskaz:

ta vredi da bude zabeleen u zvezdama,ako te niko nije proitao na zemlji.Miroslav Anti, Horoskop

Biti slikar ne znai samo biti metafiziar ili onaj postmodernistkoji dovodi u pitanje metafiziku. Njena je oholost, apsolut, apsolutno

znanje, umjetnost idealizma. Biti slikar, ini se, moe znaiti da budelinost u bezlinosti oveanstva. Pjesnik sepoziva na Buudhu: Ono tozaista jesmo, djelo smo vlastitog razmiljanja. A engleski pisac A.Huxley kae:Samo jedan kutak svemira moe popraviti. Taj kutak si tisam.To Mersad Berber ini i na slikama Put u Skender-Vakuf I(ulje naplatnu),Razglednice / Sjeanje na konjiki turnir, Trke u BosanskomPetrovcu, koje i ovdje moemo vidjeti,Bijelog konjia, izuzetne likovneuvjerljivosti; to je oblik bosanske sudbine, Bijeli konji, koji uva svojmir u udesnoj berberovskoj sabranosti, u posvudanjem pamenju, uobzoru koji je polifonija svagda. Nalikuje na bie koje trai svoju prolostne samo u Bosni, onoj koju posveuje i pjesnitvo Maka D izdara. Sa timslikama Berber e i potraiti zoru na svojem zapadu (Jorge LuisBorges).

Ali istina Berberovog slikarstva, njegovih slika koje zahtijevaju iujedno ne podnose otaravanje, nije ona od koje se trai da budeneposredno dokuiva, u jednom trenutku, iako nastaje inkubacijom duha iiskustva koje se dogaa desetljeima i stoljeima. Ona nije na taj nainvjerodostojna. To slikarstvo je tajna u rilkeovskom smislu. A zahtijeva

onu jedinstvenu memoriju, znanje, Berberovu priu izTisuu i jedne noi.Motivi koji dolaze iz Bosne, bosanski krajolik, sjeanje na slikaraGabrijela Jurkia, ija slika na Kupresu fratri "umotani u smeefranjevake habite" veli Berber, "zapravo je vanvremenska pjesma o

Bosni". Ti bosanski motivi usredotoeni su na ljubav, na ono to onakreira, na novi ethos, na autentinu zajednicu koja proiruje kosmos. Tosu dva lica koja, borhesovski, gledaju u prolost i u budunost, ali nee senikada suoit. Stoga ti motivi nisu lokalni. Oni su, u hajdegerovskomsmislu, egzistencijalno-hermeneutiki. Nisu ni dati ni ne dati, ne moguproi jer nisu nita predmetno.

"Vanvremenska pjesma o Bosni" dolazi iz filologije egzistencije.

Ako biste pitali slikara o njegovom rodnom mjestu, on bi mogao


38/260

30 PREGLED

odgovoriti kao i kiniar Diogenes:ja sam graanin svijeta, pomirujemrazlike, inim ih vjerodostojnim i plodnim, nastojim da se dva lica, ipak,sretnuto je moje egzistencijalno iskustvo patnje, izgnanstva, lutanja po

svijetu i povijesti. Mersad Berber svojim slikarstvom ne stvara mitprovincije, svoje rodne zemlje ili domovine u kojoj ste vie u njoj kadaniste u njoj. ovjek je extraordinarius, u kjerkegorovskom smislu,jedinstven, neponovljiv. Slika je nastala iz onog intimiteta, iz erosa koji je

istinski susjed, onaj koji voli svijet, koji je vedar i u tragediji, kao to suto bili stari Grci. Mersad Berber doivljava slikarsko djelo kao "disciplinumetiera, (kao) odziv i otpor razdiruim silama vlastitih dilema i umoratijela, (...) jer "za umjetnika stvaranje znai pitanje vlastitog opstanka ikrik od preobilnog ivota".

Slikarstvo i domovina, zaviaj. Berberovo slikarstvo mi nunopriziva sve one filozofe u povijesti Istoka i Zapada koji nisu za sebe trailipsihiki komfor one pripadnosti o kojoj se ne pitamo, koja nije bila uraljama samokritike inteligencije i uma. To su oni koji su bili predaniivotvornom, samooblikujuem duhu ili umu, koji su znali podnositibezzaviajnost, o kojoj Martin Heidegger govori kao o sudbi Zapada isvijeta, moderne. A na slian je nain govorio i briljantni pisac i mislilacTheodor W. Adorno. Oni nisu suludo rtvovali svoj socijalni identitet. Ali

Mersad Berber nalazi spas za svoj egzistencijalni i kosmiki identitet uslikarstvu, u svojevrsnoj dramaturgiji duha i uma, u odbrani,individualistikoj obrani onog opeg, a protiv poluumne posebnosti,provincijalno-lokalne, nacionalne, prinudi lai, svijetu koji je protusvijet,koji nosi u sebi onaj nama dobro znanizamraujui princip.

Bez humanistike nostalgije Berber se odvauje u poljudostojanstva opasnosti, koju nam nudi svjetska civilizacija; on dobro zna

tragiku Bosne, patnju i izgubljenost domovine, tradicije, kulture,

jedinstvenog socijalnog i transsocijalnog identiteta. On je iskusioredukciju "civiliziranog ovjeka na divlju zvijer", pretvaranje ovjeka uratnika, da se slavi rat, kojim nikada nita dobro nije postignuto. To zlodokumentira jedan egzodus u beskrajno Nita. Kako spoznati porijeklozla? Kako spoznati da tamo gdje prestaje ljepota poinje rat, tamo serazlike poinju klatitikao ratniki frontovi i raa se "slobodoumno-cinikipodriva svih postojeih vrijednosti". Ne pomiljam na Nietzschea ili naneke druge. Pomiljam na one koji, ruei bogomolje, biblioteke, palei iono to izgorjeti ne moe, podrivaju u najelementarnijem smislu svepostojee kulturne ili duhovne vrijednosti.


39/260

PREGLED 31

U socijalnoj psihologiji to je ono o emu se nita ne zna. A ako je ipoznato, nije spoznato time to je poznato, da upotrijebim jednu

dijalektiku Hegelovu ideju koju je on izrekao u Predgovoru za svojegenijalno djelo Fenomenologija duha (1806/1807). Ne znamo kob,evropsku kob duha, ali i svesvjetsku. Ne znamo vie imenovati Boga, a dane unosimo strah i sumnju bez razloga, da ne odapinjemo strijelu koja ejednog dana poletjeti prema drugome koji se vidi kao neprijatelj. Ako bi

ta ideja podrivanja svih vrijednosti mogla postati sudbom svijeta, onda bi

zaista propao ovaj jedinstveni ljudski projekt nastanjivanje ovjeka naZemlji. Doveli bismo u pitanje i ideju evolucije i mogunost svijeta ipovijesti.

Stoga se pitam: ko sam ja? Kamo elim dospjeti? Kako moguznati ono o emu se nita ne zna, kako mogu dospjeti do spoznajesocijalne psihologije? O faistikoj gesti, o svemu onome to je traginoosjetio Mersad Berber, njegova obitelj, prijatelji, narod, moglo bi se rei:faistikom ostaje kompozicija i dinamina gesta kojom se sve, divljesmijeano, brusi od "okretnog" subjekta u svecininom tonu simpatinognaciste. Filozof nacist je okretno-vjetrenjasti mjeatelj jezika, bubnjarfunkcionalizma, kojemu dobro dolazi sve ono to se odvija "bez greke" i

sokoli ljude na njegovim tragovima. U tom je tonu tajna uspjeha faizma;on koristi istinu kao mamac, a simpatiju kao sredstvo mamljenja. Faizamse tu pojavljuje kao ustanak proetikih jastava protiv "liberalne"civilizacije. U nasilnikome bijegu prema naprijed oni nadmudruju sistemiz kojega su ponikli. Tajna njihova samoodranja krije se u bezostatnuodstranjivanju svega to ih je ikada podsjealo na neko samstvo.Nacionalni socijalizam se etablirao kao nacionalni funkcionalizam (Peter

Sloterdijk,Kritik der zynischen Vernunft).

Faizam se nastanio u ljudima koji su potrli Berberovu memoriju,susret sa islamikom u danas opustoenoj Banjoj Luci, sa ponekomstambolskom gravirom onih neznanih putnika. Te slike evropskog

Orijenta, slikane rukom njemakih litografa, fratara, franjevaca, bili su naneki nain svjedoenje, videokasete ondanjega doba. U to vrijeme su tegravire nosile u sebi, za mene, upravo nevjerovatno fantazmagoriju.

Mnogo sam puta uoio da te minijature sadre u sebi neto odmagine kutije pune nekih nepoznatih instrumenata, neitljivih


40/260

32 PREGLED

kaligrafija, svetih zapisa i citata iz Kurana. itav taj fantazmagoriniokvir posluio mi je za tafelajnu igru scenografije Osmana.

Te kartonske kulise, vjerujem, bili su moji najljepi prizori nekepoetine Bosne, Bosne koje vie nema (u: Hrvatsko narodno kazalite uZagrebu, Osman, knjiica br. 1, god. 1992, str. 17.; 14 vinjeta M. B. idvije reprodukcije iz ciklusa Osman; u: Vlado V. Buani, MersadBerber,Sarajevo,1997). On je doivio ruenje Bosne, pretvaranje u Nitanjenih vrijednosti, razliitih kultura, religija, obiajnosti, jedne tolerancijekoja je znaila dvoje otroumnost i velikodunost. Ruenje Bosne jeruenje njenih najviih vrijednosti i ruitelji to moraju osjetiti; vrijednostido kojih im je stalo ne mogu ouvati bez onih koje su razruili. Te

vrijednosti su tu, ali ne mogu biti u asu svoje zore, kojom "zapoinjemonovo stoljee".

I sve se u Bosni raalo u tom znaku. Mersad Berber je stekao jojedan dar. To je sublimirana patnja, sublimirani bijes, ne mrnja. On znaono to su isticali i pjesnici istinu koja jedva da je vjerodostojna uizvornom smislu. Tradicija je divna stvar, ali ne kad se od nje ivi, vekad se ona stvara. Taj nauk Berber stvara u svojem slikarstvu, u

grafikama, u razliitim tehnikama; Trke u Bosanskom Petrovcutotosu

ljudi diljem svijeta vidjeli, sa onim udesnim likovima ena, viemelanholinog a vedrog lica, u uvijek istom ali drukijem poloaju; uVelikim alegorijama I, II, II, IV to to je uvrteno u antologiju:postmoderna u evropskoj umjetnosti, u Muzeju Ostende u Belgiji,

izloeno uLondonu prvi put 1998. na jednoj velikoj i impresivnoj izlobislika Mersada Berbera u Albemarle Gallery,nalazim sabranog Mersada

Berbera, sabranog ne u smislu sumiranja ili slikarskog, saetogprepriavanja.

Iako vjerujem u mo kojom se prevodi jedno djelu u drugi jezik, udrukiji bioritam, kojom se prevodi slikarstvo u muziku i muzika uslikarstvo, u kojemu se postie ona polifonijska struktura svakog oblikaljudskog stvaranja, prizori iznimne ljepote i uzbuenja, teko da se moguprevesti tonom, jednom imaginarnom glazbom koja se ne uje, kao uvelikog Lao Tzea u staroj Kini. Susret sa Berberovim slikarstvom,

naprimjer, sa slikama Velike alegorije, I, II, III, IV, sa slikama Trijumf

flore iz Lozice, stana/ethosa gospoe Ade, domita zajednikogumjetnikog stvaranja, ethosa u starogrkom smislu, doivljavamo kaoviejezini svijet. Nemogue je biti slobodniji u duhu, a smiren i sabran


41/260

PREGLED 33

(logos, legein: sabirati, zboriti, zbor, sabor, rije, um, poredak, zakon),stvarati raznolikost zauujuih slika.

I Velike alegorije, berberovske kompozicije, ukazuju na bitnjegovog slikarstva. U njima ima neeg nevidljivog, pa moda i skrivenaporuka: plagijator je onaj koji je slabo provario supstanciju drugih, on

uzima prepoznatljive komade. Originalnost, stvar stomaka. Nema

originalnih pisaca, jer su oni koji bi zasluivali to ime nepoznati, i akneprepoznatljivi (P. Valry). Ovdje je udesna dramaturgija duha,duhovnosti koja je ivo tijelo, ne umor tijela, umor osjetila ili umorimaginacije, nesposobnost za viejezinost. U njoj dubina otvara visinuduha i dosezanja. Mogue je primijetiti i na sebi uinak jedne prie,

veoma kratke:

Nekad na svetu iveo je car Darije. To jeonaj koji je bievao more. Rvao se sanjim, kidao na komade i davio ga. Mrcvario

je okean da se osveti prirodi, to jeizgubio jednu veliku bitku.

Danas ta bitka nikome nita ne znai.

Miroslav Anti,Horoskop

IV Oko i duhu stalnoj mijeni ljubavi

Fascinantne su Bijele slike (Zagreb, 19921994). Taj je cikluspredstavljao zanimljivi pomak uBerberovom slikarstvu. On i sam nastoji

otkriti porijeklo ovog ciklusa: "Negdje 80-ih godina, lutajui predjelimaSkender-Vakufa i velikim djevianskim, metafizikim bjelinama okolnihvisoravni, osjetio sam veliku, rekao bih, stranu ulogu bijele boje, onenezavrene boje velikog Gabrijela Stupice. U tim naslagama Tere

Virgine, iskopinama malih torza, kasnoantike civilizacije, na timprostorima krvavih epidermi konja koji po biblijskom usudu vuku drva izumskih revira, izvukao sam i ja veliku poduku o bijelom. Naravno, tu je iiznimna tradicija islamske sakralike. Alaa damija u Foi, koje vienema... ili Arnaudija u Banjoj Luci, koje vie nema. ini mi se da se timeMersad Berber u svojem slikarstvu, maestralnom i u dubokom smislu

pjesniko-lirskom znakovlju, priklanja na drukiji nain, s tim pomakom,elji da izrazi ono to se otimaizrazu u hermeneutikom smislu. Mogu sediviti nemanifestnoj dramaturgiji bijele boje, ne samo u onom smislu


42/260


43/260

PREGLED 35

Valry, jest i opiranje zlu ljepotom, ne mrnjom i osvetom. Samosublimiranom pobunom i nemirenjem. To je suvremena svijest. Ona je

forma (samo)iskustva koje je (samo)oajanje, njegova sublimirana

dimenzija, onog duhovnog, jerdanas se metafizika umjetnosti okree okopitanja kako ono duhovno, to to je injeno i to je prema filozofskomjeziku, naprosto postavljeno, moe biti istinito... Ipak, pitanje o istinisainjenog nije nita drugo nego pitanje o prividu i izbavljenju kaoprivida onog istinitog.

esto opaamo vanost ove ideje da nam je potpuno nemogue dasebi predstavimo umjetniko djelo, ovdje Berberovo slikarstvo, da sebiraskrijemo sadraj istine umjetnosti, lieni filozofije, koja je, prije svega,

hermeneutika, sam jezik, ne samo onaj jezik slike, jezik tonova, jezikfantazije i duha, razuma i kritike. On se, sadraj umjetnikih djela,govorio je Theodor W. Adorno, jedan od najveih mislilaca i estetiara20. stoljea, teko pojavljuje bez filozofije koja je mo razumijevanja iraskrivanja tajne. Drugim rijeima, samoj umjetnosti je filozofijapotrebna, da bi rekla ono to ona nemoe rei, a ipak samo umjetnost tomoe rei (ibid., str. 113).

Alifakovac VIII, Pogled sa Jekovca, kompozicije sa strogom

ikonografijom, pokazuju znaaj ove konvergencije izmeu umjetnosti ifilozofije, slikarstva i hermeneutike. Berber u njima slikarski uspostavljastaru pravdu, uspostavlja novi mit koji to nije. Kao Berberova zemlja,

Bosna, ona je u vremenu i povijesti, u graninim situacijama o kojima jetridesetih godina govorio Karl Jaspers. To znai u borbi, patnji, krivnji ismrti. Ta Bosna je sainjena od duha, strpljenja staroegipatskog, od divneplodnosti i opijenosti njome, raanjem, osvitom. Ona je kao i upjesnitvu Maka Dizdara, koji je, reklo bi se, bosanski ili slavenskiHlderlin tiina koja nita ne naruava, nalikstaroistonom pojmu

ahimse, zabrane da se sve ivo i neivo povrijedi. Bosna je u Berberaslikarski, i svagda stvaralaki, povratak najstarijoj i najtrajnijoj tradiciji.U ovom slikarstvu Bosna je povrh sebe same, a u biti svojoj, lirska,

pjesnika, sunana i u tmini, vedra i u tragediji, odvana i time sposobnada se plai. U njemu je tiina, koja je stvaranje neeg ivog, zemlja nade,zemlja klonua, posrtanja i smrti i zemlja uskrsnua. Berberovaoriginalnost, svuda prepoznatljiva, otkriva duboku povijesnu svijest. U

Bosni i Evropi, u poniranju u neku vrstu evrotaoizma, u smislu ukidanja

svakog -izma, u viedimenziona

Documents

Pregled [godina 53, broj 3; septembar-decembar 2012.]