PREMA POVIJESTI SLAVONSKIH ŠUMA - bib.irb.hr · (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, sign. MLU-S-431) PREMA POVIJESTI SLAVONSKIH ŠUMA Prilozi za sintezu Uredili Robert Skenderović

HRVATSKI INSTITUT ZA POVIJEST

PODRUŽNICA ZA POVIJEST SLAVONIJE, SRIJEMA I BARANJE

PREMA POVIJESTI SLAVONSKIH ŠUMA

Uredili

Robert Skenderović i Dinko Župan

Hrvatski institut za povijest - Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i BaranjeAnte Starčevića 8, Slavonski Brod

© HIP Podružnica Slav. Brod i autori

Recenzentdr. sc. Branko Ostajmer

LekturaSlavko Sušilović, prof.

PrijelomKrešendo, Osijek

ISBN 978-953-8102-31-8

Ova je knjiga priređena u sklopu istraživačkog projekta “Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća”

(IP 2014-09-6719), koji financira Hrvatska zaklada za znanost.

Slika na koricama:Hugo Conrad von Hötzendorf, „Šuma zimi“, ulje na platnu, 1865.

(Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, sign. MLU-S-431)

PREMA POVIJESTI SLAVONSKIH ŠUMA

Prilozi za sintezu

UrediliRobert Skenderović i Dinko Župan

Slavonski Brod, svibanj 2019.

Prema povijesti slavonskih šuma

70

Anđelko VlašićPodružnica za povijest Slavonije, Srijema i BaranjeHrvatski institut za povijest

STANJE ŠUMA U SLAVONIJI ZA OSMANSKE VLADAVINE (1526.-1691.)

UvodPojam Slavonije koji se ovdje koristi odnosi se na novovjekovni pojam

Slavonije, odnosno na područje između rijeka Ilove, Drave, Save i Dunava, ovdje ne uključujući Srijem.1 Tijekom osmanske vlasti u Slavoniji ta je pokra-jina bila podijeljena na nekoliko administrativnih dijelova. Najistočniji dio bio je dijelom Srijemskog sandžaka (osmanski turski: Sirem Sancağı), središ-nji i najveći dio bio je dijelom Požeškog sandžaka (osmanski turski: Pojega Sancağı), a jugozapadni dio bio je dijelom Pakračkog sandžaka (osmanski turski: Pakraç, Pakriç, Zaçasna ili Çernik Sancağı). Postupno osmansko osvaja-nje slavonskoga prostora trajalo je od prvih osvajanja pridunavskoga pod-ručja tijekom vojnog pohoda sultana Sulejmana Veličanstvenog (1520.-1566.) u Ugarsku 1526. do osmanskih osvajanja u zapadnoj Slavoniji 1552. Granica između Habsburškog i Osmanskog Carstva u zapadnoj Slavoniji od 1552. do 1691. bila je relativno stabilna i prolazila je Poilovljem od Save blago sjevero-istočno prema Dravi, te je u Podravini prolazila između Virovitice i Đurđev-ca.2 Preciznijeg razgraničenja između dviju država nije bilo, nego je široki pojas pograničja predstavljao područje na kojem su pogranične postrojbe obiju strana neprestano upadale na neprijateljsko područje i podjednako na-padale i utvrđenja i naselja.

Osmanska Slavonija bila je rijetko naseljen teritorij prekriven velikim šumama, odnosno zadržala je ona obilježja kakva je imala i u starom i u srednjem vijeku. Osmanski putopisac Evlija Čelebi (1611.-1687. ili kasnije)3 nekoliko je puta tijekom 1660-ih godina putovao Slavonijom i u svojem je

1 Ovaj rad nastao je u sklopu projekta IP-2014-09-6719, Od prašuma do oranica: povijest antropizacije šuma u Slavoniji od srednjeg vijeka do početka 20. stoljeća, koji financira Hrvatska zaklada za znanost. Rad je izmijenjena i dopunjena verzija članka objavljenog pod naslovom „Iskorištavanje šuma u Slavoniji u osmanskom razdoblju (1526.-1691.)“ u časopisu Scrinia Slavonica 16 (2016), str. 71-90.

2 Nenad Moačanin, Town and Country on the Middle Danube 1526-1690 (Leiden; Boston: Brill Publis-hing, 2006), 8-9.

3 Budući da nije poznato drugo Evlijino ime osim osobnoga i da je „čelebi“ osmanska titula približno-ga značenja „gospodin“, nadalje će se u tekstu koristiti putopiščevo osobno ime.

Anđelko Vlašić . Stanje šuma u Slavoniji za osmanske vladavine (1526.-1691.)

71

putopisu na više mjesta spomenuo šumovite slavonske predjele. Među osta-lim je u Podravini prošao kroz tako gustu šumu “da ni sunce nismo vidjeli”, a Viroviticu je opisao kao grad smješten u šumi “čija se visoka stabla dižu nebu pod oblake”.4 Za naselja između Pakraca, Daruvara i Voćina zapisao je da su bila okružena velikim šumama.5 Uz lijevu obalu Save između Jasenov-ca i Stare Gradiške vidio je „velike neprohodne šume“ i „šumovite gore“.6 Zapisao je da su stabla u jednoj šumi u zapadnoj Slavoniji bila tako golema da se od jednog debla moglo izraditi tri čamca.7 Hrvatski humanist Atanazije Jurjević (Athanasio Georgiceo; 1590. – nakon 1640.) opisao je svoj put kroz Slavoniju 1626. i prolazak kroz nepregledne šume na putu između Osijeka i Đakova, te uz Savu zapadno od (današnjeg Slavonskog) Broda.8 Budući da je takva velika šumska prostranstva bilo teško krčiti, ne začuđuje da osman-ski detaljni porezni popisi nastali sredinom i u drugoj polovici 16. stoljeća i habsburški komorski popisi s prijelaza iz 17. u 18. stoljeće pokazuju da se ništa bitno glede rasprostranjenosti slavonskih šuma nije promijenilo u tih gotovo 150 godina: Slavonija se sastojala od malih „otoka obrađene zemlje uokolo naselja raštrkanih u širokom prostranstvu šuma“.9

Dosadašnje istraživanje povijesti okoliša, a posebice šuma, u Slavoniji u 16. i 17. stoljeću bilo je vrlo oskudno i uključivalo je članak o ekohistorijskim obilježjima osmanske Podravine i nekoliko odlomaka u monografijama Ne-nada Moačanina.10 Što se tiče širih osmanističkih ekohistorijskih istraživa-nja, ona su još u povojima, ali treba izdvojiti poglavlje Gábora Ágostona o

4 Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi Topkapı Sarayı Kütüphanesi Bağdat 307 Numaralı Yazmanın Transkripsiyonu – Dizini (Istanbul: Yapı Kredi Yayınları, 2001), prir. Yücel Dağlı, Seyit Ali Kahraman i İbrahim Sezgin, sv. V, 269; Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi Topkapı Sarayı Kütüphanesi Revan 1457 Numaralı Yazmanın Tran-skripsiyonu – Dizini, prir. Seyit Ali Kahraman i Yücel Dağlı (Istanbul: Yapı Kredi Yayınları, 2002), sv. VI, 318; Evlija Čelebi, Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama (Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1996), 235, 491.

5 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 269; Evlija Čelebi, Putopis, 234-236; Nenad Moača-nin, Kornelija Jurin Starčević, „‘Novi’ Evlija Čelebi: autograf ‘Putopisa’“, Književna smotra XLVI/173 (3) (2014), 86.

6 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 262; usp. Evlija Čelebi, Putopis, 217, 218.7 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 272; Moačanin, Town and Country, 150; Evlija Čelebi,

Putopis, 243-244.8 István György Tóth, „Na putu kroz Slavoniju pod krinkom (1626.)“, Scrinia Slavonica 3 (2003), 97,

104, 117, 118.9 Moačanin, Town and Country, 10-11, 26.10 Nenad Moačanin, „Pristup ekohistoriji Podravine prema osmanskim izvorima“, Ekonomska i eko-

historija 1 (2005), br. 1, 139-146; Nenad Moačanin, Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2001); Nenad Moačanin, Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691) (Jastrebarsko: Naklada Slap, 2003); Moačanin, Town and Country.


72

ekohistorijskim obilježjima habsburško-osmanskog pograničja u Ugarskoj11 i doktorsku disertaciju Selçuka Dursuna o povijesti šuma Osmanskoga Car-stva, koja se, međutim, ponajviše usredotočuje na 19. stoljeće.12 Za davanje doprinosa istraživanju povijesti šuma u osmanskom razdoblju potrebno je osmisliti nove pristupe i nova čitanja otprije poznatih izvora. Za razliku od povijesnih izvora iz kasnijih stoljeća, izvori iz 16. i 17. stoljeća tek neizravno govore o stanju onodobnoga šumskog fonda, i potrebno je pažljivo iščitavati izvorno gradivo kako bi se pronašlo podatke o šumama. Iako postoji rela-tivno mnogo osmanskih izvora za spomenuto razdoblje, malo je onih koji bi mogli biti od velike koristi za istraživanje povijesti šuma. Tako osmanski porezni popisi – kao jedni od najiscrpnijih osmanskih izvora uopće – pru-žaju mnoštvo podataka o oporezivanim resursima osmanskih zemalja, ali šume se rijetko spominju i podaci o šumama često se mogu prikupiti jedino posrednim putem, kroz analizu podataka o sječi drva, podataka o porezima na voće, povrće i sl. Što se tiče drugoga važnog izvora za osmanističku histo-riografiju, izvornih dokumenata poznatih kao Mühimme defterleri (osmanski turski: „registri važnih pitanja“, odnosno regeste sultanskih naredbi upući-vanih lokalnim upraviteljima), u njima se pažljivom analizom može pronaći brojne spomene drvne građe korištene za izgradnju osmanskoga brodovlja, mostova, spremišta i dr.

Što se pak tiče narativnih izvora, osmanski pisci Osman-aga Temišvar-ski (1670.-1725.) i ranije spomenuti Evlija Čelebi proputovali su Slavonijom u drugoj polovici 17. stoljeća i u svojim su djelima na nekoliko mjesta spo-menuli stanje slavonskih šuma. Vrijedne komentare o šumama ostavili su i katolički misionari u svojim izvještajima o uvjetima života katoličkoga pučanstva u osmanskoj Slavoniji, te brojni kršćanski putopisci koji su zabi-lježili geografska obilježja slavonskih krajeva kroz koje su prošli na svojim putovanjima tijekom 16. i 17. stoljeća. Osim toga, vrlo su vrijedan izvor za proučavanje stanja šumskog fonda u Slavoniji krajem osmanske vladavine slavonski cenzusi koje su provele habsburške vlasti 1698. i 1702.

Iskorištavanje slavonskih šuma za vojne potrebeNa habsburško-osmanskom pograničju u Slavoniji odvijali su se brojni

ratni sukobi tijekom 16. i 17. stoljeća, od kojih su najobimniji bili sukobi tije-

11 Gábor Ágoston, „Defending and Administering the Frontier: the Case of Ottoman Hungary“, u: The Ottoman World, ur. Christine Woodhead (Milton Park; Abingdon; Oxon: Routledge, 2012), 220-236.

12 Selçuk Dursun, „Forest and the State: History of Forestry and Forest Administration in the Ottoman Empire“, doktorska disertacija, Sabancı University, Istanbul, 2007.


73

kom osmanskog osvajanja Slavonije od 1526. do 1552., zatim tijekom Dugo-ga turskog rata (1593.-1606.) i Velikog bečkog rata (1683.-1699.). Razdoblja između ratova bila su obilježena stalnim pripremama za mogući rat putem održavanja i dograđivanja fortifikacija. U uvjetima ranomodernog ratova-nja brojna utvrđenja, mostovi i druge građevine iziskivale su velike količine drvne građe za izgradnju i održavanje, pa su obje zaraćene strane iskorišta-vale slavonski šumski fond za spomenute potrebe. Osmanski izvori svjedo-če o tome da je osmanska vojska za popravak starih i oštećenih utvrđenja koristila drvnu građu iz okolnih šuma i da je upošljavala takvim radovima vične žitelje kršćanskih sela iz bliže ili dalje okolice utvrđenja. Spomenuti su radnici u zamjenu za obavljanje popravaka dobivali određene porezne olak-šice. Tako se, na primjer, tvrđavu u Požegi (osmanski turski: Pojega) poprav-ljalo 1540., a radnici iz Pakračkog sandžaka sudjelovali su 1682. u izgradnji tvrđave u (današnjoj Staroj) Gradiški (osmanski turski: Gradişka), za koju se u osmanskom izvoru tvrdi da je bila posve izgorjela. Osmanske utvrde uz rijeku Savu, a posebice spomenuta utvrda u Gradiški, često su stradavale u habsburško-osmanskim sukobima na Savi i zato ih je redovito trebalo po-pravljati.13

U jednom osmanskom izvoru decidirano se navodi da je osmanska voj-ska nabavljala drvnu građu sječom šuma u kadiluku Nijemci u Srijemskom sandžaku, te općenito u Požeškom sandžaku, ali bez preciziranja točne lo-kacije krčenja. Također se spominje da se u Požeškom sandžaku 1599/1600. za vojne potrebe proizvodilo koplja i štitove.14 Šumovitost Slavonije i su-sjednih panonskih predjela bila je idealna za izgradnju osmanskih utvrda poznatih pod nazivom palanka ili parkan (osmanski turski: palanka; parkan). Palanke i parkani bili su posve izgrađeni od drva, i to tako što se između okomito postavljenih redova trupaca ispreplitalo šiblje, ili se taj međupro-stor ispunjavalo zemljom. Najviše ih se gradilo na osmanskom pograničju, a posebice uz važne prometnice koje je trebalo zaštititi od razbojnika. Tako je i u osmanskoj Slavoniji svako utvrđenje koje nije imalo srednjovjekovne

13 Türkiye Cumhuriyeti Başbakanlık Devlet Arşivleri Genel Müdürlüğü (TCBDAGM; Glavno ravna-teljstvo Državnih arhiva Predsjedništva Vlade Republike Turske), Osmanlı Arşivi Daire Başkanlığı (OADB; Predsjedništvo Uprave Osmanskog arhiva), Maliyeden Müdevver (MAD; Preuzeto iz Ri-znice), Maliyeden Müdevver Defterler (MAD.d; Popisi preuzeti iz Riznice), br. 55, 523, 1370; Moa-čanin, Požega i Požeština, 124-125, 159-161, 258-259; Stjepan Sršan (ur.), Popis Sandžaka Požega 1579. godine (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 151, 364; Moačanin, Slavonija i Srijem, 117; Elma Korić, „Kapetani rijeke Save u 16. stoljeću“, u: Rijeka Sava u povijesti. Zbornik radova znanstvenog skupa održa-nog u Slavonskom Brodu 18-19. listopada 2013., ur. Branko Ostajmer (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2015), 239-240.

14 Ziya Yılmazer (prir.), Topçular Katibi Abdülkadir (Kadri) Efendi Tarihi (Ankara: Türk Tarih Kurumu, 2003), sv. I, 238.


74

kamene temelje bilo gotovo posve izgrađeno od sveprisutne drvne građe, jer je to bio najjednostavniji, najbrži i najjeftiniji način izgradnje utvrđenja.15

Prikaz vojnih aktivnosti na habsburško-osmanskom pograničju u Ugar-skoj tijekom 16. i 17. stoljeća kakvim ih je opisao Gábor Ágoston može se slobodno upotrijebiti i za opis aktivnosti u osmanskoj Slavoniji: „Tvrđave su trošile znatno više drva za ogrjev nego prosječni seljaci ili stanovnici urbanih naselja jer su se bavile nizom zanimanja koja su se temeljila na paljenju drva (proizvođači baruta, kovači, ljevači, lončari, kuhari i tako dalje).“ Nadalje, „za mnoge od ovih zanimanja trebali su drveni ugljen više nego drvo za ogrjev, što je značajno povećavalo njihove potrebe za drvom, jer su suvre-menici koristili pet do deset kilograma drva za proizvodnju jednoga kilo-grama ugljena”.16 Ako je količina šuma koja je morala biti posječena kako bi se zadovoljilo potrebe svih habsburških i osmanskih utvrđenja na habsbur-ško-osmanskom pograničju u Ugarskoj bila velika onoliko koliko je Ágoston ustvrdio (7012 km2 borove šume i 12.000 km2 hrastove šume godišnje), onda je to doista katastrofalna pretpostavka za šumski fond onoga vremena.17 Treba, međutim, uzeti u obzir da je osmanska Slavonija obilovala šumskim površinama uokolo tvrđava. Uz iznimku većih utvrđenja što su se nalazila u većim slavonskim naseljima poput Požege, Osijeka i (današnjeg Slavonskog) Broda, prosječna osmanska utvrda imala je maleno ili nikakvo podgrađe i skromnu vojnu posadu, bila je udaljena od prometnica i okružena gustim šumama, te stoga teško dostupna. Dakle, stanovnici utvrda mogli su si prilično lako i brzo pri-skrbiti drvo koje su trebali kao gorivo za grijanje i kuhanje, kao i drvo koje su koristili za izgradnju fortifikacija, a da istovremeno ne ostave trajan trag na okolnim šumskim površinama.

Slavonske šume dale su velik obol pripremanju logistike osmanskih voj-nih pohoda, posebice sultanskih pohoda Sulejmana Veličanstvenog između 1526. i 1566. godine, kao i pohoda kasnijih sultana. Osmanska osvajanja u jugoistočnoj Europi od druge polovice 15. stoljeća bila su usmjerena od ušća Dunava prema ugarskim zemljama. Osvajanjima Sulejmana Veličanstvenog u Ugarskoj do sredine 1540-ih godina Osmansko je Carstvo uspostavilo vlast na području uzduž toka Dunava sve do sjeverne Ugarske, čime je Du-

15 Olga Zirojević, Turci u Podunavlju. Prvi deo (Pančevo: Istorijski arhiv u Pančevu, 2008), 105-112; Olga Zirojević, Carigradski drum od Beograda do Budima u XVI i XVII veku (Novi Sad: Institut za izučavanje istorije Vojvodine, 1976), 26, 60-61.

16 Gábor Ágoston, „Where environmental and frontier studies meet: rivers, forests, marshes and forts along the Ottoman-Hapsburg frontier in Hungary”, u: The Frontiers of the Ottoman World, ur. A.C.S. Peacock (Oxford: Oxford University Press, 2009), 75; John R. McNeill, The Mountains of the Mediterra-nean World. An Environmental History (New York: Cambridge University Press, 1992), 137.

17 Ágoston, „Where environmental and frontier studies meet“, 75.


75

nav postao strateški presudna prometnica za potrebe osmanske osvajačke penetracije u srednju Europu. Tijekom idućih 150 godina gotovo svi osman-ski vojni pohodi u srednju Europu prolazili su kroz istočnu Slavoniju. Zbog toga se na Dunavu i njegovim pritokama gradilo mostove i zasnivalo vojne baze i brodogradilišta za izgradnju ratnog i transportnog brodovlja. Izgrad-nja plovila iziskivala je opskrbu riječnih brodogradilišta velikim količinama drvne građe, koju se zasigurno krčilo u šumama u blizini dunavskih obala, jer je tako bilo najlakše transportirati građu. U šumama Požeškog i Srijem-skog sandžaka sjekla se i skladištila drvna građa i za razne druge osmanske potrebe na srednjem Dunavu, a prikupljena građa prevozila se teretnim bro-dovima uzvodno i nizvodno Dunavom. Tako je, na primjer, brodogradilište pored osmanske tvrđave Novi, koja se nalazila na desnoj obali Save otprilike 30 km od ušća Drine u Savu, od 1538. godišnje proizvodilo 100 brodova za prijevoz konja (osmanski turski: at gemisi).18 Treba spomenuti da se iz sla-vonskih šuma, osim drvne građe za riječnu flotu, vrlo vjerojatno pribavljala i smola iz stabala, koja se među ostalim koristila u brodogradnji za začeplji-vanje rupa između dasaka.

Osmanska mornarica nije posve gospodarila Dunavom jer joj je habs-burška dunavska mornarica bila veliki suparnik: na dugom dunavskom plovnom putu od Beča do Osijeka dvije su se mornarice sukobljavale uspo-redno s djelovanjima kopnenih vojski tijekom cijeloga razdoblja habsbur-ško-osmanskih ratova u 16. i 17. stoljeću.19 Drvo iz slavonskih šuma koristilo

18 Hacı Osman Yıldırım, Vahdettin Atik, Murat Cebecioğlu, Uğurhan Demirbaş, Mustafa Karazeybek, Muhammed Safi, Mustafa Serin, Osman Uslu, Numan Yekeler i Zahit Yıldırım (ur.), 5 Numarali Mühimme Defteri (973 / 1565-1566) (Ankara: T. C. Başbakanlık Devlet Arşivleri Genel Müdürlüğü, Osmanlı Arşivi Daire Başkanlığı, 1994), 624; Ešref Kovačević (ur.), Muhimme defteri. Dokumenti o našim krajevima (Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1985), 133-134; Mustafa Tayyib Gökbilgin, „Kanunî Süleyman’ın 1566 Szigetvar Seferi Sebepleri ve Hazırlıkları“, Tarih Dergisi 16/21 (1966), 12-13; Olga Zirojević, Tursko vojno uređenje u Srbiji 1459-1683 (Beograd: Historijski institut, 1974), 232; Adem Handžić, „Izgradnja lađa kod Novog na Savi u XVI veku“, Prilozi za orijentalnu filologiju 22-23 (1972-1975), 85, 109; Bogumil Hrabak, „Osmanlijska mornarica u porečju srednjeg Dunava 1428-1566.“, Godišnjak grada Beograda 26 (1979), 27; Milan Vlajinac, Rečnik naših starih mera u toku vekova, sv. 2 (Beograd: Naučno delo, 1964), 122; Abdulah Škaljić, Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku (Sarajevo: Svjetlost, 1966), 99; Nenad Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, u: Veliki osječki most: povijesni dossier i suvremena interpretacija / The great Osijek bridge: historical dossier and contemporary interpreta-tion, ur. Andrija Mutnjaković (Zagreb; Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 2014), 85-88, 95, 99; Moačanin, Slavonija i Srijem, 117; Jusuf Đulderan, „Turska brodogradilišta na Dunavu i njegovim pritokama u drugoj polovini XVI veka“, u: Plovidba na Dunavu i njegovim pritokama kroz vekove. Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog 5. i 6. juna 1979. godine, ur. Vasa Čubrilović (Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1983), 181-189; Ágoston, „Where environmental and frontier studies meet“, 58. Za više podataka o iskorištavanju drvne građe slavonskih šuma vidjeti: Anđelko Vlašić, „Uloga slavonskih i srijemskih šuma u osmanskom vojnom pohodu na Siget 1566. s posebnim obzirom na mostogradnju“, Radovi – Zavod za hrvatsku povijest 49 (2017), 149-170.

19 Bogumil Hrabak, „Beograd kao pristanište i brodogradilište u XV, XVI i XVII veku“, Godišnjak grada Beograda 5 (1958), passim; Hrabak, „Osmanlijska mornarica u porečju srednjeg Dunava“, passim.


76

se i za gradnju skela na slavonskim rijekama: tijekom osmanske vladavine postojale su, među ostalim, brojne skele na Dravi, Savi i Dunavu, a zbog razvijenijega gospodarstva i trgovine najviše ih je bilo u istočnoj Slavoniji i Srijemu, gdje je skelu imalo svako veće naselje smješteno na rijeci.20

Brojnim brodovljem transportiralo se Dunavom, Savom i donjim tokom Drave raznovrsne proizvode, među ostalim žito, stoku, vino, oružje i drugi ratni materijal.21 Navodno se 1566. na području Požeškog sandžaka jedino kod Osijeka moglo graditi brodovlje i pontone.22 Evlija Čelebi u svojem pu-topisu navodi da je 1660. rijekom Savom plovilo „mnogo tisuća” raznovr-snih plovila izrađenih od stabala oborenih u šumama u Poilovlju, i da se pomoću njih roba za prodaju prevozila nizvodno sve do Beograda. Evlija također navodi da se robu u Beograd dopremalo pomoću brodovlja niz Unu i Savu sve od tvrđava u Bihaću, (današnjoj Bosanskoj) Krupi, Kostajnici i ranije spomenutoj Gradiški.23 Što se pak tiče Drave, u Osijeku se vjerojatno već od 1540-ih nalazila osmanska flotila koja je patrolirala Dravom i koja se 1567. iz Osijeka preselila 120 km uzvodno u novu riječnu luku u današnjem južnomađarskom gradu Barcsu. Ta je luka bila u funkciji do 1664. godine.24

Gradnja mostova bila je neprocjenjivo važan element vojnih pohoda zbog opasnosti koje su prijetile tijekom prelaska rijeka: mogućnost ili ne-mogućnost pribavljanja valjanog materijala za izgradnju riječnih prijelaza često je utjecala na uspjeh ili neuspjeh čitavih vojnih poduhvata.25 Da bi se osiguralo siguran prijelaz preko slavonskih rijeka, moralo se osigurati drv-nu građu za izgradnju i redovite popravke brojnih prijelaza. U osmanskim izvorima s kraja 16. stoljeća spominje se 14 različitih mostova na prometnim pravcima u istočnoj Slavoniji, a kao primjer može se navesti pokretni most u Vukovaru na Dunavu. Za popravak mostova upošljavalo se specijalizirane osobe, odnosno ljude koji su znali kako izgraditi i popraviti most. Među ostalim su na takvim poslovima bili angažirani majstori s područja Požeš-

20 Handžić, „Izgradnja lađa“, 85; Moačanin, Slavonija i Srijem, 26, 60, 65-66, 71, 74-75, 77-78, 80, 88, 98-100, 102-103; Moačanin, “Pristup ekohistoriji Podravine“, 141.

21 Hrabak, „Beograd kao pristanište i brodogradilište“, 32-33, 42; Hrabak, „Osmanlijska mornarica u porečju srednjeg Dunava“, 29-30, 32; Zirojević, Tursko vojno uređenje, 224; Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 96.

22 Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 85-88; Moačanin, Slavonija i Srijem, 117.23 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 195, 272; Moačanin, „‘Novi’ Evlija Čelebi“, 87.24 Szabolcs Varga, Studije o povijesti Sigeta i obitelji Zrinski u 16. stoljeću (Szigetvár: Szigetvári Várbaráti

Kör – Pécsi Püspöki Hittudományi Főiskola, Pécsi Egyháztörténeti Intézet, 2015), 126.25 Za više o toj temi vidjeti: Palmira Brummett, „The river crossing: breaking points (metaphorical and

‘real’) in Ottoman mutiny”, u: Rebellion, Repression, Reinvention: Mutiny in Comparative Perspective, ur. Jane Hathaway (Westport; London: Praeger, 2001), 215-231; Ágoston, „Where environmental and frontier studies meet”, 58-59.


77

kog sandžaka.26 Drvna građa za gradnju mosta kod Budima 1545. priskr-bljena je sječom u spačvanskim šumama u ranije spomenutom srijemskom kadiluku Nijemci. Zato se može pretpostaviti da se u šumama Požeškog i Srijemskog sandžaka sjekla i skladištila drvna građa i za razne druge mosto-ve na srednjem Dunavu.27

Dobar je primjer za izgradnju osmanskih mostova u Slavoniji slavni osmanski drveni most kod Osijeka. Budući da je Osijek bio na spomenutoj uhodanoj ruti osmanskih vojnih pohoda prema srednjoj Europi, most kod Osijeka mnogo se puta popravljalo, rušilo i ponovo izgrađivalo. Taj je most vjerojatno sagrađen 1532., porušen 1545., iznova podignut 1566., dijelom po-rušen 1568. i zatim 1663., da bi ponovo bio obnovljen do 1665. i popravljan 1683., a posljednji put porušen 1686. Moguće je da je sve do 1566. na mjestu mosta stajao jedino pontonski most, a ne „pravi“ drveni most, kako se op-ćenito smatra. Poznato je da je iste godine zbog vojnih potreba pribavlje-no mnogo drvne građe i izgrađeno mnogo pontona za potrebe pontonskog mosta. Drvna građa za svaki od tih poslova sigurno se nabavljala krčenjem stabala u obližnjim kadilucima. Posade tvrđava uz Dunav bile su zaduže-ne za pribavljanje materijala za izgradnju brodova i pontonskih mostova iz svoje neposredne okoline, odnosno gdje je već bilo šuma kao glavnog izvora građe.28 Stare, dotrajale daske s osječkog mosta koristilo se, pak, za poplo-čavanje osječkih ulica, kako bi se izbjegla pojava blata na ulicama. Pored toga, Evlija Čelebi navodi da su osječke kuće bile izgrađene posve od dasa-ka; kako njihovi zidovi, tako i podovi i gradske ulice.29

Iskorištavanje slavonskih šuma za civilne potrebeSlavonija je oduvijek bila ruralno i agrarno područje, a takva je bila i

ostala još dugo nakon kraja osmanske vlasti. Slavonske šume nisu bile ispre-kidane brojnim putovima i naseljima, budući da je u kasnom srednjem vije-ku i u 16. i 17. stoljeću veći broj stanovnika živio jedino u Požeškoj kotlini i u trgovišnim gradovima istočne Slavonije. Tijekom osmanske vladavine tek je 10 % stanovništva u okolici Požege i 30 % stanovništva u okolici Osijeka (osmanski turski: Ösek) i u Srijemu živjelo u urbanim i urbaniziranim naselji-

26 Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 85, 95; Moačanin, Slavonija i Srijem, 117-118.27 Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 86.28 Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 85-88; Moačanin, Slavonija i Srijem, 117; Đulderan, „Turska brodo-

gradilišta“, 179-191; Ágoston, „Where environmental and frontier studies meet”, 58. Za više o toj temi vidjeti: Vlašić, „Uloga slavonskih i srijemskih šuma“, 149-170.

29 Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 86, 94-95; Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. VI, 113; Čelebi, Putopis, 367.


78

ma.30 Radilo se, dakle, o uskim urbaniziranim zonama u riječnim nizinama, a te zone iskazivale su najveću potrebu za drvnom građom. Tijekom 16. i 17. stoljeća šumska prostranstva u Slavoniji, kao i diljem Osmanskog Carstva, koristilo se vrlo slobodno. Ranije spomenuta zanimanja koja su se praktici-rala u osmanskim utvrđenjima, a koja su se temeljila na paljenju drva, prak-ticirala su se i među civilnim stanovništvom, a najviše u gradovima. Drveni ugljen koristio se za sve obrte, među ostalim za proizvodnju vapna i njegovo korištenje u građevinarstvu za zidanje i žbukanje. Neizostavne građevine u osmanskim naseljima bile su džamije, koje su isprva redovito bile drvene, a kasnije su građene od opeke i eventualno od kamena, što je bio luksuz za onodobne slavonske prilike.31 U ruralnim sredinama većinu šuma posje-dovala su sela u njihovoj okolici ili bogati državni službenici. Šume koje su izravno pripadale državi, to jest sultanu, najčešće su se nalazile u planin-skim krajevima, a seljaci su i takve šume mogli slobodno koristiti.32 Seljaci su mogli skupljati sve što bi pronašli u šumama bez plaćanja poreza – ako bi sve to zadržavali za vlastite potrebe u domaćinstvu i ne bi prodavali.33 Ako se na drvo posječeno u šumama plaćao nekakav porez, on je bio prilič-no nizak. Tako se u kanun-nami (odnosno popisu zakona; osmanski turski: kanunname, zakonik) za Požeški sandžak iz 1579. navodi da se produžuje naredba iz starijeg zakona, prema kojem se plaća nevelik porez na drvo.34 Još jedan primjer može se pronaći u Zvorničkom sandžaku (koji se nalazio s obje strane donjeg toka rijeke Drine), budući da se u kanun-nami za Zvor-nički sandžak iz 1548. spominje malena pristojba po domaćinstvu na drvo za ogrjev.35 Ako su seljaci prodavali drvnu građu na sajmovima, također se uzimala malena pristojba.36

Tijekom 16. i 17. stoljeća nisu postojali osmanski zakoni koji bi se ti-cali upravljanja šumskim fondom, barem ne onakvog upravljanja kakvo poznajemo danas. Vjerojatno ne postoji kanun-nama ni za jednu onodobnu osmansku pokrajinu, ni na Balkanu ni bilo gdje drugdje u Carstvu, koja bi

30 Moačanin, Town and Country, 11, 23-24; Moačanin, Požega i Požeština, 91-92.31 Moačanin, Town and Country, 90-91.32 Stanford J. Shaw, Ezel Kural Shaw, History of the Ottoman Empire and Modern Turkey: Volume II, Re-

form, Revolution, and Republic: the Rise of Modern Turkey (Cambridge: Cambridge University Press, 2002), 235.

33 Dursun, „Forest and the State“, 63-64, 75.34 Sršan, Popis Sandžaka Požega, 19.35 Branislav Đurđev, Nedim Filipović, Hamid Hadžibegić, Muhamed Mujić i Hazim Šabanović, Ka-

nuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški, Crnogorski i Skadarski sandžak (Sarajevo: Orijentalni institut u Sarajevu, 1957), 117.

36 Sršan, Popis Sandžaka Požega, 21-22.


79

spominjala pojam zaštite ili očuvanja šuma.37 To se sa sigurnošću može reći za osmansku Slavoniju, jer ako koja kanun-nama za slavonske sandžake i spominje šume i njihovo iskorištavanje, u njoj se navodi da sječa šume nije zabranjena.38 Vjerojatno nisu postojala nikakva druga pravna ograničenja eksploatacije drva iz slavonskih šuma.39 Civilno stanovništvo, međutim, nije imalo pretjerane potrebe za drvom: seljaci su običavali krčiti jedino malena područja uokolo svojih naselja i na rubovima većih šuma s ciljem oslobađa-nja prostora za povećanje poljoprivrednog zemljišta. Seljaci bi sjekli jedino manja stabla jer je veća stabla bilo teško transportirati iz gušćih šuma. Za opsežnije pothvate krčenja i transporta drvne građe nisu ni imali potrebnu mehanizaciju, koja će se razviti tek u kasnijim stoljećima. Jedino se iz šuma koje su se nalazile u blizini rijeka moglo učinkovitije izvoziti drvo. Bez obzi-ra na sve to, šume su seljacima predstavljale jedan od glavnih izvora hrane, budući da su u šumama lovili divlje životinje i tako pribavljali meso i kože, te prikupljali raznovrsno bilje.40

Seljaci su utjecali na prirodnu obnovu slavonskih šuma žirenjem ili žiro-vanjem, odnosno puštanjem domaćih svinja da se hrane žirovima u hrasto-vim i bukovim šumama. Uzgoj svinja žirovanjem uvelike je smanjivao troš-kove svinjogojstva jer su žirovi bili najjeftiniji izvor svinjske hrane. Svinje bi se puštalo u hrastove i bukove šume pretežito od kraja rujna do prosinca, a ponekad i do siječnja, i svinje bi ondje jele žirove koji bi pali sa stabala. Svinje su se u ranom novom vijeku poglavito tovile upravo žirenjem, a u manjoj mjeri i travom, gljivama, gomoljikama, korijenjem, crvima, kukcima, insektima, puževima, ličinkama, miševima i drugim sitnim životinjama koje bi pronašle na šumskom tlu.41 Slavonski je šumski fond bio golem, a shodno

37 Dursun, “Forest and the State“, 63-64, 75; Đurđev, Kanuni i kanun-name, 117-118; Karl Kaser, The Balkans and the Near East. Introduction to a Shared History (Wien; Berlin: LIT Verlag, 2011), 59.

38 TCBDAGM, OADB, Tapu Tahrir (TT; Porezni ili katastarski popisi), Tapu Tahrir Defterleri (TTD; Porezni ili katastarski popisi), br. 203, 204, 243, 351, 355, 549, 612, 672; Branislav Đurđev, „Požeška kanun-nama iz 1545. godine“, Glasnik Državnog muzeja u Sarajevu 1 (1946), 129-138; Branislav Đu-rđev, „Sremska kanun-nama iz 1588/89. godine“, Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 4-5 (1950), 269-283; Đurđev, Kanuni i kanun-name, 70-92; Bruce McGowan, Sirem Sancağı mufassal tahrir defteri (Ankara: Türk Tarih Kurumu Basımevi, 1983), 1-6; Sršan, Popis Sandžaka Požega, 19-24; Selçuk Ural, Osmanlı Hakimiyetinde Pakrac (XVI. Yüzyıl) (Saarbrücken: Türkiye Alim Kitapları, 2014), 82.

39 Moačanin, Town and Country, 51; Sršan, Popis Sandžaka Požega, 321.40 Usp. Raphael Zon, „Forests and human progress“, Geographical Review 10 (1920), br. 3, 155.41 Michael Palairet, The Balkan Economies c. 1800-1914. Evolution without Development (Cambridge:

Cambridge University Press, 1997), 359; Gordana Kralik et al., Svinjogojstvo. Biološki i zootehnički principi. Udžbenik za studente poljoprivrednih fakulteta (Osijek: Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sve-učilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2007), 42; Paul Warde, Ecology, Economy and State For-mation in Early Modern Germany (Cambridge: Cambridge University Press, 2006), 82; Franciscus W. M. Vera, Grazing Ecology and Forest History (Oxford: CABI Publishing, 2000), 125; Sam White, „From globalized pig breeds to capitalist pigs: a study in animal cultures and evolutionary history“, Envi-


80

tome je i svinjogojstvo bilo vrlo razvijena grana gospodarstva. Brojnost svi-nja u pojedinim slavonskim selima u osmansko doba može se procijeniti na temelju osmanskih poreznih popisa, budući da su osmanske vlasti ubirale porez na žirovanje (osmanski turski: resm-i pelit, „porez na žir“). Na teme-lju brojnosti svinja, pak, mogao bi se približno odrediti prostorni raspored hrastovih i bukovih šuma. Naime, u osmanskim popisima bilježilo se točan broj svinja koje se tovilo žirenjem u šumama: prema porezu se za svaku svi-nju koju bi se puštalo u hrastove i bukove šume osmanskim popisivačima moralo dati jednu akču, tj. osmanski srebrni novac. Usporedba podataka u osmanskim poreznim popisima s podacima o današnjoj rasprostranjenosti slavonskih šuma pokazuje jasnu korelaciju između rasprostranjenosti svi-njogojstva u osmanskoj Slavoniji i rasprostranjenosti današnjih slavonskih šumskih područja, odnosno pokazuje da je okolina osmanskih naselja s naj-većim brojem svinja bila okružena velikim hrastovim i bukovim šumama. Žirovanje je negativno utjecalo na šumsku vegetaciju zbog toga što se svinje nisu hranile samo jedenjem žirova, nego i čišćenjem šumskoga tla od niskog raslinja i mladica raznih stabala, čime su ometale prirodnu obnovu šumskih vrsta. To je, međutim, bio spor proces i imao je marginalan utjecaj na stanje šuma.42

Još jedna aktivnost slavonskoga stanovništva koju su osmanski pore-znici pomno bilježili u poreznim popisima bilo je pčelarstvo. U kanun-nami za Požeški sandžak iz 1545. uvodi se desetina na košnice (osmanski turski: öşr-i gevare, „desetina na saće“), odnosno porez na uzgoj meda, prema kojem se na ime poreza od svakih deset pčelinjih košnica davala jedna košnica. U kanun-namu za Požeški sandžak iz 1579. dodalo se odredbu da se od svakih pet košnica uzimalo pola košnice, a ako je u domaćinstvu bilo manje od pet košnica, davalo se dvije akče po košnici.43 Ako uzmemo u obzir činjenicu da se unutar svake košnice nalazi barem 50 % meda od šumskih vrsta drveća (bagrem, lipa, šljiva, trešnja, bazga, kesten i dr.) i da pčele skupljaju med u radijusu od pet kilometara od matične košnice, može se zaključiti da je svako

ronmental History 16 (2011), br. 1, 98; Dolly Jørgensen, „Pigs and Pollards: Medieval Insights for UK Wood Pasture Restoration“, Sustainability 5 (2013), 388-389, 393.

42 Emil Klimo, „History, Condition and Management of Floodplain Forest Ecosystems in Europe“, Environmental Forest Science: Proceedings of the IUFRO Division 8 Conference Environmental Fo-rest Science, held 19-23 October 1998, Kyoto University, Japan, ur. Kyoji Sassa (Dordrecht: Kluwer Academic Publishers, 1998), 175; Dursun, „Forest and the State“, 36; Jørgensen, „Pigs and Pollards“, 395; Zon, „Forests and human progress“, 155. Za više o toj temi vidjeti: Anđelko Vlašić, „The correla-tion between the spatial distribution of forests and pig farming in Ottoman Slavonia“, u: CIEPO 22. Uluslararası Osmanlı Öncesi ve Osmanlı Çalışmaları Komitesi Bildiriler Kitabı II, ur. Kenan İnan, Miraç Tosun i Deniz Çolak (Trabzon: Trabzon Büyükşehir Belediyesi, 2018), 41-53.

43 TCBDAGM, OADB, TT, TTD, br. 243, 351, 355, 549, 612, 672.


81

slavonsko naselje, koje je prema osmanskim poreznim popisima imalo oba-vezu davati desetinu od košnica, imalo u krugu od pet kilometara od naselja neku medonosnu šumu.44

Plod pitomog kestena činio je istaknut dio prehrane muslimanskoga gradskog stanovništva Požege putem slastičarstva, o čemu svjedoči zavi-dan broj od petnaest požeških slastičara u osmanskom poreznom popisu Požeškog sandžaka iz 1579. Istaknuti osmanski pojedinac u Slavoniji druge polovice 16. stoljeća bio je Požežanin Hadži Mehmed-aga (nepoznate godine rođenja i smrti). Taj je bogati lokalni moćnik i poduzetnik iskorištavao po-tencijal šuma pitomog kestena Požeške kotline tako što je kestenje izvozio u susjedne osmanske pokrajine. Pored toga, spomenuti poduzetnik forsirao je uzgoj kestena na svojim posjedima, te je vjerojatno utjecao na to da su drugi uzgajivači kestena u Požeškoj kotlini i u kraju oko Orahovice imali siguran izvor prihoda putem prodaje kestena za njegov izvoznički poduhvat.45

Ruralno slavonsko stanovništvo koristilo je šume za skrivanje u vrijeme ratova, koji su u Slavoniji bili česti zbog blizine habsburško-osmanske gra-nice. U mirnim su razdobljima šume bile dobro mjesto za skrivanje ako ste bili razbojnik ili ste bježali od osmanskih vlasti iz bilo kojeg drugog razlo-ga. Kako bi uspostavile nadzor nad često neprohodnim šumama u gorskim dijelovima Slavonije, osmanske su vlasti uspostavile po svojoj brojnosti za slavonske sandžake natprosječno veliku službu derbendžija, odnosno ču-vara klanaca (osmanski turski: derbentçiler, od riječi derbend, klanac, tjesnac, planinski prolaz). Derbendžije su bili od vlasti zaduženi da nadziru planin-ske prolaze koji su se nalazili u velikim šumama i močvarnim područjima, te da vode putnike planinskim putovima i paze na njihovu imovinu i živote. Sličnu funkciju imali su i mostari, civili koji su bili angažirani kao čuvari i popravljači mostova (osmanski turski: köprücüler; bili su poznati i pod nazi-vom čerahori; cerahor). Mostari su po potrebi popravljali oštećene mostove, a zauzvrat su, kao i derbendžije, bili oslobađani od većeg ili manjeg broja izvanrednih poreza. Takve službe nisu bile slavonska iznimka jer je osman-ska vlast na isti način organizirala derbendžijsku i mostarsku službu u go-

44 Zvonimir Tucak, Pčelarstvo (Osijek: Poljoprivredni fakultet, 2005), passim.45 Za više o tome vidjeti: Nenad Moačanin, „Hacı Mehmed Ağa of Požega, God’s special protege (ca.

1490-ca. 1580)“, u: Hungarian-Ottoman Military and Diplomatic Relations in the Age of Süleyman the Ma-gnificent, ur. Géza Dávid i Pál Fodor (Budimpešta: Loránd Eötvös University, Dept. of Turkish Stu-dies – Hungarian Academy of Sciences, Institute of History, 1994), 171-181; Anđelko Vlašić, „Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću“, u: Slavonske šume kroz povijest. Zbornik radova znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom Brodu 1.-2. listopada 2015., ur. Dinko Župan i Robert Skenderović (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, 2018), 119-135.


82

tovo svim sandžacima Carstva.46 Ponekad su derbendžije i mostari morali krčiti velike dijelove šuma kako bi osigurali prostor uokolo putova i mosto-va. Broj slavonskih derbendžija i mostara brzo se povećavao tijekom osman-ske vladavine, posebice u ranom razdoblju, odnosno od 1530-ih do 1570-ih godina. Sela u kojima su živjeli derbendžije bila su najbrojnija u središnjoj i istočnoj Slavoniji. Snažan porast broja mostara i derbendžija u spomenu-tom razdoblju i njihova općenita brojnost potvrđuju sliku Slavonije kao ze-mlje golemih i netaknutih šuma. Kao primjer može se navesti podatak iz putopisa Evlije Čelebija, koji je zapisao da je za održavanje osječkog mosta u šezdesetim godinama 17. stoljeća bilo zaduženo kršćansko stanovništvo Požeškog i Mohačkog sandžaka, koje je redovito zamjenjivalo istrunule stu-pove mosta u močvarnom tlu, a vjerojatno i podnice mosta.47 Manja skupina takvih radnika, čerahora, išla je čak iz Brodskog kadiluka do Osijeka i ondje popravljala osječki most.48

Uloga slavonskih šuma u hajdučkim i razbojničkim aktivnostimaDerbendžije su općenito živjeli u naseljima uokolo neprohodnih šuma

i jedna od njihovih dužnosti bila je da tjeraju razbojnike koji su obitavali u takvim šumama, koje su bile toliko savršeno mjesto za prepade i skrivanje da su slavonski razbojnici tijekom osmanskog razdoblja organizirali velike bande. Trgovački pravac koji je vodio kroz središnju Slavoniju i povezivao gradove Požegu, Orahovicu (osmanski turski: Rahoviçe) i Valpovo (osmanski turski: Valpova) bio je okružen gustim šumama, pa nije iznenađujuće da su te šume bile pune razbojnika. Pogodnost terena središnje i zapadne Slavo-nije za takve kriminalne radnje postaje još očitija kada se uzme u obzir da su ravnice istočne Slavonije i nizinsko priobalje uz Dravu i Dunav s rjeđim šumama bile područje djelovanja jedino manjih razbojničkih skupina.49

Tijekom druge polovice 16. i tijekom 17. stoljeća habsburški pogranič-ni odredi prelazili bi habsburško-osmansku granicu i napadali osmanske utvrde i naselja. U tim bi prilikama kršćansko stanovništvo Požeškog i Pa-kračkog sandžaka u selima u blizini granice napuštalo sela i sklanjalo se u

46 TCBDAGM, OADB, TT, TTD, br. 672; Moačanin, Town and Country, 127, 172; Moačanin, Slavonija i Srijem, 115-118; Sršan, Popis Sandžaka Požega, 68, 92, 158, 177, 188, 208, 221, 264, 321, 359; Đurđev et al., Kanuni i kanun-name, 43, 45, 56, 117-118.

47 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. VI, 108; Čelebi, Putopis, 373; Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 93.

48 Moačanin, Slavonija i Srijem, 117.49 Moačanin, Town and Country, 127, 172; Moačanin, Slavonija i Srijem, 142-144; Moačanin, „Pristup

ekohistoriji Podravine“, 140, 142-143; Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 95.


83

okolne šume – dijelom zbog straha od nasilja, a dijelom i zbog mišljenja da će doći do skorog oslobođenja od osmanske vlasti. Štoviše, pojedinci bi se u svojstvu hajduka još dugo nakon povlačenja habsburških snaga borili protiv osmanskih vlastodržaca. Takvo korištenje šumskih područja Slavonije bilo je najaktivnije tijekom Dugoga turskog rata i tijekom Velikog bečkog rata. Šume po slavonskim gorama bile su i mjesto za skrivanje muslimanskoga stanovništva koje je bježalo u Bosnu prilikom habsburškog osvajanja Slavo-nije 1680-ih godina.50

Kršćanski putopisci koji su putovali osmanskom Slavonijom nerijetko su opisivali rašireni banditizam na nesigurnim putovima kroz nepregledne šume.51 Prisutnost velikih šumskih predjela u osmanskoj Slavoniji pozitiv-no je utjecala na učestalost pobuna i razbojništva, te je negativno utjecala na učinkovitost osmanske vlasti, pa su granice slavonskih šuma općenito predstavljale i granice osmanske kontrole. Habsburški prodori u osmansko područje bili su tim učinkovitiji što su se mogli pouzdati u lokalne hajduke i njihovo poznavanje terena i lokalnih osmanskih prilika.52

Krčenje slavonskih šuma i izvoz drvaUzevši u obzir veličinu slavonskih šumskih područja, moglo bi se pret-

postaviti da je krčenje šuma s ciljem prodaje i izvoza drva bilo razvijeno tijekom osmanske vladavine, ali izvori nam ne nude mnogo dokaza za tu tvrdnju, nego tek neke naznake. Na primjer, sandžakbegovi Pakračkog san-džaka izvozili su drvo iz šuma koje su posjedovali na gori Psunj u jugoza-padnoj Slavoniji. Sječu u tim šumama obavljali su zakupnici, a drvna građa prevozila se na prodaju niz Savu prema Dunavu do Beograda i u udaljenije krajeve. Moačanin pretpostavlja da se izvoz slavonskog drva u osmanskom

50 �Ive�Mažuran,� „Požega� i�Požeška�kotlina� za� turske�vladavine“,� u:�Požega 1227-1977,� ur.�Marijan�Strbašić�(Požega:� Skupština�Općine�Slavonska�Požega,� 1977),� 181-183,� 193;�Vjekoslav�Klaić,�Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća,�sv.�5�(Zagreb:�Nakladni�zavod�Matice�hrvatske,�1988),�515-516;�Vijoleta�Herman�Kaurić,�Krhotine povijesti Pakraca. Povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine�(Sla-vonski�Brod:�Hrvatski�institut�za�povijest�–�Podružnica�za�povijest�Slavonije,�Srijema�i�Baranje�u�Slavonskom�Brodu,�2004),�85-88.�Za�više�o�toj�temi�vidjeti:�Anđelko�Vlašić,�„The�role�of�forests�in�the�spread�of�revolts�and�banditry�in�Ottoman�Slavonia�in�the�16th�and�17th�centuries“,�u:�INOCTE 2016: International New Ten-dencies Congress in Ottoman Researches, October 7-9, 2016, Sarajevo.�Proceedings Book,�ur.�Alaattin�Aköz,�Doğan�Yörük�i�Hüseyin�Muşmal�(Konya:�Selçuk�University,�2016),�69-81,�pristup�ostvaren�25.�veljače�2019.,�http://2016.inocte.org/wp-content/uploads/2014/10/INOCTE-2016-Proceedings-Books.pdf.

51 Bartol Kašić, Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku (1575.-1625.) (Zagreb: Škol-ska knjiga, 2006), 49; Tóth, „Na putu kroz Slavoniju“, 104, 117; Moačanin, Slavonija i Srijem, 141-144; Moačanin, Town and Country, 208-209.

52 Vlašić, „The role of forests“, 77.


84

razdoblju odvijao i niz Dravu, a odande možda i prema udaljenijim odredi-štima.53

Zanimljiv primjer šumskog područja koje je predstavljalo „ničiju ze-mlju“ nalazio se u zapadnoj Slavoniji u Poilovlju, odnosno u ranije opi-sanom habsburško-osmanskom pograničju. Ta se „ničija zemlja“ između dvaju carstava uslijed stalnih osmanskih provala i posljedičnog iseljavanja lokalnog stanovništva u drugoj trećini 16. stoljeća postupno pretvorila iz (za hrvatske srednjovjekovne pojmove) vrlo gusto naseljenog područja u napuštenu zemlju. Na tom su području zbog izostanka antropizacijskih ak-tivnosti, npr. redovitog krčenja za civilne potrebe, šume počele neometano rasti.54 S vremenom su lokalni osmanski vlastodršci odlučili sustavno krčiti to šumsko područje, s ciljem prodaje drvne građe. Evlija Čelebi proputovao je tim krajem 1660. i u svojem je putopisu zapisao da je lokalni naziv za to šumsko područje bio Krčevina (osmanski turski: Kırıntı). Opisao ga je kao mjesto zaštićeno palisadom ili zasjekom, odnosno preprekom načinjenom od posječenih stabala. Naveo je da se Krčevina protezala na udaljenosti od tri dana hoda od jednoga kraja do drugog, odnosno od Drave do Save, te da su na prijevojima i strateški važnim mjestima na Krčevini postojali prolazi ili “vrata” kroz zasjeku. Put koji je vodio uzduž kroz Krčevinu svake je godine bio obnavljan krčenjem. Evlija je to područje opisao kao prašumu u kojoj su stabla bila tako visoka da se činilo da „dosežu do neba”, a tome je pogo-dovalo to što se šuma nije krčila vjerojatno stotinu godina. Evlija je također opisao velik broj drvosječa koji su krčili tu šumu, a ako se umanji njegove očito pretjerane brojke („stotine tisuća”), možemo zaključiti da su vjerojatno stotine seljaka redovito krčili stotine stabala svake godine. Evlija je ustvrdio da su seljaci slagali drva “na gomile velike kao brda” povrh stabala koja su bila posječena prethodne godine. Moačanin pretpostavlja da je na tome po-dručju postojala velika potreba za drvnom građom za potrebe vojske i da su spomenuti seljaci radom na krčenju šuma vjerojatno odrađivali dio poreznih i drugih potraživanja osmanskih vlasti.55

53 Moačanin, Town and Country, 85, 149-150; Ive Mažuran, Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine (Osijek: Radovi Zavoda za znanstveni rad u Osijeku JAZU-a, 1988), 447, 533-534; Moačanin, „Pristup ekohistoriji Podravine“, 143; Moačanin, Slavonija i Srijem, 78-79.

54 Za više o tome vidjeti: Stanko Andrić, „Šuma Garavica i ‘ničija zemlja’ na slavonsko-turskom po-graničju u 16. i 17. stoljeću“, u: Slavonske šume kroz povijest, 68-72; Hrvoje Petrić, „O ‘ničijoj zemlji’ između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva (primjer međurječja Save i Drave)“, Zbornik Janković 3 (2018), 31-52.

55 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 272; Čelebi, Putopis, 243-244; Moačanin, „Pristup ekohistoriji Podravine“, 143; Anđelko Vlašić, „Obitelj Zrinski u Putopisu Evlije Čelebija i usporedba s neosmanskim izvorima“, Povijesni prilozi 52 (2017), 33-34.


85

Evlija također navodi da je ranije spomenuti toponim Kırıntı (Krčevina) bio naziv i za jednu drugu šumu u Moslavini.56 Osim toga, treba uzeti u obzir i Krndiju, goru u središnjoj Slavoniji, čije ime dolazi od iste osmanske turske riječi i navodi nas na zaključak da su Osmanlije i na Krndiji organizi-rano krčili šume, kao što je bio slučaj s gorom Psunj.

Evlija navodi da se na spomenutom habsburško-osmanskom pogranič-ju nalazila i šuma Garavica, i to na jugoistoku „ničije zemlje“ prema Savi.57 Osman-aga Temišvarski je u svojstvu habsburškog ratnog zarobljenika pro-putovao habsburško-osmanskim pograničjem 1688. i u svojoj autobiogra-fiji također spomenuo šumu Garavicu. I Evlija i Osman-aga navode da je Garavica bila ogromna šuma, da je razdvajala dvije države i da se prote-zala od Sirača i Pakraca na istoku sve do habsburškog teritorija na zapadu. Osman-aga navodi da je prolazak kolskim putem kroz nju s habsburškog na osmansko područje trajao dva cijela dana hoda, i to uz pomoć lokalnih seljaka kao vodiča. Garavica je bila tako gusta šuma, naveo je Osman-aga, da se njemu i njegovim pratiteljima tijekom prolaska kroz nju „ni na tren nije ukazalo sunce ili nebo”.58 Imajući u vidu takve opise, nije teško zamisliti da su vlastodršci s obje strane granice mogli iz te šume ekstenzivno eksploati-rati drvnu građu.

ZaključakNekontrolirana eksploatacija šumskoga fonda osmanske Slavonije za

vojne i civilne potrebe bila je niskog intenziteta i imala je neznatan utjecaj na stanje slavonskoga šumskog fonda. Zbog toga je rasprostranjenost slavon-skih šuma ostala na relativno jednakoj razini tijekom osmanske vladavine. U osmanskim i habsburškim izvorima, a posebice u osmanskim poreznim popisima i habsburškim komorskim popisima, nema nikakvih tragova koji bi mogli ukazivati na to da je osmanska vlast prouzročila deforestaciju na prostoru osmanske Slavonije.59 Kao i u drugim osmanskim pokrajinama u jugoistočnoj Europi, u Slavoniji su šume bile toliko rasprostranjene da nije

56 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 284; Moačanin, „Cisr-i kebir-i Ösek“, 84.57 Evliyâ Çelebi, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi, sv. V, 269; Evlija Čelebi, Putopis, 235; Moačanin, „Pristup

ekohistoriji Podravine“, 143; Mažuran, Popis naselja i stanovništva, 534; Tadija Smičiklas, Dvijestogo-dišnjica oslobođenja Slavonije (Zagreb: Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, 1891), sv. II, 257-262.

58 Ekrem Čaušević (prir.), Autobiografija Osman-age Temišvarskog (Zagreb: Srednja Europa, 2004), 24.59 TCBDAGM, OADB, TT, TTD, br. 203, 204, 243, 351, 355, 549, 612, 672; Moačanin, Požega i Požeština,

117-504; Stjepan Sršan (ur.), Popis Sandžaka Požega 1579. godine (Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001), 19-393; Mažuran, Popis naselja i stanovništva, 45-555; Smičiklas, Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije, sv. II, 1-386.


86

bilo potrebe za njihovom zaštitom putem zabrane eksploatacije.60 Ako se izuzme stanje šuma u Slavoniji na početku i na kraju osmanske vlasti, kada je zbog ratnih aktivnosti i migracija ugroženoga stanovništva došlo do za-puštanja obradivih zemljišta i posljedičnog širenja šumskih područja, može se zaključiti da je slavonski šumski fond tijekom osmanske vladavine ostao nepromijenjen.

Sve da je i imala namjeru, osmanska vlast nije mogla ostaviti vidljiviji trag na slavonskim šumama jer su je u eventualnom organiziranju sustavni-jih eksploatacijskih poduhvata ometala duga ratna razdoblja. Što se pak tiče razdoblja mira, o interesu osmanske vlasti za šume dovoljno govori činje-nica da osmanski porezni popisi gotovo da i ne spominju šume. Intenzivna poljoprivreda na zemljištima nastalima opsežnim krčenjem šuma razvila se tek za vrijeme habsburške vladavine. Dapače, gotovo do 19. stoljeća nije bilo ni dovoljno radne snage, ni tehničkih preduvjeta (cesta, pruga, nasipa i sl.), ni gospodarskih interesa za sustavno eksploatiranje slavonskih šuma.61 Tek će razvoj novih tehnologija omogućiti opsežnije iskorištavanje sla-vonskih šuma, deforestaciju i ostavljanje vidljivog traga na tom – iz perspektive ranomodernog čovjeka – nepreglednom i neiscrpnom blagu.

Izvori i literaturaNeobjavljeni izvoriTürkiye Cumhuriyeti Başbakanlık Devlet Arşivleri Genel Müdürlüğü (TCBDAGM; Glav-

no ravnateljstvo Državnih arhiva Predsjedništva Vlade Republike Turske), Osmanlı Arşivi Daire Başkanlığı (OADB; Predsjedništvo Uprave Osmanskog arhiva), Istanbul, Republika Turska:

– fond Tapu Tahrir (TT; Porezni ili katastarski popisi), podfond Tapu Tahrir Defterleri (TTD; Porezni ili katastarski popisi), br. 203, 204, 243, 351, 355, 549, 612, 672.

– fond Maliyeden Müdevver (MAD; Preuzeto iz Riznice), podfond Maliyeden Müdevver Defterler (MAD.d; Popisi preuzeti iz Riznice), br. 55, 523, 1370.

Objavljeni izvoriČaušević, Ekrem (prir.). Autobiografija Osman-age Temišvarskog. Zagreb: Srednja Europa,

2004.

60 Usp. Jelena Mrgić, „Some considerations on woodland resource in the medieval Serbia and Bosnia“, Beogradski istorijski glasnik 1 (2010), 97.

61 Kaser, The Balkans and the Near East, 59; Luka Jakopčić, Divljina s pečatom. Socioekološki sustav brodske Posavine u 18. stoljeću (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavo-nije, Srijema i Baranje, 2016), 64-69.


87

Đurđev, Branislav; Filipović, Nedim; Hadžibegić, Hamid; Mujić, Muhamed; Šabanović, Hazim. Kanuni i kanun-name za Bosanski, Hercegovački, Zvornički, Kliški, Crnogorski i Skadarski Sandžak. Sarajevo: Orijentalni institut, 1957.

Đurđev, Branislav. „Požeška kanun-nama iz 1545. godine”. Glasnik Državnog muzeja u Sa-rajevu 1 (1946), 129-138.

Đurđev, Branislav. „Sremska kanun-nama iz 1588/89. godine”. Glasnik Zemaljskog muzeja u Sarajevu 4-5 (1950), 269-283.

Evlija Čelebi. Putopis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama. Sarajevo: Sarajevo-Publishing, 1996.

Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî. Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi Topkapı Sarayı Kütüp-hanesi Bağdat 307 Numaralı Yazmanın Transkripsiyonu – Dizini. Priredili: Yücel Dağlı, Seyit Ali Kahraman, İbrahim Sezgin. Sv. V. Istanbul: Yapı Kredi Yayınları, 2001.

Evliyâ Çelebi bin Derviş Mehemmed Zillî, Evliyâ Çelebi Seyahatnâmesi Topkapı Sarayı Kütüp-hanesi Revan 1457 Numaralı Yazmanın Transkripsiyonu – Dizini. Priredili: Seyit Ali Ka-hraman, Yücel Dağlı. Sv. VI. Istanbul: Yapı Kredi Yayınları, 2002.

Kašić, Bartol. Autobiografija isusovca Bartola Kašića u prijevodu i izvorniku (1575.-1625.). Za-greb: Školska knjiga, 2006.

Mažuran, Ive. Popis naselja i stanovništva u Slavoniji 1698. godine. Osijek: Radovi Zavoda za znanstveni rad JAZU-a u Osijeku, 1988.

McGowan, Bruce. Sirem Sancağı mufassal tahrir defteri (1566-1574). Ankara: Türk Tarih Ku-rumu Basımevi, 1983.

Moačanin, Nenad. Požega i Požeština u sklopu Osmanlijskog carstva (1537-1691). Jastrebarsko: Naklada Slap, 2003.

Smičiklas, Tadija. Dvijestogodišnjica oslobođenja Slavonije. Sv. II. Zagreb: Jugoslavenska aka-demija znanosti i umjetnosti, 1891.

Sršan, Stjepan (ur.). Popis Sandžaka Požega 1579. godine. Osijek: Državni arhiv u Osijeku, 2001.

Tóth, István György. „Na putu kroz Slavoniju pod krinkom (1626.)“. Scrinia Slavonica 3 (2003), 95-120.

Yılmazer, Ziya (prir.). Topçular Katibi Abdülkadir (Kadri) Efendi Tarihi. Sv. I. Ankara: Türk Tarih Kurumu, 2003.

LiteraturaÁgoston, Gábor. „Defending and Administering the Frontier: the Case of Ottoman Hun-

gary”, u: Christine Woodhead (ur.), The Ottoman World. Milton Park; Abingdon; Oxon: Routledge, 2012: 220-236.

Ágoston, Gábor. „Where environmental and frontier studies meet: rivers, forests, marshes and forts along the Ottoman-Hapsburg frontier in Hungary.”, u: A. C. S. Peacock (ur.), The Frontiers of the Ottoman World. Oxford: Oxford University Press, 2009: 57-79.

Andrić, Stanko. „Šuma Garavica i ‘ničija zemlja’ na slavonsko-turskom pograničju u 16. i 17. stoljeću“, u: Slavonske šume kroz povijest. Zbornik radova znanstvenog skupa s međuna-rodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom Brodu 1.-2. listopada 2015., ur. Dinko Župan


88

i Robert Skenderović (Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, 2018), 61-117.

Brummett, Palmira. „The river crossing: breaking points (metaphorical and ‘real’) in Otto-man mutiny”. U: Jane Hathaway (ur.), Rebellion, Repression, Reinvention: Mutiny in Comparative Perspective. Westport; London: Praeger, 2001: 215-231.

Dursun, Selçuk. „Forest and the State: History of Forestry and Forest Administration in the Ottoman Empire.” Doktorska disertacija, Sabancı University, Istanbul, 2007.

Đulderan, Jusuf. „Turska brodogradilišta na Dunavu i njegovim pritokama u drugoj polo-vini XVI veka“. U: Plovidba na Dunavu i njegovim pritokama kroz vekove. Zbornik radova sa međunarodnog naučnog skupa održanog 5. i 6. juna 1979. godine, ur. Vasa Čubrilović. Beograd: Srpska akademija nauka i umetnosti, 1983., 181-189.

Handžić, Adem. „Izgradnja lađa kod Novog na Savi u XVI veku“. Prilozi za orijentalnu filo-logiju 22-23 (1972-1975), 83-131.

Herman Kaurić, Vijoleta. Krhotine povijesti Pakraca. Povijest naselja od prapovijesti do 1918. godine. Slavonski Brod: Hrvatski institut – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, 2004.

Hrabak, Bogumil. „Beograd kao pristanište i brodogradilište u XV, XVI i XVII veku“, Godiš-njak grada Beograda 5 (1958), 27-55.

Hrabak, Bogumil. „Osmanlijska mornarica u porečju srednjeg Dunava 1428-1566.“. Godiš-njak grada Beograda 26 (1979), 15-45.

Jakopčić, Luka. Divljina s pečatom. Socioekološki sustav brodske Posavine u 18. stoljeću. Slavon-ski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2016.

Jørgensen, Dolly. „Pigs and Pollards: Medieval Insights for UK Wood Pasture Restoration“. Sustainability 5 (2013), 387-399.

Kaser, Karl. The Balkans and the Near East. Introduction to a Shared History. Wien; Berlin: LIT Verlag, 2011.

Klaić, Vjekoslav. Povijest Hrvata od najstarijih vremena do svršetka XIX stoljeća. Sv. 5. Zagreb: Nakladni zavod Matice hrvatske, 1988.

Klimo, Emil. „History, Condition and Management of Floodplain Forest Ecosystems in Europe”, Environmental Forest Science: Proceedings of the IUFRO Division 8 Conference Environmental Forest Science, held 19-23 October 1998, Kyoto University, Japan. Uredio: Kyoji Sassa. Dordrecht: Kluwer Academic Publishers, 1998: 173-186.

Korić, Elma. „Kapetani rijeke Save u 16. stoljeću“. U: Rijeka Sava u povijesti. Zbornik radova znanstvenog skupa održanog u Slavonskom Brodu 18-19. listopada 2013. Ur. Branko Ostaj-mer. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2015., 237-250.

Kralik, Gordana et al. Svinjogojstvo. Biološki i zootehnički principi. Udžbenik za studente poljo-privrednih fakulteta. Osijek: Poljoprivredni fakultet u Osijeku, Sveučilište Josipa Jurja Strossmayera u Osijeku, 2007.

Mažuran, Ive. “Požega i Požeška kotlina za turske vladavine“. U: Požega 1227-1977, ur. Marijan Strbašić. Požega: Skupština Općine Slavonska Požega, 1977.


89

McNeill, John R. The Mountains of the Mediterranean World. An Environmental History. New York: Cambridge University Press, 1992.

Moačanin, Nenad, Jurin Starčević, Kornelija. „‘Novi’ Evlija Čelebi: autograf ‘Putopisa’“. Književna smotra 173 (3), XLVI (2014), 77-90.

Moačanin, Nenad. „Cisr-i kebir-i Ösek“. U: Veliki osječki most: povijesni dossier i suvremena interpretacija / The great Osijek bridge: historical dossier and contemporary interpretation. Ur. Andrija Mutnjaković. Zagreb; Osijek: Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Osijeku, 2014, 91-112.

Moačanin, Nenad. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2001.

Moačanin, Nenad. „Hacı Mehmed Ağa of Požega, God’s special protege (ca. 1490-ca. 1580)“. U: Hungarian-Ottoman Military and Diplomatic Relations in the Age of Süleyman the Magnificent. Ur. Géza Dávid i Pál Fodor. Budimpešta: Loránd Eötvös University, Dept. of Turkish Studies – Hungarian Academy of Sciences, Institute of History, 1994, 171-181.

Moačanin, Nenad. „Pristup ekohistoriji Podravine prema osmanskim izvorima”. Ekonom-ska i ekohistorija 1 (2005), br. 1, 139-146.

Moačanin, Nenad. Slavonija i Srijem u razdoblju osmanske vladavine. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, 2001.

Moačanin, Nenad. Town and Country on the Middle Danube 1526-1690. Leiden; Boston: Brill Publishing, 2006.

Mrgić, Jelena. „Some considerations on woodland resource in the medieval Serbia and Bo-snia“. Beogradski istorijski glasnik 1 (2010), 87-101.

Palairet, Michael. The Balkan Economies c. 1800-1914. Evolution without Development. Cam-bridge: Cambridge University Press, 1997.

Petrić, Hrvoje. „O ‘ničijoj zemlji’ između Habsburške Monarhije i Osmanskog Carstva (pri-mjer međurječja Save i Drave)“. Zbornik Janković 3 (2018), 31-52.

Ravlić, Slaven (gl. ur.). Hrvatska enciklopedija. Sv. 10. Zagreb: Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2008.

Shaw, Stanford J., Shaw, Ezel Kural. History of the Ottoman Empire and Modern Turkey: Volu-me II, Reform, Revolution, and Republic: the Rise of Modern Turkey. Cambridge: Cambrid-ge University Press, 2002.

Škaljić, Abdulah. Turcizmi u srpskohrvatskom jeziku. Sarajevo: Svjetlost, 1966.Tucak, Zvonimir. Pčelarstvo. Osijek: Poljoprivredni fakultet, 2005.Ural, Selçuk. Osmanlı Hakimiyetinde Pakrac (XVI. Yüzyıl). Saarbrücken: Türkiye Alim Kita-

pları, 2014.Varga, Szabolcs. Studije o povijesti Sigeta i obitelji Zrinski u 16. stoljeću. Szigetvár: Szigetvári

Várbaráti Kör – Pécsi Püspöki Hittudományi Főiskola, Pécsi Egyháztörténeti Intézet, 2015.

Vera, Franciscus W. M. Grazing Ecology and Forest History. Oxford: CABI Publishing, 2000.Vlajinac, Milan. Rečnik naših starih mera u toku vekova. Sv. 2. Beograd: Naučno delo, 1964.Vlašić, Anđelko. „Iskorištavanje šuma u Slavoniji u osmanskom razdoblju (1526.-1691.)”.

Scrinia Slavonica 16 (2016), 71-90.


90

Vlašić, Anđelko. „Obitelj Zrinski u Putopisu Evlije Čelebija i usporedba s neosmanskim izvorima“. Povijesni prilozi 52 (2017), 29-52.

Vlašić, Anđelko. „Šume kao izvor prehrane. Uzgoj i trgovina kestenom u Požeštini u 16. i 17. stoljeću“. U: Slavonske šume kroz povijest. Zbornik radova znanstvenog skupa s međuna-rodnim sudjelovanjem održanog u Slavonskom Brodu 1.-2. listopada 2015. Ur. Dinko Župan i Robert Skenderović. Slavonski Brod: Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje u Slavonskom Brodu, 2018, 119-135.

Vlašić, Anđelko. „The role of forests in the spread of revolts and banditry in Ottoman Slavo-nia in the 16th and 17th centuries”. U: INOCTE 2016: International New Tendencies Con-gress in Ottoman Researches, October 7-9, 2016, Sarajevo. Proceedings Book. Ur. Alaattin Aköz, Doğan Yörük i Hüseyin Muşmal. Konya: Selçuk University, 2016), 69-81. Pri-stup ostvaren 25. veljače 2019. http://2016.inocte.org/wp-content/uploads/2014/10/INOCTE-2016-Proceedings-Books.pdf.

Vlašić, Anđelko. „Uloga slavonskih i srijemskih šuma u osmanskom vojnom pohodu na Siget 1566. s posebnim obzirom na mostogradnju“. Radovi – Zavod za hrvatsku povijest 49 (2017), br. 1, 149-170.

Vlašić, Anđelko. „The correlation between the spatial distribution of forests and pig far-ming in Ottoman Slavonia“. U: CIEPO 22. Uluslararası Osmanlı Öncesi ve Osmanlı Çalış-maları Komitesi Bildiriler Kitabı II. Ur. Kenan İnan, Miraç Tosun i Deniz Çolak. Trabzon: Trabzon Büyükşehir Belediyesi, 2018., 41-53.

Warde, Paul. Ecology, Economy and State Formation in Early Modern Germany. Cambridge: Cambridge University Press, 2006.

White, Sam. „From globalized pig breeds to capitalist pigs: a study in animal cultures and evolutionary history“. Environmental History 16 (2011), br. 1, 94-120.

Zirojević, Olga. Carigradski drum od Beograda do Budima u XVI i XVII veku. Novi Sad: Institut za izučavanje istorije Vojvodine, 1976.

Zirojević, Olga. Turci u Podunavlju. Prvi deo. Pančevo: Istorijski arhiv u Pančevu, 2008.Zirojević, Olga. Tursko vojno uređenje u Srbiji 1459-1683. Beograd: Istorijski institut, 1974.Zon, Raphael. „Forests and human progress“. Geographical Review 10 (1920), br. 3, 139-166.

Documents

PREMA POVIJESTI SLAVONSKIH ŠUMA - bib.irb.hr · (Muzej likovnih umjetnosti, Osijek, sign. MLU-S-431) PREMA POVIJESTI SLAVONSKIH ŠUMA Prilozi za sintezu Uredili Robert Skenderović