PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840 …IMPRESUM Urednižki tim: Tarik Kovać, Jasmila Taliž-Kujundčiž Redakcija: Ilma Bašiđ, Emina Dediđ, Ajna Dizdareviđ, Jovana čuriđ,

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840-2461 NOVEMBAR | STUDENI 2018. GODINA XI BROJ 43.

IMPRESUMUrednički tim: Tarik Kovač, Jasmila Talić-Kujundžić Redakcija: Ilma Bašić, Emina Dedić, Ajna Dizdarević, Jovana Đurić, Elma Efendić, Jasmina Ejubović, Majra Grabić, Minela Jajetović, Amina Jusić, Kenan Klepić, Matija Krivošić, Ernad Mahmić, Lejla Mujkanović, Omer Muminović, Ilma Odobašić, Haris Softić, Farah Vlahovljak, Ela Vrana, Amina Žigić Gostujuća dopisnica: Ena Sikira Naslovnica: Mural I lost my shoe when I saw you (West Palm Beach, Florida, SAD), Tomislav Lončarić Lonac; Izvor: streetart360.net Ilustracije i fotografije: Asocijacija XY, NARKO-NE arhiva, Shutterstock, last-copy internet Lektorice: Aldijana Bihorac-Mujičić, Maja Sijerčić Projekt-asistentica: Azra Halilović Projekt-koordinatorica: Andrea Mijatović Izdavač: Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE Za izdavača: Amir Hasanović Dizajn i DTP: Selma Mutapčić PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE | ISSN 1840-2461 | NOVEMBAR | STUDENI 2018. | GODINA XI | BROJ 43.Disclaimer: Preventeen promovira rodno korektan/senzitivan jezik. U sadržajima/tekstovima u kojima se koristi samo jedan rod, a iz konteksta je jasno da se odnosi na oba roda, razlog korištenja jednog roda je ustupak radi lakše čitljivosti teksta. Preventeen promovira slobodno izražavanje i razvijanje kritičkog mišljenja kod mladih. Stavovi autora tekstova ne odražavaju nužno stavove uredništva ili izdavača.

KONTAKTIRAJTE NAS:Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, Josipa Vancaša 21, Sarajevo, Bosna i Hercegovina Tel/fax: +387 (0)33 223-285 e-mail: [email protected] www.prevencija.ba Facebook: Časopis ”Preventeen”

Impresum & SadržajNavlakuša..............................................................................................................3 Jasmila Talić-Kujundžić, Sarajevo, MA psihologije Tarik Kovač, Vareš, BA inžinjer građevinarstva

Sindrom srednjeg djeteta ........................................................................4 Elma Efendić, Gradačac, učenica Gimnazije Mustafa Novalić u Gradačcu

Od Newtonovih zakona do međunarodnih olimpijada .........6 Ela Vrana, Goražde, učenica STŠ Hasib Hadžović u Goraždu

Nasilje u školi ................................................................................................ 10 Ilma Odobašić, Zenica, učenica Druge gimnazije u Zenici

Duboki i mračni internet ..........................................................................12 Emina Dedić, Sarajevo, učenica Gimnazije Obala u Sarajevu

Život u studentskom domu i internatu ..........................................13 Majra Grabić, Tuzla, učenica Behram-begove medrese u Tuzli

Put u život .........................................................................................................16 Omer Muminović, Teočak, učenik Behram-begove medrese u Tuzli

Džeparac ..............................................................................................................19 Farah Vlahovljak, Sarajevo, učenica Treće gimnazije u Sarajevu

Polazak u srednju školu i slične noćne more ........................... 22 Amina Žigić, Lukavac, učenica Ekonomsko-hemijske škole u Lukavcu

Omladinski Film Festival.......................................................................... 23 Minela Jajetović, Sarajevo, učenica Prve gimnazije u Sarajevu

Nekom iritacija, a nekom inspiracija ...............................................28 Haris Softić, Sarajevo, učenik Ugostiteljsko-turističke škole u Sarajevu

Pjesme .....................................................................................................30 Ena Sikira, Kakanj, učenica Gimnazije Muhsin Rizvić u Kaknju

Smeta Mi ................................................................................................ 32 Ajna Dizdarević, Zenica, učenica Prve gimnazije u Zenici

Osvojili ste džekpot! ........................................................................ 35 Jovana Đurić, Doboj, diplomirani psiholog

Zdravlje skriveno u ‘tolama ........................................................38 Amina Jusić, Breza, studentica Veterinarskog fakulteta u Sarajevu

Zdravstveno obrazovanje u školama ....................................42 Kenan Klepić, Zenica, učenik Medicinske škole u Zenici

Malo si lud, nije tebi ništa ...........................................................44 Ernad Mahmić, Zenica, student Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u Sarajevu

Čudovište koje se hrani duhanom ......................................... 47 Lejla Mujkanović, Gradačac, učenica Gimnazije Mustafa Novalić u Gradačcu

T(ok?)sične veze .................................................................................49 Matija Krivošić, Mostar, student Odsjeka za odnose s javnošću na Filozofskom fakultetu u Mostaru

Biž odatle, propuhaćete ................................................................ 52 Ilma Bašić, Zenica, učenica Druge gimnazije u Sarajevu

Kako su nastala imena bh. mjesta .........................................54 Jasmina Ejubović, Lukavac, učenica Behram-begove medrese u Tuzli

Iz naše mahale ................................................................................... 57 Azra Halilović, Tešanj, Preventeen projekt-asistentica

PREVENTEEN 43 NOVEMBAR STUDENI 20182

Navlakuša

2018 NOV EMBA R STUDENI 43 PREVENTEEN 3

NavlakušaJasmila Talić-Kujundžić, Sarajevo, MA psihologije

Tarik Kovač, Vareš, BA inžinjer građevinarstva

Zvonilo je za veliki odmor, za društvo i šegu, zvonilo je i profi za penziju (al’ ne da se godinama). Zvonilo je i za Preventeen 43. Zvonilo je i za prevenciju, a odzvonilo ovisnostima.Konačno se opet čitamo! Čitavo ljeto smo se pripremali za ovaj broj. Nismo ljenčari-li, potrudili smo se i od 16. do 19. augusta organizirali trening za novu i svježu ekipu srednjoškolaca i srednjoškolki, naših no-vih članova i članica redakcije. Kao što smo i pisali u prethodnim broje-vima, ali i na našoj Facebook stranici, svi koji nam se žele pridružiti u izradi Preven-teena i postati članovi i članice redakci-je, mogu nam se slobodno javiti kad god to žele. U proteklih nekoliko mjeseci javilo nam se mnoštvo mladih koje smo odlučili uključi-ti u izradu ovog broja, a posebno za njih smo i organizirali trening koji se održao na Trebeviću, a na kojem nam se uspjelo pri-družiti dvanaestero Preventeenaca i Pre-venteenki, čije ćeš tekstove čitati u ovom broju. Ovim putem predstavljamo novu ekipicu koju čine: Amina Abadžić, Emina

Dedić, Ajna Dizdarević, Elma Efendić, Maj-ra Grabić, Minela Jajetović, Kenan Klepić, Lejla Mujkanović, Omer Muminović, Ilma Odobašić, Farah Vlahovljak i Amina Žigić.Preventeen 43 nisu pripremali samo ”novi kolačići” našeg Preventeena. Pretposljed-njeg dana edukacije smo organizirali re-dakcijski sastanak na kojem su se upozna-li ”novi i stari kolačići”. Tad je sve počelo... Odlučili smo se u ovom broju aktivno po-svetiti ovisnostima, rizicima koji nas okru-žuju, duhovnom i tjelesnom zdravlju i na kraju smo dobili jedan vrlo šarolik Preven-teen s izuzetno kvalitetnim člancima koje su za tebe pripremili tvoji vršnjaci i vršnja-kinje. Nadamo se da ćemo ti vratiti mali dašak ljeta. U proteklih nekoliko brojeva govorili smo o promjenama koje smo uvodili kako bi-smo napravili tvoj časopis što zanimljivi-jim i privlačnijim, a ovaj put želimo čuti i tvoj savjet za nas, ali i za ono što želiš pro-mijeniti u svojoj okolini! Na zadnjoj korici nalazi se jednostavan za-dačić za tebe. Baš bi nam značilo da nam se javiš i odgovoriš na zadatak. Pomoglo bi nam u kreiranju narednih bro-jeva, a možda u nečemu i mi tebi možemo pomoći?Javi nam...

Štreberska

Štreberska


Ako dosad niste čuli za sindrom srednjeg djeteta, evo prave prilike da se informišete – vaši roditelji i vi! Ako ste srednje dijete, ovo će vam biti, kako zanimljiva informa-cija, tako i podsticaj da nastavite raditi na sebi kako ste i navikli. Takozvani sindrom srednjeg djeteta podrazumijeva to da je srednje dijete često izostavljeno ili da se osjeća izostavljeno u odnosu na najstarije i najmlađe dijete. Također i to da su sred-nja djeca osjetljivija, te da se teško otvara-ju porodici, a i prijateljima.Treba istaknuti i da se srednja djeca teš-ko prilagođavaju, te da su mnogo samo-stalnija u odnosu na svoju braću i sestre. Zanimljivo je i ono što neki internet por-tali pišu da su srednja djeca i često po-sebna, bilo to po zanimanju, ili po neče-mu trećem.U srednjoj školi u Gradačcu sprovela sam kratko istraživanje u kojem je učestvova-lo 25 učesnika i u njegovom sprovođenju mi je pomoglo nekoliko učenika te srednje

Sindrom srednjeg djeteta

škole. Na pitanje da li se oni osjećaju više ili manje izostavljeno u odnosu na najsta-rije i najmlađe dijete, većina učesnika je odgovorilo da se osjeća izostavljeno u od-nosu na ostalu djecu. Jedna od ispitanica je istaknula da se osjeća više izostavljeno, jer je uvijek osoba koja je kriva za sve, ali jako voli sestre, pa onda uvijek misli da pretjeruje, te se zbog toga sažali.Na pitanje da li misle da su samostalniji u odnosu na svoju braću i sestre, svi od is-pitanika su odgovorili da. Neki od njih su naveli i primjere gdje govore o znatno ma-njoj organizovanosti svoje braće i sestara, te ostale karakteristike koje su bitne za sa-mostalnost. U teoriji o srednjem djetetu također je na-glašeno da ono teško stiče samopouzda-nje. Zanimljivo je i da oni to vrlo vješto pri-krivaju! Većina nas ima prijatelje ili pozna-nike koji su srednje dijete. Da li vam izgle-daju kao da imaju manjak samopouzda-nja? Sljedeće pitanje za srednju djecu bilo je da li im je teško steći samopouzdanje. Samo jedan od ispitanika odgovorio je ne.Razgovarali smo i s roditeljima koji imaju više od dvoje djece, te smo ih pitali nešto o njihovom srednjem djetetu. Jedno od pi-tanja koje smo pripremili za roditelje bilo je: Koje od Vaše djece ima najmanje sa-mopouzdanja? Polovina ispitanika odgo-vorilo da je to upravo srednje dijete. Dru-go pitanje glasilo je: Šta mislite koje je od Vaše djece najviše samostalno? Mali broj roditelja odgovorio da je to srednje dije-te, što ukazuje na to da srednja djeca mi-sle da su samostalnija u odnosu na svoju braću/sestre, ali to njihovi roditelji ne mi-sle. Na kraju smo ih pitali kojem od nji-hove djece poklanjaju najviše pažnje. Na to pitanje prva polovina je odgovorila da poklanja, ili da misli da poklanja, jedna-ku pažnju svakom svom djetetu. Jedan od roditelja je čak izjavio da najviše pažnje poklanja upravo srednjem djetetu, dok je druga polovina svjesno odgovorila da u

Elma Efendić, Gradačac, učenica Gimnazije Mustafa Novalić u

Gradačcu

Štreberska

Štreberska


nekim trenucima zapostavi srednje dije-te zbog školovanja najstarijeg ili prehlade najmlađeg. Ovo nam govori da roditeljima često zna, namjerno ili nenamjerno, pro-maknuti nesigurnost i izostavljenost koju srednja djeca osjećaju. Stoga bih vam pre-poručila da više proučavate svoje sred-nje dijete, jer su oni tako dobri u skriva-nju stvari! Na samom kraju, pripremili smo jedno pi-tanje za roditelje i djecu, koje je glasilo: Što se tiče najstarijeg djeteta, što se tiče načina razmišljanja, poslova i hobija, da li ste potpuna suprotnost, ili obrnuto? Na to pitanje, svi ispitani roditelji su odgovo-rili da su prvo i srednje dijete potpuna su-protnost. Sva ispitana srednja djeca su odgovorila jednako kao i roditelji. Pored toga iz ovog istraživanja samo mogli saznati i to da je karakteristično da se srednje dijete u pot-punosti razlikuje od prvog, kada je riječ o stavovima i životnim dešavanjima. Skloni su odabrati zanimanje koje je različito od zanimanja najstarijeg, pa ukoliko je naj-stariji doktor, srednje dijete može odabrati zanimanje vatrogasca ili policajca, naveo

je jedan od roditelja, koji je upravo o ovom sindromu čitao na internetu.Što su starija vjerovatnije je da većina srednje djece zna potisnuti nesigurnost i izostavljenost koje su osjećali u ranijim godinama. Neki od ispitanika su istaknuli da im se u ranijim godinama javljao manjak sa-mopouzdanja u većoj mjeri u odno-su na kasniji period njihovog života, te da treba dosta vremena da se prilagode, ali se na kraju ipak prilagode. Kako jed-na od ispitanica to kaže:

. Može se pretpostaviti da s go-dinama manjak samopouzdanja i zatvore-nost u društvu, koji su osjećali ranije, bli-jede i lakše se prilagođavaju sredini, a vrlo vjerovatno i porodici. Sa samopouzdanjem sam imala problema do prvog srednje, a sada više ne. Bilo je teško ali, sreća, uspje-la sam, kaže nam također jedna od ispita-nica. Tako da se može pretpostaviti i to da su ”sindromi” srednjeg djeteta najviše pri-sutni u ranom djetinjstvu i adolescenciji.

Štreberska

Štreberska


Od Newtonovih zakona do međunarodnih olimpijada

Pored uobičajenih predavanja, te testova (trajali su tri sata), učesnici su imali prili-ku raditi eksperimente iz oblasti elektro-tehnike. Specijalna predavanja organizovali su biv-ši olimpijci, te su ispričali neke anegdote s olimpijada iz fizike, predstavili zašto je za-pravo važno da se takmičimo i koje pozi-tivne navike iz toga proizilaze. A posebno interesantno je bilo predavanje o hadron-skoj terapiji.

Hadronska terapija Posebnu pažnju mladih fizičara privuklo je predavanje Amera Ajanovića, bivšeg olim-pijca, koji je mlade upoznao s pojmom ha-dronske terapije. Riječ je o jednoj od najsavremenijih me-toda liječenja tumora uz pomoć protona i težih jona, gdje jedan akcelerator (ubr-zivač čestica) postaje najuspješniji instru-ment za liječenje raka. Jedini institut na Balkanu koji će se baviti ovim nalazi se u Crnoj Gori.

Za koje su se kategorije učenici mogli opredijeliti?Kategorije za koje su se učenici mogli opredijeliti su: kategorija osmih i devetih razreda za osnovce, te kategorija A1 (me-hanika i termodinamika), B (oscilacije, ta-lasi i elektromagnetizam), A3 (napredna mehanika), C (optika, atomska i nuklearna fizika), D (cjelokupna fizika) za srednjoš-kolce i brucoše.

Kako je to bilo na olimpijadi ove godine?Ove godine, našu državu na drugoj Evrop-skoj olimpijadi iz fizike koja se održavala u Moskvi od 28. maja do 1. juna predstavljali

Ljetni kamp fizike je događaj koji svake go-dine okupi mlade ljubitelje fizike iz svih krajeva Bosne i Hercegovine. Ove godi-ne oko šezdeset mladih fizičara i njihovih predavača družili su se u ljetnom kampu fizike u periodu od 28. augusta do 2. sep-tembra. Kamp je održan u kampusu Internacional-nog Burch univerziteta u Sarajevu. Kao i prethodnih godina, učesnici su bili podi-jeljeni po kategorijama, od učenika osmih razreda do D kategorije koja obuhvata cje-lokupnu fiziku.

Kako nam je bilo u kampu?Pošto je riječ o kampu otvorenog tipa, uče-snici su dolazili iz različitih gradova Bosne i Hercegovine. Olimpijci su bili smješteni u internatu Međunarodne srednje škole i Sarajevo koledža. Svaki dan nakon predavanja znanje uče-snika je provjeravano na testovima iz oblasti koju su taj dan obrađivali, a na kra-ju kampa proglašeni su najbolji iz svake kategorije pojedinačno. Slobodno vrijeme su iskoristili za obilazak grada s predavačima, sportske aktivnosti, vježbanje, međusobno druženje i upozna-vanje.

Ela Vrana, Goražde, učenica STŠ Hasib Hadžović u

Goraždu

Štreberska

Štreberska


su: Nemanja Torbica (bronzana medalja), Muhamed Sokolović (pohvala), Nola Šega-lo (pohvala), Admir Papić (pohvala), Dra-gan Marković i Irfan Durmić, a voditelj je bio bivši olimpijac Selver Pepić.

Zašto se takmičiti?Od svih predavanja posebno mi se dopa-lo predavanje bivšeg olimpijca Selvera Pe-pića, koji je govorio o samom takmičenju i zbog čega je važno iskustvo koje se stiče kroz takmičenja, ali i kroz sam proces pri-premanja za njih.Važno je da ne budete sami u tome. Tre-bate iskoristiti znanje starijih, razmijeniti iskustva i uvidjeti kako drugi prevazilaze prepreke/probleme na koje naiđu. Sam proces takmičenja važan je iz više razloga:Zabava – pri tome ne mislim samo na ono druženje koje slijedi nakon testova, nego

i na sam proces rješavanja problema/za-dataka različitih težina. Često se zapitamo kako radi televizor, mikrofon, zašto nož reže? E, upravo na ova pitanja odgovor daje fizika;Znanje – koje se stiče na takmičenjima može dobro poslužiti na tehničkim fakul-tetima, recimo ako se odlučite studirati elektrotehniku; Timski rad – radit ćete s drugim ljudima, iskoristit ćete znanje starijih, a vi sami moći ćete pomoći mlađim generacijama;Nećete svoje slobodno vrijeme u potpu-nosti posvetiti igricama, društvenim mre-žama... Veoma važno je naći balans, nemojte se fokusirati samo na fiziku, istražujte više, uvijek je dobro da se ne fokusirate samo na jednu stvar, već na mnoštvo drugih.

Evro

pska

olim

pija

da 2

018.

Štreberska

Štreberska


***Neka vam uspjeh ovih mladih ljudi bude podsticaj da i sami započnete kreirati svo-ju budućnost već kroz srednju školu. Hoće li to biti kroz volontiranje, takmiče-nja, kurseve, seminare, to ostaje na vama! Jer, nikad ne znate iza kojeg ugla se skriva ponuda koja vam može promijeniti život.

Hoćete li biti dobar takmičar, ovisi od više faktora, počevši od profesora u osnovnoj školi, kada se prvi put susrećete s nekom od prirodnih nauka, preko sreće, rada, ali i toga kako sami znate iskoristiti uslove koje vam se nude. Na vama je da se trudite, jer vaš trud će se na kraju pokazati, na ovaj ili onaj način.

Pred

obr

aćan

je o

rgan

izat

ora

kam

pa,

pred

avač

a i d

irek

tora

Ric

hmon

d Pa

rk S

choo

ls

Pred

avač

i

Štreberska

Štreberska


Predavači Ljetnog kampa fizike bili su bivši takmičari, učesnici olimpi-jada i raznih međunarodnih takmi-čenja: Tarik Čorbo (pohvale na RMPh 2016 i RMPh 2017), Ajla Karišik (pohva-le na RMPh 2017 i IPhO 2017, bron-zana medalja na RMPh 2016), Ner-medin Džeković (bronzane medalje na RMPh 2016 i IPhO 2015, srebrene medalje na RMPh 2015 i IPhO 2016), Dinno Koluh (pohvale na IPhO 2017), Edvin Đapo (bronzane medalje na RMPh 2016, RMPh 2017, IPhO 2017), Senad Isaković (B.Sc. fizike na PMF-u, vođa ekipa Bosne i Hercegovine na RMPh 2015, 2016 i 2017, te na IPhO 2017 i 2018), Dženan Devedžić (po-hvala na IPhO 2016, bronzane meda-lje na RMPh 2016, RMPh 2017, IPhO

2017, srebrena medalja na EuPhO 2017), Bahrudin Trbalić (srebrene medalje na RMPh 2015, RMPh 2016, IPhO 2015, IPhO 2016), Haris Popo-vac (bronzana medalja RMPh 2014, učesnik IPhO 2016) i Edina Ražanica (bivša takmičarka).Također, specijalna predavanja su održali i Benjamin Fetić (doktorant i asistent na Prirodno-matematič-kom fakultetu Univerziteta u Sara-jevu, vođa ekipa Bosne i Hercegovi-ne na IPhO 2015 i 2018, predsjednik Društva fizičara u FBiH), Selver Pe-pić (pohvala na IPhO 2011, bronza-na medalja IPhO 2012, vođa ekipa na RMPh 2014, IPhO 2016, EuPhO 2017, EuPhO 2018), Amer Ajanović (osva-jač počasne medalje na Međuna-rodnoj olimpijadi 2011. godine).

IPhO – Međunarodna olimpijada iz fizike, na kojoj učestvuje 400 do 500 učesnika iz različitih dijelova svijeta, a svake godine učestvuje i pet najboljih učenika s državnog takmičenja iz naše zemlje

RMPh - Romanian Master of Physics, međunarodno takmičenje koje se svake godine organizuje u Rumuniji

Treba napomenuti da su bosanskohercegovački fizičari učesnici olim-pijada još od 1996. godine, kada je održana u Oslu. Naši fizičari su ostvarivali izuzetne uspjehe, osvajavši pohvale, bronza-ne i srebrene medalje.

Štreberska

Štreberska


Koliko je vršnjačko nasilje česta pojava u školama?Nažalost, vršnjačko nasilje je prisutna pojava, ne samo kod nas, već i u cijelom svi-jetu, ali danas znatno ma-nje nego prije. Današnje nasilje se, uglav-nom, vrši preko interneta ili na verbalnom nivou, dok je fizički kontakt rjeđi nego ra-nije. Internet je postao mjesto za iskazivanje nasilja, ali jed-nostavno na to se ne može uticati. Širenje laži, omalovažava-nje, prijetnje i druge uvrede, danas se najčešće upućuju preko interneta. Greška djece je što šute o nasilju očekujući da sama mogu riješiti problem, a profesorima je neizravno nasilje teško uočiti. Naprimjer, namjerno is-ključivanje djeteta iz gru-pe, ogovaranje po školskim

Nasilje u školi

Nasilje podrazumijeva na-mjerno i neopravdano na-nošenje štete drugima. Kada je riječ o najčešćim oblicima nasilja među dje-com, navode se verbalno, fi-zičko, a i danas popularno, zlostavljanje preko društve-nih mreža. Nasilje u školi se dešava i izvan školske kapije među vršnjacima. Nasilje je oduvijek prisutno u školama, često se na škol-sko nasilje gledalo kao na normalnu i neizbježnu po-javu. Kada kažemo nasilje u školi pomislimo na nasilje među učenicima, ali postoje još dva oblika u kojem se nasi-lje u školi javlja: nasilje na-stavnika prema učenicima i učenika prema nastavnici-ma. A želeći saznati nešto više o nasilju odlučila sam profe-sorima, a naravno i učenici-ma, iz srednjih škola u Zeni-ci postaviti nekoliko pitanja.

Ilma Odobašić, Zenica, učenica Druge gimnazije u Zenici

hodnicima je izvan kontrole profesora ili drugih osoba, a druga djeca odluče da ne obraćaju pažnju iz straha. Verbalno nasilje primjenju-ju više djevojčice, dok dje-čaci teže biti dominantni i posežu za otvorenom agre-sivnosti.

Da li profesori trpe nasilje?Svaki profesor je bar jed-nom pretrpio neki vid nasi-lja, uglavnom kada je riječ o poklanjanju bolje ocjene ili da neki učenik ”ne pad-ne”. U posljednjih nekoliko go-dina se ne pamti neki ta-kav događaj, nema tih ”div-ljaka” puno. Svakako, škola mora naj-strožije reagovati na takvo nešto, ako dođe do toga. Ipak, rijetko da će neko od profesora pričati o tome. Razlozi za to su mnogo-brojni, od straha da bi time bio narušen ugled škole i mogućih problema s direk-torom, do neke vrste stida i nemoći.

Koje su posljedice djece koja trpe nasilje?Svako dijete nasilje do-življava na različit način i osjeća različite posljedice. Posljedice kod djece koja trpe nasilje su uglavnom

Štreberska

Štreberska


gubitak samopouzdanja, de-presivnost, anksioznost i gu-bitak interesovanja za školu. Ali, opet zavisi od pojedin-ca, neko će možda odlučiti da izostaje iz škole ili osje-ća fizičku bol, dok neko to podnosi na mnogo lakši način. Djeca koja vrše nasilje ne znaju zašto to rade, uglav-nom su to nesretna djeca koja i sama trpe nasilje.

Šta možemo uraditi?O nasilju treba govori-ti otvoreno, učenik mora znati da se može u svakom momentu obratiti nekom profesoru. Kvalitetan od-nos doprinosi smanjenju nasilja. Djeca trebaju kanalisa-ti emocije, upoznati jedni druge i razbiti predrasude. A, ako se desi nasilje, ško-la treba poduzeti odgojno-disciplinske mjere.

Šta učenici misle o nasilju?Nasilje je uglavnom verbal-no, ali ipak nije toliko za-stupljeno. Uglavnom, učeni-ci razmjenjuju uvrede kroz šalu, neke to pogađa više, neke manje. Fizičko nasilje je ipak rijedak slučaj, što je dosta pozitivno. Nekada se zna desiti da dođe do nekih svađa, ali profesori veoma dobro re-aguju. Svako nasilje koje je bilo opaženo, bilo je i ka-žnjeno.

Time OutTime Out


Internet s kojim je prosječan korisnik upoznat je samo mali vrh velikog ledenog brijega. Naime, na internetu posto-ji mnogo više od onoga što vam Google može pokazati. Kada ukucate neki pojam na odabranom pretraživaču, on vam nudi jako mali broj in-formacija, tačnije oko 16% sa-držaja. Sve što vam pretraži-vač ne izbaci, spada pod na-

ziv deep web. Deep web je naziv za sadržaj koji Google i ostale internet-tražilice ne indeksiraju, odnosno ne uba-ce u svoje rezultate. U ovo se ubrajaju komentari na foru-mima na kojima pristup ima-ju samo prijavljeni korisni-ci, Facebook objave koje su privatne, te privatni YouTube sadržaj. Tokom istraživanja ove teme pronašla sam od-

ličnu osobu koja je upućena u deep web. Dino Osmanović je učenik gimnazije koji poha-đa informatički smjer, te već duže vrijeme koristi deep web i vrlo rado nam je prenio svo-ja iskustva i znanje.

Kako si došao do te ideje da posjetiš deep web?Pošto sam ja neko ko voli teorije zavjere i volim puno istraživati teme koje su taj-novite, jednostavno me put nanio na deep web i nisam se puno dvoumio. Znao sam da ću tamo pronaći stvari koje su bitne, ali ih ne mogu naći na običnom internetu.

Da li ti je deep web na prvi pogled izgledao baš ona-ko kako si ga zamišljao?

Duboki i mračni internet

Emina Dedić, Sarajevo, učenica Gimnazije Obala u Sarajevu

Ilus

trac

ija k

olič

ine

sadr

žaja

unu

tar

po

jedi

nih

dije

lova

inte

rnet

a

Time OutTime Out


l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l l

Majra Grabić, Tuzla, učenica Behram-begove medrese u Tuzli

Život u studentskom domu i internatu

Zašto baš internat/studentski dom? Ajla: Kada sam se odlučila za medresu, u sklopu njenog ugovora bio je život u inter-natu pet dana u sedmici. Esma: Jer je po mom mišljenju bolja opcija za studente koji dolaze sami u novi grad, poput mene. Pošto nisam znala nikoga, ni-sam željela iznajmljivati stan s nepozna-tom osobom. Drugi razlog je to što se ne moram brinuti o hrani, režijama, kao ni o sigurnosti jer mi to pruža studentski dom.

Da li je život u internatu/studentskom domu težak? Ajla: U biti nije, ali samo privikavanje na odvojenost od kuće i roditelja može biti. U internat dođemo s tek petnaest godina te ne prihvati svako tu odvojenost isto. Neko se brzo i lahko privikne, a neko ne. Deša-valo se da neki napuste medresu zbog ne-mogućnosti privikavanja.

Na riječ internat asociraju stotine američ-kih filmova i serija u kojima mladi žive od-vojeno od roditelja, te rade šta god požele. Naravno, u stvarnosti život u internatu nije ni sličan tome, ali da ima neke elemente iz filmova i serija, ima. U ovom tekstu mo-žete pročitati o ličnim iskustvima i mišlje-njima dvije djevojke, Ajle Abdulahović (18), učenice Behram-begove medrese u Tuzli i Esme Sakić (21), studentice Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu.

Pa i ne baš. Zamišljao sam ga dosta mračnijim i ilegalni-jim mjestom. Pošto ljudi če-sto miješaju deep web i dark web, i ja sam tako pomislio da je to isto, ali zapravo nije. Dark web je samo jedan dio deep weba, odnosno onaj ta-mni i ilegalni dio.

Možeš li nam opisati svoj prvi ulazak na deep web?Kada otvorite prvi link na deep webu jako je teško za-ustaviti se. Svaki put nađe-te nešto novo i zanimljivo i

sljedeći link koji trebate pra-titi. Pri prvom ulasku na deep web zadržao sam se možda nekoliko sati. Da me neko drugi nije opomenuo, vjero-vatno bi to trajalo i duže.

Šta je potrebno kako bi pristupio?Prvo je potrebno instali-rati program TOR koji vam omogućava anonimnost to - kom korištenja. Naravno, ne stopostotnu. Nakon što to uradite, uđete u taj program i imate link za takozvani hid-

den wiki gdje možete pronaći sve što vas zanima.

Spomenuo si dark web. Šta je to zapravo?Kao i što sam naziv kaže, jed-no jako mračno i strašno mjesto. Nikad se nisam, niti ću se usuditi da ga posjetim. Tu možete bukvalno pronaći svašta, od droga i oružja do snimaka ubistava ili čak da vi sami naručite ubistvo. Ne preporučujem nikome da se upusti u to.

Time OutTime Out


Esma: Ukoliko si komunikativan i ako znaš s ljudima, onda je prilično lagano. U sluča-ju da nisi, onda studentski dom nije opci-ja za tebe, jer ipak je tu mnogo studenata različite naravi i navika.

Kako se privići na udaljenost od kuće?Ajla: Meni nije bilo teško jer kod kuće imam mlađu sestru, a svi oni koji imaju makar jednu znaju kako je, haha. Šalu na stranu, prvu godinu jeste bilo teš-ko jer je to nekako početak samostalnosti, nema mame da čisti za tobom, već to mo-raš sam, nema pita, a ni savjeta šta učiniti u datom trenutku. Poslije se, naravno, svi naviknu i osamostale.Esma: To striktno zavisi od osobe do oso-be kako se prilagođava i koliko je spremna na avanturu. Moj neki savjet za one koji ne spadaju u gore spomenutu grupu jeste da se ”bace” na učenje i da pronađu koliko je moguće osobu nalik na njih same, poslije sve dolazi prirodno.

Da li se teško uklopiti u novu sredinu?Ajla: Možda malo u početku dok se svi na-viknu na novi raspored i ljude. Naravno, s ljudima koje prvo upoznate, često i osta-nete u najboljim odnosima. Esma: Ja sam spremna na avanturu i nove stvari, pa sam se odmah privikla na novo okruženje. U početku je malo teško jer ne poznaješ perfektno mjesto u koje si do-šao, ali vremenom se uklopiš, tako da kad odeš kući na više od mjesec poželiš svoj studentski dom, haha.

Imaš li svoju privatnost i kakav je kuć-ni red?Ajla: Privatnost nije na zavidnom nivou, neću da se lažemo, pa da kažem da je sve odlično. Nekad ti treba da budeš sam, a to u trenutku nije moguće, naravno dešava-ju se i obrnute situacije kada si usamljen, međutim u datom trenu nikoga od ”tvojih” nema. Kućni red je uredu, mada je izlaz prilično kratak. Naravno, uvijek se dà do-govoriti s profesoricom oko kašnjenja.

Živo

t u s

tude

ntsk

om d

omu

i int

erna

tu

Time OutTime Out


Esma: Privatnosti baš i nema, jer u mom slučaju živiš u sobi od ”tri metra kvadrat-na” sa četiri osobe. Imaš je onoliko koliko si spreman povući se u sebe i stvari ču-vati za sebe, a što se tiče higijene i slično, stanje nije baš najbolje, ali kako u kojem domu. Kućni red je priča za sebe, možda je čak i prestrog budući da tu dolaze osobe od 19 godina pa nadalje. U mom domu imali smo izlaz do 20 sati i poslije se zaključa-va. Ukoliko imaš dobar razlog za kašnjenje trebaš obavijestiti mentoricu da ti otklju-ča, ostale stvari su realne i mogu se po-štovati.

Anegdota koja ti se desila za vrijeme bo-ravka u domu.Ajla: Pošto nam je zabranjen izlaz navečer, jer uvijek imaju neke planirane aktivnosti, nama je uvijek drago pobjeći iz internata negdje na kafu. Jednu večer sam pobjegla i ja sa svojim prijateljicama, međutim stre-pila sam da će nas uhvatiti i smanjiti nam vladanje, ili još gore da nećemo moći ući

u internat. Pošto prijateljice nisu htjele ići morala sam ih nagovoriti, pa sam počela plakati. Plakati. U kafiću punom ljudi. Na-ravno, odmah smo se vratile i sve je bilo uredu, samo se nadam da ovo profesorice ne čitaju, haha.Esma: Kako sam se prethodno već žalila na kratak izlaz i moja anegdota se veže za to. Kao brucoš na početku akademske go-dine sam izašla s prijateljicom do čarši-je. Sve smo izračunale tačno u minutu da se vratimo do 21 sat, do kada smo zamo-lile produžetak izlaza. Sve je išlo po planu dok nismo srele drugu mentoricu s kojom smo se baš raspričale. Naravno, oslanja-jući se na to da je mentorica mislile smo da je već javila da smo s njom i da je ure-du još kasniti. Sljedeći dan ostala sam za-tečena kada me je moja mentorica napa-la za kašnjenje, te su mi produžeci izlaza bili zabranjeni taj mjesec. Kao šlag na tor-tu taj dan mi je dolazio momak kojeg ni-sam dugo vidjela, ali smjela sam se zadr-žati vani samo do 20 sati. To mi je nekako najtužnija anegdota, ali i lekcija.

Time OutTime Out


Krajem augusta i slobod-nog vremena koje je on donosio, a prije početka nove školske godine, odlu-čio sam malo istražiti ne-vladin sektor i organizaci-je koje rade u njemu. Kre-nuo sam praznih džepova i dlanova, a otkrio ogroman rudnik zlata koji sam mo-rao istražiti. Svoju potragu za blagom započeo sam u obližnjem ugostiteljskom objektu po-red Edukacijsko-rehabilita-cijskog fakulteta u Tuzli na kojem moj sagovornik stu-dira. On se zove Danijel, ima 28 godina. Baš nakon što je završio svoje obaveze, u kojima sam ga ja malo i prekinuo, započeli smo naš razgovor.Organizacija koju sam ot-krio zove se PUŽ (Put u ži-vot). Ova organizacija radi s

mladima koji se teško uklju-čuju u postojeće društvo, s osobama koje imaju pro-blema sa zakonom i s oni-ma na koje drugi ne obra-ćaju pažnju. Vidjevši da te osobe nemaju nikoga kome se mogu obratiti za pomoć, ova organizacija je odlučila pružiti im ruku pomoći i po-drške koja im je prijeko po-trebna. Svoje slobodno vrijeme podredili su da pomognu drugima, a danas je njihov primjer za pohvalu i pouku.Razgovor počinje...

Zdravo Danijele, dugo se nismo vidjeli. Reci mi, ka-ko napreduje tvoje novo udruženje, šta je to PUŽ i otkud baš to ime? Da li je to slučajan slijed slova ili ima neke simbolike u sa-mom nazivu?Evo, odmah na početku ću ti to objasniti. PUŽ je akro-

nim naziva našeg udruže-nja. Naš puni naziv je Udru-ženje za pružanje usluga u zajednici. PUŽ je nastao kroz aktivi-zam neformalne skupine građana koji su djelatnici pomažućih struktura i stu-denti Univerziteta u Tuzli. Ovo udruženje smo osno-vali 12. januara 2018. godi-ne, a od tog datuma do da-nas, Udruženje broji osam članova Upravnog odbora i 15 aktivnih volontera. Mi se trudimo ponudi-ti svoje usluge, savjete i podršku marginaliziranim skupinama u društvu, a po-sebno maloljetnicima koji su imali problema sa zako-nom i koji se vraćaju u svo-ju zajednicu.

Lijepo je to čuti. Ali koji su vaši ciljevi? Šta plani-rate u budućnosti?Cilj našeg udruženja jeste organiziranje i provođenje obrazovnog, odgojnog, psi-hosocijalnog i savjetodav-nog rada sa svrhom poti-canja pojedinaca u društvu na njihov osobni razvoj. Veliku pozornost posveću-jemo uslugama i resursima koji se moraju pronaći u lo-

Omer Muminović, Teočak, učenik Behram-begove medrese u Tuzli

Put u život

Time OutTime Out


kalnoj zajednici bez potrebe za izdvajanje pojedinca iz njegove ili njene lokalne za-jednice. Među prvim ciljevi-ma koje planiramo ostvari-ti je otvaranje kluba podrš-ke u Tuzli za mlade koji su izašli iz pravosudnog susta-va (maloljetničkog zatvora, odgojno-popravnih ustano-va, odgojnog centra).

Shodno tome možemo zaključiti da su vaša cilj-na skupina mlade osobe koje su imale problema u životu i koje se pokušava-ju vratiti u lokalnu zajed-nicu, da opet pronađu se-be kao nove ličnosti, kako bih ja to nazvao?

Na dobrom si putu. Naša ciljna skupina su mladi, djeca, odrasli koji iz bilo ko-jih razloga nisu uključeni u ovo naše društvo i ima-ju manje mogućnosti da u njemu sudjeluju. Trenutno, naša glavna ciljna skupina su mladi u sukobu sa zako-nom i prema njima kreira-mo najviše svojih projekata.

Za takvo nešto vam treba i veoma dobar tim. Da li ga vi imate?Jeste, potreban nam je do-bar i jak tim. Trenutno naš tim čine socijalni pedagozi i socijalni radnici, profesori s Univerziteta u Tuzli, te stu-denti s jako puno iskustva

u radu s mladima. Imamo svoju viziju i misiju, te svo-je aktivnosti usmjeravamo prema strateškom planu za naredne tri godine. Među prioritetima su nam jačanje kapaciteta našeg udruženja i naših djelatni-ka, a potom pružanje uslu-ga mladima koji su u suko-bu sa zakonom ili su izašli iz ustanove.

Koje projekte ste do sada uspjeli realizirati?Do sada smo završili jedan projekt, Ovo nije (moj) ži-vot, koji je bio usmjeren na mlade iz alternativne skr-bi, a trenutno je u provedbi projekt Šta nakon izlaska?

Put u život Ek

ipe

PUŽ

-a i

Odg

ojno

-pop

ravn

og d

oma

za

mal

olje

tnik

e iz

Ora

šja

Time OutTime Out


kojeg financira Fondacija tuzlanske zajednice, a koji pruža podršku mladim lju-dima koji su izašli iz insti-tucija. U sklopu ovog projekta po-krenuta je i informativna online platforma E-saput-nik koju možete pogledati na www.puz.ba. Također, u sklopu prvog projekta kojeg smo završi-li, održali smo i Forum te-atar na koji su mogli doći naši sugrađani i pogleda-ti predstavu/Forum teatar koji smo priredili s našim volonterima.

Vjerujem da vam je za ovakve projekte bila po-trebna i novčana pomoć. Da li ste je imali?Uvijek su nevladine orga-nizacije ili udruženja mo-rala sebi samostalno traži-ti sredstva za potrebe pro-jekata i aktivnosti, pa tako i mi. Naše udruženje se financi-ra isključivo putem dona-tora i provedbe projekata, i to mislimo nastaviti u sko-rijoj budućnosti. Cilj nam je također jača-ti suradnju s gradom, lo-kalnim vlastima i ministar-stvom. Uvijek apliciramo na javne pozive i nadamo se da ćemo dobiti potrebna sredstva.

A vaša saradnja s ostalim ustanovama? Jeste li us-postavili kontakte s nekim

ustanovama, drugim or-ganizacijama ili vlastima?Udruženje sarađuje s Cen-trom za socijalni rad Tuzla i mi smo mjesto na kojem se može izreći nekoliko od od-gojnih preporuka koje izri-ču tužilaštva ili sud malo-ljetnicima koji su u sukobu sa zakonom. Također, naš veliki partner jeste Biro za ljudska pra-va u Tuzli koji je jedan od "starosjedilaca" kada su u pitanju mladi u sukobu sa zakonom i mladi s rizičnim ponašanjem. Surađujemo i s Odgojno-popravnim domom u Oraš-ju u kojem izvodimo dio naših aktivnosti i radioni-ca s mladima, a planiramo i suradnju s Mješovitom srednjom školom Tuzla te Odgojnim centrom Tuzlan-skog kantona.U partnerstvu smo s Eduka-cijsko-rehabilitacijskim fa-kultetom Univerziteta u Tu-zli te smo jedna od njego-vih brojnih nastavnih baza.

Pored toga, možeš li mi reći da li imate nekih za-bavnih aktivnosti za čla-nove koje okupljate, jer znamo da je danas teško privući mlade da se pri-klone bilo kojoj organi-zaciji ili udruženju?Kada si već to spomenuo, imali smo jedan izlet u Etno selo Stanišići. Tamo smo bili s grupom malo-

ljetnika iz Odgojno-poprav-nog doma iz Orašja. Meni kao osobi koja je išla s njima bilo je nevjerovat-no vidjeti te osobe u ta-kvom okruženju u kojem su bili baš poput nas, običnih ljudi. I oni su obični mladi ljudi, ali u našem društvu često postoje razne predrasude o njima: Oni samo prave proble-me, oni ne znaju putovati, za njih nisu takva mjesta i tome slično. Ali zaista, kad im pružite pri-liku vidjet ćete kakvi su oni zapravo. Kad nekoga bolje upoznate, upoznate i njegovu dušu, a unutrašnja ljepota i odgoj nikada ne varaju. Tamo smo se zadržali je-dan dan i opet se vratili u Orašje. I nama je, ali i nji-ma, vjerujem, bilo prelije-po.

***Vjerujem da jeste, Danijele, rekao sam to i zatvorio svo-ju svesku u koju sam bilje-žio naš razgovor. Vrijeme je brzo prolazilo, pa se tako i naš razgovor bližio kraju. Poželio sam mu sreću u budućnosti i puno uspje-ha u radu, a Danijel se osmjehnuo i otišao; već sutra ide na konferenciju u Sarajevo.

Time OutTime Out


Džeparac

Novac predstavlja veliki problem današ-njice, kako za starije tako i za mlađe. Ti-nejdžeri većinom ne shvaćaju pravu svrhu svog džeparca. Nekima džeparac nije dovoljan pa počinju sami zarađivati, a neki, opet, traže od ro-ditelja više novca. U ovom razgovoru ćemo saznati na koji način Asja Čoković i Lamija Suljević gledaju na svoj džeparac.Asja je učenica drugog razreda Prve boš-njačke gimnazije Sarajevo. Prolazi odlič-nim uspjehom i voli učiti, širiti svoje zna-nje i proširivati vidike.

Šta za tebe predstavlja džeparac?Za mene džeparac ili bilo koji drugi vid novca trenutno ne predstavlja neku pre-veliku važnost, iskreno. Smatram da mi još uvijek nismo na tom nivou da zrelo posmatramo svoj novac, jer smo mladi i jedino za šta nam je novac trenutno važan, barem meni, jesu druže-nje i obrazovanje.

Kako ti koristiš svoj džeparac?Najčešće kad izlazim, tj. kad idem s druš-tvom vani, ili s prijateljima iz srednje ško-le ili s onima koje već znam duži vremen-ski period. Koristim svoj džeparac kad že-

Farah Vlahovljak, Sarajevo, učenica Treće gimnazije u

Sarajevu

lim pogledati neki dobar film u kinu, ali ga koristim i prilikom boravka u prirodi i na svježem zraku. Jučer sam baš išla s drugom i drugaricom na žičaru, pa smo šetali po Trebeviću i bilo nam je super. Uglavnom, koristim ga za neku vrstu zabave, rekreacije. Također sve zavisi i koliko imam vremena, na raspustu trošim više nego tokom škol-ske godine.

Štediš li svoj džeparac ili ga odmah pr-vom prilikom potrošiš?Ponekad štedim, ne uvijek, naravno. Odlo-žim ga sa strane jer znam da onda neću morati tražiti od roditelja, ali to se dešava samo ukoliko mi ostane novca poslije izla-ska za koji sam ga dobila. Nekad štedim i da bih si kupila neki ko-mad odjeće, novi mobitel i slično. I kad ponovo izađem koristim odloženi džepa-rac ukoliko nisam odredila svrhu tog dže-parca, ali ako mi nije dovoljno, tražim od roditelja. Po mom mišljenju koristim svoj novac na prave stvari, jer druženje i izlazak je ne-ophodan i sastavni dio svačijeg života, pa tako smatram i da je zabava prava stvar.

Da li bi voljela sama zaraditi svoj novac? Šta misliš o tome?To je stvarno prava stvar. Voljela bih za-raditi sama nešto. Mislim da to ne zavisi o imovinskom stanju neke porodice, kroz rad se možemo i zabaviti i zaraditi. Mislim da je to jako dobro za osobu koja želi raditi jer zarađuje novac, upozna-je nove ljude, stiče nova iskustva i sve to

Time OutTime Out


Asj

a i F

arah

kroz neki vid zabave. Barem danas postoji mnogo raznih načina da se zaradi novac. Jedina prepreka za pojedine mogu biti go-dine, ali mislim da se i to može riješiti. Da-nas postoje mnoge online stranice na ko-jima možemo naći posao. Još nisam imala priliku za rad, ali se nadam da ću je do-biti uskoro jer me to stvarno zanima. Iako imam dosta obaveza u školi, mislim da bih mogla sve stići jer za sve je bitna volja.

Kako društvo reagira na tinejdžere ko-ji sami žele zaraditi novac neovisno o imovinskom stanju?Sve zavisi kakav nam je krug prijatelja i kakvo je zapravo to društvo. Mada, najče-

šće takvi tinejdžeri bivaju omalovažavani. Iako nepotrebno, skoro uvijek se spominje imovinsko stanje porodice, i to na način da, ako radiš i ako želiš zaraditi svoj dže-parac, odmah se smatra da ti je porodica siromašna. Rijetko ko shvaća da to možda neko radi upravo radi zabave. Ali naravno, postoji društvo koje to podr-žava i čak je spremno podržati i pomoći svojim prijateljima.

***Lamija Suljević je učenica drugog razre-da Treće gimnazije Sarajevo. Nalazi sreću u malim stvarima i jako voli čitati knjige.

Šta za tebe predstavlja džeparac?To je teško pitanje. Vjerovatno samo nešto čime mogu kupiti nešto što me usrećuje ili izaći vani s društvom da se zabavim. Svjesna sam da nam je danas, gdje god da izađemo ili šta god da zamislimo, na neki način potreban novac da bismo to ostvari-li. Rijetko ko želi izaći samo prošetati, a da negdje ne sjedne nešto popiti ili pojesti. A ja smatram da nije sve u tom novcu i da često možemo naći sreću u nečem dru-gom, bar ja tako radim. Također mislim da trebamo imati bar malo novca, tj. tog svog džeparca ili za uži-nu ili da odemo na kafu s prijateljima.

Kako ti koristiš svoj džeparac?Svoj džeparac koristim za kupovinu knjiga i za školu, najčešće. Jako volim čitati, kao da se nalazim u nekom drugom svijetu. Zaluđena sam i filmovima, i, iako ih ve-ćinom gledam kući, često idem u kino i tamo gledam filmove. Volim i crtati kao i pisati, pa često svoj džeparac trošim za kupovinu olovaka, bo-jica, flomastera, sličica i slično. Također, kad je nekoj od mojih prijatelji-ca rođendan koristim svoj džeparac da joj kupim poklon.

Time OutTime Out


Fara

h i L

amija

Štediš li svoj džeparac ili ga odmah pr-vom prilikom potrošiš?Ja baš i ne štedim svoj džeparac, u vrlo ri-jetkim slučajevima to radim. Ako mi se ne-što svidi odmah to kupim i ne čekam, na-ravno, ako nije baš preskupo. Ako mi se baš nešto sviđa onda štedim da to kupim ukoliko u tom trenutku nemam novca. Ima situacija u kojima sam na najgluplje stvari potrošila svoj džeparac, ali se tru-dim da to ne bude tako. Naprimjer, volim slatkiše i često ih sebi kupujem iako mislim da je to glupost, ili naprimjer kad više puta kupim istu stvar, kao što su olovke. Opsjednuta sam malim, sitnim stvarima i dnevnicima, to jako volim i to mi ne pred-stavlja glupost.

Da li bi voljela sama zaraditi svoj novac? Šta misliš o tome?Da, velika mi je želja zaraditi svoj novac i napokon ne zavisiti od roditelja. Mislim da je to jako dobro jer zaradiš sebi onoliko koliko ti je potrebno i mislim da je to neki poseban osjećaj kad primiš svoju platu. Nije mi problem raditi bilo gdje i iskreno me ne zanima šta će neko pričati o tome jer bih radila nešto za sebe, pa čak i za svoju porodicu. Smatram da ne postoji neki lahak način da zaradimo novac, bar ne u ovim godi-nama. Također mislim da naša zemlja nije toliko razvijena kao neke zemlje u kojima tinejdžeri imaju priliku zaraditi novac, kao naprimjer čuvajući drugu manju djecu i sl. Ja još nisam imala priliku raditi, ali bih to jako voljela. Jedva čekam da napunim 18 godina i počnem raditi i zarađivati. Nisam sigurna da li bih uspjela sve uskla-diti, možda čak i bih jer imam veliku želju za radom, kao i za time da sama zarađu-jem za sebe i trošim na ono na što ja že-lim. Smatram da ako nešto želim, to mogu i lako ostvariti.

Kako društvo reagira na tinejdžere ko-ji sami žele zaraditi novac neovisno o imovinskom stanju?Ja prva smatram da to nema veze s imo-vinskim stanjem porodice. Nekome jednostavno roditelji ne daju pre-velik džeparac ne zato što ne mogu, nego možda zato što ne žele da njihovo dije-te troši novac nekontrolirano, ja to razu-mijem. Onda se jednostavno javlja želja da ti sam zaradiš više i potrošiš kako hoćeš. Postoji milion porodica u kojima roditelji ne odobravaju da djeca kupuju nešto što oni u tom trenutku smatraju nepotrebnim.

Time OutTime Out


Amina Žigić, Lukavac, učenica Ekonomsko-hemijske škole

u Lukavcu

Polazak u srednju školu i slične noćne more

Već je općepoznato da s polaskom u sred-nju školu ili na fakultet dolaze i velike pro-mjene. Upoznajete nove ljude, pa samim tim mijenjate i društvo, tu su novi profe-sori, okruženje i sve ostale stvari. Ponekad novi počeci bude strah i nela-godu u nama, te postavljamo sebi razna pitanja, poput: Šta ako se ne uklopim u društvo?, Kako ću se snaći?... Najbolji način da savladate strahove, ne-lagodu i izađete na kraj s raznim pitanjima kojima zamarate glavu jeste da čujete od drugih ljudi njihova iskustva i saznate kako su se oni nosili s promjenama, uklopili u društvo, te započeli taj važni dio života. U nastavku slijedi intervju sa Saninom Hodžić, učenicom trećeg razreda Medicin-ske škole u Tuzli.

Sanina, s obzirom na to da si odlična učenica i veoma aktivna u raznim sek-cijama, reci mi da li si imala problema pred polazak u srednju školu, to jest je li bilo nelagode i nesigurnosti?Naravno, mislim da svako od nas prolazi kroz taj period pred početak srednje ško-le. Tu je uvijek mnogo pitanja u glavi, a je-dan od mojih najvećih strahova je bio da

se neću uklopiti u društvo, jer sam stidlji-va po prirodi.

Šta si radila nekoliko dana prije početka srednje škole?S obzirom da sam znala samo jednu oso-bu koja je trebala ići sa mnom u razred, odlučila sam da ostale osobe nađem na Facebooku i da se nekima od njih javim. Nakon nekoliko osoba kojima sam se javi-la i s kojima sam imala neku kratku kon-verzaciju bilo mi je lakše, jer sam osjećala kao da ih sada malo poznajem. Mislim da je to dobra metoda da upoznate nove pri-jatelje, čak prije pravog upoznavanja, jer je mnogo lakše doći i upoznati se s nekim s kim ste se prethodno dopisivali i upoznali.

Kako si se navikla na novo okruženje?Pa, iskreno, ispočetka je bilo malo teže. Tu je bio novi grad, nova škola, zatim profe-

Sani

na H

odži

ć

Cooltura

Time Out


Time Outsori, te mnogo više učenika za razliku od osnovne. Potrebno je samo ne forsira-ti sebe i dati sebi vremena. Jednostavno idete u školu sasvim normalno, razgledate, upoznajete nove ljude i ostalo sve dolazi samo. Nije potrebno forsirati sebe na ne-što, nego pustiti da ide normalnim tokom i na taj način sve dođe na svoje.

Šta je najbitnije kada tek krenemo u srednju školu?Mislim da je najbitnije biti svoj, to jeste da se ne počnete naglo mijenjati samo zato što krećete u srednju školu, jer je društvo malo drugačije i takve stvari. Treba ostati onakav kakav jesi, zatim i ako ste stidljiva

osoba kao ja, trebate se malo osloboditi, jer zaista nije strašna stvar prići nekome da se upoznate, iako nama stidljivima to izgleda kao najstrašnija stvar.

Što se tiče učenja i profesora, kakva je tu situacija?Što se tiče profesora – svi su različiti, tako da imat ćete one dobre profesore i one koji vam neće biti baš omiljeni. Po meni je najbolje odmah krenuti učiti, javljati se i dobijati ocjene, jer nakon toga sve ide lak-še. Profesori vas zaista na početku zavo-le ako ste takvi i čitav naredni period vam je olakšan, samo redovno učite i, naravno, držite se osnovne kulture i bontona.


Minela Jajetović, Sarajevo, učenica Prve gimnazije u Sarajevu

Omladinski Film Festivalnom i amaterskom filmu. Ono što razlikuje Omladinski Film Festival od ostalih festi-vala je to što je ovo festival za mlade i o mladima. S obzirom na regiju u kojoj se nalazimo, i BiH je jedna od zemalja koja jako malo važnosti i pažnje pridaje omladini, poseb-no mladima koji se bave filmom ili ne-kom drugom umjetnošću. OFF Sarajevo se upravo želi baviti tim problemima i nedo-stacima. Primarni cilj Omladinskog Film Festiva-la Sarajevo je vratiti mladima poziciju u društvu koja im je nekada pripadala, a ta-kođer i osvijestiti društvo o problemima koji ih tište. Sekundarni cilj je oživjeti ta-kmičarski duh i omogućiti mladim film-skim autorima da se upoznaju, razmjenju-ju iskustva i znanja i ostvaruju nova prija-teljstva.Moj današnji sagovornik je izvršni produ-cent OFF-a, Benjamin Kulo, i on će nam malo bolje približiti Festival i festivalsku atmosferu.

Prije deset godina počeo je kao školski projekt, a danas imamo već izgrađen fe-stival.I ove godine Udruženje mladih umjetnika Bosne i Hercegovine okupilo je stvaraoce iz Bosne i Hercegovine i svijeta na Omla-dinskom Film Festivalu. Tokom pet dana Festivala prikazano je 31 filmsko ostvare-nje iz 14 država. Već deset godina mlada ekipa promovira debitante i mlade filmske autore iz regije i Evrope. Festival iz godi-ne u godinu okuplja sve veći broj mladih autora, ali i gostiju koji prepoznaju posve-ćenost kratkom studentskom profesional-

CoolturaCooltura


Možeš li nam ukratko predstaviti Omla-dinski Film Festival?Omladinski Film Festival je ove godine proslavio deset godina, a možemo reći da je ovo bila najbolja godina do sada otka-ko moja ekipa i ja radimo na tome. Vidjeli smo 34 filma, od kojih je bilo 12, što svjet-skih, što bosanskohercegovačkih, što re-gionalnih premijera filmova iz tri različi-te kategorije. To je Kratki Metar, u kojem su filmove radili mladi ljudi koji su ima-li neke skromne budžete i to su ljudi koji su uspjeli napraviti kratkometražne filmo-ve do nekih 10−15 minuta. Nakon toga smo imali The Biggest 5, u kojem su to tako-đer amaterski ili poluamaterski filmovi, sa sličnom situacijom što se tiče autora kao i za Kratki Metar, s tim što su u ovoj katego-riji filmovi bili dugometražni, odnosno tzv. Feature films koji su također dobijali na-grade za najbolji film.

Prije svega novčanu nagradu, onda i festi-valski prsten. Nakon toga smo imali OFF Generaciju, to su filmovi malo starijih au-tora koji su izradili svoje filmove prije pet i više godina. To su filmovi koji su već dobijali nagrade na različitim festivalima i raznim takmiče-njima u Bosni i Hercegovini, regiji i svijetu. Ono što smo mi uveli ove godine za razli-ku od prethodnih je tzv. Industry program, koji se zvao OFF Mini Market. Na tom Industry programu je ekipa OFF-a pokušala pružiti priliku pet projekata koji su u razvoju, odnosno to su projekti filmo-vi koji još nisu završeni, na pola su puta ili još nisu počeli, ali imaju dobru ideju za nastavak izrade. Doveli smo kako međunarodne članove ži-rija, tako i članove iz Bosne i Hercegovine. OFF Mini Market je završio uspješno, film iz Hrvatske je osvojio novčanu nagradu, u smislu nekog podsticaja za daljnji razvoj te ideje kao i kodistribuciju, što je u suštini i puno vrednije od novčane nagrade. OFF će raditi kodistribuciju tog filma na-kon što se ideja završi. Način na koji smo birali filmove je kroz tzv. Pitching forum pri čemu su u kratkim prezentacijama od 10 do 15 minuta iznosili svoje ideje, napre-dak, kao i stvari koje ih koče u razvoju tog programa.

Kako je počeo Omladinski Film Festival?Ovaj festival je počeo kao srednjoškolski projekt našeg direktora prije nekih deset godina. Čak prije deset godina on je vidio da se od jednog projekta u školi za ocjenu mogla napraviti pravo lijepa priča, što mi smatramo i da smo uspjeli, pogotovo na-kon rezultata koje smo vidjeli ove godine. Omladinski Film Festival Sarajevo se može pohvaliti da ima najmlađu festivalsku eki-pu na svijetu s prosjekom godina od 22. Iako je tu dosta ljudi koji imaju manje od 20 godina, tu su dvije osobe koje imaju B

enja

min

Kul

o

CoolturaCooltura


malo više. Ono po čemu se razlikuje OFF od ostalih festivala u Sarajevu, Bosni i Hercegovini, a i šire je što mi ne želimo praviti biznis. Naš primarni cilj je pružanje platforme za izražavanje mladih autora kroz koju će oni pokušati predstaviti pro-bleme s kojima se mladi suočavaju sva-kodnevno i rješenje tih problema na koje je ukazano. Sve to želimo prikazati kroz umjetnost, odnosno, u ovom slučaju, primarni fokus je na izražavanju tih problema kroz film. Nama je drago što su neki filmovi koji su ove godine imali premijeru izabrali nas prije nekih puno jačih, imućnijih i pre-stižnijih festivala, što nama svakako daje vjetar u leđa za daljnji rad, iz razloga što su autori tih filmova koje smo predstavili, prepoznali rad, trud, kvalitet i sve ono što nudi ovaj festival za njih.

To se vidi i po broju posjetilaca, po za-interesiranosti medija i šire javnosti, ali i po povećanju samog broja volontera koje smo imali ove godine.

Kolika je zainteresiranost mladih za vo-lontiranje na OFF-u?Grupa volontera prošle godine je brojala nekih 20 učesnika. Ove godine je ta broj-ka dostigla broj i do tri puta veći. To su sve mladi ljudi koji imaju veliku ambiciju, želju i volju za radom i trudom i dokazivanjem. Sasvim sigurno mogu tvrditi da je ova eki-pa, bilo to osoblje ili volonteri, jedna svije-tla budućnost koja čeka ovu Bosnu i Her-cegovinu. Sve što je potrebno tim ljudima jeste da nastave dobijati podršku od državnih in-stitucija, potrebnu eksponiranost kroz me-dije i da imaju podršku publike i ljudi u cjelini u Bosni i Hercegovini.

Dio

org

aniz

ator

ske

ekip

e

CoolturaCooltura


nja su nadmašena. Zaista se treba okuša-ti u novim stvarima. Budućim volonterima mogu samo uz jedan veliki osmijeh prepo-ručiti volontiranje na ovom događaju."

Koje su to lokacije održavanja OFF-a?Ove godine se Omladinski Film Festival održavao na tri različite lokacije. To je pri-je svega bio naš festivalski centar Cinema City Sarajevo, nakon toga imali smo dva otvorena kina u parku Hastahana u ko-jem je bilo jedno malo otvoreno kino za sve posjetioce koji su željeli gledati film na otvorenom, a treća naša standardna loka-cija po kojoj smo najviše i poznati je Žuta tabija koju, za razliku od prethodnih go-dina, nismo mogli realizirati iz razloga što nam vremenski uvjeti nisu dozvoljavali. U svakom slučaju, Žuta tabija ostaje glavna lokacija za nas u budućnosti s nadom da će nas vrijeme služiti.

Mladi ljudi koji rade na OFF-u nemaju do-voljno iskustva, odnosno nisu dovoljno iskusni − ne zato što nisu imali gdje raditi nego zato što su jednostavno mladi da bi radili, a sav taj nedostatak iskustva koji oni posjeduju žele nadoknaditi i uspješno na-doknađuju već deset godina svojim radom, trudom i željom za radom i iskustvom.A evo i kako je Lana Kulina (17) doživjela ovo iskustvo."Ovog septembra imala sam priliku, kao volonterka, doživjeti sve čari Omladin-skog Film Festivala. Nekoliko dana sam s drugim volonterima uživala u filmskom svijetu omladinaca. S obzirom na to da je moj zadatak bio in-formiranje javnosti o samom festivalu, pet dana sam provela u jednom sarajevskom šoping centru radeći na infopultu. Iako mi je to prvi put na toj funkciji, moja očekiva-

Dod

jela

nag

rada

CoolturaCooltura


Ko je ove godine sačinjavao žiri?Ove godine žiri se sastojao od interna-cionalnih članova. To je, prije svega, bila predsjednica žirija Kristýna Bartošová iz Češke Republike koja je poznata po svo-jim gostovanjima na raznim svjetskim fe-stivalima, pri čemu je bila članica žirija na dosta većim i prestižnijim festivalima od našeg. Pored nje tu je bio i Stevan Filipović, re-ditelj iz Srbije, autor filma Šišanje i Pored mene. Treći član je bio Ivan Zuber iz Hr-vatske. Oni su bili veoma zadovoljni onime što smo mi ponudili ove godine.

Koje su to nagrade Festivala?Glavna nagrada Omladinskog Film Festi-vala je bila novčana nagrada, kao i festi-valski prsten koji je izrađivao majstor So-fić, međutim za razliku od prošlih godi-na, ove godine on je bio tu da pruži neke smjernice ljudima koji su radili. Ljudi koji su ove godine izrađivali prstenje su bili učenici zanatskih škola. Pored pr-stenova koje su dobijali učesnici svake ka-tegorije, dali smo i dva počasna festivalska prstena u znak zahvalnosti za svu podrš-ku, finansijsku ili bilo koju drugu koju smo dobijali proteklih godina. U pitanju su dva prstena; prvi prsten je dobio ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo, Mirvad Kurić, dok je drugi dobio BH Telecom, odnosno Duljko Hasić, koji je član menadžmenta i koji je u protekle tri godine, otkako je BH Telecom ozvani-čio saradnju s OFF-om, pružao najviše po-drške. Nama, kao ekipi, imponira da nam takva kompanija pruža toliku podršku u bilo ko-jem smislu.

Za kraj, zanima me koji su tvoji utisci vezani za Festival?Lično, kao izvršni producent, počeo sam raditi na desetom Omladinskom Film Fe-stivalu tri dana nakon što se završio deveti

Omladinski Film Festival Sarajevo, tako da sam se 12 mjeseci pripremao za pet dana festivala. Zaista je nevjerovatno koliko truda, rada i stresa, znoja, skoro i suza je potrebno ulo-žiti za realiziranje nekog projekta koji traje svega pet dana. Svakako sam ponosan na OFF, na svoju ekipu, na svoje volontere i na sve ono što smo postigli ove godine i nadam se da će ovaj festival nastaviti samo rasti. Mladi ljudi koji dolaze na Festival i rade na njemu zaslužuju sve ovo što smo doživjeli u proteklih desetak dana dok se održavao. Mislim da je sad pravo vrijeme da ubire-mo plodove svog rada i da se spremamo za sljedeću godinu.

Prip

rem

e i d

ekor

acija

CoolturaCooltura


Nekom iritacija, a nekom inspiracija

Razgovarali smo s glumcem, šoumenom, voditeljem i komičarom, Draganom Marin-kovićem, zvanim Maca. Marinković je po-znat po tome što govori bez dlake na jezi-ku i otkriva život jednog glumca, voditelja, komičara, šoumena. Poznat je po humoru, ali i tome što je jedan od glumaca koji se upustio i u glumačke i u voditeljske projek-te. Možete da me volite, ili ne volite, ali ne i da me ignorišete, rečenica je kojom opisuje sebe. Više o sebi rekao nam je u razgovoru.

U svom glumačkom poslu, kao vodi-telj, često kao komičar, imate li nekog uzora?Kupim od svih glumaca iz svijeta showbizza, ali sad kao uzor, idola nikad nisam imao. Ima glumaca, od poznatih do manje po-znatih, koji nisu stekli svjetsku slavu, a koji su savršeni glumci, a ja sam se uvijek tru-dio da budem autentičan u svom poslu, da dam svoj lični pečat.

Kad biste mogli zamijeniti ”uloge” s ne-kim glumcem na jedan dan, ko bi to bio?Ne bih bio glumac, zamijenio bi se s Freddiejem Mercuryjem, pošto ja oboža-vam njegov rad, lik i djelo u potpunosti.

Mislite li da Vas karakteriše humor?Nisam ja samo komičar, ne znam kako bih sebe opisao, nekome sam iritacija, nekome inspiracija u životu. Normalno, ne mogu te svi voljeti, ne mogu te svi mrziti, nisam ja sad ni dramski umjetnik, ni komičar, u za-visnosti sve šta radim i čime se bavim. Svi misle da je popularnim ličnostima u životu sve ok, ljudi misle da se ja zabavljam cijeli život, ali ne, svi smo mi ljudi od krvi i mesa, imamo svoje uspone i padove.

A koliko je priznat posao komičara i glumaca, da li se od toga može zaraditi?Da sam sve ovo radio kao glumac i TV lice negdje vani, bio bih ozbiljan milioner, na ovim prostorima ovaj posao nije dobro plaćen, da ti ‘nako možeš biti opušten. Kad se sve oduzme i sabere, ok, živi se.

Šta je najviše pomoglo u izgradnji Va-še ličnosti?Red, rad i disciplina, ja sam čovjek koji se bavi sobom. Svaka moja nova predstava u premijeri je rasprodata, neću nikad da razočaram publiku, ja svoj posao uvijek odradim do kraja i nemam nikakvih kom-promisa. Kao čovjek pokušavam stvoriti svoj mikrosvijet i mikroklimu, da ne razo-čaram drage ljude koje volim.

Kako se nosite s negativnim komen- tarima?Kad god neko pogleda moju predstavu, na-ravno da ima neke predrasude, ali opet če-stita. Nikad nisam imao negativan komen-tar, uvijek neko od kolega ko misli dobro kaže svoju kritiku, al’ se znalo ko mi misli

Haris Softić, Sarajevo, učenik Ugostiteljsko-turističke škole

u Sarajevu

CoolturaCooltura


dobro. Ne kažem da je sve to što uradim odlično i da nema kritike, a znam šta je po-zitivna kritika i ko ti zna stavit’ pozitivnu kri-tiku, a to su ljudi čiji rad cijenim. Ja svojim mladim kolegama uputim neku varijantu koja će biti vjetar u leđa, kritika nije uvijek negativa. Ljudi koji su maliciozni nisu do-bri u tome, njihove kritike me ne interesuju.

Je li karizma bitna u ”ulozi” jednog glumca, voditelja, komičara? Ili imaš, ili nemaš. Postoje ljudi koji sjajno pjevaju, a nikad nisu mogli napraviti ne-što. To je splet okolnosti, ‘nako ludački, pa onda se tako smješkaš svima i ima hilja-du stvari kako doći do nečega, ali radom i predanošću, sve se može postići. Zahva-lan sam ljudima koji me vole i cijene moj rad, ali se ne mogu ponašati kao da ja mogu šta hoću. Ne, ja se dokazujem izno-va i iznova. Čim se dokazuješ, prvenstveno sebi, onda pomjeraš svoje granice maksi-muma, mislim da ti je uspjeh zagaranto-van. Ima tu hiljadu drugih stvari. Težak je ovaj put, tvrda je ova kora. Znam sto lju-

di koji su sjajni, a nisu uspjeli da se izbo-re i ja se pokušavam izborit’ s negativnim stvarima, a ne mogu da vjerujem da neko obraća pažnju na njih, ali opet svaka roba ima svog kupca, pa božemoj, nek’ ljudi rade. Žao mi je svih ljudi koji nisu uspjeli doći na mjesto koje su zaslužili.

Da li smatrate da je uredu da neko, kad se odluči baviti pjevanjem, svoj uspjeh postigne zbog svog izgleda, ponašanja, izjava i sl.?Pa to je dio showbizza, skandal majstori, zeznuto je ovo nebo na kojem smo mi, svi umisle da su mangupi, a mangupluk je istr-čat’ maraton. Lako je sto metara preći, a u svom poslu istrčat’ maraton, to je ozbiljan mangupluk. Pa, onda svi ovi ljudi koji ti pod-meću nogu, a to je loše društvo, a u estradi, u svijetu glume, prisutni su sujeta i budala-ština. Veliki je stres, i svaki posao je na svoj način težak, biti najbolji doktor ili najbolji arhitekta je teško i nema predaje, na kraju ”pusti to”. Ako je nešto lako, šta je onda smi-sao života, moraš se izboriti za svoje mjesto.

Har

is i

Mac

a

Kreativa


KreativaTiRadije bih gledala u tvoje oči, nego u zvijezde tamnog neba u ponoć, jer u njima vidim mnogo više nego u cijelom univerzumu. Možda ti to nikad nećeš znati i možda ti to nikad neću reći, ali u svjetlu tvojih očiju sam vidjela svijet u koji sam htjela potonuti.

U tvom osmijehu poželjeh nestati i

opet se pronaći.

Poželjeh tvoje ruke snažnije od hrastova svezanih za tamno noćno nebo.

Poželjeh priču u kojoj ćemo biti

jedno drugome početak i kraj!

Za neke ova priča predstavlja kraj, ali za mene ovo je početak, jer borit ću se za tebe do posljednjeg daha.

Za nju...Sanjam o svijetuRužičastom i dobromU svijetu u kojem volimU svijetu u kojem sam s tobom

Tvoje ruke miluju moju kosuPodigneš kažiprstI ružiš me što me vidiš bosu

Rascvjetale ti se bore Na bijelom licuA bila si tu Kad po prvi put uzeh bojicu

Tako krhka, tako nježnaTvoj dodir topaoA ti tako opreznaSanjam o svijetuGdje zajedno smo mi Sanjam o svijetu Punom tvoje ljubavi

SudbinaIma nešto neobično u vezi nasNešto duboko spiritualnoNačin na koji padamo jedno u drugoTako prirodno, nježnoKao da je naša ljubav isklesana od najljep-šeg mermeraCijela sazviježđa pršte iz naših vrhova prstijuKada se dodirnemoU harmoniji smoNaša srca pjevuše iste stare pjesmeDok ja polako padam u more tvojih safirnih očijuUniverzum nas planiraZnam toZnam.

Ena Sikira, Kakanj, učenica Gimnazije Muhsin Rizvić

u Kaknju


Kreativa

Autor fotografije: Selver Učanbarlić

Kreativa

2018 NOVEMBAR STUDENI 43 PREVENTEEN 31

Cvekla, yoga i sklekovi



Smeta MiKampanja protiv pušenja na javnim mjestima

Prema podacima iz različi-tih izvora, Bosna i Herce-govina se nalazi na samom vrhu liste po broju pušača. Većina država zapadne Evrope je već nekoliko go-dina ranije usvojila zakone koji se odnose na zabranu pušenja u zatvorenim jav-nim mjestima. Međutim, naša država još uvijek čeka na odobrenje ovog zakona za koji se zalažu mnogi, uk-ljučujući i Udruženje PROI kroz kampanju Smeta Mi. U članu 7. Nacrta zakona o kontroli i ograničenoj upo-trebi duhana, koji govori o izuzecima od zabrane pu-šenja, navodi se: Pušenje je dozvoljeno za korisnike usluga u službama i odje-lima za zaštitu mentalnog zdravlja u zdravstvenim ustanovama, u drugim ustanovama koje pružaju psihosocijalnu rehabilita-

ciju osobama sa duševnim smetnjama, u ustanovama za palijativnu njegu, usta-novama za njegu starih osoba, kao i u ustanova-ma namijenjenim za izdr-žavanje kazne, ako i kada mogu biti uspostavljene posebne prostorije za pu-šenje odvojene od nepu-šačke zone. Prema poda-cima Ministarstva zdrav-stva FBiH i Zavoda za javno zdravstvo FBiH, postoji po-datak da su u Bosni i Her-cegovini čak 12,7% pušača učenici, te da je prosječna konzumacija među svim pušačima približno jed-naka 16,9 cigareta dnev-no. Uporedo s činjenicom da je prosječno svaki dru-gi stanovnik Bosne i Her-cegovine pušač, također postoji veliki broj ljudi koji se bori za usvajanje novog zakona. Jedna od mnogih

je i Ada Sahačić, menadže-rica kampanje Smeta Mi, koja nam je odgovorila na nekoliko pitanja vezanih za njihov rad i djelovanje.

Šta predstavlja kampanja Smeta Mi i koji je vaš cilj?Kampanja Smeta Mi pokre-nuta 2016. godine od strane Udruženja PROI (Progre-sivni Razvoj Organizacija i Individua), prvi put u BiH adresira problem upotrebe duhana, duhanskih prera-đevina i posrednog puše-nja, te pokreće i podržava javnu inicijativu za dono-šenje novog zakona kojim bi se stanovništvo zaštiti-lo od pogubnih zdravstve-nih, socijalnih i ekonom-skih posljedica izlaganja duhanskom dimu. Naš cilj je usvajanje i implementa-cija sveobuhvatnog zakona o kontroli duhana s poseb-nim fokusom na zabranu pušenja u zatvorenim jav-nim i radnim mjestima. Vjerujemo da samo potpu-na zabrana pušenja u svim zatvorenim javnim mjesti-ma može svima osigurati osnovno ljudsko pravo na čist zrak koji ne ugrožava zdravlje i život, kako puša-čima, tako i nepušačima.

Ajna Dizdarević, Zenica, učenica Prve gimnazije

u Zenici




Ajn

i sm

eta

puše

nje

u lif

tu

Kako je nastala ova kampanja?Situacija s upotrebom du-hana u BiH dostiže kata-strofalne razmjere. BiH se nalazi na osmom mjestu u svijetu po korištenju du-hana. Ljudi puše sve više, a duhanski dim je prisu-tan svugdje − u domovi-ma, restoranima, vrtićima, školama i na fakultetima, u sportskim dvoranama i bol-nicama. Zbog toga na hilja-de ljudi obolijeva i umire, a najviše pate djeca i mladi. Maleni stanovnici naše dr-žave nemaju izbora i već od malih nogu svaki dan udišu velike količine otrova iz du-hanskog dima, a mladi su stimulirani da počinju pušiti u najranijoj dobi. Glavni ra-zlog za ovakvo stanje se na-lazi u zakonu koji omoguću-je pušenje na javnim mje-stima i pogrešnom javnom mišljenju da je pušenje pri-hvatljivo, zanemarujući či-njenice o njegovoj štetno-sti. Smatramo da je ovakvo stanje neizdrživo i zbog toga smo 2016. godine odlučili da je vrijeme za promjene.

Koja su to skorija doga-đanja koja su obilježila kako vaš rad, tako i va-šu kampanju, te kakav su uticaj imali?Kroz dugogodišnje zalaga-nje za zaštitu stanovniš-tva od štetnih posljedi-ca pušenja i neposrednog pušenja, PROI već tradici-onalno obilježava Svjet- Lo

go k

ampa

nje

Smet

a M

i




ski dan bez duhanskog dima, Dan zdravlja, Među-narodni dan bez duhan-skog dima kao i Dan ljud-skih prava. Svaka akcija i svako obilježavanje datu-ma imaju za cilj promoci-ju zdrave okoline i ujedno promociju zaštite osnov-nih ljudskih prava. Ove go-dine na Međunarodni dan bez duhanskog dima, PROI, zajedno s partnerima, 31. maja organizirao je Festi-val Klima bez dima u gra-dovima širom BiH; Banjoj Luci, Mostaru, Travniku, Tu-zli, Zenici i Sarajevu. Glav-ni cilj obilježavanja ovog dana bio je isticanje zdrav-stvenih rizika povezanih s upotrebom duhana, te za-

govaranje učinkovitih mje-ra za smanjenje potrošnje duhana. Festival Klima bez dima organiziran je u ci-lju osvještavanja građana BiH o štetnim posljedica-ma duhanskog dima, po-trebama prostora bez du-hanskog dima, te promo-cije ugostiteljskih objekata bez duhanskog dima. Među posljednjim aktivnostima ističemo uličnu akciju koju je Udruženje PROI organizi-ralo 10. jula na devetu go-dišnjicu ratificiranja Okvir-ne konvencije o kontro-li duhana Svjetske zdrav-stvene organizacije. Akci-ja je imala za cilj prikupiti poruke građana, prenije-ti ih donosiocima odluka i time omogućiti da u skladu s voljom građana i potre-bom za utvrđivanjem ne-ophodne zakonske regula-tive donesu odluku za gla-sanje i usvajanje zakona. Rad Udruženja PROI i kam-panje Smeta Mi doprinije-li su nedavnom progresu u procesu usvajanja nove le-gislative za kontrolu duha-na u FBiH, ali još puno toga se treba uraditi da se taj bitan zakon usvoji.

Kakav je odaziv ljudi? Da li dobijate pozitivne ko-mentare i podršku naših građana?Građani pružaju stalnu i punu podršku za usvajanje novog zakona, koja je vidlji-va i u istraživanju koje smo krajem 2016. godine pro-veli u saradnji s Ekonom-N

eDim

je s

uper

juna

k ka

mpa

nje

#Sm

etaM

i, in

icija

tive

za

kon

trol

u du

hana

Udr

užen

ja P

RO

Iskim institutom u Saraje-vu. Zabranu pušenja u za-tvorenim javnim mjestima podržava više od 70 posto ispitanika u FBiH, od kojih je 90,8% nepušača i 49,6% pušača. U okviru kampa-nje Smeta Mi pokrenuli smo i peticiju s ciljem za-brane pušenja na svim jav-nim mjestima u FBiH koju je potpisalo već više od 8000 građana. Pored toga, Udru-ženje PROI koristi svaku pri-liku da organizira akcije na ulicama gradova FBiH i pri-kupi komentare građana na ovaj zakon. Treba poštiva-ti svaki zakon koji je od za-jedničkog interesa, a pogo-tovo jer je u vezi sa zdrav-ljem, Pušenje šteti, Ja podr-žavam zakon, samo su neki od komentara prikupljenih na uličnim akcijama, a po-kazuju da su građani i više nego spremni za ovaj zakon.

Da li društvene mreže pomažu?Kampanja Smeta Mi uklju-čuje širok spektar aktivno-sti među kojima su: interak-cija i informiranje javnosti putem web stranice www.smetami.ba, socijalnih mre-ža, kreiranje medijskog cen-tra, realizacija interaktivnih inicijativa i organiziranje ra-dionica i akcija u cilju po-ticanja mladih na uključiva-nje u kampanju, mobilizaci-ja različitih sektora društva, kao i za prikupljanje potpisa podrške za donošenje zako-na o potpunoj zabrani pu-šenja na javnim mjestima




u FBiH. Društvene mreže su itekako značajne za stvara-nje platforme koja će ljudi-ma u BiH pružiti informaci-je o aktivnostima na polju kontrole duhana, te aktiv-nostima koje se preduzima-ju kako bi zakon bio usvo-jen. Društvene mreže potiču učešće građana BiH, medija, poznatih ličnosti, predstav-nika sektora zdravstva, aka-

demske zajednice, civilnog društva, sporta, umjetnosti i politike.

Na koji način vas drugi mogu podržati i biti dio vaše inicijative?Pratite nas putem naše web stranice i društvenih mre-ža (Facebook i Instagram) i uključite se u sve aktuelne aktivnosti! Pišite vaša mi-

šljenja na ovu temu na so-cijalnim mrežama i koristite hashtag #smetami. Skupi-te hrabrost i kad vas neko pita: Smeta li ti da zapalim?, odgovorite: Smeta Mi!


Smeta Mi, Facebook

Smeta Mi, Instagram

Jovana Đurić, Doboj, diplomirani psiholog

Osvojili ste džekpot!

Problemi zavisnosti od kockanja, klađenja, i generalno igara na sreću, predstavljaju poremećaje navika i impulsa. To su ponovljeni obrasci ulaganja novca, s očekivanjem većeg dobitka, što rezultuje po-goršanjima u ličnom, društvenom, porodi- čnom i finansijskom kontekstu. Budući da sam u jednom od prethodnih brojeva više pisala o načinu funkcionisa-nja kladionica i generalno igara na sreću, želim da ponovim, kuća uvijek pobjeđuje.

Razvoj zavisnosti od klađenjaVjerovali ili ne, klađenje je zapravo ništa drugo do operativno uslovljavanje. A šta to znači? Skiner je još u svojim eksperimen-tima potvrdio da nagrada ima značajnu

ulogu u učenju ponašanja. Držeći pacove i ptice u specijalnim kavezima napravlje-nim s tasterima koji omogućavaju dobitak hrane kada se pritisnu, Skiner je uočio da životinje veoma brzo nauče da pritišću ta-ster. Međutim, kada su promijenjena pra-vila i kada je na pritisak tastera životinja ponekad dobila hranu, a nekada ne, pro-mijenilo se i njihovo ponašanje. Životinje su počele tastere da pritišću sve češće i češće, ponekada zaboravljajući i da jedu i da piju. Ključno u svemu ovome jeste taj trenutak kada životinja ne zna šta će se dogoditi, pa zbog toga pritiskanje tastera postaje češće. Slično se dešava i kod ljudi, naročito u ra-zvoju patološkog klađenja, zbog toga što iako ponekad izgube, oni i dalje imaju nadu da će sljedećeg puta možda nešto dobiti, što često ljudima u okolini nije lo-gično i mogu se čuti komentari: Zašto ne prestane, Zašto i dalje uporno igra kada stalno gubi novac i mnogi drugi. Upravo ovakvo funkcionisanje čini ovi-snost od klađenja jednim od najteže iz-lječivih poremećaja, jer je teško iskorijeni-ti ovakvo očekivanje i pomisao na moguć-nost dobitka. Ovisničko kockanje se često




još zove i ”skrivena bolest”, jer ne posto-je prepoznatljivi simptomi kao kod nekih drugih ovisnosti, već se oni uočavaju kada osoba pređe na dublje nivoe koji uključuju laganje i zaduživanje. Uticaj poremećaja pojedinca na zajednicuLjudi smo, živimo u zajednicama, kako po-rodičnim, tako i onim širim, tako da gotovo uvijek postupci pojedinca imaju uticaj i na ljude oko nas. Kockari obično prave dosta problema svo-joj porodici, te nije rijedak slučaj da uz po-remećaj kockanja postoji i neki drugi po-remećaj ličnosti, kao i pojava patološkog laganja. Istinski zavisnici od kockanja, kada zapad-nu u velike dugove, kreću sa širokim mre-žama laži u koje uvlače čitavu porodicu – i ženu (ili muža, ali ovo je češća pojava kod muškaraca), i djecu, i roditelje i braću i sestre, i prijatelje, i sve one koji su im u uskom krugu, sve s ciljem da bi se izvukli novci od njih, propraćeno praznim obeća-njima o prestanku kockanja. To znači da dolazi do gubitka sigurnosti porodice, jer sav novac odlazi s pojedin-cem, članovi porodice se zanemaruju, a može doći i do porodičnog nasilja. Nažalost, ovo znači da se i kockari često uključuju u ilegalne radnje da bi se izvukli iz dugova, iako u većini slučajeva to nisu nasilni prekršaji, i dalje predstavljaju pro-blem sa zakonom. Pored laganja drugih, osoba počinje i sama sebe da opravdava i da se tješi time da će velikim dobitkom i pokrivanjem du-gova prestati da se kladi, međutim, to se skoro nikada ne desi, naprotiv, osoba gubi sve bliske osobe oko sebe, često i posao, ali i sopstveni integritet.

Ko više kocka, muškarci ili žene? U jednom istraživanju rađenom u Finskoj, dobijeni su rezultati koji pokazuju da muš-karci generalno kockaju više u odnosu na

žene, ali da postoji razlika u tipu kockanja. Žene su više sklone igrama na sreću: slot mašinama, greb-karticama i bingu, dok muškarci preferiraju ”uzbudljivije” kocka-nje: klađenja ili ”stolne igre”. Takođe, postoji razlika kod žena u zavisno-sti od dobi, te su starije žene rjeđe sklo-ne kockanju u odnosu na mlađe, što je možda posljedica ”modernog doba”, koje sa sobom nosi normalizaciju ove pojave, naročito na našem području. Drugi podaci ukazuju na to da trećinu patoloških koc-kara čine žene, što i dalje čini muškarce brojnijim.

Situacija u Bosni i HercegoviniU nekim državama, kockanje je ilegalno, u nekima ovo pitanje još nije riješeno, a u onima u kojima je legalno, postupak otva-ranja ovakvih objekata je dosta kompliko-vana procedura, ali ne i kod nas. Procje-njuje se da u BiH ima oko pola miliona ljudi koji redovno igraju igre na sreću i po-sjećuju kladionice. U Federaciji Bosne i Hercegovine postoji 14 registrovanih privrednih društava koja organizuju klađenja, a svako od njih ima u prosjeku 100 do 300 uplatnih mjesta. U Republici Srpskoj postoji 12 registrova-nih kladionica, s tim što jedna kompanija ima više registrovanih sportskih kladioni-ca u sklopu jedne. Prema broju stanovni-ka, ima ih više nego u drugim zemljama, pa čak i u poređenju s onima iz kojih igre na sreću dolaze. Postoji velika dostupnost ovakvih objeka-ta, što ih čini normalnim pojavama, naro-čito ako su u blizini ustanova koje su ne-ophodne za porodicu ili djecu, te provo-đenje vremena u blizini može uticati na pozitivne stavove prema klađenju uopšte. U istraživanju rađenom u Mostaru mogu se uočiti zabrinjavajuće brojke da dvije trećine slučajnih prolaznika redovno upla-ćuje novac u sportskim kladionicama, a




svaki osmi brak se raspada zbog zavisno-sti od kockanja. Ovo istraživanje rađeno je 2015. godine, tako da je pretpostavka da su danas ove brojke veće. Iako je za maloljet-nike zabranjeno kockanje, nažalost savre-meno doba ima rješenje i za to, pa je do-stupno i onlajn kockanje.

Neki od simptomaPatološki kockar ne može odoljeti kocka-nju, bez obzira na to da li dobija ili gubi. Ukoliko gubi – on nastavlja da bi vratio dugove, a ukoliko dobija on vjeruje da ima sreće, pa nastavlja igru. Obično počinje sve svoje vrijeme i novac trošiti na kockanje, pa gubi interesovanje za druge aktivnosti. Zbog toga počinje lagati porodici, prijate-ljima i na poslu. Svaki kockar koji je ovi-snik vjeruje da to nije i da ima apsolutnu kontrolu nad svojim ponašanjem, kao i da može prestati kad god on to poželi. Dešava se upravo suprotno, jer ako izbje-gava da se kocka, osoba postaje razdražlji-vija, te počinju svađe u porodici ili s kole-gama, pa se osoba od velike količine stre-sa vrati kockanju. Počinje posuđivati novac, istovremeno lažući za razlog posuđivanja novca, zbog čega obično i budu otkriveni. Kada više ne može da pokrije dugove ulazi u kriminalne radnje koje uključuju prevare, pronevjere, krađe i pljačke, a u rijetkim situacijama i neke teške kriminalne radnje. Zbog osjećanja stida i krivice osoba se po-vlači u sebe, te se često razvije još neka zavisnost, najčešće o alkoholu, ili droga-ma, što ne iznenađuje, jer obično u ova-kvim objektima kockanje bude propraćeno konzumacijom alkohola. Zbog svih ovih problema dolazi do raskola porodice i razvoda, što osobu samo dovo-di do još većeg emocionalnog sloma, na-kon kojeg može doći i do pokušaja samo-ubistva, jer prema nekim podacima oko

20% patoloških kockara pokuša počiniti samoubistvo.

Neki od faktora rizika:� Sociodemografski i kulturološki faktori

(veći je rizik kod muškaraca, kao i osoba lošijeg socioekonomskog statusa);

� Porodični faktori (izloženost modelu zavisničkog ponašanja);

� Psihološki faktori (potreba za uzbuđe-njem, poremećaj impulsa, nagona);

� Emocionalni faktori (anksioznost, de-presija);

�Lični faktori (impulsivnost, niska samo-kontrola, nisko samopouzdanje);

�Poremećaji u ponašanju i učenju (de-linkvencija, loš uspjeh u školi, antisoci-jalni poremećaj ponašanja);

�Slabe vještine nošenja sa stresom;�Pozitivni stavovi prema kocki; �Situacijski i okolinski faktori koji podra-

zumijevaju dostupnost i pristupačnost ovakvih objekata.

LiječenjeU nekim zemljama regulisano je da troš-kove liječenja snose upravo one kompa-nije koje se bave pružanjem usluga koc-kanja. Najvažnije je prepoznati simptome i po-moći osobi da uvidi problem, a onaj najte-ži zadatak jeste pomoći osobi da se osje-ti prihvaćeno, kao i da prepozna da je ne osuđujete zbog toga. Osobe se, nažalost, na liječenje javljaju tek kada su upali u velike dugove, izgubili po-sao, ili kada je došlo do rastave braka. Li-ječenje uključuje sprovođenje specijalizo-vanog i strukturisanog programa, koji se najčešće jedan period odvija u ustanova-ma predviđenim za to. Ovaj program uključuje individualnu psi-hoterapiju, farmakoterapiju, grupnu psiho-




terapiju, kao i razna udruženja (anonimni kockari, različita savjetovališta i slično). Tokom liječenja cilj je da osoba stekne uvid u sopstveno ponašanje i da usvoji nove, prihvatljivije, načine ponašanja. Farmakoterapija je najčešće potrebna zbog drugih poremećaja koji su povezani s kockanjem (kao što su prethodno spome-nuti alkohol i droge). Nažalost, kockanje je jedno od onih ovi-sničkih ponašanja kojima se ljudi često vraćaju, tako da je neophodna konstantna podrška i edukacija porodice, kontrolisa-nje i što češće konsultacije sa savjetovali-štima, ili individualna psihoterapija. Kockanje je vid zabave i vjerujem da bi ve-ćina nas u Monte Karlu ili Las Vegasu rado

potrošila određenu sumu novca da se za-bavimo i isprobamo većinu dostupnih iga-ra. U navedena mjesta možda ćemo otići jed-nom, ili nekoliko puta u životu, ako i toli-ko, ali problem postaje naša svakodnevi-ca i činjenica da je sve većem broju ljudi, barem kod nas, ovakvo ponašanje prihvat-ljivo na sedmičnom, ako ne čak i svakod-nevnom nivou. Ukoliko primijetite da imate problem, javite se obližnjem psihologu koji vam može pru-žiti adekvatne informacije, ili ako prepozna-te da neko drugi iz vaše okoline ima poten-cijalni problem – ponudite mu svoju iskre-nu pomoć, bez sažaljenja i bez osuđivanja, jer svi mi griješimo, ali možemo i pomoći jedni drugima da budemo bolji ljudi.


Amina Jusić, Breza, studentica Veterinarskog fakulteta u

Sarajevu

Zdravlje skriveno u ‘tolama

O seksualnom i reproduktivnom zdravlju u našem društvu i Asocijaciji XY kroz intervju s Amerom Džekmanom

Tehnologija je na vrhuncu svog razvoja, in-formacije putuju skoro svjetlosnom brzi-nom, naučna otkrića se ne mogu ni pre-brojati. Međutim, frka je učiti djecu o gra-đi reproduktivnog organa ili menstrualnom ciklusu. A otići ginekologu, a nisi udata trudna žena? To je, svakako, velika sramo-

ta i besposličarenje. Da 15-ogodišnjak pita oca kakve mu se to promjene dešavaju ”tamo dolje” i zašto na neke stvari gleda drugačije nego prije? Naravno da ne, jer, kakav je to manjak poštovanja prema ro-diteljima? Krivimo mlade ljude za nezašti-ćen spolni odnos, internet i modernizaciju




za maloljetničke trudnoće, a ne pitamo se koliko doprinosimo njihovom obrazovanju o tome. Koliko su vjerodostojne informacije kojima raspolažu i kako stvoriti sigurno i zdravo okruženje u kojem se slobodno odrasta i sazrijeva?Jedna od institucija koja pruža širok spektar informacija i usluga na ovu temu jeste Aso-cijacija XY, neprofitna organizacija u Bosni i Hercegovini koja brine o zdravlju građana i promovira zdrave stilove života kroz inova-tivna, sistemska i održiva rješenja.U razgovoru s Amerom Džekmanom, tre-nerom vršnjačke edukacije i savjetnikom, saznajemo nešto više o radu i aktivnosti-ma Asocijacije XY. Osnovana 2001. godine, prvenstveno kao Asocijacija za seksualno i reproduktiv-no zdravlje s ciljem veće edukacije mla-dih ljudi o spolno prenosivim bolestima, zaštiti i odgovornosti, tokom godina po-staje samo Asocijacija XY koja se, pored seksualnog i reproduktivnog zdravlja, bavi i mentalnim zdravljem i promoviranjem zdravih stilova života. Danas, programi Asocijacije XY se sprovo-de kroz tri ključna sektora: Zdravlje i zdra-vi stilovi života, Seksualno i reproduktivno zdravlje i prava i Mentalno zdravlje.

U kojem obliku se sprovode projek-ti Mentalno zdravlje i Seksualno i repro-duktivno zdravlje?Sektor za mentalno zdravlje ima svoju po-sebnu kancelariju koja radi punom pa-rom. Ovaj projekt je pomogao pri izgrad-nji mnogih centara za mentalno zdravlje u Bosni i Hercegovini. Mi smatramo da u zdravlje čovjeka ula-zi i mentalno i fizičko zdravlje i da jedno bez drugog ne ide. Opće je poznato, kad se spomene seksualno i reproduktivno zdravlje, da je to tabu tema generalno u društvu.

Ono na čemu mi radimo jeste da podi-gnemo svijest, ne samo kod mladih, nego i starijih osoba da seksualno i reproduk-tivno zdravlje nije samo seksualni odnos, nego nešto što se tiče same individue. U seksualno i reproduktivno zdravlje spa-daju i način održavanja higijene, pravilna ishrana i pozitivan doprinos razvoju mla-de osobe. Kada dijete uđe u pubertet, normalno je da će postavljati pitanja o promjenama koje se dešavaju u tijelu i svim problemi-ma s kojim se susreće. Jedan od tih problema jeste od koga ti mladi ljudi traže informacije. Obično, izvo-ri informacija im budu vršnjaci. Međutim, postavlja se pitanje koliko su vjerodostoj-ne i tačne informacije vršnjaka. Ono na čemu mi radimo jeste da od mla-dih ljudi pokušamo stvoriti vršnjačke edu-katore. Mladi koji su zainteresirani za naše aktiv-nosti mogu nas posjetiti, proći kroz različi-

Am

er D

žekm

an




te radionice na teme vezane za ove oblasti i volontirati u našoj organizaciji u kojoj će kroz zabavan i interaktivan način naučiti potrebne vještine i znanja o seksualnom i reproduktivnom zdravlju. Kada prođu kroz te radionice, naši volon-teri postaju lideri u svom društvu i na taj način mogu širiti tačne, korisne i ispravne informacije. Vodimo radionice i sprovodimo aktivnosti u osnovnim i srednjim školama u kojima želimo proširiti znanje o zdravlju i zdravim stilovima života.

Godine 2006. Asocijacija XY uspostav-lja Prijateljski centar za zdravlje mladih, što predstavlja jednu zanimljivu i je-dinstvenu pojavu na našim prostorima. Zbog čega je ovaj servis osnovan? Kako funkcionira i kakve usluge pruža?Pored edukacije, mi pružamo mogućnost besplatnog i anonimnog pregleda kod gi-nekologa, dermatovenerologa i razgovora

sa psihologom. Veliki broj mladih ljudi do-lazi baš ovdje zato što su to studenti iz drugih gradova i osobe bez zdravstvenog osiguranja. Dosta osoba se boji otići svom ginekologu jer to može dospjeti do njihovih roditelja i porodice, što nam govori koliko se ne pri-ča i krije o ovoj temi. Dosta pazimo na privatnost i ugodnost osoba koje koriste naše usluge, tako da ukoliko želite zakazati pregled kod, recimo, ginekologa, možete se izjasniti da želite da to bude doktor ili doktorica. Kada je u pitanju mentalno zdravlje i raz-govor sa psihologom, imamo i vršnjačke savjetnike. To su mlade osobe koje su prošle odre-đene treninge i tu su na raspolaganju da s njima lično ili putem chat opcije na na-šoj stranici razgovarate o svom problemu. To se pokazalo kao praktična metoda jer mladi cijene mišljenje i lakše razgovaraju




Koliko su roditelji uključeni u vaše ak-tivnosti i kakvo je njihovo mišljenje o vašem radu?Roditelji naših volontera su nam uvijek na raspolaganju i rado se uključuju u različi-te aktivnosti. Ponekad, roditelji dolaze po savjet umjesto svoje djece. Na našoj stranici postoji roditeljski savjet-nik na kojem roditelji mogu postavljati pi-tanja, tražiti informacije ili savjete u razli-čitim poljima.

Kakve su posljedice neznanja i nedo-voljnog informiranja kada je riječ o ovoj oblasti? Mlada osoba može, ne poznajući svoje ti-jelo, fiziologiju i svoje zdravlje, upasti u ve-like probleme. Upadajući u te probleme bez adekvatnog znanja, mlade osobe do-laze u stanje panike i straha, što nikako nije dobro. U tim situacijama, ali i općenito, nije pre-poručljivo samo savjetovanje s vršnjacima jer se može upasti u krug neprovjerenih i netačnih informacija koje samo mogu do-nijeti negativne posljedice.

***Ono što se na kraju samo može reći da je educiranje o stvarima oko nas kao i o onom šta radimo i unosimo u sebe naj-važniji korak ka donošenju zdravih i do-brih odluka. Tek kada shvatimo da je normalno i po-trebno pričati o seksu, menstrualnom ci-klusu, spolnim bolestima i promjenama, imat ćemo bolju i napredniju budućnost. Ukoliko želite znati više o mogućnostima volontiranja, aktivno-stima i dodatnim re-zultatima istraživanja na različite teme, po-sjetite web stranicu Asocijacije XY.

s drugom mladom osobom. Štaviše, zbog toga što u našem društvu vlada stigma da je psihologa sramota posjetiti, mladima je lakše razgovarati s nekim ko ne nosi tu ti-tulu. Ukoliko vršnjački savjetnik ustanovi da je tu, ipak, potrebna stručna pomoć, imate priliku razgovarati s našom psihologinjom.Amer nam također govori s kakvim sta-vom i otvorenošću mladi ljudi dolaze u Asocijaciju i s kakvim se neugodnim i ne-gativnim iskustvima susreću u svom radu.Mladi ljudi najčešće dolaze po preporuci prijatelja ili prijateljice koji su već učestvo-vali u našim aktivnostima ili zbog toga što žele volontirati.

Web stranica Asocijacije XY

Koliko su nam potrebni validni i prisutni izvori informacija na ovu temu pokazuju istraživanja sprovedena pod okriljem projekta Inicijativa mladića.

Istraživanje - Projekt Inicijati-

va mladića

Ali većina tih osoba je jako skeptična i suzdržana dok ne provedu više vremena u okruženju ljudi koji slobodno pričaju o te-mama koje se prerađuju tokom radionica. Kasnije, situacija postaje bolja i ti mladi lju-di imaju ležerniji i otvoreniji pristup svemu. Što se tiče saradnje sa školama, generalno nas podržavaju. Zna se dešavati da nas neke škole odbiju sa stavom da same pružaju do-voljno informacija svojim učenicima i učeni-cama. No, kada se radi o nekim manjim sre-dinama i radu na terenu gdje je znanje na temu seksualnog i reproduktivnog zdravlja jako malo, nađemo se u situaciji kada nas ljudi ne žele saslušati i jednostavno nam ne omoguće priliku za održavanjem aktivnosti.




Zdravstveno obrazovanje u školama

Kenan Klepić, Zenica, učenik Medicinske škole u Zenici

Znate li kako funkcioniše vaše tijelo? Po-znajete li način rada svojih organa i kako je sve u našem tijelu povezano u jedinstvenu cjelinu? I posljednje, znate li kako očuvati svoje zdravlje i harmoniju. Ja znam, jer se moja škola potrudila da to sve naučim, i moram reći da sam im na tome zahvalan.No, u razgovoru sa svojim drugovima sa-znao sam da to pojedine škole ne rade. To mi je bilo neobično jer su škole mjesta gdje učimo da možemo imati bolju buduć-nost, ali kako možemo imati dobru buduć-nost ako smo zbog svog neznanja uvijek u opasnosti da se razbolimo. Škole imaju predmete koji doprinose po-boljšanju našeg zdravlja, kao što je tjele-sni odgoj, ali većina učenika taj predmet pohađa samo radi ocjene, jer niko ne go-vori o tome kako nam tjelesna aktivnost pomaže i kako njeno zapostavljanje može biti opasno.Ne govorimo tu samo o tjelesnoj aktivno-sti, već o tome da bi se u školama trebalo podučavati o svim aktivnostima koje nam mogu pomoći unaprijediti zdravlje. Bilo bi pogodno da postoje posebni časovi na ko-jima bi se učilo o zdravlju, ali i o ljudskom

tijelu, pubertetu i promjenama koje dono-si. Ovo sve bi pomoglo učenicima da budu zdraviji, ali i da se osjećaju ugodnije.To bi bilo najbolje rješenje, no u većini škola nije tako. U razgovoru s drugovima iz svoje škole (Medicinske škole u Zenici), svi su imali pozitivne kritike o časovima higi-jene, na kojim učimo o svim stavkama u vezi sa zdravljem. Mnogi su rekli da im je to jedan od najdražih predmeta, a neki da im je taj predmet najviše pomogao. Kada sam pitao zašto, često su kao razlog navo-dili to što taj predmet predaju profesori koji su radili u bolnici i tako imaju dosta interesantnog znanja. Učenicima se, tako-đer, sviđalo to što su mogli pitati sve što ih je zanimalo bez tabu tema i što su ima-li priliku često posjećivati komune i dru-ge ustanove. Sve ovo je pridonijelo tome da učenici na zabavan i interesantan na-čin saznaju mnoge stvari bitne za njih. U to sam se i sam uvjerio kada sam pitao šta su zapamtili s tog časa, odgovora je bilo dosta, od toga kako se pravilno peru ruke, preko važnosti vakcinacije, značaja redov-nih pregleda, do spolnog obrazovanja i još dosta toga.Mislim da zdravstveno obrazovanje sred-njoškolaca nije na zavidnom nivou. Kao učenica medicinske škole dosta sam na-učila, što mi je doprinijelo svakodnevnom životu i zbog toga sam im zahvalna. Ovaj predmet sam stvarno učila radi znanja, a ne radi ocjene. (Ilda Selimović)Ovakvo stanje u mojoj školi mi se svidjelo i volio bih da to i drugi učenici mogu isku-siti, kao i to kako je tema zdravlja zanimlji-




va i važna. Dosta je učenika koji su zainte-resovani za uvođenje ovakvih predmeta u škole, neki poput Imrana Telalovića, uče-nika Ekonomske škole u Zenici, čak poha-đaju i sekcije Prve pomoći, jer jedino tako mogu nešto više naučiti:Što god se desilo nekom učeniku, mi mu ne možemo pomoći dok ne dođe hitna pomoć ili dok ne dođe profesor koji zna šta treba raditi. Isto tako ne možemo po-moći drugima, a ni sebi, da vodimo zdra-viji način života. Mislim da bi dodatni ča-sovi zdravstvenog obrazovanja u prvoj go-dini srednje škole bili dobar način da se djeca obuče o onome što im je potrebno za život.Istražujući o ovome pitao sam pedagogi-cu Prve gimnazije u Zenici, Edinu Kos-Bu-rić, šta ona misli o ovoj temi. Mislim da naši učenici već imaju previše obaveza, no pitanje zdravstva je veoma bitno. Možda bi najbolje rješenje bilo da se zdravstve-no obrazovanje u škole uvede kao fakul-tativni/izborni predmet, gdje učenici ne bi dobivali ocjene iz tog predmeta, ili da se uvede u sklopu nekih drugih predme-

ta, kao što je biologija. Ovo je alternativ-no rješenje pri čemu bi učenici ipak mo-gli učiti o zdravlju, ali ne osjećati pritisak zbog ocjena. Ovako bi znali da je svo gra-divo koje uče bitno za njih i da će im po-moći u životu. Nije strano ni to da naše škole imaju dosta problema i zbog toga se problem zdravstvenog obrazovanja če-sto zanemaruje. Ali ovo nije mali problem, jer nam zdravstveno obrazovanje može u nekim situacijama spasiti život. Uvođe-nje ovakvih predmeta bi osiguralo stvara-nje generacije ljudi koji znaju čuvati svoje zdravlje, ljudi koji znaju svoje znanje pre-nositi i drugima, i koji se bore za zdravlje tako što paze na okolinu i bore se protiv njenog zagađivanja. Možda bi čak pomoglo i u iskorjenjivanju nekih bolesti redovnom vakcinacijom. Našoj generaciji je prijeko potrebno zdrav-stveno obrazovanje, a sljedećim generaci-jama možda neće trebati. Jer ako se sada, na vrijeme, obrazujemo i počnemo pravi-ti promjene u svom načinu života uspjet ćemo napraviti bolje i zdravije okruženje za našu djecu.




Malo si lud, nije tebi ništa

Ernad Mahmić, Zenica, student Odsjeka za anglistiku Filozofskog fakulteta u

Sarajevu

Psihološki i problemi odrastanja mladih

Danas se mladi ljudi više nego ikad suoča-vaju s mnoštvom psihičkih problema koji im predstavljaju izazov u životu, od obič-nih tinejdžerskih jada do kliničke depresi-je i anksioznosti. Kako bih saznao o kakvim problemima je riječ, koji su njihovi uzro-ci i moguća rješenja, porazgovarao sam s dvije osobe – prof. dr. Mirjanom Mavrak, profesoricom pedagogije i psihologije koja trenutno predaje na Univerzitetu u Saraje-vu, i Džennetom, učenicom četvrtog razre-da srednje škole iz Zenice. Ovo mi je omo-gućilo da dobijem i perspektivu profesio-nalca i mlade osobe koja se i sama suoča-vala s problemima ove prirode. Prvo ćemo predstaviti mišljenje doktorice Mavrak.

Da li smatrate da mladi danas imaju vi-še psihičkih problema nego prije?Ako bismo pogledali neku statistiku, vje-rovatno bismo došli do povećane količi-ne mentalne patnje. Smatram da je to po-sljedica različitih uvjeta u kojima živimo,

ali bih rekla da te promjene ne pogađaju posebno mlade već da je to općenito slu-čaj u cijeloj populaciji. Međutim, za mene je statistika jedna velika šarena laža koja nam može pomoći da usmjerimo svoju pažnju na neki problem, a zapravo mislim da je puno važnija kvalitativna strana pro-blema od kvantitativne. I u moje vrijeme se puno govorilo o problemima mladih, ali je kvalitet onoga što se nama dešavalo drukčiji od kvaliteta onoga što se dešava savremenim generacijama.

Da li biste nam mogli nešto reći o tim kvalitativnim razlikama?Danas većina mladih živi u situaciji tzv. ”produženog djetinjstva” i produžene eko-nomske ovisnosti o roditeljima. To je jedna od stvari koja može nanijeti najviše štete u smislu stvaranja vlastitog identiteta, od-vajanja od matične porodice, i izgrađivanja svog života. Također, danas mlada osoba koja se opredjeljuje za jednu srednju ško-lu ili fakultet se time uopće ne opredjelju-je za jednu profesiju za cijeli život, već se zapravo treba opredijeliti za nešto što voli raditi. Ovdje dolazi do problema što mladi ljudi imaju svoje želje, dok ih odrasli često usmjeravaju negdje drugdje. Ovaj problem je samo pogoršan činjenicom da smo mi zemlja u tranziciji čije siromaštvo omla-dini pruža puno uže mogućnosti i manju fleksibilnost nego što je ima omladina za-pada, pogotovo u zapošljavanju i osniva-




nju porodice. Kao drugo, danas mladi lju-di komuniciraju većinom putem digitalne tehnologije. Ova komunikacija je bazirana na čulima vida i dodira (i to dodira tasta-ture), te na skraćenicama, što dovodi do toga da često ne znaju dublje komunicirati o svojim emocijama, željama i očekivanji-ma. Ostaju uskraćeni za taj jedan komad apstraktnog mišljenja i onda se ide na širu komunikaciju koja je površnija. Kao treće, mislim da mladi ljudi imaju pro-blem s pitanjima vlastitog identiteta, pri-padanja i smisla. Pogotovo to pitanje smi-sla je nešto što ”gnjavi” mlade ljude danas jer nisu toliko izloženi egzistencijalnoj fi-lozofiji kao što smo bili mi, na neki sporiji, a dublji način. Plašim se da postoji jedna vrsta zapitanosti tipa Ko mi može pruži-ti sigurnost u ovom nesigurnom svijetu? i Na koji način mogu biti prepoznat u svo-jim kompetencijama ako te kompetencije ne prepoznaje određeni poslodavac, moji roditelji, moj partner itd.?

Da li smatrate da postoji stigma u na-šem društvu prema mentalnim bolesti-ma i iskrenosti o njima?Apsolutno. Mislim da to nije generacijski određeno. Ova stigma se rađa iz naše tra-dicionalne ili uvriježene potrebe da napra-vimo razliku između zdravlja i bolesti kako bismo ustvari bili sigurni u nekom svom svijetu ”zdravlja”. Mislim da u našoj kultu-ri prvo trebamo osvijestiti to kako dihoto-mijski gledamo zdravlje i bolesti, a onda u okviru određenih oboljenja koliko tu bo-lest promatramo kao slabost, a ne kao specifičan kvalitet osobe koja je oboljela.

Da li mislite da je izobilje informacija o mentalnim bolestima kojem danas mla-di imaju pristup na internetu blagoslov ili prokletstvo?Pristup informacijama je uvijek blagoslov, no rekla bih da je najvažnije ono kako se raspolaže tim informacijama. Mi smo kao ljudi skloni simptome bolesti o kojoj čita-

mo pripisivati sebi, te često možemo sami sebe pogrešno dijagnosticirati. Osobe koje ovo urade se često ”pomire” sa svojom dijagnozom te počnu razmišljati o tome kako će nastaviti živjeti s njom, umjesto da se posavjetuju s profesionalcem i, ako stvarno boluju od te bolesti, potraže po-moć. Zbog ovoga smatram da mlade ljude treba ”informacijski opismenjavati” kako bi znali pravilno postupati s informacija-ma na koje naiđu.

Šta predlažete kao rješenje ili mogući način da spriječimo psihološke proble-me kod mladih ljudi?Teško mi je odgovoriti jednostavno na to pitanje, ali ovako: mladi ljudi u savreme-nom svijetu ustvari trebaju naučiti kako da odrastu. Mislim da im mi u tome trebamo pružiti samo prisustvo, odnosno našu ruku onda kada oni to zatraže, a da se ne mije-šamo onda kada im ne trebamo. Meni se čini da mi nedovoljno mlade ljude sluša-mo, da ih nedovoljno pitamo šta bi njima pomoglo. Mladim ljudima bih savjetovala da se nauče samoočitovati, pričati o svojim emocijama i potrebama. Smatram da mla-

Erna

d i M

irja

na




di ljudi i više nego znaju šta žele, i da im mi samo trebamo pomoći da to ostvare, bez nametanja nekih svojih ustaljenih ideja.

***No, dobro, to je mišljenje nekoga ko se bavi psihologijom i pedagogijom, ali kako ove probleme doživljaju sami mladi lju-di? Kako bih to saznao, izašao sam na kafu s Džennetom, učenicom Prve gimnazije u Zenici, i pitao je šta ona misli.

Da li smatraš da je okolina u kojoj živi-mo nepogodna za psihičko zdravlje?Da. Bosna i Hercegovina je zemlja u kojoj ljudi još ne znaju razliku između psihijatra i psihologa. Uopće ne znamo dovoljno o psi-hičkim problemima. Ovo dovodi do toga da mladi često ne budu shvaćeni ozbiljno kada se žale na neke svoje probleme. Odrasli se ne žele brinuti o nama niti se zamarati, već često samo kažu: Ma hajde, glupiraš se, ili Ma hajde, malo si lud, nije tebi ništa.

Da li ti kao mlada osoba osjećaš da imaš podršku od strane porodice, prijatelja, i samog društva kada su u pitanju psihič-ki problemi?

Od porodice i nekoliko prijateljica da, od društva nikako. Ta podrška je jako bitna. Puno znači kada te neko shvati ozbiljno. Ne tražim da se neko slaže sa svime što kažem, ali neka makar bude tu za mene i kaže da će sve biti uredu.

Dže

nnet

a

Egzistencijalna filozofija − filozofi-ja koja se fokusira na ljudsko po-stojanje, a ne na postojanje uopćeDihotomijski gledati − gledati dva pojma kao potpune suprotnosti

Kako prevazići te probleme i poteško-će? Gdje čovjek može naći podršku?Kao prvo, potrebno je osvještavanje rodi-telja da budu tu za svoje dijete. Kao dru-go, uvođenje psihologije od prvog razre-da srednje škole, da mladi odmah mogu vidjeti šta je to što ih muči, a ne kasni-je kada možda bude prekasno. Kao treće, uvođenje psihologa u školu, ali prije toga je potrebno razbiti taj tabu oko odlaženja kod psihologa. To bi bilo super jer bi se mladi imali kome obratiti ako imaju pro-bleme o kojima s roditeljima ne mogu pri-čati. Ako ti se roditelji u kući svađaju, kome ćeš se drugome obratiti nego psihologu?

***Iz odgovora mojih sagovornica možemo zaključiti da mladi ljudi jesu zaokuplje-ni mnogim mentalnim poteškoćama koje im društvo baš i ne olakšava. Od dokto-rice Mavrak saznajemo da su psihološki problemi mladih usko povezani s odrasta-njem u modernom svijetu, a od Džennete da se mladi ljudi osjećaju neshvaćenima i zapostavljenima u tom pogledu od strane šire sredine. Međutim, isto tako vidimo i da postoji nada i mogućnost da se ti problemi riješe. Uz zajednički trud mladih i odraslih, može-mo stvoriti sredinu koja je emotivno zdra-vija za sve članove društva.




Amel Hanić je dvadesettrogodišnji mladić iz Gradačca. U Gradačcu je završio školu za prehrambenog tehničara i nastavio svoje daljnje školovanje u tom pravcu, te upisao Tehnološki fakultet, smjer Prehrambena tehnologija. Kao i većina pušača, Amel je počeo pušiti cigarete veoma rano. On nam prenosi kako je čitajući knjigu Alle-na Carra koja nosi spoj čudnog i zanimlji-vog naziva Lako je prestati pušiti, shvatio da svaki pušač ima malo čudovište u sebi koje konstantno mora hraniti duhanom. U nastavku vam donosimo intervju s ovim mladićem u kojem nam on otkriva kako je prestao pušiti cigarete ili, kako bi on to re-kao, ”tajne svog uspjeha”.

Iz kojeg si razloga počeo čitati knji-gu, iz znatiželje ili želje za prestankom pušenja?Iz čiste znatiželje. Na samom početku či-tanja nisam uopće razmišljao o prestan-ku pušenja.

Čudovište koje se hrani duhanom

Lejla Mujkanović, Gradačac, učenica Gimnazije Mustafa Novalić

u Gradačcu

Amelov primjer kako je moguće ”baciti cigarete” čitajući knjigu Allena Carra Lako je prestati pušiti

Od koga si dobio preporuke za knjigu?Knjigu mi je preporučio prijatelj koji je biv-ši dugogodišnji pušač.

Na koji način je kroz čitanje knjiga dje-lovala na tvoju psihu?Sve što sam mislio o cigareti, sve ono što sam navodno znao, sve se to promijeni-lo. Stvorila je totalno novu sliku o cigareti, pušenju i ovisnosti kao takvoj.

Koji dio ili poglavlje knjige je ostavilo najjači utisak na tebe?Ne znam tačno kako se zove poglavlje, ali priča o postojanju malog čudovišta koje se nalazi unutar tebe i kojeg konstantno moraš hraniti duhanom, odnosno nikoti-nom. Jedna mi je rečenica posebno ostala u sje-ćanju, a ona glasi: Zamislite sljedeću ciga-retu koju zapalite, da će pokrenuti lančane reakcije od kojih ćete dobiti rak i umrijeti. Smrt kao smrt nije strašna onoliko koliko je strašan period bolovanja od raka, he-moterapije, odlazak u bolnicu i tako dalje. Svaka cigareta koju zapalite nosi određeni rizik dobijanja raznoraznih bolesti, a rak je jedna od njih.

Šta je zapravo bilo presudno da se osta-vi dopola ispušena kutija cigareta?Tehnički, nisam ostavio dopola ispušenu kutiju, ispušio sam cijelu. Knjiga sama go-




vori o tome. Dok je čitate ne prestajete pu-šiti. Dakle, prestajete pušiti tek kada zavr-šite s čitanjem posljednjeg poglavlja, što i jesam uradio. Prije nego što sam počeo čitati posljednje poglavlje koje se naziva Sad sam nepušač, zapalio sam posljednju cigaretu. Sedmog aprila u 13:17 sati.

Koliko je trajala tvoja apstinencijska kriza?Pa, fizička ovisnost je trajala tri sedmice. Sve ostalo poslije toga je bila moja psiha.

Kako je izgledala apstinencijska kriza?Prvih nekoliko dana je bila nepostojeća, što je i mene zapravo u svemu tome čudilo. Shvatio sam da najčešće pušim iz dosade ili uz kafu i, naravno, s prijateljima. Poslije se želja za cigaretom ponovo javila. Kretao sam se u nekoliko različitih društava. Zani-mljivo je bilo to što sam, nebitno u kojem društvu da sam bio, bio jedini nepušač pa je to možda i stvorilo neke poteškoće.

Na koji način si odolijevao iskušenju?Govorio sam sebi: Nemoj pogaziti ono što si do sada postigao! Kad god sam osjetio kri-

zu nisam govorio: Meni treba cigareta, nego: Gledaj kroz šta sve moram proći da bih se očistio, i to mi je nekako davalo snagu.

Da li si sumnjao u djelotvornost knjige dok si je čitao?Naravno, na svakoj stranici. Sumnja je do-bra stvar. Ne treba slijepo vjerovati ničemu.

Alle

n C

arr,

Lak

o je

pre

stat

i puš

iti

Allen Carr je britanski pisac i autor mnogih knjiga. Napisao je brojne savjetnike i knjige za samopomoć, te metode i teorije o prevladavanju raznih ovisnosti. Kroz knjigu Lako je prestati pušiti, koja je ujedno i njegovo najpoznatije djelo, razvio je metodu pomoću koje i dugogo-dišnji pušači mogu prestati s puše-njem u nekoliko dana. Ova meto-da je poslužila i njemu kao bivšem strastvenom pušaču.

Kako je prestanak pušenja uticao na tvoj svakodnevni život?Nakon sedam dana sam shvatio da bolje spavam. U to vrijeme sam počeo i treni-rati, bio sam fizički puno aktivniji i konač-no sam počeo disati punim plućima. Upra-vo kada sam nakon dugo vremena uspio udahnuti a da to nije bio kratak dah, shva-tio sam da sam nešto postigao.

Da li vjeruješ da te knjiga stvarno može odgovoriti od pušenja?Apsolutno. Svim pušačima bih preporučio da je pročitaju i da joj ne pristupaju s mi-šlju kako će sigurno prestati pušiti nego s mišlju Hajde da vidimo šta ima ovdje. Što bi meni prijatelj volio reći: Kako će meni knjiga reć’ da ne pušim, ja volim za-palit’ onu cigaru, povuć’ dim da mi se gra-na po plućima. Sada je taj prijatelj jedan pušač manje. Čitajte. Iz znatiželje, ne iz vje-re da ćete prestati pušiti.




Cvekla, yoga i sklekoviT(ok?)sične veze

The only person that deserves a special place in your life is someone that never made you feel like you were an option in theirs. (Shannon L. Alder)Koliko ste puta maštali o toj idealnoj vezi, o pravoj ljubavi, o ljubavi koja nema kraja? Sigurno se radi o broju koji se teško može izraziti. Svaki put kada ostanemo slomlje-na srca, nadamo se nečemu boljem i no-vom u svakoj idućoj vezi. Međutim, u nekim vezama s partnerom/partnericom (ovisi što preferirate) ne mo-žete ni lijevo, ni desno, kao da idete rav-no u slijepu ulicu. U takvim situacijama je najbitnije ostati sabran/sabrana kako bi presudio ratio, a ne srce. Kasno posta-je u trenutku kada shvatimo da smo žr-tve emocionalnog ili psihološkog zlostav-ljanja, što ne smijemo nikako potcjenjivati jer to u nama može ostaviti duboke ožiljke. Emocionalno zlostavljanje može se po-istovjetiti s fizičkim, možda čak i staviti ispred, zbog jakog intenziteta emocija. Ova pojava je interpretirana kroz razne medi-je: od filmova (What’s Love Got to Do with It, Sleeping with the Enemy, Fear, Enough, itd.), pjesama, knjiga i slično. Najviše pozornosti sam posvetio i svaka-ko bih preporučio Buzz Feedov kratkome-

tražni film kojeg su napisale Ali Vingia-no i Brittany Ashley, koje također tumače i glavne uloge. Film se naziva Unhealthy Relationships, a govori se o jednom he-teroseksualnom paru i jednom lezbijskom paru, koji zajedno odlaze na izlet jedan vi-kend. Tih 15 minuta je dovoljno kako bi se spoznali svi elementi koji se podrazumije-vaju u vezama u kojima je prisutno emoci-onalno zlostavljanje.Odavno je izgubljen ”zajednički jezik”, osjećate ”izolaciju” od svih drugih ljudi, iz-gubljeni ste i vašim životom upravlja par-tner/partnerica, niste sposobni sami do-nijeti ispravnu odluku, kontrolira vam po-ruke i pozive, ponižavani ste od strane nje/njega u prisustvu prijatelja/prijatelji-ca i za kraj, više ne osjećate niti emocio-nalnu niti seksualnu privlačnost. Ovi pri-mjeri i još mnogo sličnih su karakteristi-ke emocionalnog zlostavljanja u vezama. Ako se ikada pronađete u takvoj situaciji,

Matija Krivošić, Mostar, student Odsjeka za odnose s javnošću na Filozofskom

fakultetu u Mostaru



onda je zasigurno dobro poznavati termi-ne kao što su: lovebombing, gaslighting, benching, ghosting.

LovebombingJeste li se ikada našli u takvoj situaciji, u ludoj romansi, u kojoj vas partner/partne-rica, doslovno obasipa poklonima, kaže vam sve što želite čuti i želi se poistovjeti-ti s vama u svakom slučaju, a sljedeće što saznajete, u kratkom periodu, želi doseli-ti kod vas? Tada je definitivno vrijeme da se situacija jako uspori. Ovakvo što je ina-če popraćeno partnerovim stalnim poru-kama i pozivima, prenaglašenom brigom i pažnjom, konstantnim flertovanjem. Žrtva takve manipulacije nije ni svjesna što se događa jer je slijed takve veze ne-moguće pratiti. Iako se ta veza čini jako ”udobnom”, takvom osjećaju dođe kraj. U tim trenutcima smo i dalje povezani s par-tnerom/partnericom, ali počinjemo traži-

ti pažnju negdje drugdje, a on/ona tada pokazuje pravo lice. Sve je više agresivan/agresivna, jako ljubomoran/ljubomorna, i kao rezultat, tada se još više želi povezati s vama i biti u vašoj blizini. Žrtve takve ma-nipulacije su u emocionalnom raskoraku, te se ne osjećaju neovisno niti imaju sna-gu, a kamoli kontrolu nad tim.

GaslightingOvo je referenca na kazališni komad iz još davne 1930. godine nazvan Gas Light. Radi se o mužu koju pokušava svoju ženu učiniti ludom kako bi ga ostavila, tako što kriomice mijenja okruženje u kojem se nalaze (kao naprimjer, prigušivanjem pli-na na fenjeru). Dr. George K. Simon koji se bavi poremećajima ličnosti i karaktera već 25 godina, definira gaslighting kao sofi-sticiranu manipulacijsku taktiku za stva-ranje sumnje kod drugih. Gaslighting ima mnogo metoda u kojima se manifestira, a




može biti primjer kada partner/partnerica traži od vas ono što želi dobiti. Još jedan primjer gaslightinga je poricanje, uobiča-jeno za prevarante/prevarantice. Suština gaslightinga je namjera kako bi u vama stvorila sumnju u vašu intuiciju i u ono što je istina, a što ne. Kako bi to izgleda-lo kao čista paranoja, partner/partnerica vam daje još neka lažna obećanja i obično kaže da previše razmišljate o nekim stva-rima.

BenchingS porastom tehnologije i mogućnosti koje se nude, ideologija online upoznavanja partnera/partnerica je dosta oblikovala današnje veze, ali s tim porastom, pora-sli su i problemi s kojima se susreće, lo-neri. Termin benching se većinom povezuje s aplikacijama za online upoznavanje par-tnera/partnerica kao što su: Tinder, Bum-bel, Grindr i tako dalje. Jedna sekunda je dovoljna da samo jednim klikom upoznate novu osobu, a u drugoj sekundi već poči-njete tipkati s tom osobom. S obzirom na to da te aplikacije nude pregršt profila oso-ba za koje mislimo da su uvijek ”bolje” od osobe s kojom smo trenutno u kontaktu, ne daju nam prostor za osjećaj povezano-sti. Bencheri ostavljaju sve opcije uključe-nima kako ne bi izabrali pogrešnu osobu.Iako je to postala uobičajena pojava na ta-kvim aplikacijama, i dalje ostavlja negati-van utjecaj na korisnika/korisnicu. Nitko ne voli biti emotivno ”izigran” (pogotovo na tim aplikacijama), stoga bencheri zna-ju odabrati pravi trenutak kako nastaviti komunikaciju, ali s druge strane ne obu-stavljaju potražnju za gospodinom/gos-pođicom Savršenim/Savršenom. Kao rje-šenje za to bi bio jedan iskren razgovor o nastavku međusobnog komuniciranja ili o planiranju veze na duže staze.

GhostingOvaj termin je jako sličan benchingu, iako ovdje govorimo o odluci da više nikada ne

pričamo s partnerom/partnericom, ne dr-žimo više nikoga na standbyu. Razlog koji stoji iza ghostinga je jednostavno gublje-nje interesa za određenu osobu, pri čemu jednostavno odlučimo krenuti dalje, ali to ne mora uvijek biti razlog. Često ljudi izbjegavaju izreći svoje pra-ve osjećaje jer ne žele nekoga razočarati ili reći ono što zapravo misle o toj oso-bi. Skrivati se od komunikacije nikada nije valjan razlog! Većinom su osobe koje su doživjele ghosting zbunjene, jer ne razu-miju zašto se to dogodilo i kako je došlo do toga. Bilo kakva vrsta odbijanja i razo-čaranja ne ostavlja lijep osjećaj kod dru-ge osobe, pogotovo ako je to slučaj gho-stinga.

***U svakom slučaju, prema brojnim stati-stikama koje sam pronašao guglajući, po-djednaki su stavovi i postotci onih koji mi-sle kako su i muškarci i žene u BiH podlož-ni emocionalnom (ili bilo kakvom drugom) zlostavljanju. Emocionalno ili psihološko zlostavljanje ne dolazi, niti prolazi tek tako. Ono ne bira ni spol, ni rod, ni godine. Lju-bav i emocije su više od onoga što se viđa na filmovima. To je stvarnost. To je ono što nam može dati vjetar u leđa čim otvorimo oči ujutro ili ono što nas može ubijati, i doslovno i metaforički. Na najvećem uda-ru su adolescenti koji nisu još svjesni svo-jih osjećaja niti njihove važnosti, mada ni oni stariji ne znaju uvijek dobro procijeni-ti. Kada primijetimo emocionalno zlostav-ljanje, nema adekvatne reakcije, a kamoli prikladnog odgovora. Ponajbolje je da ta-kve žrtve pokušaju same ”napraviti rez”, ali naravno, uz bezuvjetnu potporu i temelji-te razgovore s pitanjima koja ne bi treba-la biti previše napadna. Ni u kojem slučaju ne bi trebalo odustajati u toj fazi i trebalo bi težiti ka što kvalitetnijoj konkluziji. Jed-no možemo zasigurno zapamtiti, a to je da na kraju dana možemo samo sami sebe promijeniti.

Nešto kontam...Nešto kontam...


Biž odatle, propuhaćete

Današnja medicina, iako savremena i do-sta napredna, nije došla do otkrića koja su odavno poznata u našem narodu i svakod-nevno nam spašavaju život i to besplatno. Prvo i jedino pravilo da biste se mogli ko-ristiti tradicionalnom balkanskom ”medi-cinom” jeste da ne razmišljate i ne tražite logiku, ali ništa se ne brinite, jer je već sve provjereno u mnogim selima Balkana. Koliko mi kao narod brinemo o zdravlju, jasno je vidljivo u činjenici koliko smo oz-biljni kada je riječ o velikom neprijatelju za ljude, propuhu. Vjerujem da postoje narodi koji nisu ni-kad čuli za propuh, pa im samim tim ni ne škodi, ili bar misle da je tako, jer jad-ni nisu upoznati s glavnim uzrokom mno-gih bolesti. Ukoliko vas život odvede u inostranstvo, što je danas česta pojava, ne ustručavaj-te se da objasnite ljudima ovaj balkanski fenomen. Propuh, ja bih ga još nazvala i bapski propuh, svako je strujanje zraka

oko tijela nezaštićenog s najmanje dvije deke. Ukoliko se izložite propuhu, iako ste prethodno upozoreni rečenicom: Biž oda-tle, propuhaćete, onda se ne žalite na ono što slijedi. Neke od mogućih posljedica su prehla-da, bolovi u mišićima, glavobolja, infekcije i ukočenost određenih dijelova tijela, naj-češće vrata. Najjednostavnije rješenje ili lijek jeste da spriječite svaki dolazak friškog zraka u prostoriju, što je izričito neophodno ukoli-ko se nalazite u prevoznom sredstvu. Sljedeće što trebate izbjegavati jeste izla-zak vani, a da ste prethodno oprali kosu. Nažalost, kosu nije dovoljno osušiti fenom, trebate mirovati najmanje pet sati, a pre-poručuje se jedan čitav dan. Vjerujte da je i to premalo vremena us-poređujući s onim od čega vas spašava, tj. bolesti zvane deformacija lica. Poznati su slučajevi pomjeranja lica na desnu ili lijevu stranu, u zavisnosti od pu-hanja vjetra, a oporavak traje duže vrije-me. Zatim, ono na šta nas je još upozorila tra-dicionalna ”medicina” jeste da nipošto ne sjedimo na hladnom betonu ili hodamo bosi po pločicama. Prvenstveno vrijedi za osobe ženskog spo-la, jer dovodi do upale jajnika ili, još gore, nemogućnosti da rode.

Ilma Bašić, Zenica, učenica Druge gimnazije

u Sarajevu

Nešto kontam...Nešto kontam...


A svima nam je veoma dobro poznata či-njenica da si sažalijevan ukoliko ne možeš imati djece ili, pak, gledan poprijeko ako možeš, a ne želiš. Treba spomenuti i novi-ju bolest poznatu kao ”zračenje”. Ne znam koliko ste u toku, ali sve novije bolesti su uzrok zračenja koji dolazi iz mo-bitela, tableta, laptopa i kompjutera. Pouzdan savjet kaže da minimalno provo-dimo vrijeme koristeći ove uređaje, te je

spavanje u istoj prostoriji s uređajima koji zrače jedno veliko NE. Nažalost, jedan čla-nak nije dovoljan da se iznesu sva dosti-gnuća tradicionalne ”medicine”, ali za kraj ću još spomenuti pucanje prstiju. Posljedice nisu vidljive odmah, već nakon nekoliko godina i to u vidu drhtanja ruku i bola u zglobovima. Na Balkanu je bitno da ne pucamo prstima, a jedni na druge možemo bez problema.

Zapis o zemljiZapis o zemlji


Kako su nastala imena bh. mjesta

zove baš Vitez? Ko je to smislio ime Trebi-nju? Postoje mnoge legende i priče, zapi-si i poveznice, a nadam se da sam za vas odabrala najzanimljivije.Kažu da je posljednja bosanska kraljica, Katarina Kosača Kotromanić, dok je odla-zila iz Bosne, prolazeći kroz taj kraj, povi-kala: Osta z(j)enica oka moga, te tako naša Zenica dobi ime.

Jasmina Ejubović, Lukavac, učenica Behram-begove

medrese u Tuzli

Kažu ljudi, dok je još bilo dobrog i bogobo-jaznog svijeta, bijaše jedno naselje prepu-no bogataša i oholih duša. Rasipaše svoje izobilje sve dok ne dođe jedan putnik želeći odmor, večeru i konak, ali niko mu ne otvori vrata. Niko, osim jed-ne siromašne udovice i njenog sina koji podijeliše skromnu večeru s njim i ponu-diše mu prenoćište. Sutradan, putnik im se zahvali i reče da će njihov narod biti kažnjen, te da oni, jer su zaslužili bolje, krenu pravcem rijeke sa svojim konjem, pa gdje on svojim desnim kopitom udari tri puta i stane, tu se na-stane njih dvoje. Tako je i bilo. Krenuše, pa kad se odmaknuše, grad iza njih po-tonu i otvori se mnogo vrela koja poto-piše mjesto i stvoriše jezero, naše lijepo Boračko jezero. Kad majka i sin nastaviše put, konj stade i lupi tri puta desnim ko-pitom, te se oni tu nastaniše i nazvaše to mjesto Konjic.

Istina? Ili ne? Samo obična legenda? Ili ne?Koliko se često zapitamo kako je nešto do-bilo ime, po čemu, po kome? Zašto se Vitez K

onjic

Zapis o zemljiZapis o zemlji


Stanovnici Tešnja, pak, imaju dvije priče o porijeklu imena svoga grada. Prva je priča o tri brata koja zidaše grad, te sve što zazi-daše se odmah sruši. Odlučiše da čija žena prva ujutro donese doručak, nju zazidaju kao žrtvu. Prva dva brata rekoše ženama da ni u kojem slu-čaju sutra ne donose doručak, a treći brat svojoj ne reče, pa ona dođe prva. Uprkos molbama trećeg brata, oni zazidaše nje-govu ženu Tešu, te tako Tešanj dobi svo-je ime. Druga priča pak kaže da je tu živio ban s prelijepom kćerkom kojoj je ispunjavao sve želje. Ona je jako voljela trešnje, pa je svim stanovnicima naredio da zasade trešnje u svojim avlijama. Ko god bi pro-šao, rekao bi da se mjesto zove Trešanj, a kasnije Trešanj postade Tešanj. Za Jajce kažu da narediše graditelju po imenu Luculli da sagradi grad po uzoru na napuljski kastel – Castello del Uovo, što u

Teš

anj

prijevodu znači ”dvorac jaje”, pa tako na-stade Jajce. O Vitezu se priča da je dobio ime po neu-strašivom vitezu koji je u davna vremena živio na tim prostorima. Kažu da je imao kulu na uzvišenju grada, pa bi djeca govorila: Tamo živi Vitez. Na kraju se od toga skratilo: Tamo je Vitez.Također, tu su i gradovi kojima Osmanli-je nadjenuše ime, kao što je ime Sarajevo nastalo od turske riječi saray (dvor, pala-ta), te Tuzla od turske riječi tuz (so), znaju-ći da je Tuzla grad na soli. Međutim, dosta je mjesta koja nose naziv još od 15. stoljeća, kao što je Trebinje, koje prvi spominje Konstantin Porfirogenet kao Tribuniju. Pored toga, neki gradovi, kako to navodi profesor historije Idriz Memić, dobiše ime-na po svojim obilježjima, kao što je Sre-brenica dobila ime po svom rudniku sre-

Zapis o zemlji

Zapis o zemlji


bra, a Olovo po nalazištu olova. Prof. Me-mić kaže i da je Zvornik dobio ime po zvo-nu jedne njegove crkve u gornjem dijelu grada. Naravno, tu su i imena nastala za vrijeme Austro-Ugarske, kao što je Brčko. Ipak, niko sa sigurnošću ne zna zašto baš Brčko.

Jedina moguća poveznica je saznanje da su na tom prostoru živjeli Breuci (ilirsko pleme). Kako će još nastajati imena mje-sta, kako su nastala i kako nastaju, samo je pitanje vremena, historije te ispreplita-nja životnih priča, koje će se, nadamo se, još dugo pisati po našoj lijepoj domovini.

Tre

binj

e

Iz naše mahale

Iz naše mahale


Stariji brat, starija sestra

U septembru, oktobru i novembru održane su edukacije za buduće volontere/volonterke u projektu Stariji brat, starija sestra u tekućoj 2018/2019. godini. Volonteri i volonterke upo-znali su se s pravilima i principima rada organizacije i projekta te volonterskog angažmana tokom projekta. Radili su na detaljnoj razradi prvog kontakta kao najvažnijeg koraka prilikom upoznavanja budućeg mlađeg brata/sestre i pravilnoj komunikaciji u konfliktnim situacija-ma s djecom, ali i druženju kao ključnom procesu. Ono što dalje slijedi jeste spajanje djece i ”starije braće i sestara”, nakon čega počinju zajednička druženja. U okviru prvog Olimpija Run Festa, 12. po redu Sarajevo Sberbank polumaratona i Novo Nor-disk Fun Run trke, 16. septembra održana je kampanja Trčimo zajedno za dječiji osmijeh s ciljem prikupljanja sredstava za projekt Stariji brat, starija sestra. U utrci je učestvovalo više od 60 trkačica i trkača. Kampanju su realizirali Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE, neformalni pokret Sarajevo Miles for Smiles te Udruženje Marathon Sarajevo a prikupljeno je oko 7000 KM.

Trka

či i

trka

čice

kam

panj

e Tr

čim

o za

jedn

o za

dje

čiji

osm

ijeh

Azra Halilović, Tešanj Preventeen projekt-asistentica

Iz naše mahale

Iz naše mahale


Interkulturalne kreativne sedmice/tjedniSedamnaesti po redu, jednomjesečni projekt IKS održan je i ovog ljeta tokom raspusta u Va-rešu (12. put) i Novom Travniku (peti put). U projektu je učestvovalo oko 30 mladih volonte-ra/volonterki iz ova dva grada te deset studenata/studentica iz Švicarske. U desetodnevnom programu radionica, svaki dan je učestvovalo oko 80 djece, a na završnici projekta, Kids Fe-stivalu prisustvovalo je oko 350 djece u oba grada koja su uživala u zabavnom programu koji su za njih pripremili volonteri i volonterke. Ono što mlade u projektu posebno oduševljava jeste ostavljanje tragova njihovog jedno-mjesečnog druženja i to su predstavili kroz Street art na nekoliko lokacija u Varešu i Novom Travniku. Nakon završenih glavnih aktivnosti, mladi su zajedno s koordinatoricom projekta s. Magdalenom Schildknecht evaluirali sve održane aktivnosti i radili na unapređenju projek-ta za narednu godinu.

Inte

rkul

tura

lne

krea

tivne

sedm

ice,

mla

di iz

Var

eša,

Nov

og T

ravn

ika

i Š

vica

rske

na

zavr

šnom

kam

pu n

a Ig

man

u

Iz naše mahale

Iz naše mahale


Kid

s Fes

tival

u N

ovom

Tra

vnik

uK

ids F

estiv

al u

Var

ešu

Iz naše mahale

Iz naše mahale


Darujmo im vrijeme umjesto novacU periodu od 20. septembra do 7. oktobra 2018. bile su otvorene prijave za volontiranje za studente i studentice humanističkih nauka koji kroz rad s različitim grupama djece žele ra-zvijati i svoje profesionalne vještine. Prvi sastanak i edukacija za novu grupu volontera/volonterki održani su 13. i 14. oktobra 2018. godine u prostorijama Udruženja za prevenciju ovisnosti NARKO-NE. I ove godine će biti angažirano ukupno 25 volontera i volonterki koji će svoje slobodno vrije-me darovati u druženju s djecom u Službi za zbrinjavanje djece u stanju potrebe (KJU Odgoj-ni centar Kantona Sarajevo), te u školama: JU Treća osnovna škola, Osnovna škola Avdo Sma-ilović, Osnovna škola Silvije Strahimir Kranjčević i u JU Srednja škola za okoliš i drvni dizajn.

Dar

ujm

o im

vri

jem

e um

jest

o no

vac,

edu

kaci

ja z

a no

ve v

olon

terk

e

Iz naše mahale

Iz naše mahale


Intercity teatar projektKrajem juna, na sedmodnevnom kampu na Bočici kod Kaknja, 15 srednjoškolaca i srednjoš-kolki iz tri srednje škole iz Kaknja zajedno s glumicom Eminom Minkom Muftić i Adisom Omerovićem iz Umjetničke grupe SATYA kreirali su predstavu pod nazivom Sve smo mogli mi koju su premijerno predstavili posljednji dan kampa u Centru za kulturu u Kaknju. Osim radionica iz oblasti teatra, mladi su na kampu stekli vještine i znanja kroz interaktivne radionice na teme: prevencija ovisnosti, prezentacijske i liderske vještine te iskusili pedago-giju doživljaja u prirodi. Mladi će nastaviti raditi na unapređivanju pojedinih segmenata predstave, te će je početkom godine ponovo prikazivati pred svojom publikom.U okviru interkulturalne razmjene Interaction krajem jula i početkom augusta, mladi iz tri države (Bosna i Hercegovina, Francuska i Njemačka) boravili su nekoliko dana u Hamburgu gdje su zajedno kroz različite teatarske metode radili na temama: interkulturalno učenje, ko-operacija, kršenje ljudskih prava, predrasude i stereotipi. Produkt dvosedmičnog učenja je predstava koju su kreirali uz pomoć njihovog reditelja i mentora, Dime Ostroglada, a koju su premijerno predstavili 6. augusta u JU Centar kulture i mladih Općine Centar Sarajevo.

Inte

rcity

teat

ar p

roje

kt, s

redn

jošk

olci

i sr

ednj

oško

lke

iz

Kak

nja

na k

ampu

na

Boči

ci

Iz naše mahale

Iz naše mahale


RIPPOU okviru projekta Razvoj i profesionalizacija prevencije ovisnosti (RIPPO) je otvorio fond za po-dršku realizaciji aktivnosti i mjera prevencije ovisnosti i unapređenja zdravlja u Bosni i Herce-govini. U periodu od 16. augusta do 5. septembra pristigla je 31 projektna aplikacija iz 17 zajed-nica širom Bosne i Hercegovine od strane lokalnih nevladinih organizacija iz BiH kao i članica RIPPO mreže. Komisija za evaluaciju projekata u skladu s postavljenim kriterijima ocijenila je pristigle prijed-loge, te je sedam njih odabrano za sufinansiranje. Sredstva za odobrene projekte dodijeljena su u iznosima od 3000 KM do 5000 KM, a projekti se sprovode u periodu od 1. oktobra 2018. do 31. marta 2019. godine. Lista projekata za koje su odobrena sredstva nalazi se na stranici www.prevencija.ba. Na trećem redovnom sastanku Savjetodavnog odbora RIPPO mreže održanom sredinom sep-tembra, osim o projektnim aplikacijama, razgovaralo se i o različitim potencijalnim modelima buduće organizacijske strukture i načinima uspostavljanja stručnog centra za prevenciju ovi-snosti. Taj centar trebao bi biti rezultat saradnje vladinog i nevladinog sektora. Planirana je i međunarodna konferencija o prevenciji ovisnosti koja bi se trebala održati u junu 2019. godine povodom Međunarodnog dana borbe protiv zloupotrebe i nezakonite pro-daje droga.

RIP

PO lo

goti

p

Iz naše mahale

Iz naše mahale


Iskoraci u prevenciji ovisnostiZnačajan doprinos Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE dao je i prof. dr. Ismet Diz-darević kroz dugogodišnji volonterski angažman. Informacije o ključnim postignućima u pre-ventivnom radu s djecom i mladima baziran na konceptima volonterizma, teorijskim osno-vama za preventivno djelovanje, kao i neophodnim strukturalnim i upravljačkim promjena-ma unutar samog nosioca ovog puta predstavio je kroz knjigu Iskoraci u prevenciji ovisnosti. Izdavač knjige je Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE. Profesor je u knjizi nastojao prikazati razvoj oblasti prevencije ovisnosti u Bosni i Hercegovini u posljednjih 12 godina, te primjere uspješnih projekata i inicijativa kreiranih i realiziranih od strane mladih.

Nas

lovn

ica

knjig

e Is

kora

ci u

pre

venc

iji o

visn

osti

Dragi naš čitaoče i draga naša čitateljice,

Ukoliko čitaš Preventeen, znamo da, kao i naši dopisnici i

dopisnice, uvijek imaš nešto pametno za reći, da znaš uper-

iti prstom u probleme oko sebe, ali i pohvaliti mlade (i malo

starije) koji rade nešto dobro. Pozivamo te da porazgovaraš

sa svojom rajom o problemima koje doživljavate, koje vidite

da doživljavaju mladi oko vas, te da pišeš o njima na našoj

Facebook stranici Časopis Preventeen (na zidu ili u poruci) ili

e-mail [email protected].

Kroz mini istraživanje čitanosti i komunikacije, Preventeen

želi steći uvid u stanje i raspoloženje među mladima u BiH,

da bismo pisali o situaciji kakva zaista jeste. Predstavi nam

svoj kraj, selo, grad, odakle god da si. Naravno, poželjno je

da pišeš, ne samo o onome što te zaista muči, već i da nam

izneseš sve dobre ideje koje imaš za rješavanje raznoraznih

problema. Nikad ne znaš kome tvoji prijedlozi mogu pomoći.

I tvoje ideje mogu veoma lako postati (dobro) djelo. Reci nam

za šta je tebi zvonilo! Zvonilo je za...

Tvoja redakcija i uredništvo

Ovaj broj časopisa Preventeen objavljen je uz finansijsku podršku

Federalnog ministarstva kulture i sporta.

Documents

PREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE ISSN 1840 …IMPRESUM Urednižki tim: Tarik Kovać, Jasmila Taliž-Kujundčiž Redakcija: Ilma Bašiđ, Emina Dediđ, Ajna Dizdareviđ, Jovana čuriđ,