251

16. Obi~ajna ba{tina

16.1. Uvod

Povijest ovoga kraja predstavlja zasebna obi~ajna ba{tina, koja napredovanjemcivilizacijskih tekovina brzo nestaje. Dana{nji kaziva~i iznose svoja sje}anja o narodnimobi~ajima koji su se i danas odr‘ali u reduciranom opsegu. Dosta elemenata te narodneba{tine znano je uvijek samo u blijedom sje}anju odnosno pripovijedanju baka.

Ovaj kraj zbog svoje ratni~ke i migracijske povijesti nije odnjegovao zasebnu narodnuno{nju, kako je to slu~aj u ostalim sredinama. Ona je u biti gra|anska no{nja odre|enogvremena. Narodna no{nja, odnosno posljednja faza njenog postojanja vidi se na ponekimstarim fotografijama, {to je slu~aj i sa slikama na~injenim u povodu odr‘avanja nekih godi{njihobi~aja koje se bar, {to se odje}e ti~e, vi{e i ne mo‘e nazvati narodnim. Obi~aje i duhovneelemente Stajnice, koliko ih je mogu}e predstaviti, prikazat }emo podijeljene na ‘ivotne igodi{nje obi~aje. U prvu skupinu spadaju obi~aji o ro|enju, svadbi i napokon o smrti. Druguskupinu ~ine obi~aji o pojedinim blagdanima u crkvenoj godini ili povodom nekih dana kojiu strogom smislu rije~i i ne spadaju u crkvene blagdane. Me|u obi~aje, koliko ih je bilo,spadaju i oni u svezi s pojedinim poljskim i drugim poslovima.

Pojedini elementi duhovne kulture

U pro{losti su stanovnici vjerovali u niz nadnaravnih bi}a: vile, vi{ke (vje{tice), vukodlake,vampire, mra~njake... Neka od njih su s Bo‘je strane a neka ne. Vilama i vi{kama pripisivalase mo} letenja. Posebno su bile popularne vile. Stanovnici su ih smatrali plemenitim i fizi~kiprivla~nim bi}ima. Vjerovalo se da na proplancima igraju kola, a na tlu ostaje trag kojegkaziva~i nazivaju vilinim kolom. Suprotnost vilama su vi{ke koje su ru‘ne i zle. One moguna{koditi svojim susjedima i suseljanima - mu~enjem i bacanjem uroka, te kravama uzetimlijeko. Sposobne su letjeti i pretvarati se u ‘ivotinje (leptire, koko{i i sli~no). No}u seskupljaju na brdu Klek iznad Ogulina. Uvla~ile bi se u spava}e sobe, legle bi na prsa odre|ene‘ene i ne bi im dale disati. Da bi to sprije~ili uku}ani bi stavljali vijence od ~e{njaka okoulaznih vrata. Djeci bi sisale grudi od ~ega bi vrhovi otekli. Kada bi se su{ilo sijeno, a topaovrtlog podigao njegove dijelove, onda bi se reklo da vi{ka kolo vodi. Ako bi u selu bila kakvazla i ru‘na ‘ena odmah je bila kategorizirana u “vi{ku”.

Za pojedine osobe vjerovalo se da se pretvaraju u vukodlake zbog svojih grijeha. Zavampire se vjerovalo da se u njih pretvaraju mrtvi koji su za ‘ivota zgrije{ili. Mra~njaci sutamna bi}a koja su se prikazivala no}u.

Tako|er su bila ~esta prikazanja mrtvih u naravnoj veli~ini i obliku. Ta su se prikazanja naj~e{}edoga|ala u blizini groblja, na raskri‘jima, na mjestima gdje se dogodilo ubojstvo i sli~no.

Za ljude koji su mogli prognozirati vrijeme govorilo se da se zovu vrimenjaci.Stari kaziva~i su mi posebno napomenuli nekoliko nekada{njih vjerovanja koja vrijedi

zabilje‘iti. Ljudi su vjerovali u uroke i nagaze od kojih su obolijevali. Ako bi netko obolio to

252

mu je bilo «nametnuto» od zlih ljudi a mo‘da i vje{tica. Netko je nagazio na pepeo, ili su munabacane kosti i perje crne koko{i. Dakle, vladale su “tajne sile”. I njih se trebalo rije{iti.Klasi~na medicina za to nije imala lijeka, ali je imala teta Mande Serti} Arali~ina iz Petrovasela, koja je uz poseban postupak molitvom osloba|ala od uroka i bolesti. Uzela bi {alicu i tri‘lice blagoslovljene vode u koju bi stavila ‘eravicu i ~ekala da se ona ugasi. Ako bi se pokazala~etvrta ‘lica vode, to je bio znak da je bolesna osoba nagazila i da su je du{mani urekli. Bakaje svojom molitvom to osloba|ala:

“Ako je ta napast i taj urok neka ide u crnu tamnu {umu, gdje sjekira ne sje~e, gdje pijevacne pjeva, gdje malo dijete ne pla~e i gdje se Bog ne moli. Neka ide {to urok re~e, ru~ica nekpresje~e. Ak je mu{ko otpala mu oba jaja, ak je `ensko otpale joj obje sise”.

Nakon tih rije~i bolesnik bi uglavnom “ozdravio”.Poslije drugog svjetskog rata u Tomin~evoj je Dragi majka Julka Tominac kri‘ala od

uroka, s tim da je njezin postupak bio dosta druga~iji od tete Mande.

16.2. Ro|enje djeteta

Trudnicu je tijekom trudno}e morala po{tivati brojna pravila kojih je ispunjavanje bilopreduvjetom sretna ra|anja i sre}e djeteta u budu}nosti. Budu}a majka nije se smjela ni~emurugati kako joj se ne bi rodilo dijete s tom sklono{}u. Nije joj bilo dopu{teno klati perad, a nigledati mrtvaca - iz razloga da joj se dijete kroz ‘ivot ne bi pla{ilo. Dalje, ona nije smjelanedjeljom raditi te‘e poslove. Posebno su je starije ‘ene upozoravale da ne smije prekora~itirudu neupregnutih kola, kad bi ona bila spu{tena na zemlju. Trudnica nije smjela prije}i prekou‘eta da se djetetu ne bi omotala pup~ana vrpca oko vrata. Tako|er je bio grijeh ne dati joj jestihranu koju najvi{e voli. Smatralo se da }e dijete nakon ro|enja biti ‘eljno te hrane.

Nakon ra|anja porodilju posje}uju ‘ene iz rodbine, donose}i joj darove, dolaze na babine,na rakiju - kako su se te posjete nazivale. Me|u donesenim darovima nalaze se jaja, med, rakijai koko{ zavezanih nogu, koje se odve‘u kad donositeljica darova stupi u ku}u. I nakon porodarodilja se morala pridr‘avati nekih pravila. Tako je djetetova glava, dok je ono sisalo, moralabiti prekrivena crnom maramom koja ga je branila od uroka. Isti pokrov bio je preba~en prekozipke no}u. Majka je djetetu oko ruke (zape{}a) stavljala crveni ili crni mavez, tj. konac za

ru~ni rad, tako|er protiv uro-ka. U pogledu pranja dje~jihpelena i odje}e vladalo jepravilo da se to nije smjeloraditi nedjeljom. Preporu~i-valo se, zapravo zahtijevalo, dase dje~je rublje, tj. pelene,moraju u su{enju pokupitiprije mraka. U protivnom,dijete bi moglo dobiti gr~eve.

U pravilu, nakon mjesecdana organizirane su krstitke- juvarina. Skupila se rodbinai prijatelji, donose}i hranu ipi}a. Krsni kumovi birali su seStajni~ke krstitke

253

od najboljih prijatelja ili rodbine. Kumovi su darivali dijete u novcu ili nekim korisnimpredmetima. Kum je bio drugi roditelj djetetu, ~esto ga poma‘u}i u ‘ivotu.

Obi~no bi se gosti skupili na dan kr{tenja u ku}i doma}ina, ako bi bili iz udaljenijih zaselakaoti{li bi kolima i konjima na misu. Dijete bi se obuklo u bijelu odje}u, stavilo na jastuke i ovisnoo godi{njem dobu zamotalo u dekice ili drugo prikladno pokrivalo. Gosti i kumovi sudjelovalibi na misnom obredu a nakon zavr{etka mise pristupilo bi se ~inu kr{tenja. Sve}enik bi krstiodijete klasi~nim kr{}anskim obi~ajem, polijevaju}i mu glavicu svetom vodom. U stara vremenana kr{tenju se znalo na}i i po nekoliko djece. Nerijetko iz iste obitelji krstilo se vi{e djece aznalo se desiti da se u isto vrijeme krste stri~evi i ne}aci. Imena djece odre|ivali bi uglavnomroditelji i u pravilu su prvoro|enci dobivali ime djeda ili bake, ovisno o spolu. Za ostalu djecuodre|ivana su imena po svecima i blagdanima ovisno o vremenu njihova ro|enja. Davala bi seisklju~ivo narodna katoli~ka imena. Rijetko bi se pojavila neka strana imena. Veliku uloguodre|ivanju imena davali bi sve}enici, koji su po{tovali tradiciju.

Treba zabilje‘iti obi~aj nastriganog kumstva. Kad je dijete, imalo oko godinu ili ne{tovi{e dana, dolazi k njemu njegov nastrigani kum (kuma) da ga »stri‘e« ({i{a). Treba napomenutida se djeca do ovoga ~ina nisu uop}e {i{ala, jer je ta ~ast trebala pripasti osobi koja bi bilaveliki prijatelj obitelji. Kum sjeda na stolicu, posadi svoje kum~e na krilo, prekri‘i se, te mu{karama odre‘e ~etiri pramena kose. Ta se odrezana kosa, u pravilu, stavlja me|u graneneke vo}ke, obi~no {ljive, ili se pak zadjene za rog na tavanu. Misli se da se ~inom {i{anja ‘eliposti}i dobar rast kose, kako bi, naro~ito kod ‘enske djece, bila {to bujnija i da se kum~etupo‘eli dobro zdravlje i dug ‘ivot.

Stajni~ke babice

Ra|anje djece bio je jedan od posebno slo‘enih doga|aja, koji su, na ‘alost, nerijetkotragi~no zavr{avali. Lo{i ‘ivotni uvjeti i sanitarni problemi umnogome su utjecali na zdravljemajke i novoro|en~eta. Poro|aj ‘ena odvijao se uglavnom kod ku}e uz pomo} lokalnih ‘ena-babica - koje su poznavale osnovne poslove oko poroda. Bile su vrlo stru~ne i iskusne. Kaziva~ise sje}aju da su babice bile Ane Murkovi}-Brkina, Janje [prajc-Mi{kac i Janje Tominac -Stare{inova u Tominac Dragi.

Posebno je bila poznata Marija Perkovi} (Ma{o Gegi}ka), ro|. 1898. godine. Kao djevojkaodlazi u Zagreb i zapo{ljava se u bolnici “Sestara milosrdnica”, gdje zavr{ava te~aj za babicu.Kad je do{lo vrijeme udaji roditelji je vra}aju u Stajnicu. Udaje se u ^arapovo Selo, u obiteljPerkovi} - Gegi}. U to vrijeme izme|u svjetskih ratova bila je jedina {kolovana babica uStajnici i okolici. Pomogla je u brojnim porodima u Stajnici i okolici.

Neka i ovo ostane za povijest.

16.3. Svadbeni obi~aji

Zaljubljivanje

Stajnica je nekada bujala od mladosti. U doba zrelosti javljaju se prvi znakovi zaljubljivanjai potreba za stupanje u kontakt sa suprotnim spolom. Kao i svugdje prvi koraci su bili stidljivii puni strepnji, osobito u tradicionalnoj i patrijarhalnoj selja~koj sredini, gdje se moralnomodgoju djece poklanjala izuzetna pa‘nja. Momci su se ogledavali za djevojkama za odr‘avanja

254

mise na Koli{}u a naj~e{}e bi to biloprelo, ~ija~a zatim pro{}enje na Pe-trovu, Katarinu, Mandalenu ili u su-sjednim mjestima. Najvi{e zaljublji-vanja bilo je i na radovima u polju i~uvanju stoke. Treba ista}i da se rijet-ko doga|alo da hrvatski momci sebibiraju pravoslavne ili muslimanskedjevojke i obratno. Tome su prido-nijeli povijesni i vjerski razlozi. Me-|utim, nakon Drugog svjetskog ratatakvi mije{ani brakovi nisu bili rijet-kost, osobito kod urbanih Stajni~ana.

Zaruke

Kad su momak i djevojka odlu~iliza ‘enidbu morali su pitati roditelje zadozvolu. Obi~no bi momak do{ao jedneve~eri sa u‘om obitelji ili prijatelja, obi-~no u pratnji oca ili nekoga svog dobrogprijatelja ili bra}e djevoj~inoj ku}i.Nakon uvodnog razgovora doma}inupita momkova oca i druge posjetitelje:

»Po~ ste do{li, ~a tra‘ite?«Odgovor bi obi~no glasio:»Imamo sina za ‘enit pa smo do{li

radi va{e }eri ka se svi|a na{em sinu i da li dozvoljavate njenu udaju za njega«.Ako bi doma}ini pristali nakon toga, u sobu se poziva djevojka koju otac upita:«Ako se tebi svi|a momak mi ti dajemo blagoslov, ali pazi: to nije za jedan dan ve} za ~itav

‘ivot, dok vas smrt ne rastavi».Kad ona odgovori potvrdno, momak izlazi iz ku}e na dvori{te te pucanjem iz pu{ke, pi{tolja

ili delemitom (dinamitom), ogla{uje da se ‘eni i da postaje o‘enja, odnosno da je zaru~en.Potom se vra}a u sobu i svojoj izabranici daje prsten a ona njemu maramicu, njegovoj majcirubac (maramu) i jabuku. Nakon toga gosti i posjetitelji i doma}ini jedu i piju, i ~esto uz pjesmui svirku provode ve~er. Mladenka potom dijeli darove koji idu budu}em svekru, svekrvi, diverui zalvi, tj. zaovi. Zaru~nika obdari ~arapama i rup~i}em, a njegova prijatelja, ako to nije otac,nadari ru~nikom i rup~i}em. Zaru~nik za uzvrat daruje zaru~nicu novcem, stavljaju}i ga natanjur. Na kraju se rastaju. Zaru~nica sa sestrama i bra}om ispra}a zaru~nika i njegovu pratnjui pritom zapjevaju:

»Do{li su prosci iz daleka grada,njima se o}e nevista mlada!«Svake no}i mlado‘enja bi dolazio djevojci a doma}ini, naj~e{}e budu}a punica, ~astili bi

ga za ono vrijeme boljim jelima, poput {unke, jaja i ostalog. Nakon toga bi mladenka, ako tonije napravila ranije, po~ela s pripremom i izradom darova za svatove. U tome su joj pomagaleprijateljice i rodbina. Posla je bilo izuzetno puno, ali i potreba za financijskim sredstvima.

Svadba Anice Perkovi}-Makar i Mate Serti}a-Zorjana iz 1929. godine

Svadba Ivana Vukovi}a-Paji}a i Kate Perkovi}-@rdonje oko 1930.

255

U sljede}u subotu odlaze zaru~nici ‘upniku na upis - napovid, pri ~emu mu po obi~ajudaruju koko{. Sve}enik za vrijeme naredne mise mora objaviti ovaj ~in i da li postoji kakvazapreka za brak.

Krunica

U subotu uo~i svadbe, tijekom popodneva dolazi mlado‘enja s nekoliko svojih prijatelja kmladenki na pavenku. Taj segment svadbenog obi~aja dobio je ime po istoimenoj zimzelenojbiljci s ljubi~astim cvjetovima. Nju je sadila i njegovala u svom vrtu, obi~no u krugu oko nekevo}ke, svaka djevojka. Mlado‘enja bi tu berbu oglasio pucnjem. Djevojke bi tada pjevale:

“Oj pavenko kad te budem plela,pazi dragi da te ne bi klelaOj pavenko Majke Bo‘je cve}e,Te{ko onoj ka te nosit ne}e”Mladenka bi sa svojim prijateljicama te mlado‘enja sa svojim prijateljima odlazili u vrt

na berbu pavenku. Prije branja mlado‘enja puca iz pi{tolja ili baca dinamit preko grmapavenke koji se potom po{kropi vinom. Na to mlada spusti u pavenku jabuku koju otudapodi‘e mu{ka ruka. Trganje pavenke zapo~inje mlado‘enja, u ~emu sudjeluje i mlada, njenedru‘ice i mlado‘enjini prijatelji. Ubrana pavenka stavlja se u pripremljeno sito. Branje jedakako popra}eno pjesmom, a oko pavenke povede se ~esto i li~ko kolo, {to sve u dobruraspolo‘enju potraje du‘e vremena. Sito s ubranom pavenkom mladenka odnosi u ku}u.Dru{tvo bi se tada razi{lo.

Na ve~er se dru{tvo opet skupi.Naime, mlado‘enja s bli‘im ro|a-kinjama dolazi k mladenki na krunicu,tj. pletenje dva vjen~i}a od pavenke.Glavna kruni~arka bi izabrala duljepavenke i odlo‘ila ih na stranu.Mladenka stavlja sito s pavenkom nastol oko kojega uz posjetitelje posje-daju ona i njene dru‘ice. Najbli‘e situsjedi kruni~arka, pleta~ica vjen~i}a, uznju mladenka i mlado‘enja. Njih dvojetrebaju na}i u hrpi ubranih pavenki pojedan cvijet s ~etiri pera, tj. listi}a. Natra‘enje budno pazi kruni~arka danetko od njih ne bi podvalio bilj~icu smanje listi}a. Ona usto zaziva Bo‘jupomo} kod tra‘enja. Za to vrijemeostali sudionici pjevaju}i se vesele.

Kad mladenka i mladenac kona-~no na|u tra‘ene pavenke, kruni-~arka ih pregleda te utvrdiv{i da suprave, upravo njima zapo~inje plestikrunicu, tj. dva ven~i}a. Te se bilj~icesmatraju po~etkom nove sre}e koja

Svadba Milke i Mile Tominac iz pedesetih godina

256

treba pratiti mladi par. Jedan je ven~i}predvi|en za jabuku koju }e donijetimado‘enja i ona }e se polo‘iti nakoplje s barjakom. Na koplju }e se uzjabuku nalaziti i ru~nici i marame.Drugi se ven~i} stavljao u kosu u~vr{-}en s «gabrlima», posebnim u~vrsni-cima-ukosnicama za kosu. U pletenjudjevojke biraju stapke pavenke te ihpru‘aju kruni~arki, pod ~ijim vje{timprstima nastaje vjen~i}. Kad je kru-nica, tj. vjen~i}i gotov, stavlja ga mla-denka na tanjur gdje ve} stoji krupnarumena jabuka, koja se stavlja ukrunicu. U nastavku kruni~arka injene pomaga~ice spletu od pavenkeonolik broj kitica koliko }e na svadbibiti uzvanika. Kad bi kruni~arkaisplela krunice onda bi mladenkado{la i pokrila maramicama onu kojaide na njezinu glavu. Ove su maramicebile namijenjene mladi}ima koji bido{li s mlado‘enjom na dan svadbe iza njih bi morali platiti odre|eni iznosna tanjur ispod maramice. To je bio

otkup krunice. Od pavenke su se u stara vremena pravile i kitice koje su djevojke uzvanicimastavljale na grudi. Te su se kitice tako|er morale platiti odre|enom sumom tada{njih dinara ilijo{ ranije krunama. Mladenci bi imali bogatije kitice koje su, u pravilu, bile kupljene u gradukod cvje}ara ili kakvoj specijaliziranoj trgovini. U slu~aju da je obitelj bila siroma{na onda bikitice bile od pavenke, ali bolje ukra{ene. Kad se posao s pletenjem zavr{i, uhvate se svi sudioniciu kolo koje se povede uz svirku tambure i harmonika. To veselje potraje do, u pravilu, do 23sata, a nekad i dulje, kad se svi razi|u, jer sutradan ih ~eka novo, zavr{no veselje - svadba.

Svadba

Svadba se organizirala u pravilu nakon mjesec dana od upisa ili napovidi. U subotuujutro uo~i svadbe odlaze mlado‘enja i mladenka u crkvu, ‘upniku na ispovijed i pri~est.Tom prigodom ‘upnik provjerava njihovo znanje iz kr{}anskog nauka, da bi se mogli vjen~atipo propisima Rimokatoli~ke crkve. Rijetko se de{avalo da mladenci nisu poznavali vjeronaukili su postojale bilo kakve zapreke za brak.

U isto vrijeme obitelj mlado‘enje priprema slamnja~u-slamnicu od novoga tkanog platnai puno svje‘e slame kao le‘aj za prve bra~ne no}i. U slu~aju da nije bilo prostora za posebnuprostoriju, a to je za ono vrijeme brojnih obitelji i malih ku}a bio ~est slu~aj, mladenci biprvih osam no}i spavali na tavanu, bez obzira na vremenske uvjete. Bio je obi~aj na koji seposebno pazilo da u slami ne bude u‘e od snoplja, jer je to moglo utjecati na mo} mlado‘enje!Nedaj Bo‘e da se to desi jednom kr{nom Li~anu...

Svadba Jurice i Marije Mesi} iz 1940. godine

257

Svadba ozna~uje kraj svih priprema, koje znaju biti i dugotrajne, ovisno o imovnomstanju obitelji. I u jednoj i u drugoj ku}i spremljeno je jela i pi}a u izobilju. Kod mlade sepripremaju svadbeni darovi u ~ijoj su izradi uz ‘enski dio mladenkine obitelji sudjelovalenajbli‘e ro|akinje te susjede. Kako je ova aktivnost zahtijevala puno vremena ali i financijskihizdataka, ka‘e jedna uzre~ica: »Ili piruj, ili miruj!«

Obveza je mladenaca da toga dana rano ustaju, uglavnom prije izlaska sunca.Ve} oko deset sati izjutra po~inju se kod mlado‘enje i mladenke skupljati svati, a po~inju

dolaziti i naru~ena svatovska kola. Skupljeni mlado‘enjini svati okrijepe se pi}em te potomoko 11 sati posjedaju u kola i kre}u k mladenki na ru~ak. Zapre‘eni konji su oki}eni dijelovimagrana od crnogorice-{}etinom, trobojnicama, krep-papirom, a {arage (sjede}i dio kola)ru~nicima, }ilimima i tepisima, te ostalim ru~nim radovima. Svadbeni barjak s jednimpri~vr{}enim rup~i}em ili ru~nikom dr‘i u ruci barjaktar. Taj barjak bio je od rana jutraizvje{en na ku}i, kako bi se znalo da se tu piruje.

Do toga ~asa mlada je ve} sve~ano obu~ena. Njoj je u tome pomagala kruni~arka, kojajoj je u kosu uplela no} ranije upleten ven~i} od pavenke. Na glavi joj je kupovni vijenac i{lajer koji joj je vilju{kom stavio na glavu brat i pri tome rekao: »Sestro, Bog ti ga blagoslovio!«Treba napomenuti da je ovaj obi~aj prema pri~anju kaziva~a stigao u na{e krajeve negdjeoko 1925. godine. Do tada je mladenka obla~ila tamniju suknju i roznu ili bijelu bluzu. Naglavi joj je bio vijenac od stakalaca, cvije}a i od drugog ukrasnog materijala. Sa stra‘njestrane frizure (pund‘e) stavljale su se trake s trobojnicom i unutra ispunjeno s kurdelicama,trakama ukupne du‘ine oko jedan metar, koje su bile prikop~ane za vijenac i to je niz le|apadalo mladenki. Zasigurno je ovakvo obla~enje mladenke bilo tradicijsko, a da je ovo kasnijeve} pomalo bilo «industrijsko».Na‘alost, nismo uspjeli na}i niti jednufotografiju iz tog vremena.

Skori pucanj je za nju, njene uku-}ane i svate znak da su mlado‘enjinisvati blizu, na {to se ona povla~i upokrajnju sobicu. Kod mladenkineku}e nastupila bi ‘urba da se jo{ uzadnji ~as odrade zaostale aktivnostikoje nisu, uz svu pomo} rodbine iprijatelja, uspjeli odraditi. Kadmlado‘enjini gosti stignu izlaze izkola. Briga je barjaktara da svadbenibarjak usade u najbli‘i plot. Dok svatiulaze u mladenkinu ku}u, doma}iniih ~aste vinom i rakijom. Bio je obi~ajda mladenka kroz ra{irene prstegleda mlado‘enju kako bi joj bilalijepa djeca. Poslije toga bi je sakrili.

U{av{i u ku}u, pristigli svatovisjedaju za stol u dru‘inskoj sobi, na{to bi ih mladin kum u ulozi doma}inaupitao:

»^a tra‘ite, ljudi?«

258

Mlado‘enjin bi kum kao u nevolji, po~e{e se zauhom te odgovara:

»Ono ~a je najglavnije, bez ~ega ne more bit ni svatovni pira. O‘enja je ovde, a mlade ni. Kadi ste je sakrili?«

Prisutne ‘ene s mladenkine strane govore:«Sakrila se sama. Valja vi{e nima prave volje«.Na to doma}ini dovode pred kuma i mlado‘enju

staru baku koja je na glavi imala izbu{en {e{ir, perje iru‘no obu~ena. Kada «mladenka» u|e doma}in pita jeli to ona radi koje su do{li. Mlado‘enja odgovara:

«Ni, ni. Moja je mlada i lipa»«^a ni, sino} si mi rekal da sam ti najbolja, kad }e ti

moj }a}a dat plug i branu»Poslije bi la‘na mladenka pobjegla i do{la bi neka

druga, sli~no obu~ena kao prethodna «baba». I nju neprihva}a mlado‘enja i njegovi svati. Nakon toga bimlado‘enjin kum krenuo prema pokrajnjoj sobi u ~emuga spre~avaju doma}e ‘ene. To natezanje prekida svojimpojavljivanjem sama mladenka. Na to kum usklikne:

»Tu tra‘imo! Tu nam dajte!»Kruni~arka, koja dr‘i mladu za ruku, tra‘i od kuma

za mladenku otkupninu pa govori: »Nis celu no} ni oka stisnula a jutros ni ru~ala, sve

radi nje. Tek sam u zoru s nikuliko kapljic crne kafe razbila san, i to mi je sva okrepa. Ako jeo}ete imat, ‘rtvujte ni{to!«

Otkupiv{i ju nov~anim prilogom, kum zadovoljan vodi mladenku u sobu me|u svatove.Stupiv{i me|u njih, on govori kako ga je danas poslu‘ila sre}a jer je dobio veliko blago kojeim evo u liku mladenke dovodi. Mladenci, kumovi i najbli‘a rodbina sjedaju na pro~eljestola. Tada po~inje pjesma pra}ena svirkom tamburice i harmonike. U sobu ulazi i drugamlade‘ pa se igra kolo, a mlado‘enja je u igri i u pauzama stalno uz mladenku.

Potom zapo~inju objedovati pri ~emu mladenka tog dana, dok je jo{ u roditeljskoj ku}i,ne smije uzimati mesa, da u ku}i u koju dolazi ne bi ugibalo blago. Tada na stol dolazi ~isttanjur s dva rup~i}a, od kojih uzimaju po jedan kruni~ar i prstenar, za {to prilo‘e neku nov~anuprotuvrijednost koju spremi mladenka. Ona i mlado‘enja skidaju prstenje s ruku te ga stavljajuu tanjur nad kojim sebi, kao u rukovanju, stisnu desnice. Tako dr‘e}e njihove ruke kumpolijeva vinom koje curi na tanjur. Kad je ~a{a ispra‘njena, mlada osloba|a svoju desnicu,uzima tanjur, prinosi ga ustima i pije vino iz njega. To naizmjence radi i mlado‘enja. U tomeima katkad i otimanja, jer da o pijenju ovisi budu}a sre}a, lijepa djeca (mladenka) i gazda uku}i (mlado‘enja). Reklo se tko popije vi{e vina iz tanjura, taj }e u braku gospodariti.

Na kraju mladenka i mlado‘enja uzimaju svoje prstenove te ih stavljaju sebi na ruke.Nakon toga mladenkina bi cura prekrila na tanjuru prstene sa maramicom. To se zvalo naprsten. Svi koji nisu bili na krunici a do{li su na svadbu stavili bi pod maramicu ne{to novaca,koliko je tko mogao. Taj je novac i{ao mladenki. Poslije toga ustaju se od stola kruni~ari tekrunicu tj. vjen~i} spleten od pavenke - s umetnutom jabukom - iznose, ~esto u pratnjimlado‘enje, napolje pa ga u~vrste na vrh koplja barjaka, na {to k njima dolazi mladenka teovako ukra{enom barjaku dodaje i jedan ru~nik, maramice i svezav{i ih o jabuku.

Vjen~anje Marka i MarijeSerti}-Porkulab 1930. godine

259

U me|uvremenu, oko ~e-tiri sata poslije podne, do|e ~asda mladenci pra}eni svim sva-tovima podu u crkvu na vjen-~anje. Svakom svatu, dakako imladencima, pri{ivena je nagornjem dijelu odje}e kitica, postru~ak pavenke s ne{to kupov-nog cvije}a i traka s hrvatskomtrobojnicom. Izlaze}i iz dosa-da{njeg mladenkinog doma,mladenci kleknu na ku}nompragu gdje ih mladenkin otacblagoslovi. Iza{av{i iz ku}e, mlada ‘urno ode do najbli‘eg plota i prodrma njime, kako bi senjene dru‘ice u selu {to prije poudavale. Mladenka se prije odlaska iz rodne ku}e jo{ pozdravis roditeljima i drugima uku}anima {to dakako ne prolazi bez suza. Pred prva kola, odnosnokonje, stane dje~ak, brat ili ro|ak mladenkin te odlu~no prozbori:

»Ne dam sestrice bez petice!«Na to se mlado‘enjin kum ma{e za nov~anik, izvadi tra‘enu otkupninu ili i vi{e od toga

te novac spusti u dje~akovu {aku. Mladenci bi pre{li prag i pitali bi ih:«^a tra‘ite?,«Tra‘imo najprvo blagoslov majko od tebe, a onda od boga.»Roditelji bi ih blagoslovili. Potom se popne na prva kola i sjeda do kuma, a mlado‘enja

sjeda u druga kola do svog kuma, gdje se nalazi i barjak. Tako spremne svatove za pokretmladenkina majka pospe zrnjem kukuruza i p{enice, da bi, kako se vjerovalo, usjevi dali {tovi{e roda. Po{to se ispozdravljala s roditeljima, rodbinom i susjedima, mladenka u kolima zapjeva:

Po~elo se sunce nagibati,moramo se majko rastajati.Mila majko nemoj tugovati,ti si znala ~im si me rodila,da }e majko ovaj danak do}i,kad ja moram svome dragom po}i.Njenu pjesmu prate svi svatovi, a kona~ni rastanak s rodnom ku}om najavljuje sljede}a

njena pjesma:Po~elo je sunce zapadati, ja se moram s majkom rastajati.Potom svatovi, kola po kola, krenu na vin~anje u crkvu, a nad njima se i opet zavije trobojnica

s krunicom i jabukom. Vjen~anje bi se obavilo nakon mise po katoli~kim pravilima. U crkvi ioko nje sve bi bilo veselo, uz stalnu pjesmu i pucnjavu. Sve}eniku bi donijeli pe~enku i vino.

Nakon zavr{etka ~ina vjen~anja svatovi bi krenuli na prova‘anje do Jezerana a nakontoga krenuli bi prema ku}i mlado‘enje. Na domaku svoga novog doma potekne izmladenkinog grla nova pjesma:

Dobra ve~er moja stara majko,evo tebi dobri gosti gredu,dobri gosti - ki}eni svatovi,a med njimi lipota divojka.

260

Po dolasku u mlado‘e-njino dvori{te barjaktar skidas koplja barjaka jabuku, dajeju mladenki, i ona ju, jo{ uvijeku kolima, baca preko krovasvoje nove ku}e. Ako joj to nepo|e za rukom, u~ini to umje-sto nje mlado‘enja. Krunica ilivjen~i} unosi se u ku}u i to bivapri~vr{}eno o zid. Bacanjejabuke preko krova ku}e tu-ma~i se kao ‘elja za slogomme|u novim supru‘nicimakao i me|u svima uku}anima.Si{av{i s kola, mladenka se ljubi sa svojima novim uku}anima i mlado‘enjinom rodbinom.Potom njih dvoje pristupe ku}nom pragu, prekrivenim }ilimom te na nj kleknu. Majkamlado‘enjina ih upita:

»^a tra‘ite, dica?«Oni uglas odgovore:»Tra‘imo blagoslov«.»Od koga?« upita majka dalje.»Od Boga, pa od Vas!« glasi njihov odgovor.Na to majka po{kropi mladence blagoslovljenom vodom te izusti ove rije~i:»Blagoslovio vas svemogu}i Bog!«Prestupiv{i prag, mladenka se uputi u kuhinju, gdje sjeda na trono‘ac, a jedna od doma}ih

‘ena joj u krilo stavlja nakril~e, malo mu{ko dijete, {to treba zna~iti kako je po‘eljno da seovome mladom paru kao prvo dijete rodi mu{ko. Mladenka podari dje~a~i}a jabukom irup~i}em. ^im je mladenka do{la s vjen~anja mora popiti {alicu mlijeka da bi ga bolje imalaprilikom poroda, te pojesti kri{ku bijelog kruha. Ovaj pomalo neobi~an zahtjev tuma~i setime da joj u budu}nosti ne}e {koditi nikakva hrana. Potom mlada, ustav{i, baca trono‘ac natavan. Ako u tome uspije, tuma~i se to kao znak budu}e sre}e.

Tek tada mladenka s mlado‘enjom i drugim svatovima ulazi u dru‘insku sobu, sjeda zaprostrti stol te po~inje ve~era uz zalijevanje rakijom i vinom. Mladenki je sada dopu{teno dajede meso. Za stolom se pjeva, a i kolo se u sobi povede, dakako uz svirku. Ko~ija{ koji jedovezao mladenku ide kolima po povo|anke, njene ro|akinje, koje donose mladenki darove,kao i {krinju s njenom robom. Morali su imati «propusnicu» da mladenka nije ukradena, tu jebilo puno smijeha i raznih dogodov{tina. I one ve~eraju i sudjeluju u veselju. Kolo se vodi nesamo u sobi nego i na gumnu (dvori{tu), gdje se ljeti vr{i p{enica na konjima te ima pogodnamjesta za ples. Oko pola no}i dijele se darovi. Ustao bi mlado‘enjin kum i rekao:

«Dragi gosti moramo se na ovako lijepoj i veseloj svadbi odu‘iti na{im mladencima. Ja kaokum dajem 1.000 dinara».

Stavio bi novac u tanjur. Nakon njega poklon bi dao drugi kum, potom bli‘nja rodbinate ostali. Kada bi darivanje zavr{ilo novac bi se prebrojio, iznos prikupljenih sredstava obznaniobi se svatovima. Kum bi zamotao novac u maramicu i dao bi ga mladenki a ona svekru ipozvala ga prvi puta sa rije~ima:

«]a}a, evo vama dajem novac».

Svadba Anice i Zvonka Perkovi}a u ^arapovom selu 1961. godine

261

Onda bi mlada darivala svatove iz velike ko{are. Najprije po~inje jedna povo|anki,mladenkina ro|akinja, a nerijetko i majka. Negdje bi darove dijelile kramarice, dvijezamaskirane ‘ene, koje bi darove donijele u ko{u, te po{to ih puste u ku}u govore}i:

»Do{la mlada u nov dvor, darovala klin i stol«. To zna~i da je darovala stolnjak koji jestavila na stol, te ru~nik, koji je objesila o klin vje{alice ili o ~avao, zabijen u sobna vrata, Kadje darivanje od strane povo|anki dovr{eno, po~inje darivati sama mladenka. Najprije obdarisvekra ko{uljom, ~arapama i natika~ama, a svekrvu odje}om. Djever dobiva ~arape i rup~i},a zaove po jedan rubac.

Oko pono}i mladenci se povuku u zasebnu prostoriju ili na tavan. Potom se mladojskida vijenac s glave i koprena. Djeveru{e, njene dru‘ice, gledaju da poberu {to vi{e ukosnicaizva|enih iz njene frizure, jer koja ih prva pobere, ta }e se prva i udati. Tada mladenci ostajusami, a svati se od njih vra}aju u dru‘insku sobu te nastavljaju da se vesele uz pjesmu i ples.To zna potrajati do zore, a nekad se nastavlja i sutradan.

Na kraju svadbe, kada su podijeljeni darovi i novac, kum je jo{ zamolio svatove da svatkodaruje mladenku koliko mo‘e, jer }e joj trebati sutra kako bi mogla oprati stolnjake i ru~nike.Svatovi su dali koliko su mogli, po 10, 20 i vi{e nov~i}a i kada bi se sakupila svota, kum bi jezamotao u rup~i} i dao ga mladenki. Ona je s njime slobodno raspolagala. Taj se nov~ani darzvao poklep.

Mladenkina majka bi prvi ~etvrtak nakon svadbe sa bli‘njom rodbinom do{la u posjetemladenkinom novom domu. Jeli bi se ostaci hrane sa svadbe ili bi se spremala nova. Po{to sunekada li~ke zime bile o{tre i hladne nije bilo problema od kvarenja hrane.

Mladenka nije smjela posje}ivati svoj rodni dom kroz sljede}ih tjedan dana. Nakonnedjeljne mise mladenci bi sa najbli‘om rodbinom u kolima posjetili mladenkinu ku}i, unapovrate. Mladenka bi obavezno donijela u novu ku}u motiku i srp.

Od na{ih kaziva~a zabilje‘ili smo jedan vrlo interesantan detalj prilikom plesa li~kogkola, kukunje{}a i sremice tijekom blagdana kada bi djevojke koje bi se udavale u drugu‘upu-plovaniju pjevale ovakve pjesme:

«Oj Stajnice u plamenu zgorila,kad mi nisi dragog odgojila».Ako se udavala iz svog sela u drugo, onda bi pjevala:«Koliko je u mom selu majka,ni jedna mi ne odgoji ranka». (Prema kazivanju M. Movri}).

16.4. Obi~aji o smrti

U duhovnoj kulturi ovoga kraja bilje‘imo razne pojave koje predskazuju smrt. To se posebnoodnosi na krije{tanje gavrana i hukanje sove. Zvijezda padalica (meteorit) je tako|er znaksmrti. Tako|er za vrijeme odre|enih godi{njih obi~aja mogu se naslutiti predskazivanja smrti.Na osnovu kretanja dima bo‘i}ne svije}e zaklju~ivalo se koja }e od okupljenih osoba oko stolaprva umrijeti. Tako|er se vjerovalo da }e lo{i snovi predskazati smrt (ispadanje zuba).

O umiru}oj osobi uglavnom se brinula njezina obitelj. U slu~aju da su bolovi bili jakizvale su se ‘ene koje bi spremale biljne pripravke kojima bi se bol umanjila. Najbli‘a rodbinai susjedi pripremali bi pokop, poput izrade lijesa, iskopa rake i ostalo. Bolesnika prije smrtiispovijedi sve}enik i potom daje sveto pomazanje. Umiru}em ~ovjeku zapali se svije}a odvoska i stavlja u ruku. Nakon dojave da je ~ovjek umro zvonila su sva stajni~ka zvona. Mrtvaca

262

treba oprati i potom obu}i tepregledati mu tabane. Ako seustanovi da u boji nisu jednaki,pomisli se kako bi netko od uku-}ana mogao naskoro umrijeti.

Ako je umrli mladi}, obu-ku ga u odje}u kakvu bi nosiokao mlado‘enja, a ako se radio djevojci, odjenu ju u bjelinu,te joj se stavi i {lajer, svatovskiveo. Stariji svijet obla~io se ta-ko kako su se i za ‘ivota u tojdobi obla~ili. Za umrlo dijetese splete vijenac od pavenke,te se savije oko njega u lijesu. I

umrlom mladi}u i djevojci stavi se na prsa malo pavenke. Mladima se u ruke stavlja bijela, astarijima crna krunica. Mladi}u i djevojci stavljaju se ruke uz le‘e}e tijelo, a starijim osobamaone se prekri‘e na prsima. Dok se mrtvac ne stavi u lijes, koji se nekad radio u selu od dasaka,napravi se za mrtvaca postolje na koje se uzdu‘ polo‘e daske koje se prekriju bijelom plahtom.Kraj le‘e}eg mrtvaca zapale se du{ice, fitilj na ulju, i stavi mu se pod noge, a u ~a{u blagoslovljenevode stavi se jelova gran~ica kojom }e se {kropiti mrtvac. Kad dovezu lijes stave mrtvaca unjega. Pod glavu mu stave mali bijeli jastu~i} u kojemu se ne nalazi perje nego strugotina od{krinje. Na jastuk do|e i komad platna. Mlada mrtvaca prekriju bijelim a starijega crnimprekriva~em. Ako je mrtvac za ‘ivota bio sklon da malo vi{e popije, uz njega se stavlja boca spi}em, uz pu{a~a pak stavljana je kutija s cigaretama. Pokojnika se nastojalo pokopati u {tosve~anijoj odje}i. Kaziva~i se sje}aju da bi se za tu priliku kupovala potpuno nova odje}a. ̂ estosu pokojnici za ‘ivota odre|ivali u{to }e ih rodbina obu}i nakon smrti. U lijes se stavljala vo{tanasvije}a i krunica u ruke. Ako je pokojnik bio invalid stavljao se i {tap ili {take. Osobe koje subile u braku ostavljao se vjen~ani prsten.

U obvezne radnje oko mrtvaca spada i vezanje njegovih nogu, kao i podbradnjaka ispodbrade i preko tjemena. Ovo posljednje uklanja se prije zakivanja mrtva~ke {krinje. Narednuno} u ku}i gdje le‘i mrtvac obna{a se ~uvarina, tj. rodbina, susjedi i prijatelji sjede uz pokojnika.To seosko zajedni{tvo odr‘avalo se prilikom tra‘enja oprosta od umrlog. U pripovijedanju opokojniku i drugim temama te u kartanju provode no} i za to vrijeme bivaju nu|eni kavom ipi}em. No, ni razne dru{tvene igre nisu u ovoj prilici strane. Danju mrtvaca poha|a rodbina isuseljani, te se pomole za pokoj njegove du{e i po{krope ga blagoslovljenom vodom. U novijevrijeme donose pohoditelji doti~noj ku}i razne sitne darove, ne{to od jela i pi}a. Pokojnikaumrlog tijekom do podneva pokapaju sutradan poslije podne, a onoga koji je preminuo tijekompopodneva ili u predve~ernjim satima, sahranjuje se do dva dana kasnije. U naricanju ‘ena posrodstvu najbli‘ih, isti~u se pokojnikove dobre strane.

Stanovito vrijeme pred dolazak sve}enika da obavi dio pogrebnog obreda u pokojnikovojku}i, odlaze ~etvorica ukopnika na groblje da iskopaju raku, nose}i sobom uz potreban alat ijela i pi}a. Kad to obave te pojedu koji zalogaj hrane i popiju koji gutljaj pi}a, prekri‘e nagroblju lopate i gramp tj. kramp, uzmu iz crkve nosila i ponesu ih pokojnikovoj ku}i. Po{to jesve}enik obavio taj dio ukopnog obreda, lijes s mrtvacom se zakuje i odnosi od ku}e. Mrtvacanajprije unose u crkvu gdje se za pokojnika odslu‘i zadu{nica. U sprovod obvezno ide obitelj,

Sahrana Mile [prajca 1972. godine

263

dok u ku}i ostaju pojedine ‘ene koje }e sve oprati, oribati, raspremiti postelje i pripremiti jeloza sve sudionike sprovoda. Jo{ uvijek se dr‘i obi~aj paljenja naramka slame kad pokojnikaodvoze iz dvori{ta ku}e, pa se misli, ako se dim kre}e za lijesom, u toj ku}i ne}e skoro nitkoumrijeti, a ako se dim vra}a u dvori{te, tada }e smrt tu ku}u naskoro pohoditi. Na groblju se na{krinju spu{tenu u raku triput baci po grumen zemlje, onaj tko mrtvacu nije ni{ta, uz rije~i:

»Laka ti bila crna zemlja”.Zanimljiv segment pogrebnih obi~aja predstavlja sprovod neudate djevojke i neo‘enjena

mladi}a. U sprovod su se uklju~ivali elementi povezani sa svadbom. U tim se slu~ajevimapogrebna povorka formira tako da nalikuje na svadbenu: lijes prate mladi} i djevojka kojipredstavljaju mlado‘enju, odnosno mladu, te su stoga odjeveni u vjen~ano ruho. Preminuli seodijeva u odje}u za svadbu. Pokojnici se stavljao vijenac od pavenke.

Dok traje pogreb, u toj se ku}i i u bli‘om rodu ne radi ni{ta te‘e na zemlji. Obi~aj je da seukopnik nadari s jednim ru{nikom, dakle ru~nikom te rup~i}em. Ru~nikom koji je bio ovje{enna kri‘ na ~elu pogrebne povorke biva nagra|en ‘upnik, a crni rubac, tako|er s kri‘a, pripadneonome tko kri‘ nosi. Nosa~i mrtvaca dobili su na dar crnu maramu vezanu na ruku. Ako jeumrla mlada osoba nosa~i su dobili bijele marame.

U pokojnikovu ku}u s groblja se vra}aju uku}ani i bli‘a rodbina gdje ih ~eka gotovo jelo.Ro|aci i prijatelji tijekom prvih desetak dana nakon pogreba dolaze na ‘alost, obi~no na ve~eri u ko{arama donose jelo i pi}e. Ko{ara se prekrije bijelom salvetom i crnim rupcem. Ubrzonakon pogreba slu‘e se jo{ dvije mise zadu{nice, od ukupno tri koliko }e ih ukupno biti slu‘eno.Uobi~ajeno je slu‘enje misa za mrtve i kasnije, pa i vi{e godina nakon smrti doti~ne osobe.

Nakon smrti supruga ili brata ‘ene bi obla~ile crnu odje}u, vezuju}i maramu naprijed,ispod brade, tako da im se vidi samo dio lica sa o~ima i ustima. Nerijetko su crninu nosile dokraja ‘ivota, nikad ne pre‘ale}i dragu osobu.

16.5. Neki godi{nji obi~aji

Vrijeme Bo‘i}a

Ove obi~aje prikazat }emo po~am od onih bo‘i}nih pa u slijedu crkvene godine do ljetnihblagdana. Bo‘i}ni niz obi~aja izmjenjuje se s vjerskim obvezama u vremenu Adventa ili Do{a{}a.

Od prvog dana prosinca pa do samog Bo‘i}a i{li su vjernici na zornice ili mise koje se slu‘eu rano zimsko jutro, obi~no u 6 sati. Na blagdan sv. Lucije, 13. prosinca, posije doma}ica uneku plitku posudu {enicu, tj. ‘ito koje }e do Bo‘i}a narasti i stajati preko bo‘i}nih dana nastolu u dru‘inskoj sobi. Ono }e se nakon blagdana iznijeti iz sobe i dati blagu da ga pojede, {to}e, vjeruje se, donijeti ku}i sre}u. Na Badnjak je strogi post, te se uzima samo obrok u podne.U rano predve~erje odlazi ku}egazda po slamu te ju, jedan naramak, unosi u dru‘insku sobu~estitaju}i uku}anima blagdan ovim rije~ima:

»Faljen Isus i Marija, na zdravlje vam do{al Bo‘i} i sveto poro|enje Isusovo, na zdravlje, naveselje, du{i spasenje, u manjem griju i ve}em obilju!«

^estitka mo‘e i ovako glasiti:»Dal Bog, bili nam podi puni ‘ita, {tale pune blaga, a povr svega mir i blagoslov Bo‘ji!«Otac obitelji donositelj slame, ima na desnoj ruci rukavicu zato da godina ne bude gola.

^im je slama unesena u sobu, djeca ju razastru po podu, a on uzima jednu rukovet i stavlja nastol, usto i koji nov~i}. Od nekoliko vlati napravi kri‘ te ga metne nasred stola, te to sve prekrije

264

stolnjakom satkanim od doma}eg prediva da bi konoplja i lan bolje rodili. Na stol majka stavljaro‘njak ili badnjak, tj. okrugli bo‘i}ni kruh, sa slovima »Isus« i s pletenicom, govore}i:

»Bo‘e, bilo ga uvik na stolu!«Taj kruh treba biti pojeden zaklju~no do Ivanja, tre}eg dana Bo‘i}a. Uz kruh stavlja zdjelicu

sa zrnjem ‘ita i kukuruza, pokraj toga jabuke, crveni i bijeli luk, sol, papar, tamjan, bo~icublagoslovljene vode, bocu crnog vina, brus i onoliko svije}a koliko iz ku}e ima zapam}enihmrtvih. S donje strane stola uvrta se svidro, tj. svrdlo. Najstariji uku}anin blagosliva ku}u i stajus blagom u njoj. Dakako da u sobi ne manjka ni oki}eno bo‘i}no drvce. Prije ve~ere svi seuku}ani kle~e}i mole i »pozdravljaju Isusa koji }e se ove no}i naroditi«. Mole neka se nastani i unjihovoj ku}i, neka blagoslovi njihovo gospodarstvo. Mole se i za svoje u inozemstvu i po ~itavomsvijetu, pri ~emu majka izrijekom ka‘e: »Za na{e, koji su u tujem svitu”. Za vrijeme ve~ere goresvije}e, u stankama uku}ani pjevaju bo‘i}ne pjesme. Komadi} kruha natopi ku}egazda crnimvinom, te tako natopljenu kri{ku dr‘i po redu nad goru}om svije}om, na{to se one ugase. Akodim neke od njih ide na stranu nekog uku}anina, ka‘e se da bi on mogao prvi umrijeti. Stoostane od ve~ere, daje se psu {to on pojede u ku}i. Potom ga uhvate te ga - otvoriv{i prozor -bacaju van da ga, ka‘u, ne bi pojeli vukovi. Vjeruje se da ako ~ovjek na Badnjak uve~er do|e u{talu i legne u jasle, korito, da }e onda ~uti kako blago razgovara. Na Badnjak uve~er donesedoma}in u sobu malo janje i daje mu da jede kruh {to je ku}anica u rano jutro namo~ila naizvor vodi. Janje simbolizira Isusa, nevinog jaganjca. S njime se na slami rado poigraju djeca.Ako ku}a nema janjaca, u sobu donesu pijetla. Odrasli uku}ani, nerijetko i djeca, idu na pono}ku,a put sebi do crkve osvjetljavaju lu~ima, komadima dobro osu{ena i natu~ena drva, koje, po{tose odozgor zapali polako i neprekinuto gori, daju}i slabu svjetlost. Na Bo‘i} ujutro umivaju seuku}ani u vodi u koju je stavljen kovani novac. Postoje za to jutro neke zabrane, npr. ne smijese i}i bos po slami i nije dopu{teno tu}i djecu. Uku}ani su obvezni nokte odgrizati zubima, akruh koji se jede, mora biti mokar. Obveza je planinke, tj. ku}anice, da jutrom uzme dva komadakruha te ih blagoslovi, {to }e re}i prekri‘i vinom pa ih nosi na bunar i ka‘e:

»Faljen Isus i Marija, sveta vodo!«Jedan komad kruha baca u vodu, a drugi, nakon {to ga u vodu umo~i, nosi sobom ku}i gdje

ga uku}ani trebaju ku{ati, a usto uzimaju i kri{ku jabuke kao i ne{to soli. Malo od toga daju iblagu. U novije vrijeme kruh se vi{e ne nosi na bunar nego ga se u ku}i malo umo~i u crno vino.Kako smo ve} spomenuli, uku}ani se umivaju iz posude u koju je bio stavljen koji nov~i} teodgrizeni ili odrezani nokti.

Nakon prisustvovanja poldanjoj misi, momci i djevojke su na Koli{}u i Murkovi}evom dvoruvodili kolo. To se obavljalo i na Novu godinu, na Sv. tri kralja i druge ve}e blagdane. Osobito jebilo dobro posje}ivano kolo na Dvoru, jer je taj prostor bio osvijetljen elektrikom, pa se tamoplesalo i pjevalo do kasno u no}. Na blagdan Bo‘i}a nije se i{lo u posjete ni rodbini ni prijateljima.Na Bo‘i} se ku}a ne mete niti ikako posprema, a na vje{alicama-~avlima na vratima i drugdjene vidi se da i{ta visi. Ako bi pak u ku}u do{ao neki posjetitelj, treba mu oko vrata staviti ne{toprediva da bi konoplja dogodine bolje rodila.

Prije bo‘i}nog ru~ka upale se na stolu svije}e za mrtve iz obitelji, za one kojima nema tkoupaliti, za blago i zemlju, njen rod i plod. Nakon stanovitog vremena one budu uga{ene kapljamacrnog vina. Vino se kaplje iz ‘lice a nju dr‘i ruka nekog uku}ana na kojoj je rukavica. Da bi seuku}ani na taj dan imali ~ime gostiti, pred taj dan kolje se odojak, janje, guska ili koko{, ve}prema mogu}nostima ku}e.

Me|u starija vjerovanja u svezi s bo‘i}nim blagdanima spada i ono da na taj blagdan trebajesti luk da ne bi do{le vi{ke, tj. vje{tice, nadalje je preporu~ljivo da se zabije no‘ u vrata ili da se

265

sikira stavi iza vrata, mo‘e i metlaili ular, tj. povodac za konja.Katkad se kao obrambeno sred-stvo od vje{tica pod vanjku{, tj.jastuk stavlja vreteno.

Od starijih obi~aja koji su seprakticirali o Bo‘i}u, oko 1900. g.i prije, spadao je obi~aj s uvo|e-njem voli}a ili brava tj. ovna uku}u. Oko vrata su mu vezalibo~icu s rakijom i smotak s kola-~ima, {to bi tobo‘e bio dar odnjega uku}anima. Ako se radiloo rogatu marvin~etu, nabijali sumu na svaki rog po jednu jabuku. Onaj koji je u sobu uveo voli}a, govorio je:

Na zdravlje vam do{lo poro|enje Isusovo,na zdravlja, na veselje,du{i na spasno,da bi svi mnogo let ‘ivili,‘ivi i zdravi bili,u manjem griju,u ve}em obilju.^estitara i doti~nu ‘ivotinju planinka je na to posula zrnjem p{enice sa stola te kazala:

»Tako vam rodila godina, tako vam rodilo ‘ito!«Stipanja, drugi dan Bo‘i}a, blagdan je posve}en sv. Stjepanu, prvom mu~eniku, prilika je

da se brojnim nositeljima tog imena ~estita imendan. Na obi~aj koledva, tj. pjesama koje suizvo|ene u pro{losti na taj dan ili na sam Bo‘i}, postoji samo slaba{no sje}anje, sadr‘ano uzapam}enju da suh pjevali momci pod prozorom ku}e gdje se nahodila djevojka.

Na Ivanju, blagdan sv. Ivana Krstitelja, ~estita se imendan susjedu ili prijatelju koji jenosio ime Jive, Jiva ili neku drugu ina~icu toga osobnog imena. Na taj dan, rano izjutra, iznosise iz sobe slama, te se stavlja oko vo}aka ili pak za deblje grane njihovih kro{anja, sve zato dabi bolje rodile, kao i oko sto‘era stupa usred guvna, da bi dogodine p{enica dala {to bolji urod.Na taj blagdan momci su polazili u sikavce, {to }e re}i {ibanje. Sa {ibama u rukama i{li su uku}e gdje je bilo djevojaka, koje su momci {ibom lako dodirivali, na {to su ih djevojke darivalejabukom. Ovi moma~ki pohodi bili su i stanoviti moma~ki zagledi, tj. izabiranje djevojke skojom }e se o‘eniti. Znaju}i za to, djevojke su dotjerivale sebe i svoje ku}e.

Mladenci ili blagdan Nevine dje~ice, sutradan po Ivanji, obilje‘avan je dopodnevnim dje~jimposje}ivanjem ku}a. Ulaze}i u ne~iju ku}u, pozdravljali su uku}ane, odnosno ~estitali taj blagdanrije~ima: »Faljen Isus, na zdravlje vam do{li mladenci!» Uku}ani ih na to nadaruju kola~ima inovcem i ~estitari su nakon toga odlazili dalje. U predve~erje pak momci, sve~ano obu~eni,posje}uju ku}u po ku}u u kojoj se nalazi djevojka. Na ku}nim vratima pjevaju:

Otvor’ vrata, divojko od zlata,i tvoja je otvarala majka,i ona je momke darivala, svakom momku po jednu jabuku,a draganu svilenu maramu.

Muzikanti Pave Radin~i}, Marko Movri}, Dragomir Vlahini} iMarko Mesi} - Dako

266

Kad im se otvore vrata, ulaze u ku}u, gdje bivaju obdareni jabukama a i ponudi ih sevinom i rakijom. Od darova valja spomenuti jo{ jedan - to su lje{njaci, kojima djevojke puned‘epove ~estitara. Stoga je i razumljivo {to su u jesen, kad lje{njaci zriju, starije ‘ene upozoravaledjevojke ovako: »Ber’te li{njake za mladence, do} }e ti mladenci, a ti nima{ ni{«.

Nova godina

Na Staru godinu, tj. Silvestrovo, u ku}i se sve u‘urbano ~isti. Poslije ve~ernje mise povedudjevojke kolo pokraj crkve i na drugim mjestima.

U novije vrijeme, Nova se godina do~ekivala na zabavama. Prema podacima ZvonkaDumen~i}a, to su u Stajnici naj~e{}e organizirali vatrogasci u Murkovi}evom dvoru.

Na sam dan Nove godine u ku}ama se gledalo na to da prvi posjetitelj bude mu{ka osoba,{to bi svim uku}anima te godine trebalo donijeti sre}u. Slijede}i to vjerovanje, mislilo se da biku}u mogla zadesiti nesre}a, bude li ‘enska osoba prvi ~estitar Nove godine.

Uo~i blagdana Sveta tri kralja obavlja se u ‘upnoj crkvi blagoslov vode. Nasred crkve stojiba~va s vodom koju ‘upnik blagoslovi. Iz svake ku}e do|e na posvetu po jedna, obi~no ‘enskaosoba, koja sobom ponese posudu za posve}enu vodu, usto malo soli, zrnja zemaljskih plodinate svije}e. Sol i zrnje biva u crkvi blagoslovljeno, a svije}e zapaljene. Blagoslovljena voda kojuosoba nazo~na tom ~inu ponese ku}i, bit }e upotrijebljena u vi{e prigoda, npr. prilikom skorogblagoslova ku}a, {to obavlja ‘upnik, kod svadbe, kod pogreba, zatim o Kvatrima kad valjablagosloviti cijelu ku}u, blago, dvori{te i sve gospodarske zgrade. Kod ‘upnikova blagoslovaku}a - koji po~inje na Sv. tri kralja popodne - postojao je obi~aj da ‘enska osoba, naj~e{}edjevojka, ra{kom tj. motkom za namatanje pre|e, dotakne ‘upnika po le|ima, u uvjerenjukako }e to pripomo}i boljem urodu lana i konoplje kao i drugih usjeva.

Ma~kari, tj. ma{kare, su dani veselja, kad se na seoskim ulicama susre}u manje ili ve}eskupine ma{kara u raznim kostimima i s maskama ili ako toga nemaju, onda s namr~enim, tj.~a|om namazanim licima. Zakrabuljene ma{kare svra}aju se u ku}e gdje zabavljaju uku}ane{aljivim dosjetkama, pjesmom i plesom, za {to budu nagra|eni jajima, slaninom, suhim mesomi dr. Vo|a skupine nosi ime ~uvar.

Atrakcija tih trodnevnih doga|anja jest Mesopust. Tu spodobu na~ine momci od slame tena nju navuku razne odjevne predmete kako bi Mesopust bio {to smje{niji. Kad je snijeg,posade ga momci na sanjke, a kad nema snijega, tada ga stave u kolica. U oba slu~aja netko muu krilo stavi ba~vicu u koju }e gostioni~ari ulijevati vino. U mimohodu s Mesopustom kroz selonalaze se sve skupine ma{kara kao i maskirani pojedinci, a ne manjka ni glazbe. Kako se pamti,povorka u Stajnici je kretala od crkve na Koli{}u, te se, obi{av{i cijelu Stajnicu, opet vratila napolazi{te. Na taj pokladni utorak odr‘avani su u Murkovi}evom dvoru krabuljni plesovi a iigralo se kolo u nazo~nosti velikog broja mjesnog ‘iteljstva. U sve pokladne dane u ku}ama sebolje jelo, kuhalo se zelje i svinjsko meso, pekli se krafni ili pokladnjaci, pila se rakija i vino. Nakraju istog dana odvoze momci Mesopusta kod Dvora gdje ga ~eka su|enje za sva pripisanamu nedjela. Samo »su|enje« protje~e u veselu raspolo‘enju, uz {aljive upadice prisutnih. To sezavr{ava osudom Mesopusta i ona biva izvr{ena tako da se Mesopust spali.

Vrijeme do Uskrsa

U pol no}i, od pokladnog utorka na srijedu, oglasi se crkveno zvono {to je zna~ilo da jepokladnom veselju do{ao kraj, te da je nastupila Pepelnica ili ^ista srijeda. Bio je toga dana

267

obi~aj da prvi posjetitelj svake ku}e sjeda na trono‘ac kraj vrata, da u sjedenju bude miran, jeron je »kvo~ka«, kako bi i prava kvo~ka mirno sjedila na jajima kad ju ku}anica nasadi na jajaradi le‘enja pili}a. Posjetitelj je morao opona{ati kvo~kino kvocanje, za {to je bivao nagra|enpi}em i kruhom.

Istog jutra ku}anica obavlja i jedan nesvakida{nji posao, a to je temeljito pranje posuda izkojega se u pokladnim danima jelo, odnosno u kojem se jelo kuhalo. U tu vodu ulila je teku}inupreostalu od kuhanja zelja te su krpicom od suda namakanu u tu teku}inu svi uku}ani moralioprati ruke od lakata pa na dolje, te noge od koljena do prstiju. Ruka kojom se to ~inilo moralase okrenuti naopako, a pranje je svaki uku}anin popra}ivao rije~ima:

»Bi‘i, bi‘i guja, tebe tira mesopusna juva«!Spomenutom krpicom koja se i dalje umakala u re~enu teku}inu, prali su i nju{ke i noge

blagu te govorili ve} re~enu formulu:»Bi‘i, bi‘i guja...!«Kad su pranja zavr{ena, jedan uku}anin vodi drugoga kojemu su zavezane o~i do plota te

ovaj prive‘e krpicu na kolac i ka‘e da je time zavezao kopcu o~i kako ovaj iz zraka ne bi vidio‘ivad na dvori{tu. Meso preostalo od poklada ~uva se do prvog oranja, te se ono s jednimsvje‘im jajetom zaore pod prvu brazdu da bi bilo hrane za ~rva, za mrava. Prije oranja volove iplug po{krope posve}enom vodom. Spomenimo da se prije svakog posla pred upregnutimvolovima na~inio znak kri‘a.

Stariji obi~aj na Pepelnicu je bio da su vjernici koji nisu patili od glavobolje, dolazili ucrkvu te im je sve}enik lako posipao glavu pepelom, kako bi se ~ovjek u svojoj bogobojaznostisjetio kako }e se - kad umre - postupno pretvoriti u prah i pepeo. Taj ~in zavr{ava se pjesmomkoja po~inje ovako:

Ja se kajem, Bo‘e mili, od svakoga grija moga.Tako se ulazi u Korizmu, vrijeme prije Uskrsa, doba posta koje }e od idu}e ^iste nedjelje

potrajati {est tjedana, kad se, u starije doba, nije vodilo kolo, nije se pjevalo a nije bilo nidrugoga bu~nog veselja. @enski svijet, poglavito onaj stariji, nosio je na sebi crninu. Me|uneizostavne vjerske obveze u korizmeno vrijeme spadala je ispovijed i pri~est.

Nedjelja pred Uskrs jest Cvetnica, Cvjetna nedjelja, posljednja u korizmi. Na taj dan nosese u crkvu gran~ice procvjetale drenovine, stru~ci visibaba i ljubi~ica, poneka ljeskova {iba, tekri‘i} napravljen od drveta, {to se sve pove‘e u struk i ‘upnik to na misi blagoslovi. Sve todonosi se ku}i gdje bude dr‘ano kroz sljede}e tjedne i mjesece.

Na dan Velikog ~etvrtka, u dopodnevne sate, zave‘u se u crkvi sva zvona i tako ostaju dosubotnje mise predve~er, koja se dr‘i u slavu Isusova uskrsnu}a. Taj i idu}a dva dana djeca seogla{uju {krebetaljkama ili ~egrtaljkama koje su od drveta sami izradili. Upravo se natje~u ~ija}e se naprava u vrtnji bolje ~uti. Na Veliki ~etvrtak od prije podne, kad se jelo, potrajao je postsve do subote u isto vrijeme. Na ta tri dana pribivaju vjernici jutarnjim misama. U te dane{araju se jaja koja }e se dijeliti ~estitarima, obi~no djeci. Obi~aj je da na Veliki ~etvrtak ku}anicasvojim koko{ima re‘e kand‘e kako ne bi mogle grepsti zemlju. Tome je donekle blizu obi~aj dasu ku}e-gospodari sutradan na Veliki petak s kopita svojih konja skidali potkove da ne bio{te}ivali zemlju. Sljede}eg dana, tj. na Veliki petak, posje}uje mlado i staro Kristov grob u‘upnoj crkvi. Oko tri sata poslije podne ide procesija oko ‘upne crkve {to treba da podsjeti naKristov kri‘ni put, dok se u crkvi moli @alosna krunica, izvodi Muka Isusova i moli se pokrajimproviziranog Kristova groba. Na taj dan ni{ta se u polju i oko ku}e ne radi, dok se u subotukao i prethodnih dana, u slu~aju povoljna vremena, mogu posaditi prvi povrtlarski usjevi, tako|eri krumpir na njivi.

268

Na Veliku subotu bio je obi~aj da se uku}ani koji nisu pribivali misi Uskrsnu}a, ~uv{izvonjavu svih triju zvona na »Slavu«, umiju u ~istoj vodi {to se zove preporod ili uskrsnu}e.

Blagdan Uskrsa zapo~inje jutarnjom misom, kad iz svake ku}e ‘ensko ~eljade, obi~nodjevojka, donosi u crkvu jelo na blagoslov. Me|u njima nalazi se kuhani pr{ut, kuhana jaja,kruh, kuglof, orehnja~a, kola~i, {kanjola i kapula tj. luk, pisanice, sol i boca vina, sve u ko{aripokrivenoj stolnjakom i vezenim ru~nikom. U tome, dakle u sadr‘aju ko{are, njenoj opremite uzorku i izradi veza, bilo je medu tim nositeljicama pravog nadmetanja. Blagoslov jela uotkrivenim ko{arama obavlja ‘upnik nakon jutarnje mise. Potom nositeljice ko{ara nakon{to ih pokriju stavljaju ih na glavu kojoj na marami, na tjemenu, stoji svitak da bi se olak{alono{enje ko{are. Kad nositeljica do|e ku}i, svaki uku}anin ku{a ne{to od blagoslova, kako sezajedni~kim imenom naziva blagoslovljeno jelo.

Od uskrsnih obi~aja odnosno vjerskih manifestacija poznati su ve} u reduciranom opseguspominjani kri‘ni put, pjevanje Muke Kristove, dok je dana{njem nara{taju nekadanji obi~ajblagoslova maslina sasvim nepoznat.

Sveti Juraj

O blagdanu sv. Jurja, u tamo{njem govoru to je Jurjeva, zabilje‘ena su dva obi~aja. Jedanod njih se prakticira uo~i blagdana, kad se u blizini samih ku}a pale stare krpe, te obu}a, dau dvori{te ne bi u kvar dolazile neke ‘ivotinje. Na Jurjevu rano izjutra potrebno je bilo pomestiku}u, potom sve sme}e iznijeti i baciti na me|u. Kad se tom prilikom nekoga sretne, odnjega, nakon uzajamnog pozdravljanja, valja o~ekivati da }e re}i:

»Predajem ti svoju bolest, lenost, krepanost i sve.«Toga bi se dana obavezno oti{lo na misu u susjedne Jezerane, nakon ~ega bi se odr‘alo

veselje i posjeta rodbini.

Sveti Ivan

Uo~i blagdana Jivanje, tj. Sv. Ivana Krstitelja, djevojke pletu vijence od ivan~ica i tratin~icai bacaju ih na krov. To bacanje se ponavlja sve dok se vijenac ne zadr‘i na krovu. Svako padanjevijenca s krova na zemlju ra~una se kao jedna godina ~ekanja do udaje. Usto stavljaju u sito ilina plot vi{e cvjetova ivan~ice te se poga|aju}i imenuje osoba tj. momak za kojeg }e se djevojkaudati. Jo{ jedno vjerovanje vezano je uz cvijet ivan~ice. Ako cvjetovi ubrani dan uo~i Jivanjeosvanu na sam blagdan uveli - {to se gleda prije sun~eva izlaska - ta bi djevojka mogla umrijeti.

Uo~i same Jivanje mladi}i na kri‘anjima cesta pale vatre, preska~u ih, a u dono{enjugranja i drva za vatru djeca su upravo neumorna. Pale se i tu|e ‘ivice te ugarke odnosemomci do svoje zemlje npr. do zelji{}a, zemlje s kupusom, te ih tamo ubace. Za Jivanju bi seobavezno i{lo na misu u susjedne Lipice i posjetu tamo{njoj rodbini. I tu bi se nakon misezaplesalo li~ko kolo i orila pjesma dugo u no}. I neka to ostane zapisano za budu}a pokoljenja.

Literatura:Stjepan Krpan, Brinjski kraj u pro{losti i sada{njosti,

Kaziva~ica:Marija Mice Movri}, ro|. Vukovi}