Prijedlog reorganizacije i reforme studija na fakultetut islamskih nauka u sarajevu

prof. dr. adnan silajdi i doc. dr. samir beglerovi

prijedlog reorganizacije i reforme studija na fakultetu islamskih nauka u sarajevu*

Uvod

Na etrdeset i prvoj redovnoj sjednici Nastavno-naunog vijea Fakulteta islamskih nauka u Sarajevu, odranoj 03. 07. 2012. godine, voena je rasprava o naemu Prijedlogu reorganizacije studija na Fakul-tetu islamskih nauka u Sarajevu. Na toj sjednici smo zamoljeni da pret-hodno izneseni prijedlog detaljnije obrazloimo, zato smo pristupili izradi novog prijedloga kojega smo ovaj put naslovili: Prijedlog reor-ganizacije i reforme studija na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu.

Imajui u vidu osnovnu misiju Fakulteta islamskih nauka, a to je svjedoenje jedinoga Boga i poslanstva posljednjeg poslanika, blago-slovljenog Muhammeda, a.s., te ciljeve djelovanja Fakulteta, podu-avanje vjeri i osposobljavanje svrenika za adekvatno prezentiranje vjerskih naela u javnom prostoru savremenog bosanskohercegova-kog drutva, prijedlog reorganizacije i reforme studija na Fakultetu izloili smo u pet poglavlja.

U prvom poglavlju iznijeli smo nae miljenje o dubokim promjena-ma koje su se dogodile u strukturi religioznoga mentaliteta i senzibiliteta mladih generacija danas, to neposredno utjee na nain prezentiranja nastavnih sadraja studentima.

* Rad je, ustvari, prijedlog ove dvojice profesora na Fakultetu islamskih nauka u Sarajevu, podnesen Nastavno-naunom vijeu Fakulteta na razmatranje poetkom akademske 2012. godine. Glasnik ga objavljuje kako bi ponukao i druge faktore na razmiljanje o ovom pitanju, i u irem dijapazonu, polazei od injenice da je obrazovanje jedan dinamian proces koji uvijek treba da prati okolnosti i potrebe vremena da bi mogao davati eljene rezultate i adekvatno odgovarati na izazove. (Urednitvo Glasnika)

aktuelne teme

Str.412 Prof. dr. Adnan Silajdi i doc. dr. Samir Beglerovi Br.5-6

Drugo poglavlje problematizira poloaj religije u savremenom drutvu, poentirajui, kao svojevrstan zakljuak, obavezu savremenih odgojno-obrazovnih institucija da humaniziraju moderno drutvo i zatite tradicijske vrijednosti od ideolokoga posredovanja njenih uni-verzalnih naela.

Tree poglavlje tretira promjene koje su se dogodile u izlaganju teolokoga nauka, shvaenog u najirem znaenju te rijei, to prirodno i pred na Fakultet postavlja izazov drukijeg pristupa izuavanju i arti-kuliranju teolokih ideja i sadraja.

etvrto poglavlje ini temeljit planski pregled (kalendar) sprovo-enja reorganizacije studija na Fakultetu, a posljednje, peto poglavlje, sadri kritike ope naravi vezane za ovaj Prijedlog.

1. Temeljne odlike mentaliteta novih generacija

Kraj 20. i poetak 21. stoljea karakteriziraju prije svega stalne i intenzivne promjene koje zahvataju sve aspekte drutvenog ivota, ali i najdublje slojeve ovjekova bia. Zbog toga je naprosto nemogue predvidjeti detaljan razvoj bilo kojega obrazovnog koncepta budui da razrada svakoga plana podrazumijeva i posljedice njegove refleksije na sloene drutvene procese te na svaku individuu. Naime, za razliku od, uvjetno reeno, tradicijskoga gledanja na iskazivanje ideja koje na-kon prelamanja u duhovnoj intimi pojedinca bivaju podrane drutve-nim institucijama te, nakon sistematizacije, prenoene u vidu zadatih obrazaca ponaanja ciljnoj grupi, pojavljivanje ideja u drugoj polovini prologa i na poetku novoga stoljea skoro je uvijek bojeno (siba) i normama drutvenih institucija, ali i percepcijom svakoga ovjeka pojedinano. Drugim rijeima, umjesto tradicijskog institucionalnog autoritativnog oblika kao jedinstvenog vorita nebeske norme u svo-joj konstitutivnoj formi (traditio constitutiva) i njenoga autentinog tumaenja (traditio interpretativa et explicativa), savremenim drutvom i ivotom pojedinca dominira izvaninstitucionalni demokratski na-in razumijevanja ideja. Upravo zahvaljujui principu demokratino-sti, svaka ideja, vrednovana ne nuno kao ona nebeskog porijekla, predstavlja samo naelnu formu uvijek otvorenu za uitavanje novo-ga sadraja kojega odreuje svaka individua ponaosob. Na taj nain, subordinarna forma postavljena je na jednaku a veoma esto ak i dominantnu poziciju u odnosu na objektivno autonomnu formu, tj. u odnosu na normu kao takvu. Ovaj u povijesti ovjeanstva jedinstven obrazac ljudskog individualno-spoznajnog preoblikovanja samih nara-vi stvari (bida), davanje prvenstva izvedenom u odnosu na autentino

Br.5-6 Prijedlog reorganizacije i reforme studija... Str.413

(haeresis), najbitnija je znaajka naega doba. Bez obzira na nunu suz-dranost naspram ovoga naela, bitno je prihvatiti realnost njegovoga postojanja i to kao najee perspektive miljenja i ponaanja moder-nog ovjeka, naroito mladih osoba.

Pojava ovakvoga obrasca egzistiranja i djelovanja u drutvu snano je razvijana od druge polovine 19. stoljea, preciznije: od vremena zavr-etka Drugog svjetskog rata. No fundamentalno novo imenovanje stva-ri posebno e biti podstaknuto modernim teorijama neo/gnosticizma i specifinih spoznajnih obrazaca ustanovljenih irokom ovisnikom upo-trebom informacijske tehnologije. Zahvaljujui njima, mladi ljudi danas njeguju bitno drukiji svjetopogled, karakteriziran naglaenom indivi-dualnou i svojevrsnom kibernetikom spoznajom. Ta specifina spo-znaja koju mladi danas njeguju osnovni je problem, po naem dubokom uvjerenju, u komunikaciji nastavnika i uenika. Dok mladi ljubomor-no uvaju vlastite spoznajne obrasce to je, konano, sasvim prirodno budui da oni temeljno odreuju kontekst u kojemu ive, istovremeno nastavnici teko ili nikako prihvataju injenicu da je njihova pozicija u odgojno-obrazovnom procesu u bitnome izmijenjena. Nastavnici vie nisu dominantan izvor uenikovog spoznavanja: s jedne strane, oni su samo jedan od brojnih izvanjskih izvora informacija koje su, makar i ne-sreene, temeljno sredstvo spoznaje mladih, i, s druge strane, usljed ve spomenutog snano naglaenog individualizma, personalan stav ueni-ka o konkretnim problemima ima primaran i dominantan znaaj.

Spoznaja mladih utemeljena je na informaciji, ne vie na iskustvu, makar bila rije i o iskustvu zrele osobe (u naemu sluaju uitelja). Svijet u kojemu mladi danas ive, a kojega su starije generacije veo-ma esto nesvjesne, jeste virtualni svijet, svojevrsna projekcija najinti-mnijih nada mladog ovjeka, u kojemu nema mjesta za fiziko tijelo i spoznavajui um, ve samo za istu receptivnu sposobnost prenesenu na mreu skoro beskonanog broja uoblienih te konstantno transfor-mirajuih eljenih identiteta nastalih kao posljedica nekontroliranog koritenja moi uobrazilje (wahm), a ne kao plod intimnog duhovnog zrenja pojedinca. Stoga najraireniji metodi odgoja kod starijih ge-neracija iz dana u dan bivaju dovedeni u pitanje, budui da na nove generacije ne utjee misaono-logiko obrazloenje pogreke koju su nainili (i to je samo jedna od brojnih informacija koju dobivaju), ali ni nekada, u ranijim vremenima, dominantna fizika kazna (u njihovome svijetu tijelo ima minimalan znaaj).

Pozivajui se, npr., na najee teme savremene umjetnosti, bu-dui da su to osnovni izrazi duha drutvenog ivota, samo u prethodno


naznaenom kontekstu mogu se shvatiti doslovno reeno opsjed-nutosti umjetnika temama: zombija (na filmu) i vampira (u knji-evnosti), hodajuih mrtvaca, bia ljudskog tijela, no lienih svakoga osjeaja i miljenja, a, istodobno, paradoksalno otvorenih za roman-tina iskustva. Slino je i s motivima djelimino ili potpuno obnaenih modela, esto bezizraajnog lica (u slikarstvu), potom dehumanizira-nim stilovima u muzici (elektronska, uglavnom instrumentalna muzi-ka, s konstantnim ponavljanjem melodijskih tema) i sl. Svaka od gore naznaenih tema korespondira s realitetima objektivnog svijeta, ali je svojom svrhom usmjerena na svijet neobuzdane mate, uskomeanih misli i halucinacijskih sadraja.

Velika razlika u mentalitetu izmeu starijih i mladih generacija naj-bolje se razotkriva kroz razliit odnos prema koritenju, a smim time i razumijevanju svrhe moderne tehnologije. Za mlade je sva tehnoloka aparatura doslovno posrednik izmeu nas, ovoga svijeta, i virtualnog svijeta ili sveti duh virtualnog ivota. Za mlade naeg vremena teh-nologija naprosto jeste. Kao takav, bitan je dio njihovoga identiteta i uope se ne doivljava kao puki instrument (npr. u komunikaciji i sl.).

Zbog toga svakodnevno uoavamo nepremostive razlike, da ne ka-emo nesuglasice u koritenju modernih tehnolokih dostignua. Dok starije generacije, primjerice, mobilni telefon prihvaaju kao sjajno sredstvo komunikacije (audio, video i tekstualne) te, eventualno, kao efikasnu pomo pri itanju i ureivanju pisanoga materijala, mlade ge-neracije mobilnu telefoniju doivljavaju kao, uvjetno reeno, izmje-teni dio vlastite intime: u trenutku koritenja smi oni su u sreditu komunikacije kao jednoga od temeljnih vidova ljudske egzistencije.

Prilikom odabira mobilnih aparata kod starijih generacija osnov-ni kriteriji su svrsishodnost brzine i kvalitet prijenosa informacija te cijena proizvoda. Nasuprot tome, mlae generacije u novim serijama mobilnih aparata trae prvenstveno sebe, kvalitet vlastitoga egzisti-ranja koji je, kako smo ve rekli, u izravnoj zavisnosti od kvaliteta ko-munikacije. Stoga ih cijena aparata uope ne interesira (nerijetko se opredjeljuju za paradoksalna rjeenja, poput kupovine skupoga apara-ta unato vlastitom tekom materijalnom stanju), a klasini aparati koje starije generacije koriste (mobiteli) u podreenom su poloaju u odnosu na pametne telefone (smartphone) koji u sebi ukljuuju sve funkcije mobilnih aparata, ali i brojne druge usluge poput pristupa elektronskoj mrei, mogunosti ureivanja razliitih tipova dokume-nata (word, pdf i sl.), povezivanje s drugim ureajima (bluetooth, WiFi i sl.), snimanje digitalnom kamerom, reprodukciju audiomaterijala (MP3, realplayer...), navigaciju (GPS) te veliki izbor igrica. I veoma je


teko, skoro nemogue, na pojedinanim sluajevima odrediti gdje tano zavrava prihvatanje informacija a gdje poinje spoznaja individue. Da je to stvarno tako, dovoljno potvruju i izjave brojnih savremenih pisaca koji tvrde da su koritenjem moderne tehnologije postali bolji pisci. Ne bri, oputeniji, ve doslovno kvalitetniji.

U elji da obogati prezentiranje nastavnoga sadraja uenicima, nastavnik nerijetko posee za savremenim metodama odravanja na-stavnoga sata koristei se razliitim tehnikim pomagalima, kreirajui tzv. multimedijalnu nastavu, danas sve ee i digitalnu multimedijsku nastavu. Pri tome jedan dio nastavnika izbjegava nekritiko usvajanje ovih oblika nastava i zadrava se na tradicionalnome pristupu prezen-tiranja sadraja. Drugi nastavnici, naroito mlai, nastoje ispotovati sva pravila mulitimedijske prezentacije te svoje asove, metodoloki gledano, pripremaju krajnje profesionalno. Nije rijedak sluaj da na-stavnici sadraj koji je uenicima multimedijalno prezentiran istovre-meno naglas itaju (npr. kod prezentacija u Powerpointu i sl.). I pored ovih nastojanja, nerazumijevanje izmeu studenata i profesora i dalje se produbljuje, to potvruje na stav da je zapravo rije o bitno druk-ijim spoznajnim mogunostima, ali i granicama te porijeklu spoznaje mladih.

Izloenost bombardiranju informacijama (poput onoga na internetu) samo je preslikavanje realnoga stanja koje se odvija u du-ama mladih generacija. Otvorenost i predanost enormnom broju informacija u svakodnevnom ivotu u modernome dobu prouzroilo je svojevrsnu spoznajnu dihotomiju mladih, odnosno suprotstavljenost trenutnog mentalnog dogaaja i objektivnog sreenog psihikog do-ivljaja ili zaokruenog suda. Prednost se uglavnom daje trenutnom mentalnom dogaaju pa mladi veoma esto naglo izraavaju svoje stavove, no, skoro kao po pravilu, mijenjajui ih ve u narednom trenu, ali ih, opet, impulsivno i autoritarno prezentirajui.

Istodobno, pored promjena u spoznajnim obrascima mladih, za nas su jednako vani i promijenjeni obrazovni trendovi u naem vre-menu. Namjerno istiemo samo kategoriju obrazovanja, budui da, otvoreno govorei, moderni obrazovni projekti, poput bolonjskoga, ne pruaju nikakve kvalitetne smjernice za proces odgoja savremenog o-vjeka. S obzirom na misiju naega Fakulteta, netom iznijeta injenica od presudne je vanosti. Na to emo se posebno osvrnuti.

U nastojanju da cilj djelovanja Fakulteta islamskih nauka bude na najefikasniji nain postignut, prirodno je insistirati na redovnom praenju, kritikom analiziranju te, naposljetku, pruanju odgovora na


izazove modernih obrazovnih tendencija. Zbog toga smatramo izuzet-no vanom kritiku percepciju bolonjskoga procesa. Za nas su posebno vana tri elementa bolonjskoga procesa.

Kako je poznato, bolonjski proces ustvari je naknadna faza in-tegracije razvijenih europskih zemalja u jedinstvenu Europsku uni-ju. Poetni trgovaki ugovori iz 1951. godine (Europska zajednica za ugalj i elik) te konani ugovor iz Maastrichta 1992. godine, sasvim jasno pokazuju da je osnovni cilj formiranja Europske unije stvaranje jake ekonomske zajednice. S druge strane, i pored poetne Magna Charta Universitatum iz 1988. godine, namjera izgradnje europskog podruja visokokolskog obrazovanja, odnosno promoviranje inte-lektualnih, kulturnih, drutvenih i tehnikih dimenzija naeg konti-nenta, za idejne tvorce Europske unije bila je od sekundarne va-nosti, budui da su poetni te konani dokumenti potpisani kasnije (Lisabonska konvencija 1997. godine i Bolonjska deklaracija 1999. godine). U skladu s neoliberalnim konceptom znanja i znanosti, koji se u bitnome vrednuje sa stanovita praktine, odnosno trine efika-snosti, savremeni obrazovni programi razvijenih zemalja svijeta ve dugo vremena znanje razumijevaju prvenstveno kao robu. Analogno tome, egzistencijalna svrha znanja je njegovo troenje, to podrazu-mijeva postojanje proizvodnje znanja, trita znanja, konzumenata znanja i sl. Za razliku od tradicijskog razumijevanja znanja kao poslje-dice, rezultata, spoznaje, izvijesnosti istine konkretnog suda, u mo-dernim obrazovnim programima naglasak se daje na nain upisivanja informacije u svijest uenika, a ne na njegovo voenje ka otkrivanju znaenja nekoga predmeta. Primaran je prosti psihiki doivljaj (re-cepcija), u odnosu na sloeni proces dolaska do saznanja koje objek-tivno vai (percepcija).

Razlog djelovanja savremenih univerziteta je produciranje ueni-ka kao dijela radne snage i njihovo osposobljavanje za takav cilj u to kraem vremenu, a to, opet, dodatno utjee na slabljenje objektivnih obrazovnih mogunosti i pad kvaliteta studija. U praktinom smislu ovakve ocjene se ee iznose tek u posljednje vrijeme iz jednostav-noga razloga to je poetak zaivljavanja ovoga koncepta bio praen velikim brojem radnih mjesta i visokim ivotnim standardom. Meu-tim s prvim naznakama poetka ekonomske krize, slabosti modernog koncepta obrazovanja postale su oigledne. tavie, njih kritiziraju i smi teoretiari neoliberalizma budui da savremeni univerziteti, u trinom smislu, ne mogu vie u potpunosti odgovoriti zahtjevima da-nanjega trita.


Gore iznesene tvrdnje otkrivaju jo jednu veliku slabost modernog koncepta obrazovanja i njegovu protivrjenost u odnosu na tradicijski koncept obrazovanja, a to je potpuno zanemarivanje odgojne kompo-nente uenika. Takvo to je najprimjetnije u duhovnoj insuficijenci-ji mladih ljudi, a prije svega nerazvijenosti sposobnosti promiljanja, analiziranja, samokritinosti, samopouzdanosti i dr. Uvoenjem broj-nih dodatnih obaveza ueniku, i to uglavnom formalne naravi, mladi-ma se za vrijeme studija onemoguava ili se u bitnome oteava puno integriranje u drutvo kao i adekvatan kulturni, socijalni i svaki drugi razvoj. Objektivno, moderni univerziteti proizvode slabije kvalifici-ranu radnu snagu, veoma esto nedokolovanu te emotivno nezrelu.

Zahvaljujui takvome profiliranju, nove generacije se uglavnom odgajaju u znaku pokoravanja brojim pravilima lienim svake duhov-nosti i poslunosti prema pojedinanim i kolektivnim autoritetima. Na-suprot tome, temeljna sklonost ovjeka ka vezanju za vii svijet kao i naglaeni individualizam mlaih generacija rezultiraju sve ee potpu-nim otuenjem mladih od tradicionalnih institucija i obrazaca, kao i od starijih generacija uope. Sve ovo uslonjava problem odgovarajuega pristupa u odgoju i obrazovanju danas.

Ponovno naglaavajui da se od nastavnika ne trai pozitivno vred-novanje oblika spoznaje mladih ve razumijevanje realnosti, ali istodob-no da bi svaki nastavnik trebao imati kritiki odnos prema savremenim odgojno-obrazovnim trendovima, vrstog smo uvjerenja da je logiki nuno da Fakultet islamskih nauka pristupi temeljitoj reorganizaciji studijskog programa u skladu s bitno izmijenjenim mentalitetom i sen-zibilitetom mladih generacija. Fokusirajui se na osnovne karakteristike spoznajnih procesa kod mladih: izloenost, ali i predanost velikom bro-ju informacija, mnotvo izvora informacija od kojih tek mali dio podra-zumijeva autoritet nastavnika, naglaenu individualnost kao i na oba-vezu odgovornog djelovanja u drutvu istodobno izraenog u formi prihvatljivoj mladima, smatramo da studij na Fakultetu islamskih nauka treba biti organiziran na tri nivoa: prvi stepen studija (baccalaureate), drugi stepen studija (master) i doktorske studije.

Poetni stepen studija (dodiplomski studij), kako smo ve naglasi-li, koliko god to teko bilo prihvatiti, za nastavnika bi trebao znaiti tek sreivanje, doslovno uvoenje reda u nepregledni snop informaci-ja koje uenik konstantno usvaja. Zbog toga bi zadatak nastavnika bio studente uvesti u historiju odreenog predmeta, upoznati ih sa stru-nim pojmovljem te naelno, rekli bismo kolski, razmotriti temeljne probleme unutar predmeta koji se predaje.

5 - Glasnik Rijaseta . . .


Drugi stepen studija (master studij) podrazumijeva napor nastav-nika u procesu postepenog osamostaljivanja uenika u smislu ueni-kovog razvijanja sposobnosti samostalnoga valoriziranja informacija kojima je izloen. To podrazumijeva metod izuavanja zadatih oblasti kroz analizu kljunih problema unutar izuavane oblasti.

Trei stepen studija (doktorski studij) podrazumijeva uenikovo poznavanje temeljnih tehnika istraivanja i pisanja te sposobnost ade-kvatnog prezentiranja naunih i istraivakih radova. Naravno, uenici na ovome nivou studija trebali bi biti osposobljeni za samostalno istra-ivanje u odreenoj oblasti.

Dakako, ve spomenute brojne antroposocioloke promjene, bu-dui da utjeu na dinamiku i sm duh odgojno-obrazovnog procesa, zahtijevaju mnogo sloeniji pristup odnosno odgovor. On ne podra-zumijeva samo reorganizaciju studija ve jednako tako i ozbiljnu re-formu programa i planova teolokog studija. Zbog toga smo duboko uvjereni da Fakultet islamskih nauka definitivno mora razviti katedre po kojima se studij izvodi i transformirati postojea tri odsjeka studija u odsjeke koji, s jedne strane, osiguravaju efikasno sprovoenje misi-je i ciljeva djelovanja Fakulteta i, s druge strane, razvijaju spoznajne sposobnosti studenata osposobljavajui ih za promoviranje religije i njenih vrijednosti u savremenom javnom diskursu.

Time se uvodimo u pitanje promijenjene pozicije religije i sme teologije u drutvu i obrazovnim procesima, o emu emo neto vie rei u narednim poglavljima.

2. Poloaj religije u savremenom drutvu

Veina studija koje tretiraju pitanje religije u savremenosti polaze od pretpostavke da je nakon razvijanja brojnih teorija sekularizma religija potisnuta iz javnog ivota te da veina savremenih drutava njeguje postprosvjetiteljski koncept znanosti koji je po svojoj naravi proturjean tradicionalnom konceptu koji se esto koristi kao sinonim za pojam religija. Iako brojni pokazatelji svjedoe o, uvjetno reeno, slabljenju utjecaja religije u javnome prostoru danas, ipak bismo, u odreenoj mjeri s tim u vezi iskazali nau suzdranost. Danas nijedan ozbiljan istraiva razvoj zapadnoevropskih drutava ne vidi kao ire-verzibilni proces sekularizacije, naprotiv sve vie se govori o povijesno-teolokim ishoditima nove religije koja mijenja duhovni i kulturni reljef savremenog svijeta i snano utjee na ukupni razvoj ovjean-stva. Zbog toga je vie nego vano imati na umu injenicu da se sm pojam religija u javnom diskursu koristi u najopenitijem znaenju


(i kao vjera, i kao religioznost, i kao sinonim za tradicionalne religij-ske institucije i sl.) dok se veoma rijetko istie njegovo primarno zna-enje kao moderne ideologijske konstrukcije. Naime, moderni pojam religije podrazumijeva ranije spomenuto novo imenovanje stvari i ono je esto u odnosu iskljuivosti s tradicijskim imenovanjem. Meutim moderne religijske institucije, za koje se takoer neoprezno tvrdi da su tradicionalne, pojavljuju se kao garant, kao potvrda opravdanosti i legitimnosti novog imenovanja. A unutar tih obrazaca kao lanci vjero-vanja navode se brojni sadraji koji su, po svojoj naravi, ovovremenski i prolazni. Tome emo se vratiti neto kasnije.

Paljivom analizom pravaca razvoja i primjene znanstvenih i reli-gijskih teorija u savremenom drutvu, moe se zakljuiti da moderna znanost, esto kvalificirana kao racionalistika, i religija kao takva na-dopunjuju jedna drugu, da je, ustvari, rije samo o dvama razliitim, ali u bti komplementarnim aspektima intelektualnog ivota modernog ovjeka. Moderna znanost i moderni koncept religije stoje u neraskidi-voj vezi, oni se, razmjenjujui sadraje, meusobno nadopunjuju. U to se moemo veoma lahko uvjeriti motrei sadraje i predmete njihovo-ga interesovanja kao i posljedice, odnosno promjene koje se odvijaju u oba fenomena.

I pored toga to se moderna prirodoslovna znanost shvaa kao je-dino mogui put ostvarenja vjenog ivota i mladosti ovjeka, relativizi-rajui time, logino, svijest o ljudskoj sutinskoj vezanosti za boansko, ipak, naroito u posljednjih trideset godina, otkria do kojih znanost dolazi uz upotrebu moderne tehnologije, a naroito u oblasti astrono-mije, esto se oslovljavaju pojmovima izravno vezanim za dragoga Boga ili proces stvaranja (npr.: Boija ruka, Boije oko, Boija estica, Stupovi stvaranja i sl.), to sasvim jasno otkriva, makar implicitno, e-lju za vezanjem s viim svjetovima, jednostavno nadnaravnim. ak i, uvjetno reeno, medicinski koncept savrenog ovjeka, razvijan ide-jom transhumanizma kroz upotrebu biotehnologije u oblasti savremene biomedicine, vie slii na elju za postizanjem stanja poboanstvenja ovjeka negoli stepena kiborg-mislilaca. Ovo nije nimalo zauujue s obzirom na narav neoezoterizma (novog i zamrenog sinkretizma) kao osnovne znaajke savremene kulture, koji se jednako poziva i na religijske, naroito ezoterijske tekstove, ali i na dostignua savremene znanosti. Nakon poetnog kvalificiranja nove religioznosti kao pukoga sinkretizma, sada postoje ozbiljna razmiljanja koja ovu religioznost ocjenjuju kao snanu ideju koja potie razvoj brojnih savremenih po-kreta unutar religije, filozofije, politike i ekonomije. Otuda i udi izostanak

5*


sistematinije i ekstenzivnije analize ovoga fenomena unutar ope teo-loke misli muslimana, jednako tako i kod nas u Bosni, doim je, s druge strane, samo ideja transhumanizma izloena snanoj kritici teoretiara neoliberalizma, budui da cilja na transformiranje sme ljudske bti (hu-man essence), a njena nepovredivost je, shvaena u politiko-pravnome smislu, jedan od osnovnih principa politikoga liberalizma. No, i uitelji vjere sve vie svoje teorije, ali i najintimnije nade, veu za savremenu tehnologiju. Dovoljno je samo spomenuti pojavu i nekritiko prihvata-nje fenomena televangelizma, ija zamisao se realizira u brojnim dalj-njim izvedenim oblicima, a u posljednjih deset godina vri snaan utjecaj i na artikuliranje vjerskih principa bosanskih muslimana (razne forme pukog i estradnoga slobodnog i teoloki nedovoljno argumentiranog artikuliranja osnovnih doktrina islama primjetne na masovnim tribina-ma poput onih u Kolobara hanu kao i radio-televijskim stanicama po-put Igmana, Nabe, Radija BIR itd.).

Kratko reeno, moderna znanstvena tehnologija je od religijskog nauka preuzela uenja o svemonosti, odanosti i pokornosti, strah/opotovanju i sl., dok su moderni religijski obrasci od tehnologije pre-uzeli prvenstveno tendenciju obaveznoga ustanovljenja sveenstva (klera), u tradicijima u kojima ga ranije nije bilo (tibetanski budizam), u kojima je uspostava sveenstva protivrjena osnovnim postulatima (islam) ili smom razlogu njene povijesne artikulacije (pokret refor-macije). Intencija uspostavljanja sveenstva iznimno je vana unutar moderne religijske misli zbog potrebe za uspostavljanjem novih la-naka vjerovanja (novoga imenovanja stvari), novih obrazaca religijskog ponaanja i, smim time, novih izvora relgijskoga nauka koje, nakon sputanja posljednje Boije objave, samo sveenici mogu legitimira-ti. Ovaj aspekt problema o kojemu ovdje govorimo smatramo krajnje vanim budui da, kako smo to ve naznaili, brojne institucije, mada karakterizirane kao tradicionalne, u svome djelovanju, ustvari, slijede nove religiozne izraze, esto zamjenjujui tradicionalne principe no-vim ideolokim konstrukcijskim uenjima i konceptima. To je, zapra-vo, i temeljni razlog nunosti transformiranja i reorganiziranja rada svih, a naroito odgojno-obrazovnih institucija.

U tom sklopu postavlja se neizbjeno pitanje: budui da je religija, shvaena u najirem smislu te rijei, snano prisutna u savremenoj dru-tvenoj dinamici, po kojim principima ona taj drutveni razvoj usmjerava? Rije je o principima individualizma, pluralizma i religijskoga marketinga.

Rasprave o individualnosti kao filozofsko-teolokoj kategoriji pro-nalazimo jo od samih poetaka filozofsko-teolokih pisanih tragova,


a graene su uglavnom na tumaenju pojmova individuacije i indivi-dualnosti. Dok individuacija (uposebnienje) predstavlja izdvajanje in-dividue, pojedinanog bia, od opeg, individualnost (pojedinanost) oznaava samostalno postojanje, zasebnu nedjeljivu jedinicu (atom), razliitu od svih ostalih. Ono podrazumijeva kvalitet koji pripada samo konkretnom pojedincu, neto po emu individua jeste posebna, razlii-ta. Na tome tragu javit e su u modernom dobu (18. st.) uenje o indi-vidualizmu kao prvotnom ili iskljuivom pravu pojedinca, individue, u odnosu na ope, zajedniko, komunitarno. Kratko reeno, ne deducira se pojedinac i sve njegove karakteristike, kvaliteti, iz opih odnosa, ve je individua ta koja kroz odnose s drugim individuama gradi neto op-enito, globalno. A kako smo rekli, upravo priznanje i insistiranje na apsolutnoj autonomiji pojedinca (politika posljedica modernoga prin-cipa individualizma), prouzrokovalo je krizu tradicionalnih religijskih institucija slabljenje tradicionalnog autoriteta. Tradicionalni autoritet je prvenstveno izgubio svoju, uvjetno reeno presudnu relevanciju, s jedne strane, zbog injenice da su pojedinani identiteti dobili prednost u odnosu na kolektivne institucionalne identitete, te zbog razoaranosti pojedinca dojakonjim teolokim, filozofskim i politikim utopijama o vjenoj srei, vjenim, besmrtnim ivotom, vjenim blagostanjem, traj-nim zdravljem, neprekinutim mirom i sl., s druge strane.

Konsekventno tome, neemo pogrijeiti ukoliko zakljuimo da se u savremenom drutvu kao neposredna posljedica individualizma ra-zvio pluralizam. Tradicionalne religijske institucije, unutar smih sebe, ne u smislu njihovoga drutvenoga djelovanja, nisu poznavale ili, bolje reeno, nisu priznavale princip pluralizma. Teoloke teorije pluralizma pojavile su se kasnije, tek u modernom i postmodernom dobu. Narav-no, ideja multilateralizma shvaena u kulturolokom smislu kao multi-kulturalizam, razvijana je skoro sistematski u muslimanskim zemljama. Ona e biti ucijepljena u kulturni identitet kranske Evrope, no, sve vrijeme bit e sistematski suzbijana i potiskivana idejama teolokog ek-skluzivizma, odnosno unilateralizma. Tek e u 19. st. doi do prvog s kranske strane otvorenog susreta kranstva s muslimanima i to, to je svojevrstan paradoks, tek nakon krize smog, uvjetno reeno, evrop-skog kranstva nastalog prodorom ideja humanizma i renesanse, od-nosno prosvjetiteljstva. Tek tada su kranski teolozi uspostavili kritiki odnos prema sebi relativizirajui dotadanju kristocentrinu poziciju, u smislu kranstva kao jedine i meritorne religijske i moralne norme. Iz naela naglaene institucionalne i eklezijalne (crkvene) religioznosti, u politikom smislu vie stoljea razvijano je naelo unilateralizma, koje


je, naroito u vremenu kolonijalizacije i neokolonijalizma, ustvari znailo razvijanje naela evropocentrizma, odnosno kristocentrizma. No, u savremenom dobu, sada pristajui na ivljenje u skladu s idejom pluralizma (to je uglavnom posljedica zahtjeva modernih razvijenih drava), u politikom smislu insistira se na naelu multilateralizma. Ova promjena prouzroila je brojne druge promjene, meu kojima i mehanizme funkcioniranja unutar tradicionalnih zajednica poput demata ili kranske autentine koinonije. Povrno bi bilo ocijeniti kako se pluralnost unutar demata ogleda u raznovrsnosti porijekla dematlija, raznovrsnosti njihovog obrazovanja, ak i boje koe ili ma-ternjeg jezika. Naprotiv, rije je o velikom broju pojedinaca meu-sobno sasvim drugaije religiozne svijesti i senzibiliteta, o pluralnosti njihovih duhovnih puteva, te o, shodno duhu savremenoga doba au-tentinosti svakog pojedinanog puta na kojoj se prisustvo, odnosno pripadnost individue dematu i zasniva. Ukoliko bi autentinost reli-gijskoga mentaliteta bilo kojega pojedinca bila dovedena u pitanje, ta individua bi, jednostavno, ili promijenila zajednicu ili prekinula odnos s tom tradicijom.

Zaivljenje savremenih principa individualizma i pluralizma u drutvu donijelo je mnoge nove vidove manifestiranja religije u da-nanjem svijetu, meu kojima i stvaranje tzv. religijskog marketa. Ovo ne znai da se zakonitosti ekonomskog marketinga mogu u potpuno-sti primijeniti na dinamiku religijskog ivota, ali brojna istraivanja upuuju na identinost mnogih zakonitosti koje su primijeene unutar i jednog, i drugog fenomena. Jednostavno reeno, unutar religijskoga pluralizma religijske zajednice se sada moraju doslovno nadmetati za povjerenje svojih vjernika, i to ne samo tradicionalne religijske za-jednice jedna s drugom ve i s brojnim novim religijskim pokretima. U svemu ovome posebno je promijenjena uloga vjerskih slubenika i sveenika. Budui da njihov autoritet vie nije neupitan kao ni au-toritet njihovih zajednica, u obavezi su uspostaviti savez s vjernicima na osnovu uvjeravanja u ispravnost uenja svoje tradicije, ali sada na taj savez utjee i znatno drugaiji poloaj vjernika koji vie nisu samo pasivni recipijenti preraenog teolokog sadraja ve, u duhu zakonitosti potroakoga drutva, bitno odreuju kvalitet i strukturu religijskog sadraja. Zahvaljujui, jednostavno reeno, konkurenciji, religijske institucije se danas ponaaju slino firmama na ekonom-skom tritu. Pored toga, i mone svjetovne organizacije u religijskim institucijama sve ee vide svog partnera, sredstvo za postizanje svoga cilja (npr. tendencije u najmonijoj organizaciji Svjetskoj banci).


Sve to skupa naprosto obavezuje tradicionalne obrazovno-odgojne institucije da u kontekstu svoga djelovanju u drutvu, metode i sadraje izlaganja tradicionalnoga nauka, ponajprije, artikuliraju na nain blizak novim generacijama te da vrijednosti tradicionalnoga nauka promovi-raju u savremenom drutvu. Potonje reeno pred nas stavlja dvije veo-ma teke zadae:

- S obzirom na to da je u postratnoj Bosni novi javni prostor tek u procesu svoga formiranja, nuno je usmjeriti sve mogunosti ka, uvjetno reeno, humanizaciji javnog mnjenja i ivota, ne u znae-nju promoviranja naela posthumanizma ve naela tradicijskoga nauka o ovjeku, tj. na ozbiljenju veze ovjeka i vieg svijeta, odno-sno dragoga Boga.

- Istodobno se namee kao nezaobilazna zadaa sistematiziran, pro-jektiran i kontinuiran rad na autentinom prezentiranju Tradicije, to podrazumijeva otklon od ideologijskog prezentiranja vjere izve-denog iz modernog koncepta religije, ali jednako tako i uspostav-ljanje takvog tumaenja temeljnih naela islama koji e biti bliski novim generacijama, odnosno zahtjevima savremenoga drutva.Profesori i asistenti naeg Fakulteta moraju biti svjesni da promjene,

o kojima smo gore govorili, podrazumijevaju posve drukije standarde u metodici nastave, ali i drugaiju metodologiju istraivanja fenomena tzv. difuzne ili implicitne religioznosti karakteristine za nove generacije muslimanskih vjernika.

Osvrui se na prethodno obrazloenu potrebu reformiranoga me-toda izuavanja i prezentiranja religije te uzevi u obzir prilino nejasno znaenje pojma religijska pedagogija, naroito islamska religijska pedagogija, najbolje bi bilo postojei odsjek Smjer religijske pedago-gije (et-terbijjetu-d-dinijje), reorganizirati u Odsjek za religiju, kojega bi, pored drugih katedri, sainjavala i Katedra za religijski odgoj i obrazo-vanje, unutar koje je mogue izvoditi seminare kojima bi se postigao osnovni razlog osnivanja Smjera religijske pedagogije, a to je osposo-bljavanje studenata za rad na podruju vjerskog odgoja i obrazovanja te na podruju religijske kulture u Islamskoj zajednici, u koli, u predkol-skim ustanovama i medijima. O tome emo detaljnije govoriti u etvr-tom poglavlju.

Promjene koje su se dogodile u podruju religioznog na kraju prolog i poetkom novog milenijuma, logino, uzrokuju pojavu novih trendova ili pristupa u izlaganju teolokog nauka. O njima govorimo u sljedeem poglavlju.

(Kraj u narednom broju)


By Prof. Dr. Adnan Silajdzic and Doc. Dr. Samir Beglerovic

PROPOSALE OF REORGANISATION AND REFORM OF STUDIES AT THE FCULTY OF ISLAMIC SCIENCE IN SARAJEVO

The study is the result of thinking and serious facing the challenges of modern upbringing and education of young generations with significantly altered mentality and spiritual and intellectual needs. The challenges were synchronized with the basic mission of the Faculty of Islamic Science in Sarajevo: the testimony of the only God and the prophethood of the last Prophet Muhammed, and, also, articulated in a way to achieve the agreed goals of the Faculty of Islamic science teaching religion and training its graduates to be capable of presenting religious principals in the public arena of contemporary Bosnian society. Apart from the introductory remarks, the study particularly deals with: the question of changes in the religious mentality and sensibility of young generations; the place of religion in contemporary world; and the changes that happened in presenting the theological teaching. At the very end, the authors propose a very detailed plan for the implementation of the necessary reforms of the Faculty of Islamic Science.

2

. .

.

- -

.

. .

Documents

Prijedlog reorganizacije i reforme studija na fakultetut islamskih nauka u sarajevu