SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

MAJA BOSILJ

PRIKLJUČIVANJE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI TE

UTJECAJ NA VANJSKOTRGOVINSKU POLITIKU S

BOSNOM I HERCEGOVINOM

DIPLOMSKI RAD

Rijeka, 2013.

SVEUČILIŠTE U RIJECI

EKONOMSKI FAKULTET

PRIKLJUČIVANJE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI TE

UTJECAJ NA VANJSKOTRGOVINSKU POLITIKU S

BOSNOM I HERCEGOVINOM

DIPLOMSKI RAD

Predmet: Ekonomika regionalnih integracija

Mentor: Prof. dr.sc. Alen Host

Student: Maja Bosilj

Studijski smjer: Gospodarstvo EU

JMBAG: 0081091279

Rijeka, srpanj 2013.

KAZALO Stranica

1. UVOD 1

1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1

1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 1

1.3. Svrha i ciljevi istraživanja 2

1.4. Znanstvene metode 2

1.5. Struktura rada 2

2. TEORIJSKE ZASNOVANOSTI EKONOMSKIH

INTEGRACIJA 4

2.1. Od globalizacije do regionalizma 4

2.2. Tipovi regionalnih ekonomskih integracija 5

2.3. Europska unija kao primjer regionalne ekonomske integracije 8

2.3.1. Proširenje EEZ-a i jačanje stabilnosti na tržištu 8

2.3.2. Ekonomska i monetarna unija 9

2.4. Ekonomske koristi i negativni učinci ekonomskih integracija 10

3. PRAVNI ASPEKTI SURADNJE EUROPSKE UNIJE S

TREĆIM ZEMLJEMA 12

3.1. Pravna uređenost vanjskotrgovinske politike Europske Unije 12

3.2. Suradnja Europske Unije s trećim državama 14

3.3. Instrumenti provedbe trgovinske politike 15

3.4. Analiza trgovinske politike Europske Unije 18

4. VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE

HRVATSKE KAO DRŽAVE PRISTUPNICE I BOSNE I

HERCEGOVINE 20

4.1. Trgovinski sporazumi Republike Hrvatske 21

4.1.1. Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini – CEFTA 21

4.1.2. Europsko udruženje slobodne trgovine – EFTA 22

4.1.3. Ugovor o slobodnoj trgovini s Turskom 23

4.1.4. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - SSP 23

4.2. Učinci pristupanja Hrvatske u Europsku uniju 26

4.3. Vanjskotrgovinska politika Republike Hrvatske prema Europskoj Uniji i

svijetu 27

4.3.1. Bilanca Hrvatskog ulaska u Europsku Uniju s vanjskotrgovinskog

aspekta 32

5. VANJSKOTRGOVINSKI UČINCI ULASKA REPUBLIKE

HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA TRGOVINSKE

ODNOSE S BOSNOM I HERCEGOVINOM 35

5.1. Važnost trgovinske razmjene s Bosnom i Hercegovinom 35

5.1.1. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom 37

5.2. Utjecaj na gospodarstvo Bosne i Hercegovine 39

6. PERSPEKTIVE ULASKA REPUBLIKE HRVATSKE U

EUROPSKU UNIJU 42

6.1. Učinci ulaska Hrvatske u Europsku Uniju na Bosnu i Hercegovinu 43

6.2. Izolacija Bosne i Hercegovine ili priprema za ulazak u Europsku Uniju 44

7. ZAKLJUČAK 46

LITERATURA 49

POPIS TABLICA 56

POPIS GRAFIKONA 56

1

1. UVOD

U ovom radu dan je poseban osvrt na priključivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji,

te njena vanjskotrgovinska politika prema Bosni i Hercegovini. Kao ključni čimbenici

razmatrana je vanjskotrgovinska politika Hrvatske, vanjskotrgovinska politika Europske

unije i utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju na gospodarstvo Bosne i

Hercegovine.

1. 1. Problem, predmet i objekt istraživanja

Kao problem istraživanja navodi se dvojba, da li će ulazak Hrvatske u Europsku uniju

imati pozitivni ili negativni učinak na samo gospodarstvo Hrvatske, na njenu

vanjskotrgovinsku razmjenu i utjecaj na gospodarstvo Bosne i Hercegovine.

Sukladno problematici istraživanja postavljen je predmet istraživanja: istražiti teorijske

i praktične spoznaje o učinku EU vanjskotrgovinske politike, odnosima koji vladaju na

tržištu Europske unije, te kako će se to reflektira na trgovinsko-partnerski odnos Hrvatske

i Bosne i Hercegovine.

Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi objekt istraživanja. Objekt istraživanja su

vanjskotrgovinska politika Hrvatske, te vanjska trgovina Europske unije i učinci

pristupanja Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.

1. 2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze

Radna hipoteza glasi: Na temelju spoznaja o djelovanju trgovinske politike na tržištu

Europske unije, ulozi u razvoju gospodarstva, te spoznajama o utjecaju trgovinske

politike na gospodarski rast i razvoj, te posljedično utjecaj na konkurentnost Republike

Hrvatske na europskom tržištu, moguće je dokazati da će ulaskom Hrvatske u Europsku

uniju, imati koristi i Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Tako postavljena radna hipoteza

implicira više pomoćnih hipoteza i to:

2

P.H.1: Spoznajama o važnijim značajkama trgovinske politike moguće je sagledati njihov

značaj u poticanju gospodarskog rasta i ostvarivanja ciljeva ekonomske politike razvoja

Republike Hrvatske.

P.H.2: Spoznajama o važnosti gospodarskih odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i

Hercegovine i obrnuto i poticajnih politika za ulaganje u Republiku Hrvatsku, definiranja

ciljeva koje Hrvatska mora ostvariti da ojača konkurentnot na tržištu kada postane članica

Europske unije, sagledati će se važnost ovih čimbenika za napredak i konkurentnost

obaju gospodarstava.

P.H.3: Definiranjem i utvrđivanjem ciljeva, te određivanjem uloge države u poboljšanju

postojećeg stanja, spoznati će se važnost i mogućnosti koje pružaju ulazak RH u EU u

prenošenju efekata na gospodarstvo susjednih zemalja.

1. 3. Svrha i ciljevi istraživanja

Temeljna misija istraživanja je istražiti sve važnije značajke o ulozi same Europske unije

i njene trgovinske politike na razvoj gospodarstva Republike Hrvatske. Cilj istraživanja je

utvrditi kako i na koji će se to način reflektirati na trgovinske odnose s Bosnom i

Hercegovinom, te na koji način i koje aktivnosti treba poduzimati da se postojeće stanje u

području vanjskotrgovinske razmjene dovede na optimalnu razinu, koja će dvjema

državama omogućiti dinamični razvoj i povoljnu platformu za postizanje konkurentnosti

na europskom i svjetskom tržištu.

1. 4. Znanstvene metode

Pri istraživanju i formiranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji korištene

su slijedeće metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda

deskripcije, metoda kompilacije, metoda klasifikacije, te metoda komparacije.

1. 5. Struktura rada

Rezultati istraživanja predočeni su u sedam međusobno povezanih dijelova. U prvom

dijelu, UVODU, definiran je problem istraživanja, predmet i objekt istraživanja.

3

Postavljena je radna hipoteza i tri pomoćne hipoteze. Nadalje, definirani su ciljevi i svrha

istraživanja, naznačene su znanstvene metode korištene prilikom izrade rada i prikazana

je struktura rada.

Naslov drugog dijela je TEORIJSKE ZASNOVANOSTI EKONOMSKIH

INTEGRACIJA u kojem je objašnjeno što su ekonomske integracije i koji su njeni

tipovi, navedena je Europska unija kao primjer jedne takve integracije te učinci

ekonomskih integracija u kratkom i dugom roku.

Treći dio rada, PRAVNA ZASNOVANOST GOSPODARSKIH ODNOSA EU S

TREĆIM DRŽAVAMA, gdje se govori o odnosima EU sa trećim državana, te je dana

analiza trgovinske politike EU.

VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA RH KAO DRŽAVE PRISTUPNICE I BIH

naslov je četvrtog dijela, gdje je dan pregled vanjskotrgovinske politike prema EU i

svijetu, RH kao države pristupnice, trenutni trgovinski sporazumi, te učinci pristupanja

Hrvatske u EU.

U petom dijelu naslova VANJSKOTRGOVINSKI UČINCI ULASKA RH U EU NA

TRGOVINSKE ODNOSE S BIH objašnjava se utjecaj vanjskotrgovinskih odnosa RH i

BiH, utjecaj na oba gospodarstva.

U šestom dijelu, naslova PERSPEKTIVE ULASKA RH U EU pojašnjava se koji su

pozitivni i negativni efekti pristupanja RH u EU i kakvog će imati utjecaja na

vanjskotrgovinski odnose s BiH.

U posljednjem sedmom dijelu, ZAKLJUČKU, dana je sinteza rezultata istraživanja

kojima je dokazana postavljena radna hipoteza.

4

2. TEORIJSKE ZASNOVANOSTI EKONOMSKIH INTEGRACIJA

Od samog postanka svijeta, do današnjih dana, ljudi se udružuju u različite asocijacije, te

osnivaju razna udruženja i integracije, vođeni idejom o zajedništvu, bilo da se radi o

ekonomskom, političkom, financijskom, statusnom, trgovinskom ili nekom drugom

interesu.

2.1. Od globalizacije do regionalizma

Iako korjeni globalizacije sežu još u 19. stoljeće kada je Velika Britanija otkrila prednosti

masovnog trgovanja preko svojih granica i dostupnosti jeftinih resursa iz svojih kolonija

(Kranjec-Markešić, Globalizacija), globalizacija kakvu danas poznajemo poistovjećuje se

s brojnim trendovima od kojih su mnogi počeli razvijati tek nakon Drugog svjetskog rata.

Ti trendovi uključuju intenzivnije međunarodno kretanje robe, kapitala, ljudi i

informacija te razvoj tehnologije, institucija, pravnih sustava i infrastrukture kojima se

omogućuju navedena kretanja. To je rezultiralo porastom obujma međunarodne trgovine

po višoj stopi nego je rasla globalna ekonomija, promovirana je slobodna trgovina,

ukidane su i smanjivane carine i druge trgovinske barijere te osnovane slobodne

trgovinske zone s malim carinama ili bez carina među zemljama članicama (Grgić, Bilas,

2012, p.1).

Kao posljedica globalizacije potpisani su brojni međunarodni sporazumi koji su doveli do

stvaranja međunarodnih institucija među kojima se mora spomenuti GATT (General

Agreement on Tariffs and Trade) i značenje koje je imalo smanjenje trgovačkih carina

među zemljama. Ono je, uz ostalo, pridonijelo njihovom jačem međusobnom

trgovinskom povezivanju. U godini osnivanja, 1947., GATT-u su pristupile 23 zemlje, a

kasnije se taj broj neprestano povećavao. Godine 1994. preimenovan je u WTO (World

Trade Organization) (Lončar, 2005) te danas ima 159 članica (WTO, 2013).

Nasuprot globalizaciji, u posljednje je vrijeme prisutan trend regionalizacije ili stvaranja

regionalnih ekonomskih integracija u različitim dijelovima svijeta. Od posebne važnosti

je formiranje ekonomskih blokova koje integriraju ekonomske i političke aktivnosti

zemalja. One predstavljaju procese udruživanja nacionalnih privreda radi ostvarivanja

određenih ciljeva, a prije svega, uklanjanje carinskih i necarinskih barijera i drugih

5

ograničavajućih propisa u međusobnoj trgovini. Omogućava se slobodno kretanje ljudi

(radne snage), kapitala i ostalih faktora proizvodnje kao i uspostavljanje zajedničkih

odnosa prema ostalim zemljama svijeta (Karić i suradnici, 2012, p. 247).

Povezivanje naconalnih provreda dolazi u dva oblika (Grgić, Bilas, 2012, p. 2):

1. tržišnom i

2. institucionalnom.

Tržišni tip reginalizacije je tip pri kojem dolazi do veće ekonomske suradnje i

povezivanja poduzeća iz različitih država, kao i do sve veće trgovine i kretanja faktora

proizvodnje među zemljama, kao rezultat liberalizacije koje zemlje provode nezavisno

jedna od druge.

Institucionalni tip regionalizacije je tip kod kojeg je integracija rezultat međunarodnog

sprazuma dvije ili više država u međusobnoj liberalizaciji ekonomskih tijekova. Ovakvi

integracijski oblici najčešće imaju regionalni karakter i uključuju regionalne trgovinske

sporazume koji su diskriminatorini i osiguravaju preferencijalni tretman samo svojim

državama članicama (Karić i suradnici, 2012, p. 249).

2.2. Tipovi regionalnih ekonomskih integracija

Postoji nekoliko razina ekonomskih integracija. Otvaranje neke zemlje ne podrazumjeva

nužno integraciju, ali ekonomska integracija podrazumjeva mnogo više od otvaranja i

mnogo dublju suradnju. Niža razina integracije najčešće poboljšava investicijsku okolinu,

poboljšava i čini efikasnijim tijekove robe, kapitala, informacija i znanja, potičući

trgovinu i investicije. Dublje ekonomske integracije podrazumjevaju funkcionalnu

suradnju, biraju se prioritetna polja za suradnju, članice se zajedno razvijaju u smislu

resursa, energije, transporta, logike, informacija, tehnologije i drugog. To su većinom

institucionalne integracije koje rezultiraju sporazumima, slobodnim trgovinskim

tijekovima, slobodnim kretanjem ljudi i slično (Grgić, Bilas, 2012, p. 24).

6

Tablica 1: Glavni tipovi ekonomskih integracija ovisno o dubini integracija

Nema vidljivih

unutarnjih ograničenja

trgovine1

Zajednička vanjska

trgovinska ograničenja

Nema nevidljivih unutarnjih

ograničenja trgovine2

Slobodno kretanje

proizvodnih faktora i

financijske imovine

Zajednička valuta

Zajednička ekonomska

politika

Slobodno trgovinsko područje

x

Carinska unija x x

Jedinstveno tržište robe

x x x

Zajedničko tržište

x x x x

Monetarna unija

x x x x x

Ekonomska unija

x x x x x x

1 Vidljiva trgovinska ograničenja podrazumjeva carine te razna kvantitativna ograničenja poput kvota 2 Nevidljive barijere trgovine uključuju standarde proizvoda koji se razlikuju od zemlje do zemlje i preferenciju javne uprave da kupuje od domaćih dobavljača

Izvor: Grgić i Bilas, izradila studentica na temelju podataka na str. 27

U Slobodnom trgovinskom području sve prepreke trgovini poput uvoznih carina i

količinskih ograničenja su zabranjene između partnera. Unutrašnja trgovina je slobodna,

ali svaka država samostalno određuje vlastite trgovinske barijere prema državama van

slobodnog trgovinskog područja. Primjer ovakve vrste integracije je European Free

Trade Association (EFTA).

Carinska unija je oblik integracije u kojoj su, kao i u zoni slobodne trgovine, uklonjene

sve prepreke slobodi kretanja dobara između partnerskih država, ali s razlikom da se

formira zajednička vanjskotrgovinsku politiku prema državama van carinske unije.

U Jedinstvenom tržištu robe također postoji zajednička vanjskotrgovinska politika, ali s

razlikom da su ukinuta vidljiva i nevidljiva trgovinska ograničenja unutar tržišta.

Zajedničko tržište predstavlja jedinstveno tržište robe, ali uz slobodno kretanje faktora

proizvodnje, odnosno, radne snage i kapitala.

7

Monetarna unija pored svih prethodnih karakteristika podrazumjeva postojanje

zajedničke valute za sve države članice, jedinstvene centralne banke, a samim time i

vođenje zajedničke monetarne politike. Da bi zemlje mogle sudjelovati o ovakvoj vrsti

integracije moraju ispuniti kriterije konvergencije ili, kao se još nazivaju i kriteriji iz

Maastrichta.

Kriteriji konvergencije su sljedeći (Kesner-Škreb, 2006, p. 407-408):

- stopa inflacije može biti najviše do 1,5% veća od stope inflacije triju zemalja s

najnižom stopom inflacije,

- prosječne nominalne kamatne stope ne smiju biti veće za više od 2% od kamatnih

stopa triju zemalja s najnižom stopom inflacije,

- proračunski deficit ne smije biti veći od 3% GDP-a,

- javni dug može iznositi najviše 60% GDP-a.

Dvije godine prije ulaza u monetarnu uniju valja održavati stabilnost nacionalne valute uz

dozvoljene granice fluktuacije. Osim toga, da bi jedna valuta i jedna monetarna politika

odgovarala svim članicama potrebno je uskladiti i privredne cikluse i osigurati uvjete da

ne dolazi do pojave asimetričnih ekonomskih šokova (koji u jednoj zemlji dovode do

rasta ekonomske aktivnosti, a u drugoj do pada). Ukoliko su ispunjeni svi potrebni uvjeti

integriranja, monetarna unija će dovesti do značajnih koristi za zemlje članice kao što su:

pad kamatne stope, pad stope inflacije, bolja usporedivost cijena, nepostojanje rizika

promjene deviznog tečaja, eliminiranje troškova promjene valuta i sl. što sve dovodi do

porasta trgovine i kretanja kapitala, većih investicija i veće konkurencije na tržištu (Grgić,

Bilas, 2012, p. 28).

Ekonomska unija predstavlja najviši stupanj ekonomske integracije više zemalja. s

obzirom na to da monetarna unija pretpostavlja zajedničku monetarnu politiku, pri

koordiniranju ekonomskih politika prvenstveno se misli na fiskalnu politiku što znači da

su porezne stope i procedure među zemljama članicama slične, da je visok stupanj

jedinstvenosti u socijalnim davanjima te su rashodi vlada koordinirani među zemljama jer

su stabilizacijske politike u takvoj uniji stvar zajedničkog interesa.

Monetarna i ekonomska unija imaju za cilj zajedničke ili visoko koordinirane monetarne,

8

fiskalne i sektorske politike (Grgić, Bilas, 2012, p. 28).

2. 3. Europska unija kao primjer regionalne ekonomske integracije

Proces ujedinjenja europskih država započeo je osnivanjem Europske ekonomske

zajednice, kao rezultat suradnje i integracije između zemalja potpisnica. Njezina je uloga

bila ograničena na stvaranje zajedničkog tržišta za ugljen i čelik za šest država osnivačica

(Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Temelj odluke o

osnivanju ekonomske zajednice počivao je na slobodnoj razmjeni roba i usluga, te

slobodnom kretanju ljudi. (MVEP, 2011.)

Odluka o osnivanju EEZ-a donešena je 1957. g. u Rimu, Rimskim ugovorima. Zemlje

potpisnice Rimskih ugovora ustanovile su između sebe carinsku uniju, čime su postavile

kriterije i ciljeve stvaranja zajedničkog tržišta koje osigurava nesmetani protok ljudi,

robe, usluga i kapitala. (MVEP, 2011.)

Carine na međusobnu trgovinu ukinute su 1. srpnja 1968. g., a ostvarivale su se i

odrednice zajedničke politike u poljoprivredi i trgovini. Proširenjem Zajednice, 1972. g.

od 6 na 9 članova, proširuje se i njezino djelovanje na područja socijalne i regionalne

politike i na zaštitu okoliša. Potreba za usklađivanjem ekonomske i monetarne politike

pokazala se neophodnom tijekom 70-tih godina 20. stoljeća, kada su SAD odlučile

suspendirati konvertibilnost svoje valute (USD), prouzročivši time monetarnu

nestabilnost u cijelom svijetu, koju su dodatno otežale naftne krize 1973. i 1979. g. Tako

je u doba „hladnog rata“ između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a, Europska ekonomska

zajednica bila svojevrsni „tampon“, djelujući kao stabilizator na svjetskom tržištu.

(Poslovni forum – Europske integracije)

2. 3. 1. Proširenje EEZ-a i jačanje stabilnosti na tržištu

Godine 1978. pokrenut je EMS1, koji je znatno stabilizirao valutne tečajeve europskih

zemalja. Zajednici se priključila Grčka 1981. godine, a 1986. Španjolska i Portugal. U

tom je razdoblju EEZ počela igrati važniju ulogu na međunarodnom planu i potpisala

nove sporazume sa zemljama južnog Mediterana i Afrike, Karipskog prostora i Pacifika.

1 European Monetary System, Europski monetarni sustav

9

Te su države uz Zajednicu bile vezane temeljem 4 sukcesivne Konvencije iz Lomea.

Sporazumom koji je potpisan 15. travnja 1994. g. u Marrakeshu, a potpisale su ga sve

članice GATT-a2, svjetska je trgovina ušla u novu razvojnu fazu. (Fountaine, 1998.) Time

Zajednica postaje svjetska trgovačka sila koja razvija i jača trgovinsku, vanjsku i

sigurnosnu politiku.

Osim ideje o unutarnjem tržištu, želja za jačanjem socijalne sigurnosti, širenjem tržišta i

poboljšanjem životnih uvjeta građana EEZ-a zahtjeva drugačiji, „čvršći“ oblik

integracije, te proširenje na svim poljima suradnje.

2. 3. 2. Ekonomska i monetarna unija

Rimski sporazum kojim je osnovana EEZ nije predviđao ekonomsku i monetarnu uniju,

što se mijenja Sporazumom o Europskoj uniji koji predstavlja novu i značajnu etapu u

konstruiranju Europe. Sporazum iz Maastrichta ima za cilj zaustaviti monetarne

nesigurnosti jedinstvenog tržišta (Kandžija i Host, 2001, p. 1264).

Prema tome, ekonomska i monetarna unija (EMU) predstavlja proces kojim države

članice EU usklađuju svoju ekonomsku i monetarnu politiku s krajnjim ciljem usvajanja

jedinstvene valute – eura. Stvaranje EMU - odvijalo se u tri faze (Liha i Božić, 2011):

1. u prvoj je fazi (1990.-1993.) namjera bila da se osigura slobodno kretanje kapitala

među državama članicama i ostvari koordinacija ekonomske politike te uža

suradnja među središnjim bankama,

2. u drugoj je fazi (1994.-1998.) cilj bio konvergencija ekonomskih i monetarnih

politika država članica (s ciljem osiguravanja stabilnosti cijena i javnih financija),

osnivanje Europskoga monetarnog instituta (EMI) i osnivanje Europske središnje

banke (ECB),

3. cilj je treće faze (od siječnja 1999.) bio nepovratno fiksiranje tečajeva i uvođenje

jedinstvene valute na devizna tržišta i u elektronička plaćanja, koja prate uvođenje

novčanica i kovanica eura od 1. siječnja 2002. godine. Treća faza EMU-a uvedena

je 1999. u 11 država članica, kojima se dvije godine poslije pridružila Grčka, a

zatim Slovenija 2007., Cipar i Malta 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011.

2 General Agreement on Tariffs and Trade, Opći sporazum o tarifama i trgovini

10

Novčanice i kovanice eura uvedene su 1. siječnja 2002. godine i postupno su zamijenile

nacionalne valute. 28. veljače 2002. godine završilo je prijelazno razdoblje istodobnog

protoka eura i nacionalnih valuta. Euro nisu uvele tri stare države članice - Velika

Britanija i Danska, koje koriste opt-out klauzulu i Švedska, koja je na referendumu u

rujnu 2003. godine odbila uvođenje eura, te sedam novih država članica koje će dok ne

ispune kriterije konvergencije imati status država članica s odstupanjem (Liha i Božić,

2011).

2. 4. Ekonomske koristi i negativni učinci ekonomskih integracija

Zbog opremljenosti zemalja različitim resursima, radnim vještinama i različitim ukusima

potrošača razvila se međunarodna trgovina koja je omogućila povećanje konkurencije i

poboljšanje standarda življenja. Međutim, postoji i trošak prilagodbe slobodnoj trgovini,

osobito u kratkom roku, a to znači da će se neka poduzeća smanjiti ili nestati zbog strane

konkurencije. Stoga je potrebno nositi se s kratkoročnim troškovima kako bi se ostvarile

dugoročne koristi slobodnije trgovine.

U potpunoj integraciji tržišta proizvodi i usluge se kreću među zemljama po istim

uvjetima kao i unutar zemalja, a razlike u cijenama među pojedinim zemljama uvjetovane

su troškovima transporta i odnosu ponude i potražnje u navedenoj zemlji. Koristi od

integracije ukazati će se u vidu nižih cijena, većeg izbora sličnih ili različitih proizvoda,

razvoju zajedničkih proizvodnih sustava, marketinških sustava, regulacije za sigurnost

hrane, ljekova standarda te platnih sustava (Grgić i Bilas, 2012, p. 4). Isto tako, regionalni

trgovinski sporazumi mogu biti korisni u smanjivanju moći oligopolskih i monopolskih

poduzeća na malim tržištima zbog povećanja konkurencije na domaćem tržištu. Osim

toga, regionalni trgovinski sporazumi osiguravaju veća tržišta lokalnim poduzećima koja

mogu imati koristi od ekonomije obujma.

Ako su ekonomije regionalnog trgovinskog sporazuma relativno velike prema svjetskom

tržištu, uvjeti trgovine će se poboljšati zbog pada u potražnji za robom iz inozemstva jer

je omogućena dostupnosti supstituta iz zemalja partnerica kao i mogućnosti zemalja

partnerica da efikasno pregovaraju. Ovakvo poboljšanje uvjeta trgovine poboljšat će

potrošačevo blagostanje.

11

Međutim, regionalni trgovinski sporazum, smanjiti će državni prihod od carina ako je

trgovina s ostalim partnerima znatna u ukupnoj trgovini što može utjecati na mogućnost

države, posebno siromašnijih zemalja, za financiranje socijalnih, zdravstvenih i

obrazovnih programa. Osim toga, uspješna integracija može dovesti i do realokacije

ključnih industrija siromašnih zemalja u razvijenije zemlje partnerice. Odluka o lokaciji

bilo kojeg poduzeća ovisi o ekonomiji obujma, trgovinskim troškovima i zadovoljstvu

potrošača. Očekuje se viši povrat na investicije u regiji koja ima bolju infrastrukturu,

institucionalni kapacitet i ljudski kapital (Grgić i Bilas, 2012, p. 5).

12

3. PRAVNI ASPEKTI SURADNJE EUROPSKE UNIJE S TREĆIM

DRŽAVAMA

Postojanje zajedničkog tržišta sa zajedničkom carinom za industrijske robe prema trećim

zemljama zahtjevao je zajedničku vanjskotrgovinsku politiku stoga je 1957. godine,

Rimskim ugovorom stvorena Europska ekonomska zajednica kao carinska unija sa

zajedničkom carinskom tarifom prema trećim zemljama i težnjom prema uklanjanju

prepreka trgovini između zemalja članica. Istim ugovorom predviđeno je i stvaranje

zajedničkog tržišta, što je podrazumjevalo usklađivanje ekonomskih politika zemalja

članica i razvoj zajedničkih vanjskotrgovinskih odnosa, ali prije svega vanjskotrgovinskih

odnosa prema trećim zemljama (Jašarspahić, 2006, p. 6). Osnivanjem carinske unije

1968. godine trgovinska politika postala je zajednička prema ostalom svijetu. Ona je

vanjska fasada zajedničkom, jedinstvenom unutarnjem tržištu (Jašarspahić, 2006, p. 6).

3. 1. Pravna uređenost vanskotrgovinske politike Europske Unije

Ciljevi trgovinske politike EU propisani su člancima 206. i 207. (prije članci 131. i 133.)

Ugovora o funkcioniranju EU, te u člancima o uspostavi carinske unije koji doprinose

zajedničkom interesu svih država članica EU da prateći razvoj svjetske trgovine postupno

ukidaju ograničenja u međunarodnoj trgovini i stranim investicijama te smanjuju carinske

i druge trgovinske prepreke.

Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvanim načelima, osobito u pogledu

promjena carinskih stopa sukladno carinskim i trgovinskim sporazumima u trgovini

robama i uslugama, komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva, direktna strana

ulaganja, ujednačavanje mjera liberalizacije trgovine, utvrđivanja zajedničke izvozne

politike, te korištenje trgovinskih zaštitnih mehanizama i uklanjanje trgovinskih prepreka

(Trgovinska politika EU).

Trgovinska politika EU regulira trgovinske odnose sa zemljama nečlanicama i u

potpunosti je u nadležnosti EU, što znači da zemlju članice ne mogu samostalno donositi

nove propise ili sklapati međunarodne trgovinske sporazume. Europska komisija je

zadužena za vođenje pregovora s trgovinskim partnerima, dok Europski parlament i

Vijeće EU imaju zakonodavne povlasti (Trgovinska i carinska politika, 2013).

13

Jedna od glavnih značajki carinske politike EU je Zajednička carinska tarifa, koja

propisuje carinske pristojbe koje se naplaćuju na uvoz robe u EU i idu u proračun EU, a

ne zemalja članica (Trgovinska i carinska politika, 2013).

Inicijativu za donošenje novih mjera trgovinske politike ima Komisija. Postupak

odlučivanja djeli se na nekoliko koraka (Boromisa, Isaković, 2011):

1. Komisija pregovara u ime 27 država članica (za pojedina područja države članice

su prisutne kao npr. pri osnivanju ili kaznenim sankcijama), te potom redovito

izvještava Vjeća i EU parlament o pripremi za pregovore,

2. Vijeće odlučuje o smjerincama za pregovore nakon čega slijedi proces

pregovaranja,

3. Vijeće odobrava rezultate pregovaranja općenito kvalificiranom većinom ili

jednoglasno, dok ponekad zemlje članice moraju ratificirati,

4. Europski parlament obaviještava komisiju da daje „pristanak“ na glavni ugovor

ratifikacija, potom EU parlament suodlučuje za zakonodavstvo i trgovinske

sporazume, ali ne i pri pregovaranju.

Tako Vijeće o promjenama carinske tarife odlučuje kvalificiranom većinom. U području

vanjske trgovinske politike Europska je zajednica ovlaštena sklapati međunarodne

ugovore s trećim državama ili međunarodnim organizacijama. Postupak sklapanja takvih

ugovora uređen je člankom 207. (prije članak 133.) Ugovora o funkcioniranju EU. Na

inicijativu Komisije, Vijeće će ovlastiti Komisiju da pregovara o konkretnom

međunarodnom ugovoru, a ugovor u ime Zajednice na koncu sklapa Vijeće u pravilu

kvalificiranom većinom, osim za neke kategorije ugovora.

Za provedbu trgovinske politike u Europskoj uniji ključnu ulogu imaju institucije

(Boromisa, Isaković, 2011):

Europska komisija, odnosno Opća uprava za trgovinu kao služba Komisije u

području vanjskih odnosa Unije,

Europski parlament, odnosno Odbor za međunarodnu trgovinu u sklopu

Parlamenta,

Vijeće EU – Opći poslovi i vanjski odnosi.

14

3. 2. Suradnja Europske Unije s trećim državama

Trgovinska politika jedna je od najvažnijih politika EU koja određuje bilateralne odnose

Zajednice s trećim zemljama i u multilateralnim organizacijama.

Ciljevi trgovinske politike definirani Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije, koji u

zajedničkom interesu uključuju razvoj svjetske trgovine, postupno ukidanje ograničenja

međunarodnoj trgovini i smanjivanje carinskih barijera.

Osnovni instrumenti provođenja trgovinske politike Europske Unije su: zajednička

vanjska carina (CET), mehanizmi zaštite trgovine (TDI) tj. antidamping, politika protiv

subvencija ili zaštitne mjere, i Uredba o trgovinskim barijerama (TBR). (Integracija

svjetske privrede, p.14)

U okviru trgovinske politike, Europska Unija razvija instrumente pristupa tržištima trećih

zemalja, putem utvrđivanja trgovinskih barijera i načina njihovog uklanjanja kao i

razvojem „posebnih odnosa“, tj. preferencijalnih ugovora i korištenja dopuštenih izuzeća

u poštivanju principa najpovlaštenije države u okviru Svjetske trgovinske organizacije.

(Integracija svjetske privrede, p.15)

Europska Unija ima razvijene trgovinske odnose s raznim grupama država, među kojima

su zemlje Europskog ekonomskog prostora, mediteranske zemlje, ACP zemlje3 i države

jugoistočne Europe. Dio trgovinske politike Europske Unije je i učešće u pregovorima u

okviru Svjetske trgovinske organizacije putem kojih nastoji ojačati svoj ekonomski uticaj

u svijetu. U okviru trgovinske politike donošenje novih mjera inicira Europska komisija,

a usvaja ih Vijeće EU kvalificiranom većinom ili jednoglasno. (Direkcija za evropske

integracije BiH, 2009)

3 Afričke, karipske i pacifičke zemlje

15

Tablica 2: Zajednička trgovinska politika Europske unije

Zajednička trgovinska politika provodi se

kroz tri dimenzije

Zajednička trgovinska politika provodi se

kroz slijedeće mehanizme

Multilateralna (WTO-Doha

pregovori)

Bilateralna (sporazumi o slobodnoj

trgovini)

Unilateralna (GSP opći sustav

povlastica i EBA Europski sustav

financijskog nadzora)

Liberalizacija trgovine robama i

uslugama

Carinska politika

Trgovinski zaštitni mehanizmi

Trgovinske prepreke

Izvor: Državni ured za trgovinsku politiku, dostupno na:

http://www.dutp.hr/default.aspx?id=37

Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvenim načelima, u visini carinskih

stopa, zaključivanja carinskih i trgovinskih sporazuma koji se odnose na trgovinu robom i

uslugama, i komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva, inozemna izravna ulaganja,

postizanje ujednačenosti mjera liberalizacije, izvozne politike i mjera za zaštitu trgovine

poput onih koje se poduzimaju u slučaju dampinga ili subvencija. Zajednička trgovinska

politika provodi se u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Zajednička

trgovinska politika jedna je od najvažnijih politika Zajednice koja određuje bilateralne

odnose Zajednice s trećim zemljama i u multilateralnim organizacijama (WTO)

(Boromisa, Isaković, 2011).

3. 3. Instrumenti provedbe trgovinske politike

Osnovni instrumenti provedbe su (Boromisa, Isaković, 2011):

1. zajednička vanjska carina (common external tariff - CET)

2. mehanizmi zaštite trgovine (trade defence instruments - TDI): anti-damping,

politika protiv subvencija i zaštitne mjere,

3. uredba o trgovinskim barijerama (trade barriers regulation - TBR),

4. Zelena knjiga za javne konzultacije.

Zajednička trgovinska politika ima tri dimenzije (Državni ured za trgovinsku politiku –

Trgovinska politika EU):

1. Multilateralna - WTO - Doha pregovori,

16

2. Bilateralna - FTA sporazum o slobodnoj trgovini,

3. Unilateralna - GSP, EBA4.

Zajedničku vanjsku carinu, koja je stupila na snagu 1957. godine kao srednja vrijednost

carine tadašnjih država članica, države članice primjenjuju prema trećim državama.

Odnosi se na primjenu jedinstvenih carinskih tarifa na uvoz proizvoda iz trećih zemalja,

bez obzira na odredište unutar EU. To je omogućilo zemljama članicama da se zaštite, u

smislu standardizacije procedura za proizvode iz trećih zemalja i na neki način kreiraju

preferencije, s obzirom da je uvoz iz zemalja članica oslobođen carina i ima povoljniji

tretman od uvoza iz trećih zemalja (Strategija integriranja BiH u Europsku uniju, 2006,

p.140).

Mehanizmi zaštite trgovine upotrebljuju se u slučajevima kada se uvoz smatra

nelojalnom konkurencijom, a u skladu s pravilima WTO-a.

Anti-dumpinška politika ima za cilj sprečavanje dumpinga kojim se smatra prodaja

proizvoda koji su podrijetlom izvan EU po cijeni nižoj od cijene na domaćem (ne-EU)

tržištu ili ispod troškova proizvodnje (Trgovinska politika, 2011).

Politikom protiv subvencija sprečava se uvoz proizvoda niskih cijena, a koje su kreirane

pomoću javnih subvencija u zemlji podrijetla. Odnosno mjere, koje se provode u okviru

ovog instrumenta, namjenjene su zaštiti proizvođača iz EU od subvencioniranog uvoza, a

za njihovo pokretanje moraju biti ispunjena tri uvjeta:

1. da su posebne subvencije dodijeljene društvu, industriji ili grupi

društava/industrija,

2. da je nanesena šteta industriji EU, pri čemu je šteta napr. gubitak tržišnog udjela,

smanjenje cijena koje donose pritisak na proizvodnju, prodaju, dobit ili

proizvodnost,

3. da takve mjere nisu protivne zaštiti „interesa Zajednice“ što podrazumijeva da

troškovi za EU zbog poduzimanja mjera moraju biti razmjerni koristima.

Zaštitne mjere primjenjuju se kao privremena ograničenja uvoza u slučaju da je domaća

industrija ozbiljno oštećena ili ugrožena zbog porasta uvoza (Trgovinska politika, 2011).

4 Europski sustav financijskog nadzora

17

Primjena ovih politika u praksi rezultira ponovnim uvođenjem carina na uvoz, na

privremenoj osnovi. Osim toga, mjere moraju biti nediskriminirajuće, odnosno moraju se

primjenjivati na ukupan uvoz datog proizvoda, bez obzira na podrijeklo (Strategija

integriranja BiH u Europsku uniju, 2006, p.148).

Uredba o trgovinskim barijerama (TBR) od 1995. godine, za europske tvrtke predstavlja

alat za rješavanje trgovinskih barijera na izvoznim tržištima, odnosno, tvrtke mogu

koristiti TBR kako bi zatražile od europske komisije da se ispitaju ograničenja na njihove

prodaje u inozemstvu, diskriminirajući tretman na inozemnim tržištima, poteškoće pri

dobivanju patenata ili licenci ili bilo koji drugi oblik nepoštenih prepreka za njihov izvoz

roba ili usluga (Trgovinska politika, 2011).

Zajednička trgovinska politika stavlja naglasak na (Boromisa, Isaković, 2011):

1. carinske barijere: izvancarinske tarife, necarinske barijere (trgovina

ograničavanja propisa i postupaka) često su manje vidljive, složenije i osjetljivije, jer

imaju izravan utjecaj na domaće regulative. Za promicanje trgovine koja poštuje

transparentna i nediskriminirajuća pravila, Komisija, države članice i industrija moraju

definirati nove načine rada, uz tradicionalne metode koje su im na raspolaganju

(uzajamnog priznavanja, dijaloge onormizaciji i propisima, tehničke pomoći trećim

zemljama).

2. pristup resursima: Europska industrija bi trebala imati pristup ključnim resursima

kao što su energija, sirovine, metal i otpatcima starog željeza. Ovaj pristup bi trebao biti

ograniče samo za zaštitu okoliša i iz sigurnosnih razloga. Sukladno tome, pristup energije

za EU koherentna politika je potrebna kako bi se jamčila raznolika, natjecateljska,

sigurna i održiva opskrba energijom, kako unutar Unije, tako i izvan njenih granica

(nediskriminirajući pristup za izvoz infrastrukture za treće i tranzitne zemlje, pomoć

trećim zemljama da ojačaju svoje kapacitete i infrastrukturu). U tom kontekstu, veza

između trgovine i okoliša treba biti ojačana zbog utjecaja koje trgovine mogu imati na

okoliš, posebno na biološku raznolikost i klimu. Energetska učinkovitost, obnovljivi

izvori energije i racionalno korištenje energije treba poticati.

3. novi rast sektora: prava intelektualnog vlasništva, usluge, investicije, unutarnje

tržište i tržišno natjecanje.

Ovi sektori pružaju velike mogućnosti za europsko gospodarstvo, te mu osiguraju da

postupna liberalizacija globalne trgovine, uz transparentna, učinkovita i jasna pravila (na

18

nacionalnoj i međunarodnoj razini) olakšaju razmjenu između EU i njenih trgovinskih

partnera iz trećih država.

3. 4. Analiza trgovinske politike Europske Unije

U trgovinskom smislu, Europska unija najveći je izvoznik i najveći uvoznik roba i usluga.

Glavni trgovinski partneri Europske unije su SAD, Kina, Rusija, Švicarska, Norveška te

Japan. Europska unija nema posebne trgovinske sporazume sa svojim glavnim

trgovinskim partnerima među razvijenim zemljama nego se trgovinska razmjena obavlja

na temelj načela WTO-a, iako je s nekima od njih sklopila sporazume u pojedinačnim

sektorima (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012,

p.7).

Značajan dio trgovinske politike Europske Unije počiva na SAD-u, uz razne rasprave i

česte nesuglasice, gdje obje strane često prihvaćaju sankcije podjednakog obeštećivanja u

obliku uvoznih tarifa na određenu robu. U zadnjih nekoliko godina obje su strane pred

odbore WTO-a podnijele zahtjeve za rješavanje brojnih sporova. U okviru runde WTO

pregovora koja je održana u Dohi postale su vidljive značajne nesuglasice između EU i

SAD-a, po pitanju potpore za poljoprivredu. Svaka je strana okrivljavala drugu za

sabotiranje krajnjeg cilja pregovora: otvaranje zapadnih ekonomija za proizvode iz

zemalja u razvoju, posebice iz Afrike, Kariba i Tihooceanske regije. Pregovori su

zamrznuti 2006. godine (Vanjski poslovi, trgovina i razvoj, 2011).

U SAD-u većim su dijelom prihvaćene ekonomske mogućnosti koje nudi globalizacija. U

većini država članica Europske Unije globalizacija je izazvala sumnjičavost i strah od

gubitka radnih mjesta i poslova u korist svijeta u razvoju.

Europska Unija je pokušavala razviti trgovinsku politiku s nekoliko regija u svijetu.

Pregovori su se odvijali između Europske Unije i obiju Amerika po pitanju TAFTA5,

koja bi obuhvatila Europsku Uniju i NAFTA-u6. Europska Unija razgovara i sa ostalim

regionalnim blokovima, kao što su Mercosur7 i ASEAN

8, u nadi da će se uspostaviti

5 Transatlantske zone slobodnog trgovanja

6 Sjevernoamerička zona slobodne trgovine

7 Zajedničko tržište Južne Amerike

8 Savez država jugoistočne Azije

19

sporazum o slobodnoj trgovini. Uzimajući u obzir ogroman ekonomski rast Kine i Indije,

okvir trgovinskih odnosa s obje azijske ekonomije bio bi od velike koristi za Europsku

Uniju (Vanjski poslovi, trgovina i razvoj, 2011).

Trgovinska politika Europske Unije usko je povezana s njezinom razvojnom politikom.

Unija je temeljem općeg sustava povlastica omogućila bescarinski pristup ili pristup po

sniženim povlaštenim cijenama svom tržištu za većinu uvoza iz zemalja u razvoju. Za 49

najsiromašnijih zemalja svijeta je otišla još dalje, omogućivši im da sav njihov izvoz, uz

iznimku oružja, u Europsku Uniju ulazi bez carina. Europska Unija je sa svojih 78

partnera iz skupine zemalja Afrike, Pacifika i Kariba razvila novu trgovinsku i razvojnu

strategiju, s ciljem njihove integracije u svjetsko gospodarstvo (Delegacija Europske

unije u RH – Trgovinska politka).

Postoji i trgovinski sporazum s Južnom Afrikom, koji će dovesti do slobodne trgovine, te

pregovara o slobodnoj trgovini sa šest članica GCC-a9 - Bahreinom, Kuvajtom,

Omanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i UAE-a. EU ima sporazume s Meksikom i

Čileom, te pregovara o liberalizaciji trgovine sa zemljama MERCOSUR-a10

-

Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem (Delegacija Europske unije u RH –

Trgovinska politka).

Europska Unija, zemljama u razvoju, nudi pristup tržištima pod povoljnim uvjetima te

nudi priliku za razvoj njihovih gospodarstava, poboljšanje žvotnih uvjeta, mogućnost

obrazovanja i lakši pristup tržištima razvijenih zemalja.

9 Vijeće za suradnju zemalja Zaljeva

10 zajedničko tržište Južne Amerike

20

4. VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE

KAO DRŽAVE PRISTUPNICE I BOSNE I HERCEGOVINE

Trgovinska je politika sustav zakona, regulativa, međunarodnih sporazuma i

pregovaračkih pozicija što ih neka država primjenjuje kako bi osigurala tržišni pristup

domaćim proizvođačima. Trgovinska politika svake zemlje prema definiciji je

„nacionalistička“ jer uvijek diskriminira strani proizvod (proizvođača) u korist domaćega.

Jedan od važnih zadataka međunarodnoga trgovinskog sustava (GATT/WTO) jest

minimizirati i onemogućiti nekontroliranu primjenu diskriminativne trgovinske politike

pojedinih država. Zemlje članice WTO-a nemaju punu slobodu u smislu formuliranja

trgovinske politike, nego moraju slijediti načela, pravila i obveze dogovorene među svim

zemaljama članicama i pretočene u sporazume (Trninić, 2009, p.34).

Sporazumi dopuštaju svakoj državi da u određenoj mjeri poštuje posebne nacionalne

(ekonomske i socijalne) interese. To vrijedi i za Republiku Hrvatsku i za Europsku Uniju.

Trgovinska politika Hrvatske danas je u najvećoj mjeri određena članstvom u Svjetskoj

trgovinskoj organizaciji, te Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike

Hrvatkse i Europske Unije i ostalim regionalnim i bilateralnim ugovorima o slobodnoj

trgovini.

Hrvatska ima na snazi četiri ugovora o slobodnoj trgovini kojima su određeni posebni,

povoljniji uvjeti i specifične mjere trgovinske politike s 39 zemalja (uključujući 27

zemalja članica EU), CEFTA 2006, Turska i EFTA. Potpisivanjem Ugovora o

pristupanju, 9. prosinca 2011. godine, Hrvatska je dobila status države pristupnice EU, te

se priprema za primjenu Zajedničke trgovinske politike EU („Common Comercial

Policy“) (Državni ured za trgovinsku politiku – Trgovinska politika RH).

Svi hrvatski zakoni i provedbeni propisi u trgovinskoj politici tako prestaju biti na snazi

danom stupanja u članstvo EU, odnosno 1. srpnja 2013. g. (Državni ured za trgovinsku

politiku – Trgovinska politika RH).

21

4. 1. Trgovinski sporazumi Republike Hrvatske

Prema podacima CEFTA-e za 2010. g., cca 75 % robne razmjene Hrvatske odvija sa

zemljama s kojima imamo sklopljene ugovore o slobodnoj trgovini. Glavni cilj sklapanja

ugovora je poticanje rasta trgovine među ugovornim strankama, povećanje izravnih

ulaganja, uklanjanje carinskih i necarinskih prepreka u međusobnoj trgovini, te postizanje

veće transparentnosti u trgovinskim politikama EU (CEFTA – trade portal, 2010).

4. 1. 1. Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini - CEFTA

CEFTA (Central European Free Trade Agreement) je Srednjoeuropski sporazum o

slobodnoj trgovini, odnosno sporazum o ekonomskoj suradnji zemalja središnje Europe

nastao 1992. sa svrhom unapređivanja razmjene i otklanjanja carinskih i drugih

trgovinskih prepreka stvaranjem trgovinske zone između zemalja članica.

Sporazum o slobodnoj trgovini srednje Europe potpisale su 1992. godine tadašnja

Čehoslovačka, Mađarska i Poljska. Godine 1996. CEFTA-i se pridružuje Slovenija, 1997.

Rumunjska, a 1999. godine i Bugarska. CEFTA djeluje kao jedna od pripremnih

aktivnosti na putu prema punopravnom članstvu u Europskoj Uniji. Također, cilj je

CEFTA-e osiguravanje istovjetnoga trgovinskoga tretmana među državama potpisnicama

te uklanjanje trgovinskih zapreka, što pridonosi uravnoteženomu razvoju i širenju

trgovine u svijetu.

Uvjeti su članstva u CEFTA-i prema Zagrebačkoj deklaraciji iz studenog 2005. godine

(Wikipedia - Central European Free Trade Agreement):

1. članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ili obveza poštivanja svih odredbi te

organizacije,

2. potpisan bilo koji ugovor o pridruživanju s Europskom Unijom,

3. potpisani Sporazumi o slobodnoj trgovini s trenutnim članicama CEFTA-e.

Članstvo u CEFTA-i prestaje kada država postane članica Europske Unije, tako da su

Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija prestale biti članicama CEFTA-e 2004.

godine, a Bugarska i Rumunjska 2007. Republika Hrvatska je punopravno članstvo u

CEFTA-i stekla 1. ožujka 2003. godine. Makedonija postaje članica 2006. godine. Od

22

godine 2007. članice CEFTA-e su, osim Hrvatske i Makedonije, Albanija, Bosna i

Hercegovina, Crna Gora, Moldova, Srbija i UNMIK11

Kosovo (Direkcija za Evropske

integracije BiH, 2009.).

Neki od osnovnih ciljeva CEFTA-e su: usklađivanje razvoja gospodarskih odnosa među

državama potpisnicama razvojem trgovine, ubrzanjem razvoja trgovinskih aktivnosti,

podizanjem životnoga standarda i osiguranjem boljih mogućnosti zapošljavanja,

povećanjem produktivnosti te postizanjem financijske stabilnosti (MVEP, 2011).

4. 1. 2. Europsko udruženje slobodne trgovine – EFTA

Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA), međunarodna je ekonomska integracija

koja ujedinjuje tržišta Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske u područje slobodne

trgovine i koja je platforma za sudjelovanje triju članica, Islanda, Lihtenštajna i

Norveške, u Europskome gospodarskom prostoru, zajedno sa 27 država članica EU-a.

EFTA je uspostavljena stupanjem na snagu Konvencije iz Stockholma, a osnovale su je

1960. godine Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Velika Britanija

kao alternativu tadašnjoj Europskoj ekonomskoj zajednici. Cilj je EFTA-e bio stvaranje

područja slobodne trgovine među njezinim članicama, te uspostava gospodarske unije.

Island se priključio EFTA-i 1970. godine, Finska je od 1961. godine bila pridružena

članica, 1986. je postala punopravnom članicom, a Lihtenštajn je postao članicom EFTA-

e 1991. godine. Danska, Velika Britanija, Portugal, Austrija, Finska i Švedska s

vremenom su postale članice Europske Unije, čime je njihovo članstvo u EFTA-i

prestalo. Sve su današnje članice EFTA-e, osim Švicarske, ujedno i članice Europskog

gospodarskoga prostora.

Aktivnosti suvremene EFTA-e usmjerene su na monitoring i upravljanje odnosima među

državama članicama EFTA-e, na upravljanje sporazumom o Europskome gospodarskom

prostoru u kontekstu EFTA-e, te na koordinaciju odnosa s trećim zemljama (Vlada RH,

2012).

11

UN Misssion in Kosovo

23

Ugovor o slobodnoj trgovini između zemalja EFTA-e i Republike Hrvatske potpisan je

21. lipnja, a u primjeni je od 1. siječnja 2002. godine. Ugovor uključuje trgovinu

industrijskim, ribljim i ostalim morskim proizvodima te odredbe o tržišnom natjecanju,

zaštiti intelektualnog vlasništva, javnim nabavama i državnom monopolu. Sklopljeni su i

bilateralni ugovori za poljoprivredne proizvode između zemalja članica EFTA-e i

Republike Hrvatske (Hrvatska Gospodarska diplomacija – Međunarodne gospodarske

organizacije).

4. 1. 3. Ugovor o slobodnoj trgovini s Turskom

Ugovor o slobodnoj trgovini između Hrvatske i Republike Turske potpisan je 13. ožujka

2002. g. u Zagrebu, a stupio je na snagu 01. srpnja 2003. g.

Uz odredbe o ukidanju carina i carinskih prepreka u trgovini između stranaka, ovaj

Ugovor regulira pitanja kao što su sanitarne i fitosanitarne mjere, tehničke prepreke u

trgovini, intelektualno vlasništvo, pravila podrijetla, unutarnje oporezivanje,

antidamplinške i kompenzacijske mjere, zaštitne mjere i mjere bilance plaćanja (Državni

ured za trgovinsku politiku – Trgovinska politika RH).

4. 1. 4. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - SSP

Sporazum je nova generacija sporazuma o pridruživanju ponuđena državama jugoistočne

Europe obuhvaćenim procesom stabilizacije i pridruživanja. Sporazumom se uređuju

opća načela, politički dijalog, regionalna suradnja, slobodno kretanje roba, kretanje

radnika, osnivanje pravnih osoba, pružanje usluga i kretanje kapitala, usklađivanje

zakona, provedba zakona i pravila tržišnoga natjecanja, pravosuđe i unutarnji odnosi,

politike suradnje i financijska suradnja.

Ciljevi su toga sporazuma: razvijanje političkoga dijaloga između Unije i države

potpisnice sporazuma, početak postupnoga usklađivanja nacionalnoga zakonodavstva

države potpisnice s pravnom stečevinom Europske Unije, promicanje gospodarskih

odnosa dviju strana, postupno razvijanje područja slobodne trgovine između dviju strana

te poticanje regionalne suradnje u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum

24

daje državi potpisnici status pridruženoga člana i potencijalne kandidatkinje za članstvo u

Europskoj Uniju (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2011).

Odnosi Hrvatske i Europske unije počinju se razvijati međunarodnim priznanjem

Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene države 15. siječnja 1992. godine.

Intenziviranje odnosa krajem 1999., a poglavito početkom 2000. godine dovelo je do

potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 29. listopada 2001. godine.

Hrvatska je bila druga zemlja koja je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s

EU-om i taj sporazum predstavlja prvi službeni ugovorni korak u institucionalizaciji

odnosa Hrvatske s EU-om. Sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine (Državni

ured za trgovinsku politiku – Pregled odnosa EU i Hrvatske).

Hrvatska je sklopila ukupno pedeset i devet ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja.

Ugovori se sklapaju kako bi se omogućila veća prisutnost hrvatskih ulagatelja na

području druge zemlje, uz istovremeno otvaranje mogućnosti za ulaganja stranih

ulagatelja na hrvatskom području. Pristupanje Hrvatske u Europsku Uniju uvjetuje

usklađivanje ovih ugovora s pravnom stečevinom EU, kako bi se osigurala njihova

primjena i nakon ulaska Hrvatske u članstvo EU (Ministarstvo vanjskih i europskih

poslova, 2011).

Osim gore navedenih sprazuma, Hrvatska je korisnica i Općeg sustava preferencijala

(GSP) povlastica i koristi povlastice u okviru GSP shema slijedećih zemalja: Kanade,

Japana, Australije, Novog Zelanda, SAD, Ruske Federacije, Ukraine, Bjelorusije i

Kazahstana, kojim se manje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju daju carinski

preferencijali pri uvozu robe u EU-u (Vlada Republike Hrvatske, 2007.).

Hrvatska je ukupno sklopila četrdeset i tri međunarodna ugovora iz područja trgovinske

i/ili gospodarske suradnje, a na snazi je još dodatnih 10 ugovora koji su preuzeti

sukcesijom bivše SFRJ. Hrvatska sklapa ugovore o gospodarskoj suradnji radi uzajamnog

interesa, unapređenja i poboljšanja ukupnih gospodarskih odnosa te jačanja gospodarske

suradnje između dvije zemlje (CEFTA – trade portal, 2010).

Na dan članstva u Europskoj uniji Republika Hrvatska povući će se iz svih svojih

ugovora o slobodnoj trgovini te će preuzeti prava i obveze trgovinskih aranžmana

25

Europske unije, što bi značilo da kada RH postane dijelom EU, roba će se dijeliti prema

preferencijalnom i nepreferencijalnom podrijetlu. Za uvoz robe nepreferencijalnog

podrijetla iz trećih zemalja primjenjivati će se (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini

nakon pristupanja RH EU, 2012, p.14):

stope carine utvrđene u kombiniranoj nomenklaturi u Obvezujućem rasporedu

prema Protokolu između EU-a i WTO-a,

autonomne stope carine utvrđene u kombiniranoj nomenklaturi – jednostrano

snižene stope carine u odnosi na stope prema Obvezujućem rasporedu,

carinske kvote primjenjive pri uvozu robe iz članica WTO-a.

Obzirom na to da će pristupanjem Republike Hrvatske EU početi primjena svih ugovora

o slobodnoj trgovini i drugih zaključenih preferencijalnih aranžmana koje je sklopila EU,

znatno će se povećati mogućnosti preferencijalnog uvoza za hrvatske tvrtke iz (Vodič

kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.14):

zemalja Europskog ekonomskog prostora (27 zemalja EU plus Norveška, Island,

Lihtenštajn),

zemalja EFTA-e (Norveška, Island, Švicarska, Lihtenštajn),

zemalja obuhvaćenih carinskom unijom (Andora, Turska, San Marino),

zemalja u procesu pridruživanja (Makedonija, Albanija, Crna Gora, Bosna i

Hercegovina, Srbija),

mediteranskih zemalja (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Palestina,

Sirija, Tunis),

afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja (35 zemalja ACP-a),

ostalih zemalja (Čile, Meksiko, Južna Afrika).

Uz bilateralne sporazume, EU primjenjuje niz jednostranih preferencijanih mjera prema

trećim zemljama, kao što su zemlje OCT-a, Ceuta i Melilla, Kosovo te Moldava. EU

primjenjuje i jednostrane povlastice putem Općeg sustava preferencijala prema zemljama

u razvoju. Tim sustavom omogućen je uvoz roba iz 178 zemalja u razvoju bez plaćanja

carine ili prema sniženim stopama carine. Iz ovoga se izvodi zaključak da će RH iz

zemlje primateljice povlastica prema GSP-u postato davateljica povlastica za zemlje u

rauvoju (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.15).

26

Pri izvozu iz EU roba također može imati preferencijalno i nepreferencijalno podrijetlo.

Za robe nepreferencijalnog podrijetla primjenjuje se osnovna stopa carine utvrđena u

kombiniranoj nomenklaturi prema načelu najpovlaštenije nacije.

Kod izvoza u zemlje s kojima je EU sklopila ugovor o slobodnoj trgovini, primjenjuju se

snižene stope carine, odnosno carine utvrđene tim ugovorima. Povlaštenim trgovinskim

režimom obuhvaćene su(Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH

EU, 2012, p.15):

zemalje EFTA-e (Norveška, Island, Švicarska, Lihtenštajn),

zemalje obuhvaćenih carinskom unijom (Andora, Turska, San Marino),

zemalja u procesu pridruživanja (Makedonija, Albanija, Crna Gora, Bosna i

Hercegovina, Srbija),

mediteranske zemalje (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Palestina,

Sirija, Tunis),

afričke, karipske i pacifičke zemalje (35 zemalja ACP-a),

ostale zemalje (Čile, Meksiko, Južna Afrika).

4. 2. Učinci pristupanja Hrvatske u Europsku uniju

Potpisivanjem Ugovora o pristupanju Europskoj Uniji 9. prosinca 2011.g. u Bruxellesu,

Hrvatska je na pragu ulasku u EU, predviđenog 1. srpnja 2013. g.

Hrvatska ne pristupa Europskoj Uniji u najpogodnijem trenutku jer je kriza eura izazvala

ozbiljne probleme oko zajedničke europske valute pošto njegov nastanak nije pratio i

jednak nivo političke integracije. Javljaju se čak mišljenja da takva situacija može dovesti

i do raspada cijele eurozone. Hrvatska se ne nalazi u idealnoj situaciji za ulazak u

Europsku Uniju, zbog recesije i teške gospodarske situacije, no odlučeno je da je za

Hrvatsku strateški interes priključiti se europskim integracijama (Duhaček, 2012).

Put Hrvatske prema Europskoj Uniji je označila, u smislu trgovinske politike,

liberalizacija trgovine, slobodna trgovina sa zemljama u regiji, usklađivanje

zakonodavstva, i u konačnici članstvo u WTO-u, koje je predstavljalo osnovu i temelj za

integriranje hrvatskog gospodarstva u europsko i globalno tržište (Državni ured za

trgovinsku politiku – Trgovinska politika RH).

27

Ulaskom u Europsku Uniju mogu se očekivati pozitivne promjene u pokazateljima

životnog standarda i ekonomske koristi u Hrvatskoj. To se odnosi na rast BDP-a (po glavi

stanovnika) i realne potrošnje (po stanovniku). Proces približavanja Europskoj Uniji

uključuje razvoj gospodarskih aktivnosti i reformi koje pridonose socijalno održivom

razvoju i rastu (Pejčinović Burić p. 27).

U području vanjske trgovine, ulazak u Europsku Uniju za Hrvatsku može biti „mač sa

dvije oštrice“. Hrvatskoj prijete osjetni gubici u regionalnoj trgovini. U kratkom se roku

očekuju visoki troškovi prilagodbe propisima Europske Unije, koji će se odraziti na

državni proračun, gospodarstvo, te pojedine interesne skupine. To se odnosi na troškove

liberalizacije tržišta, koji će negativno utjecati na poduzeća koja nisu dovoljno

konkurentna (Pejčinović Burić p. 27).

4. 3. Vanjskotrgovinska politika Republike Hrvatske prema Europskoj Uniji i

svijetu

Zbog svojeg smještaja u srednjoj Europi, Hrvatska najveću vrijednost razmjene ostvaruje

upravo sa europskim zemljama. EU je najznačajniji trgovinski partner Hrvatske -

razmjenom s njezinim državama članicama ostvaruje se 60 % izvoza i 62% uvoza

Republike Hrvatske. (DZS - Statistički ljetopis 2012, 2012, p.71)

Prema podacima DZS-a, hrvatski robni izvoz u 2012. g. ukupno je iznosio 11,4 milijardi

eura, što je za 18,9 % više nego godinu prije, dok je uvoz također porastao i to za 18,5,1

%, na 19,296 milijardi eura. Manjak u robnoj razmjeni s inozemstvom izražen u eurima

lani je iznosio 7,9 milijardi eura, što je u odnosu na 2011. povećanje za 17,9 %.

Tablica 3: Vanjskotrgovinska razmjena RH

Vanjskotrgovinska razmjena RH (mln

EUR) 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.

Izvoz iz RH 9,585 7,529 8,905 9.582 11,396

Uvoz u RH 20,817 15,220 15,137 16.281 19,296

Razlika -11,232 -7,691 -6,232 -6,699 -7,899

Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju Tablice 1, dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

28

Specifičnost hrvatske razmjene je relativno mala pokrivenost uvoza izvozom, te

negativan saldo u gotovo svim robnim sektorima, osim sektora „Pića i duhan“, „Sirove

materije, osim goriva“ te „Proizvodi i transakcije“ koji obuhvaćaju metalni novac te zlato,

nemonetarno. Struktura razmjene govori o smanjenju udjela industrijskih proizvoda i

povećanju udjela primarnih proizvoda u ukupnom izvozu što dugoročno šteti hrvatskoj

ekonomiji (DZS, 2012).

Tablica 4: Najznačajniji partneri RH u izvozu u 2011. i 2012. g. (izvoz u tis EUR)

RANG ZEMLJA 2011. 2012. Indeks 2012/11

1. Italija 1.411.913 1.373.367 97

2. BiH 1.077.990 1.124.923 104

3. Njemačka 898.009 926.647 103

4. Slovenija 735.500 766.994 104

5. Austrija 499.665 583.502 116

Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju tablice 6, dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

Tablica 5: Najznačajniji partneri RH u uvozu u 2011. i 2012. g. (uvoz u tis EUR)

RANG ZEMLJA 2011. 2012. Indeks 2012/11

1. Italija 2.458.764 2.517.326 102

2. Njemačka 1.880.518 1.931.205 103

3. Rusija 1.178.300 1.222.310 104

4. Kina 1.060.019 1.065.452 101

5. Slovenija 925.692 884.449 96

Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju tablice 6, dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

Iz navedenih tablica vidljivo je da Republika Hrvatska najviše izvozi u zemlje Europske

unije te Bosnu i Hercegovinu, dok se kod uvoza, osim zemalja Europske unije, kao važni

trgovinski partneri javljaju i Rusija i Kina. Pored EU27 zemalja i BiH vrlo je značajan i

vanjsko-trgovinski odnos sa susjednim zemljama Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom

koje, kao i Hrvatska, još nisu članice EU.

29

Tablica 6: Najznačajniji izvozni i uvozni proizvodi 2011. g.

IZVOZNI PROIZVODI tis EUR UVOZNI PROIZVODI tis EUR

Strojevi i prijevozna sredstva 2.672.282 Strojevi i prijevozna sredstva 3.306.074

Proizvodi svrstani po materijalu 1.295.787 Mineralna goriva i maziva 3.185.489

Razni gotovi proizvodi 1.093.988 Proizvodi svrstani po materijalu 2.641.169

Mineralna goriva i maziva 1.083.567 Kemijski proizvodi 2.019.512

Kemijski proizvodi 995.724 Razni gotovi proizvodi 1.699.802

Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju tablice 4, dostupno na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

Uvoz republike Hrvatske gotovo je dvostruko veći od izvoza, što se može protumačiti

padom industrijske proizvodnje, koja je i prijašnjih godina također imala negativni saldo

stoga je prisutan i proces deindustralizacije odnosno trend postotnog povećanja

promarnih proizvoda u strukturi izvoza, na stetu industrijskih proizvoda.

Izvoz Hrvatske ovisi o brojnim varijablama koje uvjetuju ponudu i potražnju, ali i iz

makrookoline na koje država (na mikroekonomskoj razini poduzeće) ne može utjecati.

Grafikon 1: Robna razmjena sa inozemstvom u periodu od 2006. - 2012. godine

Izvor: Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 1 dostupne na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2013/04-02-01_01_2013.htm te podataka iz

Tablice na str. 27/28 dostupne na:

http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/pgp_ess/0_DOCS/hr/Croatia%20in%2

0figures%202012.pdf

30

Iz Grafikona 1 vidljivo je da se robni izvoz Hrvatske u proteklih sedam godina kretao

prosječno oko 9 milijardi eura uz manje oscilacije, a od 2009. godine može se uočiti

rastući trend. Rastući trend obilježio je godine od 2006. do 2009. kada je zabilježen nagli

pad izvoza na najnižu razinu u sedam promatranih godina. Na razinu iz 2008. godine

izvoz se vratio tek 2008. godine. Iako u protekloj godini nije došlo do višeg rasta robnog

izvoza u odnosu na godinu prije (izvoz je porastao s 9,590 na 9,609 mil eura), zbog

smanjenja uvoza u odnosu na godinu ranije (uvoz se smanjio sa 16,279 na 16,164 mil

eura), došlo je do smanjenja deficita trgovinske balance za 143 mil eura u odnosu na

godinu dana ranije. Saldo trgovinske razmjene u period od 2006. do 2009. godine bilježio

je deficit u iznosu većem od vrijednosti izvoza, odnosno pokrivenost uvoza izvozom u

2008. godini, koja ujedno bilježi i najveći trgovinski deficit, pala je na 46%. Ovakva

situacija rezultirala je visokim trgovinskim deficitom, ali i visokim deficitom na tekućem

računu platne balance.

Hrvatska u robnoj razmjeni s inozemstvom, u prošloj godini, bilježi rast izvoza izraženo u

eurima za 18,7 %, dok se kod uvoza u eurima bilježi rast uvoza za 18,5 %. Pokrivenost

uvoza izvozom u prošloj godini iznosi tek 59,1 % (prema Tablici 3), pokazuju objavljeni

privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku. Na takvo kretanje uvoza i izvoza

značajno je utjecao rast izvoznih i uvoznih cijena (4,7 % na godišnjoj razini za prvih

devet mjeseci), a također i deprecijacija kune prema dolaru i euru. Najveći utjecaj na rast

izvoza, gledano prema djelatnostima i proizvodima, imao izvoz naftnih derivata,

proizvoda farmaceutske industrije, žitarica, metala te gotovih proizvoda od metala.

Pritom, cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je bila gotovo na istoj razini kao i u

prethodnoj godini, ali je kod izvoza iz Hrvatske ipak zabilježen porast cijena naftnih

derivata za čak 9,1%. Povećan izvoz metala posljedica je povećanog izvoza

nemonetarnog zlata, čija je vrijednost na godišnjoj razini povećana za čak 4,3 puta.

Međutim, s druge strane, značajno je smanjen izvoz brodova i plastičnih tvari.

31

Grafikon 2: Struktura Hrvatskog izvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u

2012. godini

Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 5 dostupne na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

Najvažniji trgovinski partneri Hrvatske su zemlje Europske Unije u koje je u protekloj

godini izveženo robe u vrijednosti 39.160,587 kuna što čini 58,6 % ukupnog izvoza RH i

predstavlja rast u odnosu na prethodnu godinu za 1,1 % dok se najveći rast izvoza

dogodio prema zemljama CEFTA-e čak 12,3 % od kojih najviše izvozi u BiH čak 60,6 %

(u odnosu na ukupan izvoz u zemlje CEFTA-e) te čini 12,7 % ukupnog izvoza RH.

Grafikon 3: Struktura Hrvatskog uvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u

2012. godini

Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 5 dostupne na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

32

S druge strane, došlo je do velikog porasta vrijednosti uvoza plina, prehrambenih

proizvoda, ostalih prijevoznih sredstava te električne energije, a najveći pad uvoza

zabilježen je kod motornih vozila, kemikalija i kemijskih proizvoda te proizvoda od

metala. Najvažniji uvozni partner RH, opetovano je EU iz koje je uveženo 62,8 %

ukupnog uvoza RH, a nakon Kine i Rusije, kao najvažniji uvozni partner RH, poslije

zemalja EU, ponovno se javlja BiH sa 3,5 % ukupne vrijednosti uvoza RH.

Ključni faktor u razvoju svake zemlje je postojanje jake domaće proizvodnje koja sa

domaćim resursima može zadovoljiti ne samo potrebe potrošača u zemlji, već i stvoriti

višak namijenjen izvozu. Višak domaće proizvodnje nad domaćom potrošnjom stvoriti će

suficit koji može biti iskorišten kao izvozni potencijal neke zemlje. U uvjetima

globaliziranog tržišta svi poremećaji na svjetskoj razini odražavaju se na

makroekonomske agregate malih zemalja, pa tako i Hrvatske, ovisno o elastičnosti

potražnje za inozemnim dobrima i uslugama (Jošić, 2008).

Zbog niskog stupnja obrade prisutnog u primarnim proizvodima namijenjenih izvozu

dolazi do smanjenog doprinosa kreiranju bruto domaćeg proizvoda i relativno male

dodane vrijednosti koju ta industrija stvara (Jošić, 2008, p.79).

Geografska koncentracija izvoza smanjena je, a najveća robna razmjena ide u smjeru

susjednih zemalja: Italije, Njemačke, Slovenije i Austrije, što zbog sličnosti strukture

potražnje, nižih transportnih troškova pa i zbog povijesnih i kulturnih povezanosti tih

zemalja.

4. 3. 1. Bilanca Hrvatskog ulaska u Europsku Uniju s vanjskotrgovinskog aspekta

Ukupna robna razmjena u 2010. godini između Hrvatske i BiH iznosila je 1,5 milijardi

eura, s time da je BiH tržište drugo po redu po količini plasiranih hrvatskih proizvoda,

zahvaljujući sporazumu CEFTA-e iz 2006. godine (Duhaček, 2012).

Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će preuzeti i odredbe ugovora o slobodnoj trgovini

koje EU ima sklopljene s pojedinim zemljama ili grupama zemalja, koje između ostalog

sadrže liberalizaciju trgovine poljoprivredno-prehrambenih i industrijskih proizvoda i

protokole o podrijetlu robe što bi značilo da će Hrvatska od sada postati ugovorna stranka

33

u odnosu na dosadašnje zemlje ili grupe zemalja s kojima je imala postojeće ugovore o

slobodnoj trgovini.

Hrvatska postaje dio jedinstvenog unutarnjeg tržišta Europske Unije, u kojem ne postoje

carinske i necarinske prepreke, smanjuju se prekogranični troškovi poslovanja, povećava

se konkurencija, hrvatskim gospodarstvenicima omogućen je slobodan pristup tržištu svih

članica Europske Unije, kao i tržištu država s kojima EU ima sklopljenje trgovinske

sporazume. Hrvatskim institucijama i gospodarstvenicima omogućiti će se i pristup EU

fondovima za potpore gospodarskim projektima usmjerenim na nove investicije i

programe, zapošljavanje, prekvalifikacije i izgradnju infrastrukture.

Članstvom u EU Hrvatska će preuzeti i zakonodavnu regulativu iz dijela trgovinskih

mehanizama koje obuhvaćaju trgovinske zaštitne mehanizme i trgovinske prepreke, iz

Uredaba Vijeća Europske unije iz gore navedenih mehanizama (Državni ured za

trgovinsku politiku – Trgovinska politika EU).

Članstvo u EU donosi Hrvatskoj brojne prednosti (Tišma, 2012, p.56):

1. ukidanje svih preostalih carina i necarinskih barijera između Hrvatske i država

članica EU-a,

2. ušteda zbog ukidanja granične kontrole prema zemljama EU-a,

3. bolji uvjeti za uspostavu poslovnih i vlasničkih prekograničnih veza poduzetnika,

4. veće mogućnosti izvoza u treće zemljama s kojima je EU uspostavio

preferencijalne trgovinske aranžmane,

5. kvalitetniji i jeftiniji proizvodi i usluge na hrvatskom tržištu,

6. hrvatski proizvodi moći će dobiti oznaku „proizvedeno u EU-u“.

Pored prednosti članstva, za Hrvatsku se javljaju i nedostatci (Tišma, 2012, p.56):

1. smanjenje prihoda od carina za državni proračun,

2. znatniji troškovi restrukturiranja i rizik pogoršanja poslovanja za manje

konkurentne poduzetnike,

3. veća carinska zaštita i količinska ograničenja za dio hrvatskih proizvoda u

zemljama CEFTA-e kao izazov za povećanje konkurentnosti.

34

Članstvo u EU-u donijelo je državama članicama dugoročnu političku i demokratsku

stabilnost, priliku za novi gospodarski rast i razvoj, viši standard i kvalitetniji socijalni

ambijent. Uspješnost članstva prvenstveno ovisi o spremnosti da se što bolje iskoriste

prilike i umanje izazovi i opasnosti u svakom pojedinom području ili sektoru. Članstvo

otvara velike mogućnosti poduzetnicima koji imaju ideje, znanje, inovativnost i

sposobnosti, ali može biti prijetnja onima koji se ne mogu ili ne znaju nositi s

konkurentskim izazovima velikog, otvorenog tržišta (Tišma, 2012, p.57).

U Direkciji za europske integracije BiH (DEI) smatraju da je ulazak Hrvatske u Europsku

Uniju poticaj ostalim državama u regiji da ubrzaju integracijske napore, te da će iskustvo

Hrvatske u procesu usklađivanja zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU kao

najsvježije, biti od velikog značaja za BiH. Očekuje se da bi BiH za 5 do 7 godina mogla

pristupiti EU, ili biti zemlja pristupnica (Đurović Rukavina, 2012).

Na primjeru Hrvatske, BiH će moći, pa čak se i morati prilagoditi tržišnim uvjetima koji

vladaju u EU, kako ne bi došlo do njene izolacije, a uspješna prilagodba znači i lakši put

ulaska za BiH u EU.

35

5. VANJSKOTRGOVINSKI UČINCI ULASKA REPUBLIKE

HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA TRGOVINSKE ODNOSE S

BOSNOM I HERCEGOVINOM

Trgovinski odnosi između Europske unije i BiH temelje se na bilateralnim dogovorima

između Europske unije i BiH što znači i da će se danom pristupanja Hrvatske u EU u

potpunosti liberalizirati trgovina industrijskih proizvoda između te dvije zemlje, a kada je

riječ o poljoprivredi, proizvodi iz susjednih zemalja neće se moći izvoziti u Hrvatsku

ukoliko ne budu dostigli utvrđene europske standarde. Ovakve promjene predstavljaju

poticaj za zemlje susjede, a koje nisu u EU-u, da brzom primjenom europskih standarda u

proizvodnji, što će biti potpomognuto i kroz europsku bespovratnu financijsku pomoć,

prošire izvoz i na druge zemlje EU-a. (Maksimović, 2012)

Trgovina sa susjedima koji tek čekaju ulazak u Uniju, među kojima je i Bosna i

Hercegovina s kojom Hrvatska dijeli više od tisuću kilometara granice, odvijati će se

prema sporazumima koje same zemlje zaključe s EU.

Bosna i Hercegovina ima potpisane ugovore o slobodnoj trgovini (Vodič kroz promjene u

vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.40):

1. Sporazum CEFTA 2006,

2. Sporazum o slobonoj trgovini s Turskom, stupio na snagu 1. srpnja 2003.,

3. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i njezinih članica i BiH.

BiH nije članica WTO-a, a za članstvo se aplicirala 1999. i ima status promatrača. U

odnosima s EU, BiH predstavlja potencijalnog kandidata za članstvo u EU, a u lipnju

2008. godine potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. U srpnju 2008. stupio

je na snagu Privremeni sporazum o trgovini i s trgovinom povezanim pitanjima.

5. 1. Važnost trgovinske razmjene s Bosnom i Hercegovinom

Trgovina, kao pokretač razvoja u današnje vrijeme novo je integracijsko ishodište razvoja

ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih odnosa, opće društvene stabilnosti i

suvremenih EU procesa (Knego, 2011, p.5).

36

BiH je vrlo značajno izvozno trižište Hrvatske. Istovremeno, Hrvatska je i među

najvećim uvoznicima iz BiH, kako iz Federacije BiH, tako i iz Republike Srpske.

Po strukturi proizvoda koji se uvoze u BiH iz Hrvatske i Slovenije prevladavaju poduzeća

koja uvoze proizvode poljoprivredno-prehrambenog sektora, nešto više od 76 %. Druga

je skupina poduzeća koja uvoze kemijske i farmaceutske proizvode. Njih je više od 40%.

Neka poduzeća također uvoze i mineralna goriva i strojeve iz Slovenije i BiH (DZS,

2012).

U 2012. hrvatski izvoz u zemlje CEFTA-e (Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo,

Makedonija, Moldavija, Srbija) iznosio je 1,8 milijardi eura i bio je za 11% veći nego u

godini prije, dok je u isto vrijeme hrvatski uvoz iz tih zemalja iznosio 919 milijuna kuna

što je porast u donosu na prethodnu godinu za 3,3%.

Među zemljama CEFTA-e daleko je najveći hrvatski izvoz u Bosnu i Hercegovinu, koji

je 2012.g. iznosio 1,12 milijardi eura, dok je izvoz u Srbiju bio vrijedan 385 milijuna

eura. Potom slijedi 137 milijuna eura vrijedan hrvatski izvoz u Crnu Goru, te 89 milijuna

eura u Makedoniju. Od zemalja CEFTA-e, negativnu bilancu ostvaruje jedino s

Moldavijom gdje je pokrivenost uvoza izvozom samo 39,9%.

Tablica 7: Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama CEFTA-e za 2012. u

tisućama EUR

Država Izvoz Uvoz Saldo Izvoz/Uvoz

Albanija 54 617 4 014 50 603 1 360,7%

Bosna i Hercegovina 1 124 923 525 719 599 204 213,9%

Crna Gora 137 377 44 807 92 570 306,6%

Kosovo 62 268 2 070 60 198 3 008,1%

Makedonija 89 236 80 692 8 544 110,6%

Moldavija 1 201 3 006 -1 805 39,9%

Srbija 385 673 258 973 126 700 148,9%

Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 5 dostupne na:

http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm

37

Od 1,8 milijardi eura prošlogodišnjeg hrvatskog izvoza u zemlje potpisnice CEFTA-e,

oko 530 milijuna eura odnosilo se na poljoprivredne i prehrambene proizvode, što je čak

45 % ukupnog hrvatskog izvoza tih proizvoda.

Hrvatska je svoju trgovinu, u velikoj mjeri, liberalizirala s drugim potpisnicama CEFTA-

e, a najviše s Bosnom i Hercegovinom. U Bosnu i Hercegovinu, hrvatski se proizvodi

uvoze uz nultu stopu carine. Snižene stope carine primjenjuju se i pri izvozu u Srbiju, dok

preferencijalni trgovinski režimi vrijede i na tržištima ostalih zemalja članica CEFTA-e

(Bradvica, 2012).

Prema postojećoj regulativi carinskih tarifa i uvjeta trgovine dogovorenih SSP-om

proizlazi da će i nakon ulaska u EU Hrvatska nastaviti izvoziti u BiH oko 2/3 svojih

poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda uz nultu stopu carine, a u tu skupinu proizvoda

spadaju i niz važnih izvoznih proizvoda, kao što su pivo, pšenica, voda i bezalkoholna

pića, te ulja i masti.

5. 1. 1. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom

Ulaskom RH u EU režim trgovanja industrijskim proizvodima koji čine više od 60%

hrvatskog izvoza u BiH se ne mijenja s obzirom na to da je 1. siječnja 2013. godine

završilo razdoblje postupnog snižavanja odnosno ukidanja carina u skladu sa sklopljenim

Sporazumom o stabilozaciji i pridruživanju između BiH i EU (Vodič kroz promjene u

vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.42). Međutim, u sektoru

poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koji iznosi jednu trećinu ukupnog izvoza tih

proizvoda, doći će do promjena i što bi značilo povećavaje carina pri izvozu pojedinih

prehrambenih proizvoda u BiH.

U trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima između RH i BiH carine su u

potpunosti ukinute 1. siječnja 2004. godine bilateralnim Ugovorom o slobodnoj trgovini

između RH i BiH koji je kasnije ugrađen u Sporazum CEFTA 2006.

Sporazum o Stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH u trgovini poljoprivredno

prehranbenim proizvodima asimetričan je u korist BiH. Izvoz iz BiH u cijelosti je

38

liberaliziran (0% carina), osim za mladu govedinu, šećer, ribe i prerađevine te vino

(Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.45).

Promjene u visini carinske zaštite imati će utjecaj na obujam trgovanja što bi značilo da

će, zbog opterećenja carinama proizvoda izveženih u BiH, a koje za znatan broj

proizvoda mogu biti veće i od 20%, zbog povećanja cijena na tržištu BiH, nastalih

povećanjem carina, doći i do smanjenja potražnje s istog tržišta što će rezultirati

smanjenjem vanjskotrgovinske razmjene RH.

Opterećenja bi bila najveće za proizvode mesne industrije (žive životinje, meso i mesne

prerađevine), kod kojih će se primjenjivati carine, ne samo u postotnom nego i u

količinskom iznosu, pa kod pojedinih proizvoda carinsko opterećenje može dosezati i 50

% cijene. Pogoršali bi se i uvjeti plasmana cigareta. Trenutno više od polovine hrvatskog

izvoza cigareta (35 milijuna eura godišnje) odlazi na tržište BiH, uz nultu stopu carine.

BiH članicama EU naplaćuje carinu od 15 %, što će se primjenjivati i na Hrvatsku.

Situacija se mijenja i na tržištu konditorskih proizvoda, a hrvatski proizvođači

konditorskih proizvoda mogli bi izgubiti na konkurentnosti zbog uvođenja carine od oko

10 %. (HNB, 182 Bilten, 2012)

Teret carina bio bi relativno velik i kod mliječnih proizvoda (uz procijenjenu prosječnu

carinu od 8%). Trenutno je izvoz mlijeka u BiH slobodan, međutim nakon pristupanja

RH EU doći će do carinskog opterećenja. Izvoz mlijeka i mliječnih prerađevina u BiH od

iznimne je važnosti za hrvatski prehrambeni sektor. Trenutno, u ukupnom izvozu

poljoprivredno-prehrambenih proizvoda sudjeluje sa 10%, od čega se čak 70% izvozi na

tržište BiH (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012,

p.54).

Hrvatskim izvoznicima osobito je važno tržište Bosne i Hercegovine, u koju je usmjeren

znatni robni izvoz. No, zbog članstva u EU-u, s iznimkom manjeg dijela poljoprivrednih i

prehrambenih proizvoda, pristup tržištima tih zemalja neće se bitno pogoršati, jer se

provode odredbe privremenih sporazuma u području trgovinske liberalizacije između tih

zemalja i EU.

39

Upravo zbog tih sporazuma, preko kojih se u zemljama CEFTA-e progresivno smanjuju

carine za uvoz proizvoda iz EU-a, a ne zbog članstva Hrvatske u EU-u, hrvatski

proizvođači gube povlašten pristup tim tržištima.

Međutim, Hrvatski proizvođači nade polažu u pregovore koje će o sporazumima o

stabilizaciji i pridruživanju voditi Europska komisija s članicama CEFTA-e te u

mogućnosti da se pritom nešto promijeni kako Hrvatska s ulaskom u EU ne bi izgubila

sve povlastice. No, sudeći prema riječima Petera Balasa, zamjenika generalnog direktora

Opće uprave za trgovinu EK, oni neće moći puno učiniti. Dalje navodi da neće biti

moguće zadržati sadašnje uvjete, upozorivši hrvatske tvrtke da im članstvo u EU otvara

nova izvozna tržišta kao što su afričko-pacifička. No, nova izvozna tržišta nikako ne

mogu zamijeniti tržišta susjednih zemalja, gdje su hrvatski proizvodi desetljećima

zastupljeni, prepoznatljivi i vrlo traženi. (Hrvatske tržišne pozicije u BiH neće moći

zaštititi ni Europska komisija, 2012)

5. 2. Utjecaj na gospodarstvo Bosne i Hercegovine

Situacija u kojoj s jedne strane postoji slobodan, bescarinski ulazak roba iz Hrvatske u

Bosnu i Hercegovinu, a izvoz iz Bosne i Hercegovine podliježe propisima EU-a, bila bi

teška za Bosnu i Hercegovinu, kojoj je Hrvatska važno tržište. Prema posljednjem

istraživanju Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine u 2012. godini, BiH je najveći

izvoz ostvarila u Njemačku i u Hrvatsku.

40

Grafikon 4: Udio izvoza i uvoza Bosne i Hercegovine po zemljama izraženo u EUR za

2012. g.

Izvor: Agencija za statistiku BiH, Izradila studentica, dostupno na:

http://www.bhas.ba/saopstenja/2013/Copy%20of%20ETS_2012M12_001_01_bs.pdf

Prema tablici vidljivo je da Hrvatska predstavlja najznačajnijeg vanjskotrgovinskog

partnera BiH. U protekloj godini u Hrvatsku se izvelo proizvoda u vrijednosti od 5967

milijuna eura, što je u postocima 14,8 % od ukupno ostvarenog izvoza. Uvoz iz Hrvatske

predstavlja najveći uvoz u protekloj godini i iznosi 1.126 milijardi eura, što je 14,4 % od

ukupnog uvoza. Od susjednih zemalja, značajan uvoz ostvaren je iz Srbije i to u

vrijednosti od 732 milijuna eura, što je 9,4 % od ukupnog uvoza.

Poljoprivredno-prehrambeni sektor je posebno značajan u vanjskotrgovinskoj razmjeni

BiH s Hrvatskom i sudjeluje sa 16% u ukupnom izvozu BiH u Hrvatsku, dok uvoz

poljoprivredno-prehrambenog sektora iz Hrvatske čini 28,9% ukupnog uvoza iz RH.

(Hasić, 2011, p.8)

Prema tome, ukoliko BiH vlasti ne poduzmu hitne mjere, BiH prehrambena industrija će

biti pred kolapsom zbog ulaska Hrvatske u EU.

Članstvo Hrvatske u EU, naime, onemogućiti će BiH poduzećima da prema sadašnjim

uvjetima izvoze robu u Hrvatsku, koja im je najznačajnije vanjsko tržište. Proizvođači

mlijeka i mliječnih proizvoda u BiH će se nakon ulaska Hrvatske u EU, suočiti s

ogromnim gubicima, jer će ostati bez najvećeg izvoznog tržišta za svoje proizvode.

41

Osnovna prepreka BiH izvoza na tržišta zemalja EU je u tome što i dalje BiH nema niti

jedan labaratorij priznat po europskim standardima za izvoz namirnica životinjskog

porijekla na njihova tržišta. Bez toga, niti jedan proizvod neće moći prijeći granicu s

Europskom unijom kada Hrvatska granica postane nova granica EU.

Procjenjuje se da BiH izvozi 40 milijuna litara mlijeka samo u Hrvatsku na godišnjem

nivou, a proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda predstavlja jednu od rijetkih

prehrambenih djelatnost koja ostvaruje vanjskotrgovinski suficit. Ulaskom Hrvatske u

EU izvoz će biti u potpunosti blokiran, sve dok se neki od laboratorija u BiH ne opremi

po EU standardima za ove poslove (Mljekare iz BiH gube hrvatsko tržište, 2012).

Zbog posebnog inspekcijskog nadzora nad robama biljnog i životinjskog porijekla javlja

se problem uvoza tih roba u Hrvatsku. Proizvođači još uvijek nisu dosegli potrebne

standarde, u prvom redu sigurnosne, te od nadležnog akreditacijskog tijela ne mogu

dobiti potrebne certifikate koje traži EU. Tu su još i zapreke koje se odnose za nedostatak

propisa i pravilnika koji se traže od EU. Ovime će posebno biti pogođeni mljekari, ali i

peradari, proizvođači jaja, mesa, itd.

Prema nekim procjenama Vanjskotrgovinske komore BiH, nakon pristupanja Hrvatske u

EU, obje zemlje naći će se u ogromnim problemima. BiH neće u EU moći izvesti oko

200 milijuna eura raznih roba, uglavnom roba životinjskog i biljnog podrijetla, a

Hrvatska će zbog uvođenja carina samo na tržištu BiH gubiti godišnje oko 170 milijuna

eura. Zbog toga je u interesu obiju zemalja da nađu određene modalitete koji bi ublažili

ove negativne posljedice (Mljekare iz BiH gube hrvatsko tržište, 2012).

.

42

6. PERSPEKTIVE ULASKA REPUBLIKE HRVATSKE U

EUROPSKU UNIJU

Ulaskom neke zemlje u regionalnu integraciju javljaju se efekti na samu tu zemlju, na

zemlje članice regionalne integracije i na treće zemlje. Pretpostavka je da će se ulazak

Hrvatske u EU negativno odraziti na međusobnu vanjskotrgovinsku razmjenu jer će

Hrvatska izgubiti preferencijalni tretman na teritoriju BiH. Da bi Hrvatska zadržala svoj

udio na tržištu BiH, ona mora povećati konkurentnost vlastitog izvoza u tu zemlju (Matić

i suradnici, 2009, p.115).

Promjena vanjskotrgovinskog režima između BiH i Hrvatske, i primjena odredbi SSP-a,

umjesto CEFTA-e 2006 u bilateralnoj trgovini, bitno će promijeniti odnose u pojedinim

privrednim sektorima. Nova carinska i povećana porezna opterećenja učiniti će

neracionalnim i nekonkurentnim uvoz određenih proizvoda u BiH. To se odnosi, prije

svega, na mlijeko i mliječne proizvode, mesne prerađevine, kekse i konditorske proizvode

i duhanske prerađevine, ali i neke druge koji nisu među vodećim. Poljoprivredno-

prehrambeni sektor posebno je značajan u vanjskotrovinskoj razmjeni BiH sa Hrvatskom,

a i obrnuto.

Ulaskom Hrvatske u EU, može se očekivati značajno smanjenje izvoza iz BiH, posebno

određenih skupina proizvoda iz poljoprivredno-prehrambenog sektora. Uvoz

poljoprivrednih proizvoda bit će slobodan osim za četiri proizvoda, a to su: mlada

govedina, vino, šećer te pojedine ribe i riblje prerađevine. Za te proizvode utvrđene kvote

sa sniženom carinom ili 0%-tnom carinom unutar kvota, a izvan kvota su snižene carine.

Nepravodobno osiguranje uvjeta za izvoz mliječnih proizvoda u EU imati će nesagledive

posljedice na razvoj mljekarske proizvodnje u BiH, jer se 32,3% prerađenog mlijeka u

mljekarama izvozi (oko 72 milijuna litara), od čega oko 53% u Hrvatsku. (Zvijerac, 2012)

Posljedice neće osjetiti samo mljekare, već i proizvođači mlijeka, jer će se u tom slučaju

značajno reducirati otkup mlijeka.

Prestanak važenja CEFTA Sporazuma za Hrvatsku i prijelaz na regulativu EU znači i

čvrstu barijeru za sve BiH izvoznike koji svoje proizvode nisu uskladili sa EU

standardima i certificirali kod institucija akreditiranih od EU. To će se najviše odraziti na

43

poslove građevinskih kompanija iz ugovora sklopljenih prije ulaska Hrvatske u EU.

Većina građevinskih proizvoda u BiH te certifikate ili nema, ili ne zadovoljavaju tu

regulativu. Takav certifikat do sada imaju samo dvije građevinske firme, koje su i do sada

izvozile u Hrvatsku i EU. (Hasić, 2011)

Za izvoz građevinskih usluga i proizvoda industrije građevinskih materijala u Hrvatsku, u

2012.g. to će zasigurno značiti smanjenje obima izvoza iz BiH, zbog pojačane kontrole i

primjene europskih standarda na hrvatski uvoz građevinskih proizvoda i usluga iz BiH.

U 2013. godini i dalje, obujam izvoza će u najvećoj mjeri ovisiti od toga da li će

proizvodi imati, ili do tada pribaviti, neophodne certifikate po važećim EU standardima.

Za očekivati je da izvoz usluga građevinarstva BiH u Hrvatsku doživi izvjestan pad,

posebno onih kompanija koji uz usluge plasiraju i vlastite, ili uvozne, građevinske

proizvode. Očekivani cjenovni „udar“ u Hrvatskoj imao bi jako negativan uticaj na uvoz

građevinskih materijala i usluga iz Hrvatske u BiH, zbog njihove nekonkurentnosti.

6. 1. Učinci ulaska Hrvatske u Europsku Uniju na Bosnu i Hercegovinu

Ulazak Hrvatske u EU generalno bi trebao imati pozitivne efekte s aspekta pribavljanja

certifikata o usklađenosti. Hrvatska je svoje zakone i propise koji uređuju aspekt

sigurnosti roba odavno uskladila s direktivama novog pristupa EU, ali ih je stavila na

čekanje odlukom da primjena počinje danom prijema u punopravno članstvo EU. Robe

iz BiH za izvoz u Hrvatsku nisu mogle koristiti certifikat o usklađenosti izdan od

akreditirane ispitne stanice (laboratorije EU-e), nego su morale imati certifikat o

usklađenosti izdan od imenovane ispitne stanice Hrvatske. To je povećavalo troškove, te

činilo robe nekonkurentnima. Pozitivan efekt ulaska Hrvatske u EU je taj što neće više

biti dvostrukog certificiranja, jer će dio novca za plaćanje usluga certificiranja ostati u

zemlji. (Hasić, 2011)

Osim izvjesnog smanjenja, a u nekim slučajevima i potpunog prestanka uvoza nekih

proizvoda u BiH iz Hrvatske, za očekivati je brojne dodatne pozitivne efekte. Može se

očekivati povećanje vrijednosti stranih ulaganja, kako u proširenje postojećih proizvodnih

kapaciteta onih kompanija koje već posluju u BiH, tako i u preuzimanje domaćih i

44

izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, odnosno ugovaranje licencnih aranžmana s

domaćim proizvođačima, od strane vodećih kompanija iz ovih oblasti.

Uz smanjenja uvoza, pozitivni efekti ovakvih ulaganja dugoročno bi se multiplicirali

putem povećanja proizvodnje, izvoza i zaposlenosti, razvoja primarne poljoprivredne

proizvodnje radi osiguranja neophodne sirovinske osnove, povećanju obima poslovanja

pratećeg uslužnog sektora (građevinarstva, transporta, distribucije) i energetike i drugim

koristima (Hasić, 2011, p.18).

Kao jedan od najznačajnijih pozitivnih efekata ulaska RH u EU na BiH je i granica u

dužini od preko 1000 km čime će BiH imati neposredan kontakt s razvojenom EU koji bi

trebao dodatno potaknuti želju privrede i građana za pristup BiH u EU i pritisak na vlasti

da ubrzaju primjenu EU regulative i time ispunjenje zahtjeva. Dodatan pozitivan „strah“

od zahtjeva kvaliteta EU će kod privrednika u BiH povećati odgovornost i ubrzati

aktivnosti na certificiranju proizvoda i usluga i time ubrzati ispunjenje uvjeta za nesmetan

izvoz proizvoda i usluga, kako u Hrvatsku, tako i ostale zemlje EU.

Daljnja rast stranih ulaganja po osnovi najavljenih ulaganja Hrvatske u BiH, doprinijeti

će ostvarenju novih radnih mjesta, smanjenju nezaposlenosti i rastu poreznih prihoda

države. Doći će do povećanja prilika za izvoz brojnih certificiranih proizvoda

proizvedenih na bazi sirovina i repromaterijala uvezenih iz Hrvatske. Ukidanje gotovo

svih carina na uvoz svih sirovina i repromaterijala, opreme i ostalih roba iz Hrvatske po

osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju od 01.01.2013. godine rezultirati će

značajnim snižavanjem njihovih cijena, poticati će usklađivanja i razvoj ekonomskih

odnosa putem razvoja trgovine, doći će do razvoja komercijalnih aktivnosti i financijske

stabilnosti privrede BiH, lakšeg pristupa EU, financijskim tržištima, bazama znanja i sl.,

te stvaranje tržišnih, tehničkih, kadrovskih, financijskih i drugih pretpostavki za

značajnije povećanje produktivnosti privrede BiH (Hasić, 2011, p.25).

6. 2. Izolacija Bosne i Hercegovine ili priprema za ulazak u Europsku Uniju

Bosna i Hercegovina ostaju jedan od vanjskopolitičkih prioriteta Hrvatske te ne može

ostati izolirana, poglavito iz razloga što se veliki dio vanjskotrgovinske razmjene

Hrvatske odvija upravo sa BiH.

45

Zid prema BiH mogao biti dvostruko opasan - za BiH bi to značilo dodatno zakuhavanje

već ionako teških političkih odnosa, a za Hrvatsku daljnji pad ionako ugrožene

industrijske proizvodnje. Sporazum o prekograničnoj suradnji je slovenskim pristupanjem

u svibnju 2004. postao dio acquisa, i Hrvatska je zadržala privilegirani tretman

uspostavljen na granici. Hrvatska bi morala i s BiH i sa Srbijom ispregovarati takav

režim, u zamjenu za poseban status Hrvatske u CEFTA-i, čime bi se izbjeglo da se

prostor CEFTA-e zatvori hrvatskoj industriji nakon pristupanja Uniji. No, ako doista

stvari krenu krivo, problema će imati i BiH i Hrvatska (Duhaček, 2012).

I za samu BiH je u interesu suradnja sa Hrvatskom, zbog geografske blizine, duljine

granice i značajne vanjskotrgovinske razmjene između obiju zemalja.

Bosna i Hercegovina se i sama opredjelila za članstvo u EU. Članstvo zahtjeva cijeli niz

promjena i korijenitih reformi, čija će provedba otkloniti sve razloge za zabrinutost

građana BiH. Hrvatsko iskustvo iz pretpristupnog razdoblja je jedinstveno i do sada ga

nije prošla niti jedna zemlja kandidat, pa bi uveliko moglo pomoći BiH u savladavanju

prepreka na putu ulaska u EU. Najveća pomoć koju RH može pružiti BiH je podrška na

putu integracija u EU.

46

7. ZAKLJUČAK

Nakon dugotrajnog procesa Hrvatska je ušla u Europsku Uniju. Na putu prema

punopravnom članstvu Hrvatska se susretala sa raznim preprekama, obvezujući se da će

ispoštovati sve zahtjeve Europske unije, kako bi postala njezina članica.

Iako se na početku pregovora mislilo da će ulaskom u Uniju u Hrvatskoj „poteći med i

mlijeko“, u ovom trenutku čak i podupiratelji eurointegracija shvaćaju da promjene koje

će članstvo donijeti nisu samo pozitivne.

Hrvatskoj pristupanje EU otvara brojne mogućnosti, a na nama je da li ćemo ih znati

prepoznati i iskorisiti. Želi li Hrvatska pojačati svoj izvozni potencijal i biti konkurentna

na tržištu, morati će uložiti dodatne napore, ali i znati iskoristiti pomoć i podršku same

Europske unije. U ovom trenutku vanjskotrgovinska bilanca nije idealna, možda upravo

tržište Europske unije potakne razvoj i napredak hrvatskog gospodarstva.

Članstvo u Europskoj uniji donosi brojne promjene kako samoj Hrvatskoj, tako i njenim

susjedima, sa kojima je povezana povijesnim, geografskim i trgovinskim odnosima.

Ulaskom Hrvatske u EU, nastupit će i promjene koje će se odraziti na njene susjede, u

prvom redu na Bosnu i Hercegovinu koja s Hrvatskom dijeli gotovo dvije trećine svojih

granica. Hrvatske granice postaju vanjske granice Unije.

Između Hrvatske i Bosne i Hercegovine doći će do promjena, između ostalog, u

poslovanju, trgovini i poljoprivredi. Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska napušta

multilateralni dogovor o slobodnoj regionalnoj trgovini CEFTA-u, a trgovinski odnosi sa

susjedima odvijati će se na temelju bilateralnih dogovora tih zemalja s EU-om.

Napuštanjem CEFTA-e, Hrvatska će istovremeno izgubiti i olakšice koje je imala na

tržištima Bosne i Hercegovine, Srbije i ostalih zemalja regije na kojima su hrvatski

proizvodi imali tradiciju prisutnosti. Takva promjena značila bi da će doći do određenih

negativnih posljedica, naručito u kontekstu trgovinskih odnosa s Bosnom i

Hercegovinom, koja je jedan je od naših najvažnijih vanjskotrgovinskih partnera, te

drugo po redu po količini plasiranih hrvatskih proizvoda.

47

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju neće doći do promjena u režimu trgovanja

industrijskim proizvodima koji čine više od 60% hrvatskog izvoza u Bosnu i

Hercegovinu, međutim, doći će do promjena u sektoru poljoprivredno – prehrambenih

proizvoda, na način da će se za ovaj dio sektora povećati carine pri izvozu pojedinih

prehrambenih proizvoda u Bosnu i Hercegovinu (kod nekih proizvoda mesne industrije

povaćanje carine će biti čak i do 50%) što će u konačnici imati utjecaja na obujam

trgovanja.

Nakon što Hrvatska uđe u Europsku uniju Bosna i Hercegovina će se, ako se nešto hitno

ne promijeni, naći u izolaciji. Pitanja u kojima će implikacije ulaska Hrvatske u Europsku

uniju za Bosnu i Hercegovinu biti najveće su, između ostalog i izvoz u Hrvatsku,

inspekcijsko - granični prijelazi, pogranični promet, vanjskotrgovinski odnosi te mnoge

druge oblasti.

Poljoprivredno-prehrambeni proizvodi izveženi iz Bosne i Hercegovine na hrvatsko

tržište, morati će ispunjavati propise o sigurnosti hrane, veterinarstvu i fitosanitarnoj

politici, što trenutačno znači da Bosna i Hercegovina ne može plasirati proizvode

životinjskog podrijetla na hrvatsko tržište zbog neispunjavanja svih potrebnih uvijeta

propisanih pravnom stečevinom Europske unije.

Za Bosnu i Hercegovinu neophodno je donesti i uskladiti pojedina zakonska riješenja, jer

su važeća zastarjela. Osim toga, Bosna i Hercegovina će morati opremiti labaratorije koji

će garantirati da je roba za izvoz usklađena sa standardima Europske unije. Postojanje

ovakvih labaratorija, uvijet je da roba može prijeći granicu Europske unije, a time i

Hrvatske.

Bez ovakvog razvoja situacije, prehrambena industrija Bosne i Hercegovine naći će se

pred kolapsom zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Na granicama prema Hrvatskoj

zaustaviti će se sav izvoz mliječnih proizvoda, mesa i jaja iz BiH, budući da će Hrvatska

početi dosljednu primjenu europskih standarda. Procjenjuje se da će najveća štetu

doživjeti proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda jer će ostati bez najvećeg izvoznog

tržišta za svoje proizvode jer će izvoz biti u potpunosti blokiran sve dok neki od

labaratorija ne akreditira za te poslove. Proizvodnja mlijeka i mliječnih prizvoda

48

predstavlja jednu od rijetkih prehranbenih djelatnosti koja ostvaruje vanjskotrgovinski

deficit Bosne i Hercegovine.

Pred Bosnom i Hercegovinom je puno obaveza, a vremena malo. Privrednici su svjesni

da neispunjavanje europskih zahtjeva vodi ka izolaciji Bosne i Hercegovine. Pitanje je da

li će država znati prepoznati da je proces integracija stateški prioritet.

Tek će se u drugoj polovici 2013. godine osjetiti promjene i posljedice koje će pretrpjeti

Bosna i Hercegovina nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a koje će segmente

društva, odnosno privredne grane Bosne i Hercegovine najviše pogoditi promjene koje će

na tržištu uslijediti nakon toga, te kako će se to odraziti na trgovinsku bilancu Bosne i

Hercegovine.

Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, otvaraju se brojne mogućnosti kako za građane

Rrpublike Hrvatske, tako i za Bosnu i Hercegovinu. Povijesna povezanost dviju zemalja

jasno sugerira da je put Hrvatske isti onaj kojim će krenuti i Bosne i Hefcegovina, samo

je pitanje vremena i brzine provedbe reformi.

49

LITERATURA

1) KNJIGE I ČASOPISI

Ćapeta, T i Rodin, S 2009, Osnove prava Europske unije, Gradivo za cjeloživotno

obrazovanje pravnika, Zagreb

Grgić, M, Bilas, V 2012, Teorija regionalnih ekonomskih integracija, Sinergija

nakladništvo d.o.o., Zagreb

Jovančević, R 2005, Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija, Mekron promet

d.o.o., Zagreb

Kandžija, V i Host, A 2001, Europski monetarni sustav, Ekonomski pregled, vol. 52, no.

11-12

Karić, D, Zečević, R i Karić, D 2012, Ekonomske integracije – Posledica procesa

globalizacije i ekonomskog razvoja, Socioeconomica, vol. 1, no. 2, online:

http://www.socioeconomica.net/Radovi1/Radovi2/Dusica_Karic.pdf

Kesner-Škreb, M 2006, Kriteriji konvergencije, Financijska teorija i praksa, Institut za

javne financije, 30 (4), 407-408

Kesner-Škreb, M 2008, Pravna stečevina Europske unije, Financijska teorija i praksa,

Institut za javne financije, 32 (3), 409-412

Knego, N, Renko, S i Knežević, B 2011, Trgovina kao pokretač razvoja srednje i

jugoistočne Europe, Zbornik međunarodnog znanstvenog skupa, Ekonomski fakultet u

Zagrebu, Zagreb

Mervar, A, Lovrinčević, Ž, Vehovec, M, i dr. 2007, Pristupanje Europskoj Uniji:

očekivani ekonomski učinci, Ekonomski institut, Zagreb

Mintas Hodak, Lj i suradnici, 2004, Uvod u Europsku uniju, Mate d.o.o., Zagreb

50

Pejčinović Burič, M 2002, 100 pitanja o europskim integracijama, Ministarstvo za

europske integracije, Zagreb

Tišma, S, Samardžija, V i Jurlin, K 2012, Hrvatska i Europska unija – Prednosti i izazovi

članstva, Institut za međunarodne odnose, Zagreb

Trninić, N, Cenić, S i Vilendečić, S 2009, EU-monitoring: O ekonomskom i pravnom

prilagođavanju standardima Evropske unije, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo

Trnokop-Tanta, V i suradnici, 2012, Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon

pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb

Stiglitz, J 2002, Globalization and its Discontents, Penguin Books

Šveljak, S 2007, Pristupanje Europskoj uniji – očekivani ekonomski učinci, Ekonomski

institut, Zagreb

2) OSTALI IZVORI

Beširevac, N. 2005, Otvaranje pregovora izmedu Hrvatske i EU: Usuglašavanje o

medijskim slobodama, pogledano 06.01.2013, online:

http://www.mediaresearch.cro.net/clanak.aspx?l=hr&id=251

Boromisa, A, Isaković, J, 2011, Trgovinska politika – Ciljevi i ostali instrumenti,

EnterEurope, pogledano 17.08.2012, online:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=103

Bradvica, D 2012, Ulaskom u EU Hrvatska gubi izvoz u BiH vrijedan 100 milijuna eura,

18. kolovoz, Dnevni list, pogledano 11.09.2012, online: http://dnevni-

list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=30031:ulaskom-u-eu-hrvatska-

gubi-izvoz-u-bih-vrijedan-100-milijuna-eura&catid=1:dogaaji&Itemid=2

Brojne posljedice hrvatskog ulaza u EU po Srbiju, BiH i Crnu Goru, 2012, SEEbiz,

pogledano 21.09.2012, online: http://www.seebiz.eu/brojne-posljedice-hrvatskog-ulaska-

u-eu-po-srbiju-bih-i-crnu-goru/ar-24934/

51

CEFTA – trade portal, 2010, Ugovori o slobodnoj trgovini, pogledano 15.09.2012,

online:

http://www.ceftatradeportal.com/croatia/index.php?option=com_k2&view=item&layout=

item&id=14&Itemid=18&lang=cr

Ceppei 2009, Evropi bliže, pogledano 01.09.2012, online:

http://ceppei.ba/bos/index.php?option=com_content&view=article&id=305&Itemid=2

Ćapeta, T 2005, Osnivački ugovori, EnterEurope, pogledano 24.03.2013, online:

http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=23

Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Ugovori, pogledano 23.03.2013,

online: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=934

Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Trgovinska politika, pogledano

01.09.2012., online: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=982

Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Zakonodavstvo, pogledano 23.03.2013,

online: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=935

Direkcija za evropske integracije BiH, 2009, CEFTA, pogledano 29.09.2012, online:

http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=4553

Direkcija za evropske integracije BiH, 2009, Trgovinska politika, pogledano 29.09.2012,

online: http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=4886

Državni ured za trgovinsku politiku, Trgovinska politika EU, pogledano 11.10.2012,

online: http://www.dutp.hr/default.aspx?id=37

Državni ured za trgovinsku politiku, Trgovinska politika EU, pogledano 15.06.2013,

online: http://www.dutp.hr/default.aspx?id=37

52

Državni ured za trgovinsku politiku, Trgovinska politika RH, pogledano 11.10.2012,

online: http://www.dutp.hr/default.aspx?id=44

Duhaček, G 2012, Što će se promjeniti u odnosima RH i BiH, 2. lipnja, Tportal.hr,

pogledano 28.09.2012, online: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/197399/sto-ce-se-

promijeniti-u-odnosima-Hrvatske-i-BiH.html#.URfndPJ9Qfl

Đurović Rukavina, M 2012, Regionalne Evropske integracije i implikacije na BiH,

pogledano 03.09.2012, online: http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih-eu/ne-smijemo-

dozvoliti-izolovanost-od-susjeda-koji-odose-u-eu

Fountaine, P 1998, Europska unija u 10 lekcija, pogledano 20.09.2012, online:

http://www.scribd.com/doc/76644535/EU-u-10-lekcija

Erste banka, 2013, EU šalabahter br. 4: Trgovinska i carinska politika, pogledano

15.06.2013.

Hasić, D i suradnici, 2011, Analiza efekata pristupanja Republike Hrvatske Evropskoj

uniji na Bosnu i Hercegovinu, pogledano 22.09.2012, online:

http://www.bhepa.ba/bs/images/stories/novosti/Analiza_pristupanja_Hrvatske_EU.pdf

Hrvatska Gospodarska diplomacija, Hrvatsko gospodarstvo, pogledano 27.09.2012,

online: http://hgd.mvpei.hr/hr/gospodarstvo/

Integracija svjetske privrede, pogledano 12.10.2012, online:

http://www.scribd.com/doc/22620694/Integracija-svjetske-privrede

Hrvatska gospodarska komora, 2012, Hrvatsko gospodarstvo 2012. godine, pogledano

10.09.2012, http://www.hgk.hr/sektor-centar/centar-makroekonomija/eurochambres-

economic-survey/

53

Hrvatska gospodarska komora, 2013, Eurochambres Economic Survey, pogledano

07.01.2013, online:

http://www.hgk.hr/sektor-centar/centar-makroekonomija/eurochambres-economic-survey

Hrvatska gospodarska komora o robnoj razmjeni Hrvatske, 2012, pogledano 05.09.2012,

online: http://www.jatrgovac.com/2012/02/hgk-o-robnoj-razmjeni-hrvatske/

Hrvatska narodna banka, 2012, Bilten 182, pogledano 11.09.2012. online:

http://www.hnb.hr/publikac/bilten/arhiv/bilten-182/hbilt182.pdf

Hrvatske tržišne pozicije u BiH neće moći zaštititi ni Europska komisija, 2012, Glas

Slavonije, pogledano 06.01.2013. online:

http://www.glas-slavonije.hr/182658/1/Hrvatske-trzisne-pozicije-u-BiH-nece-moci-

zastititi-ni-Europska-komisija

Jašarspahić, R, 2006, Vanjskotrgovinska politika EU i trgovinski odnosi s SAD-om i

Japanom u okviru Triade, pogledano 10.06.2013, online:

http://www.kas.de/wf/doc/kas_10166-544-15-30.pdf

Jošić, M, 2008, Struktura vanjske trgovine i komparativne prednosti Republike Hrvatske,

Ekonomski fakultet Zagreb, pogledano 26.08.2012, online:

http://bib.irb.hr/datoteka/357109.Struktura_vanjske_trgovine_i_komparativne_prednosti_

Republike_Hrvatske_DRAFT_16.pdf

Kako će članstvo Hrvatske u EU utjecati na odnose s Bosnom i Hercegovinom?, 2012

pogledano 23.09.2012, online: http://www.bljesak.info/web/article.aspx?a=3a72893e-

3417-4223-8ecc-683ffbc6418d&c=038f6326-2ed4-4b18-946d-638763899a91

Konrad Adenauer Stiftung, 2009, pogledano 18.09.2012, online:

http://www.kas.de/wf/doc/2184-1442-1-30.pdf

Kranjec-Markešić, A, Globalizacija, Nova Akropola, pogledano 28.03.2013, online:

http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=1661

54

Lončar, J 2005, Globalizacija-pojam, nastanak i trendovi razvoja, PMF Zagreb,

pogledano 29.03.2013, online: hrcak.srce.hr/file/14812

Liha, A i Božić, S 2011, Ekonomska i monetarna unija, EnterEurope, pogledano

02.04.2013, online: http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=81

Matić, B, Bilas, V i Čulina, M 2009, Perspektive razmjene Hrvatske i BiH nakon ulaska

Hrvatske u EU, pogledano 27.09.2012, online:

http://ef.sve-mo.ba/materijal/2_PS/PIS/clanak.PDF

Ministarstvo gospodarstva, 2012, Zašto Hrvatska?, pogledano: 01.04.2013, online:

http://www.mingo.hr/default.aspx?id=3218

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 2011, EFTA, pogledano 20.09.2012, online:

www.mvep.hr/ei/default.asp?ru=137&sid=&akcija=&jezik

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 2011, Pojmovnik europskih integracija,

pogledano 01.09.2012, online: http://www.mvep.hr/ei/default.asp?gl=200107260000002

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 2011, Povijest europskih integracija,

pogledano 03.09.2012, online: http://www.mvep.hr/ei/default.asp?jezik=&ru=505&sid

Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, O europskoj uniji, pogledano 29.09.2012,

online: http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=856

Mljekare iz BiH gube hrvatsko tržište, 2012, Moje vijesti, pogledano 11.09.2012, online:

http://www.mojevijesti.ba/novost/105026/Mljekare-iz-BiH-gube-hrvatsko-trziste

Ni Hrvatskoj nije dobro kada je u BiH loše, 2012, Slobodna Dalmacija, pogledano

10.10.2012, online:

http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId

/175730/Default.aspx

Poslovni Forum, Europske integracije, pogledano 06.09.2012, online:

http://www.poslovniforum.hr/eu/

55

Vanjski poslovi, trgovina i razvoj, 2011, Trgovina, pogledano 30. kolovoza 2012, online:

www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C42/68/

Vijeće ministara BiH, 2006, Strategija integriranja BiH u EU, pogledano 15.10.2012,

online:

http://www.ads.gov.ba/v2/attachments/2293_Strategija%20integrisanja%20BiH%202006

%20BOS_opt.pdf

Vlada Republike Hrvatske, EFTA (European Free Trade Association), pogledano

19.03.2013, online:

http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik/efta_european_free_trade_ass

ociation

Vlada Republike Hrvatske, Pravna stečevina Europske Unije, pogledano: 22.03.2013,

online: http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik/pravna_stecevina

Vlada RH, Stupovi Europske unije, pogledano: 10.10.2012, online:

http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik/stupovi_europske_unije

Vlada RH, 2007, Pregovaračko stajalište RH za Međuvladinu konferenciju o pristupanju

Republike Hrvatske EU za poglavlje 30. „Vanjski odnosi“, pogledano 30.09.2012, online:

http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/4/30.pdf

Zvijerac, P 2012, Ulazak Hrvatske u EU BH mljekari će propasti, izvoziti ćemo samo

ribu, Dnevni list, pogledano 27.08.2012. online: http://www.dnevni-

list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=26235:ulazak-hrvatske-u-eu-

bh-mljekari-e-propasti-izvozit-emo-samo-ribu&catid=1:dogaaji&Itemid=2

Wikipedia, Central European Free Trade Agreement, pogledano: 18.03.2013, online:

http://en.wikipedia.org/wiki/Central_European_Free_Trade_Agreement

World Trade Organization, 2013, Members and Observers, pogledano 29.03.2013,

online: http://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/tif_e/org6_e.htm

56

POPIS TABLICA

Redni

broj Naziv tablice Stranica

1 Glavni tipovi ekonomskih integracija ovisno o dubini integracija 6

2 Zajednička trgovinska politika Europske unije 15

3 Vanjskotrgovinska razmjena RH 27

4 Najznačajniji partneri RH u izvozu u 2011. i 2012. g. (izvoz u tis EUR) 28

5 Najznačajniji partneri RH u uvozu u 2011. i 2012. g. (uvoz u tis EUR) 28

6 Najznačajniji izvozni i uvozni proizvodi 2011. g. 29

7 Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama CEFTA-e za 2012. u

tisućama KN 36

POPIS GRAFIKONA

Redni

broj Naziv grafikona Stranica

1 Robna razmjena sa inozemstvom u periodu od 2006. - 2012. godine 29

2 Struktura Hrvatskog izvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u

2012. godini 31

3 Struktura Hrvatskog uvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u

2012. godini 31

4 Udio izvoza i uvoza Bosne i Hercegovine po zemljama izraženo u EUR za

2012. g. 39

IZJAVA

kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRIKLJUČIVANJE HRVATSKE

EUROPSKOJ UNIJI TE UTJECAJ NA VANJSKOTRGOVINSKU POLITIKU S

BOSNOM I HERCEGOVINOM izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.

Alena Hosta, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Vinko Zaninović. U

radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu

koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i

zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,

standardan način citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je

pisan u duhu hrvatskog jezika.

Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim

stranicama Fakulteta.