FAKULTET ELEKTROTEHNIKE I RAČUNARSTVA ZAGREB

Primjena multimedije u edukaciji

Miroslav Novak 36369275

Uvod

Riječ multimedija koristimo kad govorimo o informacijama koje imaju višestruko značenje. Za njihovu percepciju koristimo više osjetila istodobno jer koriste različite medije kroz koje se šire i u kojima egzistiraju. Za razliku od teksta, a kad govorimo o multimediji, informaciju predstavljaju slika, zvuk i pokretna slika. Na taj način dobivamo bogatiju i bolju prezentaciju informacije.

Današnje tehnologije koriste ljudske vizualne i slušne sposobnosti te preko njih ostvaruju interakciju. Zamislimo samo kad bi mogli uz zvuk i video prenjeti informaciju o dodiru ili mirisu. Bio bi to zacjelo veliki korak u napretku ljudske vrste. S druge strane ako pogledamo znanja o ljudskome mozgu, koja danas postoje, možemo zaključiti da ni na to nećemo morati dugo čekati.

1

Edukacija Danas sve više ljudi ima potrebu za neprekidnim obrazovanjem u cilju praćenja trendova tj. nužno je doškolovanje radi sprečavanja zastare postojećih znanja. Većini ljudi neprihvatljivo je odlaženje na tečajeve zbog preklapanja termina s njihovim obvezama. Za takav krug ljudi, a sve više i za obične učenike ili studente, od velikog je značenja pristup određenim znanjima gdje i kad to oni žele. To nam omogućava multimedija. Kad se radi o edukaciji, postoji više različitih pristupa:

- samostalni proizvodi na mediju - «on line» edukacija - učenje na daljinu (tele teaching)

Najstariji način upotrebe multimedije u svrhu stjecanja znanja je korištenje

programa na mediju (CD,DVD itd.). Korisnik na svome računalu pokreće program za interaktivno učenje i nije ovisan ni o kome. Radi onoliko dugo koliko želi i što želi. Danas su dostupni programi za savladavanje različitih vrsta znanja. Najrašireniji su oni što se bave upotrebom softverskih aplikacija, ali postoje i programi za npr. učenje stranih jezika, različiti riječnici, priručnici i eciklopedije. Ovakav način edukacije zapoćeo je pojavom audio i video kaseta snimljenih za educiranje o nekoj temi. Za razliku od njih programi na CD-u su interaktivni tako da korisnik može aktivno sudjelovati.

Slika 1.: Primjer proizvoda

On line edukacija je danas vrlo popularna. Putem interneta korisnik ineraktivno

sudjeluje u lekcijama koje pružaju informatičke škole na svojim web stranicama. Za razliku od lekcija na CD-u ovdje korisnik može slati upite i komentare, primati odgovore i razmjenjivati iskustva s drugim korisnicima i autorima lekcija.

Kao primjer mogu spomenuti prvu hrvatsku on line informatičku školu «Pro-Mil» iz Varaždina.

2

Slika 2.: Web stranica Pro-Mil-a

Korisnik se registrira na njihovoj stranici i bira neke od ponuđenih lekcija. Naplaćivanje se vrši preko kreditnih kartica, a cijene ovise o vrsti programa koji učimo i broju lekcija koje poduka sadrži. Moguće se je i pretplatiti na godišnju upotrebu englesko-hrvatskog riječnka sedam najkorištenijih programa. Kao primjer cijene mogu navesti da poduka iz MS Excel-a XP koja sadrži 42 lekcije košta 21 kunu. Cijene svih tećajeva se kreću u rasponu od 7 do 25 kuna. To je neusporedivo manje s obzirom na klasične tečajeve kojima se cijene u Hrvatskoj kreću od 800 do 1500 kuna. Dakle danas za cijenu tramvajske karte možemo kupiti informatički tečaj.

Korisnik ovakve usluge mora imati računalo s priključkom na internet i po mogučnosti što bržu vezu kako bi audio i video zapisi bili zadovoljavajuće kvalitete. Tele teaching je pojam koji se upotrebljava kad govorimo o prijenosu predavanja iz jedne učione u drugu koja je fizički udaljena. Postoje dva osnovna načina. Prvi je video-on-demand ili video na zahtjev. Predavanja su pohranjena na tvrdom disku nekog servera i podijeljena na manje dijelove. Korisnik putem veze koju posjeduje skida i pregledava predavanje koje želi. Kućna upotreba ovakog načina učenja je kod nas neizvediva zbog nedostatka mrežne infrastrukture koja bi zadovoljavala kvalitetom. Korištenje je moguće u prostorima gdje postoji «brza» veza.

3

Slika 3.: Princip

Drugi način je telekonferencija. Ovakav način podrazumijeva dvije strane koje istovremeno sudjeluju u raspravi, a fizički su udaljene. Interakcija se odvija putem «žive» slike i zvuka. Najčešći je slučaj da se predavanje odvija na jednom mjestu, a u njemu sudjeluju studenti (učenici) na jednom ili više udaljenih mjesta.

Slika 4.: Telekonferencijska dvorana

Telekonferencija zahtjeva skupu infrastrukturu. Potrebno je imati telekonferencijsku dvoranu. Nameću se zahtjevi za dobrim ozvućenjem, kvalitetnim kamerama, projektorima i računalnom podrškom. To naravno znači visoku cijenu opremanja takvih prostorija pa se nameće i pitanje isplativosti. Na prostorima koji su prometno teško dostupni i udaljeni isplativost nije upitna. Dobitak je velik jer se najčešće prenose predavanja s «boljih» učilišta i time ipak, usprkos onih koji tvrde suprotno, domivamo kvalitetnije obrazovanje. Osim prijenosa slike i zvuka prisutan je i tzv. shared workspace ili dijeljeni radni prostor. Ovakvim načinom komunikacije jedna strana može drugoj prepustiti svoje računalo i aplikacije s kojima radi. Također je moguće da obje strane istovremeno i zajedno koriste nekakav program. Radi se o, po mome mišljenju, najučinkovitijem držanju instrukcija jer vam stvari koje neznate simultano pokazuje osoba koja zna, a istovremeno ju možete vidjeti i čuti.

4

Slika 5.: Telekonferencijska oprema

Mreže Telekonferencije zahtjevaju postojanje vrlo brzih veza. U Hrvatskoj je telefonska linija jedini medij koji zalazi u svako kućanstvo. Dok je tako nema govora o većem širenju upoterbe multimedije u edukacijske svrhe na globalnoj razini. Mrežna infrastruktura uglavnom se dijeli na jezgru i pristupne mreže. U svijetu je kao jezgra najozbiljniji kandidat ATM (Asynchronus Transfer Mode). Nameće se velikim kapacitetom i funkcijskim karakteristikama kao npr. «quality of service». Pristupne mreže referiraju se na povezivanje korisnika i jezgre. U posljednje vrijeme je žarište stavljeno na FTTB (fiber to the building), zatim HFC (hybrid fiber coax) i ADSL (asynchronus digital subscriber line). Mreža kabelske televizije također je jedan od kandidata jer ima veliku propusnost. Što će zaživjeti u Hrvatskoj na globalnoj razini pokazati će vrijeme.

Škole Prisutnost multimedije u nastavi naših škola danas je vrlo skromna. U svim stupnjevima školstva prisutna je uglavnom računalna prezentacija. Osim skupog projektora ne zahtjeva veće troškove. Softverski alat je uglavnom (nigdje nisam sreo drugi) MS PowerPoint. Dosta je govora u proteklim godinama bilo o tome kako je klasični način predavanja, koji kosisti kredu i ploču, nezamjenjiv. Rješenje koje spaja prezentaciju na računalu i klasičnu vještinu predavača s kredom u ruci je whiteboard.

Slika 6.: Whiteboard

5

Za razliku od klasične školske ploče ova je ploča povezana s računalom i na nju se

projicira slika s projektorom. Sve što predavač radi na ploči odlazi u računalo a putem projektora se vraća natrag. Moguće je pisati po pripremljenim slide-ovima, a najbolje je to što ploču netreba brisati rukom. Primjena ovakve ploče nije baš raširena kod nas čemu je naravno razlog visoka cijena.

Sociološki aspekt U određenim segmentima primjene multimedije korisnik sjedi sam za svojim računalom i ne doživljava «živu» komunikaciju s drugim ljudima. To potiče rasprave o socijalnoj izolaciji uzrokovanoj učenjem na daljinu. Mnoga obilježja svoje osobnosti čovjek stjeće jedino u izravnoj komunikaciji licem u lice. Kroz multimediju je neke od tih osobina jako teško ili čak i nemoguće steči. Stoga je u posljednje vrijeme ova tema predmet ozbiljnih istraživanja. Dokazano je da se osobe koje inače ne ostvaruju izravni kontakt u komunikaciji puno teže snalaze kad se nađu u komunikaciji licem u lice. Javlja se problem kad osoba mora odmah odgovoriti na nešto i nema vremena puno misliti o tome što reći. Isto tako komunikacija licem u lice puno je više od samo izgovorenih riječi. Komunikaciju upotpunjujemo gestama, izrazima lica i posve nesvjesnim detaljima u pokretima. Većinom ih nismo niti svjesni, ali ih zato prilično dobro znamo protumačiti kad su nam upućeni. Ove konstatacije daju prednost telekonferenciji kao komunikaciji kod koje se gubi najmanje od izvorne komunikacije.

6

7

Zaključak Multimedija svojim postojanjem i napretkom neprekidno postavlja nove izazove tehnologiji. Javlja se potreba za bržim uzorkovanjem signala, učinkovitijim načinima kodiranja, boljim prikazom, bržom pohranom, pretraživanjem, prijenosom i pristupom podacima. U zahtjevima na elektroniku prednjače pojmovi: brže i više. Ti su izazovi u stalnoj «povratnoj vezi» (pozitivnoj naravno) s razvojem tehnologije. Dokle god je tako postoji strahoviti napredak. Drugačiji razvoj događaja danas nam je potpuno nezamisliv.